EVROPSKI UNIVERZITET BRČKO DISTRIKT

HERMAN DALMATIN, FRANE PETRIĆ I

MARIN GETALDIĆ

- Seminarski rad –

Mentor: Student:
prof. dr Ivan Balta Srna Rajak

Brčko, februar 2022. godine

 SADRŽAJ

UVOD..................................................................................................................................3
1. HERMAN DALMATIN..................................................................................................3
1.1 Djela..........................................................................................................................4
2. FRANE PETRIĆ.............................................................................................................6
2.1. Petrićevo Školovanje................................................................................................6
2.2. Nastanak prvih djela i službe....................................................................................7
2.3. Na indeksu zabranjenih knjiga.................................................................................7
3. MARIN GETALDIĆ.......................................................................................................9
3.1. Školovanje.................................................................................................................9
3.2 Rad u Hrvatskoj.......................................................................................................10
3.3 Putovanje u Evropu.................................................................................................10
3.4 Povratak u Dubrovnik i kraj karijere......................................................................12
ZAKLJUČAK....................................................................................................................14
LITERATURA..................................................................................................................16

2
 UVOD
1. HERMAN DALMATIN

HERMAN DALMATIN 1(Hermannus Dalmata, Sclavus, De Carinthia),

filozof, astronom i prevoditelj (središnja Istra, o. 1110 – nakon 1143). H. je, vjerovatno,
školovanje započeo u nekoj benediktinskoj samostanskoj školi u Istri. U Francuskoj
1130–34. pohađa katedralnu školu u Chartresu. Tamo mu je predavao filozof i naučnik
Thierry iz Chartresa (Theodoric), a kada je ovaj 1134. postao kancelar katedralne škole u
Parizu, prešao je i H. u Pariz gdje je 1135. dovršio studij. U Chartresu i Parizu s
Hermanom je studirao i Robert iz Kettona (ili Chestera), pa su oni zajedno 1135. otišli na
Bliski istok gdje su se bolje upoznali s arapskom filozofijom i znanošću. Od 1138. H. i
Robert su djelovali u nekom središtu uz rijeku Ebro u Španjolskoj, a pretpostavlja se da je
riječ o Rioji, nedaleko od benediktinske opatije Santa Maria de Najera. H. je bio povezan
i s prevodilačkom školom u Toledu.
U središtu uz rijeku Ebro H. se osobito zanimao za astrologiju, pa je 1138. preveo
astrološku raspravu Fatidica koja je bila šesti dio astronomskog djela što ga je u IX. st.
napisao arapski naučnik židovskog podrijetla Sahl ibn Bishr. I iduće dvije godine H. je
prevodio astrološka djela. Prevod kratkog Abu Ma’sharova astrološkog djela koji je
učinio Adelard iz Batha potaknuo je Hermana da o. 1140. prevede njegovo glavno djelo.
H. i Robert boravili su uz rijeku Ebro sve do 1142. kada ih je tu susreo Petrus
Venerabilis, opat iz Clunyja, koji im je uz novčanu naknadu povjerio prevođenje Kurana
i sastavljanje tekstova o islamu. Oni su posao prihvatili pa s Venerabilisom odlaze na put
po Španjolskoj, a zatim putuju u Leon. U Leonu H. već 1142. dovršava dva kraća teksta o
islamu, a tu je, čini se, otvorio i svoju školu, istodobno pomažući Robertu prevoditi
Kuran na latinski jezik.
Prevod Kurana dovršio je Robert 1143. H. je iz Leona preselio u Toulouse, u
južnoj Francuskoj, gdje je prevodio Ptolemejevo djelo Planisphera, a vjerovatno se bavio
i nastavničkim radom. Kada je 1143. Robert postao arhiđakon stolne crkve u Pamploni,
H. je ostao bez svojega stalnog pratioca i prijatelja. Te godine odlazi u Bézieres u

