Lacerta viridis, obični zelembać

Sistematika i opća obilježja roda

Carstvo: Animalia ; Koljeno: Chordata ; Potkoljeno: Vertebrata ; Red: Squamata ; Podred: Lacertilia ;
Porodica: Lacertidae ; Rod: Lacerta

Lacerta je rod guštera iz porodice Lacertidae. Ova porodica ponajprije obitava na području Europe te
u dijelovima Azije i sjeverne Afrike. Gušteri iz roda Lacerta i njihovi srodnici Gallotia i Podarcis se
često nazivaju zidnim gušterima. Vrste iz roda Lacerta imaju dobro razvijene noge i račvasti (duboko
urezan) jezik. Imaju male leđne ljuske i velike štitaste tvorevine na grlu koje tvore dobro definiranu
ogrlicu. Ovi su gušteri pretežno oviparni i insektivorni. Uključuju i vrste koje su isključivo ženskog
spola te se razmnožavaju putem partenogeneze.

Rod Lacerta:

- L. agilis, L. media, L. schreiberi, L. strigata, L. trilineata, L. viridis

Podvrste

Mi ćemo vam danas pobliže predstaviti vrstu L. viridis koja i sama ima nekoliko zamijećenih podvrsta.

Podvrste L.viridis:

– Lacerta viridis guentherpetersi Rykena, Nettmann & Mayer 2001 (European Green Lizard)

– Lacerta viridis infrapunctata Schmidtler 1986

– Lacerta viridis meridionalis Cyrén 1933

– Lacerta viridis paphlagonica Schmidtler 1986

– Lacerta viridis viridis (Laurenti 1768)

U toku je rasprava među članovima znanstvene zajednice jesu li Lacerta viridis (obični zelembać) i
Lacerta bilineata (zapadni zelembać) različite vrste. Genetska istraživanja za sada slabo potkrepljuju
ovu tvrdnju, no nužna su daljnja istraživanja kako bi se došlo do konačnog zaključka. Odrasle jedinke
običnog i zapadnog zelembaća nemoguće je razlikovati samo temeljem vanjske morfologije, dok se
mladunci običnog/zapadnog i velikog zelembaća razlikuju po boji pruga na leđnoj strani.

Rasprostranjenost

Obični je zelembać autohtona vrsta u Jugoistočnoj Europi koja se prvi put pojavila prije otprilike 16,9
milijuna godina. Vrstu je prvi opisao Laurenti 1768. godine. Stanište mu se proteže od južne
Njemačke, Austrije, Mađarske, Češke, Slovačke, istočne Italije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije,
Crne Gore, Albanije i Grčke do južne Ukrajine, Rumunjske, Bugarske i zapadne Turske. Uveden je i kao
alohtona vrsta u Kansasu u SAD-u. Ljudi su od devetnaestog stoljeća u više navrata pokušali
zelembaća uvesti i kao vrstu u Britaniji, i kolonija determinirana kao maloprije spomenuta vrsta L.
bilineata preživjela je od kasnih devedesetih godina prošlog stoljeća u Bournemouthu. Ovaj je gušter
pronađen na nadmorskim visinama do 2200m i njegovo je tipično stanište vegetacija grmlja unutar
šuma, živica, rubnih područja polja i sl. Često ga se može vidjeti kako se sunča na kamenju ili
livadama, ili kako se skriva u grmlju. U sjevernom dijelu svog areala nalazimo ga najčešće u toplim i
suhim predjelima, dok u južnom dijelu preferira lokacije s više vlage. Nastanjuje i pjeskovita područja
poput Đurđevačkih pijesaka. Običnog zelembaća susrećemo na području kontinentalne Hrvatske.
Morfologija

Obični zelembać može dosezati do 19cm gledano od vrha njuške do kloake. Rep može biti dvostruko
duži od tijela, stoga mu ukupna dužina tijela može iznositi i 40cm. Ovaj gušter u slučaju opasnosti
može odbaciti rep (što nazivamo autotomija) kako bi pobjegao od predatora. Rep kasnije ponovno
izraste.

Mužjaci imaju veću glavu i tijelo im je jednoliko zeleno obojano i prožeto malim crnim točkicama koje
su izraženije na leđnom dijelu. Područje oko vrata im je plavkasto kod odraslih muških jedinki i u
manjoj mjeri kod ženki. Ženke imaju vitkija tijela u odnosu na mužjake te im je boja više varijabilna.
Ženke mogu biti zelene, zelenosmeđe te smeđe, a na leđnoj strani tijela mogu imati od dvije do četiri
pruge. Trbušna je strana tijela običnog zelembaća žućkasta i gotovo uvijek bez crnih točkica.
Mladunci su uglavnom bez boje, a mogu imati nekoliko svijetlih točaka na bokovima.

