HISTORIJA MEDICINE – PREDAVANJE 7.

VELIKANI MEDICINSKE MISLI I PRAKSE

PERIOD GRČKO-RIMSKE KULTURE

PERIOD SREDNJEG VIJEKA
PERIOD GRČKO-RIMSKE KULTURE

HIPOKRAT
GALEN
GALEN I NJEGOVA MEDICINA

 Galen je od svih antičkih ljekara stekao najveći ugled.

 Njegova djela su vjekovima prepisivana i učena

napamet.

 Galen označava najviši uspon antičke ljekarske misli u

toku 1000-godišnje antičke medicinske kulture, počev
od Hesioda u 8. vijeku, stare ere, preko jonskih
filozofa, Hipokrata i aleksandrijske škole, pa sve do 2.
vijeka nove ere.
GALEN – NEPRIKOSNOVEN AUTORITET

 Galen je vjekovima veličan kao neprikosnoven

autoritet i nazivan «Božanski», «Kralj svih ljekara»,
«Nobilis Chirurgus».

 Pored toga i sam Galen je isticao svoju

samouvjerenost i sveznanje:
«Nauku o pulsu učinio sam svojim životnim djelom, ali
ko će se poslije mene posvetiti toj nauci u ovom
našem žalosnom vijeku, kada niko ne priznaje drugog
boga osim bogastva. Ako neko hoće da postane
slavan koristeći dijela o vještini liječenja, a ne
sofistička domišljanja, može to postići bez umora, ako
prikupi moja mnogobrojna istraživanja, koja sam
izvršio u toku svog života.»
GALEN SVESTRANA LIČNOST

 Galen je rodom bio Grk iz Pergama i učenik

medicinske škole u Aleksandriji. Živio je u Rimu
krajem 2. vijeka i početkom 3. vijeka nove ere.

 On je upoznao sva djela antičkih ljekara i filozofa. S

obzirom da nije imao produbljen kritički i naučni duh u
njegovoj medicini ima dosta i protivurječnosti i
netačnosti.

 Galen je bio ljekar, apotekar, anatom, fiziolog,

eksperimentator i pisac velikog broja medicinskih
dijela.
«PNEUMA-SPIRITUS»
- NOSILAC ŽIVOTA I ZDRAVLJA

 Prema Galenu biologija počiva na mističnom pojmu

«pneuma» ili «spiritus» kao nosiocu života i zdravlja.

Galen razlikuje:
 «pneuma-spiritus psyhicon» - sjedište joj je u mozgu;
rasprostire se po tijelu preko nervnog sistema u vidu
osjećanja i kretanja
 «pneuma – spiritus zooticon» - sjedište joj je u srcu;
rasprostire se po tijelu preko krvnih sudova u vidu
kretanja krvi i raspodjele toplote
 «pneuma – spiritus physicon» - sjedište joj je u jetri;
kruži kroz vene, kao «prirodan dah»; služeći za
stvaranje krvi, za građu tijela i održavanje života
SVOJSTVA «PNEUME-SPIRITUSA»

Sve tri vrste «pneume-spiritusa» snabdjevene su trima

različitim «svojstvima» («virtutes»)

 «virtus attractiva» - svojstvo što privlači; ono ide iz

praznina tijela
 «virtus expulsiva» - svojstvo što izbacuje
 «virtus digestiva» - svojstvo varenja hrane

 Najvišu vrijednost ima pneuma – spiritus u mozgu, jer

ima «dušu što misli», «anima rationalis»
QUALITAS OCCULTA

 U svakom organu i svakom tjelesnom dijelu i djeliću

postoji još i naročita «tajna kakvoća», «qualitas
occulta».

 Ona se ne može utvrditi čulima. Ona raspolaže tajnim i

nedokućivim dejstvom.
ČETIRI VRSTE TEMPERAMENTA

 Makrokozam i mikrokozam sastavljeni su od 4

elementa: vatre, vode, vazduha i zemlje.
 Elementi imaju 4 svojstva: toplotu, hladnoću, suvoću i
vlagu.
 U tijelu postoje 4 soka: krv, flegma (sluz), žuta žuč u
jetri i crna žuč u slezeni.
 U vezi sa preovlađivanjem jednog od tih sokova
postoje 4 temperamenta: sangvinički, kolerički,
flegmatički i melanholički.
GALEN - FIZIOLOG

 Fiziologija počiva na proizvoljnim

teološkim spekulacijama i
dedukcijama.
 «Tijelo je stvoreno da bi služilo
duši»
 «Građa organa je podešena prema
funkciji organa»
 Puls u arterijama nastaje u vidu
ritamske plime i osijeke. To biva
uslijed «pulsirajuće sile». Galen
razlikuje 33 vrste pulsa.
 Mehanizam disanja je objašnjen
kontrakcijom grudnog koša.
GALEN - EKSPERIMENTATOR

 Fiziologiju nervnog sistema je Galen dao na osnovu

ogleda na životinjama.
 Mozak po Galenu nije žlijezda kako je to objašnjavao
Hipokrat, nego sjedište «razumne duše»
 Mozak je povezan sa svim dijelovima tijela osjećajnim
nervima, a kičmena moždina pokretačkim nervima.
 Pri presijecanju kičmene moždine na raznim njenim
visinama nastupaju paralize tijela ispod tih presjeka.
 Pri presijecanju pojedinih nerava nastupaju paralize
tijela u dijelu granjanja tog nerva.
 Nervi unutrašnjih organa regulišu njihov rad putem
osjećaja gladi i žeđi.
GALENOVO POSMATRANJE BOLESTI

Po Galenu bolest ima 4 faze:

 početak – «status initiale»
 narastanje patoloških promjena – «status incrementi»
 vrhunac bolesti – «acme»
 opadanje bolesti – «status decrementi»

 Po Galenu zapaljenje je «vještački izraštaj» koji

nastaju uslijed zastoja sokova. Karakterišu ga 4
simptoma «tumor, rubor, calor, dolor».
 Zapaljenje se završava ili otpadanjem umrtvljenog
dijela «apostasis» ili gnojenjem «sepsis».
GALENOVA TERAPIJA

 Galenova terapija je složena i dogmatična.

 Počiva na principu «Contraria contraris curantur».

Galen razlikuje 3 vrste indikacija za liječenje:

 «indicatio causalis»
 «indicatio temperamentalis» - radi suzbijanja
preovlađujućeg tjelesnog soka
 «indicatio morbi»
GALEN - NAJČUVENIJI RIMSKI APOTEKAR

 Galen je sam sam spravljao sve lijekove jer je bio

najčuveniji rimski apotekar.
 Polifarmacija pored pretrpanosti, sadrži nepregledan
broj lijekova biljnog i životinjskog porijekla, u
najraznovrsnijim vidovima i oblicima.
 Pored toga primjenjuje se i velik broj nečistih i
mađijskih istočnjačkih lijekova.
 Najsloženiji antički lijek se zvao «terijak».
GALEN – PISAC VELIKOG BROJA
MEDICINSKIH DIJELA

 Galen je u svojim djelima sakupio znanja iz anatomije,

fiziologije,opće i specijalne patologije, terapije,
polifarmacije i hirurgije.

 U svojim djelima je podrobnije opisao: krvavi proljev,

žuticu, dijabetes, giht, hematuriju, epilepsiju, histeriju,
paralizu, ascites, hemoroide, spazme.

 Iz oblasti hirurgije je opisao tehniku postupka

podvezivanja arterija, resekciju rebara kod empijema,
liječenje fraktura.

 Akušerstvo i okulistika su slabo obrađeni.

GALENOV DOGMATIZAM KOČI RAZVOJ
MEDICINSKE MISLI

 Galenov prevelik ljekarski ugled imao je međutim i

nepovoljno dejstvo na unapređenje i razvoj ljekarske
misli, jer je istisnuo Hipokratov klinički način
posmatranja bolesti i metod rada i nametnuo svoju
dogmatsku nauku kroz cijeli srednji vijek, pa i kasnije
sve do francuske revolucije.
SREDNJOVJEKOVNA MEDICINA

VIZANTIJSKI LJEKARI
LJEKARI ŠKOLE SALERNO
LJEKARI ARAPSKE MEDICINE
VIZANTIJSKA MEDICINA

 Vizantijska medicina je naročito njegovala empirijsku

medicinu, dopunjenu mjestimično mađijskim i vjerskim
elementima.
 Stekla je zaslugu prepisivanjem mnogih antičkih dijela
ili sastavljanjem izvoda iz njih.
VIZANTIJSKI LJEKARI

 Među najstarijim vizantijskim ljekarima u 4-7 vijeku su:

Aetije iz Amida i Eginski (s ostrva Egine kod Atine).
Neka njihova djela su bila u upotrebi kao udžbenici i
na pariskom fakultetu.

 Za dijelo Aetija čuveni holandski ljekar u početku 18

vijeka Burhav rekao da je jednako Justinijanovom
pravnom kodeksu.

 Nikola Mireps, nazvan «spravljač lijekova» napisao je

obimno dijelo o lijekovima, izdato u 13 vijeku , koje je
također bilo poznato na pariskom fakultetu. Ono se
pominje još sredinom 17 vijeka kao udžbenik.
ŠKOLA-UNIVERZITET SALERNO

 U južnoitalijanskom gradu
Salernu osnovana je prva
škola-univerzitet za
izučavanje teologije,
jurisprudencije i medicine.

 Ljekari iz ove škole bili su na

glasu u Evropi.

 Sedmorica salerinskih
nastavnika je prema antičkim
i arapskim piscima, a dijelom
i prema narodnoj medicini
napravila udžbenik
cjelokupnog ljekarstva «De
aegritudine curatione»
POZNATI LJEKARI ŠKOLE SALERNO

 «Chirurgia magistri Rogeri» je prvi italijanski i evropski

udžbenik hirurgije, sa slikama koji je sastavio hirurg
Gvido Areco prema pribilježenim predavanjima
čuvenog salernskog hirurga Rodžera di Frugarda.
 Udžbenik je dugo prepisivan i van Italije, ponajviše u
Francuskoj. Služio je kao osnova svih kasnijih
udžbenika. Izlagao je antičku, arapsku i narodnu
hirurgiju.

 Ljekar Benvenuto Grafeus je napisao prvi italijanski i

evropski udžbenik okulistike «Practica Oculorum».
LJEKARI ARAPSKE MEDICINE

 Džabir (Geber) je osnovao arapsku nauku «alhemiju».

Zvali su ga «kralj znanja».

 Razes – prozvan je «arapski Galen» je bio čuveni

ljekar i prevodilac mnogih dijela antičkih pisaca.