1
Herman Dalmatin, Žarko Radić(2002)

3
Francuskoj gdje je dovršio svoje izvorno i glavno djelo De essentiis. Te se godine prekida
slijed sigurnih podataka o njegovom životu i radu. Neki su istraživači pokušali dokazati
da je on mnogo godina kasnije na Siciliji prevodio Ptolemejev Almagest s grčkoga na
latinski jezik te time potvrditi njegovu naučnu aktivnost sve do 1160. Mnogi razlozi
govore protiv toga, pa se mora pretpostaviti da je on nakon 1143. umro ili je prestao
raditi. – Prvih pet knjiga djela iz astrologije koje je napisao u IX. st. Sahl ibn Bishra
preveo je Juan iz Seville. H. je preveo šestu knjigu s naslovom Sextus astronomiae liber
koja se zbog sadržaja navodi i kao Prognostica, a kad je riječ o Hermanovu Prevodu,
obično se navodi kao Fatidica. Uvod koji je napisao H. pokazuje njegova tadašnja
vlastita gledišta o astrologiji. Sva predviđanja koja su iznesena u tom djelu ne mogu se
interpretisati kao magična ili okultna. Vjerovatno je u isto doba nastao Hermanov tekst
Liber imbrium, koji nije ni Prevod ni izrazito izvorna rasprava, a nastao je uglavnom na
temelju njegovih izvadaka iz arapskih i latinskih rasprava.
Na početku djela u kratkom uvodu ističe da u Indijaca postoje mnoga pravila za
predviđanje padavina te je i on nastojao brojna mišljenja o tome oblikovati kao priručnik.
U to je djelo uvrstio i neka astrološka pravila koja potječu iz zapadnoevropske tradicije.
Sva je ta pravila skupio mehanički i naveo bez posebnoga komentara. U početku se
oslanjao na astrološku koncepciju Sahl ibn Bishra, ali je uskoro naišao na mnogo bolju i
poticajniju astrološku teoriju arapskog naučnika Abu Ma’shara koji je djelovao u IX. st.
izloženu u djelu Kitāb al-madkhal al-kabir ‘alā ‘ilm ahkām an-nujūm (Velika knjiga u
kojoj se uvodi nauka predviđanja iz zvijezda). Na latinski jezik to je djelo već bio preveo
Juan iz Seville, ali ga je H. usprkos tomu, odlučio sam prevesti davši mu naslov
Introductorium in astronomiam.

1.1 Djela

On ne teži samo teorijskom naučnom saznanju, nego istražuje i nastoji naći i

korisnu praktičnu primjenu tih saznanja u svakodnevnom životu (u medicini,
zemljomjerstvu, prognozi vremena ...) Svojim djelom 2i radom je utjecao na mnoge
mislioce 13.st.: Tomu Akvinskoga, Rogera Bacona i dr Njegovo najpoznatije djelo je

2
Mirjana Štimac; Herman Dalmatin (1110. - 1154.)

4
”Rasprava o bitima” njemu izlaže svoju prirodnu filozofiju, spajajući platonizam u duhu
kojeg se obrazovao s aristotelizmom Mirjana Štimac; Herman Dalmatin (1110. - 1154.) U
djelu O bitima zastupa mišljenje da se različita nebeska tijela ne gibaju jednakom
brzinom. Udaljenost Mjeseca 3i Sunca od središta svijeta dobiva koristeći se pojavom
pomrčine Mjeseca i Sunca.

3
Dadić, Ž: Povijest metoda i ideja u matematici i fizici, ŠK, Zagreb, 1992.

5
 2. FRANE PETRIĆ

Frane Petrić svojim se značajem, ugledom, plodnošću i evropskom reputacijom

ističe u nizu hrvatskih renesansnih naučnika koji su dali dragocjen doprinos razvoju
zapadnoevropske naukai i filozofije. Frane Petrić bio je posljednji veliki neoplatont svoga
doba. Neoplatonizam 4
je u 16. vijeku imao ključnu ulogu u isticanju
matematike kao prve nauke, što se odrazilo ne samo na razvoj matematike, nego
je dovelo do potpuno novog razumijevanja prirodnih naukai. Napisao je velik broj djela
kojima je dao prinos različitim područjima. Poseban je značaj davao matematici,
što se odrazilo i u nekim njegovim radovima. Odbacio je mnoga do tada ustaljena
uvjerenja koja su bila smetnja daljem razvoju egzaktnih naukai. Utjecao je na
stvaranje nove astronomske slike svijeta i doprinio prihvaćanju plodnog Kopernikovog
shvaćanja o gibanju zemlje, koje se u to vrijeme odbacivalo i smatralo samo
hipotetičkim matematičkim modelom Sunčeva sustava. Petrić je svojim tvrdnjama i
koncepcijama stvorio temelje za dalji razvoj naukai. Njegovo djelo bilo je nužna
spona u razvoju naukai i njenu napretku, što se reflektira i nastavlja u koncepcijama
Giordana Bruna, Galilea Galileia, Johanna Keplera, Renea Descartesa, Gottfrieda
Wilhelma Leibniza i Isaaca Newtona.

