HIPOKRAT OTAC MEDICINE Znanstvena medicina koja se poela razvijati u petom stoljeu prije Krista u Hipokratovim je djelima doivjela

a svoj najvei sjaj koji je zasjenio sve to je u medicini stvoreno prije toga, a isto tako i nastojanja i postignua medicinske struke dugog niza sljedeih stoljea. Roenje i djela Hipokrat je roen oko 460. godine prije Krista u Kosu, glavnom gradu istoimenog otoka na jugozapadu Male Azije. Otac mu je bio Heraklid koji ga je uputio u medicinu, dok je filozofiju uio kod poznatog filozofa Demokrita iz Abdere. Hipokrat je napisao veliki broj medicinskih spisa koji su kasnije sakupljeni i koji nose zajedniki naziv "Corpus Hipocraticum". Hipokratova veliina je u nainu na koji je prilazio svom zadatku, u temeljitosti i objektivnosti njegova promatranja pored bolesnike postelje, u trijeznosti njegovih zakljuaka u pogledu dijagnoza i prognoza, u odbijanju svake hipoteze kao tumaenju uzroka bolesti, u sigurnosti i svrsishodnosti pri izboru lijekova i, konano, u nastojanju da stvori etike temelje lijenikog rada. Uenje o etiri elementa teorija Hipokratove medicine Za Hipokrata je bolest prirodna pojava koja moe imati samo prirodne uzroke. Ti uzroci mogu biti raznovrsni: klimatski faktori, smetnje prehrane, nezdrava voda, hladnoa, i oni izazivaju u organizmu odreene promjene koje nazivamo bolest. Hipokratova medicina proizlazi teoretski iz uenja o etiri elementa koje je osnovao grki filozof Empedoklo. Ta etiri elementa su: voda, vatra, zrak i zemlja. Iz njih je nastalo sve to postoji pa i ljudski organizam. Ovim elementima odgovaraju etiri kvalitete: hladno, toplo, suho i mokro. Elemente, odnosno, njihove kvalitete, spaja takozvana "pneuma" koja ima sjedite u srcu odakle polazi kroz ile u svaki dio tijela. Glavni sastojci organizma su etiri tjelesna soka: krv, sluz, crna i uta u. I ti sokovi imaju odgovarajue kvalitete: krv je topla, sluz je hladna, uta u je suha, a crna vlana. Ako su sokovi ispravno pomijeani, ovjek je, prema Hipokratu, zdrav. Dolazi li, pak, do poremeaja u meusobnom odnosu sokova, nastaje bolest. Sokovi imaju utjecaja i na temperament pojedinog ovjeka. Nazivi temperamenata kojima se jo i danas sluimo (sangvinini, flegmatini, kolerini, melankolini) potjeu od naziva etiri tjelesna soka. Meusobni odnos sokova u organizmu po Hipokratu regulira posebna sila koju on naziva "fizis", a to znai "priroda". Hipokratska medicina, dakle, vodi rauna samo o tjelesnim sokovima, dok vrste elemente ostavlja sasvim po strani. To je itava teorija Hipokratove medicine. Sve ostalo je u njoj empirija. Ta teorija, genijalna u svojoj jednostavnosti, prvi je pokuaj teoretskog tumaenja i obrazlaganja svih sloenih zbivanja u zdravom i bolesnom organizmu. Ona je stoljeima vladala medicinskim uenjem i sve do 18. stoljea sluila je kao temelj znanstvene medicine. Hipokratova praksa U praski, u postupku s bolesnim ovjekom, Hipokrat naputa sva teoretiziranja i dogmatiziranja. Tu se ravna iskljuivo po svom iskustvu i po rezultatima svog promatranja. Nenadmaiv je u opisivanju svih naoko neznatnih simptoma bolesti koji su vani za dijagnostiku, a koje nitko prije njega nije primjeivao.

I u pogledu lijeenja pripada Hipokratu velika zasluga to je opet u lijeenje uveo prirodne lijekove kakvima su se ljudi sluili prije empirijske medicine. Njegova se terapija sastoji iz jednostavnih sredstava kojih je broj osim toga ogranien. To su ljekovite biljke koje daje u razliitim oblicima; kuhani jeam, medena voda, mjeavina octa, meda i vode, i slini lijekovi kojima nastoji proistiti organizam ili izazvati povraanje, znojenje ili mokrenje. Hipokrat vjeruje u ljekovitu snagu prirode i zato mu je cilj kod provoenja terapije poduprijeti prirodu u njezinom nastojanju da uspostavi zdravo stanje u organizmu. Sva ta sredstva koja Hipokrat primjenjuje u skladu su s njegovim humoralno-patolokim shvaanjima: njihovom pomou nastoji on regulirati odnos sokova u organizmu, poboljati njihovo stanje i izluiti nezdrave i kodljive sokove. U toj terapiji nema shematiziranja, ona je individualno prilagoena svakom bolesniku. Odreujui terapiju, Hipokrat uzima u obzir cijelu osobnost bolesnika, grau njegova tijela, temperament, stanje itavog organizma. Hipokrat stoga ne lijei bolesne organe, nego bolesnog ovjeka. Hipokratov utjecaj na medicinu Utjecaj Hipokrata i njegove kole na razvoj medicinske znanosti bio je jai i trajniji od utjecaja bilo koje druge medicinske kole. Hipokrat je osnovao induktivnu, pozitivnu medicinu, osloboenu praznovjerja; sistematizirao je itavo iskustveno znanje svojega vremena, poloio temelje lijenike etike, stvorio strunu terminologiju koja se i danas gotovo u cijelosti upotrebljava. Najvei protivnici kulta medicinskih autoriteta nisu mogli, a da ne posustanu pred veliinom Hipokrata iji su autoritet jedino priznavali. Tako je Hipokrat ostao do danas najvei uitelj medicine svih vremena te s pravom nosi naziv "otac medicine".