 Avicena – filozof, alhemičar, pisac arapske medicinske

enciklopedije «Kanon medicine» koja je u Evropi
ostala u važnosti do 17 vijeka, a u arapskoj medicini
ima značaj još i danas.
HISTORIJA MEDICINE – PREDAVANJE 8.
VELIKANI MEDICINSKE MISLI I PRAKSE

PERIOD RENESANSE – 16 STOLJEĆE

PERIOD 17. I 18. STOLJEĆA-BAROK
PERIOD RENESANSE

VEZALIJE
FRAKASTRO
PARACELZUS
16 STOLJEĆE PREKRETNICA U RAZVOJU
KULTURE I NAUKE

16 stoljeće je u znaku:
 reakcije protiv crkvene i vjerske dogmatike i skolastike,
 protiv nekritičkog usvajanja i podržavanja antičkim
autoritetima i uzorima,
 i u težnji za kritičkim ogledima i samostalnim
mišljenjem i stvaranjem.

 U nauci taj novi duh se ogleda u odbacivanju antičke

spekulativne i dogmatske nauke Aristotela i u
zasnivanju naučnog ogleda čiji je tvorac Galilej.
NAUČNICI KOJI SU OBILJEŽILI 16 STOLJEĆE

 U oblasti anatomije: italijanski anatomi - Vezalije,

Eustahije i Falopije

 U oblasti epidemiologije: italijanski ljekar Frakastoro

 U oblasti biologije i cjelokupnog ljekarstva: njemački
ljekar Paracelzus

 U oblasti hirurgije: francuski hirurg Ambroaz Pare.

 Ovi ljekari obilježili su napredni put i način mišljenja i

rada svojim novim medicinskim teorijama neovisnim
od antičkih.
LEONARDO DA VINCI-DOPRINOS ANATOMIJI

 Leonardo da Vinci je umjetnik

koji je svojim radom dao
doprinos shvatanju strukture i
funkcije čovječjeg tijela.
 On je secirao oko 30 leševa u
Santo Spirito mortariju u Rimu i
posmatrao građu 1000 skeleta s
namjerom da zajedno sa Marco
Antonio della Tore napravi
monumentalnu anatomiju
ljudskog tijela. Zbog smrti
saradnika ovaj posao nije
priveden kraju. Ostali su samo
radovi Da Vincia koji govore o
građi organa, mišića i skeleta.
VEZALIJE
– AUTOR PRVE NAUČNE ANATOMIJE

 Andreja Vezalije, Nijemac sa Vezela bio je student i

profesor u Padovi.

 Prvi je zahvaljujući svojim radovima na leševima,

utvrdio da je Galenova anatomija pogrešna.

 Rezultate svojih istraživanja je objavio u prvoj naučnoj

anatomiji «De humani corporis fabrica» izdatoj u
Bazelu. Sadržala je 7 umjetnički izrađenih knjiga sa
slikama.
VEZALIJE
– NEPRIHVAĆEN OD KONZERVATIVNIHLJEKARA

 Vezalijev napredan i novatorski pravac rada nije se

svidio većini tadašnjih konzervativnih ljekara.

 Kada je Vezalije nakon smrti jednog svog operiranog

bolesnika, izvršio obdukciju leša, bio je optužen da je
to učinio nad još živim bolesnikom.
 Da bi okajao taj grijeh, bio je prinuđen da otputuje na
poklonjenje svetim mjestima u Palestini.
 Na povratku zadesila ga je bura na moru, pa je bio
izbačen na pusto ostrvo i, kako se pričalo, našao smrt
od gladi ili bolesti.
FRAKASTRO – RAZLIKOVANJE POJEDINIH
EPIDEMIJSKIH BOLESTI

 Đirolamo Frakastro je bio profesor univerziteta u

Padovi. On je poljuljao ugled antičke nauke, i to u
pitanju epidemiologije.
 Frakastro je prvi počeo da razlikuje pojedine
epidemijske bolesti, nazivane od antičkog doba
skupnim nazivom «pestilencije».
 Među zasebno opisanim zaraznim bolestima su sifilis
(izložen u stihovima i nazvan, po imenu jednog pastira
«Sifila») i tuberkuloza.
 Za uništavanje i izbacivanje tuberkuloznih klica iz
pluća preporučivao je gutanje arsenika i pijenje
infuzuma za iskašljavanje
FRAKASTRO – KLICE UZROČNICI BOLESTI,
NAČIN PRENOSA KLICA

 Frakastro je pošao od pretpostavke da su uzročnici

zaraznih bolesti nevidljive klice, «seminaria prima
contagionum». Pretpostavio je da se one prenose na
tri načina:
 Jedne klice se prenose neposrednim kontaktom
između zaraženog i zdravog. Takav je slučaj pri
zaražavanju skabijesom, tuberkulozom, leprom.
 Druge klice se prenose pomoću različitih predmeta,
kao što su odijelo, posteljina, namještaj. Te prenosioce
bolesti je nazvao «fomites».
 Treće zarazne klice, ako što su uzročnici variole i
oftalmija, prenose se na veća odstojanja na taj način
što ih «traže tjelesni sokovi», prema kojima imaju
afinitet, ili ih privlači uzdisani vazduh, kada prodiru u
krvne sudove i dospijevaju u srce.
FRAKASTRO – POSTOJANJE ZARAZNIH
BOLESTI SVOJSTVENIH SAMO LJUDIMA

 Frakastro je primjetio da sve zarazne bolesti bilja, nisu

zarazne za sve životinje, a mnoge zarazne bolesti
životinja se ne prenose na bilje.
 Izvjesne zarazne bolesti svojstvene su samo ljudima ili
samo životinjama, ili samo jednoj vrsti životinja.
 Postoje «nezarazne truleži» koje se završavaju
«prostim raspadanjem» kao i truleži na kojima se
razvijaju zarazne klice. «Te klice imaju osobinu da se
brzo množe i šire» i da se lako prenose s jednog
čovjeka na drugog «bilo da su oni jedan pored drugog
ili daleko».
PARACELZUS – “LUTER U MEDICINI”

 Filip-Aureol Teofrast Bombast

Paracelzus je svojim idejama
uztalasao i uznemirio dotle
uspavanu i nekritičku,
konzervativnu ljekarsku misao.

Bio je neprijatelj stare medicine.

To je ispoljio:
 spaljivanjem dijela Galena i
Avicene na središnjem trgu u
Bazelu, u kom gradu, je bio
izabran za profesora fakulteta
 i kršenjem ukorjenjenog običaja
da predavanja drže na
latinskom, u propisanom odijelu;
svoja predavanja je držao na
njemačkom jeziku, u običnom
odijelu.
PARACELZUS – SUKOB SA KOLEGAMA

 Izražavao je prezir prema antičkim ljekarima «Ako se

zaklanjate za autoritete Mahaona, Apolinera,
Aristotela, Galena, Avicene, onda je to zaludno, jer
treba prvo da dokažate da li su oni lagali ili ne».

 Pošto je došao u oštar sukob sa svim profesorima i

ljekarima u gradu, otpušten je sa fakulteta. Morao je
čak i bježati. Okupljao je oko sebe studente. Putovao
je po mnogim zemljama gdje tražio društvo prostog
svijeta i upoznavao njegovu narodnu medicinu.
PARACELZUS – MJEŠAVINA STAROG I
NOVOG NAUČNIKA

 Paracelzus je živio, mislio i stvarao na prelomu dva

suprotna razdoblja, antičkog i evropskog.
 On je neizbježna mješavina starog i novog –
nesistematisan, nestaložen, pun suprotnosti.

Paracelzus je:
 prvi ljekar - hemičar koji se bavi hemijskim ogledima u
laboratoriji i misli hemijski.
 prvi među ljekarima isticao metodološko načelo
«ogled i razum»
 Istovremeno je teolog, kosmolog i mističar.
PARACELZUS - POJAM ZDRAVLJA I BOLESTI

 Paracelzus određuje pojam zdravlja kao izraz

usklađenosti pojedinih dijelova tijela i njihovih funkcija.

 Paracelzus pojam bolesti objašnjava suprotnim

stanjem, pri kome nastupaju «hemijski poremećaji»,
kada se ispoljavaju tjelesni i duhovni uzroci bolesti,
«ensovi».

 Po Paracelzusu «ens je sila koja ima svojstvo da

upravlja tijelom» zajedno sa hemijskim činiocima.
PARACELZUS – “ENSOVI” UZROCI BOLESTI

Paracelzusu razlikuje 5 vrsta ensova:

 «ens astrale» - kosmički uzrok bolesti

 «ens deale» - uzrok oboljenja koji šalje božje
proviđenje
 «ens naturale» - naslijedni uzrok
 «ens spirituale» - nezdrav utjecaj duha na tijelo
 «ens veneni» - otrovi u hrani
PARACELZUS – LIJEKOVI U PRIRODI

 Paracelzus je učio da kao što bolesti imaju svoje

uzroke i oznake, isto tako i lijekovi imaju svoja
unutarnja, skrivena ljekovita svojstva «arcana». Njima
odgovaraju spoljašnje oznake na lijekovima
«signatura», i one ukazuju na bolest koju liječe-
Primjeri:
 «Zlato je lijek za srce, jer je sunce srce svijeta, a
sunce je zlato».
 «Vrsta bilja «Pulmonaria» šarena je kao pluća i lijekovi
spravljeni od nje liječe plućne bolesti».
 «Biljke «Helidonia» i «Crocus» pomažu pri žutici, zbog
svoje žute boje».
PARACELZUS – HEMIJSKI LIJEKOVI,
LIJEČENJE RANA

 Paracelzus je prvi među ljekarima uveo hemijske ili

,prema njemu, «spagirična» lijekove – metale, i to:
antimon, arsenik, živu, željezo, olovo, bakar, sumpor.

 Iako nije bio hirurg Paracelzus je dao pravilna upustva

za liječenje rana čistoćom, previjanjem suhim zavojem
i mirovanjem rane.
PARACELZUS –HVALJEN I OSPORAVAN

 Paracelzus je svojim novim pogledima i svojim

buntovnim temperamentom znatno utjecao na
ljekarsku misao svojih savremenika, a još više kasnijih
ljekarskih pokoljenja.
 Mnoge njegove misli su prihvaćene i dalje razvijane,
ali su mnoge, kao zablude, odbačene.
 On je još za života imao veliki broj pristalica i još veći
broj ogorčenih protivnika. Poslije njegove smrti taj
odnos je ostao isti, ali se pojačao na njegovu štetu
poslije iznalaženja nekih biografskih podataka o
njemu.
 Ti podaci su prikazali njegovu ličnost složenijom i
zagonetnijom, te se o njemu počela stvarati legenda.
PERIOD 17 I 18 STOLJEĆA

SAMOSTALNO STVARANJE PRVIH

MEDICINSKIH TEORIJA
OSLOBAĐANJE NEKRITIČKOG
PODRAŽAVANJA ANTIČKIM UZORIMA

 Engleski filozof Frensis Bekon je govorio da su

Aristotelova djela «lake ploče» koje su se na «rijeci
vremena»održale samo zato što su lake, dok su sve
teže antičke vrijednosti potonule u zaborav.

