Ergot

CLAVICEPS PURPUREA

Otrovne biljke i životinje | 22.01.2021.

UVOD
Najistaknutiji član ove skupine je Claviceps purpurea ("ražena glavica/gljivica"). Ova
gljivica raste na raži i srodnim biljkama, a stvara alkaloide koji mogu uzrokovati
ergotizam kod ljudi i drugih sisavaca koji jedu žitarice kontaminirane njegovom
plodnom strukturom (sklerocij).

Claviceps uključuje oko 50 poznatih vrsta, uglavnom u tropskim regijama. Ekonomski

značajne vrste uključuju C. purpurea (parazit na travama i žitaricama), C. fusiformis
(na bisernom prosu, travi), C. paspali (na travi), C. africana (na sirku) i C. lutea (na
paspalumu). C. purpurea najčešće utječe na vrste koje se križaju, poput raži (najčešći
domaćin), kao i na pšenicu i ječam dok na zob utječe rijetko.

C. purpurea ima najmanje tri rase ili sorte koje se razlikuju po specifičnosti
domaćina:

 G1 - trave otvorenih livada i polja;

 G2 - trave s vlažnih, šumskih i planinskih staništa;

 G3 - močvarne trave.

POVIJEST
Ergotizam je najraniji zabilježeni primjer mikotoksikoze ili trovanja uzrokovanih
otrovnim plijesnima. Rane reference na trovanje ergotinom (ergotizam) sežu još u 600.
godinu prije nove ere, asirska ploča nazivala ga je "štetnom pustulom u uhu žita". 350.
godine prije Krista parseji su opisali „štetne trave zbog kojih trudnice ispuštaju
maternicu i umiru na porođaju“. U drevnoj Siriji ergot se zvao 'Kćer krvi'. Radulf Glaber
(11. st.) opisao je bolest koju je nazvao 'skrivenom vatrom' ili ignus ocultus, koja
uzrokuje opekline na udovima i njihovo otpadanje.

Trovanje ljudi uslijed konzumacije raženog kruha od žitarica zaraženih ergotom bilo je
uobičajeno u srednjovjekovnoj Europi. Prva poznata epidemija gangrenoznog
ergotizma u Europi dogodila se u Njemačkoj 857. godine, nakon čega su Francuska i
Skandinavija doživjele sličnu sudbinu. 944. godine masovno izbijanje ergotizma
prouzročilo je 40 000 smrtnih slučajeva diljem Francuske.

Red svetog Ante uspostavljen 1095. godine, specijalizirao se za liječenje žrtava

ergotizma balzamima koji sadrže biljne ekstrakte za smirenje i poticanje cirkulacije. U
narodu naziv za ergotizam je "Vatra svetog Ante", po redu i jakom peckanju u udovima
što je jedan od simptoma. Važan aspekt postupanja s oboljelima bilo je izbacivanje
raženog kruha i drugih jestivih sastojaka koji sadrže ergot, što je zaustavilo
napredovanje ergotizma. Nije bilo poznatog lijeka za sam ergotizam, no liječili su se
simptomi. Smatra se da su seljaci i djeca bili najosjetljiviji na ergotizam, iako su i
imućni bili pogođeni, jer su se ponekad čitava sela oslanjala na ukaljane usjeve kako bi
se prehranila, a za vrijeme gladi ergotizam je dopirao do svake kuće. Ergot nije osjetljiv
na toplinu i vodu, pa se najčešće pekao u kruhu sa raženim brašnom. Fiziološki učinci
ergota ovisili su o koncentraciji i kombinacijama unesenih metabolita, kao i o dobi i

STRANICA 1
prehrambenom statusu oboljele osobe. Antoniti su počeli propadati nakon što su
liječnici otkrili genezu ergotizma i preporučili metode za uklanjanje sklerocija iz usjeva
raži.

No zanimljiva je činjenica da su mnogi povjesničari uočili korelaciju između epidemija

ergotizma i lovovima na vještice koji su također bili česta pojava u srednjem vijeku.
Ljudi koji su bili optuženi za vračanje vjerojatno su pokušavali pomoći nesretnim
žrtvama te su obično to bili liječnici ili travari. Ti su ljudi optuženi za "vještičarenje" jer
su kao iscjelitelji imali čarobnu moć nad ljudskim tijelom kad su liječili svoje pacijente
od onoga što ih je mučilo te su u nekim slučajevima mogli izliječiti simptome povezane
s ergotizmom. Na primjer, imela je bila učinkovita protiv nekih vrsta grčeva. Međutim,
tijekom ovih napada ergotizma, narod je smatrao da ako netko može izliječiti bolest,
on također ima moć uzrokovati je. Nisu optuženi za izazivanje bubonske kuge i drugih
bolesti za koje nisu imali lijeka.