Položaj unutar trofičkog lanca

Obični zelembać živi na tlu među niskom, gustom vegetacijom i voli se kupati u sunčevim zrakama u
rano jutro i pri odmaku dana. Prvenstveno se hrani insektima i drugim manjim beskralježnjacima, no
može se hraniti i voćem, pticama, ptićima, jajima, manjim gušterima i čak miševima. Predatori koji se
hrane običnim zelembaćem su zmije poput Zamenis longissimus.

Ponašanje:

U usporedbi s pticama, sisavcima i ribama, gmazovi su često zanemareni u bihevioralnim studijama.

Obični zelembać dobar je kandidat za ovakva istraživanja.

Istraživanja su pokazala da je ponašanje kod ove vrste konzistentno tijekom njezina razvoja, te da su
promjene u ponašanju usko povezane sa tjelesnom snagom i zdravljem jedinke u ovisnosti o njezinoj
starosti.

Odrasle jedinke i mladi gušteri su podjednako znatiželjni, no veće jedinke mužjaka i mužjaci koji na
sebi nisu imali ektoparazite (poput Oswaldocruzia filiformis) pokazali su se brži u istraživanju terena.

Također je uočeno da mlade ženke imaju veću tendenciju za riskiranjem u odnosu na odrasle jedinke.

Razmnožavanje

(1) Područje vrata mužjaka u proljeće poprima plavu boju. Mužjaci su posebno agresivni u sezoni
parenja prema drugim jedinkama muškog spola. (video)

(2) Ritual parenja vrlo je definiran i započinje ugrizom mužjaka za bazu repa ženke. U proljeće ženka
poliježe šest do dvadeset jaja i mladunci se izlegu za dva do četiri mjeseca. Tek izlegli gušteri su
svijetlo smeđe boje s dužinom tijela od njuške do kloake od 3 do 4 cm. Spolno zreli postaju tijekom
slijedeće godine života, a do tad im se veličina tijela udvostruči. (video)

Aktivnost

Obični zelembać najviše voli temperature oko 30-32˚C, a može podnijeti temperature do 15˚C. Stoga
su najaktivniji u proljeće i ljeto. Odnosno od travnja do srpnja što možemo uočiti na grafičkom
prikazu.

Istraživanja na području Hrvatske:

Temeljem dužine inkubacije jaja i pregledom obojenosti tek izleženih guštera s lijeve obale Soče i s
otoka Cresa, utvrđeno je da oni pripadaju Lacerta (viridis) bilineata. Istovremeno je L. viridis
potvrđena na pjeskarama oko Đurđevca. Prema poznatom rasprostranjenju zelembaća i tipovima
staništa kod dosadašnjih nalaza, raspravlja se o mogućem području kontakta između te dvije vrste.
Rasprostranjenost u Hrvatskoj

Najveći broj jedinki možemo uočiti na nadmorskim visinama do 500m i to na području Papuka,
Žumberačkog gorja, Like i Istre. U ožujku i travnju zamjećujemo najveći broj juvenilnih i nepotpuno
odraslih jedinki, kao i u kasnim ljetnim mjesecima, dok u svibnju i lipnju je uočen najveći broj odraslih
jedinki

Rasprostranjenost u PP Papuk

Najveći broj jedinki zabilježen je na lokalitetima: ZV-Zvečevo, KP-Kutjevo-potok, OJ-Orahovačko

jezero, SP-Sekulinci potok, te i na svim ostalim istraživanim nalazištima osim DU-Dubočanka potok i
DP-Duboka potok. (Što na reljefnom prikazu možemo uočiti kao malo niža područja Papuka.?)

Status vrste

IUCN običnog zelembaća svrstava u kategoriju „najmanje zabrinjavajućih“ (LC). Razlog tomu je
njegova velika rasprostranjenost te što je vrsta koju se često susreće barem na dijelu svog areala.
Lacerta viridis je prilagodljiva vrsta i u većini njegovog staništa nisu determinirane veće prijetnje za
njihov opstanak. Međutim, nova istraživanja pokazuju kako u Turskoj uporaba pesticida utječe na
populaciju ovih guštera.