 Bekon je isticao važnost eksperimenta za napredak

nauke. Promovirao je vršenje eksperimenta,
ponavljajući da se «drugačije priroda ne može
poznati»
HARVEJ-OTKRIĆE KRVOTOKA
ZNAČAJ OGLEDA U NAUCI

 Vilijam Harvej, engleski ljekar i fiziolog, je metodom

računice dokazao da srce za 1 sat izbacuje 200 litara
krvi.
 Otkriće je dopunio metodom ogleda. Presjecao je
arterije oglednih životinja i utvrdio da nisu prazne i da
ne sadrže samo vazduh, kako je pogrešno mislio
Galen, već krv.
 Utvrdio je da iz vena krv teče u pravcu srca.
 Otkriće mikroskopa
MEDICINSKE TEORIJE

Neke od interesantnijih teorija 17. i 18. stoljeća su:

 teorija animizma
 teorija vitalizma
 klinička teorija
 teorija incitabiliteta
 teorija homeopatije...
TEORIJA: ANIMIZMA, VITALIZMA

Teorija animizma
 Georg Ernest Štal, profesor fiziologije, farmakologije je osnivač
«teorije animizma»
 On smatra da životnim pojavama upravlja «razumna duša»,
«anima rationalis» i da je ona nosilac samoiscjeljenja.
 «Prirodne sile» u smislu iscjeljenja je pomagao obilnim puštanjem
krvi. Samom sebi, u svojoj 69. godini, pustio je 102. put krv.

Teorija vitalizma
 Teofil Borde, ljekar u Parizu, tvorac je teorije «vitalizma». Po
njemu život održavaju»mozak, srce i želudac» koji su «tronožac
života».
KLINIČKA TEORIJA, TEORIJA INCITABILITETA

 Herman Burhav, profesor teorijske

medicine u Lajdenu, je osnivač kliničke
škole u Hipokratovom duhu. On je pri
praktičnom radu slabo vodio računa o
teorijskim postavkama. Kao hipokratičar
se rukovodio svojim empirijskim čulom. Pri
liječenju se oslanjao više na iščekivanje i
dijetu, a manje na pretjerano aktivnu
terapiju. Takvim radom je postigao velik
uspjeh i stekao ugled najčuvenijeg ljekara
svoga vremena.

 Džon Broun, ljekar iz Edinburga je osnivač

teorija incitabiliteta. Ova teorija se zasniva
na na liječenju sredstvima koja
povećavaju životnu svježinu i djelatnost
(meso, alkohol, opijum i hladnoća)
TEORIJA HOMEOPATIJE

 Samuel Haneman, njemački ljekar je osnivač «teorije

homeopatije».
 Primjenjivao je lijekove koji kod bolesnika izazivaju
stanje slično patološkom.
 Liječio je opekotine toplim oblogama. Smatrao je da
lijekovi ne mogu da izliječe bolest, već samo da uklone
njene simptome.
 Djelujući isključivo dinamički, lijekovi pojačavaju
vitalnu snagu organizma i time doprinose borbi samog
organizma protiv bolesti.
PERIOD 17 I 18 STOLJEĆA
- PERIOD MEDICINSKOG NAPRETKA

 oslobađanje nekritičkog podražavanja antičkim i

arapskim uzorima
 očuvanje plodonosnog kulturnog naslijeđa na
osnovama hipokratizma
 oslobođenje od vjerskog dogmatizma i crkvene
skolastike
 samostalno stvaranje prvih medicinskih teorija,
zasnovanim na novim naučnim tekovinama
 samostalno naučno stvaralaštvo u smislu zasnivanja
teorijskih grana medicine, kao što su anatomija,
fiziologija, embriologija, patološka anatomija...
 stvaranje osnova naučne metodologije, putem
izvođenja ogleda
HISTORIJA MEDICINE – PREDAVANJE 9.
VELIKANI MEDICINSKE MISLI I PRAKSE

PERIOD 19. I 20. STOLJEĆA

19. STOLJEĆE

FRANCUSKA MEDICINA
NJEMAČKA MEDICINA
ENGLESKA MEDICINA
ITALIJANSKA MEDICINA
AMERIČKA MEDICINA
RUSKA MEDICINA
19. STOLJEĆE
– STOLJEĆE NAUKE I TEHNIKE

 U 19. stoljeću je došlo do naglog napretka

medicinskog stvaralaštva. U tome je značajnu zaslugu
imala i francuska revolucija.
 Prvak francuske medicine, ljekar i profesor Filip Pinel,
izdejstvovao je da Konvent donese zakon o skidanju
okova sa duševnih bolesnika u bolnicama, što je bila
stoljetna praksa.
 U Parizu su uništena posljednja dva bureta antičkog
skupocjenog lijeka terijaka i raspušteno Društvo
apotekara koje je monopolisalo proizvodnju i prodaju
tog lijeka.
 Spaljeni su općinski spiskovi gubavaca u cijeloj zemlji,
vođeni još od srednjeg vijeka, koji su često bili i
zloupotrebljavani.
FRANCUSKA MEDICINA
BIŠA, LAENEK, KORVIZAR

 Ksavije Biša, anatom, je osnivač kliničke medicine

zasnovane na anatomsko-histološkoj patologiji.
Klinička ispitivanja je dopunio sekcijom leševa.
 Laenek i Korvizar su prihvatili Bišaova načela.
 Laenek se bavio pitanjem tuberkuloze. Iako je bio
iskusan kliničar-ftiziolog (i sam je bolovao od
tuberkuloze i od te bolesti prerano umro) nije
priznavao zaraznost tuberkuloze. O tome je pisao:
 » Lično i posteljno rublje tuberkuloznih, koje se u
nekim zemljama spaljuje, a koje se u Francuskoj čak i
ne pere, nije, po mom mišljenju, prenijelo bolest ni na
jedno lice».
 Laenek je prvi dao klinički opis ciroze jetre. Time je
pokazao put za niz kasnijih kliničkih opisa bolesti.
FRANCUSKA MEDICINA
GRIZOL – OPIS ANEMIJE

 Ogisten Grizol, pisac udžbenika «Interne patologije»

dao je ovakav opis anemije:

«Anemična lica imaju mlitave mišiće, boja njihove kože

je blijeda i pokazuje žućkasto prelijeve, slično bijelom
starom vosku. Konjuktive, sluznice usta i polnih organa
također su bezbojne, i na njima se ne primjećuje
nikakvo kapilarno granjanje, dok su potkožne vene
splasnute i gotovo prazne; često ih je teško primjetiti ili
im se jedva ocrtavaju konture, ljubičaste boje, jako
blijede; ta lica postaju veoma potištena, čim bi samo
poduže hodala, osjećaju lako lupanje srca i često
dobijaju napade teškog disanja.
NJEMAČKA MEDICINA –MILER

 Pred kraj prve polovine 19. stoljeća počinje da jača

naučna medicina u Njemačkoj. Zasluga za to pripada
Johanesu Mileru. On je uputio njemačku medicinu na
naučni put, kako je to učinio u Francuskoj Biša.
 Djeluje «Bečka medicinska škola» koja zastupa
terapijski nihilizam.
 Popularnost terapijskog nihilizma objašnjava Jan
Opolcer:
«Zanos za patološkom anatomijom i dijagnostikom
odbacio je na posljednje mjesto zadatak ljekara –
liječenje bolesti. Bolesnik je postao objekt na kojem se
izoštravaju uglavnom dijagnostičke sposobnosti.»
NJEMAČKA MEDICINA – TERAPIJSKI NIHILIZAM
ŠKODA

 Jozef Škoda je glavni predstavnik «nove bečke

medicinske škole». Bio je profesor i šef terapijske
klinike bečkog univerziteta. Razradio je fizičku
dijagnostiku. Opisao je i «Škodin zvuk» koji se čuje pri
pleuritisu.
 Otvoreno je zastupao «terapijski nihilizam». Govorio
je:
»Mi možemo da raspoznamo, opišemo i pojmimo
bolest, ali mi ne treba čak ni da pomišljamo na
mogućnost da na nju utičemo ma kojim sredstvima».
 Poznata je njegova izreka «Nichts ist das beste bei
der innern Medizin».
ENGLESKA MEDICINA – RJEŠAVANJE
PROBLEMA KOMUNALNE HIGIJENE

 U 19. stoljeću u Engleskoj je došlo do unaprjeđenja

teorijskih grana kliničke medicine, obogaćeno je
kliničko iskustvo.
 U svom razvoju, pored kliničkog rada, engleska
medicina je istakla i pitanje javne, komunalne i
društvene higijene.

 Soutvud Smit, istaknuti anatom, epidemiolog i

poznavalac radničkog zakonodavstva, objavio je
popularnu knjigu «Filozofija zdravlja» koja je
obrađivala pitanja zdravlja radnika, nepovoljnih
stambenih uslova, slabe ishrane i nezdravih prilika u
industrijskim preduzećima kao i nepovoljnih
zdravstvenih komunalnih prilika.
ITALIJANSKA MEDICINA

 U 19. stoljeću je došlo u Italiji do razvoja praktičkih i

teorijskih grana medicine. Posebno područje
interisovanja italijanskih naučnika je bila malarija.
 Gvido Bačeli, profesor u Rimu je objavio knjigu
«Klinička predavanja o malariji».
 Batista Grasi se istakao iscrpnim radovima o patologiji
i klinici malarije. Prvi je utvrdio 1899. godine da
malariju prenose komarci «anofelesi»(«beskorisni»). U
malaričkom naselju Albaneli 1900 godine je pokazao
da je zaštita od uboda tih komaraca, u stvari, zaštita
od malarije.
AMERIČKA MEDICINA

 Američka medicina je tek u 19. stoljeću počela davati

prve rezultate svog naučnog stvaralaštva.

 Kasper Vistar, rođen u Filadelfiji u njemačkoj porodici

predavao je anatomiju na univerzitetu u Pensilvaniji.
Napisao je prvu američku anatomiju. U njoj je opisao
etmoidalnu kost, nazvanu kasnije po njegovom imenu.
 Danijel Drejk, ljekar, autor knjige «Bolesti unutrašnje
doline Sjeverne Amerike». Ovo djelo historičari porede
sa Hipokratovim «O zraku, vodama i predjelima».
Knjiga sadrži zdravstvene i socijalne podatke i iznosi
sliku raznih endemija, dovodeći ih u vezu sa mjesnim
topografskim i meterološkim prilikama i socijalnim
odnosima.
RUSKA MEDICINA - PIROGOV

 U 19. stoljeću u Rusiji slabi dotadašnji utjecaj

holandske medicine. Ruska medicina se počinje
razvijati pod francuskim i njemačkim medicinskim
utjecajem.
 Pirogov,učenik njemačkih hirurga, posvetio se
izučavanju anatomije. Osnovao je nauku «hirušku
anatomiju». Bavio se i patološkom anatomijom. U
toku 14 godina je izvršio 11 000 autopsija. Prvi je u
Rusiji uveo etarsku narkozu. U krimskom ratu, kao
glavni vojni hirurg na ratištu, je prvi primjenio gipsane
zavoje. Uveo je metod amputacije noge u visini članka
«Pirogovljeva amputacija». Jedan je od zaslužnih
tvoraca ratne hirurgije.
20 STOLJEĆE
20 STOLJEĆE

 20. stoljeće su obilježila dva svjetska rata.

