Uvod Eutanazija je tema koja je vjeno izazivala kontroverze a tako je i danas. Pitanja o smrti idu usporedo sa pitanjima o ivotu.

Smrt je ivotna injenica, smrt ne predstavlja nita drugo nego zavretak ivota. Suvremena medicina i njene mogunosti ak i manipuliranja ivotom rezultiraju novim pitanjima i problemima eutanazije. Sociologija se tek nedavno poela baviti praenjem medicinske djelatnosti, pa time i problemom eutanazije. Eutanazija i problemi koji s njom dolaze bili su na samoj periferiji drutvenih dogaanja i interesa. U zapadnoeuropskim zemljama oko eutanazije se vode burne rasprave, dok naprotiv u Hrvatskoj ova tema nije privukla neku osobitu panju i zanimanje kako strune tako niti ire javnosti. O eutanaziji kao i drugim pitanjima suvremene civilizacije potrebno je raspravljati, a ne zazirati od rasprave o takvim problemima. Sistematsko praenje medicine zapoinje s djelima Parsonsa i Mertona, a do tada se problematika eutanazije objanjavala u okviru drugih znanosti. O eutanaziji se i danas vode burne rasprave, neki se zalau za njeno ozakonjivanje a neki su pak striktno protiv toga.

Saetak Pri spomenu rijei eutanazija (gr. dobra smrt) u svakodnevnoj komunikaciji pomisli se na oduzimanje ivota na smrt bolesnih i neizljeivih bolesnika, ali pomisli se i na kriminalnu radnju kada netko eli ostvariti neku dobit te eli ubrzati smrt oboljelih i nemonih. Teko bolesni, nepokretni i dugotrajnom patnjom i boli potisnuti, nekada mole da im se olakaju muke i da im se pomogne umrijeti mole da im bude izvrena eutanazija. S druge strane postoji pritisak javnosti koja u veini sluajeva kada je rije o eutanaziji navodi mogunost zloupotrebe, nespojivosti lijenikog poziva sa oduzimanjem ivota, etike i moralne dileme, vjerska stajalita koja osuuju i samu pomisao na eutanaziju, jer smatraju da je ivot dar Boji koji treba uvati i odravati. Postoje argumenti za i protiv. Sigurno jo dugo nee biti odgovora s obzirom na kompleksnost problematike, ali vrijedno je uti svako miljenje. Cilj rada je iznoenjem razliitih gledita i pristupa toj problematici.

Povijesni pregled Eutanazija (gr. eu = blaga, dobra; thantos = smrt) u doslovnom prijevodu znai 'blaga smrt'. Pojam eutanazija je od svojeg pojavljivanja kroz povijest, pa sve do danas bio razliito shvaan. U svakom sluaju ideja eutanazije see prilino daleko u prolost. Naziv euthanasia prvi je upotrijebio F. Bacon u svojem djelu Novi Organon (1620.god.). U helenistikoj kulturi eutanazija je imala znaenje lijepe i sretne smrti, u grko-rimskoj kulturi plemenite i hrabre smrti. U starom Rimu pojam eutanazija je dobio praktino znaenje, oznaavajui dranje odnosno stav ovjeka prema smrti. U starim i primitivnim drutvima nalazimo mnoge aktivnosti koje nalikuju eutanaziji, poput eugenike u staroj Grkoj. Tako su primitivni Bretonci prema Pineau Valencienneu, posveenim ekiem razbijali glavu umiruima, a Eskimi i danas nemone starce ostavljaju same da skonaju u snijegu. Zanimljivo je istaknuti, da i Platon smatra da bolesni ne mogu biti na teret ostalima u dravi, te ih iz toga razloga ne treba lijeiti, ve ih treba pustiti da umru, te se on zalae za neku reklo bi se, pasivnu eutanaziju iz pragmatikih razloga. Filozofi poput Montesquiea, Moora, de Montaignea te pjesnici poput Shakespearea, u svojim djelima su dotaknuli pa u neku ruku i razradili svoje shvaanje eutanazije. Montesquieu se 1721.god. javno zalae za pravo na samoubojstvo ljudi koji su svladani bolovima. Tako je Thomas Moore u svom djelu Utopija predloio da u njegovoj idealnoj