Matematika U Platona I Aristotela

Matematika u Platona i Aristotela
Napisao red. pravi član

Dr. Ž e l j k o Marković
Čitao u svečanoj sjednici Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti

13. svibnja 1937-
T k o je došao u blizinu Platonovu zna kako matematička

atmosfera obavija njegovo stvaranje, što dalje u dobi sve više. U
velikoj većini njegovih dijaloga, pa i u pismima, ili se bavi proble
mima aritmetike i geometrije, astronomije, muzike, ritmike, ili ima
jasnih aluzija na njih. Ima mnogih mjesta za koja istom najnovija
istraživanja pokazuju da im je pozadina bitno matematička, i u p r a v o
ta brojna i dobrim dijelom neistražena mjesta danas su u p r v o m
redu zanimanja.
Za Platona i skup njegovih saradnika u Akademiji, u kome
su se izrađivali osnovi današnje sistematske matematike, nije bila
matematika nešto %<±>QIOTÖV, odijeljeno, da se poslužimo izrazom
čestim naročito u Aristotela; ulazila je ona u sve filosofsko njihovo
mišljenje, u nastojanje njihovo da svladaju na racionalan način
pričine izvanjega svijeta, adj'Cuv га <paiv6(i£va u formulaciji tradi
cije Platonove, i to ne samo u astronomiji. A vrijeme je i mjesto
bilo za t o vrlo zgodno.
Matematičko područje u vrijeme Platonovo presijecali su
mnogi putovi. Jedni dolazeći s ruba horizonta još iz mutnih kra
jeva kosmologije, drugi od arhaičkih strana grčkoga brojevnog
mišljenja iz kojih su izašla i prva razmatranja о prirodi i svojstvima
brojeva starih pitagorovaca, i od starih, suptilnih rasprava о osnovnim
pitanjima karakterističkim za grčki način mišljenja о biti onoga što
jest, što je öv, i što nije, što je (ir\ 8v, te o d prvih pokušaja infini
tezimalnih razmatranja u svezi s dijeljenjem veličina bez kraja.
Svagdje je tu Platon crpao, sve su se osobine grčkoga mišljenja
u njemu razvile, ali je on uvijek sve nanovo premislio, na svoj
način sređivao, svodio na sve jednostavnije elemente i uzdizao
84 Dr. Željko Marko vic: (2>
se do sve čišćih visina spoznaje. A iÄxtixöv, ona sila koja ga je

dizala u netjelesne krajeve usije (oioia), џа&ђ/л.ага su, matematičke
nauke u najširem smislu, aritmetika, geometrija, sferika s astrono
mijom i nauk о harmoniji. Jer u onom što Platon govori na kraju
šeste knjige Republike i u sedmoj jamačno smijemo gledati etape i
njegova razvoja.
Tko je Platona prvi upućivao u metode i probleme matema
tike, ne zna se; živo je bilo zanimanje za matematička istraživanja
u Ateni u vrijeme Platonove mladosti; ona su se nalazila u bujnom
razvijanju do punoga cvata u drugoj polovini Platonova života.
Možda je uistinu dobio prvu uputu о matematici i „sestrinskim"
naukama od sofista,1 kada znamo da su u ono vrijeme sofisti širili
i to znanje; Protagora sam u dijalogu Platonovu navodi za sonste
da poučavaju „u računu i astronomiji i geometriji i muzici" (Prot.
318 e) i u isti čas pogleda na prisutnoga Hipiju iz Elide za koga
znamo da je našao krivulju tETQCcy(ovt£ovoa (quadratix); a iz Menona
(85 b) saznajemo da su sofisti dali naziv бтџегрод za pojam dija
gonale. Kasnije je Platon došao u dodir s matematicima pitagorov-
cima koji su radili u zajednici s Arhitom, za koga se zna koliko
je doprinesao razvitku i matematike i muzike i s kojim je Plato
ostao u prijateljskim vezama. I za Teodora iz Kirene, koji dolazi
kao lice u Teetetu, kaže se da je uvodio Platona u matematiku.
Da li je Platon sam u matematici radio, ne može se reći ništa pouz
dano. Pridaje mu se upotreba analitičke metode u rješavanju pro
blema, po svjedočanstvu Proklovu u njegovu komentaru prvoj
knjizi Elemenata Euklidovih; tradicija mu pripisuje i rješenje „del-
skoga problema" о udvostručenju kocke. No u svemu razvoju
mišljenja njegova vidi se trajno nastojanje da jasne i stroge mate
matičke metode uvede u najrazličnija područja istraživanja, da nove
rezultate matematičkih istraživanja primijeni u svojim razmišljanjima.
Matematička metoda utisnula je znamen svoj na njegov um, unoseći
u nepresušno ključanje uvijek svježih misli, sveza, produbljavanja
one oznake koje su mu, što kasnije, bivale sve bitnije i dragocje
nije: idîg i -нбаџод, го (d%Qiov i %o avfMpcovov. Matematička
metoda oslobodila ga je staroga načina mišljenja; od nje polazeći
udario je novim putem u novo područje. Bio je to inävoöog, dug
i mučan, na kraju koga je ugledao principe koji su mišljenju njegovu
dali jedinstvo i obuhvatljivost nikad dotad dostignutu, a matematici
1
R. E b e l i n g , Mathematik und Philosophie bei Plato. Hann.-Münden, 1909..
<з| Matematika u Platona i Aristotela
li
osnove uistinu dijalektičke. Bio je t o kraj putovanja, тёХод tfjg
jtoQsiag (Rep. 532 e), već prema kraju njegova života.
U više su zgoda već i u prijašnjim dijalozima matematički
pojmovi služili kao uzor ili razjašnjenje za drugo. N o u Menonu
(86 e—87 b) matematičko zaključivanje ć£ vnod-eascog dobiva princi
pijelnu važnost. Taj matematički način zaključivanja (ćiaiceg ol
yewfiirâi, noXXüxig axonovvtai, 86 e) primjenjuje se ovdje u slu
čaju kada treba za nešto gledati nolov ti eaxiv za što se uopće još
ne zna б ti iativ. Platon ilustrira postupak na primjeru upisivanja
zadanoga trokuta u zadani krug. „Ne znam još da li je taj t r o k u t
takov, ali mislim da je zgodno da se učini u t o m poslu takova
nekakova hipoteza: ako je taj trokut takov da ispunja taj i taj
uvjet (navodi se koji), bit će (avfißaiveivj jedno; a drugo opet,
ako je nemoguće da to b u d e " . Hipotetski (vnod-EfiEvog) se dakle
pokazuje što će se dogoditi pri upisivanju trokuta u krug i kada je
o n o moguće, a kada nije. Taj se način zaključivanja primjenjuje
o d m a h na pitanje, da li se UQEtiq da naučiti ili ne, i ne znajući što
je ona te se nalazi хата tijv vnö&wiv (89 с), ako je ona ётащ/лг],
da je problem m o g u ć ; ako nije, da je nemoguć. Ma da se u
Menonu primjenjuje ta metoda tako općeno, područje u kome se
kreće ovdje t o zaključivanje još je uvijek specijalno; po kasnijoj
terminologiji t o je područje dijanoje.
U Fedonu (99 e—101 e) područje se hipoteze proširuje u

daleke noetske dimensije i odvažno se u njemu počinje do posljed
njeg dana nastavljena diaXExtixi] noQeia. Dug period razmišljanja,
nemira (tagdttofiai yäq iv tolg äXXoig nüai, 100 d), živa želja jednoga
uma, upućena u čiste metode matematičke, za p o t p u n o m jasnoćom
u svim osnovnim pitanjima na temelju egzaktno formulirane stroge
metode doveli su Platona do jednoga načina zaključivanja u k o m e
je našao siguran osnov fexöfievog EXE'IVOV tov äeyaXovg tfjg imo-
в-^аесод, i o i d). Možda je to stanovište priprosto, primitivno, pače
naivno (änlwg xal ätk%voig xal 1'аыд EÜfjd-cog, 100 d), no Platon
nije vidio drugoga puta nego da se odlučno uteče eig tovg Xöyovq,
dakle eidima, 2 i u daljem razvoju dijalektici, i s njihovom pomoći
da ugleda istinu %<av ovtwv (99 e). Što ga je dovelo do toga, bile
su teškoće koje je našao i u drugim područjima, no Platon se
zadržava napose k o d matematičkih pojmova. Kako nastaje dvojka?
2
Ovako na pr. s L. R о b i 11 о m, Platon, Oeuvres completes. Т. IV. ire
Partie- Phedon. Collection des Universites de France „Guillaume Bude".
86 Dr. Željko Marković: (4>
Da li je dodavanje (щбод-Eaig) jedinice jedinici, dakle sasvim prak

tička operacija, uzrok da nastaje „dva", ili je cijepanje (a~%img), kada
se nešto raspolovi? U prvom je slučaju „nastala" dvojka među
sobnim približavanjem dviju komponenata, od kojih je svaka za se
bila jedno, dok su bile rastavljene; u drugome upravo protivno,
dvojka nastaje međusobnim udaljivanjem. Iste su teškoće i u
pitanju, kako se javlja jedinica (Sv), pri ispitivanju odnosa između
velikoga i maloga i sličnih pitanja iz sfere osjetnih predmeta
(а1од"Г]гаЈ.
Platon zna dobro (Rep. j i o b , с—d) da matematici stavljaju
u početku svojih izvođenja neke vno&eoEig za koje uzimaju da su
poznate te i ne misle da daju računa о njima ni sebi, ni drugima
(na pr. da ima liho i tako, da postoje geometrijski likovi, tri vrste
kutova), jer da su dovoljno jasne. Od njih polazeći {äq%ö(iEvoi) i
idući redom po priznatim pravilima (ößoÄoyov/tEvcog) svršavaju u
onome za čim su krenuli u proučavanju. S t a v l j a dakle Platon
u svakom slučaju (imod-EfiEvog ёхйоготе) jedan Лбуод (kasniji elöoc,
idea) za koji drži da je najčvršći (iqQO}(i£vka%axov), i sve što mu
se čini da je u skladu (avßfpwvElv) s njim stavlja (%i&iq\ii) kao
istinito, a što nije, kao da nije istinito (Fed. ioo a; Rep. 532 a:
ävEV nao&v aiad-fjOEOiv бш tov Äöyov ETC ai%o о E'ativ enaatov
бдџау). Zato stavlja da ima veličina sama u sebi (TI ßiyed-og aviö)
i а[иадощд аьгщ i öväg amfj i fioväg ашц. Pošto je postavljena
hipoteza, izlazi kao posljedica (та iitfgj da postoji fis&ei;ig (ili
naqovaia ili xoiv<ovia, kako god se to nazvalo, Fed. 100 d), t. j .
da je sve što je veliko ili malo takovo samo zato što ima dijela
na onom velikom samom u sebi ili malom samom u sebi. Nije
uzrok da nastaje „dva" ni dodavanje, ni cijepanje, nego sudjelovanje
na dvojci samoj u sebi, i što hoće da bude „dva", mora da na njoj
ima dijela (Fed. 101 c), „a sva ona dodavanja i cijepanja i druge
takve komplikacije odbaci zauvijek i prepusti da odgovaraju na
to mudriji od tebe".
I kod toga je osnovnog stanovišta ostao Platon do kraja, uza
sve promjene što će ih doživjeti teorija о fiidsîg u svezi sa sve
dubljim uvjerenjem Platonovim о važnosti relativnoga. Znao je
Platon da je teška ta teorija, i jamačno je čuo i u svojoj okolini
primjedbu koju mu u Republici (532 d) i Glaukon čini, da je sasvim
teško prihvatiti to stanovište; ali je znao i ono, što i Glaukon na
to nadovezuje, da je teško i ne prihvatiti toga stanovišta. Slično
kao i u Parmenidu (135 b—c), gdje u diskusiji о tim pojmovima
(A Iz
između mladoga Sokrata i već vrlo starog Parmenida, i poslije sve
kritike teorije ideja, završava Parmenid govor s primjedbom, ako
se ne dopusti da ima elöog ivög ixäozov, dijanoja neće imati kamo
da skrene, a uništena će biti i snaga i moć dijalektike.
No kako da se utvrdi hipoteza? Ako se sjetimo mnogih
mjesta u Aristotela koja raspravljaju о biti matematičkih tvorevina i
matematičkih hipoteza i za koja možemo vjerojatno uzeti da su
sistematizacija i definitivni oblik već ranijih filosofskih i matema
tičkih ispitivanja u Akademiji i izvan nje, smijemo držati da i Platon
ovdje napreduje polazeći ёх %G>v џад-цџатсор... xal EX гыг Äöycov
%wv хад-öÄov, kako Aristotel označuje (Met. M 1084 b, 24—25)
osnovno držanje platonskih matematika u Akademiji, ne slažući se
s njime. Lučeći oštro samu hipotezu od posljedica iz nje, utvrđuje
je Platon spram dolje tako da pokaže, da li posljedice njene stoje
u međusobnom skladu ili ne, postupak koji se u Parmenidu
bitno još upotpunjuje i time da se gleda i obrnuto, što izlazi
ako se suponira da nije u važnosti supozicija, i što oboje vodi
u Parmenidu do one potpune diskusije о ov i fii] ov u devet
različnih hipoteza; spram gore, kada treba dati računa (öiöövai
köyov, Fed. 101 d) о hipotezi samoj, tako da postavivši (imo-
&eßEvog) drugu hipotezu, koja se čini najbolja od viših (гшр
ävcad-evj, nastavlja uspinjanje u ljestvici hipoteza findvoćog u
Republici), koje mu služe kao stepenice i izlazne tačke folov
emßäaeig ге xai ооџад, Rep. 511 b), dok ne stigne do čega
što zadovoljava (ini %i txavov; Fed. 101 d—e). Znamenito ono
mjesto u šestoj knjizi Republike (511b—c) pokazuje završetak toga
uspinjanja: onaj ävvnöd-etov (511 b), što ne stoji ni do kakve hipo
teze, i koji je tov navxbg äq%i\, princip svega. A kako je Platon
međutim izradio i metodu i tehniku dijalektike, nadopunjuje u
Republici to uzdizanje i s onim važnim eidskim spuštanjem; dir-
nuvši se naime čistom noezom toga prvog početnika svega, treba
da se dijalektik spušta od stepenice do stepenice noetske, držeći ih
se redom kojim su one povezane međusobno a i s prvim principom,
dok ne stigne do svršetka spuštanja, ne služeći se ni u kojem pogledu
ničim osjetnim, od eida prelazeći na eide da svrši napokon u
eidima.
Spomoću poopćenih postupaka matematičkih, u traženju
jasnoće, napose i u matematičkom području, vršilo se uspinjanje; u
spuštanju leži program rada za sasvim novo podzidivanje cijele
zgrade episteme, uključivši i matematičke nauke, koga se Platon
88 Dr. Željko Marković: (6)
držao do kraja života i о kome znamo neke potankosti samo iz

äygacpa ббуџага staračkoga njegova naučavanja, no duh kojega
lebdi nad Sofistom, Politikom i Filebom.
Platon, koji je volio zorne metode, grafički je prikazao rezul
tate gornjih razmatranja posluživši se matematičkom teorijom raz
mjera. Razdijelimo omeđenu dužinu u nekom omjeru u dva nejed
naka dijela, od kojih prvi neka predočuje objekte spoznaje u vid
ljivom svijetu (oQuxov), drugi u noetskom (vorjxöv). Svaki od tih
dijelova razdijeli se u istom omjeru (dva %ov avzöv Xöyov, Rep.
509 d, matematički stručni izraz); vidljiv dio rastavlja se u prvi
dio, u kome su „slike" (EIXÖVEC,) (sjene, pričine izvanjih predmeta
u vodi, na glatkim površinama i si.), i drugi, u kome su predmeti
izvanjega svijeta, životinje, biljke i sve što se materijalno proizvodi.
Duševna funkcija koja odgovara cijelom dijelu vidljivoga jest бб^и
(mnijenje). U prvom noetskom dijelu predmeti izvanjega svijeta
samo su slike kojima se duša mora da posluži pri svome istraži
vanju ćf imod-EOEcog; u taj dio idu svi objekti spoznaje poput mate
matičke, kod koje se služimo slikama i osjetnim modelima, premda
se istraživanja njih ne tiču, nego su upravljena na uzorke kojima
su slični, na primjer na četverokut sam u sebi i dijagonalu samu u
sebi. Duševna je funkcija ovoga otsjeka misao (diavoia); kod te
spoznaje moramo uvijek postaviti na početku hipotezu od koje se
polazi, ali ne gore, do prvog principa, nego dolje, do zaključka
(ini ТЕЛЕУТГЈР). U drugom otsjeku, polazeći od hipoteza koje su
sada samo izlazište za dalje napredovanje, i bez pomoći slika a
držeći se samo eida, polazi se do one äa%i]v ävvnöd-Etov (Rep.
510 b) spomoću metode dijalektike fifj tov бшЛеуЕод-а/, övvdfiEi,
511 b) i vraća se kako je prije rečeno. To je područje čistoga uma
fvovgj i noeze i jedino područje episteme (Rep. 533 с—d). Četirima
otsjecima odgovaraju srodna četiri nad-fjfiata duše koja su od naj
nižih do najviših ova: Eixaaia (naslućivanje iz ispoređivanja), таги;
(vjerovanje), koji zajedno čine doksu i tiču se predmeta nastalih
(пщ\ yEVEOiv); didvoia i етотђџг], koji čine noezu i tiču se usije
(JIEQI oialav). Odnos njihov izriče Platon u obliku proširena raz
mjera (slično i Timej 29 c):
ofioia: yiveaig = vorjmg : бб^а = imotirjfit]: niavig

= бшрош : eixaala.
Ako stavimo
a — sixaala, b = niatic, A = бшгою, В = ЕТИОКГЈЏГ], pa
<A *Ž
i a -f- b = бб^а
.Svvaw<rceQa (Rep. 534 a) j A + g = ^ ^
izlazi iz gornjega
A+_B = A = A.
a -f- b b a
i opet jedan dokaz kako Platon u razmatranja upleće matematičke

teoreme; ovdje na primjer ovvd-Eoic, Xöyov iz teorije razmjera,
predmeta vrlo aktualna u njegovo doba.
Kada Platon hoće da označi u Republici predmet aritmetike

i logistike kao one opće nauke (то xoivöv) koja. se proteže na sve,
kojom se služe i sve vještine i sva dijanoetska razmatranja i koju
svatko mora među prvima da nauči (Rep. 522 c), označuje to
Platon, s nešto ironije, kao nešto sasvim „čedno" (cpavAov): гд EV
TE xal та ovo xal га xQia öiayiyvcöoxEiv, spoznajom razlučiti
narav jednoga, dvojega i trojega. Ne radi se ovdje о brojanju pred
meta izvanjega svijeta (боага ђ äma асЬцата E%oVTag dgid-fiovg,
525 d), ne smije se prići tom predmetu löiwTixojg iz potreba prak
tička života (äQi&iArjTixi] UEV xal TIVEC ETEoai тагзщ avyyeveig
TE%vai tpiXal luv лоа&сЬг eiai, Pol. 258 d i dr.), nego mora da
je cilj &£a tfjg i&v UQid-[iuv (pvoEcog, gledanje naravi brojeva čistom
noezom (Rep. 525 c). To je ona aritmetika, a slično i geometrija,
TOiv cpiXoao(povvTcov (Fileb 56 d) koja se vrlo razlikuje od aritme
tike i geometrije тыг noXXüv u pogledu noetske jasnoće (&av-
[laaTov öiacpogäg џеуЕ&од Eig oaffjveiav, Fil. 57 c). Trebaju te
nauke čiste spoznaje radi (TOV yvcootl'Eiv evexa, Rep. 525 d; TEyvai
yvcooTixai, Pol. 259 c) i lakšeg obrata duše od područja nastajanja
do istine i usije, pa već i samo toga radi da čovjek čovjekom
bude. Jer mogu aritmetika i logistika do toga dovesti, one su, kao
i sve područje matematičkih nauka, u najvećoj mjeri iXxuxöv od
prolaznih stvari do usije, samo se nitko njima ne služi ispravno;
očita aluzija na osamljenost Platonovu u početku stvaranja te
teorije (Rep. 523 a). U kome je smislu na pr. jedinica (to ev)
öXxöv (dizaljka) do usije? Kad bismo mogli jedinicu kakova je
sama u sebi ugledati izravno ili drukčije kako zamijetiti, ne bi joj
pripadala ta zadaća; no kada znamo da u osjetnom svijetu, u
različnim relacijama, u njoj vidimo uvijek udruženu i njenu
oprečnost ßvav%i(x>iia), tako da jedno isto vidimo kao EV i kao bes-
Dr. Željko Marko vic: (8>
9£_
konačno u množini (dbg äneiqa го nXrßog, Rep. 525a; aluzija
već na problem Fileba 15 d), nastaje u duši neizvjesnost kamo da
krene (атюо'ш), koja vodi slično kao u Fedonu do stavljanja адго
го EV, dakle do e'v-a. u svojoj biti, a tako i kod svakog broja, bez
ikakove upotrebe osjetnoga svijeta. Razlučujući dakle, odjeljujući
(%o}Qi£,Eiv, ÖIOJQI&IV) što je u osjetnom svijetu izmiješano (ovyxe-
%v(i£vovJ, vodi nas dijanoja, koje je to funkcija, do noeze koja ide
za biti stvari (Rep. 524 c). Slično se u Fedonu (74 a i dalje) javlja
„jednakost sama u sebi" (аиго го i'oovj i izbavlja nas od nesavr
šene jednakosti predmeta u izvanjem svijetu (EVOEEWEOU iotiv,
Fed. 75 b) i oprečnosti što su s njima vezane. Pa i u sedmom
pismu Platonovu, u onom metodološki važnom mjestu (342 a i
dalje), gdje na primjeru kruga Platon pokazuje kako se dolazi
do noetske spoznaje njegove, govor je о sličnoj neizvjesnosti i
nejasnoći, koja je vezana s razmatranjem kruga u osjetnom svijetu,
koji je „pun oprečnosti" spram noetskoga kruga, „budući da se na
svakom mjestu priljubljuje pravcu, dok ,krug sam u sebi' nema
u sebi ni manje što, ni više što od protivne prirode" (343 a).
Za Platona, jedinica kakova je u sebi (адго го EV) jest jedna,

