SVEUILITE U ZAGREBU HRVATSKI STUDIJI

FILOZOFSKI FAKULTET DRUBE ISUSOVE U ZAGREBU

Diplomski studij filozofije

Hrvatska filozofija
Astronomija i astrologija kod Hermana
Dalmatina

Mentor: prof. dr. sc. Erna Bani-Pajni

Student: Damjan Bundalo

Zagreb, 1. Rujna, 2015

Uvod

Herman Dalmatin, na veliku uenjak, roen je oko 1110. godine u sredinjoj Istri. U
svojim djelima i djelima drugih autora bio je poznat pod razliitim imenima: Dalmata,
Hermannus Secundus, Hermannus Sclavus. Svoj studij je zapoeo u benediktinskoj
samostanskoj koli negdje u Istri. Ovdje je uio latinski jezik, gramatiku, klasinu literaturu,
logiku, retoriku, pjesnitvo, glazbu, astronomiju. Daljini studij je nastavio u Chartresu i Parizu
kod velikog uitelja Thierrya iz Chartresa kod kojega je izuio filozofijsko znanje, kao i
znanje iz prirodnih znanosti i astronomije. Sa kolegom Robertom iz Kettona je krenuo na
studijska putovanja od Francuske, Italije, Grke sve do Carigrada i Damaska. Nakon izuenih
djela, a posebno arapskog jezika se Herman vraa u Europu, u panjolsku gdje se bavi
prijevodima. Ostat e zapamen u povijesti kao jedan od velikih znanstvenika i prevoditelja.
U ovome radu u se poglavito baviti njegovim astroloko- astronomskim djelima i
zanimanjem za tu vrstu znanosti.

Srednjovjekovna koncepcija univerzuma

Vrijeme srednjega vjeka, u kojemu je djelovao Herman Dalmatin, imalo je razliite
koncepcije univerzuma. Herman je uvelike bio zainteresiran za bogatu arapsku riznicu znanja
u matematici, fizici i astronomiji. On je za svoja djela koristio dva izvora: istonjaku
astrologiju i astronomiju zajedno sa grkom filozofijom, posebice Platona, Aristotela, Euklida
i Ptolomeja. Na istoku je astrologija smatrana znanou, te je Herman od istonih autoriteta
preuzeo znanstveni pogled na astrologiju. Pomou gibanja nebeskih tijela mogli su se
predvidjeti dogaaji na Zemlji, stoga astrologija ima pragmatinu ulogu i samim time je
vrijedna istraivanja . Prema astrolokoj teoriji postoje tzv. ''nebeske kue'' (podjela zvijeza
zodijaka na dvanaest kua) i prijenos utjecaja tih kua na zemlju. 1 Cijeli Hermanov corpus je
nastao kao kompilacija razliitih astronomskih uenja o utjecaju zvijeza .
Kranstvo je imalo stav prema prirodi da je stvorena od Boga ex nihilo . Prvi uzrok i temelj
cijeloukupne stvarnosti je imalo rijeenje u Bogu te se tako nije mnogo raspravljalo o
prirodnoj filozofiji, ve je filozofija bila teoloko-metafiziki usmjerena kao slubenica
teologiji . U grkoj filozofiji, pogotovo kod Aristotela, svijet se smatra vjenim zbog vjene
materije koja se cikliki stvara i raspada u krug. Kruno gibanje je tada smatrano
1

