ESEJ

MALA ETNOGRAFIJA SUVREMENE UMJETNOSTI

Yves Michual
 UMJETNOST U PLINOVITOM STANJU

MALA ETNOGRAFIJA SUVREMENE UMJETNOSTI.

UVOD

Filozofski esej pod nazivom ''Umjetnost u plinovitom stanju'' razmatra status suvremene umjetnosti u
suvremenom svijetu trijumfa estetike. Lijepo je ideal vrijednosti i nužnost za životni uspjeh i sreću.
Od body bulldinga do oblikovanja životnog stila, očuvanja okoliša do želje za vječnom mladošću kao
svojevrsnim postmodernim kultom. Ključno stajalište autora je u tome što on prelazak ljepote u živi
događaj biotehnologijski proizvedenog svijeta globalizacije tumači kao pronalazak umjetnosti u
plinovitom stanju.
 Mala etnografija suvremene umjetnosti

Yves Michaud je ugledni francuski filozof,teoretičar suvremene umjetnosti, likovni kritičar i autor
mnogobrojnih knjiga iz filozofije, politike, estetike i povijesti ideja. Profesor je filozofije na
Sveučilištu u Parizu-I. Knjiga eseja umjetnosti u plinovitom stanju je analiza stanje vizualne
umjetnosti u razdoblju moderne,postmoderne i globalizacije. Autor se u knjizi kreće od pitanja do
odgovora koji se vežu za "trijumf estetike" u naše doba. To je kritička refleksija na suvremenu
umjetnosti koja se veze za hedonizam, turizam i darvinizam globalizacije, kao i uz zakone tržišta i
ciničnu medijsku estetiku. Ljepota je prešla u događaj tehnološkog svijeta globalizacije a to je
prelazak umjetnosti u plinovito stanje.

Etnografski pristup suvremenoj umjetnosti se može izvoditi sa različitih stajališta i sa različitih

osvjetljenja. Taj pristup može biti istraživački, profesionalni i amaterski. Etnografija svijeta
umjetnosti kao i etnografija uopće se stvara u različitim oblicima, funkcijama i različitim interesima.
Suvremena umjetnost se sve vise opisuje kao čudno područje u kojoj dominiraju umjetnici bez
umjetnosti ili nastaje proces "raspadanja umjetnosti". Sa hladnom ironijom se opisuje "drama
dekorativne umjetnosti" i prikaz praznih postmodernih izloga.

Autorova kontradikcija o nastanku slikarstva u našem vremenu i nadanju u njegovo uskrsnuće ili
ponovno javljanje u novim oblicima otvara mnoga pitanja. Ako slikarstvo još postoji posljedni slikari
nemaju onaj stari treptaj oka i oni slikaju i plivaju u nečistoj savjesti. On samo sto se ne ispričavaju
sto su se našli u ponovljenom uživanju jedne nadiđene umjetnosti. Na zidovima galerija, centara
umjetnosti i muzeja suvremene umjetnosti fotografije najčešće zamjenjuju slike. Fotografija se
predstavlja u različitim oblicima: dokumentarna, reportažna, modna, pornografska, erotska,
profesionalna i amaterska. Bilo kakva fotografija i bilo kojom tehnikom proizvedena ona se prezentira
jednako svečano kao i slikarsko djelo. U odnosu na slikarstvo koje je zahtijevalo vrijeme i vizualnu
usredotočenost fotografija je nenametljiva i nema težinu. To su slike preko kojih se brzo prelazi i klizi
a sadržaj je letimičan opažaj i usputni pogled. Fotografije su danas zamijenile slike na zidovima.
Suvremena produkcija napušta zidove i osvaja nove prostore za svoje instalacije za koje su potrebni
strojevi, uređaji,zvučni i ambijentalni dojmovi. "Multimedijska instalacija" uz podršku umjetnika
postaje "performance" ili "akcija" bliska dramskom cinu, koreografiji ili vjerskom činu. Za instalaciju
je najmanje važna njena materijalnosti, a vise činjenica da ona može proizvesti neki učinak - iskustvo
određene vrste: zabavljanje, zbunjenosti,otuđenost, očaranosti, užas, gađenje... tako se premješta
naglasak sa djela na njegov učinak i interakcija sa promatračem. Nije nužno da instalacija bude
prepoznatljiva kao umjetnost jer ono sto je umjetnost to je proizvedeni učinak. Djelo nastaje u korist
iskustva, predmet nastaje u korist pohlepne,maglovite i raspršene estetičke kvalitete, s ponekad
smiješnim neskladom. Činjenica je da suvremena umjetnost bez prestanka preuzima reklamne teme,
motive, slike, logotipe,znakove i stereotipne slike slavnih osoba, ličnosti iz medija i šoubiznisa. Nasa
je kultura danas,kultura oponašanja. Zapravo je riječ o razmijeni i beskrajnom recikliraju istih tema u
svijetu koji je neodvojiv od medija.
ZAKLJUČAK

Yves Michual je precizno opisao bitne procese promjena od umjetničkog djela do ''trijumfa estetike''
u ovom globalnom svijetu koji ne pati od nostalgije za nečim što je istinski pogađalo i šokiralo
ljepotom. Jasno je da više nema koristi vraćati se nazad i dozivati prošla vremena '' velikih umjetničkih
djela''. Ovo je vrijeme post – šokantne kulture užitaka u ljepoti bez objekta. Trijumf estetike i
isparavanje umjetnosti: što to znači u suvremenom iskustvu i kakva se budućnost naslućuje umjetnosti
i njenoj produkciji.