u pojmu (гы X6yq>, Rep. 525 e) nedjeljiva i to apsolutno (аџЕОЕд
örpiov ÖEI navieXwg го JE dXtjd-ыд EV умга гор ÖQ&OV Xöyov
ЕГоца&ш, Sof. 245 a). Svaka je jedinica jednaka svakoj, bez najmanje
razlike ffiovdöa /iovdöog енаотгјд %wv (IVQIOJV firjÖE^lav äXXijv
äXXrjg öiacpiQovaav, Fil. 5бе), ne sadržavajući u sebi nikakovih
dijelova fiićoibv TE E%OV ŠV еаугф oi)Ö£v, Rep. 526 a). Kada netko
misli da ju je na dvoje razdijelio, vara se, jer ju je zapravo samo
umnožio i mjesto jedne jedinice ima dvije (Rep. 525 e). Samo toj
jedinici pripada oznaka EVI slvai (Parm. 158 a), a sve drugo što je
EV, takovo je samo po metheksi na toj jedinici (Fed. 101 c). Slično
vrijedi i za brojeve. Te se jedinice spajaju u brojeve (ako nema
jedinice, nema ni broja, Parm. 149 c; ako jest jedinica, nužno je i
broj, Parm. 144 a) koji su ovta kao i ona, i to par excellence
(äqid-fibv di] ibv ауџл^га г^ ÖVKÜV г1д-ЕЏ£г — EITIEQ ус zai
аЯЯо г1 д-EXEOv d)g öv, Sof. 238 a/b) i takovi su brojevi predmet
matematičkoga razmatranja; razmatra ih diđvoia uzevši svaki broj
fiövov на&' аЬгбр (Parm. 143 a). Brojevi nisu samo mnoštvo jedinica,
nego kao slog u Teetetu (203 с—e), jedan eid nastao iz jedinica,
sadržavajući sam u sebi svoje jedinstvo. Brojiti, što je osnovna
aritmetička operacija, ne znači drugo nego ispitati koliki je u svakom
(50 Matematika u Platona i Aristotela
slučaju neki broj (тобаод tig đgid-fiog %vy%ävEi &v, Teet. 198 c),
bilo da se broje one čiste jedinice u sebi ili predmeti izvanjega
svijeta falio %i %&v č'|o> боа E%EI UQid-jÄÖv, Teet. 198 c). Što se
operacija tiče, Platon ostaje u tradiciji i razlikuje dvije grane nauke
о brojevima, aritmetiku i logistiku, ma da je često ta distinkcija
nejasna i sasvim iščezava. Ali nema sumnje da u principu razlikuje
ipak jednu od druge. Najopširnija je definicija obiju u Gorgiji.
Aritmetika radi о t ä k o m i о lihom, i jedno i drugo u punom svom
opsegu (n£Qi zh UQXIOV te v.ai TIEQITTÜV, баа äv Exätsga %vy%uv\i
ovia, Gorg. 4 5 1 b ) , logistika radi isto о täkom i lihom, „ali se
u toliko razlikuje što gleda i to kako se vlada u pogledu množine
(n&g E%EI nlifiovg) liho i täko i sämo spram sebe i spram drugoga"
(451 c). Stara ta razdioba brojeva na liho i tako za Platona je napose
važna. N e može se doći do sinoptičkog pregleda nepreglednog
mnoštva brojeva (änEiqog CQid-fiög nlrÊi, Parm. 144 a), ako se
ono ne svrsta; da se dobije avvoxpig, kakav Platon traži u svakom
području u smislu dijalektičke metode, valja područje najprije raz
dijeliti prirodnim jednim presjekom, analogno kao što se u Teetetu
za područje potencija (öwäfisig) dijeli cijelo brojno područje u dva
dijela, da se u z m o g n u one avllaßelv dg ev (Teet. 147 d/e). „Ljepše
bi nekako i većma u smislu eida i dijeljenja u dvoje razdijelio kad
bi razrezao područje brojeva lihim i täkim" (Pol. 262 e). Gen
(jEvog) broja sadržava eide lihoga i täkoga, ovi opet druge, kako
ćemo vidjeti; imamo dakle dijeretsku shemu s dijalektičkim značenjem
i u tome je važnost te razdiobe brojeva za Platona. Zato je predmet
aritmetike, osim dakako brojenja (Teet. 198 c, 196 a), proučavanje
e i d a brojeva s noetskim ciljem, a onda i brojne primjene lihoga i
täkoga kod različnih matematičkih izvoda. 3 N a to se jamačno protežu
i izrazi za aritmetika koji je savršen, naime da „zna" (imatazai)
sve brojeve (Teet. 198 b), i tko zna sve liho i täko da ima tag
Етоггјџад tiov dî&fiojv (Teet. 198 b) i da ih i drugome može
predati. Logistika ispituje i broj u sebi, ali i u odnosu s drugima
(no u ranijem dijalogu P r o t a g o n to je zadaća aritmetike, Prot. 356 e—
357 a); ovamo dakle pripada područje omjera, a i druge operacije,
kako se može zaključiti napose iz tradicije novoplatonskih mate-
3
Naročito zanimljivih primjera za takve izvode daje O. B e c k e r , Die
Lehre vom Geraden und Ungeraden in Neuntem Buch der Euklidischen Elemente.
Quellen und Studien zur Geschichte der Mathematik, Astronomie und Physik.
Abt. B. Bd. 3 (1936), p. 533.
9- Dr. Željko Marković: (to)
matika.4 Pa i ono mjesto u Republici 522 c, ako ga isporedimo

s mjestom u Zakonima 818 с: „koji ne može raspoznati (бш-
yiyvcboneiv) ni jedan, ni dva, ni tri, ni uopće tako i liho", pokazuje
da se i ondje ono (pavlov ima uzeti simbolički i da ne znači drugo
nego poznavanje naravi täkoga i lihoga, kome su dva i tri samo
pretstavnici. Još će se jasnije vidjeti važnost te distinkcije, kad je
pogledamo u svezi s genezom brojeva u Parmenidu.
U drugoj hipotezi (EV ei iaiiv, Parm. 142 b i dalje) izvodi se
naime da su EV, odala, ETEQOV nezavisni te se ne daju svesti jedno na
drugo. Ako se izgovori redom prvi, pa drugi član kojega god para
izvedena iz ta tri člana, oni su „par" (аџфогеоа)); kad je tako, nemo
guće je da ne budu ovo, dva; a što je dva, nema načina da svako
od njih (mäxEQov) ne bude ev. A jer svako postoji kao ev, ako
ga dodamo kojem god spregu (avt,vyia) drugih dvaju, postaje cje
lina Ста navm) tri, a tri je liho, dva tako. Dalje, kad postoji dva,
bit će i „dvaput" (dig), uz tri bit će triput (tgig), jer je u dva
sadržan „dva puta jedan", u tri „tri puta jedan". A kad postoji
dvaput i triput, bit će i dva puta dva, slično i tri puta tri; dalje
slijedi da će biti i tri puta dva i dva puta tri; uz lihost i täkost
izlazi odavde egzistencija i täke täkosti (äqiia dqxmmg, na pr.
2 X 2) i ЬЪе lihosti (resorna nEQWidnig, na pr. 3 X 3) i u n e
täkosti (aqna neQmdmg, na pr. 3 X - ) i take lihosti (neqittd
dqxidmg, na pr. 2 X з) (dioba jamačno stara, koja je ušla i u
udžbenik Euklidov, VII. def. 8 —11). A ako je tako, neće pre
ostati nijedan broj koji ne bi nužno postojao (ov ova dvdyxi]
mvai, Parm. 144 a). To postanje „brojeva" ima potpuni smisao
samo onda, ako ga interpretiramo u smislu postanja eida. Jedan i
dva imaju osnovnu ulogu; i oni i međusobni odnos njihov primi
tivna su data, duboko ukorijenjena u ljudskoj svijesti. U različnim
područjima Platon ih nalazi u istim prilikama. U Republici (476 a)
veže se dvojstvo uz osnovni pojam naše svijesti, oprečnosti fivav-
tiov), na pr. lijepo—ružno. U Teetetu (185 a—b) dvojstvo se javlja
u fiziološko-psihološkom obliku : svaki osjet ulazi u svijest svojom
dvvdfiei, te što se sluhom zamjećuje, ne može se vidom i obrnuto.
2a te percepcije vrijedi najprije da obje (diupot£Q<aJ jesu, zatim da
je svaka različna od druge a identična sa sobom, napokon, da su
kao cjelina ovo, a svaka napose e'v. U Parmenidu (143 с i dalje),
4
J. K l e i n , Die griechische Logistik und die Entstehung der Algebra. I.
Quellen u. Studien. Abt. B. Bd. 3 (1936), p. 18. Prema njemu je najopsežnije
•djelo grčke teoretske logistike Diofantova „Aritmetika".
(II) 13
rekli smo već da se iz konstatirane međusobne nezavisnosti eida:

ov, EV i ovaia utvrđuje, izricanjem kojih god dvaju od njih, da čine
par fä/крсоЈ, da su prema tome б-ио te svaki od njih ev. Napose
treba istaknuti kako ih Platon uvodi, prije nego u brojevnom
smislu kao EV i б-бо, u neutralnom obliku kao EKU%EQOV i а/мрсо,
označujući time ujedno jedinstvo svakoga o d tih pojmova. 5
N o što znači o n o dodavanje jedinice dvojci da nastane trojka?
Dublji je smisao te operacije upravo uvođenje lihosti. „Sto da uđe u
broj da bude lih?" pita Sokrat u Fedonu (105 c) i odgovara „ne lihost,
nego jedinica" (fiovcig). Dodavanje te jedinice znači dakle prijelaz u
lihost (kako se očituje još i u drugoj definiciji lihoga broja u
Euklida, VII. def. 7. (fioväöi öia<pEQCov ägtlov UQid-fiov). Eidi lihog
i täkog dijele se svaki u dva eida, kako je gore rečeno, i samo u
tom smislu, kao postanje eida brojeva, može se razumjeti da Platon
u tome vidi osiguranu egzistenciju cijeloga brojnog područja. U
smislu Platonove filosofije takova dijereza nema samo svrhu
sistematičku; ona je dijanoetički oblik noetskoga sadržaja. Eidi su
uzroci postojanja svemu drugome ^ел;« б' ahia га sl'öi] toig äAAoig,
Metaf. A 987 b, 18 —19); metheksom na tim eidima brojevi u
dijanoji lihi su i täki, a u tim je eidima osnovana i njihova egzi
stencija.
I u geometriji nije važan onaj mali dio koji je, kao i kod
računa, potreban za rješavanje zadataka iz prakse prema onome
%o бе noiv avrfjc, xal по^оыгЕ^ы HQÖiöv (Rep. 526 d/e), t. j .
prema višim dijelovima geometrije. I ta хаги cpiAoaocpiav уЕы-
fiEtgia (Fil. 56 e) m o ž e da nas vodi do usije i time do cilja svih
težnja dijalektika, do lakšega gledanja prvoga početnika, eida dobra
(Rep. 526 e). Kako je i u aritmetici i logistici Platon prigovarao
da nitko ne zna crpsti iz njih ispravno noetsku korist, i u geo
metriji se stavlja u protivštinu jamačno s mnogima od savremenih
geometara, bar u početku (oii yäq nov öoxoval уЁ aoi ol гаша
ÖEIVOI SiaZEKiiKoi elvai, Rep. 531 e), jer ih je malo (öliyoi) sreo
koji bi bih dijalektici. „ O d onih koji su i samo malo upućeni u
geometriju, neće nitko poreći da je bit te nauke upravo sasvim
oprečna onome kako о njoj govore oni koji se njom bave" (Rep.
527 a). Jer svi su im izričaji takvi kao da rade mehanički posao i
bave se geometrijom praktičke upotrebe radi (пдй^Еыд EVEXCC);
5
Cf. za shvatanje pojma broja uopće u Grka osnovnu radnju J. Kleina
1. с 4.
Dr. Željko Marković: (12)
94.
„govore о četvorenju i konstruiranju na datom pravcu i о doda

vanju" i slično, a ipak i s tom se naukom valja baviti samo spo
znaje radi onoga što uvijek jest (TOV yag del övwc, •ђ ушџетдмђ
yväoig ianv, Rep. 527 b). Geometrija, a isto i aritmetika, ne izvodi
svojih objekata, nego iznalazi što već jest (dXXä та övia avsvgio-
y.ovoiv, Eutid. 290 c). I stoga je i ona öXxöv ipv%fjg spram istine, jer
i ona čini da se misao filosofa diže u vis (лоод то avaj) koju danas
nedopušteno dolje obraćamo (Rep. 527 b). Nisu slike ni modeli kojima
se služimo predmet geometrijskog izučavanja i razmišljanja, nego ono
na što su oni nalik, četverokut sam u sebi (to xEtqäymvov ашб),
dijagonala u sebi (f\ бшџЕтдод адтгј) i drugo slično, dakle ona
аЬга do kojih nitko ne može da dođe bez dijanoje (Rep. 510 d—e),
koja daje geometriji da dokuči nešto noetske realnosti (TOV бртод
TI... emÄapßävEod-ai, Rep. 533 b/c; cf. i gore navedeno mjesto
iz sedmoga pisma). Smiješno bi bilo stručnjaku geometru kad bi
tko ozbiljno (onovdfj) išao proučavati ma i najljepše izrađene
modele da na njima dođe do istine о jednakosti, о dvostrukom ili
о drugoj kojoj sumjerljivosti (Rep. 529 с — 530 a); kao što je i
astronomu kada se tko zaustavlja kod svih onih, ma i lijepih i
raznoličnih ukrasa i sjajnosti (по1шХџата) vidljiva neba, a ne ide
za onima istinskima za kojima oni daleko zaostaju (Rep. 529 c/d);
kako je i muziku, koji bi u slušanim saglasjima tražio brojeve i
uzrok saglasja. Jer osnovno je uvjerenje svega bića Platonova da
prava nauka (етоггциј) ne može da radi о predmetima osjetnoga
svijeta, da joj je područje TO ov i то dögaTOV (Rep. 529 b). Svime
se što je uzeto iz osjetnoga treba služiti samo kao paradigmama,
a misao mora da je upravljena s onu stranu, ngog ixetva. „Jer što
ima za izlaznu tačku (äQXtf) ono što se ne zna, a zaključak je i
sredina spletena iz nečega što se ne zna, na koji će način takva
skladnost (ЬцоХоу'ш) postati ikada nauka (етагтјџп)?" (Rep. 533 c).
Iz riječi Platonovih (Rep. 528 b) može se zaključiti da je on

začetnik sistematskoga proučavanja stereometrije; iza druge dimen-
sije (а$ђ,г\) treba prijeći na treću (џетсс öevtegav av^rjv Tokrjv
Äaußäveiv, Rep. 528 b); iza geometrije u ravnini, koja se zove naprosto
geometrija (TTJV ЏЕР ydo nov TOV Emnköov пдау/гатешр уесоџе-
TQiav UTid-eig, Rep. 528 d), treba da slijedi „dimensija kocaka i što
ima dubljinu" (Rep. 528 b). Jer nema još imena stereometrija, koje
se prvi put javlja u Aristotela, Platon je opisuje s ТГЈР ßd&ovg av^rjg
fied-oöog. (Rep. 528 d). Predmet je stereometrije čvrsto tijelo
<L3_. 11
(GTEQEÖV) koje, p o p u t svih tvorevina matematičkih, valja najprije
uočiti хад-' avTÖ (Rep. 528 b). N o ta nauka po Platonu kao da nije
do tada izrađena. Živ način prikazivanja razloga tome daje dojam
ličnih uspomena, žaljenja i iskustava, vjerojatno u samoj njegovoj
Akademiji. Razlozi su dvoji, kaže Platon, da se stereometrija nije
još razvila. Jedno nema nijedna država zanimanja za ta istraživanja
(jer jamačno nisu od neposredne koristi kao račun i planimetrija),
a kako je to područje teško, istraživanja se vrše mlitavo (äedsväg);
a drugo, istraživači trebaju natstojnika i savjetnika (ётогйгцг) bez
koga ne m o g u da dođu do cilja a toga je teško naći. A kad se i nađe,
u sadašnjim prilikama (ыд vvv E%EI), ne bi ga istraživači u tom
području slušali, jer su suviše umišljeni (^yaXofQovovjXEvoi). Kad
bi se istraživanja vršila uz potporu i nadzor države i kad bi
država t o cijenila, istraživači bi se podvrgli i došlo bi do otkrića
da se istražuje bez prestanka i u živu naponu (£,vv£%tig . . . v.al
ivxövag, R e p . 528 c). Jer uza sve to što ih javnost ne cijeni i
razvoj se njihov priječi i što istraživači ne vide višu korist toga,
probija se ta nauka svoga cara radi (bno %äQi%og) te se ne treba
čuditi da se i pojavila. A javila se stereometrija sistematskim istra
živanjima prijatelja Platonova Teeteta о pravilnim poliedrima,
kao i Eudoksovima о volumima prizme i piramide, pa se u Zako
nima (817 e) spominje kao predmet geometrija u sve tri dimensije
{fievQifnxi} бе fiijtcovg xai emnedov xai ßd&ovg).
Sto je matematika za Platona, kakova je narav matematičkih

objekata? Položaj njen i srodnih nauka izlazi iz grafičkoga prikaza
u šestoj knjizi Republike о kome je bilo govora. Mjesto joj je u
trećem otsjeku, području dijanoje (öiüvoiav öh xalelv fioi бокеТд
itjv %wv yscofiEiQixMv t£ xai %i]v xoiomcov e'šiv, Rep. j u d), a ta
je nešto između (/гета^у) dokse i nusa. Aristotel, koji često u she-
matičkoj jednostavnosti prikazuje naučavanja filosofa, i u tom pitanju
prikazuje konačni stadij kako se ustalio u diskusijama u Akademiji.
U smislu gornje oznake dijanoje, stručni je izraz za matematičke
predmete u Aristotela %a (iexac,v; prema njemu je Platon pored
osjetnih predmeta i eida uveo kao treće та цад-гщагька %&v
щау/гагыг, i t o između jednih i drugih. O d osjetnih se predmeta
razlikuju oni time što su vječni i nepokretni, a od svojih eida, što
ih ima m n o g o jednakih (бџош, ö/ioEiörj), dok je eid jedan sam za
sebe (Met. A 987 b , 14—18; К 1059 b, 6—8 i dr.). Matematički su
objekti odijeljeni (nE%ojQia/j,ba) od osjetnih i prije njih (nqoxeqa),
2l Dr. 2eljko Marković: '-4>
dakle jači od njih u usiji. Pseudo-Aleksandar komentira to tako<