 Ratno razaranje je imalo svoje posljedice u vidu
pojave siromaštva, nezaposlenoati, velikog broja
ratnih invalida, raširenosti zaraznih bolesti.
 Rješavanje nastalih problema je tražilo aktivno učešće
medicinske službe.
KARLO LANDŠTAJNER, STURLI I DEKASTELO

 Karlo Landštajner , ljekar bečkog

patološkoanatomskog instituta je slučajno otkrio da
sve ljudske krvi nemaju ista svojstva, već da su
podijeljene u 3 tzv. «krvne grupe».
 Njegovi saradnici Sturli i Dekastelo su otkrili i 4. grupu.
 Landštajner i Viner su otkrili postojanje «rezus
faktora»,koji je u stanju da izazove pojavu antitjela u
organizmu s rezus faktorom negativne osobe u čiji bi
krvotok dospjeo, pa da onda stvori hemolitičku
reakciju. Ova reakcija je istovjetna s reakcijom pri
transfuziji nepodudarne krvne grupe.
 Navedena otkrića su razjasnila uzrok nepovoljnog
ishoda transfuzije i pomogla njenoj sigurnoj primjeni.
PAUL ERLIH

 Paul Erlih je prvi došao na misao da u terapijske svrhe

primijeni selektivno upijanje lijekova u oboljele organe
i tkiva. Počeo je sa arsenskim jedinjenjima -
«atoksilom». Utvrdio je da je «atoksil» opasno
sredstvo, jer izaziva slijepilo.Erlih je proizveo sredstvo
na bazi «atoksila» koje je imalo protivsifilitičko
djelovanje i nazvao ga «salvarzan».
 Erlihovo otkriće je doprinjelo liječenju sifilisa i srodnih
zaraza. Međutim, ono što je značajnije je da je ono
pokazalo put i način otkrivanja drugih hemijskih
preparata:germanina, lijeka protiv bolesti spavanja;
plazmohina i atebrina, protiv malarije i drugih.
ALEKSANDAR FLEMING

 Aleksandar Fleming, engleski bakteriolog, je uzgajao

izvjesne kolonije bakterija. Jednom prilikom (1929
godine) je primijetio da se usred kulture bakterija
pojavila zelena mrlja gljivica buđi. Oko nje se stvorio
prsten u kome nije bilo nijedne bakterije. Utvrdio je da
gljivica buđi «Penicillium notatum» proizvodi izlučevinu
koju je on nazvao «penicilin» a koja ima
antibakterijsko dejstvo.
 Otkriveno spasonosno dejstvo penicilina su tek nakon
10 godina iz zaborava izvukli profesori univerziteta u
Oksfordu Hovard Florej i Ernest Čein. Oni su uspijeli
da dobiju penicilin u čistijem obliku.
 Američka farmaceutska industrija je prihvatila to
otkriće, i ubrzo raširila po svijetu terapijsku primjenu
penicilina.
HISTORIJA MEDICINE – PREDAVANJE
10
VELIKANI MEDICINSKE MISLI I PRAKSE

ARAPSKA MEDICINA
“SVJETLOST SA ISTOKA”
RASKOŠNA SVIJETLOST MEDICINSKOG
ZNANJA

 Medicina kakvu mi danas poznajemo nije nastala

preko noći. Ona je proizvod zajedničkog rada velikog
broja ljudi tokom niza stoljeća.
 Plamen medicine se tokom tog vremena prenosio sa
generacije na generaciju, iz jedne zemlje u drugu.
Njegova jačina se mijenjala. Nekada je blještao
nekada tinjao, ali se nikada nije ugasio jer kada bi se
potpuno ugasio bilo bi ga veoma teško ponovo
zapaliti.
 Ovaj plamen je u doba «evropskog mračnog perioda»
prenesen na Bliski i Srednji istok. U tom razdoblju od
7.-13. stoljeća je obasjavao ova područja svojim
raskošnim sjajem, da bi ponovo bio vraćen u Evropu a
zatim odatle prenesen u Ameriku.
ISLAM I PROMOCIJA KULTURE I NAUKE

Kur'an i Hadis promoviraju interes za nauku i

obrazovanje. Poznate su izreke Božjeg poslanika
Muhameda a.s.
 Uči i poučavaj
 Traži znanje od kolijevke do groba.
 Onaj ko traži znanje ne umire.
U učenju islama sadržano je mnogo propisa o higijeni i
čistoći kao npr. ritualno pranje prije svake od pet
propisanih i obaveznih dnevnih molitava.
Ovo ritualno pranje i klanjanje blagotvorno djeluje ne
samo na zdravlje (poboljšanje cirkulacije krvi) nego i na
elastičnost tijela do duboke starosti.
ETIČKA PRAVILA U ARAPSKOJ MEDICINI

 Arapski ljekari su se pridržavali Hipokratove zakletve.

Međutim, oni su Hipokratovu zakletvu modificirali.
 Ebu Hasan Ali Ibn Riduan,veliki egipatski znanstvenik i
ljekar, je tvorac sedam etičkih pravila arapske
medicine. Suština navedenih pravila bi bila:
 Prvo pravilo: ljekar treba da bude muškarac potpune
tjelesne konstrukcije (sa svim tjelesnim organima),
oštrouman, inteligentan, dobrog pamćenja, dobre
naravi.
 Drugo pravilo: ljekar treba da bude prijatnog izgleda,
da se od njega širi ugodan miris, čistih ruku i odjeće.
 Treće pravilo: ljekar treba da zna da čuva bolesnikove
tajne i da ne prenosi dalje podatke o prirodi bolesti
svojih pacijenata
ETIČKA PRAVILA U ARAPSKOJ MEDICINI

 Četvrto pravilo: želja za izliječenjem bolesnog čovjeka

treba da prevlada materijalnu korist (želja ljekara za
liječenjem siromašnih treba da bude veća od njegove
želje za liječenjem bogatih)
 Peto pravilo: ljekar treba permanentno da se obrazuje
i da svoje znanje što više koristi za dobrobit drugih
 Šesto pravilo: ljekar treba da bude dobrog srca, da
bude lijepog iskaza, da bude skroman (da ne poželi
imovinu koju vidi u kućama bogatih i uglednih, a
pogotovo da ne posegne za njom)
 Sedmo pravilo: ljekar treba da ima odgovoran odnos
prema životu svojih pacijenata. On ne smije da
prepisuje lijekove prije nego što postavi dijagnozu
bolesti. Prije nego što da lijek treba biti siguran da on
neće pogoršati zdravstveno stanje pacijenta.
TERAPIJA

 U arapskoj medicini postojala je tačno određena shema liječenja

pacijenta.
 Liječenje je započinjalo psihoterapijom i dijetom, zatim su
uvođeni lijekovi, a za samo indicirane slučajeve operativni zahvat.
 Psihoterapija je uključivala fizičke aktivnosti i kupku.
 Arapi su imali dobro razrađen dijetetski režim pri određenim
patološkim stanjima. Pravilna ishrana je imala značajnu ulogu u
liječenju pacijenta.
 “Hrana je”, kaže Avicena, “prijatelj tjelesne snage, ali je ona i
njezin neprijatelj uslijed toga što stoji u neprijateljskoj vezi sa
bolešću koja je opet neprijatelj snage. To je razlog da se u bolesti
uzima hrane samo koliko je najnužnije za jačanje organizma.”
PERIODI U RAZVOJU ARAPSKE MEDICINE

 U najranijoj fazi arapska medicina prolazi kroz

demonističku fazu koja traje do pojave Muhameda
kada ulazi u religioznu , a poslije i u naučnu fazu i širi
se u svim zemljama koje Arapi osvajaju .

Naučna faza arapska medicina se može podijeliti na tri

perioda:
 prvi period: od 7-8 stoljeća, obilježen prevodima
medicinskih djela iz Evrope
 drugi period: od 9-13 stoljeća, aktivnost genijalnih
ljekara i kulminacija arapske medicine
 treći period: period – nakon 13 stoljeća, period
stagnacije
ARAPSKA MEDICINA U PERIODU 7.-13. ST.

Period 7-8 stoljeća

 U Bagdadu je Halif al Memnum osnovao prevodilačku
školu, a u Kordobi al Hakam. Osnivanje prevodilačkih
škola je bilo potpomognuto od Kraljevskog dvora.
Naročito su se prevodila djela Hipokrata, Galena i
Dioskorida.
 Najpoznatiji prevodilac je Hunain ibn Izak ( 809.-877.) .

Period od 9-13 stoljeća

 U 8. vijeku počinje stvaranje vlastitih djela koja su na
početku bili kompliacije , ali u 10. vijeku pojavom
Razesa počinje najplodnije doba arapske medicine .
BIMARISTAN (BOLNICA)

 Kalif al-Walid Ibn al-Malik 707 u Damasku (Sirija)

osniva prvi Bimaristan (arap. Bimar-bolestan i istan
kuća) - prvi muslimanski hospital
 Sve su bolnice bile vlasništvo kalifa. U 9. st . uvodi se
nastava u bolnice. U 10 st. uređena je nova bolnica u
Bagdadu, sa 24 stalna ljekara.Najljepša i najveća
bolnica bila je u Kairu Kalif al-Mansur Gilavun imala je
4 dvorane centralno dvorište i niz odvojenih prostorija
za bolesnike, posebno za bolesnike sa vrućicom, sa
dizenterijom, ranjenike, očne bolesnike i žene.Tu se
nalazila apoteka, biblioteka, kuhinja, botanički vrt i
dvorana za predavanja.
 Sve arapske bonice bile su građene slično,
četvorokutne sa vrtom i fontanom. Ovaj tip bolnica
prenesen je u Španiju, tj. Andaluziju.za vrijeme
maurske vlasti.
SPECIFIČNOSTI BIMARISTANA

Osobenosti bolnice:
 Sekularnost – bolnice su bile podjednako otvorene za
sve ljude bez obzira na njihovu klasnu, rasnu i vjersku
pripadnost. Osnivač bolnica je bila država i ona je
postavljala direktora bolnice, koji je po struci bio ljekar.
U bolnici je radio šarolik zdravstveni kadar ali je cilj
svih zaposlenih bio dobrobit za pacijenta.
 Posebna odjeljenja – u bolnicama su postojala
posebna odjeljenja za muškarce i žene; za bolesnike
sa različitim bolestima, posebno su bili izdvojeni
infektivni bolesnici.
 Obavezna kupatila – u bolnicama se velika pažnja
poklanjala higijeni bolesnika i njihovom obaveznom
kupanju. U tu svrhu bolnica je morala u svom sastavu
imati i prostor za kupatilo.
SPECIFIČNOSTI BIMARISTANA