2.1. Petrićevo Školovanje

Frane Petrić (Franjo Petriš, lat. Franciscus Patricius, Patritius, tal. Francesco
Patrizio, Patrici, Patrizzi, Patricio, Patritio) rođen je 25. travnja 1529. godine na Cresu
koji je tada bio pod vlašću Mletačke Republike. Otac mu je bio Stjepan Petrić (umro
1551.), a majka Marija Lupetina, sestra franjevca konventualca Balda Lupetine koji
je u Mlecima bio osuđen i ubijen zbog luteranstva.
Zbog školovanja od 1542. do 1544. godine Frane Petrić boravi u Mlecima gdje
pohađa trgovačku školu. Zahvaljujući svom čuvenom rođaku Matiji Vlačiću Iliriku,
hrvatskom protestantskom teologu, eruditu, povjesničaru i Lutherovu suradniku, Petrić
proširuje svoja znanja u Ingolstadtu od 1545. do 1546. godine, gdje stiče i prva
4
Marijana Borić, Hrvatska akademija naukai i umjetnosti, Odsjek za povijest prirodnih i matematičkih naukai

6
znanja iz grčkog jezika. Potom u Padovi studira prvo medicinu, a zatim filozofiju od
1547. do 1554. godine. Tamo sluša predavanja o Platonovoj filozofije te počinje čitati
znamenito djelo talijanskog liječnika i filozofa Marsilija Ficina (1433. – 1499.)
Theologia platonica. Zahvaljujući tome, formulirao je svoju filozofsku misao kojoj je
ostao
vjeran do kraja života.

2.2. Nastanak prvih djela i službe

Petrić se već kao vrlo mlad uključuje u naučni i filozofski rad da bi već 1553.
godine u Veneciji objavio svoje prvo djelo La città felice (Sretan grad) u kojemu govori
o mogućnostima postizanja kvalitete življenja u savršenoj ljudskoj zajednici.1 Potom
je zbog smrti oca i parnice za baštinu boravio u rodnom Cresu od 1555. do 1557. godine.
Tada napušta rodni kraj pa do 1560. godine putuje je po Italiji pišući i dopunjavajući
svoja znanja (Ancona, Rim, Bologna, Ferrara, Venecija). Petrić je u tom periodu
izučavao i povijest kojoj se u renesansi pridavalo posebno značenje te je godine 1560.
u Veneciji objavio djelo Della historia diece dialoghi (Deset dijaloga o povijesti).
Usporedno s pisanjem, naučnim i filozofskim radom, Petrić se za egzistenciju morao
baviti raznim poslovima. Tako je kao tridesetogodišnjak boravio na Cipru
od 1561. do 1568. te kao upravitelj imanja bio u službi konta Contarinija, a potom i
ciparskog nadbiskupa Moceniga. Na Cipru je prikupio i dao prevesti zbirku grčkih
kodeksa. U Veneciji je 1562. godine objavio djelo Della retorica dieci dialoghi (Deset
dijaloga o retorici). Napušta Cipar da bi se 1568. godine vratio u Veneciju gdje se
neuspješno bavio trgovinom, nakon čega putuje i boravi u Padovi, Genovi i Barceloni.

2.3. Na indeksu zabranjenih knjiga

Petrić je svoje kapitalno djelo Nova de universis philosophia 5(Nova sveopća

filozofija) objavio 1591. godine u Ferrari (drugo izdanje tiskao je u Veneciji 1593). i
posvetio ga je papi Grguru XIV. te svim ostalim papama. Međutim, u vezi s djelom
uskoro
5
Discussionum peripateticarum tomus tertius/Peripatetičke rasprave svezak treći, s latinskog preveli Tomislav Čepulić
i Mihaela Girardi-Karšulin, Girardi-Karšulin, Mihaela i Perić, Olga (ur.), Institut za filozofiju, Zagreb, 2009