(ad К 1059 b) da su primjerice matematički trokuti između eidskoga
trokuta i osjetnih trokuta, ali da ne postoje kao bića sama u sebi,
nego imaju svoj elvai samo u misli (щ emvoicc). — Pravi su
predmet matematičkih istraživanja za Platona noetske tvorevine,
kao na pr. „krug sam u sebi" (aixbc, б хшЯод), „četverokut sam
u sebi" (то xstqayoivov аигб), „broj sam u sebi" (ai)%dg б äqi-
&џод), u kojima nema ni nastajanja, ni propadanja, ni dodavanja,
ni oduzimanja, ni presijecanja. Njima teži sve nastojanje matema
tika. Ne stvaraju matematici likova svojih ni teorema, nego nalaze
što već postoji (ta ovca avEvqianovoiv, Eutid. 290 c). Iz svega
djelovanja njihova ne izlazi nikakov sqyov, kao što izlazi kuća iz
djelatnosti graditeljeve ili odjeća iz rada tkalčeva (Harmid. 165 e).
Spoznajne su to nauke u razdiobi nauka u Politiku (yvcoaxiaai, Pol.
259 e, i inače u Rep.), u kojima poslije polučene spoznaje matematik
sudjeluje još samo kao d-ea%t)c, (Pol. 260 c). I geometri i astronomi i
logistici su kao lovci i ribari, koji nemaju druge zadaće nego
lovinu da uhvate; a ne mogući se njome služiti, predaju je dalje
kuharima. Tako i matematici, budući da ne umiju lovinom se svojom
služiti, nego samo znaju da je ulove, predaju je dijalekticima da se
oni posluže njihovim iznašašćima, ili bar oni matematici između
njih koji nisu sasvim nerazumni (Eutid. 290 c). Sto je bila eizaaia
(nagađanje) u području osjetnoga svijeta, to je diävoia u svijetu
noetskom. I ona je prinuđena da u matematičkim naukama radi sa
slikama, da gleda odraze onta kao u vodi i sjene njihove (Rep.
532 c), jer ne može da gleda izravno u prejasno svijetlo noetskoga
sunca; kao što mora da hipotetski stavlja egzistenciju osnovnih
matematičkih bića i relacija kao izvor za svoje izvode. No i matema
tičke nauke daju onome koji vidi što im je zajedničko i srodno i
čime je to postignuto, da uhvati nešto tov övioc,, ali kao u snu,
jer im je nemoguće da to pokažu kako je na javi radi hipoteza
kojima se služe i kojima ne vide pravoga značenja (Rep. 533 c).
Tek dijalektička metoda pokazuje taj put do noetskoga znanja, a
pomoćnici su joj i sudionici pri onom obratu duše к usiji (ovvć-
Qid-oi xal avfineqiaycoyol, Rep. 533 d) matematičke nauke. Nara
cijo je jasno analiziran taj put к eidima u sedmom pismu Platonovu
(342 a i dalje). One su predigra (nqooifiia, Rep. 531 d) melodije
koju treba naučiti i koju dijalektika u četvrtom otsjeku kraju pri
vodi. One su priprava (nqonaiöela, Rep. 536 d) za dijalektiku koja
je kao neki vrhunac (9-qiyxög, Rep. 534 e) nauka.
(ill 97
Kako se matematičke nauke ne uzdižu ЕП' &q%i\v, nego izvode

sve E£ imo&EGEcog, mjesto im je u trećem otsjeku, „ma da se i one
m o g u noezom obuhvatiti polazeći o d principa" (nahoi vor\%<bv
övxwv џе%а dq%fjg, R e p . 511 d). Da li već ovo mjesto upućuje n a
teoriju Platonovu iz starih dana о e'v i äöqmtog övdg, teško je
reći. N o tendencija joj je bila upravo ta, uspeti se do vrhovnih
principa iz kojih će izaći sve, osjetno i noetsko, pa i brojevi, ne
služeći se pri tome ničim osjetnim nego samo EI'ÖEGIV aitolg бС
aviwv. Izvori za tu teoriju Platonovu jesu Aristotel i njegovi
komentatori. О o n o m novom pojmu, koji je i posljednji oblik
nauka о idejama, о eidskom broju (dqid-ßög EiötjTixög), u dijalo
zima nema spomena u t o m konačnom obliku. Platon je о tom
držao i predavanje pod naslovom neql гауад-ov, О dobru; znamo
da su najugledniji članovi Akademije zapisali to predavanje. Osim
Aristotela, koji je govorio о njemu u svom izgubljenom dijalogu
71EQ1 (piAooocpiag, spominju se još Speusip, Ksenokrat, H e r m o d o r ,
Heraklid iz Ponta, Hestiej i drugi. 1 '
Radi se i ovdje о osnovnom onom problemu dijalektike, о

tv xal жоЛЛа, vječno na dnevnom redu (TCOV Aöycov amüv d&d-
vaiov %i УМХ dyrjqcov nd&og iv fj/iTv, Fil. 15 d; Zakoni 965 b i
inače). N o najprije treba jasno vidjeti tehniku dijalektičke metode
Platonove, kojom on pristupa tom problemu i koja ga dovodi do
usije, dajući m u egzaktno (dxqißüg) narav onoga na što se odnosi
(Fedr. 270 e). Metoda je ta Platonu osobito mila (fjg ёуы Eqaaiijg
fiEV eifii uši, Fil. 16 b) i često ga je spasla iz nedoumice, a najbolja je i
za istraživanje i za naučavanje i za učenje. Stari nisu imali za tu
metodu smisla nikakova (Sof. 267 d) i stoga su često bili u istra
živanjima eristici, a ne dijalektici. A nema ljepšega puta (xaÄAicov
бббд, Fil. 16 b) za dijalektičko napredovanje; pa i u Zakonima,
posljednjem svom djelu, ističe da ovrcag, u apsolutnom smislu dakle,
nema točnije (dxqißEOTEqa), ni jasnije (оскрЕогёда) metode za ljude.
Nju razložiti nije teško, ali služiti se njome vrlo je teško (хдгјо&си
бе nay%äXsnov, Fil. 16 с; лоЛЛђ щау/гатеШ; dmnovEla9-ai, Fedr.
273 e). O n a čini ljude savršenijima u dijalektici i pomaže im da
lakše nađu, k a k o će iznijeti na vidjelo spoznaje о ontima (ömÄEXTi-
xmEQOvg xai гцд TWV ÖVTCOP Лбуы буЛшоеыд EbQEtixajtaqovg,
Pol. 287 a). Metoda ta sastoji se iz dvije operacije; jedna je avva-
6
Za izvore vidi O. T o e p l i t z , Das Verhältnis von Mathematik und Ideen-
lehre bei Plato. Quellen u. Studien. Abt. B. Bd. 1. (1931.) p. 3.
Rad Jugosl. akad. 261. 7
98 Dr. Zeljko Markovie: (l6)
ycoyrj (Fedr. 266 b), evvotpig (Rep. 537 c; evvoq&vta, Fedr. 265 d;
Zak. 965 b i dr.), koja pod jedan еМод svodi što je na sve strane
razasuto a srodno (ёх лоЛЛшг iöv aiad-fjoecjv eig EV Аоуктџф
SwaiQoijfievov, Fedr. 249 b/c; del fxiav iöeav mql navxbg EKÜOTOTE
d-e/ievovg ^rjTSiv etiQt'jaeip yäq evovaav, Fil. 16 d; iöiav .. /tiav . . .
emocpoayioao&ai, Pol. 258 с i dr.) i odijeli ga (ÖQi&odat, Fedr.
2jj b i dr.) od ostaloga te mu jedno ime da (dg ev . . ovofia avva-
yayelv, Pol. 267 b, slično 262 e; Sof. 219 b). Druga je operacija
dijereza (oiaiqeaig) (fj TUV yeväv хат' si'öi] öialqsaig, Sof. 267 d),
koja dobivene vise yevrj ili Eidrj, shvaćene kao jedinice (EV), rastavlja
na niže koji su u njima sadržani, kako smo na pr. vidjeli da se
gen broja rastavlja na eide liho i tako, svaki od njih na lihi—lihi,
liho—täki, dotično tako—täki i tako—lihi. Redovni je postupak
dijeljenje svakog eida na dvoje (Si%a TE/IVEIV, često; ЏЕООТОЏЕХР tog
fiähata, Pol. 265 a; öiä jieawv, Pol. 262 b i dr.), jer je najsigur
niji (Pol. 262 b); ako ne ide u dvoje, dijeli se u troje ili u drugi
koji broj (Fil. 16 d) i to se nastavlja tako dalje ne samo „dok se
ne vidi da je onaj ev (gen ili eid) u početku i jedan (ev) i
mnoštvo (noAAä) i neomeđen (änEiqa), nego i koliki je (блбаа)"
(Fil. 16 d). No na svaki se način smije dijeliti samo onako kako
odgovara prirodnom sastavu dotičnoga eida (кат ад&да fj jvscpvxer,
Fedr. 265 e; нага ЏЕАГЈ . . . olov IEQETOV. Pol. 287 c), tako da u
svakom stadiju uvijek bude dio ujedno i elöog (то џедод аџа
eldog Ехёты, Pol. 262 b). I to ide tako daleko dok god može da
se taj uvjet zadovolji (fjvlxa djtoqol yivog аџа -на), fA-Eqog Ebqio-
xeiv EKUTEQOV TÜv a%iad-EVT(ov, Pol. 262 e—263 a); dok se ne dođe
dakle do nedjeljivog dalje eida, то атџцгор (Fedr. 277 b), za kojim se
ide i ispod kojega nema više eida, nego samo äneiqov pojedinih indi
vidua. Bitno je da se dijeli uvijek strogo po najbližem broju (eig
TOV еуустата б'ст цаАюта . . . dqi&fiöv, Pol. 287 с) i da se ne
prestaje dok se ne vidi broj eida koji su sadržani između počet
noga jednoga gena ili eida i neomeđena mnoštva (Fil. 16 d/e),
zahtjev za Platona osobito važan jednako u Filebu, kasnom djelu,
kao i u ranijem Fedru (el'Stj. . . dqid-âdjiEvov, Fedr. 270 d; тад
(fvaEig oiaoid-firjar/Tai, Fedr. 273 d/e). Rezultat toga postupka dija
lektike jest da je njime područje eida uređeno, t. j . eidi su oštro
razlučene jedinice (ivdösg, Fil. 15 a; ivog ixäavov xeifisvov %u)qig,
Sof, 253 d); za dva različna eida utvrđena je različnost, za iste iden
tičnost (Sof. 2J3 d; Pol. 278 b/c); u područje je njihovo uveden
poredak (ćiata^d/Êvog ta yivrj, Fedr. 271 b), oni su гегауџЕ a
Matematika u Platona i Aristotela 99
(i?)
агъа nal хага xaiiä del E%ov%a, Rep. 500 с; щод EKEIVO (SC.
•vö EP) avvTUâad-ai ndvta ^vvoqüvia, Zak. 965 b), pri čemu eidi
istoga gena stoje u noetskom odnosu viših i nižih, JIQÖTEQOV-
VGTEQOV.
Važna činjenica koja izlazi iz primjene te metode jest, da među

izvjesnim genima i eidima (Platon često ne razlikuje ta dva naziva)
ima zajednica (xoivovia, avfifieiîg) (E%EI xoivwviav äAAfjÄoig fj тыг
yEvwv fvoig, Sof. 257 a i dr.), koja čini da oni ulaze u jednu eidsku
svezu, a dijeli ih o d drugih gena, dotično eida koji se s njima ne
miješaju i ne saglasuju (dfiEix%oig xal dovficpcbvoig ттодд йХХцХа,
Pol. 262 d ; nola noloig avficpcovsi гыг yeväv xai nola йХХцХа oti
öE%E%ai, Sof. 253 b/c) i koja se u svakom slučaju mora ustanoviti.
Dobar dio važnih onih izlaganja Platonovih u Sofistu tiču se te
zajednice gena i eida kojom Platon rješava pitanje ontološke methekse
i prediciranja (Sof. 2 5 1 a i dalje).
T r i su mogućnosti za gene i eide pri t o m e : ili svi geni mogu
ući međusobno u zajednicu, ili nijedan ni s kojim, ili dijelom mogu,
dijelom ne m o g u (Sof. 251 d, 252 e). U Sofistu se utvrđuje na
primjeru genä xlvrjoig i ardaig (gibanje i mirovanje) da su prva dva
slučaja nemoguća i da ostaje samo treći (Sof. 252 d). T a je xoivcovla
slična onoj k o d slova; i u njih se neka slažu u slogove, druga ne,
a samoglasnici su sveza (бев/гбд) između svih te bi bez njih bilo
nemoguće da i ostala slova ulaze u sveze i da izrade govor. Dija
lektika je ona nauka kojoj je zadaća da gleda, koji geni zvuče
zajedno a koji se ne podnose, da ustanovi da ima i takovih koji se
kroz sve druge provlače i cjelinu iz njih čine, ali i drugih koji
cjelinu dijele i uzroci su dijereze. Između „najvećih gena", ov, uivtjoig,
aiäaig, %av%ov, d-äiEQov, utvrđuje se u Sofistu da xivrjmg i atdaig
ne ulaze nikada u zajednicu, ov ulazi u zajednicu s objema, a ov
i d-dtEQov se protežu kroz sve njih i međusobno se isprepleću
(Sof. 259 a). 7
O v o shvatanje eida kao oštro odijeljenih i razlučenih jedinica

koje ulaze u zajednicu, o v o tkivo (ьсраа/га) viših eida satkano od
nižih na temelju prirodne dijalektičke sveze, otvara p u t razumijevanju
velike teorije Platonove iz posljednjega dijela života u kojoj je Platon,
xa&' öaov övvaxov dvd-QÜmo (Fedr. 273 e), realizirao metodu četvrtog
otsjeka grafičkoga prikaza iz Republike.
1
Za važnu interpretaciju Sofista cf. 1. c. 4.
100 Dr. Željko Marković: (i8>
Ideja dvojnosti ima u svoj filosofiji Platonovoj veliku ulogu;:

napose je za njega važno dvojstvo kako je realizirano u dvojnosti
opreka (t'avavtia), od kojih velik broj dolazi u Platona: бе^т—
ахаш, i'aov—uviaov, ждад—äneiQov, öv—џђ öv, %ai%6v—9dt£Qov,
ev—noXXd, xivr\mg—atäaig, fidX.Xov—f\%%ov, bnEqßoXt}—elXsityig i
dr. Dvojnost je osnov i nove teorije; dva su osnovna principa u
njoj, a i od tih je opet jedan dvojnost jednoga para opreka. Shema-
tički prikazuje Aristotel taj Platonov nauk u biti ovako. Svrha je
te teorije da se usije svedu na principe (tag odaiag ävdyeiv eig
гад ад%ад, Met. A. 992a, 10—u). A bila su dva principa: го
fiiya xai го fiixgöv (veliko i malo) kao materijalni princip (•ßXrj),
koji čini znamenitu onu Platonovu neodređenu dvojku (аодюгод
Svdg), i EV (jedan) kao princip usije (Met. A. 987 b, 20—21; 25—16;
988 a, 24 i 26 i dr.). Prvi se princip još označuje, ili dovodi u svezu
(uglavnom kod komentatora, Aleksandra iz Afrodizije, Pseudo—
Aleksandra, Simplikija), s /le&Eiciixdv (u svezi s Timejem. Fiz. 209 b,
35—36), «biaoov, nXfj&og, STEQOV, dvo/ioiov, äviaov, ЏГЈ öv, imegoxf]
xai eXXettptg; drugi s ледад, %ati%öv, ö^wiov, l'oov. Da je Piaton
postavio ev kao princip, svodi Aristotel na bavljenje Platonovo dija
lektikom, sasvim u skladu s posljednjim razvojem Platonova mišljenja
(eidi su uzrok za ti iativ drugih, a sv je to za eide; Met. A. 988 a,
10—11). On je po komentatorima EVOTWIÖV (stvaralac jednosti) i
elöonoiöv (stvaralac eida) te mu je svrha formiranje unutar neome
đene ЪХщ velikoga i maloga. Kao takav ima još bitnu oznaku ome-
đenosti (jtETtEQaojuEvov) i određenosti (wQiofisvov). A da je Platon
dijadu uzeo za drugu (pvaig, razlog je po Aristotelu, koji se ogra-
čuje samo na izvođenje brojeva, taj što se svi brojevi, osim prvih
(1 i 2),8 prirodno zgodno (evrpvwg) iz nje rađaju kao iz kakve pla-
stičke tvari (ixfiayeiov) (Met. A. 987 b, 33—988 a, 1; о yäQ dgid-џбд
iaxiv i% tov evbq xai ггјд övdöog щд doqiaiov; Met. M. 1081 a,
14—15; N. 1091a, 4—5). Neodređena dvojka, protivno od eV-a,
princip je množine; po naravi je övonoiög, jer udvaja čega se
primi (Met. M. 1082 a, 14). Uopće je ona поаолошд, „jer je narav
njena uzrok da su onta mnoštvo" (год yäQ noXlä га övta elvai
akla а-оггјд r) (piaig, Met. M. 1083 a, 13—14)- U naravi joj je
neomeđenost i neodređenost (döoiatov i ÜJIEIQOV), koju izrazuju
izrazi kao fiäXXov—fôv i slični.
8
Ovako po korekciji O. B e c k e r a, Die diaietische Erzeugung der plato
nischen Idealzahlen. Quellen u. Studien. Abt. B. Bd. 1. (1931) p. 464.
Matematika u Platona i Aristotela IOI
<_!_
Svaki broj rada se izravno iz gornja dva principa, a ne
nastaje najprije jedna monada, pa druga i dalje redom. Prva dvojka
(ij öväg щсЬщ), koja se još zove i „omeđena dvojka" (f} &>oia\iivi}
Svdg) za razliku od neodređene dvojke (Met. M. 1082, 13), nastaje
neposredno iz 8v i абомгод övdg (Met. M. I O 8 I a, 21—22);
ё'р, djelovanjem svojim na nejednakost neodređene dvojke, izjednači
njene komponente (i£ aviaov iaa<3&kviK>v уао eyevovto, Met. M.
I O 8 I a, 25) te se obje jedinice u prvoj dijadi rađaju (yevvuvtai) u
isti čas (đfia) (Met. M. I O 8 I a, 2 3 — 2 5 ; M. 1083 b, 23—24; M.
1091 a, 24—^25). Iz prve dijade, s pomoću neodređene dvojke, nastaje
prva četvorka (Met. M. I O 8 I b, 21—22) tako da neodređena
dvojka „primi" omeđenu prvu dvojku i učini iz nje dvije dvojke
(Met. M. io82 a, 13 —14). Jedinice iz prve dvojke izvode četiri
jedinice u četvorci (Met. M. 1082 a, 33—34). T a k o v i m djelovanjem
neodređene dvojke nastaje zatim prva osmica i slično dalje. T a k o
nastaju samo brojevi koji izlaze iz jedinice udvostručenjem (Met. N .
1091a, 11 —12), „ d o k о postanju lihih brojeva ne govore" (Met. N .
1091 a, 22—23). Aristotel samo spominje da je u prvoj trijadi jedna
jedinica liha i da stoga možda stavljaju аьго го EV u lihom broju u
sredinu (Met. M. 1083 b, 28—30). Ti se brojevi dakle ne broje kao ma
tematički dodavanjem jedinice, nego iza jedan dolazi dvojka bez prvoga
jedan i trojka bez dvojke i tako dalje (Met. M. ю 8 о а , 30—35).
Zatim se izvode na analogan način га VOXEQOV ykvtj broja:
crte, ravne tvorevine i tijela. Dužine se izvode iz dugoga i kratkoga,
ravne tvorevine iz širokoga i uskoga, volumeni (oyxoi) iz dubokoga i
niskoga, što su sve eidi velikoga i maloga (Met. M. 1085 a, 7—12),
a odatle je jamačno dalje vodio put do osjetnoga svijeta. Po Ari
stotelu izlazi za teoriju ideja primjenom tih principa identičnost
ideja i brojeva tako izvedenih. „Iz njih (t. j . iz velikoga i maloga)
sudjelovanjem eV-a eidi b u d u brojevi" (i£ ixsivcov yäo хага
џед-eîv tov svog га sl'df] slvai гоЬд aoid-fiovg, Met. A. 987 b,
2 1 — 2 2 ; гад lösag sivac xal aQid-fiovg aitag elvai, Met. N . 1090a
16; гоХд ыд ei'öfj гор äoiftfibv Zeyovoiv, Met. M. 1083 b, 6—j, i dr.).
Brojevi su t o eidski (б eidrjuxbg ägid-fiög, Met. N . 1090 b, 3 5 — 3 6 ;
M. 1086 a, 4; б га>р eiöcov äoid-џбд, Met. N . 1090b, 3 3 ; ol EV %olg
eideaiv doid-fiol, Met. N . 1093 b, 21), bitno različni od matema
tičkih. Što se broja njihova tiče, jedni su uzimali da ih ima bes
konačno m n o g o , drugi su ih protezali samo do deset, a Aristotel
se tuži da se о t o m ništa ne govori џега олоьбщ йлобнхгьщд
{Met. A. 1073 a, 19—22). Osnovna im je karakteristika da imaju u
102 Dr. Željko Marković: (20}
sebi то nqöteqov xal •ßaregov, tako da su brojevi s tim svojstvom