U Hesseu 1596. godine Wendelin Thuillier bio je jedan od prvih koji je zaraženim
zrnima raži pripisao trovanje. Do odgovora je došao jednog dana dok je šetao selom
kao što je to činio u mnogo navrata prije. Prolazeći kroz polja raži zaražene ergotom,
Thuillier je odjednom shvatio da je bezbroj puta prošao pored odgovora. Ergot je bio
dobro poznat među poljoprivrednicima, ali nikada se nije smatrao štetnim. Thuillier je
također znao za te strukture na raži iz svojih čitanja. Znao je da su ih alkemičari
koristili u svojim napitcima za ubrzanje rođenja djeteta. Međutim, također je shvatio
da čak i lijek mora biti pažljivo doziran, jer previše lijeka može postati otrov. Iako je
bio uvjeren da je to odgovor, dostupni dokazi još uvijek nisu bili konačni i Thuillier
nije mogao uvjeriti farmere da je to uzrok ove strašne bolesti. Prošlo je još dvjesto
godina prije nego što je Ergot dokazan kao gljivica koja uzrokuje gangrenozni i grčeviti
ergotizam.

1853. Louis Tulasne, rani mikolog i ilustrator, razradio je životni ciklus ergota. U svom
ispitivanju razvoja cvijeta raži zaključio je da je ergot gljivica koja je rasla na
neuglednom cvijetu raži i da je upravo ona krivac za bolest.

ŽIVOTNI CIKLUS
Plod ergota, sklerocij, razvija se kada spora gljivice zarazi cvjetajuće trave ili žitarice.
Infekcija zahtijeva da gljivične spore imaju pristup plodnici; posljedično tome, biljke
zaražene Clavicepsom uglavnom su križane vrste s otvorenim cvjetovima, poput raži.
Micelij u razvoju zatim uništava sjemene zametke i povezuje se s vaskularnim snopom
izvorno namijenjenim prehrani sjemena. Prva faza infekcije ergotom manifestira se kao
bijelo meko tkivo (poznato kao sphacelia) koje stvara slatku medenu rosu koja često
curi iz zaraženih cvjetnih trava. Ova medena rosa sadrži milijune nespolnih spora
(konidija), koje insekti raznose dalje po usjevima. Kasnije se sphacelia pretvara u tvrdi
suhi sklerocij. U ovoj se fazi alkaloidi i lipidi nakupljaju u sklerociju.

Kada zreli sklerocij padne na zemlju, ostaje u stanju mirovanja sve dok odgovarajući
uvjeti (poput početka proljeća ili kišnog razdoblja) ne pokrenu fazu klijanja. Klijanjem
tvori jedno ili nekoliko plodišta sa stromama i stapkama, raznih boja (klica je nalik na
sitnu gljivu). U stromi nastaju nitaste spolne spore koje se raspršuju istodobno s

STRANICA 2
cvjetanjem domaćina . Infekcija ergotima uzrokuje smanjenje prinosa i kvalitete zrna i
sijena, a ako stoka ili pak čovjek konzumira zaraženo žito ili sijeno, to može izazvati
bolest koja se naziva ergotizam.

ERGOTIZAM
Sklerocij ergota sadrži visoke koncentracije (do 2% suhe mase) alkaloida ergotamina,
složene molekule koja se sastoji od ciklol-laktamskog prstena izvedenog iz tripeptida
povezanog amidnom vezom na ostatak lizergične kiseline (ergolin) i druge alkaloide
koju gljiva biosintezira. Ti se alkaloidi mogu prikladno podijeliti u 3 glavne strukturne
skupine: klavini, amidi lizergične kiseline i peptidi (ponekad označeni kao ergopeptidi
ili ergopeptini). Alkaloidi ergota imaju širok spektar bioloških aktivnosti, uključujući
učinke na cirkulaciju i neurotransmisiju.

Alkaloidi ergotina klasificirani su kao:

 derivati 6,8-dimetilergolina
 derivati lizergične kiseline.