7
nastupaju problemi s kojima će se Petrić pokušavati nositi nekoliko godina. Naime,
nedugo po preseljenju u Rim u drugoj polovici 1592. i preuzimanju za njega otvorene
katedre za Platonovu filozofiju na sveučilištu Sapienza, Petrić je 7. studenog 1592.
godine bio pozvan u Kongregaciju Indeksa, gdje je Juan Pedro de Saragozza smatrao
da se Nova sveopća filozofija treba staviti na Indeks zabranjenih knjiga. Petrić 6je
predložio neke izmjene koje bi njegovo djelo učinilo prihvatljivim te je zbog toga napisao
dva spisa: Emendatio Francisci i Patricii in libros suae novae philosophiae, Apologia ad
censuram, Declarationes in quaedam novae suae philosophiae loca obscuriora. Petrić je
za života uživao velik ugled i bio aktivan u tamošnjim kulturnim i naučnim krugovima.
Tako je za vrijeme boravka u Ferrari vodio polemike s talijanskim pjesnikom
Torquatom Tassom (1544. – 1595.), filozofom Jacopom Mazzonijem (1548. – 1598.).

6
Discussionum peripateticarum tomus tertius/Peripatetičke rasprave svezak treći, s latinskog preveli Tomislav Čepulić
i Mihaela Girardi-Karšulin, Girardi-Karšulin, Mihaela i Perić, Olga (ur.), Institut za filozofiju, Zagreb, 2009

8
 3. MARIN GETALDIĆ
Marin Getaldić 7rođen je 2. listopada 1568. godine kao najstarije dijete Mara
Marinova Jakova Getaldića i Anice Andrije Restić u staroj dubrovačkoj vlastelinskoj
obitelji. Uz Marina imali su još petoro djece: sinove Andriju, Šimuna, Martolicu i Jakova,
te kćerku Niku koja punoljetna stupila u samostan. Usprkos plemićkom ugledu koji je
obitelj Getaldićevih uživala, njihovo imovno stanje nije bilo na toj visini (Marinova
sestra Nika otišla je u časne sestre s 18 godina što mnogi povjesničari tumače kao znak
slabijeg imovinskog stanja obitelji Getaldić, -*iako su bili vrlo ugledni plemići), no
petoro braće Getaldića međusobno se dobro slagalo i dugo su vremena živjeli pod istim
krovom, odmah iza crkve Svetog Vlaha u samom središtu “Grada”. Svi su se oženili, no
kako Marinova braća nisu imali muških potomaka, 1645. godine smrću Marinova brata
Andrije gasi se obiteljsko stablo iz kojeg je iznikao čovjek koji je svojim radom obilježio
16. vijeke hrvatskog prirodoslovlja.

3.1. Školovanje
Nema direktnih dokaza o Getaldićevom pohađanju dubrovačke osnovne škole i o
njegovim nastavnicima, ali kako je Marin bio plemićko dijete, zakon ga je obvezivao da u
osnovnu školu mora krenuti sa sedam godina pa se pretpostavlja da je pohađao osnovnu
školu pod vodstvom Ivana Šimunova, koja se nalazila u blizini franjevačkog samostana.
Nakon osnovne škole, kao i svi drugi dubrovački mladići plemićkog podrijetla, upisuje
Gimnaziju, koja je u to doba bila na zavidnoj visini. Prva matematička znanja dobio je od
učitelja Andreasa Gallusa i Nicola di Mattea, koji su ga uveli u elementarnu aritmetiku i
geometriju, te geometrijsku algebru. Savršeno je ovladao latinskim jezikom kojim se
služio kao drugim materinskim jezikom. Stekao je i solidna znanja iz fizike, astronomije i
književnosti. Getaldić je Gimnaziju završio vjerovatno 1588. godine, kada je kao
punoljetan vlastelin postao član Velikog vijeća. Kao svaki drugi mladi vlastelin on se
kretao u krugovima oko prelijepe Cvijete Zuzorić čiju su ljepotu opjevali mnogi pjesnici
onoga doba. Tom su krugu pripadali mnogi ugledni Dubrovčani, među kojima i Nikola
Nalješković (književnik i astronom), Nikola Gučetić (filozof, pedagog i državnik), Viktor

7
Jana Vrsalović, Marin Getaldić – Život i djela(2009)

9
Beselji (državni kancelar i latinski pjesnik), Didak Pir (pjesnik) te Mavro Orbini
(povjesničar i panslavist).

3.2 Rad u Hrvatskoj

Pretpostavlja se da se Getaldić zadržao u Dubrovniku oko dvije godine kao činovnik,

samostalno proučavajući matematičke spise i razgovarajući s prijateljima o mnogim
zanimljivim problemima, kako književnim, tako i matematičko-astronomskim. U
knjigama stoji da je 1590. godine imenovan za kapetana Janjine na Pelješcu, gdje je ostao
šest mjeseci i u međuvremenu bio kažnjen zbog olakog shvaćanja dužnosti. Vrativši se s
Pelješca postao je jedan od dvojice službenika u Državnom uredu za naoružanje, a potom
u uredu za prodaju soli na Neretvi.