identički s idejama (töv fiev e%ovta to ngötEQOv xal HatEQOv tag
iöiag, Met. M. io8ob, 12 —13). Eidski se brojevi diferenciraju
dakle po eidima, te unutar jednog eidskoga broja različne jedinice
stoje s obzirom na usiju u odnosu ngötEQov—vatEQov. Jedinice u
eidskom broju vladaju se sasvim drukčije od jedinica u matema
tičkom broju. Dok su u njemu sve jedinice potpuno jednake i
svaka je sa svakom udruživa (ov/ißÄtfiai), u eidskom se broju neke
jedinice udružuju, druge ne (davîßXfjtai). Udružive su na pr. dvije
jedinice u dijadi, tri jedinice u trijadi, a nisu udružive jedinice u
prvoj dijadi s jedinicama u prvoj trijadi (Met. M. ю8оа, 20—30).
Još se dodaje da su „dobro" (to ev) pridavali ev-u, jer je on onaj
koji omeđuje i uobličuje, a „zlo" (то xaxöv) dijadi, jer je uzrok
množine, nejednakosti i neodređenosti u svim bićima (Met. A.
988 a, 14—15; komentar Aleksandra Afrodizijskoga kistom mjestu).
Ne ovako shematizirano, ali u bitnim crtama, taj se nauk
Platonov može nazrijeti u kasnijim i posljednjim njegovim dijalo
zima, navlastito u Filebu pa Sofistu i Politiku. I u Filebu (16 c/d)
sva su onta građena tako da imaju usađeno u sebi (îji<pvxov) ледад
(omeđenost) i dnEioiav (neomeđenost). Gen ÜTIEIQOV ima sve oznake
neodređene dvojke; u nj ide sve na što je udaren pečat (emacpQa-
yiad-evta, Fil. 26 d) fiäÄÄov—fjttov (više—manje) (na pr. афббда-
fjQEfia, nkiov-elattov, d'ättov-ßQaövtEQOv, [ieZ£,ov-o[uxQÖteQov;
slično već i u Protagori 356 a), isto i dvo/j,oiov (kao u Pseudo-
Aleksandra; dg tov vi\g uvofioiötijtog äneigov övta növtov, Pol.
273 d). Gen negag obuhvata to l'aov xal 1о6щта (jednako i jed
nakost), to dinMoiov (dvostruko) i sve što se odnosi kao broj
spram broja ili mjera spram mjere (Fil. 25 a—b) i što izvodi broj
sumjerljiv i skladan (виџџе^да бе xal ainyoiva . . doiß-fiöv dneg-
ydg~etai, Fil. 2je). Po komentatorima to su sve oznake onoga što
ide u ev, a Ps. Aleksandar kaže i izričito: to EV уад ЕЫЕ педад
(ad Met. N. 1091 a, 17). Bitna je oznaka dvojke paXXov—fittov da
nema svršetka ni cilja (tovtoi ftij tšlog e%eiv, Fil. 24 b ; već u Rep.
504 с : dteX'eg yäy oiäiv ovöevbg ftetgov), a jer su ateXfj, postaju
sasvim neomeđeni (navtdnaaiv dnEiQW ylyvead-ov; Fil. 24 b).
Kamo ulaze, čine da iščezava (đcpaviL'Etov, Fil. 24 b) svaki noaov
i ßEvgiov. „Dalje stupa i ne čeka i ,toplije' uvijek i ,hladnije'
(kao pretstavnik neodređene dvojke), a noobv se zaustavio i prestao
je da napreduje" (Fil. 24 d). Miješanje (avfifiiîg) ovih dvaju gena
je operacija kojom nastaje treći gen (цшщ xal y£yevi][ićvi] oiieia,
(21) Matematika u Platona i Aristotela 103
Fil. 27 b), t. j . sva onta. лЁоад ima funkciju da ograniči i zaustavi

neomeđenost dvojaka sadržanih u äneiqov i time čini da nastane
(yeveaig) o n o treće. Opća formula Platonova za te geneze, a
naravno napose i za brojeve, jest: yeveaig dg odaiav ЕХ tuv џега
tov nkqatog ал£1оуааџ£Рп)г (IEIQWV, Fil. 26 d), dakle postanje
ontom, ulazak u usiju, iz mjera izrađenih od perasa, ili u drugoj
formulaciji: ^v/inävtcov twv uneiouiv Ьпо tov nEQatog ÖEÖEJMEVWV
(Fil. 27 d), t. j . svi onti nastaju iz svih mogućih apeira kad su
jednom svezani vezama perasa. Rezultat je te mješavine sve što je
noabv, fiEtoiov, efifietQov xal аџа ОУЏЏЕ^ООГ (Fil. 26 a) ili broj
avfifiEtQog xal avfiqxovog (Fil. 25 e) u području kvantiteta i kvali
teta. Kako je funkcija perasa da zaustavi oprečnosti da se i dalje
među sobom različno vladaju (navEi лодд älXi]Xa tävavria бш-
(рбоыд i%ovta, Fil. 25 e), bila bi to aluzija na postanje brojeva koje
spominje i Aristotel (iaaod-ivtojv), s čime se vrlo dobro slaže i
jedno mjesto još u Simposiju (187 a/b) о postanju harmonije iz
neodređenih visokih i niskih tonova (EK öiaysoofiEVcav noötEoov
tov б^ёод xal ßagiog, inEita, bateqov öfioXoyrjoäp tojvt ykyovEV
Ьпо trjg /i,ovaixfjg t£%vr]g (se. ђ ÖQ/iovia), i slično za ritam ( i 8 7 b / c ) .
A sjetiti se valja da je pojam täkoga broja u vezi s čmeigov, a lihoga
s genom ледад. U isti slijed misli ide i razdioba trokuta u Timeju
(54 a), gdje je za istokračni trokut (loooxeAEg) dosta jedna (pvaig, a
za raznostranične (л^бџцхЕд) treba ih bezbroj (ansgavtovg), kao i
podaci komentatora da je pravi kut pripadao monadi, oštri i tupi
dijadi, jer dopuštaju u svojoj naravi im£Q£%£iv xal ЬлЕОЕХЕод-ai;
slično da su kvadrat i kocka išli u monadu kao loötr\ti xal tav-
totrjti d-eojQovfiEva (Ps. Aleks. ad Met. M. I O 8 J a, 19), a parale-
logram i slični likovi u neodređenu dvojku. 0 Isti duh govori i iz
onoga proširenja te teorije u etičkom smislu о kojoj Aristotel govori
i kome nalazimo p o t v r d u već u Republici (445 c); „jedan je eid kre
posti, a bezbroj zloće" (EV (IEV rfvai elöog tf/g äoEtf/g, äneiga бк
%щд xaxlag). A nema sumnje da i jedan od onih pet fiEyiatf] ykviq u
Sofistu, naime d-ätEQov10, koji je jedan od onih koji se provlače
kroz sve gene i eide i osnov je svake dijereze, nosi znamen neodre
đene dvojke; za njega bez sumnje vrijedi da je u biti svojoj &i%o-
noiog, jer u svima genima narav „drugoga" čini da je drugo nego
9
U tome dijalektičkom smislu treba jamačno tražiti i značenje četvrtoga
postulata Euklidova: каХ лпаад r«£ ÖQ&äg yajvtag ioag аЛЛгјЛасд tXvai (Eucl.
Elem. I. Postulata).
10
Za ovo cf. radnju J. Kleina, I. с 4.
104 Dr. Zeljko Marković: (22)
jest (кат nävia ущ (sc. ysv-rj) -ђ д-атёдоь cpvoig ETEQOV атгедуа-

t,ofiivrj TOV OVTOC,, Sof. 256 d/e) s posljedicom da je o k o svakoga
eida m n o g o toga ov (noXv, dakle ograničeno), dok je neomeđeno
u mnoštvu (äneiQov SE nkiftn, Sof. 256c) Щ ov, za što se kasnije
pokazuje da je zapravo heoov (drugo). Izlazi to jasno i iz jedne
bilješke Aristotelove (Met. A. 989 b, 16—19), u kojoj govori kao
platonik, da naime stavljaju kao principe EV i &dteQov, „koji je
onakav kakovim uzimamo (TI&E/J-EV) da je тд aÖQimov prije nego
bude ograničen (ogio&rjvai) i dobije dijela ([iE%aa%Eiv) u kome eidu".
Isti taj &ä%£Qov ulazi i u kosmologijske konstrukcije u Timeju u
protivštini s %amöv.
I teorija eidskih brojeva 11 pripravljena je u dijalozima Plato
novima, u jednu ruku izrađenom tehnikom svih onih ovvaycjyai
i oiaiQioEig, naročito u Fedru, Sofistu, Politiku i Filebu, i shva-
tanjem eida kao oštro razlučenih jedinica koje stoje u ontološkom
odnosu višega i nižega; u drugu ruku s o n o m xoiveovia yevwv u
Sofistu i s tri mogućnosti njene. Aristotelova diskusija о naravi jedi
nica koje sastavljaju eidske brojeve teče paralelno diskusiji u Sofistu.
I Aristotel stavlja iste tri mogućnosti za jedinice u eidskom broju:
ili je koja god monada neudruživa s kojom god, ili je koja god udru-
živa s kojom god kao u matematičkom broju, ili su jedne udružive,
druge ne (Met. M. ю 8 о а , 19—23). Karakteristike tih jedinica su
karakteristike eida, kako smo ih istakli u govoru о skupu eida.
Eidski su brojevi, ako se izrazimo u smislu Politika, noetsko tkivo
(•Всраоџа, Pol. 306 a) satkano o d eida u međusobnom isprepletanju
prema srodnosti (fi TE KOIVCOVEIV ёхаота övvazai xai бщ џц,
Sof. 253 e); oni su splet eida (вьрлХощ, Pol. 306 a) za koje se k o d
dijereze pokaže da mogu imati xoivcoviav i koji ulaze u sastav
broja po tačno utvrđenom dijalektičkom redu te tako imaju onaj
karakter {JOTEQOV—-TCQÖTEQOV koji ih oštro dijeli od aritmetičkih
brojeva i na koji se Aristotel u dugoj svojoj polemici u 13. i 14.
knjizi Metafizike tako oštro obara. U tima se brojevima očituje
prirodni sastav dotičnoga gena u načinu kako su jedinice svezane
u jednu cjelinu iroviov TOV öeofiov ad loyiodfisvog ojg övza 'Eva
II
Početnik je novoga shvatanja eidskih brojeva I. S t e n z e l , koji u svojoj
knjizi „Zahl und Gestalt bei Plato und Aristoteles", 2. Aufl. 1933. (Berlin—beipzig)
tumači eidske brojeve u svezi s teorijom dijereze; О. j T o e p l i t z (1. с б) polazi
od pitanja, da li nije neodređena dvojka spoznajno-teoretska inkarnacija matema
tičkoga omjera; O. B e c k e r u radnji cit- pod 8 definitivno je utvrdio pojam
eidskoga broja kao „spleta" monada koji je shema jednog dijeretskoga lanca eida,
pri čemu jedinicama eidskoga broja odgovaraju ideje u lancu eida; J. K l e i n pro
dubio je još shvatanje tih brojeva u radnji cit. pod 4.
•__з! i?*
xal nävxa тадта e'v тссод noiovvta, Fil. i 8 c / d ) , istaknuvši
članke tog organizma {äqd-ga fj neyvxEV, Fedr. 265 e) u kojima se
eidi zajedno drže, što nam sve daje tijv obaiav . . äxqißwg гцд
qivoECog (Fedr. 270 e). T i su spletovi i паоабЕСуџата (Pol. 278 b)
i za sve druge spletove koji imaju TIJV amfjv оцошщта xal cpvair
kao i oni. U vezi s time izlazi i to, da i česti izraz Platonov Xoyi-
tead-ai, koji dolazi u aritmetici i logistici uz đoid-fiEiv, no javlja se
najčešće u značenju „misliti" i slično, može često da znači upravo
noetsko brojenje (na pr. Fil. 18 c/d, Fedr. 249 c).
U uskoj je vezi s gornjim i Platonova teorija metretike (nauka

о mjerenju) i pojam IIETQIOV koji spajaju tako rani stadij Platonove
misli kako je izložen u Protagon s problematikom Fileba, Politika i
Zakona, kao dokaz više za kontinuitet osnovnih misli u Platona.
N e radi se ovdje о izvođenju iz prvih principa, nego se označuje
što se traži pri postanju onoga trećeg gena za koji se u Filebu
kaže da nastaje „miješanjem". I ta je teorija u svojoj tendenciji
najšire poopćenje osnovnih činjenica matematičkog nastajanja na sve
područje ljudske misli i praktičke djelatnosti. Područje metretike je
cijelo područje i kvantitete i kvalitete označeno u Filebu s џаХХог>
xal fjztov (fmeQßoAfjs TE xal ivÖEiag EGTIV fj i£%vrj, Prot. 357 а;
i dalje: шбщтод nqbc, äXXfjXag oxhpig, Prot. 3 5 7 b ; [ifjxovg те niqi
xal ßqa%mrjTog xal näarjg imeQO%fjg ТЕ жал ЕХХЕ'Щ>Еыд' fj ydg nov
fiETQrjtixij nsql nävi' EOTi таита, Pol. 283 c/d). Samo treba razli
kovati dvije vrste metretike, jedna relativna koja mjeri veliko s
obzirom na malo (нага zfjv щод иЛХгјХа ЦЕуЁд-ovg xal аџглддтгјтод
xoivojviav, Pol. 283 d ) ; drugu sa sasvim drugom svrhom, u svezi
s o n o m ysvEoig Eig ovalav iz Fileba; ona određuje mjere s obzirom
na to „što n u ž n o mora da je ispunjeno da može doći do postanja"
(хата ifjv тгјд ysveaEwg ävayxaiav ovalav, Pol. ib.), ili s obzirom
na то џЕтдшг (Pol. 283 е), ili kako se dalje kaže, щод то /ICTQIOV
xal то TiQEnov xal xbv xaiqbv xal то ÖEOV xal nävd-' бпбаа Eig
то fiEGov йлых'юд-г} T&v Ea%äTWV (Pol. 284 e), o v o posljednje kao
bitni uvjet da se m o ž e egzaktno govoriti о egzistenciji svih umjet
nosti (Pol. 284 d). fiETQiov određuje ispravnu mjeru bilo kod kvaliteta,
bilo kod kvantiteta; između premašivanja i zaostajanja valja izabrati
го [lETQiov. Kako peras izvodi zdravlje, ljepotu, snagu, svu muziku,
godišnje dobi i sve lijepo što nam se događa (Fil. 25 e—26b), tako kod
rukotvorina i umjetničkih djela čini fihqiov da se čuva prava mjera
i da iziđu sva djela äyad-ä xal xaXä (Pol. 284 a/b). Promatranje
IO» Dr. 2eljko Marković: (-4)
dužina s obzirom na mjerenje (firjxovg ге JIEQI xal ßQaxmrjioc,

Pol. 283 с), a jamačno i uopće geometrijskih veličina, supsumira
se pod pojam ime^ßoli] xal eÄAeityig (Pol. 283 c/d), a t o je područje
metretike (Prot. 3 5 7 a ; isto u Fedr. 267 b : о-оге fiaxQUv OVTE
ßQaxicov äZAä iieiqicav). I aritmetika je neka vrsta metretike, jer
promatra „više" i „manje" u lihom i täkom (Prot. 356 c—357 a).
I izvođenje brojeva nadgleda metretika, jer je ßETQiov u genu perasa
u koji ide sve kvantitativno određeno. Kad bismo taj pojam {IETQIOV-Z
primijenili na iracionalne brojeve, racionalne njegove aproksimacije
bile bi u genu fiaAAov—ђггог, a on sam bio bi određen kao (ihgiov.
Bit aritmetike i njen učinak opisuje se u Protagori (356 d—e); ona
lomi m o ć pričine (фагтааџа) (koje na pr. nastaju pri prosuđivanju
veličine iz veće ili manje daljine), ona izvodi na svijetlo istinu,
donosi mir duši koja može da počiva u istini i osigurava nas u
životu. U drugoj je varijaciji izražen time motiv nEqaaa--x i лообг-з.
(Fil. 24 d ) ; i ondje џссАЛог xal ђтгог nemirno gore, dolje oscilira,
a тд noaöv еаг-г] xal JIQOIÖV snavaato. Kriterij mjere i određene količine
proširuje se na sva područja i prema tome se određuje veća ili
manja čistoća njihova. „Ako se odijeli od svakog umijeća (i£%vr})
sve što stoji u svezi s brojem, mjerenjem i vaganjem, što preostaje
u svakoga, zapravo je vrlo malo" (Fil. 55 c). I stoga je na pr.
građevno umijeće (IEXXOVIXTJ), koje se najviše služi mjerenjem i
pomoćnim mjeraćim sredstvima (OQyava) koji joj daju veliku točnost,
%E%vixu)tEQa od mnogih drugih (Fil. 56 b). A i onaj dio duše koji
se povjerava mjeri i računu najbolji je dio njezin (Rep. 603 a).
D u h broja, mjere, reda prožima sve stvaranje P l a t o n o v o ; i

njegovu je duševnost demiurg б1ЕО%1}џа%1ааго EIÖEOI те xal адЉџоТс
(Tim. 53 b). A k o se interpretiraju djela njegova uzimajući u obzir
matematičko shvatanje i terminologiju njegova vremena, vidi se kako
d u h matematike kao prozirna, laka atmosfera obavija sve djelo
njegovo i da je elemenat u kome se kreće. Cesto upleće u diskusije
matematička razmatranja i definicije, s opširnošću koju mjesto ne
traži, ali je traži živost duha njegova koji je upravo zaposlen u
kojem matematičkom razmatranju. Znajući sve što se radilo u mate
matici k o d kuće i drugdje, primao je rado nova otkrića, osobito
prijatelja svojih i učenika. Povijet je t o matematike u živo urezana.
S kakovim zanosom i u kakovim pojedinostima primjenjuje u Timeju
(53 e) rezultate prijatelja svoga Teeteta о pravilnim poliedrima, koji
su bili novost u ono vrijeme, kada traži ponajljepša (хаАЛюта)
Matematika u Platona i Aristotela 107
četiri tijela da ih pridijeli elementima vatre, uzduha, vode i zemlje i

kojih tjelesna ljepota ide uporedo s ontološki čistim karakterom
njihovim (nemoguće je xaXXico %ovtwv одаџега aoj/гага Eival
nov хад-' EV yivog 'Exaaxov 8V, Tim. 5 3 c ) ; slično kao što u Teetem
razlaže novo shvatanje njegovo u području inkomensurabilnih veličina
koje je bilo napredak i u dijalektičkom smislu. A naročito je važna u
t o m pogledu činjenica da su u dijalozima njegovima najčešće i
najvažnije one aluzije i primjene matematičke naravi koje se tiču
dviju najljepših matematičkih teorija Platonovih vremena, teorije
inkomensurabilnih veličina i opće teorije omjera. U velikom broju
dijaloga njegovih nalazimo izraze matematičke koji se odnose na
komensurabilne i inkomensurabilne veličine u najrazličnijim svezama:
Хбуод, Xöyov £%ov, äXoyov, oijiöv, äqqijiov, ovfifietgov, davfifiExQov,
ili izričito ili u aluzijama (na pr. uXöyovg öviag &onsQ уоаџџас,г1
Rep. 534 d ; diskusija о slogovima, Teet. 203 a—c; to џг\ ov amo
xa&' атб . . . aoiavor/iov TE xai ägQipov xai аср&Еухгог' xai äXoyov,
Sof. 238 с ; Xöyov £%ov ђ xai navränaaiv äXoyov, Sof. 259 a i dr.).
Vidljiv je to odraz duboka traga koji je ostavila savremena izgradnja
Teetetove teorije inkomensurabilnosti i općih omjera mlađega savre-
menika i jamačno slušača Platonova Eudoksa, inače učenika Arhitina.
Kako je činjenica da ima i inkomensurabilnih veličina bila

obratna tačka filosofsko-matematičkoga mišljenja grčkoga, tako je
i u Platona istaknuta. Spomenuli smo da je Teetetu, istraživaču
par excellence područja inkomensurabilnosti i klasifikatoru tih veličina,
posvetio važan jedan svoj dijalog, u kome daje da Teetet u prisutstvu
Teodora iz Kirene, matematika pitagorovca, razlaže (147 d—148 c)
novu svoju razdiobu dužina na fif'jxt] i övväfiEtg prema t o m e da li
kvadrat nad njima konstruiran pripada medu brojeve tETQÜywvoi
(IOÖJIXEVQOI), kao a X a-> üi п$оџ1)Х£1д (izeQOfi^xsig), kao « Х ^ koju
je Euklid, kao uopće istraživanja Teetetova, preuzeo u svoje Elemente
(knjiga X.). I u Menonu (82 b i dalje), u onom metodički osobito
lijepom mjestu, gdje Sokrat zgodnim ispitivanjem dovodi slugu
koji se slučajno uz njih desio, da otkrije geometrijski teorem, predmet
je uzet iz područja inkomensurabilnih veličina, udvostručenje zadatoga
kvadrata u obliku kvadrata nad dijagonalom. N o već i u Hipiji
(Hip. mai. 303 b/c), koji se računa u rane dijaloge, pri diskusiji
" Protivno od tvrdnje H . V o g t a , Die Entdeckungsgeschichte des Irrationalen

nach Plato und anderen Quellen des 4. Jahrhunderts. Bibliotheca Mathematica. 3.
Folge. Bd. X. (1909—1910). p. 149, da prije g. 350 pr. Kr. äÄoyov ne dolazi
u značenju iracionalnoga.
io8 Dr. Željko Marković: (-6)
о svojstvima koja pripadaju zajedno dvojici a ne pripadaju svakom