Usp. iak, Marinko: Hrvatska filozofija, biblioteka Scpous, Zagreb, 2001. Str. 16

najsavrenijim gibanjem zbog vjenog krunog gibanja nebeskih tjela po jednoliko krunim
stazama. Nakon jednog ciklusa, sve poinje ispoetka tako da nema mjesta stvaranju u tom
vjenom kruenju. Aristotel u taj univerzum stavlja Zemlju u sredite , opisujui ju kao
nepokretnu kuglu koja sadri etri prvobitna elementa koji ''putuju'' sljedei svoju teinu2.
Arapi, od kojih je Herman najvie znanja crpio, su u svemu preuzeli Aristotelovu filozofiju
prirode koju je Aristotel sam preuzeo od Platona i uskladio sa svojim naukom. 3Zemlja, voda,
zrak i vatra tee prema svome prirodnom mjestu; zemlja vue prema dolje, voda i vatra prema
gore. Svakom od etri elemenata iz grke filozofije pripada po jedno geometrijsko tjelo:
zemlja je kocka, voda ikosaedar, zrak oktaedar, vatra tetraedar.
Transparentne sfere koje dre zvijezde putuju oko Zemlje u sreditu. Platon smatra da je
Mjesec planet koji je najblii Zemlji, te se cijela sfera ispod Mjeseca naziva sublunarni svijet
koji je podvrgnut propadanju i promjeni. Platon je iznio poredak nebeskih tijela: Mjesec,
Sunce, Merkur, Venera, Mars, Jupiter, Saturn. Za Platona je svemir jedan, sferan i jednoliko se
giba od istoka prema zapadu okolo osi koja sijee zemljino sredite. Ta os djeli zemlju na
juni i sjeverni nebeski pol. Vrijeme okreta jedne sfere oko svoje osi je jedan dan i traje 24
sata.
Pitagorejci i Platon su prihvatili i zastupali dualnost svijeta razlikujui savreno supralunarno
podruije i nesavreno sublunarno. Iznad Mjeseca je peti element , svijet supralunarnog
nepropadljivog nebeskog svijeta etera koji ima tijelo dodekaedra omeenog sa 12 pravilnih
peterokuta. Eter je za Platonove uenike bio smjeten izmeu zraka i vatre, ali Aristotel ga je
stavio u nebesko kruno podruije. Iznad svijeta postoji pedeset i est sfera (kod Platona
dvanaest) koja su podlona odreenom boanstvu iz nebeskih kua, a iznad najudaljenije sfere
koja nosi zvijezde stajaice ne postoji nita. Zvijezde sa svojom boanskom naravi i svojim
kretanjem utjeu na sublunarni svijet i na taj nain mi imamo otvoren put prema astronomiji i
astrologiji. Cijela priroda, fiziki svijet, se bazira na Aristotelovom nauku o materiji i formi,
mogunosti i aktu. Svoj nauk je Aristotel preuzeo od Platona i malo ga je modificirao.
Elemente je protumaio da potjeu od prve tvari (materia prima), a ne da se sastoje od
pravilnih geometrijskih tijela. Zato mjeanjem elemenata nastaju prirodna bia koja ujedno
predstavljaju nepravilni, nesavreni, promjenjivi svijet.
Najvei autoritet u astronomiji prije Kopernika je bio Ptolomej. Herman je sudjelovao
u prijevodu njegove najpoznatije knjige Almagest (arap. ''Velika knjiga'') , koja je kod nas
2
3

Usp. Dalmatin, Herman ; De indagatione cordis, KS, Zagreb, 2009, str. 27

Usp. iak, Marinko: Hrvatska filozofija, biblioteka Scpous, Zagreb, 2001. Str. 17

prevedena ''O matematikoj kompoziciji''. U toj knjizi od 13 svezaka je cijelovito prikazan

geocentrini sustav. Sadravala je i katalog od 1022 zvijezde zajedno sa podatcima o njihovim
poloajima i veliinama.

Herman i odnos prema astrologiji i astronomiji

Meu mnogobrojnim srednjovjekovnim autorima, koji su imali veliko zanimanje za
astronomiju i astrologiju, je Herman. Zajedno sa kolegom Robertom iz Chestera (Kettona)
putuje po Siriji gdje se bavio prijevodima astronomskih i astrolokih djela. Taj podatak znamo
od slavnog opata Petra Venerabilisa (asnog), koji ih je susreo na obali rijeke Ebro 1140. Na
poticaj Petra , Herman je zapoeo prijevod Kurana s arapskog na latinski jezik uz suradnju
Petra iz Toleda, jednim muslimanom Muhamedom i Petrom iz Poitiersa koji je koordinirao taj
veliki podhvat. to se tie De indagatione cordis, djelo je napisano kao kompilacija raznih
astrolokih informacija i nije potpuno prevedena na hrvatski, te je oito sluilo kao prirunik u
ondanjoj intelektualnoj sredini.
Herman je sam napravio distinkciju izmeu pojmova astronomija i astrologija. Za
njega se astrologija bavi utjecajem svemirskih tjela na ivot ovjeka pri emu se prorie
budunost, a astronomija se bavi astronomskim istraivanjima gibanja i svojstva svemira. 4
Bitno je naglasiti da je u arapskoj astronomiji, astroloki aspekt neodvojiv. Arapi su se
posvetili izraivanju i istraivanju astronomskih sprava kao to je astrolab. Jedan od
Hermanovih prijevoda De compositione et de usu astrolabii se bavi uporabom astrolaba.
Pomou astrolaba se istrauje vie aspekata sveukupnih sfera, njihovih poloaja te njihovih
meusobnih odnosa u kretanju spram nepokretne Zemlje. U tom prvotnom aspektu se
upoznaju nebeska tjela, njihovo kruno gibanje, njihova narav, smjer kretanja , broj, mjesto
planeta u sustavu Zodijaka te tablice nebeskih pomrina Sunca. U drugom aspektu se istrauje
Zemlja, stanje i pozicije stanovnitva na Zemlji, a u treem aspektu se upoznaju dimenzije
zvijezda, njihove udaljenosti i povrine sfera. Kao to vidimo, astrologija ise nadopunjuje sa
astronomijom jer ona ima svoje korijene u prirodnoj filozofiji, a istrauje se sa motrenjem,
pokusima i iskustvom. Herman je svjestan i bez astrologije da se dogaaji u sublunarnom
promjenjivom svijetu dogaaju zbog kretanja zvijezda. Smatra kako astronomijom i
4