 Kvalificirani zaposleni ljekari – kvalificirani kadar je po

zakonu morao imati dozvolu za rad
 Mjesto liječenja i obrazovanja – bolnice nisu bile samo
mjesta za liječenje bolesnika već i mjesta obrazovanja
studenata medicine, razmijene stručnog znanja,
razvoja medicinske nauke. Tu su se nalazile
biblioteke, i prostori za smještaj studenata i
zaposlenog kadra.
 Obaveza vođenja historije bolesti pacijenata – po prvi
put u historiji medicine u bolnici se uvodi obaveza
vođenja i čuvanja historije bolesti pacijenata, sa
podacima o bolesniku, bolesti i načinu liječenja.
VISOK STANDARD BOLNICA

Razlozi visokog standarda bolnica:

 Visok standard koji je postojao u državi – država je
bila u periodu prosperiteta. Ona je omogućila svojim
građanima da traže i da dobiju najbolji medicinski
tretman. Osim toga Islam je isticao potrebu traženja
lijeka: “Za svaku bolest, Bog ima lijek».
 Visok društveni status ljekara – da bi neko postao
student medicine morao je prethodno da završi
islamske studije, filozofiju. Astronomiju, umjetnost,
hemiju.. Zbog toga je ljekar bio svestrano obrazovana
ličnost, stručan i širokih pogleda na svijet, te cijenjen
član društva.
ABU AL HUSEIN IBN ABDULAH IBN SINA - AVICENA
FILOZOF I UČENJAK ISLAMSKE NAUKE

 Kao ljekar i znanstvenik je najsjajniji predstavnik

arapske medicine, rodom iz Perzije .
 Bio je svestran znanstvenik, enciklopedist. Bavio se
medicinom, filozofijom, matematikom, fizikom,
astronomijom, alkemijom i teologijom.
 Priča se da je sa 16 godina izliječio teško bolesnog
duharskog emira Nuh ibu Mahsuru i postao njegov
osobni liječnik. Život je proveo na dvoru perzijskog
kneza, kao dvorski liječnik i politički savjetnik.
 Avicenino djelo "Kanun" vrijedilo je za medicinsku
enciklopediju i sve do renesanse bilo priznato u svim
spornim pitanjima kao službeni udžbenik skolastičke
medicine, uz Hipokratove "Aforizme" i Galenovu "Ars
parva".
AVICENA – “CANON MEDICINAE”

 “Canon medicinae” sadrži primjese galenske nauke,

ali i Avicenina vlastita opažanja za bolesti i bolesna
stanja. Njih je tako precizno opisao da su i danas
prihvatljiva i tačna. Bolesti su opisane detaljno uz
obilnu recepturu za liječenje.
 Avicena je živio vrlo neurednim životom. Provodio je
noći, pišući svoja djela, a vinom je kako je on to znao
reći, "održavao svježinu duha". Umro je relativno mlad
u 57. godini života.
 Prevodi dr. Šaćira Sikirića koji su posvećeni
Aviceninom “Kanunu” nalaze se u Biblioteci Zavoda za
javno zdravstvo FBiH) i predstavljaju izvorni dokument
za proučavanje u oblasti historije medicine.
AVICENIZAM

 Avicenizam je pojam koji obuhvata kompleks sadržaja,

misli i djela Abdulaha Ibn Sina .
 Predstavlja sveukupnost filozofije življenja kakvu je
zamišljao i prakticirao liječnik i mislilac Abdulah Ibn
Sina i koja je nepobitno imala uticaja na savremene
poglede i shvatanja znanosti općenito, a posebno
filozofije i medicine .
ABU- BAKAR MUHAMED (IBN-ZAKARIJA AL
RAZI – RAZES) – POZNATI KLINIČAR

 Al Razi je rođen u persijskom gradu Rai 865. godine.

U mladosti se posvetio muzici, fizici i alhemiji. Kao
tridesetogodišnjak je posjetio jednu bolnicu u
Bagdadu. Ostao je očaran ljekarskom praksom, te se
ostatak života posvetio medicini.
 Kao ljekar Al Razi se odlikovao velikom moći
zapažanja i pronalazačkim duhom. Pronašao je olovni
kateter i instrument za otklanjanje stranog tijela iz
jednjaka.
 Al Razi je napisao Al Havi (latinski Contines) –
Sadržaj medicinskih enciklopedija sastavljenih od
izvadaka iz 226 djela grčko-rimskih i arapskih autora.
RAZES

 Značajno djelo Al Razi-ja je Kompendij medicine u 10

knjiga, latinski nazvan Liber Almansoris. Ovo djelo
obrađuje anatomiju, fiziologiju, farmakologiju, higijenu,
medicinsku kozmetiku, hirurgiju i toksikologiju. Kniga
broj 9. iz ove zbirke je posvećena liječenju bolesti.
Ona je dugo vremena korištena kao udžbenik.
 Napisao je raspravu «Disertacija o uzroku krize koja
se javlja u proljeće kada ruže najviše mirišu». Ovo se
smatra prvim opisom polenske groznice.
 Najpoznatije naučno dijelo Al Razi-a je Rasprava o
velikim i malim boginjama (De variolis et morbis). Ovo
djelo daje opis ovih bolesti i njihove međusobne
razlike (diferencijalnu dijagnozu).
ALAUDDIN IBN AL NEFIS
- OTKRIĆE PLUĆNOG KRVOTOKA
 Ibn Al Nefis – «Drugi Avicena» kako su ga prozvali
historičari medicine nije prihvatio Galenovu teoriju
krvotoka, koja je dominirala nekoliko stoljeća na
zapadu.

 Ibn Al Nefis je otkrio plućni krvotok. Ovo otkriće će

pripasti engleskom naučniku Viljemu Harveju.
 Djelo u kojem je Nefis opisao krvotok nije sačuvano u
orginalu. Pretpostavlja se da je njegov latinski prevod
zahvaljujući italijanskom ljekaru Andreu Alpagu
omogućilo preuzimanje Nefisove teorije plućnog
krvotoka od strane Padovske škole anatomije.
IBN AL NEFIS

 Ibn Al Nefis je čitav svoj život podredio nauci. Nije se

ženio.
 Svoju kuću poplpčanu mramorom ostavio je kao
zadužbinu kako bi se u njoj otvorila škola za buduće
ljekare i bolnica.
 Poznata je njegova izjava:»Da ne znam da će moja
djela trajati i deset hiljada godina nakon mene, ne bih
ih ni pisao.»
AL ZAHRAWI
- ČUVENI HIRURG

 Al Zahrawi je bio poznati hirurg. Isticao je značaj

poznavanja anatomije i fiziologije pri vršenju operacija.
Govorio je: «Ima mnogo ljekara, ali malo praktičara..
Ako neko nedovoljno poznaje anatomiju i fiziologiju
maože napraviti grešku i ubiti čovjeka. ja sam vidio
jednog ljekara, koji je želio postatit hirurg. On je
prerezao aneurizmu na vratu žene, zamijenivši je sa
abcesom. Žena je iskrvavila i umrla.»
 Al Zahrawi je koristio traheotomiju, ligaturu arterija,
liječio komplikovane prelome kostiju...
 Zahvaljujući njemu vlasti su rezoluciju prema kojoj
hirurgiju treba uvrstiti u medicinsko obrazovanje.
Hirurgija je time dobila ravnopravan status sa drugim
granama medicine.
ABDUL KASIM
- ČUVENI HIRURG

 Osvajanjem Andaluzije arapska medicina prenosi se

na tlo Evrope. Tu živi čuveni hirurg Abdul Kasim.
Arapski ljekari nisu prodirali u ljudsko tjelo te su za
zaustavljanje krvarenja koristili kauter.
 Abul - Kasim je autor medicinske enciklopedije Al
Tasrif . U prvom dijelu obrađena medicina, a u drugom
hirurgija .
TRADICIJA ARAPSKE MEDICINE

 Kad je, u razdoblju renesanse, Paracelsus 1528.

godine na trgu u Baselu, simbolički spalio "Kanun",
zadao je smrtni udarac ne samo arapskoj medicini
nego i galenizmu (grčko-rimska medicina na čelu s
Hipokratom i Galenom).
 Arapska medicina se održala zahvaljujući latinskim
prijevodima arapskih tekstova koji su važili za
autoritativne udžbenike. Nastavila je svoje djelovanje
u Otomanskom carstvu i Egiptu, a u nekim arapskim
zemljama i do danas.
ZNAČAJ ARAPSKE MEDICINE

 Zaslužna je su za obogaćenje farmakologije novim

sredstvima liječenja (kamfor, alkohol, destilovana
voda, sirupi.). Unaprijedila je alhemiju i dijetetiku.
Najveći doprinos je dala razvoju bolnica.
 Na području anatomije nije postignuto ništa značajno
jer iz vjerskih razloga nije rađena sekcija leševa.
 Plamen razvoja medicine je očuvan zahvaljujući tome
što je u periodu opasnosti od njegovog gašenja u
Evropi prenesen na istok ; gdje su grčko-rimske
tekovine Arapi upotpunili vlastitim iskustvom i opet ih
predali zapadu koji ih je u međuvremenu izgubio.
HISTORIJA MEDICINE – PREDAVANJE 12
KRATKI PREGLED RAZVOJA MEDICINE U BOSNI I HERCEGOVINI
ETAPE U RAZVOJU MEDICINSKE MISLI

ARHAJSKO DOBA-NEOLITSKO DOBA

Borba za opstanak, stalni sukobi sa:
 klimatskim surovostima
 divljim zvijerima
Zdravstveni problemi u vezi sa:
 deficitarnom ishranom
 infektivnim bolestima
 povredama u lovu
Kratak životni vijek

ANTIČKO DOBA
 Vlast Rimljana – sve do propasti Rimske imperije 476 g.
 Građeni gradovi po rimskim urbanim planovima.
 Hipokrat i Galen opisuju epidemiju kuge u Iliriji.
 Ciceron i Seneka opisuju postojanje malarije u Iliriji.
 Tuberkuloza je bila raširena (specifične patološke promijene na kostima umrlih). Visoka
dječja smrtnost.
 Prosječna dužina života oko 25 godina.
 U Iliriji je djelovao pokoji rimski ljekar, postojali su propisi o održavanju javne higijena, ali
nije bilo organizirane zdravstvene službe.

PERIOD OD PROPASTI RIMSKE IMPERIJE DO POJAVE SREDNJOVJEKOVNE BOSNE

 Burni historijski događaji.
 Dolazak slovenskih plemena sa novim načinom života.
 Zaboravljanje antičke tekovine dijalektičkog pristupa medicinskoj doktrini.
 Preovladavanje fatalizma i religioznih zabluda.
 Nema podataka o zdravstvenom stanju stanovništva.