dravi neizljeivi bolesnici dobivaju savjeta da se poure sa micanjem iz ovog ivota, tj. da umru. Deontologija lijenika se jo od razdoblja stare Grke protivi eutanaziji. U Hipokratovoj zakletvi jasno stoji da lijenik ni u kom sluaju nee dati pacijentu sredstvo ni savjet koji donosi smrt (istakao DaNiel). U 18. st. u vrijeme dok nema selektivnih lijekova, dok vlada netehnoloka medicina i kad farmacija nije poznata, bilo je donekle skoro i neizbjeno izvriti neku vrstu eutanazije, jer unato dobroj volji izljeenje nije bilo mogue. Promjena duhovne klime i poveanje efikasnosti medicine dovele su do poveanja zanimanja za eutanaziju u dananje vrijeme. U suvremeno vrijeme,pojavili su se filozofi koji su razmatrali eutanaziju. E. Haeckel zahtijevao je da se duevno i tjelesno neizljeivi bolesnici pobiju na bilo koji prikladan i bezbolan nain. Godinu dana nakon njegove smrti, tj.1920., s vie strunosti tom e pitanju pristupiti pravnik K. Binding i lijenik A. Hoche. Oni odreuju koji su ivoti nevrijedni ivota i nazivaju ih balast-egzistencijama; takve treba ukloniti iz zajednice ivih.Tu su ukljuili sve osobe s tjelesnim i mentalnim oboljenjima.Nacisti su to prihvatili i irili propagandu,preko knjiga,novina i filmova,utjeui na javno mnijenje. Potom je Hitler takve nazvao beskorisnim jedaima,a teoriju uglednih i priznatih profesora primijenio u praksi,tako da su nacisti eutanazirali 300 000 osoba s tjelesnim i mentalnim oboljenjima.To je bio uvod u holokaust idova,homoseksualaca,sveenika,Roma... Oko 1960.godine,poelo se ponovno razmiljati o eutanaziji. O tome je bilo mnogo televizijskih emisija,filmova,novinskih lanaka i sudskih odluka,koje sve vie imaju lijepo miljenje o eutanaziji.Danas je eutanazija zakonski dozvoljena u Nizozemskoj,Kolumbiji,Belgiji,nekim australskim regijama i u amerikoj dravi Oregon. U Americi se vodi estoka borba,izmeu pobornika i protivnika eutanazije.Jedan od glavnih zagovornika eutanazije je ameriki lijenik Jack Kevorkian,poznat pod nadimkom Doktor Smrt,jer je ilegalno izveo 40 eutanazija i za to je bio osuen,ali na malu kaznu.U Njemakoj je godine 1980. osnovana Deutsche Gesellschaft fanes

4 Sterben, a lijenik Julius Hacketal je iziao u javnost sa svojim jasnim pomaganjem u provoenju auto-eutanazije. Njegovim prirunikom sluila se barem jedna od etiriju austrijskih medicinskih sestara, koje su slale na onaj svijet dosadne i teke bolesnike; dakako, bez njihove elje i znanja. Nove razloge u prilog eutanazije iznio je i prvi predsjednik Europske banke za izgradnju i razvoj, Jacques Attali>:"Nakon 60-65. godine ovjek gubi sposobnost proizvodnje i na teret je drutvu, zato treba tu mainu naglo zaustaviti; socijalistika logika je sloboda, a temeljna sloboda je samoubojstvo." Eutanaziju najvie promiu,oni koji ele smanjiti izdavanja za zdravstvo i za mirovine,pa radije ele eutanazirati stare i bolesne osobe,nego da se daju novci za njih. Danas pojam eutanazija obuhvaa nekoliko znaenja pa tako u Klajievom rjeniku eutanazija ima tri znaenja: laka smrt, olakavanje smrtne muke i boli pomou narkotika i sl. i tree znaenje je usmrivanje neizljeivo bolesnih(istakao DaNiel). Upravo to posljednje znaenje je tema mnogih rasprava vezanih uz problematiku eutanazije. U toku 19. st. pojam eutanazija se radikalno mijenja te se pod njim poinje razumijevati pomo umiruem i olakavanje umiranja uz pomo medicinskog osoblja. Tako se danas eutanaziji pristupa iz etiri potpuno razliite dimenzije. Tu postoji medicinski pristup, pravni, etiki i opedrutveni pristup.