Usp. Dalmatin, Herman ; De indagatione cordis, KS, Zagreb, 2009, str. 28

astrologijom moemo spoznati stanja jednostavnih svemirskih tijela, njihove oblike i

dimenzije te otkriti kretanje sfera u kojima se kreu. U svome djelu De indagatione cordis se
poziva na indijsko-perzijske mudrace i na arapske uitelje. Najvei autoritet su mu ipak
arapski mudraci, te je zato terminologija zvijezda i znakova zodijaka na arapskom jeziku.

Hermanovo studijsko putovanje u Siriju

Kao mladi je studirao filozofiju u Parizu i Chartresu gdje je upoznao prijatelja s
kojim e ostati povezan cijeli ivot. Englez Robert iz Kettona je djelio sa Hermanom
intelektualnu glad za riznicom znanja istonih naroda te su se zajedno zaputili na dugo
putovanje u Grku i istone zemlje, najvie se zadravajui u Siriji gdje su uili jezike,
posebno arapski5.
Sirija bijae jedna od najstarijih arabiziranih istonih zemalja, sa mnotvom kulturnih arita
spisa iz razliitih tradicija (ranokranskih, helenistikih i islamsko-arapske). U vrijeme kada
je Herman putovao, Jeruzalemsko kraljevstvo je bilo na vrhuncu moi (1131-1143), te su
zapadnjaci imali otvoren put u istone zemlje.6 Boravak u Siriji je imalo veliki utjecaj na
intelektualni rad Hermana jer je imao je pristup velikim izvorima znanja. Nakon povratka u
Europu, susree ih Petar Venerabilis koji ih opisuje kao studentes astrologicae artis.

Znanstveno istraivalaki rad Hermana Dalmatina

U prologu rasprave De essentis, koji je ilustriran grko-rimskom mitologijom, Herman
opisuje kako mu se u snu javila boica Minerva, simbol mudrosti i znanosti. Taj uobiajeni
prikaz mudrosti koja se inkorporira u odreeno boanstvo ili oblik je prisutan na zapadnoj
literaturi ve stoljeima npr. filozofija u obliku ene kod Boetija (De consolatione
philosophiae), za kojeg se vjeruje da je bio Hermanov vodi kroz povijest grke misli. U tome
uvodu Herman opisuje Minervu kao vodilju koja ga je uputila na prijeko potrebna pomagala:
pribor za pisanje i raunanje, tezulju i svjetlosnu zublju koja prodire u najskrovitije stvari. U
periodu izmeu 1138.-1143. Herman je preveo i napisao petnaestak djela koja su bitna za
budui razvoj znanosti na Zapadu. De essentis- O bitima najureeniji njegov rad astrolokog5

Usp. Zenko, Franjo: Osvjetovnjenje hrvatskog filozofskog duha, Hrvatsko filozofsko

drutvo, zagreb, 2010, str. 20
6
Usp. Zenko, Franjo: Osvjetovnjenje hrvatskog filozofskog duha, Hrvatsko filozofsko
drutvo, zagreb, 2010, str. 21

kozmografskog sadraja. Meu ostalim radovima nalazimo eseje i kompilacije : De ocultis,