SREDNJOVJEKOVNA BOSNA
1. Pojava bosanske države 1150 g.
2. Feudalno uređenje države – nastanak domaćeg feudalnog plemstva.
3. U Bosni je narod o bolestima imao fatalistično shvatanje.
4. Liječenje je počivalo na gruboj empiriji.
5. Narodna medicina ima više folkorni značaj nego neku naučnu vrijednost (ljekaruše)
6. U srednjem vijeku medicina u Evropi je bila priznata kao egzatna nauka sa pozitivnim
tradicijama iz antičke kulture, što nije bio slučaj u Bosni.

OSMANSKI PERIOD U HISTORIJI BOSNE 1463.-1878. G.

 Osmanska vladavina u Bosni - četiri stoljeća.
 Novi način društvenog i ličnog života – kult vode.
 Prvi vodovod u Sarajevu 1461. g.
 Zdravstvene i medicinske prilike loše: sifilis, tuberkuloza, lepra, trahom.
 Narod prepušten uglavnom sebi i narodnim ljekarima.
 Vakufska bolnica – prva bolnica u Bosni (1866.g.)
  Liječenje duševnih bolesnika –Hadži Sinanova tekija.
 Arapska medicina i farmacija namijenjena najvišim slojevima stanovništva.

BOSNA I HERCEGOVINA U VRIJEME AUSTROUGARSKE UPRAVE 1878.-1918.

 Bosna je došla pod utjecaj zapadnoevropske civilizacije.
 Zdravstveno stanje stanovništva loše – epidemije kolere, malarije, sifilisa.
 Rad na suzbijanju karantinskih bolesti, besplatno liječenje zaraznih bolesti, briga o
vulnerabilnim grupama stanovništva.
 Sanitetski odsjek – zakonski akti, vodovodi
 “Verordnung” – Odredbe o vršenju ljekarske, ranarske, veterinarske i babičke prakse u
zemlji (1879.)
 Zdravstvena služba – zemaljska, organizacijski jedinstvena, pod kontrolom Zemaljske vlade

BOSNA I HERCEGOVINA U SASTAVU DRŽAVE SHS, KRALJEVINE SHS, KRALJEVINE

JUGOSLAVIJE
 Teško stanje u pogledu zdravstvenih objekata i kadra.
 Masovne socijalno-medicinske bolesti.
 Rašireno nadriljekarstvo i nadriapoketarstvo.
 Počela sa radom Liječnička komora.
 Otvorena Državna nudiljska škola (1924. g)
 Rad dr. Andrije Štampara – uvođenje socijalno-medicinskih principa u zaštitu zdravlja
stanovništva.
 1923. g Stalna bakteriološka stanica u Sarajevu
 1924. g Centralni higijenski zavod u Sarajevu.

BOSNA I HERCEGOVINA U SASTAVU (DFJ, FNRJ) SFRJ OD 1945.-1991.

1. Potreba za: obezbjeđenjem životnih namirnica, saniranjem epidemija zaraznih bolesti, razvojem
zdravstvene službe.
2. Preventivni programi – eradikacija zaraznih bolesti.
3. Nakon 1973 g. – masovne hronične bolesti.
4. Deklaracija iz Alma Ate (1979.g.)
5. Strategija “Zdravlje ua sve do 2000 godine”.
6. 1946. godine otvoren Medicinski fakultet u Sarajevu.
7. U šest decenija rada Medicinski fakultet je završilo 7084 studenata.
8. Fabrika “Bosnalijek” osnovana 1951. g.

DRŽAVA BOSNA I HERCEGOVINA 1992.-2008.

 Zdravstveno stanje stanovništva u ratnom periodu: ratne povrede, infektivna oboljenja,
posttraumatski stres.
 Hronične masovne bolesti – vodeća oboljenja.
 Tehnološki zastoj.
 Reorganizacija zdravstvenog sistema.

PREDAVANJE 12. NARODNA I TRADICIONALNA MEDICINA U BOSNI I HERCEGOVINI

LJEKARUŠE, FRANJEVCI, TRAVARI

NASTANAK NARODNE MEDICINE

Lišen kroz vijekove ljekarske pomoći i lijekova i ostavljen samom sebi i svojoj samopomoći, narod
je pribjegavao narodnoj medicini i ljekarima-samoucima.
Kao prastara narodna umotvorevina, narodna medicina ima pored prirodnjačke osnove još i
iskonske natprirodne naslage, u vidu vjerskih i mađijskih sila, pa zato počiva na trijadi koju čine:
priroda, vjera i mađija.

BOLEST – BOŽJE POSLANJE

Narod je vjerovao da je bolest božje poslanje. Bog šalje bolesti na ljude da ih kazni za njihove
grijehe ili grijehe njihovih očeva. Vjeruje se da je bolest živo biće koje putuje od kuće do kuće, od
mjesta do mjesta.
Ivan Zovko priča kako su ljudi u Ljubuškom vjerovali da pred pomor djevojka obilazi sela i
gradove, dozivajući po imenu čeljad koju hoće da pomori.
Iako vjeruje da je bolest božje poslanje, narod ipak traži put i način za ozdravljenje. Na liječenje ga
tjera muka koja zagorčava život, a i nada da je bolest samo jedno iskušenje. Bolesnik se uzda u
božju milost.

POSTUPAK NARODNE MEDICINE

Kad se u kući neko razboli, najprije se upotrijebe domaća sredstva, ili se traži savjet u susjedstvu ili
pomoć od travarice. Ako to ne pomogne, onda se pozove sveštenik da čita molitvu, budući da se on
smatra posrednikom između bolesnika i Boga koji je poslao bolest.
Za narod je zlo kada bolest postane hronična jer je za njega „duga bolest – gotova smrt“.
Zemljoradnik smatra zdravlje najvećim blagom. Ono mu omogućava rad, kojim on prehranjuje
svoju porodicu. Njegova molba Bogu za dug život i dobro zdravlje odražava i njegov pogled na
svijet.

NARODNE IZREKE
O dubini medicinske misli i bogatstvu pojmova narodne medicine govore i kratke narodne izreke i
poslovice koje pokazuju i ponešto od hipokratovskog obilježja:
„Kome ima vijeka, ima i lijeka“
„Bolest na vrata ulazi, na iglene uši izlazi“
„Bolest na konju dolazi, a na pužu odlazi“.
O raznolikosti narodne medicine i o bogatstvu narodnog iskustva govore i njegove higijenske,
sažete misli, kao što su:
„Gdje nema svijetla, ima blijedila“
„Kratka večera, laka noć“
„Lijenost upropasti tijelo, kao rđa željezo“

NARODNI LJEKARI
Ljekari-samouci ili empiričari, prihvatajući i održavajući na očigledan način i usmenim putem
predanja narodne medicine i njeno vijekovno iskustvo, izrastali su i održavali su se kroz vijekove
kao tražen i cijenjen red stručnjaka, sličan ostalim neophodnim narodnim zanatlijama. Oni su ili
domaći „vidari „ ili španjolski Jevreji, muslimanski berberi i sveštenici, a po selima vračare i vješte
žene.
Terapija narodne medicine sastojala se uglavnom iz molitava, zapisa, amajlija, bajanja i liječenja
lijekovima iz biljnog, životinjskog i mineralnog svijeta.

LIJEČENJE LJEKOVITIM TRAVAMA

Liječenje ljekovitim travama bilo je i još uvijek je omiljeno u mnogim krajevima Bosne. Vjeruje se
da svaka bolest ima svoje bilje, da je svaka biljka za nešto dobra. Ljekovite trave su skupljale
travarice. Ovakve žene brale su ljekovite trave po šumama i livadama i to u naročito određene
praznične dane. Travama su liječile oboljele, pravile meleme i slično.
Ivan Zovko je zabilježio jedno predanje, prema kome je čovjek slušao u šumi razgovor drveća,
trave i kamenja, koji su kazivali jedan drugom za što je koji dobar, koju bolest liječi i kako se od
njih prave lijekovi. Bilje, se smatra najljekovitijim sredstvom stoga što je u njemu središte neke
natprirodne sile.

MINERALNE VODE
Bosna obiluje mineralnim vodama. Narod je vjerovao u njihovu ljekovitost. Zbog toga je
samoinicijativno „išao na vode, kupao se i pio kiselu vodu koliko je želio i mogao“.
Skarić priča kako posjetioci Kiseljaka „zorom već navale na izvor i svaki pije po svojoj pameti ili
kako ga je neko nasavjetovao. Neki je pio i po 10-15 oka na dan i voda bi ga tako istrugala da se
jedva micao, a neki padne na postelju, pa se jedva kući vrati: ode gori nego što je došao“
Dr. Blau, njemački konzul, u svom djelu o Bosni spominje da se mineralna voda iz Fojnice
prodavala u Štajerskoj pod imenom Johannisbrunnen
H. Ristić, 1869 g; kaže kako je Toplica (ilidža) kod Sarajeva ljekovita za kostobolju, i da tu Jevreji
dolaze i koriste je po mjesec dana godišnje.

LJEKARUŠE - DEFINICIJA
Narodna medicina je imala i svoju književnost. To su ljekaruše. One su prostonarodne medicinske
bilješke, koje također spadaju u narodnu medicinu, pošto sadrže narodne savjete i upute o
bolestima, lijekovima i liječenju.
U njima su zabilježeni recepti za razne bolesti onim imenima kako ih je narod nazivao. Uglavnom nema u
njima naučnih termina, već su navedeni nazivi za simptome, tegobe i lijekovi bez ikakvog sistematskog
reda. Ljekaruše sadrže i upute za njegu teških bolesnika koji boluju od kuge, kolere i savjete kako čovjek
treba da se čuva od ovih opakih bolesti.
Historičar dr. Jeremić, kaže: Ljekaruše su upustva kako se treba i kojim sredstvima liječiti, pa je u
njima, uglavnom, pobilježeno mnogobrojno bilje, dijelovi životinja, ekskrementi ljudski i
životinjski i nekoliko elemenata iz mineralne oblasti, liječenje parenjem, kađenjem, oblogama,
kupanjem, a preporučuje se i puštanje krvi“.

109 LJEKARUŠA NASTALIH NA TLU BOSNE

Ljekaruše nisu naš narodni specijalitet. Pod raznim imenima one postoje i kod drugih naroda. One
su plod onoga doba kada je napuštena antička tradicija u medicini, a počela dominirati pseudo-
nauka, demonologija, alhemija, astrologija i magija.
Ljekaruše su se prenosile kao anonimni spisi s koljena na koljeno, pa im se teško može odrediti
mjesto i vrijeme postanka, put kojim se šire i ruke kroz koje su prošle.
One označavaju prelaz na pravu naučnu medicinu i farmaciju. Smatra se da je na teritoriji BiH
nastalo 109 ljekaruša, od kojih najveći broj u periodu početka 18 i 19 stoljeća. Poznate ljekaruše su:
Filipovićeva, Kulenovićeva, Mirkovićeva, Simićeva itd.
Visoko razvijena narodna medicina i farmacija u BiH ispoljila se naročito u radu Vase Pelagića, čiji
je "Stvarni narodni učitelj" zapravo posljednja narodna ljekaruša.