Ergotizam je naziv za ponekad teške patološke sindrome koji pogađaju ljude ili
životinje koje su unijele biljni materijal koji sadrži alkaloid ergota, poput žitarica
kontaminiranih ergotom. Postoje dvije vrste ergotizma, prvu karakteriziraju grčevi
mišića, vrućica i halucinacije, a žrtve mogu izgledati i omamljeno, biti nesposobne
govoriti, postati manične ili ispoljavati razne oblike paralize ili podrhtavanja, pate od
halucinacija i drugih iskrivljenih percepcija . To je uzrokovano serotonergičkom
stimulacijom središnjeg živčanog sustava nekim od alkaloida. Druga vrsta ergotizma
obilježena je jakim osjećajem peckanja, odsutnim perifernim impulsima i
užasavajućom boli slabo vaskulariziranih distalnih organa, kao što su prsti na rukama i
nogama, a uzrokovani su učincima alkaloida ergota na krvožilni sustav uslijed
vazokonstrikcije, ponekad dovodi do gangrene i gubitka udova zbog jako ograničene
cirkulacije krvi. Takva djelovanja se mogu pripisati aktivaciji ili inhibiciji
neurotransmitera, uključujući dopamin, serotonin i noradrenalin te adrenergičkoj
blokadi ergopeptina koja dovodi do snažne i dugotrajne vazokonstrikcije. Smanjenje
prolaktina uslijed aktivnosti alkaloida ergotina na dopaminskim receptorima u hipofizi
česta je pojava kod stoke. Smanjen prolaktin u serumu povezan je s raznim
reproduktivnim problemima kod goveda, posebno kod konja, uključujući agalaktiju i
smanjenu vjerojatnost začeća, te gubitka ždrebadi, a ponekad i kobila zbog distocije i
zadebljalih posteljica.

FARMACIJA
Ekstrakt ergotina koristi se u farmaceutskim pripravcima, uključujući alkaloide
ergotina u proizvodima poput Cafergota (koji sadrži kofein i ergotamin ili ergolin) za
liječenje glavobolje migrene te Ergometrina koji se koristi za izazivanje kontrakcija
maternice i za kontrolu krvarenja nakon poroda. Klinički ergotizam kakav se danas
vidi gotovo je isključivo posljedica prekomjernog unosa ergotamin tartrata u liječenju
migrenske glavobolje. Iako se i gangrenozni i konvulzivni simptomi vide u prirodnom

STRANICA 3
ergotizmu koji je posljedica konzumiranja gljivom zaražene raži, zabilježen je samo
gangrenozni ergotizam nakon konzumacije ergotamin tartrata.

Izdanje časopisu New England Journal of Medicine koji je izašao 4. siječnja 2007.
uključuje rad koji dokumentira britansku studiju na više od 11 000 pacijenata s
Parkinsonovom bolešću. Studija je otkrila da dva lijeka izvedena iz ergota, pergolid i
kabergolin, koji se obično koriste za liječenje Parkinsonove bolesti, mogu povećati rizik
nepravilnog rada srčanih zalistaka i do 700%.

LSD
Ergot ne sadrži dietilamid lizergične kiseline (LSD), već sadrži lizergičnu kiselinu, koja
je prekursor za sintezu LSD-a. Njena moguća medicinska uporaba potaknula je
intenzivna istraživanja od 1950-ih, što je rezultiralo razvojem lijekova kako legalnih
(npr. Bromokriptin), tako i ilegalnih (npr. Dietilamid lizergične kiseline = LSD), no i
boljim poznavanjem metaboličkih puteva alkaloida ergota. LSD je otkrio dr. Albert
Hofmann 1958. u sklopu Sandoz-a koji je pokušao pronaći terapijsku i komercijalnu
korist za LSD, čak pružajući besplatne uzorke i financijsku potporu mnogim
znanstvenicima, ali u konačnici znanstvenici su primijetili da iskustva brojnih različitih
pacijenata (psihijatrijskih slučajeva, alkoholičara, oboljelih od karcinoma i drugih)
uključuju podjednaku količinu loših i korisnih pojava. LSD počinje djelovati unutar 30-
60 minuta od konzumacije, s učincima svog maksimalnog dosega tijekom prvih 6 sati,
a prestaje djelovati nakon 8-12 sati. Akutna toksičnost uključuje gastrointestinalne
tegobe, hiperglikemiju, hipertenziju, midrijazu, tahikardiju i paniku, dok kronični
učinci uključuju flashback-ove i pogoršanje latentnih mentalnih poremećaja, posebno
shizofrenije. Predoziranje najčešće rezultira lošim trip-om koji karakterizira intenzivna
tjeskobom, borbenost, zbunjenost i panika. Fizička ovisnost i simptomi apstinencije su
odsutni, a psihološka ovisnost je niska. Pojedinci koji dožive loš trip obično se mogu
smiriti razgovorom ili u najgorem slučaju liječiti benzodiazepinom. Zbog relativno
visokog terapijskog indeksa, nijedna smrt nije izravno pripisana samo upotrebi LSD-a.

STRANICA 4