Liber imbrium, De circulis, De invenienda radice, Euklidovi elementi, Abu Ma'sharov Opi
uvod u astronomiju, al-Khwarizmijeve Tablice, i najstarija latinska redakcija Ptolomejeve
Planisfere. Na uenjak se nalazi meu malobrojnim europskim uenjacima koji se
interesiraju za prirodnu znanost i filozofiju.7
Prema svjedoanstvu Hermanovog kolege Roberta iz Kettona, Herman je bio u pripremi za
prijevod vanog djela koji e unaprijediti astronomiju i matematiku na Zapadu AlmagestVeoma veliki sustav , Ptolomejev spis koji je u latinskom prijevodu Matemathica syntaxis.
Istraivanjem astrolokih djela Hermana, vidimo da je on bio uenjak koji nije tei samo
prirodnoj teoretskoj znanosti, ve je utjecajem zvijezda na ovaj svijet elio vidjeti praktini
dio znanosti. Vjerojatno je to jedan od razloga njegove fasciniranosti astrologijom i
svrstavanjem je uz bok astronomiji. Konkretne primjere teorije u praktinom ivotu, vidimo u
Hermanovim prijevodima i kompilacijama De compositione astrolabii, De usu astrolabii, De
occultis ili De indagatione cordis. U svojoj knjizi Liber imbrium (1140) , enciklopedijskog
karakter, Herman je saeo znanje i tradiciju Indijaca, Kaldejaca, Babilonaca, Egipana,
idova i Arapa u pravila pomou kojih su se izraivale kratkorone i dugorone vremenske
prognoze. Te vremenske prognoze su nastale najvie zahvaljujui prijevodima spisa Fatidica i
Introductorium koji pomou poloaja i gibanja zvijezda i planeta prognozira vrijeme.8
Iako je bio upoznat sa filozofsko-etikim sustavom arapa, na uenjak nije dijelio iste poglede
kao Aristotel, ve se drao platonistike tradicije kole iz Chartresa. To lako moemo vidjeti u
Hermanovo filozofsko-teolokim razmiljanjima o Bogu stvoritelju, Trojstvu i Utjelovljenju
koji su u okviru katolikog pravovjerja.

De essentis ili O bitima, najvanije Hermanovo djelo

7
8

Usp. Dalmatin, Herman ; De indagatione cordis, KS, Zagreb, 2009, str. 13

Usp. iak, Marinko: Hrvatska filozofija, biblioteka Scpous, Zagreb, 2001. Str. 29

Jedan od originalnih i bitnih radova Hermana je zasigurno djelo De essentis. Unutar

ovog djela saima uenja babilonsko-kaldejske anatomije, egipatske medicine i idovske
kabalistike pri tome se strogo drei kranskog svjetonazora. Argumentira postojanje i ulogu
Bogorodice i kritizira moralno-vjersku zavadu Islama i idovstva istiui ''prednost kranske
religiozne prakse i pogleda na svijet''.9 Djelo je bilo prevoeno jo tijekom srednjega vijeka
to nam govori o vanosti Hermana u intelektualnom raanju Zapada.
Platona u svom svijetu ideja opisuje ideje kao ono krajnje extremum i kao ono bitno. Aristotel
je kod ideja obuhvatio cjelinu i krajnosti kao bitno, a Hermana je ono srednje medium uzeo
kao najbitniji dio, te ga postavlja kao posrednika izmeu krajnosti i kao jedna sveza u
ukupnome sklopu svijeta.10
Metodologijska shema je sljedea. Pisana je kao traktat u kojemu je bitno predmetno
odreenje ono srednje medium. Cijeli traktat zapoinje definicijom onoga to jest ea quae
dicimus esse kao ono to jednostavno bivstvo iste prirode i ne trpi nita samom sebi tue
nichil alienim i nita drugo nichil aletrum. Ono to je jest na takav nain imenuje se Bit.
Herman nadalje prelazi na pet glavnih rodova biti, causa, motus, locus, tempus, habitudo. Od
kojih dva prva roda uzrok causa i kretanje motus i njima pripadnim raanjem generatio
primaria ine prvu knjigu, a rasprave o ostala tri roda i njima pripadno drugotno raanje
generatio secundaria ine drugu knjigu. Postoje tri poela svega to postoji: Prvo poelo je
tvorni ili djelatni uzrok causa efficiens, drugo je ono po emu neto jest ili oblikovni uzrok
causa formalis i tree je ono iz ega ili u emu neto jest ili tvarni uzrok causa materialis.
Prvotni uzrok je Bog koji je slobodnom voljom ex nihilo stvara poela: tvar i oblik. Bog je
jedan i u njemu se nalazi cijeli svijet Platonovih ideja. Ovo stvaranje je oigledan skolastiki
pristup koji je Herman studirao u Chartresu. Tvar je sama po sebi jedno bezoblino i
neureeno tijesto massa, a oblik ulazi u tvari i oblikuje je i to gibanje je raanje svih tvari,
drugo postajanje. Znai postoje dvije vrste gibanja prvotno uzroka: stvaranje creatio iz niega
i raanje iz prije danih poela. Drugotni uzrok je pomoni uzrok i pokorava se volji prvog
uzroka. Taj drugotni uzrok su nebeski duhovi. Kao to moemo iitati iz prethodnog, gibanje
je uvjet postojanja svijeta i ono mora imati poetak. Poetak kao takav u sebi ima svojstvo
vremena koje je i samo u gibanju i nije vjeno. Prema Hermanu, vrijeme je dio vjenosti stoga
svijet i vrijeme su poeli bivstvovati istodobno.