3.3 Putovanje u Evropu

Osjetivši da Dubrovnik 8nije dovoljno jaka sredina da bi mogla zadovoljiti njegovu

potrebu za znanjem na području matematike, fizike i astronomije, prihvaća posao vezan
uz
ostavštinu bogatog dubrovačkog plemića u Londonu i s prijateljem Marinom Gučetićem
1597. G odlazi put zapadne Evrope — putovanje koje će mu omogućiti da izbije u red
znamenitih evropskih matematičara 17. vijeka. Negdje između 1594. i 1597. g. Marin
Getaldić stiže u Rim, gdje upoznaje istaknute rimske matematičare Christophorusa
Claviusa i Christophorusa Grienbergera, profesore Rimskog kolegija, te postaje njihov
suradnik. Tamo je izdao i svoje prvo djelo o kojem nalazim
različite informacije. Na jednom mjestu prvo neimenovano djelo nije imalo veze s
matematikom nego je riječ o određivanju specifičnih težina sedam kovina i pet tekućina i
prvo je djelo takve vrste.
Na drugom mjestu se govori da je njegovo prvo djelo „Nonnullae
propostiones de parabola“(Neki stavci o paraboli) i u njemu je zapisao rezultate svojih
istraživanja i konstruiranja paraboličnih zrcala što je bilo samo uvod za čista matematička

8
Jana Vrsalović, Marin Getaldić – Život i djela(2009)

10
istraživanja. Getaldić je prvi put u povijesti formulirao tvrdnje da su sve parabole
dobivene
presjecima ravnine s bilo kojim stošcem kongruentne što ovom djelu daje izuzetnu
važnost.
U Engleskoj je boravio oko 1598. godine, ali o njegovom boravku i radu se ne zna
mnogo. Iz Engleske je sljedeće godine otputovao u Belgiju, a potom je došao u Pariz
(1600.) gdje je upoznao Françoisa Viétea, najvećeg matematičara svoga doba. Viéte je po
struci bio logičar, a ne matematičar, pa mu je logika omogućila da postigne izvrsne
rezultate u području matematike. Upoznavši Getaldića, Viéte je bio oduševljen njegovim
talentom za matematiku pa mu je dao da obradi neka svoja neobjavljena djela prije tiska i
na taj način je iskazao veliko poštovanje prema njegovom talentu. Iz Francuske, Getaldić
ponovno putuje u Italiju, u Padovu. Padova je tada bila omiljeni centar inteligencije i
ondje se Getaldić zadržava oko dvije godine. Tu upoznaje Galilea Galileija, slavnog
talijanskog matematičara, fizičara i astronoma čija je predavanja slušao. Pri tome je
upoznao i ljude s kojima se družio Galilei. Na taj način i dolazi do njihovog poznanstva,
o čemu svjedoče dva Getaldićeva pisma upućena talijanskom fizičaru. Nakon što je
napustio Padovu 1601. godine, Getaldić je proveo godinu dana obilazeći druge
sveučilišne centre - o čemu ne znamo mnogo. U listopadu 1602. javlja se iz Rima. Iduće
godine
Getaldić dovršava dvije svoje rasprave u Rimu: „Neki stavovi o paraboli“ i „Unaprijeđeni
Arhimed“. Sredinom 1603. bježi iz Rima ne pozdravivši se s prijateljima. Razlog bijega
nije utvrđen no pretpostavlja se kako je počinio nekakav prekršaj zbog kojeg je mogao
biti zakonski gonjen. Preko Venecije Getaldić se vraća u Dubrovnik. Njegovo izbivanje
iz Dubrovnika bilo je dugo i plodno. No, tu se postavlja pitanje tko je osigurao novac
Getaldiću za putovanja i studije. Neosporno je dokazano da je on za Dubrovačku
republiku napravio određene usluge, ali to je nedovoljno da objasni njegovo dugo
izbivanje iz Dubrovnika. Isto tako nejasno je, kakvu je ulogu u svemu tome imao
Getaldićev prijatelj Marin Gučetić