pojedince, spominje se uz primjer lihoga i täkoga i činjenica da
dvije iracionalne veličine (dogtftojv IXCCTEQWV ÖVTCOV) mogu da imaju
zbroj (ovvccfifoteoa) ili racionalan (§гјта) ili iracionalan (йддцга).™ U
Republici (546b-c), pri opisivanju zamršene one konstrukcije broja koji
mora da ravna u idealnoj državi brojem poroda, ulaze bitno racionalne
i iracionalne veličine; naročitu pažnju zaslužuju pojmovi „racionalna
dijagonala od pet" i „iracionalna dijagonala" (dno бшџетдсор QTJTWV
ПЕџжаоод i äqqri%(av, Rep. 546 c), koji su u svezi s aproksimacijom
dijagonale V 5° u kvadratu sa stranicom 5, koja je „iracionalna dija-
gonala", dok „racionalna dijagonala" njegova iznosi 7, dakle broju
V 50 najbliži prirodni broj.14 О tim dijagonalnim brojevima radi
i primjedba geometrijske prirode u Politiku (266 a—b) о razlici
hoda u ljudi i četveronožaca, u kojoj je ljudski hod karakteriziran
dijagonalom koja je övvdfisc (u kvadratu) dvije stope, dakle \/ 2 u
današnjoj oznaci, a hod životinja dijagonalom dijagonale, dakle
dijagonalom kvadrata kome je prijašnja dijagonala stranica. Izražavanje
je stručno, prema Teetetovoj klasifikaciji, \j 2 je övvdfisi ölnovg. U
Zakonima, posljednjem objavljenom djelu, bavi se opširno pitanjem
inkomensurabilnih veličina (819 d—820 c) i onim smiješnim i sra
motnim neznanjem koje je prirodom usađeno u svakom čovjeku
te više dolikuje životinjama nego ljudima, tako da se Atenjanin
(možda säm Platon) zastidio, kad je i sam dosta kasno za to saznao,15
i sebe radi i svih Helena radi. Radi se ovdje ponajprije о tome
da li se svaka dužina da mjeriti svakom drugom, te slično pitanje
za površine i tijela, ili se ne da; zatim je govor о zabludama koje
su u svezi s međusobnim mjerenjem nehomogenih veličina,16 kao
13
U radnji 1. с 12 V o g t konstatira da u Hip. mai. od 299 e—303 d dolazi
u diskusiji izraz dfitpözega 54 puta, a samo na gornjem mjestu, pri sastavljanju
iracionalnih veličina, da dolazi avva^KpÖTBQa i stoga da izraz ne znači čistu adiciju,
nego sastavljanje kvadrata hipotenuze kao zbroja kvadrata kateta. N o ispoređivanjem
s Rep. 534 a (vidi p. 89), dakle s mjestom koje je u svezi s područjem razmjera,
izlazi da gvvaj,iq>6TEQa znači zbroj, pa stoga nema zapreke da se isto tako ne
tumači i gore. Gornje bi mjesto značilo da je Platon već relativno rano poznavao
i više dijelove teorije inkomensurabilnosti.
14
Vidi F. H u l t s c h , Arithmetica, u Pauly-Wissowa, Real-Enzyklopädie der
Klassischen Altertumswissenschaft. Bd. II (i896)'p. 1089 i Die Pythagoreischen Reihen
der Seiten und Diagonalen von Quadraten und ihre Umbildung zu einer Doppel
reihe ganzer Zahlen. Bibliotheca Mathematica. 3. Folge. Bd. I (1901) p. 8. Isporedi
i 1. с. 12 p. 132.
16
S obzirom na 13, oznaka „kasno" mora se uzeti relativno, ako se gornje
mjesto protegne na Platona.
16
E. S a c h s , Die fünf platonischen Körper. Zur Geschichte der Mathematik
und der Elementenlehre Piatons und der Pythagoreer. Berlin, 1917. p. 174.
IM 109
dužine sa širinom, za što svi Heleni drže da je moguće i za što je

sramotno ako se ne zna, d o k poznavanje toga nije još ništa osobito,
i napokon se ističe kako je važno da se jasno upozna kako stoji
uopće s izmjerljivim i neizmjerljivim (га %äv fiE-vQt]Tu>v re xai
clfietQwv щод аЛЛцЛа f/iivi <pvaei yiyove, Zak. 819 c). 17 Inače je
shvatanje Platonovo o racionalnosti i iracionalnosti isto kao uopće
u grčkoj matematici: brojevi, t. j . cijeli, stoje samo u racionalnom
omjeru; kada se radi о inkomensurabilnosti, govor je о geometrijskim
veličinama (av avfifietQov J\, %wv (ihv eka%%övoiv ПЛЕ'ЮЗ џег^а
E'ÊI, %&v бе ^lei^övcov ёЛатгы. Olg б' äv fiij GVÊIQOV, TOJV (IEV
afiixQotEQwv, %wv бе: fiEi'Qov(av fihgcov EGxai, Parm. 1 4 0 c ;
Rep. 534 d citirano prije, gdje se govori samo о dužinama;
Zakoni 819 c/d—820 c).
Bitno je formirano mišljenje Platonovo i pojmom razmjera

koji u različnim područjima upotrebljava u istom smislu u kome i
matematici (WÜTIEQ 01 yscofistgai, Gorg. 465 b/c). Vidjeli smo kako
m u u Republici VI razmjer pomaže da pregleda i svrsta sva
аш&Гјга i voi]%&, posluživši se i jednim teoremom iz te teorije.
U Timeju se konstruira svemir p o primjeru matematičkoga razmjera.
Kad demiurg načini smjesu za psihu vasione, razdijeli je u sedam
dijelova koji čine dvije geometrijske progresije ( 1 : 2 : 4 : 8 ) i
( 1 : 3 : 9 : 27), a intervale medu članovima ispunja s pomoću arit
metičke i harmoničke progresije (Tim. 35 b — 3 6 b ) . Taj sastav u
smislu razmjera čini bitnost njenog jedinstva, dajući svezu koja veže
tri sastavne usije tamöv, d-dtegov i treću usiju dobivenu miješanjem
ovih dviju (xal dva Лбуор fiEQia&Eiaa xai OVI'ÖE&EIOCC, U razmjeru
razdijeljena i svezana u jedinstvo, T i m . 37 a). — Četiri osnovna
elementa prirode moraju stajati u geometrijskom razmjeru. Nije
moguće naime da se dva člana хаЛ&д slože u jedinstvo bez trećega;
treba im u sredini sveza (беаџбд) koja ih ujedinjuje. A od svih sveza
za Platona je najljepša ona koja i sebe samu, i članove koje veže,
čini u što većoj mjeri jednim (Tim. 3 1 c ) , a t o najljepše izvrsuje
äva/муш (razmjer se. geometrijski), u kojoj se prvi član odnosi
spram srednjega k a o srednji spram posljednjega i gdje p o teoremu
iz nauka о razmjerima prvotni srednji član može biti i na p r v o m
i posljednjem mjestu, a prvi i posljednji član mogu biti u sredini,
što čini da postaju n u ž n o ( E £ игаущд) među sobom га aind te
izvode jedinstvenu smjesu, ev ndvxa ( T i m . 3 1 b — 3 2 b). Uostalom
" Za ovo cf. E. S a c h s , 1. с ić i O, T o e p l i t z , 1. с 6 p. 14.

HO Dr. 2eljko Marković: (28)
i u Gorgiji se već spominje osobita moć geometrijskoga razmjera i

među bogovima i u ljudi (fj ieörrjc, fj yeoifisiQiai] teal iv &eot£
xai iv avd-Q&noic, џеуа övvatai, Gorg. 508 a).
Na mnogim mjestima upleće Platon u razlaganja svojstva bro
jeva. U Zakonima (747 a-b) ističe kako su djeljivost brojeva i razna
druga njihova svojstva (гас, xüv ägiß-fiöv ömvo/лад ка1 noimZaeig,
Zak. 747 a) korisni u svemu, bilo da se proučavaju svojstva nji
hova koja imaju sami u sebi, bilo u primjenama na dužine i tijela
pa na zvukove i gibanja u pravcu gore i dolje, kao i u kružnici.
I stoga će zakonodavac s obzirom na sve to naložiti svima građa
nima „da po mogućnosti ne napuste poredak koji brojevi uvode".
Jer i za kuću i državu i za sva umijeća nijedna druga nauka nema
tako veliku moć kao bavljenje brojevima; a najveće je to da i
onoga koji je dremovan i po naravi nesklon učenju, budi i
čini ga voljnim da uči te mu jača pamćenje i oštroumnost, pa on,
i pored svoje naravi, napreduje pod utjecajem božanskoga toga
umijeća. — Broj sa što većim brojem djelilaca, od kojih što više
njih po mogućnosti slijede po redu, zanimao ga je i s praktičkoga
gledišta о uređenju gradova i država (Zak. 737 c—738 a) i tu se
zaustavlja kod broja 5040 koji ima 59 djelilaca, od kojih dolazi
deset njih prvih po redu (1—10). Iz oblika u kome u tekstu pri
kazuje broj djelilaca, naime 60—1, može se zaključiti da je to
jamačno samo primjer za opće teoreme u tom smjeru.18 Sličnoga
su karaktera i računi njegovi pri stvaranju muzičke ljestvice (Tim.
3 5 b 19 i dalje). U Republici (546 b) spominje se savršen broj (agid-fiog
тёЯеюд), u Timeju (32 а—b) ravni broj (ёятебод) i tjelesni (OTEQEÖC,)
u svezi koja jamačno ima značenje teorema 11 i 12 osme knjige
Euklidove (između dva kvadratna broja ima jedan broj koji s njima
čini geometrijski razmjer, između dva kubna broja dva su broja
koja s njima čine prošireni geometrijski razmjer).20 — Kod omjera
razlikovao je џедод (na pr. 4 : 2) i џедг] (3 : 2) (Parm. 153 d) u
istom smislu kao što se kasnije razlikuje u Euklidovim Elementima
(VII, def. 3. i 4.). Dosta će se toga još moći iznijeti na vidjelo iz
Parmenida, iz onoga пкХауос, Xöywv (137 a), ako se zaroni dosta
duboko. Devet različnih hipoteza za ev u odnosu spram onoga što
nije iv daju apstraktnu shemu u koju mogu pristati i ontološka i
<8
O. B e c k e r , 1. с 3.
19
Cf. A. R i v a u d, Platon, Oeuvres completes. Т. X. Timee. Critia*.
Collection des Universites de France. 1925.
20
Cf. E. S a c h s , 1. с i6 p. 173.
(29) Matematika u Platona i Aristotela m
matematička razmatranja. U osmoj hipotezi na primjer, kojoj je

predmet: ako nema eV-a, što je sa svima drugima, razvijaju se
svojstva skupova (öyxoi) u kojima nema pojma e'v; skupovi su to
neindivfdualizirani, koji samo u grupama mogu doći u svezu, u
pričini samo daju neki broj, koji su i omeđeni i beskonačni.
Pojam teženja granici nalazimo jasno izrečen u jednom pri

mjeru u Parmenidu (Parm. 154 d—155 c). U današnjem matema
tičkom označivanju radi se о ovom. Ako dvjema različnim veliči
nama a i b {a ,:L b), kojih omjer -г promatramo, dodamo istu veli
činu х, pita se „da li će se za isti ,dio' (цбдюг) razlikovati veće
•od manjega kao prije ili za manji?" fiöqwv pri tome znači oče
vidno veličinu —7—j a razlikovanje se odnosi na razliku -г-— i.
Nakon dodavanja veličine х omjer je veličina
a -f- х , a—b
Kako je sada fioqiov -—(—, on je, za х ]> о, manji nego prije i

b -j- х
teži nuli (ёЯаггог del . . öioiaei 154 d), kada х teži u beskonačnost,
a a -f- х i b -f- х teže međusobnoj jednakosti. MÖQIOV je promjen
ljiva veličina (иХХы d ei цоц'щ oiatpeqeiv, Parm. 155 b/cj. Taj je
proces uvijek u nastajanju (yiyvsrai del) i nikada nije svršen (eati
бе оддёзтоте, 154 d; . . • yevEad-ai бе о fix äv ol'o) te efarjv, Parm.
155 a). Promjenljiva ta veličina „teži" nečemu (emöiöcaaiv ini),
promjenljive veličine „idu" spram nečega (iovie . . . eig). Oštro se
luči pojam yiyvead-ai, (postajati) od resultata postajanja, koji je elvm
(biti) (Parm. 155 a), što baca matematički otsjev i na važno mjesto
u Filebu (26 d) о yevemg eig ovoiav, о kome smo prije već
govorili. Ima razloga da u toj genezi gledamo supsumiran i besko
načan proces u matematičkom smislu. Jedna varijanta Platonove
teorije iz predavanja О dobru, о kojoj govori Aristotel, a komen
tiraju je Simplikije i Temistije, pokazuje svezu graničnoga približa
vanja s teorijom о negag i änetqov u Filebu. Ako omeđenu dužinu
raspolovimo i jednu polovinu ostavimo nedijeljenu, a drugu dalje
raspolavljamo i dodajemo te dijelove uvijek dalje nedijeljenom dijelu,
onaj će dio dužine koji dalje dijelimo ići na manje, a drugi, kome
dodajemo, na vise i to bez kraja. U konačnoj dužini uključena je
112 Dr. Zeljko Marković:
м
dakle neka vrsta neomeđenosti, apeirona, ili bolje dvije, jedna koja
ide na više, druga na manje. I u tom vidi Platon, prema jednoj
versiji Simplikija (koment. Fiz. ad 206 b, 5, 26) i prema Temistiju
(koment. Fiz. ad 206 b, 8), također bit one neodređene dvojke,
koju zove i џкуа xal /iixgov, gdje se џеусе proteže na rastenje
većeg dijela bez kraja, a JA,IKQOV na umanjivanje bez kraja manjega
dijela. Mällov xal fjxxov u Filebu niože imati dakle i smisao u
svezi s aproksimiranjem u beskonačnom procesu. Dok proces traje
(s Ji(>o%(a(>ei xai ov fievei označio je Platon gen apeira), imamo (Щ
öv; kada peras unese mjere u proces postajanja, nastaje ov; geome
trijsko biće ulazi u usiju. Osim toga iiaAkov xal ?[%%ov imaju u
Filebu (24 b) oznaku da nemaju тёЯод (svršetak); геЛод je dakle
oznaka perasa, a геЛод dolazi, bar u tradiciji, upravo u značenju
limesa u slučaju poligona u krug upisanih kojima je krug tšAog
(inel 6 хшАод гкХод eatl ttov noAvycovlcov, Joh. Philoponus u
komentaru Anal. Post. I. ad 79 a, 13).
Strogost matematičke metode uzorom je Platonu i u drugim

područjima. Jasno uvijek ističe supoziciju (bnod-eaig) od koje polazi;
kada neće da diskusiju suviše produlji pobijanjem svih prigovora
koji bi se mogli staviti, postavlja (bno&Ejisvoi) tvrdnju о kojoj se
radi kao da je istinita i polazi dalje naprijed (ngo'tofiev) uz dogovor
(öfioAoytfoaviegJ, ako se jednom pokaže da tvrdnja ne stoji, da će
sve što je iz nje izlazilo (га dno tomov S,vßßaivovxa) biti poništeno
(Rep. 437 a). Pa i sva njegova б^џг/ prema noetskome području
provedena je tom metodom. Dokaz (änööeiîg) i nužda (агйущ)
za Platona su osnov matematičkih razmatranja te on oštro razli
kuje stroge izvode (ävayxatai änoöeiêig) od eixbg Лоуод (vjero
jatnost) (Teet. 162 e, Tim. 40 c), a gdje ne može po naravi stvari da ih
odijeli, izričito to spominje (Tim. 53 d). „Kad bi Teodor (iz Kirene,
lice u Teetetu) ili drugi koji od geometara htio da se u geometrij
skim izvodima posluži vjerojatnošću, vrijednost bi mu bila nika-
kova" (Teet. 162 e). Dokazi su direktni, ali služi se i s deductio
ad absurdum (na pr. Teet. 164 b). U dokazivanju polazi od dogo
vorom ustanovljenih izlaznih tvrdnja (бџоЛмуцџага), kao na pr.
ona tri u Teetetu (155 a—b) s izrazito strogim karakterom matema
tičkih aksioma (vidi i Men. 87 d i dr.). Bavljenje geometrijskim
metodama (&апед twv бнхуда/гџатсор, Krat. 436 d) pokazalo mu
je važnost početnih principa od kojih se u dokazivanju polazi. Tim
principima (ђ äQ%rj), traži Platon, treba u svakom području posve-
M Hl
titi mnogo raspravljanja i razmatranja (tov noXvv Абуор elvai xai
%r\v noXlriv OHĆipiv), da se ustanovi da li su ispravna podloga ili
nisu (ehe бдд-ыд ehe џ-ђ Ьпбкеьхси). A kad su oni dovoljno istra
ženi, izaći će ostalo na vidjelo kao njihove posljedice (ixeivij
елбџЕга). Koliko se Platon trudio oko egzaktnih definicija, pokazuju
definicije razasute u dijalozima, napose Fedru, Sofistu i Politiku u
svezi s metodom dijereze. Pri definiranju (öoiêad-ai) matematičke
mu definicije služe kao tip (öxi ovxoai £%ei neol navxög, Men.
74 b) i vježba za definicije u drugim područjima (iva ка\ yivfjxai
aoi џеХкхг\, Men. 75 a). Tako se u Menonu uči postavljanje ispravne
definicije na pojmu geometrijskoga lika (<з%гц1а). Definicija mora
da je nešto ev . . , хага ndvxcov (73 d), бш nävxwv (74 a), to етй
naoiv toixoig tavtöv (75 a) (vidi i Sof. 240 a), dakle zajedničko
nešto u svim slučajevima izvjesnoga područja, kao što je geome
trijski lik pojam koji sadržava i ravne i krivocrtne likove, premda
su oprečni, te mu pripada i jedno ime. Na temelju priznatih poj
mova теЛеуггј (svršetak), neoag ili ea%axov (međa) i axeqeöv
(geometrijsko tijelo) dolazi se do definicije geometrijskoga prostor
noga lika kao međe geometrijskoga tijela (axeqeov neqag о%ђџа
elvai, Men. 76 a). U definiciju smiju ući samo pojmovi za koje
postoji saglasnost da se mogu uzeti kao poznati. U Menonu (79 d)
zabacuje se jedna definicija u koju je ušlo nešto od onoga što se
traži i za što još nema pristanka po dogovoru. Dokazivanje Plato
novo vrši se i u teškim područjima egzaktnim metodama, kao
na pr. pri dokazu za egzistenciju gena Щ ov i d-äteqov u Sofistu
pa pri dokazivanju po etapama egzistencije sofista. Posljedice iz supozi-
cija i definicija (tä ov/ißalvovxa i si.) izvode se strogo i Često do
posljednjih konsekvencija, kako svjedoči na pr. cio Parmenid. Cilj
mu je u najrazličnijim prilikama änööevîg dxqißfjg (strog dokaz)
(dxqißwg Äap,ßdveiv, Rep. 435 d; öq&äg алобедиуџед-а, Teet. 203 с;
ßeßaicbaaad-ai naqä tov Xöyov, utvrditi razlozima, Rep. 461 e i
dr.), u smislu matematičkoga dokaza. U cijelom djelu njegovu
razasuti su izrazi koji pokazuju cilj njegov, odraz cilja matema
tičkih nauka, äxgißrjg (vrlo često i u superlativu), eiXiKqiv-ђд, evaq-
yf\g, аскрцд, xa&aqog i dr.
Učitelj je morao biti izvanredan. Svagdje traži jasnoću i