Usp. Dalmatin, Herman ; De indagatione cordis, KS, Zagreb, 2009, str. 14

Usp. iak, Marinko: Hrvatska filozofija, biblioteka Scopus, Zagreb, 2001, str. 29

10

U njegovu metodologijsku shemu se provlai i kranski teoloki utjecaj te iz toga vidimo da

nema isto prirodno-filozofijski karakter. Svi tadanji pokuaji objanjenja svemira su uz
prirodnu filozofiju imali u sebi odreenu teologiju, pri ome mislim i na islamsko-arapsku,
egipatsku i babilonsku astrologiju. Tema djela De essentis bi bilo to srednje medium unutarnje
cijeline koja djeluje kao ono spajajue i uravnoteujue koje potie mijeanje i odreuje tom
mijeanom njegovu bit.

De indagatione cordis, struktura djela

Ovo djelo je pisano obliku rasprave i podijeljena je u tri djela. Prvi dio svojim
sadrajem je blizak Hermanovom autoritetu u astronomiji i astrologiji, Abu Ma'shar i
njegovog Velikog uvoda u astronomiju napisan u osam knjiga. Drugi dio je ujedno i najvei
bavi se temama naravi planeta, zodijakih znakova i njihovih odnosa. Trei, zavrni, dio
teksta je rasprava o pronalaenju ''oznaitelja'' i o metodi suenja. Taj zavrni dio je ostao
nepoznat znanosti.
Sam Herman Dalmatin u uvodu djela govori da je njegov spis veinskim djelom temeljen na
albumasharovih komentara o astronomiji i da ostali dijelovi knjige su kompilacije perzijskih,
babilonskih i egipatskih knjiga.11 U drugom djelu teksta raspravlja o razliitim pogledima
astronomskih istraivanja te o pitanjima postanka stvari. Herman govori o prirodi koja je
razliito stvorila te stvari tako da njihova razumijevanja na razliit nain vodi astronomsko
umovanje12. Zavrni dio rasprave je rasprava o istraitelju i voi te o razluivanju puta. Tri su
oznaitelja almubtez, alhileg, alcuthude. Prvi oznaava dobri ishod stvari, drugi ima poetak,
a trei je na granici naravi, svojstvu i mjestu zvijezda.

Druga knjiga De indagatione cordis, rasprava o naravi znakona

11
12

Usp. Dalmatin, Herman ; De indagatione cordis, KS, Zagreb, 2009, str. 30-31
Usp. Dalmatin, Herman ; De indagatione cordis, KS, Zagreb, 2009, str. 30-31

Ovaj kratak dio Hermanova djela je hrvatski prijevod koji raspravlja o naravi znakova
i to astroloki oznauju zvijezde i planeti . U prvoj knjizi su izloeni radovi i stanje
istraenosti od starih autoriteta kojih se svatko treba drati. Objanjena je narav znakova,
vodstvo zvijezda i voa zvijezda. Tim redom treba i razmotriti uvstva zvijeda.
Vano je rei da zvijezda djeluje na etiri naina

Izvori i autoriteti za djelo De indagatione cordis

U uvodu Herman iznosi kako je ovo djelo nastalo kao kompilacija razliitih filozofija
istonih uenjaka koji su bili autoriteti za podruje astronomije i astrologije u starome vijeku.
13

Vano ih je nabrojati i dati kratak uvid u njihova djela, kako bismo bolje razumijeli svijet u

kojemu je Herman Dalmatin djelovao.