ATARI
Već u 15 st. i 16 st. postojali su ljudi u BiH koji su se bavili pripremanjem lijekova i prodajom
raznih lijekovitih trava i droga. Atari (drogeristi-apotekari) su bili ljudi koji su poznavali svaku
drogu i ljekovitu biljku po obliku i mirisu, a znali su i za koju bolest se upotrebljava. Kod njih se
mogao dobiti lijek za svaku stvarnu ili umišljenu bolest. Prodavali su: skupe afrodizijake, terijak,
lijekove protiv stomačnih bolesti, glista itd. O cijeni se moglo razgovarati, a moglo se ostati dužan
pa kasnije platiti. U oficijelnim apotekama se to nije moglo. Dok je u atarima bio dobar promet,
vlasnici apoteka tog perioda se žale na slab promet, pa se pored držanja apoteke moraju da se bave
dopunskim djelatnostima kako bi osigurali sredstva za normalni život.
ZASLUGE ATARA
U zadnjim godinama osmanske vladavine u Sarajevu radi preko 50 atara u svojim dućanima.
Atarima pripada najviše zasluga za razvoj narodne farmacije. Za njihove dućane se može reći da su
bili prijelaz od narodne farmakoterapije ka oficijelnim apotekama i da su kao takvi prosječnom
stanovniku Sarajeva bili draži i bliži. Zato su se mogli održati tako dugo sve do drugog svjetskog
rata.

FRANJEVCI
Fratri, sveštenici i hodže kao najškolovniji ljudi i najbliži narodu, već po svome pozivu, bili su
upućeni da pružaju svojim sugrađanima ljekarske i apotekarske savjete i prvu pomoć.
Osnove svoga ljekarsko-apotekarskog znanja dobivali su fratri sopstvenim radom, sakupljanjem
onoga što je u narodu bilo sačuvano o pojedinim bolestima i lijekovima, proučavanjem stranih
medicinskih knjiga o pojedinim bolestima i lijekovima (italijanskih i njemačkih) i narodnih
ljekaruša dobivenih u Dalmaciji. Svoju pomoć pružali su bez razlike svima koji su to od njih tražili.

Posebno značajnu ulogu imaju franjevci. Oni su osnovani kao misionarski red. Jedna od njihovih
aktivnosti je bila liječenje naroda. Stoga mnogi budući franjevci studiraju i medicinske nauke.
U osmanskom periodu je važna i aktivnost fratara provincije Hercegovačke i Bosne Srebrene. Oni
djeluju u periodu od 1799.-1865. uglavnom u samostanima kao liječnici i apotekari (fra Gracić, fra
Bustrović, fra Nikolić, fra Marešević, fra Sučić i dr.
Fra Petar Bustrović je bio prvi promovirani diplomirani liječnik u BiH, koji je 1708. g. završio
Medicinski fakultet u Italiji.

NARODNA MEDICINA U BOSNI U DOBA AUSTROUGARSKE VLADAVINE

Austrougarska vlast je zatekla u BiH 1878. mnoštvo berbera (hirurga), vidara, vračara, bajalica,
zatim jevrejskih ljekara (hećima), jevrejskih i muslimanskih apotekara, nekoliko litotoma i jednog
reklinatora kojima se narod obraćao za pomoć u rješavanju zdravstvenih problema.

Austrougarske vlasti su nastojale da suzbiju nadriljekarstvo. Ali sve to nije išlo tako lako, premda su
odmah, u početku izdate korisne odredbe. Narodni ljekari i narodna medicina-farmacija prelaze
polagano na selo (ali ne napuštaju u potpunosti ni gradove)

NARODNA MEDICINA U BOSNI U DOBA IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA

Narodna medicina i farmacija nisu ni poslije Prvog svjetskog rata prestali da postoje u BiH. Jedan
od izrazitih predstavnika narodnih ljekara je bio Sadik Sadiković iz Ljubuškog. U Prvom svjetskom
ratu je radio kao bolničar u austrougarskoj vojsci u Mađarskoj. Za vrijeme tog službovanja po
bolnicama stekao je iskustvo u radu sa bolesnicima. U svom radu je zadržao tradiciju narodnog
liječenja. Široko je primjenjivao ljekovito bilje.
Često je kažnjavan za nadriljekarstvo od okružnog suda u Mostaru i za vrijeme austrougarske
okupacije i poslije u Kraljevini Jugoslaviji. Godine 1930. zabranjen mu je rad. Žalbe Sadika
Sadikovića su odbijene od strane Banske uprave i od Ministarstva narodnog zdravlja i socijalne
politike. On je upućen na poštovanje zakona. Sadik je nastavio i dalje rad i ponovo je bio kažnjavan
za nadriljekarstvo. Narod mu je dolazio na savjet i liječenje, nekada i po 100 lica dnevno.

NARODNA MEDICINA U BOSNI NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA I DANAS

Alternativna medicina je u BiH još uvijek ostala zanimljiva i pored velikih uspjeha u vezi sa
zdravstvenim prosvjećivanjem naroda. Tadašnja farmacija i medicina krče sebi puteve u najšire
slojeve naroda, ali ukorjenjene zaostavštine prošlosti teško se iskorjenjuju. Postojali su i dalje,
posebno na selima "narodni" ljekari kojima se obraćao narod za rješavanje zdravstvenih problema.
Pored korištenja alternativnih oblika liječenja narod posjećuje i kultna mjesta liječenja u potrazi za
ozdravljenjem. Kultna mjesta su najčešće grobovi, turbeta, tekije, crkve, džamije, sinagoge i dr.
Najpoznatija kultna mjesta liječenja u BiH su: Grobovi 7 braće u Sarajevu, mjesto pojave Gospe u
Međugorju, Stara pravoslavna crkva u Sarajevu itd.

OPSTANAK NARODNE MEDICINE

Ne treba zaboraviti da postoji duga historija čovjekovog uma, injegove kulture i civilizacije. Kao
što u geološkoj historiji zemlje postoji vidna stratifikacija minulih geoloških epoha, od arhajske
periode do recentnog doba, tako isto i u prirodi čovjeka postoje mnoge moćne naslage, stratifikacije
davne prošlosti, davnog načina mišljenja, nataloženih u svjesnom i odsvjesnom, racionalnom i
mističnom.
Kao što u geologiji postoje poremećaji izbijanja starijih geoloških slojeva na mlađe, tako slično
stanje vlada i u čovjekovoj psihi.
Zbog toga u duševnom životu čovjeka mogu da postoje, paralelno jedna pored druge, dvije ili više
osobina različitih načina mišljenja i osjećanja i zbog toga u datim momentima, naročito za vrijeme
bolesti, pored racionalnog, umnog, prosvijećenog, izbijaju na površinu shvatanja, osjećanja,
emocije, nagičnog, neracionalnog, arhaičnog.
PREDAVANJE 12B: MEDICINA U BOSNI I
HERCEGOVINI U DOBA IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA
I NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA

POČETAK RADA MEDICINSKOG,

STOMATOLOŠKOG I FARMACEUTSKOG
FAKULTETA, MEDICINSKIH ŠKOLA ,
USPJESI MEDICINE
BOSNA I HERCEGOVINA U DOBA
IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA
ZDRAVSTVENE PRILIKE

U samom zdravstvu BiH zatečeno je po završetku Prvog

svjetskog rata:

 mali broj ljekara; u mnogim srezovima nijedan

 nikakav srednji medicinski kadar
 nijedna medicinska škola
 oskudan i dotrajao posteljni fond u bolnicama
 nedovoljan broj javnih apoteka
 deficitarna stomatološka služba
 oskudno opremljene općinske ambulante
 vrlo ozbiljna epidemiološka situacija
 ogromna smrtnost dojenčadi
 masovne socijalno-medicinske bolesti
 rašireno nadriljekarstvo i nadriapotekarstvo
ZARAZNE BOLESTI

 U Kraljevini SHS u periodu od 1919.-1928. godine od osam

zaraznih bolesti oboljelo je 426.827 lica, a umrlo 47.513 lice
(oko 10%).

 U Sarajevu je 1918. g bila epidemija variole - 150 oboljelih.

 Malarija je bila raširena u Posavini i uz Neretvu do njenog
ušća u Jadransko more.

 U periodu od 1927.-1933. godine registrirana su 58.000

oboljela od sifilisa, odnosno 11.8% ukupne populacije. Najviše
oboljelih je registrovano u Mostarskom srezu.

 1924. godine u cilju suzbijanja epidemija utvrđena je obaveza

bakterioloških stanica da kontrolišu stanje na terenu i da šalju
izvještaje o kretanju zaraznih bolesti.

MEDICINSKI KADAR - LJEKARI

 Prvih posljeratnih godina ljekara je bilo malo - raspoređeni

u nekoliko većih gradova.

 Bilo je čitavih srezova bez ijednog ljekara.

 U BiH je 1918. godine bilo oko 100 ljekara stranaca.

 Tridesetih godina u Sarajevu je postojala Liječnička komora

u koju su bili učlanjeni svi civilni i vojni ljekari, stomatolozi i
apotekari iz svih mjesta Banovine.

 U BiH počinju raditi i prve liječnice dr. sci Teodora

Krajevska (1854.-1935.) i prim. dr. Ševala Iblizović (1905.-
1978.).
MEDICINSKI KADAR – MEDICINSKE SESTRE

 Srednji medicinski kadar je bio insuficijentan.

 Najveći teret medicinskog posla je bio na časnim sestrama,
te priučenim bolničarima i bolničarkama.
 U Zemaljskoj bolnici su 1910. godine organizovani kursevi
za edukaciju bolničkog osoblja.

 Godine 1924. je u BiH otvorena Državna nudiljska škola.

 Do tada su se medicinske sestre obrazovale u Zagrebu i u

Beogradu.
 Sestre koje su se obrazovale u Zagrebu bile su usmjerene
na socijalno-zdravstveni rad i to na terenu.
 Sestre koje su se obrazovale u Beogradu usmjerene su u
svojoj izobrazi za rad u bolnicama
MEDICINSKI KADAR
– UKUPAN BROJ ZDRAVSTVENIH RADNIKA

1939. godine radilo je u BiH:

 383 ljekara (bez vojnih ljekara),
 71 farmaceut,
 110 babica i
 47 srednje medicinska radnika.
DOKTOR ANDRIJA ŠTAMPAR (1888.-1958.)