11
 3.4 Povratak u Dubrovnik i kraj karijere

Iako je mogao otputovati gdje god je htio, Getaldić se ipak vratio u rodni
Dubrovnik9. U Dubrovniku se nalazilo nekoliko radionica za izradu matematičkih i
astronomskih instrumenata čime je pružao povoljne uvjete za radna području optike,
kojom se Getaldić nastavio intenzivno baviti nakon povratka iz Italije. Getaldić je u
Dubrovniku nastavio s radom, ali je ispunjavao i patricijske obaveze prema gradu:
putovao je u Carigrad i tamo sređivao neprilike oko plaćanja harača. U Dubrovniku
Getaldić je odmah izabran za apelacijskog suca, ali poslije godinu dana odlazi u Ston
kako bi izgradio kulu Podzvizd.

Dva mjeseca nakon tog zaduženja njega su imenovali jednim od dvojice

zapovjednika i čuvara Stona. Nije to bio jednostavan i Getaldiću drag posao. U Stonu i
okolici harala je malarija, a uskoci su često napadali teritorij Dubrovačke
republike. Na tom mjestu Getaldić ostaje četiri mjeseca, a potom se vraća u Dubrovnik
gdje se osjeća kao u grobu zakopan, pa ne čujem nikakve novosti!. Tada teško obolijeva
od malarije kojom se vjerovatno zarazio već prilikom svog prvog boravaka na Pelješcu.
Getaldić, mada bolestan, održava živu korespondenciju sa svojim prijateljima i
obavještava ih o svojim radovima. Oporavivši se od bolesti Getaldić u službi Senata
odlazi u Carigrad, kao poklisar harača što je bila odgovorna i značajna dužnost. On te
godine radi na svom kapitalnom djelu „Apolonije uskrsli“, za koje traži materijal bez
uspjeha, uostalom kao i u Carigradu. Nakon što je obavio poklisarski posao vraća se u
Dubrovnik. Tih godina intenzivno se bavi građenjem raznih fizičkih instrumenata
eksperimentirajući po ugledu na Galileja. Naročito su ga zanimali optički instrumenti kao
što je refraktorski teleskop.
Sve do smrti 1626. godine radio je na raznim državnim poslovima, čas kao činovnik
ureda za vino, pa ureda za preradu vune te kao konzul za građanske parnice, te ponovo
kao
sudac apelacijskog suda i kao carinik. Kad su mu vatikanske vlasti napokon ukinule
kaznu

9
Jana Vrsalović, Marin Getaldić – Život i djela(2009)

12
zabrane ulaska u Rim on se zaputio tamo. U Rimu se vjerovatno zadržao godinu dana,
poslije čega se ponovo vraća u Dubrovnik. Getaldić nije živio ugodan i lak život, ali nije
se ni žalio. Savjesno je obavljao svoje dužnosti u državnim poslovima bilo da je riječ o
Velikom vijeću ili o preradi vune. U Rimu je bio predložen za člana ugledne akademije
Linćei, ali nije mogao biti izabran jer se nije znalo gdje se nalazi. S Marijom
SorkočevGetaldić imao je tri kćerke - Anicu, Franicu i Mariju. Supruga mu je umrla
nedugo poslije posljednjeg poroda, što ga je teško pogodilo. I sam je pobolijevao i
osjećajući da mu je kraj blizu nastojao je oporučno riješiti
pitanje budućnosti svojih kćerki, a kao izvršitelja posljednje volje imenovao je svoga
brata
Andriju. Marin Getaldić preminuo je u Dubrovniku 7. travnja ili 8. travnja 1626. godine.

Marin Getaldić je umro na vrhuncu svojeg stvaralaštva pa je dio njegovih djela

objavljen posthumno. Njegove kćeri su četiri godine nakon smrti (1630. godine) izdale
najslavnije djelo svog oca, „O matematičkoj analizi i sintezi“. U tom djelu je
primjenjivao
algebarsku metodu na rješavanju geometrijskih problema pa ga neki naučnici smatraju
osnivačem analitičke geometrije, kojoj će sedam godina kasnije francuski filozof i fizičar
Descartes položiti temelje. Umjesto s geometrijskim veličinama ili s brojevima, Marin
Getaldić je radio sa slovima kao simbolima po uzoru na Viétea. Njegove zasluge,
otkrivene tek kasnije, potvrdile su zapis njegovog znanca: "Bio je anđeo po ćudi i životu,
a demon u matematici".