zornost. I tu mu služe mnoge slike (е1'быЯа) i znameniti primjeri,
ладабе1у/гаха, koji imaju veliku zadaću u svoj njegovoj filosofiji.
„Teško je", kaže u Politiku (277 d), „ne služeći se primjerima
Rad Jugosl. akad. 261. 8
Dr. Željko Marković:
"4
ы
dovoljno izložiti i što od većih stvari." Pitanje metode, napose u
obuci matematičkoj, raspravlja Platon u Republici i Zakonima, i
s obzirom na malen broj onih koji će ići u visinu nauke, ali i
s obzirom na nollo'i, jer je velika želja Platonova bila da pozna
vanje biti matematičkih metoda i problema prodre u široke vrste
naroda, ne samo iz koristi u javnom životu nego i ljudskog dosto
janstva radi. Živa riječ bila mu je glavno sredstvo u njegovoj dje
latnosti (tov Лбуог. . . £,üJvca ка\ £ptyv%ov, Fedr. 276 a i dr.),
prema kome je pisana riječ samo kao neka slika koja će poslužiti
i njemu samome kasnije kad stigne do zaboravne starosti a i onomu
koji ide njegovim tragom (Fedr. 276 c). Znamo da je držao i pre
davanja, avvovaiai, dxgodaeig, kao ono znamenito О dobru, i da
su ih slušači bilježili i izrađivali.
U neprestanom aktivnom dodiru s učenicima u Akademiji
ima Platon oštar pogled za psihološke karakteristike koje označuju
narav za nauku određenu (ipv%?iv nqoüi]novaav, Fedr. 276 e). I on
se jamačno, kao Sokrat u Teetetu, ogledao za mladim talentima,
ne bi li našao naravi blagorodne, s lakoćom učenja, oštroumne,
velikodušne, pune mjere i gracije koje same od sebe, prirodnim
nagnućem, idu do ideje svakoga onta. Volio je naravi poput Teetetove
koje tako lako, bez vrludanja i s toliko uspjeha prilaze učenju i
istraživanju, „lakoćom ulja što se širi nečujno" (Teet. 144 b i dalje).
Znao je dobro da su rođeni matematici ((pvaei Äoyiatixoi, Rep.
526 b) brzi i oštroumni u svima naukama, a naravi teške (ßgaöeig),
ako se u matematici odgajaju i vježbaju, da postaju bar oštro-
umnije. Velika je razlika (ты бЯы xai 7шг>т/, Rep. 527 c) za Platona
između onoga koji je uveden u geometriju i onoga koji nije. No
ističe i to da će se teško naći nauka koja bi zadavala veće muke
onima koji je uče i oko nje se trude (Rep. 526 c i dr.). Brinuo
se i za duševnu higijenu svojih učenika. Matematik i svatko koji
vrlo intenzivno duhom radi (осробда цеЛёщг öiavoia •кагщуа'С.Ь-
(ievov, Tim. 88 c) mora da i tijelu da gibanja i da se bavi gimna
stikom, kako ne bi bio аоуџџегдод таТд fieyiataig evfi/iETQimg
(Tim. 87 d). Ovakovo harmoničko bavljenje naukom čini čovjeka
na osobit način sretnim (öiacpEQÖvTwg e-ödaifiova elvai, Tim. 90 c)
te misli da se još za života nastanio na otocima blaženih (Rep. 519 c).
Na više mjesta ističe Platon uživanje u ljepoti geometrijskih

likova koje ide u najčistija uživanja (fjdovfj) (Fil. 51 c). Nisu to stvari
lijepe s obzirom na što (щод TI), kao sve druge, nego su u naravi
te ш
svojoj uvijek same u sebi lijepe i izvode neke užitke sasvim osobite,
poput nekih čistih boja ili kao blag i jasan glas kad izvodi jedan
čisti melos (Fil. 5 1 c — d ) . Uživanje je to u samom „ p r a v o m "
.(sdd-v) ili u samom „ k r u ž n o m " (neQiq?SQEg), a odavde i u savršeno
izrađenim modelima ravnima i prostornima. T a i demiurg je
„istokario" (ETOQvevaato, T i m . 33 b) svemir u obliku kugle, „od
svih likova sebi samom najsličnijem". Uza svu čistu nauku Platon
je imao smisla i za lijepe, čiste likove obrtne djelatnosti koju je
dobro poznavao u postupcima i terminologiji. Taj veliki čisti
intelektualac volio je u t o m e zornost rada, čistoću postupka, jasnoću
cilja, poštenje izrade.
Istraživanja koja se na mnogim mjestima vrše te znače n o v

period u shvatanju Platona iznest će jamačno mnoge matematički
važne okolnosti koje će još življom učiniti sliku odnosa Platonova
spram matematike, upotpunivši je u bitnim pojedinostima. Ma da
nije moguće odrediti tačno sve značenje Platona za matematiku
svoga vremena, živo o n o razvijanje matematičkih istraživanja u
četvrtom stoljeću prije Krista i karakter njegov smijemo velikim
dijelom svesti na utjecaj Platonov. Predočimo sebi što je bila grčka
matematika u problemima i metodi do Platona. Bavili su se njome
t. zv. pitagorovci, Anaksagora, Enopid s Hija, H i p o k r a t s Hija,
Hipija iz Elide, T e o d o r iz Kirene, pa Demokrit i Arhita. Opseg
njihova istraživanja i resultati otprilike su oni koji su sadržani
тд prve četiri knjige kasnijih Euklidovih Elemenata, glavni resultati
šeste i dijelovi aritmetičkih Euklidovih knjiga i specijalni neki
resultati. 21 Neki su se od njih osim toga bavili i specijalnim proble
m i m a : četvorenjem kruga, udvostručenjem kocke, trosijecanjem
kuta i počecima infinitesimalmh razmatranja. Prema kraju života
Platonova grčka je matematika došla do velike visine; jedno je
sistematička teorija inkomensurabilnih veličina Teetetova i njegova
teorija pravilnih poliedara; drugo Eudoksova opća teorija omjera,
njegovi doprinosi u stereometriji i metoda egzhaustije za svladavanje
problema u koje bi inače morali ući izravna infmitesimalna raz
matranja. Dodajmo još i teoriju presjeka stošca Menehma, učenika
21
T. L. H e a t h , A Manual of Greek Mathematics. Oxford 1931- p. 138.
N o treba se sjetiti da su prema istraživanjima О. N e u g e b a u e r a na temelju
danas poznatih klinovih tekstova Babilonjani imali „eine Mathematik die dem
sachlichen Inhalt nach einen recht erheblichen Teil von Euklids Elementen umfaßt".
(Zur geometrischen Algebra. (Studien zur Geschichte der antiken Algebra III)
Quellen u. Studien. Abt. B. Bd. 3 (1936) p. 258.
Dr. Zeljko Marković:
II6
ы>
Eudoksova i slušača Platonova. Proklo navodi cio niz matematika,
koji su bili u svezi s Akademijom: Aminta ili Amikla, spomenuti
Menehmo i brat mu Dinostrat, Atenej, Hermotim, Filip iz Edme.
Teudije iz istoga kruga izdao je i nov udžbenik Elemenata koji se
po Proklu odlikovao naročito općenitošću teorema. Proklo je
karakterizirao skup njihov time da su se zajedno u Akademiji bavili
i u zajednici vršili svoja istraživanja.22 Možda je Proklo gledao
na Platonovu Akademiju očima novoplatonika i proširio utjecaj
njen i izvan istinskoga dosega, ali ipak možemo uzeti kao tixbg
Лбуод na temelju tolikih mjesta iz dijaloga Platonovih i cijeloga
duha koji nad njima lebdi da je Platon bio umno središte inten
zivnoga matematičkog istraživalačkog rada, етогагцс, о kome govori
u Republici, prijatelj, savjetnik i sudija učenika i saradnika svojih,
da je istraživanjima njihovim definitivno udario znak strogosti,
općenitosti i čistoće shvatanja matematičkih relacija. U toj atmo
sferi, iz koje je i Aristotel izašao, izgrađivala se je sistematska opća
zgrada matematička međusobnim utjecajem matematičkih razmatranja
i spoznajnih problema koja je osnov i Euklidovih Elemenata, i u
kojima ima pojedinosti koje se ispravno mogu samo tada shvatiti,
ako im se ugleda noetska podloga.
I Aristotel se je kretao među matematicima u Akademiji rx

vrijeme kada je, kako on s prijekorom kaže, „matematika postala
za današnje (filosofe) sva filosofija" (äÄAä yiyove га џад-гјџага
iole, vvv i) cpiAooofia, Met. A. 992 a, 32—33), ali se s vremenom
sve više udaljivao od naučavanja u Akademiji, pa posljednje dvije
knjige Metafizike svjedoče napose kakov je razmak dijelio njega
od nauka Platonova i sljedbenika njegovih. Aristotela zanima u
matematičkim naukama struktura njihova i narav njihovih pred
meta. One su mu uzor u postupcima svojima; poopćenjem tih
postupaka želi da i u druga područja unese strogost i sustavnost
njihovu. Od tri teoretske nauke, matematike, fizike i najviše od
njih, prve filosofije, matematika je ona koja radi о predmetima koji
miruju (fiivovxa) ali nijesu odijeljeni (%u>Qia%a, Met. E. 1026 a 7—8;
K. 1064 a, 32—33), za razliku od fizike, koja radi о onome što u
sebi ima princip (адхђ) gibanja i mirovanja, a odijeljeno je (Met. E.
1025 b, 20—21; 1026 a, 13—14), dok prva filosofija radi о onom
što je i nepokretno i odijeljeno i vječno (Met. E. 1026 a, 15 —16;,
" Prodi Diadochi in primum Eudidis Etementorum librum CommentariL

Ed. G. Friedlein. Leipzig 1873, p. 67.
<31_. HZ
K. 1064 a, 33—34). Samo uvođenje te prve filosoflje izvršeno je
ugledom u postupak matematičkih nauka (eon yap б fiAöeocpoc,
&OTIEQ б fia&rifiavixög Aeyöfievog; Met. Г. 1004 a, 6—7); i među
njima naime neke rade о pojedinim područjima, a ima i opća mate
matika koja je zajednička svima (Met. E. 1026 a, 26—27) i о kojoj
će još biti govora. Za skup svih nauka prva je filosofija takova
zajednička nauka. Njena je zadaća da proučava i principe (ад%адЈ
dokaza o d kojih su aksiomi (а^коџага, Met. В. 997 а, 12—13;
xoival бо£ш, В. 99^ b , 2 8 ; 997 а> 2 r 5 -^. 1005 а, 19—22) najopće
nitiji i &Q%ai za sve. Kako ima općih principa kojima se i mate
matika služi, samo svaki put u posebnom području, kao na pr.
ako se od jednakoga oduzme jednako, da ostaje jednako, što
je xoivov za cijelo područje količine (noabv), a matematika t o
primjenjuje kako je njoj zgodno, bit će zadaća prve filosofije da
ispita i principe matematičkih nauka (Met. К. i o 6 i b, 18—19). Isto
će njoj u dio pasti da bez obzira na specijalno područje matema
tičkih istraživanja i ne gledajući na svojstva matematičkih tvorevina
dotičnoga područja, teoretski ispita ontološku stranu njihovu, i t o
njih kao usije i svojstva njihova kao usija (neql то ov б' fj бр %ß>v
Toiomoiv exaaiov dscjêi, Met. К. I O 6 I b , 2 6 — 2 7 ; -^- 1 0 0 4 b ,
15—17; 1005 a, 13 —16). U Aristotela kao stručnjaka razdioba je
rada dakle strogo provedena. Geometri i aritmetici za njega su
specijalisti, %&v жага (itqog emaxonovvTwv (Met. Г. 1005 a, 29—30).
O n i ne promatraju bit svojih objekata općeno, nego otsijeku jedan
dio cijeloga područja i gledaju samo svojstva (to avfißeßrjxöv) toga
područja. I stoga „nije stvar geometra da gleda što je oprečno ili
savršeno ili bit ili jedno ili isto ili različno, osim kao supoziciju (i£
vjiod-eaecogj" (Met. Г. 1005 а, 11 — 1 3 , 30—31).
Matematika je bila uzor Aristotelu i pri izgrađivanju opće

njegove teorije о zaključivanju. Solmsen 23 je ustanovio da Aristo
telova teorija zaključka nije u početku bila drugo do li metodolo
gija matematičkoga dokaza. Aristotel je poznavao osnove m a t e m a
tike svoga vremena i na vrlo mnogo mjesta u svojim djelima služio
se njima k o d primjera definicija, dokaznih postupaka i načina zaklju
čivanja. Mnoge definicije koje dolaze u Aristotela nalaze se i u
Euklidovim Elementima, 2 1 kao znak da se intensivnim matema-
23
F. S o l m s e n , Piatos Einfluß auf die Bildung der mathematischen Methode.
Quellen u. Studien. Abt. B. Bd. 1. (1931) p. 93.
21
I. L. H e i b e r g , Mithematisches zu Aristoteles. Abhandlungen zur
Geschichte der mathematischen Wissenschaften. H. XVIII. Leipzig, 1904.
118 Dr. Zeljko Marković:
(зб>
tičkim istraživanjima u vrijeme Platonovo i Aristotelovo sredila

tehnička strana matematike. Iz brojnih primjera matematičke pri
rode izlazi iz spisa Aristotelovih i slika о matematičkom izražavanju
onoga vremena, a iz podudaranja ili nepodudaranja s definicijama
Euklidovima izveo je Heiberg zanimljive zaključke za povijest mate
matike.
Od matematike svoga vremena, kako je Heiberg ustanovio,25
ne spominje samo teoriju presjeka stošca, koja je već bila izrađena.
Navodi i dokaze, koji su kasto različni od Euklidovih, slično kao
i neki teoremi, pa time saznajemo različne pojedinosti iz povijesti
matematike do kojih inače ne bismo došli. Ima teorema koji u
Euklidu ne dolaze, kao na pr. onaj о zbroju izvanjih kutova poli
gona. О stereometriji ima vrlo malo tragova. Aristotel poznaje i
novu, opću teoriju omjera Eudoksova, о čemu će još biti riječ.
Nema sumnje da i njegove misli о čistoći i tačnosti nauka pa
traženje principa i uzroka s gledišta što veće tačnosti i jednostav
nosti imaju korijen u tačnom poznavanju sastava matematičkih
nauka. Sto dalje idemo do pojmova prvih i jednostavnijih, stim
više ima tačnosti u nauci. „Najegzaktnije (йщфЁогагт) su nauke
koje najviše rade s prvim principima; jer uključuju manje principa,
tačnije su od onih koje dodaju još dalje principe; na pr. aritme
tika od geometrije", jer ona radi s jedinicom naprosto, a ova
s tačkom koja je jedinica s položajem. (Vidi Met. A. 982 a, 25— 28;
Met. M. 1078 a, 9—10; Anal. Post. А. с ij.) Od matematike ima
i to da emairjfirj, egzaktna opća nauka, može biti samo twv
tcad-oAov, о općim pojmovima (Met. К. юбоЬ, 20—21 i dr.). Taj
pojam općenoga (xa&öÄov) jedan je od osnovnih pojmova filosofije
Aristotelove, a napose i za matematiku i njene predmete ima veliko
značenje.
Budući da Aristotel po svem svome shvaćanju nije mogao da

prihvati teoriju Platonovu da su predmeti matematike nešto treće
pored ideja i predmeta osjetnoga svijeta, a budući da ne mogu da
budu ni u osjetnim predmetima, zaključuje Aristotel da ili uopće ne
postoje ili samo u osobitom jednom smislu (Met. M. 1077 b, 14—16).
Da utvrdi narav matematičkih predmeta, promatra Aristotel
matematike na poslu. Da matematika ne radi о predmetima izvanjega
svijeta, izlazi odatle, što oni nikako nisu onakovi kako ih istražuju
25
1. с 24.
(3Zl "9
matematičke nauke {pete ya.Q at aio&tjTai удаџџа! toiamai eiaiv

oi'ag Aeyei б уешџет^д, Met. В. 997b, 35—99i3 a, i ; К. 1059b, 10
i dalje; Fiz. В. 1 9 4 а , 9—11). U kome smislu dakle može na p r .
čovjek biti predmet aritmetike ili geometrije? Aritmetika zanima
samo činjenica da je o n jedan i nedjeljiv; i stoga aritmetik stavlja
pojam jednog i nedjeljivog i gleda, da li što za čovjeka izlazi iz
toga što je nedjeljiv (Met. M . 1078 a, 23—25). Geometar ne gleda
ni što je s njim k a o čovjekom, ni nedjeljivim, nego ukoliko je tijelo.
Predmet dakle može biti osjetan, no matematika ga ne promatra
ukoliko je osjetan, i stoga matematika nije nauk о osjetnim predmetima.
Matematika gradi svoje teorije s predmetima dobivenim apstrakcijom
(iE, d(pai()ćoECog, Met. К. I O 6 I a, 28—29; га JIEV i£ đfaigeoecog
Лёуеод-ш tä /га&гцгаиха, D e coelo, Г- 299а, 15 — 1 6 ; De anima,
A. 403b, 15). „Jer odbacivši sve što je osjetno, kao težinu, lakoću,
tvrdoću i njenu opreku, isto tako i toplinu i hladnoću i druge
osjetne oprečnosti, ostavlja samo količinu i nept ekinutost (то noabv
xal ovvE%Eg), k o d jednih u jednoj dimensiji, k o d drugih u dvije,
k o d trećih u tri dimensije, i njihove nd&rj, ukoliko su količine
ili neprekinutosti, i n e promatra ih s obzirom ni na što drugo, t e
gleda k o d jednih međusobne položaje i što je u t o m sadržano (та
tamaig iinäq%ov%a), k o d drugih ispituje sumjerljivosti i nesumjer-
ljivosti, a k o d nekih omjere" (Met. К. I O 6 I а, 2 9 — i o ć i b , 1).
Slično radi i nauka о harmoniji i optika i mehanika (Met. M. 1078a,
14—17). I taj postupak matematika da o n o što nije odijeljeno (џђ
xExcDQiOfdvov) stavlja k a o odijeljeno (Met. M . 1078 a, 2 1 — 2 3 ;
oi) xe%co()i0fiiva &>g x£%(oîafišva VOEI, 8%av vofi ixsiva, D e an.
I1- 4 3 1 b , 15 —16) najbolji je i za ostalo. I stoga matematici govore
ispravno (ÖQd-wg) i raspravljaju о nečemu što postoji i predmeti su
njihovi onta u gornjem smislu (Met. M. 1078 a, 28—30). Ma da
matematički predmeti nisu dakle aiad-rjtd, nego vor\%& (Met. Z .
1036a, 3 ; n — 1 2 ; 1 0 3 6 b , 35), svi teoremi matematike vrijede i u
osjetnom svijetu (та yäg д-Есадгцгата TOJV äQi&fif]Tixdiv лагта xal
хата Tcov aia&tjTdiv bnäqÊi, Met. N . 1090 a, 14—15), u potpunoj
opreci s Platonom koji je upravo stoga i odijelio matematičke
predmete, što u osjetnom svijetu ne će vrijediti matematički aksiomi
(бт1 ini T(bv alo&rjTojv ovx ёатаь та äîtj/гата, Met. N . 1090 a,
35—36). Matematika ima vlastitu svoju %Xr\ о kojoj radi (fj TÜ>V
(1ад-гјџатгхи>г vÄi], Met. К. 1059 b , 1 6 ; ЛЕ(>1 oixeiag vXrjg noiEfrai
tijv д-EcoQiav, Met. K. 1061 b , 22—23), bitno različnu o d vXt] а'ю&щщ
predmeta izvanjega svijeta, i koju Aristotel označuje s vkr\ votjTi'j,
Dr. Zeljko Marković:
120
_ii)
„koja se nalazi u osjetnim predmetima, ali ne ukoliko su osjetni"
(ßXrj.. vor\%ri бе fj iv iole, aiod-гјгоХд imdq%ovoa fir; fj ашд-уга,
Met. 2 . 1036 a, 11; iv гоТд si'ösai го1д aiad-rjtoig га vor\%ä ion,
га те iv dcpaiqioEi Äeyö/iEva, xai боа гы1> aio&rjT&v eêig xai
яйд-г], De an. Г- 432 а, 3—6), kao što ima neka €At] u svačemu
što nije čista bitnost (xi f\v elvai) i elöog säm u sebi, nego nešto
individualno (гобе TI) (Met. 2 . 1037 a, 1—2). Pretstavnici su joj
predmeti matematičkoga raspravljanja (olov га џад-гјџагта, Met.
2 . 1036 a, 12), na pr. noetski krugovi (Аёусо бе vorjxovg fiev olov
гоЬд џа&ГЈџатмо-сд, ato&rjTovg бе olov гоЬд %aAxovg aal гоЬд
^vMvovg, Met. 2 . 1036a, 3—5); dqid-џод vor\%6g u opreci s aio&rjTÖg
(Met. A. 990 a, 32); slično о&џа vo^öv (Fiz. 204 b, 6), pa crte,
kutovi i si. No sve se to odnosi na individualne matematičke objekte
^wv ка&' ёкаога, 1036 а, 3) koji su realizirani u obliku ovvolov-z,
jedinstva nastala iz GArj (ovdje noetske) i «dog-a, kao na pr.
xtixAog гоб1 (taj i taj noetski krug). Tih se individualnih, noetski
realiziranih krugova ne tiču matematičke definicije (TOVTCJV б'о€<х
е'огм oqiofiög, 1036 a, 5), jer je po teoriji Aristotelovoj definicija
uvijek vezana uz naSölov i eMog (Met. 2 . 1036 a, 28—29 i dr.);
do njihove spoznaje (yvcoqig'ovгal) vodi nas samo vörjaig, kao što
nas do spoznaje aisthetskih predmeta vodi aiod-rjoig. Stoga i možemo
matematičke odnose u neku ruku upravo „vidjeti" noezom (гаша,
sc. га џ,а§г\џаг1у.а, б' 1огУ olov öqäv гјј VOTJOEI, An. Post. A.
с 12). U tome smislu egzistiraju dakle matematički predmeti za
Aristotela, u tom im je smislu i istina, ako primijenimo i na njih
Aristotelov izričaj: d>g e%ei гоь elvai, ото) xai гђд dAijdeiag (Met.
a. 993 b, 30—31). No otkrića i dokazi, napose geometrijski, vrše
se iveqyeia; nalaze se naime dijeljenjem likova (s pomoću pomoćnih
crta) (öiaiQovvTeg yäq ebqlaxovaiv, Met. ®. 1051a, 21—23). „Kad
bi bili već razdijeljeni, bili bi (teoremi) očevidni; no u istinu su
oni sadržani samo u mogućnosti (vvv & ivvndq%ei övvdfiEi, ib.
23—24). 2ašto iznosi zbroj kutova u trokutu dva prava? Jer su
kutovi oko jedne tačke jednaki dvjema pravima. Kad bi dakle
bila povučena paralela sa stranicom, odmah bi bilo to očevidno
onome koji vidi . . . Tako da je jasno da se do otkrića dolazi
time, da se ono što je övvdfiei izvede dg eviqyeiav. A uzrok je
tome, što je noeza energija." (Met. &. 1051a, 23—31.) Taj bitni
karakter matemačkih izvođenja čini da matematika nije za Aristotela
čista apodiktička nauka koja se kreće samo u dijanoetskima razma
tranjima, nego da i noeza izravnim svojim shvatanjem i „gledanjem"
м Matematika u Platona i Aristotela 121
aktivno sudjeluje kod matematičkoga rada i unosi u nj elemente

