iva guska je gnjezdarica u Hrvatskoj, gdje se stalno gnijezdi samo na dvije lokacije: na Savi

(Ribnjak Jelas kod Slavonskog broda) i na Dunavu (Kopački rit), gdje je prisutna najveća
populacija od oko 100 parova. U Crvenoj knjizi ptica Republike Hrvatske (2013.) siva se guska
nalazi u kategoriji osjetljive vrste (VU) s procijenjenih oko 170-200 gnijezdećih parova. Europska
populacija danas se procjenjuje na više od 250 000 životinja. To nije dovelo samo do vrlo guste
kolonizacije na tradicionalnim uzgojnim područjima, nego i do značajnog širenja uzgojnog
područja, osobito u Njemačkoj i Nizozemskoj.
Tijekom sezone razmnožavanja siva guska živi u nizinskim močvarama obraslim trskom,
poplavnim travnjacima, u blizini potoka, slanim močvarama, na travnatim cretovima, vrištinama, u
stepama, polupustinjama, arktičkim tundrama, na slatkovodnim jezerima i ušćima rijeka obraslim
trskom i šašem ili na izoliranim otocima. Izvan sezone razmnožavanja obitava na pašnjacima, u
slatkovodnim i slanim močvarama, jezerima, ribnjacima, na strništima, kukuruzištima,
krumpirištima i drugim poljoprivrednim zemljištima. Pojavljuje se od razine mora do 2300 m
nadmorske visine.
Siva guska vrlo rado brsti travnatu vegetaciju, ali voli i uzimati hranu u vodi (alge, vodena leća).
Aktivno traži podvodne biljke ili hranu u obalnom području. Sukladno njezinoj poglavito
vegetarijanskoj prehrani u kombinaciji s nekim pužićima, gujavicama i drugim sitnim
životinjicama, ona je vitka, lagana predstavnica gusaka. U zimskom razdoblju prehranjuje se
ostacima žitarica na strništima, posebno tijekom noći, i korjenastim usjevima na oranicama
(krumpir, mrkva, repa). Često se nalazi na pašnjacima s ovcama i kravama. Ponekad konzumira
žir a u obalnom području morske cvjetnice (Zostera sp.).
Siva guska živi u čvrsto povezanim parovima (monogamna vrsta) koji se ne razdvajaju tijekom
cijelog života. Na skrovitim i teško pristupačnim mjestima gradi plitko gnijezdo od biljnog
materijala s udubljenjem koje je obloženo s paperjem. Gnijezdo se nalazi na tlu, u trščaku, u
podnožju stabala, ispod grmlja, u zaštitnim šupljinama, na izoliranim šumovitim otocima na
jezerima ili duž obale, kao i na plutajućoj vegetaciji na rijekama. Tipičan nasad sastoji se od 4 do
6, iznimno 9 do 12 prljavobijelih jaja (85×58 mm) na kojima sjedi samo ženka.
Mužjak za to vrijeme stražari nad gnijezdom iz neke veće udaljenosti, kao svojom prisutnošću ne
bi odao mjesto leženja. Inkubacija traje 27 do 29 dana. Guščići su potrkušci i ubrzo nakon
valjenja napuštaju gnijezdo. Oba roditelja skrbe o podmlatku koji se u dobi od 50 do 60 dana
potpuno osamostaljuje. Siva guska spolno sazrijeva u dobi od 2 do 3 godine, ali obično je zrela
nakon treće godine. Tijekom uzgojne sezone, od ožujka do travnja, imaju samo jedno leglo. Ako
je nasad uništen zbog poplave ili napada grabežljivca, ne pristupaju drugom gniježđenju.
Prosječan životni vijek iznosi 17 godina, premda su zabilježeni primjerci koji su doživjeli 70
godina.
Guske se mitare ljeti, krajem ili nakon glavnog razdoblja razmnožavanja i tada ne mogu letjeti oko
mjesec dana. U tom razdoblju posebno su izložene opasnosti od grabežljivaca, pa biraju skrovita
i sigurna staništa povezana s vodom. U mladunaca promjena perja započinje već u trećem tjednu
života, kada pahuljasto perje (paperje) zamijeni konturno operjavanje i nastupi mladenačka
operjalost. Tek kada podmladak bude spreman za let, odrasle životinje u cijelosti dobivaju svoje
novo perje.
Jeste li znali ?

Glasanje je istovjetno domaćoj guski; u letu zvonko gakanje, a u ljutnji sikće. Njezin sluh je
razvijen gotovo tako dobro kao i sluh šumske sove (Strix aluco). Premda ne posjeduje raznolikost
mogućnosti sporazumijevanja glasanjem, ono je od odlučujućeg značenja za zajednički život ovih
životinja. Komunikacija guščića s mamom guskom, te s braćom i sestrama započinje već nekoliko
dana prije izvaljivanja, putem tri različita načina glasanja. Oni upamćene glasove nikada više ne
zaboravljaju. Gusan se pojavljuje nakon što se guščići izvale iz jajeta i štiti obitelj od
neprijateljskih napada.