Sloboda izbora i odluivanja Neki e rei,da svatko ako eli ima slobodu umrijeti prije prirodne smrti i ubiti se.Da,ali samoubojstvo i ubojstvo,smatraju se zloinima,u cijelom razvijenom svijetu nisu prihvatljivi ni poeljni.Sloboda prava na smrt,ugroava slobodu,prava na ivot,koje je osnovno ljudsko pravo.Ne smijemo teiti i poticati neiju smrt,nego moramo osigurati uvjete da svi ive dostojno ovjeka,pa da nitko ne poeli smrt. Ustav gotovo svih drava svijeta govori:Jedna od osnovnih zadaa i interesa drave je da titi i brani siromane,starije i nemone osobe.ivoti takvih osoba su jednako vani,kao ivoti zdravih i mladih osoba.

5 EUTANAZIJA U svim drutvima postoje legalno i drutvene odreene norme stvorene radi zatite ivota, njegove kvalitete te pruanja, odnosno nepruanja mogunosti za produenje ivota. U veini zapadnih civilizacija su na takve odluke velik utjecaj imale zapadne religije (kransko, judeizam, islam). Kombinacija religijskih tradicija koje su proimale drutva vie milenija i elja za napretkom te unaprjeenjem ljudskog ivota u zdravstvenom smislu dovela je do onoga to imamo danas. Pitanje koje se protee kroz dobar dio te iste povijesti pitanje je prava na ivot, odnosno: tko ima pravo odluiti hoe li neka osoba preivjeti ili umrijeti u odreenoj situaciji te koji su faktori koji bi trebali biti pomo pri odgovoru na isto pitanje? Upravo ove teme i problemi obuhvaeni su pod pojmom eutanazija. Eutanazija (gr. eu dobar, thanatos smrt) in s ciljem, da se uzrokuje smrt, kako bi se uklonila svaka bol. Sastoji se u nakani volje i u primijenjenim postupcima. eli se, ukloniti bol ubojstvom ovjeka, a za to se primjenjuju primjerena sredstva. 1 Jedna od prvih stavki na koje valja obratiti pozornost jest kompetentnost pacijenta, tj. je li pacijent sposoban samostalno donijeti odluku o produenju, odnosno skraenju tretmana koji ga odrava na ivotu ili se pak radi o pacijentu koji nije u stanju iz odreenih razloga odluivati o tome (koma, radna nesposobnost i sl.) te je ovisan o osobi koja pravno odgovara za njega. Prije nego se ue u bilo kakvu raspravu o tome, bitno je da osobe nadlene za pacijentovo zdravlje informiraju pacijenta, odnosno osobe koje pravno odogovaraju za istoga, o svim njima poznatim mogunostima koje su primjenjive za pojedinog pacijenta. Naravno, svaka odluka temelji se na iskustvu osoba koje informiraju pacijenta. Problemi u ovom sluaju uglavnom nastaju kod osoba koje nisu u mogunosti donositi vlastite odluke, nego netko drugi umjesto njih odluuje, a zapravo to ini ne radi milostive smrti, koja bi trebala biti razlog prestanka odravanja pacijenta na ivotu, nego radi neke, uglavnom materijalne koristi. Jedini nain kojim bi se izbjegla pravna zavrzlama oko odluke o pravu na oduzimanje ivota, odnosno prestanak odravanja ivota jest potpisana odluka o neoivljavanju od strane pacijenta ili oporuna odluka iste vrijednosti. Pod pojmom eutanazije danas podrazumijevamo aktivnu i pasivnu autanaziju, gdje je aktivna eutanazija direktan prekid pacijentova ivota, a pasivna indirektan prekid pacijentova ivota prestankom medicinskog tretmana koji ga dri na ivotu ili pak ne poinjanje istog tretmana uope. Oba oblika eutanazije podijeljena su na volontarni i involontarni tip, gdje volontarni tip objanjava da pacijent sm odluuje o produetku, odnosno skraivanju/zavretku vlastita ivota, dok involontarni tip objanjava eutanaziju pri kojoj pacijent nije u mogunosti donijeti vlastitu odluku (inkompotentni pacijenti), nego za njega istu donosi osoba koja u tom trenutku pravno odgovara za njega ili pak netko od najbliih lanova obitelji. Involontarna aktiva eutanazija jedini je oblik eutanazije koji je u potpunosti nelegalan. Ono to se uglavnom smatra vrlo problematinim u vidu eutanazije jest pitanje oduzimanja ivota, odnosno: je li moralnije ubiti osobu ili pustiti ju da umre prestankom odravanja ivota? Velik utjecaj na takve i sline odluke u zemljama Zapada imala je rimokatolika Crkva, gdje je jedan od glavnih