 Andrija Štampar je bio predsjednik Jugoslavenske

akademije nauka i umjetnosti i predsjednik Prve svjetske
zdravstvene skupštine SZO.

 Dr. Andrija Štampar je radio na dopunskom stručnom

usavršavanju zdravstvenih radnika. Do 1930. godine
stručno usavršavanje je dobilo 238 lica uglavnom ljekara (u
Njemačkoj, SAD, Francuskoj i Danskoj i drugim zemljama).

 Štamparove ideje su došle do punog izražaja tek u

godinama iza Drugog svjetskog rata u nizu međunarodnih
deklaracija i u Ustavu SZO

OSNIVANJE MREŽE HIGIJENSKIH ZAVODA

 Kao načelnik Higijenske službe u Beogradu počinje

organizirati sistem zdravstvene zaštite radnika i seljaka,
ugroženih grupa stanovništva (trudnice, porodilje,
dojenčad, mala djeca)
 Radi na prevenciji i liječenju masovnih bolesti sa socijalnom
etiologijom.
 Dr. Andrija Štampar osniva ustanove koje uvode socijalno-
medicinski pristup u ljekarski rad.
 To su bili higijenski zavodi, domovi narodnog zdravlja i
zdravstvene stanice.
 U toku perioda od 1920.-1925. godine na teritoriji Kraljevine
SHS je osnovano 250 socijalno-medicinskih ustanova.
 1923. godine počela je sa radom Stalna bakteriološka
stanica u Sarajevu, zatim 1924. godine i Centralni higijenski
zavod u Sarajevu.
ZDRAVSTVENE USTANOVE U BiH 1937. GODINE

Opća državna bolnica u Sarajevu 1027 kreveta

Banovinska bolnica u Banja Luci 192 kreveta
Banovinska bolnica u Mostaru 192 kreveta
Banovinska bolnica u Tuzli 180 kreveta
Sreskih bolnica 9 sa ukupno 240 kreveta
Općinskih bolnica 11 sa ukupno 555 kreveta
Specijalna bolnica za tuberkulozu - 160 kreveta
Kasindol
Ukupno bolničkih kreveta 2546
ZDRAVSTVENI KADAR OPĆE DRŽAVNE BOLNICE

 Dr. Bogdan Zimonjić, koji je završio medicinski studij u

Beču i Pragu je radio na prvom odjeljenju. On je kasnije
formirao Internu kliniku Medicinskog fakulteta u Sarajevu.
 Dr. Blagoje Kovačević je radio na drugom odjeljenju. On je
osnovao Hirušku kliniku Medicinskog fakulteta u Sarajevu.
 Na četvrtom odjeljenju su radili dr. Lukić (kasnije profesor
VMA u Beogradu) i dr. Izidor Papo (kasnije profesor VMA u
Beogradu)
 Zahvaljujući dr. Hamdiji Karamehmedoviću, sedmo
odjeljenje će prerasti, u Kliniku za zarazne bolesti.
 Šef osmog odjeljenja dr. Žarko Praštalo je kasnije postao
profesor Medicinskog fakulteta.
 Leprozorijum u kome su liječni bolesnici sa prostora BiH i
izvan BiH koji je bio u sastavu trećeg odjeljenja je ukinut tek
1981 g.
APOTEKARSKA DJELATNOST

 Ujedinjenjem jugoslovenskih zemalja u jednu državu, stanje

u pogledu razvoja farmacije se bitno popravilo.
 Otvara se sve više apoteka po unutrašnjosti i stvara se
domaći kadar apoteke.

 Njemačka farmaceutska proizvodnja ima dominantan

položaj u plasiranju svojih proizvoda u Kraljevini Jugoslaviji.

 U 1920. godini od 55 apotekara, sopstvenika apoteke u

BiH, bilo je preko 30 stranaca. Neposredno prije Drugog
svjetskog rata bilo je u BiH 60 javnih apoteka, 4 bolničke i
jedna apoteka Bratinske blagajne.
BOSNA I HERCEGOVINA
NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA
ZDRAVSTVENE PRILIKE

Ratna pustošenja su ostavila teške posljedice, te je trebalo:

 stanovništvu obezbjediti najnužnije životne namirnice i
koliko toliko ublažiti glad koja je vladala tokom rata i
neposredno po njegovom završetku

 sanirati i spriječiti epidemije pjegavca, trbušnog tifusa,

rekurensa, malarije i drugih zaraznih bolesti

 paralelno raditi na obnovi opustošene zemlje i razvijati

kapacitete privrede, školstva i zdravstvene službe
PROBLEM TUBERKULOZE

 Smatra se da je na području BiH 1945. godine zatečeno

50.000 tuberkuloznih bolesnika. Antituberkulozna služba je
raspolagala : jednim dispanzerom, sa 2 ljekara i jednim
srednje medicinskim radnikom, sa 470 kreveta u bolnici i
lječilištima

 To je bilo isuviše malo da bi se ovom broju bolesnika mogla

pružiti odgovarajuća medicinska pomoć.

 Trebalo je povećati, broj ustanova i broj kadrova, uz

istovremenu primjenu savremenih metoda u borbi protiv
tuberkuloze.

 Zahvaljujući sprovedenim mjerama zdravstvene zaštite

došlo je do naglog pada oboljelih od tuberkuloze, tako da je
on 1989. g. u BiH iznosio 6.900.
SUZBIJANJE SIFILISA, TIFUSA I CRIJEVNIH
OBOLJENJA

 Akcija za liječenje i suzbijanje sifilisa i mikotičkih oboljenja

započela je 1948. godine pod rukovodstvom dr. Ernesta
Grina.
 Izvršeno je oko 1.5 miliona seroloških pregleda na sifilis.
 Izliječeno je 50.000 lica obolljelih od sifilisa.

 Uz pomoć UNRA koja je obezbjedila snabdjevanje sa DDT

sprovedena je akcija depedikulacije u cilju sprećavanja
pjegavca i rekurensa.
 Tokom 1946. godine zaprašeno je DDT-jem 2.200.000
stanovnika, a cijepljeno je 800.000.
 Protiv crijevnih zaraznih bolesti preduzimane su sanacije
vodenih objekata u cilju poboljšanja sanitarnih prilika te
vakcinacija protiv trbušnog tifusa i paratifusa.
HRONIČNE BOLESTI POSTAJU VODEĆI UZROK
OBOLJEVANJA

 Smrtnost zbog neoplazmi i degenerativnih oboljenja srca i

vaskularnog aparata bilježi porast.

 Nakon 1973. godine u prvi plan, postepeno izbijaju

masovne nezarazne hronične bolesti, dalje starenje
populacije i bolesti ovisnosti kao što su alkoholizam
narkomanija.
MEDICINSKI KADAR – MEDICINSKI FAKULTETI

 1945. godine ukupni kadrovski kapaciteti zdravstvene službe

su iznosili svega 105 ljekara, nekoliko desetina medicinskih
sestara i bolničara dok 26 srezova u Republici nije uopće
imalo ljekara.
 Medicinski fakultet u Zagrebu je osnovan 1917. godine, u
Beogradu 1921. godine, u Ljubljani (sa kompletnom
nastavom) 1945. godine,
 Medicinski fakultet u Sarajevu je zvanično otvoren
16.11.1946. godine.
 Prva generacija studenata koja je upisala Medicinski fakultet u
Sarajevu je promovirana 27. marta 1953. godine.
 U šest decenija rada Medicinski fakultet je 7.084 studenta
uspješno završilo i steklo stručni naziv doktora medicine.
MEDICINSKI KADAR – MEDICINSKI FAKULTETI

 Medicinski fakultet u Tuzli je osnovan 1976. godine. Do

2004. godine studij u Tuzli je završilo 1584 studenta.

 Medicinski fakultet u Banjoj Luci je osnovan 1978. godine.

Nakon dvije decenije postojanja na ovom fakultetu je
diplomiralo 1107 studenata.
STOMATOLOŠKI FAKULTET, VIŠA MEDICINSKA
ŠKOLA

 Stomatološki fakultet u Sarajevu je osnovan 1961. godine.

Na njemu je za četiri decenije rada diplomiralo 2.260
doktora stomatologije.
 Viša medicinska škola u Sarajevu je osnovana 1973. g. U
tri decenije rada Više medicinske škole diplomiralo je 1255
studenata na općem smjeru, 486 na labaratorijskom
smjeru, 451 na fizioterapeutskom smjeru, 517 na
radiološkom smjeru i 300 na sanitarnom smjeru.
 U BiH je bilo zaposleno 1991.godine 3.995 ljekara opće
prakse, 3.975 specijalista i ljekara na specijalizaciji, 1.346
stomatologa, 811 farmaceuta i 20.472 zdravstvena
tehničara.
ZDRAVSTVENE USTANOVE

 Zatečeni broj bolničkih postelja u BiH 1945. godine iznosio

je oko 0.8 postelja na 1.000 stanovnika.
 Broj bolničkih postelja u BiH 1991. gadine je iznosio
5.8/1.000 stanovnika, a u zemljama zapadne Evrope 7.6
postelja /1.000 stanovnika.
 Mreža općih ambulanti se širila.
 BiH poslije Drugog svjetskog rata nije imala svoje
veledrogerije, a pogotovo nije imala nikakvu farmaceutsku
industriju
 Fabrika "Bosnalijek" u Sarajevu je osnovana 1951. godine.
Ona počinje proizvoditi lijekove i hemijske proizvode.
 Poslije oslobođenja u BiH su zatečene samo 44 javne
apoteke i 66 diplomiranih farmaceuta. Već 1956. godine
bilo je 99 javnih apoteka, 7 bolničkih apoteka i 175
diplomiranih farmaceuta.
BOSNA I HERCEGOVINA
U PERIODU 1992-2008
ZDRAVSTVENO STANJE STANOVNIŠTVA

 Hronične masovne nezarazne bolesti su i dalje vodeća

oboljenja u morbiditetu i mortalitetu stanovništva BiH

 Zaostale mine i neeksplodirana ubojita sredstva

predstavljaju ogroman rizik po zdravlje stanovništva.
Procjenjuje se da na teritoriji BiH još uvijek postoji više od
18.000 minskih polja sa oko 1.5 milion neeksplodiranih
minskih sredstava.
MEDICINSKI KADAR
ZDRAVSTVENE USTANOVE

 U toku rata najveće smanjenje izraženo u procentima došlo

je kod diplomiranih farmaceuta i doktora stomatologije.
 Medicinski fakultet u Foči je otvoren 1992. godine, a
Medicinski fakultet u Mostaru 1997. godine.
 U toku posljednjeg rata zbog potpunog ili djelomičnog
oštećenja na zdravstvenim objektima van funkcije se
nalazilo oko 31.2% prostora.
 Uslijedila je obnova i rekonstrukcija zdravstvenih objekata.

 Proces reorganizacije zdravstva je u toku.