koji dijanoetskim putem ne bi u nj ulazili.
Između beskonačnoga mnoštva pojedinačkih matematičkih
predmeta (tä бе xa& exaata йпща, Met. В. 999 a, 26—27) i
matematike kao nauke posrednikom je pojam općenoga, xa&öÄov.
Ne može da nastane nauka promatranjem beskrajnoga mnoštva
individua (t&v & änsiocov na>g svM%Etai Äaßsiv ётотсщг/я, ib.
27—28). „Jer sve spoznajemo utoliko, ukoliko je nešto jedno i
identično, i ukoliko što ха&бЛоь tome pripada" (ib. 28—29).
Kao svaka nauka, i matematika se mora uzdignuti do općenoga
(näc, yäg Äöyog xai пава етогђџгј %wv xa&6Aov, Met. K. 1059b,
25—26; M. 1086 b, 33—36 i dr.). A opće (tö xad-ölov) znači za
Aristotela što vrijedi о svakom predmetu dotičnoga područja i po
sebi i ukoliko je ono što jest (xatä navtog xai ясс&' avto xai f/
CCVTÖ, Anal. Post. А. с 4 \ pri čemu logička distinkcija хад-' аЬго
i f] avto u stvari isto znači; хад-' abtö iznosi zbroj kutova u
trokutu dva prava, a isto tako i fj adtö, t. j . ukoliko je trokut.
Osnovna je važnost pojma xa&öAov za Aristotela u tome što je
„očevidno da ono što je xa&oÄov nužno (ž£ dväyxrjg) pripada
stvarima" (Anal. Post. А. с 4.). Da se nauka (етогђџгј) može
izgraditi samo iz %a>v хад-öXov, vidi se iz naravi dokaza i definicija
(del nag брод xa&öZov, An. Post. В. с. 13; £®v Ö£ 10 xaböXov
щ fj, . . . odd' änööeiîg, An. Post. А. с. и ) . „Ne zaključuje se
da je u ovom konkretnom trokutu zbroj kutova dva prava, kad
u svakom trokutu ne bi bio dva prava" (Met. M. io86b, 34—36).
Pa se i iz toga vidi da predmeti matematike ne mogu biti odijeljene
usije, budući da ništa što je općeno ne može biti usija (Met. H.
1042 a, 21—22 i dr.), ni nalaziti se naoa га хад-' ехаага (Met.
2 . 1040 b, 26—27 i dr.). Ta razmatranja xa&bXov sadržavaju i opasnost
koju Aristotel jasno primjećuje. U empiričkim naukama koje se služe
matematikom empirici (01 aiad-rjuxoi) znaju to öii (činjenicu),
a matematici u svojim dokazivanjima traže uzrok, 10 ÖIÖTI, ali
često ne znaju 10 5%i, te se njima događa kako se zna dogoditi i
onima koji gledaju 10 xaQ-ölov da ne znaju štošta (ivia) od pojedi
nosti (%<bv xa&' exaatov), jer im je izmaklo (01' dvemaxErpiav)
(Anal. Post. А. с I3-).
Sasvim protivno od Platona, a u duhu sve svoje filosofije, za

Aristotela broj nije samostalna, odijeljena usija u smislu ideje (tuv
övtcov ti хад-' аЪго, Met. M. 1083b, 19—20; N. 1092а, 8 i dr.).
122 Dr. Željko Marković: f4o:)
Koji bio broj, broj je nečega (ка\ aiel б адЉџод dg äv ђ tivwv

iaiiv, Met. N . 1092 b, 19—20), ili predmeta (ашџтшод, Met. N .
1092 b, 22; aiod-fjTÖg, 1090 b, 36), ili monada (fiovaöixög). Arit
metički broj je monadičan (о у' адЉџгЈтисод doi&ßbg (wvaöixög
iativ, Met. M. 1083 b, 16—17), t. j . sastavljen (avymnai, Met.
M. 1082 a, 1) iz monada (б б' doid-џбд iativ eva пХе'ка xal nöa'
итга, Fiz. 207 b, 7—8; пЩ&од fiovdćoov, Met. I. 1053 a, 30 i dr.),
a monada je nešto kao E'V (бп£о ev ti iat'.v, Met. В. IOOI a,.
26—27). Sve su monade među sobom jednake i ne razlikuju se ni
u količini (noaov), ni u kakvoći (noiöv) (Met. M. 1082 b, 4—5).
One su apsolutno nedjeljive fndvtrj döiaiQEtov, Met. I. 1053 a,
1—2). Bit fovoiaj svakog broja je u stavljanju njegovu jedanput,
то апа^; na pr. usija od šest nije u tom što je on dva puta ili
tri puta, nego što je jedanput shvaćen (¾ yctQ änaS, eg, Met. A.
1020 b, 7—8). Sve drugo što je u broju pored го noaöv računa
Aristotel u kakvoću (noiöv), na pr. složen broj u jednoj, dvije i
tri dimensije (Met. Л. io2ob, 3 — 5). To su ndd"t] broja kao broja,
kao što je lihost i takost, sumjerljivost, jednakost, nadmašivanje i
zaostajanje, bilo spram sebe samih, bilo medu sobom (Met. Г- 1004 b,
10—13). U svezi s funkcijom brojenja razlikuje Aristotel dva zna
čenja broja, jedno je broj u smislu resultata brojenja, to doid-fiov-
fievov (izbrojeno) i u smislu skupa koji ima svojstva prije označena
i koja ga čine izbrojivim, to doid-firjTÖv (= švoe%Etai doi&firjoai,
Fiz. 204 b, 9), a drugo je broj u nama, formiran čestim brojenjem,
kojim brojimo (ф dgid-fiov/iEv, Fiz. 219 b, 6—7). Iz toga izlazi
za Aristotela da broj ne postoji nezavisno od duše i u njoj vova-z;
ako naime nema tko da broji (tov doid-fitfoovtog), nemoguće je
da bude ni izbrojivo, pa tako očevidno ni broj sam (Fiz.
223 a, 22—24).
Poiam broja i jedinice (ev) izlaze iz još općenijega pojma
mjere (ftttgov), protegnutoga iz područja količine i na kakvoću.
Za Aristotela je mjera u najširem smislu ono čime se upoznaje
(yiyvibamtai, yvcoQiêtai) sastav neke usije, a do toga se dolazi dijeleći
(diaiQovv%sg) Ш s obzirom na količinu (яатй to noaöv) ili s obzirom
na eid (nata to eldog) (Met. I. 1053 a, 19—20). Za količinu je mjera
ili ev ili broj, a kako se svaki broj upoznaje s pomoću eV-a,
tako se svaki noaöv у noaöv upoznaje eV-om (Met. I. 1052b,
20—22); on je dakle mjera, a broj je prema tome izmjerena mno
žina ili množina mjera (ev ... ßhgov nÄrj&ovg tivög, кт б doid-џбд
oxi пЩ&од /iE[iETQi]iA£Vov xal nÄfjd-og fi£TQ(ov, Met. N. 1088 a,.
(Vi) Matematika u Platona i Aristotela l2
l
4 — 6 ; noaov öicoQiafievov). Iz toga gledišta izlazi da e'v nije broj
(ib. 6 — 7 ; T o p . VI. с 4.), nego je ishodište (щ%ц) brojeva ukoliko
su brojevi (Met. ib., 7 — 8 ) ; najmanji je broj, apsolutno uzevši,
dvojka (ёЫ%1огос, бе UQid-џос, б џер änX&c, eaxiv, i] övdg, Fiz.
220 a, 27). I u općem slučaju mjera se uzima kao ev u gornjem
smislu, te je značenje £V-a uvijek da je mjera (го б' ev б%1 fietQOV
агј/iaivei, (paveQov, Met. N . 1 0 8 7 b , 3 3 — 3 4 ; I. 1 0 5 3 b , 4—5). A
bit će ev nešto što se u dotičnom području uzima kao nedjeljivo
(döia'iQEtov) ili s obzirom na količinu ili s obzirom na kakvoću,
tako da je t o u z r o k da je ev nedjeljiv, ili naprosto (алЛыд) ili
ukoliko je ev (Met. I. 1053 b , 6—7). Za Aristotela nije dakle ev, kao
u Platona, usija odijeljena koja egzistira sama u sebi, nego on uvijek
nosi karakter onoga čime se kao osnovnim u dotičnom području
nešto spoznaje. Svaki put treba potražiti što je e'v; ako se radi о
bojama, mjera i ev je boja, kao na pr. bijelo, ako se uzima da boje
nastaju iz bijeloga i crnoga; za melodije je mjera dijeza; u području
ravnih pravocrtnih likova ev je trokut, jer se svaki takav lik da
rastaviti u t r o k u t e (Met. I. 1053 b , 26—1054a, 4). Mjera je svagdje
druga, n o uvijek m o r a da je srodna (ovyyeveg, Met. I. 1053 a, 24—25;
„ista" (атб %i), Met. N . 1088 a, 8). U zadanome genu valja se dakle
dotle uspinjati u traženju mjera dok se ne nade jedna koja taj uvjet
zadovoljava. A k o se radi о konjima, mjera mora biti konj; ako о
ljudima, čovjek. A k o je riječ о čovjeku, konju i božanstvu, mjera
je jamačno (i'acog) živo biće fätpov), a broj njihov bit će broj živih
bića. A k o je zadan čovjek, bijelo i hodajući, jedva (јјхшга) će biti
broj u njih, budući da se na jednom istom sve t o nalazi, no u drugu
r u k u ipak će biti t o broj gena ili druge kakove neke oznake
(jtQOoyyoQiag) (Met. N . 1088 a, 9—14).
Geometrijske veličine karakterizirane su time da im dijelovi imaju

međusobni položaj (д-eaiv e%ov%a nqoc, аЛЛгјЛа), dok se kod broja
može govoriti samo о redu (td£,i$) (Kat. с 6). T a se karakteristika
očituje u definicijama osnovnih geometrijskih veličina kako ih Ari
stotel navodi. N i tačke, ni crte, ni površine nisu usije odijeljene
(XOiQiatai) o d predmeta, nego su dobivene na geometrijskim tvore
vinama kao presjeci (гоџа1) Ш razdiobe (öiaiqeaeic,), tačka na crti,
crta na površini, površina na tijelu, i ujedno su krajevi njihovi
(neqaxa) (Met. К. iob'ob, 1 4 — 1 7 ; В. 1002a, 1 9 — 2 0 ; 1 0 0 2 b ,
1 0 — и ; пёцаги xai ёо%ага, Met. N . 1090b, 5—6), pa se prema
t o m e nalaze u njima (Met. К. ю б о Ь , 1 6 — 1 7 ; N . 1090 b, 5 — 9).
Dr. Željko Marković:
124
ы
Tom shvatanju osnovnih geometrijskih tvorevina može se prigovoriti,
ako se polazi sa stanovišta етатгјџц. Apsolutno govoreći (йпХшс),
bolje je pojmove logički kasnije (%u votEoa) definirati s pomoću
onih koji su logički prije (га пдбгеда). Tačka je prije crte, crta
prije površine, površina prije tijela, i definicija bi morala о tome
voditi računa. Ali mnoštvu pada najvećma u oči tijelo, površina
većma od crte, a crta od tačke, pa kako ne mogu da na gornji
način shvataju, valja definirati s pomoću onoga što je njima poznatije
i s pomoću idiv batEQcov definirati iä TtQÖteQa. S toga se razloga
-sve te tvorevine definiraju kao пёдага. (Top. VI. с 4.) — Za
geometrijsko tijelo Aristotel navodi dvije definicije. Jedna, s pomoću
pojma dimensije glasi da je tijelo ono što ima tri dimensije (to
i%ov toEtg čiccazđoeig, Top. VI. с j ; бшощ/лата... %oia, џтјход
•ш1 пЫгод xal ßä&og, olg ogiêrai а&џа näv, Fiz. 209 a, 4—6);
druga označuje tijelo kao omeđeno površinom (to етлЕОџ WQMJ-
fievov, Fiz. 204b, 5; Met. К. io66b, 23—24) i n e sadržava gornje
pogreške. No prvu definiciju uzima Aristotel kao primjer pogrešne
definicije; pogreška leži u tome što se u njoj ne ističe to %l iativ
pojma, dakle što se ne navodi što je to što ima tri dimensije (Top.
VI. с $). — No Aristotel poznaje i definicije tih osnovnih geome
trijskih tvorevina s pomoću gibanja; crta nastaje gibanjem tačke,
površina gibanjem crte, a jamačno i tijelo gibanjem površine (£11
б' EJiei (pc.ai Mvrj&eloav удаџџђр imnedov noiEiv, auy(ii\v бе
уоаџџцр, De an. А. 409а, 3—5). A spominje za crtu i definiciju,
koja je ušla kasnije i u Elemente Euklidove (I, def. 2): „dužina bez
širine" (хад-алед ol %r\v удацщг ÖQi^öfievoi fiijxog аяЛагед elvai,
Top. VI. С. 6.), no smatra je logički pogrešnom, jer se gen dužine
dijeli u eide negacijom. Svaka geometrijska veličina je neprekinuta
(би fieysd-og änav ёо-ti avvE%Eg, Fiz. 233 a, 11; Kateg. с 6.) i svaka
se neprekinuta veličina bez sumnje da dijeliti (Ibcog yaQ jtav avv£%hg
diaiQETOv, Met. I. 1053 a, 24) u beskonačnost (Fiz. 200b, 20). Tim
se svojstvom njihovim Aristotel služi za tačniju definiciju geome
trijskih tvorevina s pomoću razdioba u svezi s dimensijama. Ono
što se da razdijeliti ларту aal гощу s obzirom na noaöv jest tijelo,
što se da razdijeliti öixfj jest površina, što fiovaxfj jest crta, što se
nikako ne da razdijeliti po količini jest tačka i monada, pri čemu je
monada bez položaja, a tačka ima položaj (Met. Л. i o i 6 b , 25—31;
1020a, 11 —12).
Bit neprekinutosti geometrijskih veličina, na pr. crte, vidi Ari

stotel u presjeku i naravi njegovoj. Razdijeli li se naime crta u dvije
(43) Hl
polovine, diobena je tačka brojem jedno, no po pojmu dvoje, jer je u
jednu r u k u kraj (reAevvfj) prve polovine, u drugu početak (äQxtf)
druge (Fiz. 263 a, 2 3 — 2 5 ; 263 b , 12). T o m osobitom svojom
funkcijom tačka drži zajedno (OVVE%EI) obje polovine i u isto vrijeme
ih dijeli (oqlt,n) (Fiz. 220a, 1 0 — n ) ; ona je neqac, (xoivbc, бдод,
Kateg. VI. 5) i jedne i druge polovine, ali ujedno i njihovo jedinstvo
(evoirjg) (slično kao vvv u vremenu, Fiz. 222 a, 1 7 — 1 8 ; Яёуетш бе
evv£%ec, oxav rccötb yivrjrat xai ev %b ixateqov nloac, olg ämovrai
jtal evv£%ovtai, Met. K. 1069 a, 5—7; tf ÖE удаџџђ avvs^fyg
eotiv' ioTiv yccQ laßetv noivbv oqov nqbg ov %ä fiÖQia атгјс, avväntEi,
otiyftrjv, Kateg. с 6). Stoga se tačke koje se nalaze na crti između
krajnjih tačaka nalaze između njih samo övvd/ÄEi, a ne evegysia
(Fiz. 262 a, 22—24). C r t a se ne može dakle shvatiti kao da sastoji
o d tačaka; to je nemoguće i stoga što neprekinuta veličina ne može
da sastoji iz nedjeljivih veličina, ako je crta neprekinuta, a tačka
nedjeljiva (Fiz. 231 a, 24—26). Slično je i površina neprekinuta, jer
je k o d nje crta onaj xoivbc, OQO$ koji veže njene dijelove (avvän%Ei)y
a tako i tijelo (Kateg. c. 6).
Oblik geometrijskoga lika (а^цџа) pripada u kategoriju noibtrjc,
(kakvoća); biti k r u g o m ili četverokutom je noićv TI (Kateg. с 8 . ;
жа1 HVXAOC noiöv %i аугща б%1 äycbviov, Met. A. 1020 a, 35 ; i oblik
je nä&og geometrijske veličine (Met. M. 1085 a, 21), kao što su i
„pravost" (£vd-v) i „krivost" (xafxnvkov) za crte, a „glatkost" (IEIOV)
i „neravnost" (%qa%ij) za tijela. A k o se polazi sa stanovišta definicija,
kod kojih su geni principi (ishodišta), gen je ravnih likova %b
Eninedov („ravnost"), jer je svaki lik takav i takav ravni lik (na pr.
krug je ravni lik k o m e su tačke jednako daleko o d središta), a gen
prostornih je то GZEQEÖV („tjelesnost"); to je naime o n o što leži ispod
<bnoy.Ei(iEvov) svih onih razlika koje ulaze u definicije. (Met. -1..
1024a, 36—1024b, 4.)
Geometrijski likovi nisu služili grčkoj matematici samo za
dokazivanje, nego su bili prilika i za dalja razmatranja po osjećanju
unutrašnje sveze koja je u njima a očituje se izvana u obliku njihovu.
Za Aristotela je pravac više iv od slomljene crte, ako se ~V nazove
sve što je noaov i GVVE%EC, a napose kad je ono cjelina (ölov), t. j .
ima samo jedan lik (eioog e'v); od svih je crta najvećma EV krug,
jer je on crta „potpuna i savršena" (бХгј ка1 XEXEIOC) (Met. A.
i o i 6 b , 16—17), u smislu tih pojmova izloženih u Met. 4. 1023 b ,
26—28 i Л. i 0 2 i b , 1 2 — 1 3 , distinkcija koja se proteže kasnije na
razliku u potpunosti i savršenosti između zatvorenih krivulja kruga
i elipse i otvorenih kao parabola.
лб Dr. 2eljko Mariović: (44)
Г pojam broja i geometrijske veličine ffiiyed-og) supsumira

Aristotel pod pojam količine fnoaöv), koji se definira kao ono što
se može razdijeliti na dijelove koji su u njemu (dg £wndQ%ov%a,
Met. Л. 1020 a, j i dalje) od kojih je svaki po svojoj naravi nešto
eV i nešto tööe. Najvećma je karakteristično za noaöv da se samo
о njemu govori kao jednakom i nejednakom (Kateg. с 6.). noaöv
se dijeli na nXfj&og (množina), količina koja se može izbrojiti, i na
џЕуе&од (geometrijska veličina) što se može izmjeriti. Tedno i drugo
može se dijeliti dvvdfisi, množina na dijelove koji nisu neprekidni,
geometrijska veličina na neprekidne dijelove. Omeđena je množina
(nXijd-og ji£7i£Q<xo(i£vov, Met. Л. 1020 а, 13) broj, omeđena je duljina
(щжод) crta, omeđena je širina (nldtog) površina, omeđena je
dubljina (ßddogj tijelo, očevidno starije definicije koje ne uzimaju u
obzir krivulje kao parabola, poznate već u Aristotelovo vrijeme.
Pojam beskonačnosti (%o äneiQor) očituje se prvi put u

području neprekinutoga (Fiz. 200 b, 17—18), jer je sve što je
neprekinuto djeljivo u beskonačnost. Ali i u području brojeva
dolazi se do beskonačnosti, budući da u noezi brojenju nema
nikada kraja (бт yäo то iv xfj vorjaei џђ bnoXe'mEiv, Fiz. 203 b,
23—24; 206 a, 11—12), nego se svaka množina (пХђд-од) može
nadmašiti. Beskonačno veliko može da bude samo ovvdfiei (dvvdfiei
slvai то äneiQov, Fiz. 206 a, 18 i dr.), no i to ne u smislu
kao da će se jednom realizirati (гд б' äneigov oi>% oßzco 6vvd(i£i
eoiiv ć)$ evEQyeict iaöuevov %b)Qia%öv, Met. @. 1048 b, 14—15);
nemoguće je za beskonačno da egzistira svsQyela (Fiz. 204 a,
20—21; £v%£Xe%ela, Met. К. io66b, 18) u općem smislu; ono je
realizirano samo u specijalnom smislu nastajanja, time da je uvijek
drugo i drugo {%ы dd йХХо ка1 äXXo yivEa&ai, Fiz. 206 а, 22),
kao što se na pr. i za dan može reći da je u tom smislu realiziran
(Fiz. 206a, 21—22; 206b, 13 —14). Bit beskonačno velikoga stoji
naime u tome „da se uzima uvijek drugo i drugo, a ono što se
uzima uvijek je omeđeno, ali je uvijek različno i različno" (Fiz.
206 a, 27—29). Nije dakle, kako su neki stari mislili, beskonačno
ono izvan čega nema ništa, nego obrnuto „izvan čega je uvijek
nešto" (ођ del и ё^со iati, Fiz. 206 b, 34) i to кага noaöv (po
količini). Za Aristotela je beskonačno označeno i time da je döi-
£E,odov (Fiz. 204 a, 14; äövvaxov ÖIEÊXS-EIV, 263 а, 6 i dr.), da se ne
može prijeći u konačnom vremenu. Beskonačno veliko ne može da
je usija ni princip, nego je samo ndd-og %i хад' аЪгб broja i geome-
(ill 1-7
trijske veličine (Fiz. 204 a, 18 — 19), on je u njima -лиха avfißeßtj-лбд