6 argumenata Crkve bio da je ivot dar Boji, stoga nitko osim Njega nema pravo na oduzimanje istoga, pa je tako eutanazija u bilo kojem obliku smatrana zlim djelom. Upravo zbog vrlo jakog utjecaja Crkve, jo uvijek je u svijetu aktualan problem stvaranja i/ili reguliranja zakona o eutanaziji. Kao to je u tekstu ve spomenuto, velik moralni problem se pojavljuje pri odreivanju moralne granice izmeu ubojstva doputanja da netko umre. Da bismo te dvije stavke posve odvojili, nuno je definirati svaku od njih i dati im moralno-zakonsko objanjenje (ako je zakonski definirano). Ubojstvo se uglavnom razlikuje od doputanja da osoba umre po tome je li neto uinjeno ili nije uinjeno a rezultiralo je smru te osobe. Osoba koja ubije drugu osobu ini sm akt usmrivanja, dok osoba koja puta drugu osobu da umre smim svojim neinjenjem iega dovodi drugu osobu do smrti. Za primjer izravnog ubojstva se moe uzeti da je neka Osoba 1 upucala Osobu 2 i time rezultirala trenutnu smrt. Za primjer doputanja da netko umre bi se moglo uzeti da je Osoba 2 ozlijeena i ako joj netko ne prui pomo, umrijet e. Osoba 1 pronalazi Osobu 2, ali ne ini nita i puta da Osoba 2 umre. Neki filozofi stoga tvrde da, u sluaju da Osoba 1 zna posljedice svoga ina, in ubojstva nije nita moralno loiji od doputanja da druga osoba umre. Stoga je nuno svakom sluaju pruiti individualni pristup i istraiti sve mogue aspekte koji su okruivali rtvu te time utvrditi tko je kriv i zato. Meutim, doputanje da netko umre ima vie svojih oblika, meu kojima se u nekom vidu pojedini sluajevi mogu smatrati i ubojstvom. Osnovna dva oblika eutanazije pri kojoj doputamo da osoba umre jesu prestanak tretmana te nepruanje tretmana uope. Takvi sluajevi takoer moraju biti dobro istraeni. Recimo, ako je prestanak tretmana poinio netko tko je htio od smrti osobe profitirati na bilo koji nain, tada se to smatra ubojstvom, dok s druge strane, ako je isti tretman uinio netko tko je bio zamoljen od strane umirue osobe kako se ista ne bi patila, tada se takav in ne smatra ubojstvom nego eutanazijom u pravom smislu. Takoer, ako osoba izrazi elju da ju se, u sluaju neizljeivog stanja, ne lijei, tada nepruanje bilo kakve pomoi ili nekakvog tretmana je posve moralno opravdan, jer je to zapravo ispunjenje osobnih elja te prava na vlastitu odluku o ivotu, odnosno smrti. Pod terminom eutanazije postoje etiri oblika prekida ivota pri kojima ne dolazi do izravnog ina ubojstva. Prvi od njih je nepruanje oivljavanja. U sluaju da pacijent pristaje na zahvat prilikom kojeg moe izgubiti ivot ili se moda nalazi u stanju prilikom kojeg vrlo lako moe izgubiti ivot, ima pravo na potpisivanje odluke o neoivljavanju (eng. DNR, do not resuscitate) ili na odluku jednake vrijednosti koja se nalazi u oporuci pacijenta. Sljedei oblik je prekid umjetnog hranjenja i hidracije. Takav oblik se uglavnom odnosi na pacijente koji se nalaze u stanju duboke kome te su mogunosti za izlazak iz kome izrazito male ili praktiki