Jedan od tih autoriteta je Ptolomej Cludius Ptolomaeus najpoznatiji grki znanstvenik
iz Aleksandrije (90-168) koji je zastupao izmijenjenu Aristotelovo-Hiparhovu geocentrinu
teoriju. Najvee djelo mu je Almagest to na arapskome znai najvie. Ovaj golem opus od 13
13

Usp. Dalmatin, Herman ; De indagatione cordis, KS, Zagreb, 2009, str. 35

knjiga kojemu izlae razliite teorije iz svog razdoblja, dodajui vlastite kritike. Drugi je
perzijski uenjak Albumasar , roen 805., pravim imenom Ja'far ibn muhammad abu
ma'shar al-Balkhi napisao je Kitab al-qiranat koje je na latinskom preveden De magnis
coniunctionibus et annorum revolutionibus (O velikim zvjezdanim konjunkcijama i
godinjim kretanjima). Ova knjiga je snano utjecala na razvoj europske znanosti u razdoblju
od XXIII. -XV st. jer se prije svega bavi kretanjem zvijezda i povijesnih dogaaja. Sljedei je
Hermes Trismegistus, fiktivan autor kojemu se pripisuje vie razliitih spisa na grkom
jeziku. Antika helenistika tradicija mu pripisuje da je izvor svih znanost te ga ak stavljaju u
rang boanstva, povezujui ga sa egipatskim boanstvom Tothom. Helenisti mu pripisuju
esnaest spisa nastalih u Aleksandriji na prijelazu 2. u 3. st. poslije Krista, koji su ezoterinog
karaktera. Od poznatijih djela su Kore Kosmou Djevica svijeta, Poimandres, i ostala koja su
ujedinjena u jedno djelo pod naslovom Corpus hermeticum ili Asclepius .
Dorotej iz Sidona je astrolog koji je ivio u 1. stoljeu. Veoma utjecajan astrolog iji
nauk poznajemo najvie iz spisa njegovih uenika. Arapi su ga stavljali uz bok poznatih
astrologa-autoriteta u srednjem vjeku Valensa, Ptolomeja i Hermesa. Dorotejeva astroloka
tradicija se osjeala sve do 16. St. Njegovo najpoznatije djelo Carmen astrologicum , kao to i
samo ime govori, ta ''astroloka pjesma'' je napisana u stihovima. Zanimljivo je da su se u
prolosti astroloka djela uila napamet pa su stihovi olakali pamenje. Danas se o Doroteju
jako malo zna, orginalno djelo nije sauvano ve je sauvan arapski prijevod.
Messahala (740-815 posl. Kr.) je bio idov koji je ivio u perzijskom gradu Basra u
dananjem Iraku. Njegovo arapsko ime Ma sha'a allah znai da je on ''onaj koji prihvaa sve
to je Bog predodredio kao dobro ili zlo''. Njegovo stvarno ime je Massahala ili Massala je
polatinizirani prijevod imena. O njemu znamo da je svoj uspijeh doivio za vrijeme kalifa alMansura te je postao jedan od najveih islamskih astronoma i astrologa koji je sudjelovao u
izgradnji Bagdada 762. Napisao je dvadesetak djela od kojih je sauvano nekoliko, jedan
prijevod na arapskome, a ostali na vie jezika poput latinskog, grkog i idovskog.
Najpopolarnija njegova knjiga u srednjem vjeku je De scientia motus orbis.

Zakljuak
Herman Dalmatin je osoba za koju je znanost uvidjela njegovu vanost i pobudila
zanimanje tek u 20 st. U ovome kratkome djelu sam elio pokazati njegovu bitnu ulogu u
razvoju znanosti te napose njegovo zanimanje za prirodne znanosti. Velika linost, kako za
hrvatsku povijest, tako i za europsku, te je on zasigurno jedan od svijetlih toaka hrvatske

filozofije koja dokazuje kako su Hrvati od samih poetaka bili dio europskog znanstvenog
kruga.

Literatura

iak, Marinko: Hrvatska filozofija, biblioteka Scpous, Zagreb, 2001

Dalmatin, Herman ; De indagatione cordis, KS, Zagreb, 2009

Zenko, Franjo: Osvjetovnjenje hrvatskog filozofskog duha, Hrvatsko filozofsko

drutvo, zagreb, 2010