13
 ZAKLJUČAK

Herman Dalmatin - Među glavnim su mu naučnim ogledima i kompilacijama: Libri

imbrium (oko 1140.–41.), o kratkoročnoj i dugoročnoj vremenskoj prognozi; De
indagatione cordis, De occultis (nakon 1140.), astrološki spisi s opisom planeta i njihova
utjecaja na ljudski život; De circulis. De invenienda radice (prije 1143.), o izračunavanju
udaljenosti svemirskih tijela i dr. Prevodima Euklidovih Elemenata (vjerovatno 1140.),
Abu Ma’sharova Uvoda u zvjezdoznanstvo (Introductorium in astronomiam, 1140.), u
kojem Istru dijeli na Primorsku, Planinsku i Središnju, al-Khwarezmijevih Tablica
(1140.–43.), a napose najstarijom latinskom redakcijom Ptolemejeve Planisphere (1143.)
utirao je put sustavnu proučavanju egzaktnih i prirodnih naukai na Zapadu.
Marin Getaldić - Intenzivno se bavio građenjem različitih fizičkih instrumenata, kao što
je, primjerice, refraktorski teleskop. Konstruirao je parabolično ogledalo promjera 2/3 m,
koje se danas čuva u Pomorskom muzeju u Londonu. Baš kao što su Getaldićeve
inovacije bile ono što ga je dovelo na glas uglednog naučnika, udruga Mladi nadareni
matematičari nastoji primijeniti nove ideje u radu i pristupu nadarenim pojedincima te
pokazati svjetskoj zajednici da u Hrvatskoj žive mladi učenici spremni na ravnopravno
natjecanje sa svojim svjetskim kolegama. Tijekom boravka u Padovi Getaldić se upoznao
s Galileom Galilejom, te se s njime nastavio redovno dopisivati. Svoje najpoznatije
radove, „Neki stavovi o paraboli“ i „Unaprijeđeni Arhimed“, objavio je 1602. godine. U
djelu o Arhimedu dao je egzaktne mjere mase nekih tekućina i krutih tvari. Utjecaj i
znanja širio je u velikom dijelu tadašnjih stručnih krugova. Bio je prijatelj i s francuskim
matematičarom F. Viéteom koji mu je dao da neka njegova djela pripremi za tisak te time
iskazao divljenje Getaldićevu talentu. 
Frane Petrić - Petrić je matematici pridavao veliku važnost. U skladu sa svojom
matematičkom filozofijom, u djelu Della nuova geometria (O novoj geometriji), koje je
objavio u Ferrari 1587., stvara geometrijski sustav u kojem je prostor fundamentalni
pojam. Od prostora kao nedefiniranog pojma, nezavisne egzistencije, Petrić izvodi
geometrijske pojmove i njihove definicije. Usprkos tome što u ovom djelu nije uspio

14
izgraditi aksiomatsku deduktivnu geometriju u kojoj bi bili dokazivani geometrijski
poučci na način kao kod Euklida, ovo djelo ima veliku važnost. U njemu pronalazimo
prve nedefinirane geometrijske pojmove potrebne u izgradnji logičkog sustava, što se kod
Euklida tek može naslućivati, a matematička filozofija na kojoj se djelo temelji utjecala je
na najveće naučnike Petrićeva doba i kasnijih razdoblja.

15
 LITERATURA

1. Herman Dalmatin, Žarko Radić(2002)

2. Mirjana Štimac; Herman Dalmatin (1110. - 1154.)

3. Dadić, Ž: Povijest metoda i ideja u matematici i fizici, ŠK, Zagreb, 1992.

4. Marijana Borić, Hrvatska akademija naukai i umjetnosti, Odsjek za povijest

prirodnih i matematičkih naukai

5. Discussionum peripateticarum tomus tertius/Peripatetičke rasprave svezak treći, s

latinskog preveli Tomislav Čepulić
i Mihaela Girardi-Karšulin, Girardi-Karšulin, Mihaela i Perić, Olga (ur.), Institut
za filozofiju, Zagreb, 2009

6. Jana Vrsalović, Marin Getaldić – Život i djela(2009)

16