ne postoje (kad osoba vegetira, odnosno kada joj gotovo ni mozak vie ne radi, a ostali organi u tijelu rade uglavnom pokretani strojevima). Naravno, takav postupak nuno je definirati prije nego se osoba nae u takvome stanju ili za nju odluuje osoba koja pravno odgovara za istu ili netko od najbliih lanova obitelji. Trei oblik je terminalna sedacija. Takav oblik eutanazije uglavnom se prua osobama koje samostalno odlue, uglavnom zbog velikih bolova, da ih se stavi u stanje sna ili ak kome sve dok njihovo stanje ne bude rijeeno izljeenjem ili smru. Uglavnom se terminalna sedacija kombinira s prestankom umjetnog hranjenja i hidracije. Posljednji od ova etiri jest lijeenje bez postizanja osnovnog cilja izljeenja. O tom obliku se jo uvijek

7 uvelike raspravlja. Iz tog razloga esto se i ne primjenjuje, jer se time odrava pacijenta na ivotu, iako ne postoje nikakve anse da e pacijent doista ostati iv i da e biti izlijeen. Najvie problema pri ovakvom obliku imaju smi doktori, jer svoje odluke donose na temelju vlastitog iskustva, a ne na temelju teorijskih pretpostavki, stoga esto dolazi do pojave tubi lijenika koji odbijaju pruati takav tretman pacijentu. Samoubojstvo je teko definirati posve precizno u moralnom vidu, ali je uglavnom prihvaeno kao oduzimanje vlastitog ivota. Kroz povijest je uglavnom smatrano grenim, dok je Kant smatrao da je samoubojstvo ak nemoralan in. U SAD-u se samoubojstvo moe ak smatrati zloinom ako prilikom ina jo netko osim te osobe strada. U moralnom vidu gubitka ivota, suicid se posve razlikuje od ubojstva. Unato razlikama, javnost uglavnom smatra moralno prihvatljivim svako sprjeavanje suicida. ak i oni koji vrsto dre do stava da je ivot i smrt pojedinca individualna odluka uglavnom smatraju da je veina pokuaja suicida samo dramatini naini da bi pojedinac privukao pozornost i potraio pomo. Kao posljednji oblik pasivne eutanazije javlja se asistirano samoubojstvo. Naime, nerijetko se osobe nau u situaciji kada smatraju da njihov ivot nema smisla (patnja, bol, nemogunost odravanja regularne svakodnevice, npr. kod osoba koje su slomile vrat i posve su nepokretne) i smatraju da imaju dovoljno razloga za prekid istoga, tada mogu zatraiti u nekim dravama (vicarska) pomo pri samoubojstvu. Tada lijenik mora proi zajedno s pacijentom mora proi itav proces nakon kojeg se osobi moe dopustiti da poini samoubojstvo prilikom kojeg joj lijenik asistira. Iako se takav in na kraju smatra samoubojstvom, moralno se na isti moe gledati kao na in pri kojem osoba koja eli poiniti suicid skupa s lijenikom snosi odgovornost. Svaki od dosad navedenih oblika su oblici pasivne eutanazije, odnosno eutanazije prilikom koje nijedan in nije direktno doveo do smrti osobe, nego je osoba umrla od posljedica ina. Svaka osoba ima pravo na dostojanstven ivot, pa tako i na dostojanstvenu i bezbolnu smrt. U sluaju da eli izravno prekinuti svoj ivot, a da pritom to nije u stanju samostalno izvesti, moe zatraiti da ju se eutanazira. Jedino aktivna eutanazija je in izravnog usmrivanja osobe, a kao takva, samo volontarna je zakonski regulirana u pojedinim dravama u svijetu, dok involontarna se u svakom sluaju smatra zloinom. Jo od sredine 20. stoljea, razvoj medicine te mogunosti unaprjeenja ljudskog ivota i zdravlja rapidno se poveavaju, dovodei time ivot i smrt pod sve veu kontrolu pojedinca. Osiguravanje prava odluke o ivotu i smrti pojedinca koja su ponuena umiruim osobama i/ili njihovim pravnim zastupnicima jedno je od najveih postignua unutar teme eutanazije. Pravo na ivot jedno je od osnovnih ljudskih prava. Jednako tako, pravo na smrt ima svaka osoba koja to eli, jer taj ivot pripada samo toj osobi i nikome drugome. Na kraju, odluka o eutanaziji je vrlo osobna, emocionalno kompleksa i krajnje etiki kontroverzna te kao takvoj joj se mora pristupiti svaki puta individualno. Evo par clanaka o ovoj temi: NJEMAKI Vrhovni sud odluio je da nije kazneno djelo iskljuiti aparate za