(Fiz. 204 a, 29—30). Beskonačno veliko javlja se ili u obliku doda
vanja (жата jiQÖad-eoiv) ili dijeljenja (нага diaiQEoiv) ili na oba
načina (Fiz. 204 a, 6 — 7 ; 206 a, 15 —16), no beskonačno dodavanjem
u neku je ruku isto što i beskonačno dijeljenjem, jer se u omeđenim
veličinama vladaju inversno, što se vidi ako se na pr. omeđena dužina
raspolovi i jedan se dio uvijek dalje raspolavlja i dodaje prvom koji
se dalje nije dijelio (Fiz. 206 b , 3 i dalje i komentar Simplikija i
Temistija u z t o mjesto). Aristotel ističe i razliku koja u njegovom
shvatanju postoji između beskonačno velikoga dodavanjem i dije
ljenjem k o d geometrijskih veličina. Pri dijeljenju možemo premašiti
svaku ma kako malenu geometrijsku veličinu, dok pri beskonačno
velikom dodavanjem ne smijemo misliti da ono može ma samo i
•dvvdfiei premašiti «svaku omeđenu veličinu; jer po Aristotelu vrijedi
„koliko (oaov) nešto može da bude ćvvdfiei, toliko (xoaovxov)
može da bude i evegysia", a budući da nema geometrijskih veličina
beskonačno velikih iveqyda (o%i /lev oiv EVEQyeia OVK « r a ош/ла
cmeigov, Fiz. 206 a, 7 — 8 ; De coelo, A. 275 b, 6), ne može da bude
ni premašivanja svake omeđene geometrijske veličine. Beskonačno
ne stoji spram beskonačnoga ni u kakvom omjeru (odöeva Xöyov
£%£i, Fiz. 252 a, 13), isto tako ni spram konačnoga (De coelo, A.
275 a, 13). Matematičku upotrebu pojma beskonačnosti karakterizira
Aristotel vrlo d o b r o time da matematici i ne trebaju beskonačno
velikoga, niti se njim služe; njima je dovoljna činjenica da ima
omeđenih veličina po volji velikih (älkä /.lövov elvai oerjv av
ßovXwvtai %r\v леледаоџегтјр, Fiz. 207 b, 30—31).
Matematičke nauke rade svaka о određenom jednom genu, ali

matematici, idući uvijek dalje (ngo'iovTEg, Anal. post. А. с 24.) u
općenitosti, izradili su i opću jednu granu matematike, ђ xa&dXov
(Met. E. 1026 a, 2 6 — 2 7 ; К. 1064b, 8—9) koja zajednički radi о
svima i koje objekti nisu ni brojevi sami u sebi, ni tačke, ni veli
čine same u sebi, ni vrijeme (Met. M. 1077a, 9 — 1 2 ; M. 1077 b ,
17—20). Iz Anal. post. А . с 24. vidi se da se radi о nauku о
razmjerima (mgi tov ävä Xöyov); u toj teoriji govori se о razmjeru
„čim se nešto vlada tako i tako, a to nije ni crta, ni broj, ni tijelo,
ni ravan lik, nego nešto pored toga (naqä tama 11)". I Anal. post.
А . с 5- pokazuje da se radi о razmjerima, napose о teoremu о
ivaXXd^, t. j . о dopuštenoj zamjeni članova razmjera; nekada se t o
p o Aristotelu dokazivalo napose za brojeve, crte, tijela, vrijeme,
128 Dr. Željko Markovih: (46>
„a može se sigurno dokazati za sve jednim dokazom; no budući

da sve to nije bilo označeno imenom kao nešto jedno, brojevi,
dužine, vrijeme, tijela, i budući da se oni i eidom među sobom razli
kuju, napose se je svako uzimalo. No danas se dokazuje općenito;
ne naime ukoliko su crte ili brojevi, nego ukoliko su %obi, a za
to uzimaju da postoji {viiäQ%uv) općeno (ха&бЛоь)". Osobit
karakter te opće matematičke nauke i njenih predmeta zanimao je
Aristotela i češće se tome vraća. Vidio je noetski napredak polučen
tim postupkom; za njega je uopće dokaz aa&oAov noetičan, dok
partikularni dokaz (нага (leqog) svršava u aisthesi (Anal. post. А. с
24.). Radi se ovdje jamačno о općoj teoriji Eudoksovoj о omje
rima (Äöyoi) koja čini osnov pete knjige Elemenata Euklidovih.
Matematika, a po njoj i svaka apodiktička (dokazna) nauka,,
uzima pri dokazivanju u obzir troje: i£ S)V (izlazne tačke dokaza),
Tteql б (gen о kome se radi) i ä (svojstva koja se dokazuju) (Anal.
post. А. с io. i slično Met. В. 997 а, 5—9). Svagda treba ozna
čiti jedan gen kao predmet raspravljanja (ЬПОКЕЩЕРОГ, Met. В.
997 а, 6; Anal. post. A :. 7.) za koji se uzima da postoji (Anal.
post. А. с loj, da se ne pita pri tome о biti njegovoj (то TI ianv),.
nego uzimajući ga u raspravu kao podlogu (vTić&Eaic); naveli smo
već na pr. da nije posao geometra da razmatra opća pitanja svoje
struke, nego samo žg imo&eaeojg (Met. Г. 1005 a, ii—13). Prido
laze zatim opći aksiomi (xoival бб£ш, äîcofiara, га xoivä Хеуб-
fieva а^шџага, Met. -В. 99^b, 28; В. 997 а> 7> IX> 2 I 5 Anal.
post. А. с. у, с. ю) koji su izlazište dokaza (UQ%al änoöeimixai
Met. В. 996 b, 28), te vrijede za sve područje količine, samo ih
matematika primjenjuje prema potrebi, jednom na brojeve, drugda
u drugom području (lö'mq, Met. К. i o 6 i b , 18 — 2$; i<p' oaov
aiiTolg h.avov, Met. Г. 1005 а, 25;). Napokon se ispituju та
xa&' аЬта ovpßeßf]KbTaie u tom genu, njegova näd-rj (Met. В,
997 a> 2 0 ; Anal. post. А. с. у, с. io. i dr.) koji su predmet dokaza.
Što se aksioma tiče (та ev rotg /la^fcaai xaÄovfieva и^каџата,
Met. Т. rooj a, 20), da li su istiniti ili nisu, о njima ne smije da
raspravlja specijalista (%&v nara [legog emoxonotivioov, Met. T.
1005 a, 29—31), dakle ni geometar, ni aritmetik. Kako su oni naj
većim яад-ölov, čistog noetskog karaktera i dQ%rj svega dokazivanja
(Met. В. 997 a, 12—13), stvar je prve filosofije da se njima bavi.
26
Za principijelnu važrost toga pojma cf. P. G o h l k e , Die Entstehung der
Aristotelischen Logik. Berlin, 1936.
I definicija (8QOC, бдшџбс) označuje se kao адх^ dokaza; ona se

proteže na 11 eativ, ona je obalac, ug yvoQiojiöc, i stoga ima
karakter xa&öAov i noetičnosti (Anal. post. В. с. з); egzistencija
definiranoga (бы eoriv/ se ne dokazuje (ävanööeimoc), ako pri
pada u dq%ai, kao na pr. monada, veličina; definiciju treba samo
razumjeti u značenju; no za ostalo, za trokut primjerice, osim zna
čenja treba geometrijski dokazati i egsistenciju.27 — Ako je gen
drugi, kao na pr- u aritmetici i geometriji, ne smije se aritmetički
dokaz adaptirati (есрадџбоси) na svojstva geometrijskih veličina,
ako veličine nisu brojevi; moguće je to samo ondje gdje je jedan
gen supsumiran pod drugi, kao primjerice u optici i geometriji, u
nauku о harmoniji i aritmetici (An. post. A. c. 7.). Toga se
Aristotel strogo drži i stoga ne priznaje Brisonov način kvadrature
kruga, jer se ne osniva na specifičkim geometrijskima razmatranjima,
nego na općem jednom zajedničkom razmatranju (ката KOIVÖV),
koje vrijedi i za druga područja, pa i izvodi pristaju na drugo što
nije srodno. Spoznaja nije postignuta za to područje fj EKEIVO, nego
жага avfißeßrjxöc. — A kako se dolazi do prvih principa koji su
izlazna tačka za dokazivanje? Aristotel to razlaže na kraju druge knjige
Analitica posteriora (c. 19). Oni pripadaju u područje noeze i
dobiveni su ondje indukcijom (inaycjyfj). Iznad Елюггщг} koja radi
s dokazima nalazi se u smislu savršenijega (ахдфеагедор) znanja
vovg koji neposredno gleda bit stvari. Područje je to noetske logike
za razliku od dijanoetske, koja se kreće u stvaranju sudova i zaklju
čaka,28 i na koju nas je upućivala i ona matematička vltj рогјгђ
о kojoj je bilo govora kao i činjenica da se otkrića matematička
vrše EVEQytia budući da je noeza energija.
Aristotel ne bi bio Grk ni učenik Platonov da nije osjetio i
ljepotu matematike. Evo što о tome govori: „U bludnji su oni koji kažu
da matematičke nauke ne govore ništa о dobrom ili lijepom. Govore
27
Pri upotrebi definicija Aristotel naglašuje načelo da treba uvijek mjesto
imena definiranoga predmeta upotrebni pojam, dakle mjesto imena „krug" pojam
„što je jednako daleko od središta" <TOV opiôpevov Лбуор dvrl T&V dvofiaxoiv
dnodovvai, Top. VI. с l i . ; Л6уц> %Qijed-a.i ävx ovćfiaiog, Rhet. Г. 1047 b, 26—28).
U svojoj raspravi De 1'esprit geometrique P a s c a l naglašuje кзо osobito važno isto
to načelo: c' est de substituer mentalement la definition ä la place du defini, ne
spominjući Aristotela, prem la cio taj esej odiše duhom prve i druge Analitike. A
prema Pascalu uvodi ga kao bitan zahtjev i j . H a d a m a r d u svoje Lemons de
Geometrie elćmentaire, gdje u dodatku prvoga sveska (Note A, Sur la methode en
Geometriei izlaže osnovna načela geometrijskoga dokazivanja, a logički zahtjevi
Aristotelovi još i danas djeluju u meiodi elementarne geometrije
28
Za odnos logike noetske 1 dijanoetske cf. G. C a l о g e r o , I fondamenti
della logica aristotelica. Firenze, 1927.
Rad Jug. akad. 261. 9
130 Dr. Željko Marković: (48)
one о tome i pokazuju to u najvećoj mjeri; jer ako toga imenom

i ne spominju, nego učinke toga pokazuju i razloge, ne znači da
о tome ne govore. Najveći su eidi ljepote red i simetrija pa ome-
denost i određenost, a to matematičke nauke "pokazuju uvelike. A
kako je to (kao primjerice red i omeđenost i određenost) očevidno
uzrok mnogo tome, jasno je da te nauke moraju ubrajati i takove
uzročne principe kao što je ljepota medu neke vrste uzroka". (Met.
M. 1078 a, 33 — 1078 b, 5.) A pokušao je Aristotel uvesti matema
tičke teorije i u etiku, i to teoriju razmjera, nalazeći da se pojam
pravednoga (to öixaiov) najjasnije da karakterizirati razmjerom, „jer
razmjer nije osobitost samo monadičkoga broja nego uopće broja"
(то yäg äväXoyov od (ilvov eail piovadixov ägid-pov löiov, аЛЛ'
бХыс, ägid-fiov, Eth. Nicom. E. 1131a, 30—31).
I kroz razmak vremenski od dvadeset i tri stoljeća razabira se

da je za Platona i Aristotela matematika već imala osobiti onaj
položaj koji je i kasnije uvijek zadržala i koji ju je razlikovao od
svih drugih nauka. Jasno su oni spoznali da je matematika najčistija
realizacija postupaka ljudske misli pa da može da bude uzor za
izgradnju i drugih nauka, napose logike i metafizike. I stoga su
obojica tako živo i ustrajno proučavali bit matematičkih predmeta
i narav njenih postupaka. Dobro su uvidjeli i to da je matematika
u svezi s najdubljim psihološkim i spoznajnim stranama ljudskima,
da je najčudnija tvorevina ljudskoga duha svojom svezom zornosti
i apstraktnosti, općenitošću i nužnošću svojih izričaja, formaliznom
svojim koji ide na bitnost, ekonomijom mišljenja koja se svagdje
očituje, povezanošću svojih dijelova u potsvijesti koja izlazi na javu
tek onda kada se dva područja bez vidljive sveze najednom nađu
u blizini. I stoga kada Platon u Menonu hoće da utvrdi teoriju
svoju iz mladih dana о sjećanju na znanje iz predživota, poziva se
na matematičko znanje koje, prema njemu, leži u svakome i izlazi
na površinu kada se zgodnim načinom dovede u svijest. I Aristotel,
kad hoće da do kraja prozre narav matematičkih nauka i izvore
njihove izvjesnosti, utječe se noezi i osobitu joj zadaću daje. Isto im
se je moralo očitovati i u razvoju matematike koji se je vršio pred
očima njihovima i koji ju je doveo u relativno kratkom vremenu
do velike savršenosti i sređenosti, kojima je daleko nadmašivala stanje
u drugim savremenim naukama, što nije drugo nego paralela onoj
činjenici koja je bila predmet razmišljanja Aristotelova (Eth. Nicom.
Z. 1142a, 11—13; 17—20) da i mladić može postati matematik i
daleko u toj nauci doći, dok ne može da to poluči u fizici ili

mudrosti, i koju Aristotel dovodi u svezu sa samom naravi mate
matike. — Za njih je matematika u svojim osnovima imala i svježinu
koja dolazi od spoznaje prvotne i stalne njene funkcije koja je
svladavanje data osjetnoga svijeta prema zahtjevima čistoga uma,
onoga vovc, koji ie imao toliku ulogu u grčkoj filosofiji. I stoga je
problem mjerenja dužina, komensurabilnih i inkomensurabilnih, i
što je s tim u svezi bio jedan od osnovnih problema.
No znajući važnost formalizma za matematičke nauke iz analize
postupaka njihovih nisu se kod njega zaustavili, nego su htjeli vidjeti
i iza forme u sigurnom znanju da odatle istom vodi put do razu
mijevanja osnova. Teško nam je češće slijediti trag njihov kojim
polaze u traženju osnova, ali čovjek svagda osjeća da stoji pred
livim i čistim izvorom koji dolazi iz dubina.

Matematika U Platona I Aristotela

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Matematika U Platona I Aristotela

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Matematika u Platona i Aristotela

Napisao red. pravi član

Čitao u svečanoj sjednici Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti

T k o je došao u blizinu Platonovu zna kako matematička

se do sve čišćih visina spoznaje. A iÄxtixöv, ona sila koja ga je

U Fedonu (99 e—101 e) područje se hipoteze proširuje u

Da li je dodavanje (щбод-Eaig) jedinice jedinici, dakle sasvim prak­

držao do kraja života i о kome znamo neke potankosti samo iz

ofioia: yiveaig = vorjmg : бб^а = imotirjfit]: niavig

i opet jedan dokaz kako Platon u razmatranja upleće matematičke

Kada Platon hoće da označi u Republici predmet aritmetike

Za Platona, jedinica kakova je u sebi (адго го EV) jest jedna,

matika.4 Pa i ono mjesto u Republici 522 c, ako ga isporedimo

rekli smo već da se iz konstatirane međusobne nezavisnosti eida:

„govore о četvorenju i konstruiranju na datom pravcu i о doda­

Iz riječi Platonovih (Rep. 528 b) može se zaključiti da je on

Sto je matematika za Platona, kakova je narav matematičkih

dakle jači od njih u usiji. Pseudo-Aleksandar komentira to tako<

Kako se matematičke nauke ne uzdižu ЕП' &q%i\v, nego izvode

Radi se i ovdje о osnovnom onom problemu dijalektike, о

Važna činjenica koja izlazi iz primjene te metode jest, da među

O v o shvatanje eida kao oštro odijeljenih i razlučenih jedinica

Ideja dvojnosti ima u svoj filosofiji Platonovoj veliku ulogu;:

sebi то nqöteqov xal •ßaregov, tako da su brojevi s tim svojstvom

Fil. 27 b), t. j . sva onta. лЁоад ima funkciju da ograniči i zaustavi

jest (кат nävia ущ (sc. ysv-rj) -ђ д-атёдоь cpvoig ETEQOV атгедуа-

U uskoj je vezi s gornjim i Platonova teorija metretike (nauka

dužina s obzirom na mjerenje (firjxovg ге JIEQI xal ßQaxmrjioc,

D u h broja, mjere, reda prožima sve stvaranje P l a t o n o v o ; i

četiri tijela da ih pridijeli elementima vatre, uzduha, vode i zemlje i

Kako je činjenica da ima i inkomensurabilnih veličina bila

" Protivno od tvrdnje H . V o g t a , Die Entdeckungsgeschichte des Irrationalen

о svojstvima koja pripadaju zajedno dvojici a ne pripadaju svakom

dužine sa širinom, za što svi Heleni drže da je moguće i za što je

Bitno je formirano mišljenje Platonovo i pojmom razmjera

" Za ovo cf. E. S a c h s , 1. с ić i O, T o e p l i t z , 1. с 6 p. 14.

i u Gorgiji se već spominje osobita moć geometrijskoga razmjera i

matematička razmatranja. U osmoj hipotezi na primjer, kojoj je

Pojam teženja granici nalazimo jasno izrečen u jednom pri­

Kako je sada fioqiov -—(—, on je, za х ]> о, manji nego prije i

Strogost matematičke metode uzorom je Platonu i u drugim

Učitelj je morao biti izvanredan. Svagdje traži jasnoću i

Na više mjesta ističe Platon uživanje u ljepoti geometrijskih

Istraživanja koja se na mnogim mjestima vrše te znače n o v

I Aristotel se je kretao među matematicima u Akademiji rx

" Prodi Diadochi in primum Eudidis Etementorum librum CommentariL

Matematika je bila uzor Aristotelu i pri izgrađivanju opće

tičkim istraživanjima u vrijeme Platonovo i Aristotelovo sredila

Budući da Aristotel po svem svome shvaćanju nije mogao da

matematičke nauke {pete ya.Q at aio&tjTai удаџџа! toiamai eiaiv

aktivno sudjeluje kod matematičkoga rada i unosi u nj elemente

Sasvim protivno od Platona, a u duhu sve svoje filosofije, za

Koji bio broj, broj je nečega (ка\ aiel б адЉџод dg äv ђ tivwv

Geometrijske veličine karakterizirane su time da im dijelovi imaju

Bit neprekinutosti geometrijskih veličina, na pr. crte, vidi Ari­

Г pojam broja i geometrijske veličine ffiiyed-og) supsumira

Pojam beskonačnosti (%o äneiQor) očituje se prvi put u

trijske veličine (Fiz. 204 a, 18 — 19), on je u njima -лиха avfißeßtj-лбд

Matematičke nauke rade svaka о određenom jednom genu, ali

„a može se sigurno dokazati za sve jednim dokazom; no budući

I definicija (8QOC, бдшџбс) označuje se kao адх^ dokaza; ona se

one о tome i pokazuju to u najvećoj mjeri; jer ako toga imenom

I kroz razmak vremenski od dvadeset i tri stoljeća razabira se

Da li je dodavanje (щбод-Eaig) jedinice jedinici, dakle sasvim prak

„govore о četvorenju i konstruiranju na datom pravcu i о doda

Pojam teženja granici nalazimo jasno izrečen u jednom pri

Bit neprekinutosti geometrijskih veličina, na pr. crte, vidi Ari