8 odravanje na ivotu u sluaju da je umirua osoba prethodno dala svoj pristanak za eutanaziju. U konkretnom sluaju su presudili da je nevin odvjetnik koji je keri umirue ene savjetovao da je iskljui s aparata za hranjenje. Ranije je umirua ena kazala kako ne eli da je se umjetnim putem odrava na ivotu, piu svjetski mediji. ena vegetirala pet godina: Odvjetnik se alio viem sudu kada je na niem osuen na devet mjeseci uvjetne kazne. Umirua ena u 70-im godinama je u komu pala 2002. te je bila u vegetativnom stanju pet iduih godina. Ki joj je izvadila cjevicu za hranjenje koju su ubrzo eni vratili lijenici, protiv volje njezine keri. Nakon dva tjedna je ena umrla od infarkta. (izvor) DEBBIE PURDY 46-godinja je Britanka koja boluje od multiple skleroze i ije e ime sigurno biti zapisano u pravnoj povijesti. Naime, kako prenosi The Guardian, hrabra je Debbie uspjela na sudu pobijediti britansku vladu i dokazati da zakon o eutanaziji kri njezina ljudska prava. Dui ivot: Cilj Debbie bio je osigurati svog supruga od zatvorske elije, u kojoj bi mogao zavriti ukoliko joj pomogne otii u inozemstvo na eutanaziju. Podsjeamo, trenutni zakon predvia zatvorsku kaznu od 14 godina koju ova Britanka, logino, nije eljela priskrbiti svom suprugu. "ini mi se da su ljudi konano poeli shvaati da se zapravo ne radi o pravu na smrt, ve o pravu na dostojanstven ivot, odnosno na ivot u kojem postoji mogunost izbora", objasnila je Debbie novinarima. Kako kae, presuda za nju znai dui, a ne krai ivot. Uporna Debbie pribojavala se prije presude da e sama morati otputovati u inozemstvo i u samoi zavriti svoj ivot. No, ovom je sudskom odlukom osigurala dui ostanak sa suprugom te njegovu prisutnost u najteem trenutku. (izvor) QUEBEC -Eutanazija je ve realnost u naim bolnicama, izjavio je predsjednik udruge lijenika specijalista kanadskog grada Quebeca Gatan Barrette pred komisijom Nacionalne medicinske skuptine (MNA) koja trenutano priprema dokumente za javnu raspravu o legalizaciji eutanazije u u Kanadi. Neizbjena i sigurna smrt: Kako je pojasno Barrette, lijenici znaju kada je smrt neizbjena i sigurna, ali i znaju da mogu biti optueni za ubojstvo ako bolesnoj osobi daju sredstvo palijativni sedativ ako postoji i barem mala mogunost oporavka. MNA e nakon konzultacije pripremiti dokumente o ubojstvu iz milosra i na jesen inicirati javnu raspravu o njima. - Lijenici su spremni razmatrati mogunost slubene legalizacije eutanazije rekao je Barrette, dodajui da pri tome moraju biti uspostavljene granice jer nee svi pacijenti eljeti eutanaziju niti e je svi lijenici eljeti napraviti. Oni pacijenti koji su lucidni morat e odluiti za sebe, a ako nisu u tome stanju, za njih e morati odluiti njihovi najblii. Vana je elja pacijenta

9 - Samo pacijent moe odluiti to eli. Potrebni su nam zakoni u skladu sa eljama javnosti - rekao je kanadski lijenik. (izvor) Evo jedna prica u kojoj se covjek predomislio od prvotne ideje da ne zeli biti prikovan na aparatima: Paraliziranom mukarcu kojega na ivotu odrava aparat za disanje trebalo je biti prekinuto upuhivanje zraka i umjetno odravanje na ivotu, no treptaj je pokazao lijenicima da je pacijent ipak svjestan. Britanska obitelj Rudd promatrala je kako njihov 43-godinji sin lei paraliziran u komi dok mu disanje i hranjenje omoguuju aparati. Sjeajui se razgovora u kojem je Richard rekao da ne bi volio biti prikovan za aparate u tijelu koje vie ne funkcionira, roaci su se dogovorili da je vrijeme za iskljuivanje. Ali, dok se obitelj psihiki pripremala za posljednji pozdrav, lijenici u bolnici Addenbrooke u Cambridgeu otkrili su da unato stranom oteenju kraljenice Richard Rudd moe trepnuti kako bi odgovorio na jednostavna pitanja. A kad su ga pitali eli li ostati na ivotu, kategoriki je odgovorio 'da'. Specijalist na odjelu intenzivne njege, profesor David Menon, koji je prvi otkrio da pacijent moe treptati, tri je tjedna intenzivno komunicirao s njim kako bi se uvjerio da je Richard svjestan svog stanja. Srcedrapajua molba za ivot snimljena je jer su u tom trenutku bolnicu posjetili filmai s BBC-a, koji su pripremali dokumentarni film o pacijentima s ozbiljnim oteenjima mozga. Richard Rudd je tako ostao na ivotu i moe vidjeti svoje dvoje djece, razmiljati, uti i osjeati, ali ne i govoriti ili kretati se. Njegove keri, etrnaestogodinja Bethan i osamnaestogodinja Charlotte ive s majkom, njegovom bivom suprugom Christine i posjeuju ga u bolnici. Dokumentarni film emitiran na BBC-u u utorak 13. srpnja potaknuo je nove rasprave na temu iskljuivanja aparata za odravanje ivota. Organizacije koje se protive eutanaziji istaknule su da je gospodin Rudd ipak promijenio miljenje, te da danas ne bi bio iv da je svoju prvotnu odluku i napisao. Njegov otac, takoer Richard, priznao je da je obitelj bila uvjerena kako nema ni najmanje anse da bi im sin s ovakvom ozljedom elio nastaviti ivot. Richard je ozljedu zadobio u listopadu 2009. nakon to je automobil udario u njegov motor, a silina udarca odbacila ga je metrima daleko. Pretpostavlja se da je tijekom mjeseci na aparatima mogao uti to se dogaa oko njega, no dugo nije bio u stanju javiti da je njegova elja ostati na ivotu. (izvor)

10

Pojmovna razgranienja eutanazije (prema Z. eparovi: Granice rizika, etiko pravni pristup medicini, Zagreb 1985) Postoji vie vrsti eutanazije. Tako razlikujemo: Aktivna eutanazija izravno skraivanje ivota aktivnom pomoi u umiranju. Gotovo bez izuzetka je kanjiva i zabranjena u svim zemljama, najee se izvrava upotrebom smrtonosne injekcije Pasivna eutanazija (ortotanazija) znai pomo umiruem na nain, da mu se uskrati primjena terapije i sredstava kojima mu se odrava ivot, tj. prestanak medicinskog tretmana koji nema anse poboljati pacijentovo stanje. Ortotanazija je potpuno suprotan postupak od distanazije gdje se nastoji neizljeivom bolesniku maksimalno primjenom izvanrednih postupaka produljiti ivot, a bez kojih bi on inae preminuo. Dobrovoljna eutanazija pomaganje u umiranju na zahtjev bolesnika, u suprotnosti je sa nedobrovoljnom, kod koje pacijent nije u stanju izrei taj zahtjev duevna zaostalost, nesvijest. Oporuna eutanazija (tzv. Living Will) u sluaju posjedovanja prethodne izjave bolesnika kojom se on odrie tehnike i zahvata ako dospije u situaciju koja je puna patnje i bez nade u ozdravljenje. Prinudna eutanazija usmrenje ili ubrzavanje umiranja protiv volje bolesnika. Pravo na smrt znai pravo ovjeka da sam odlui o smrti i da ju eventualno izabere. ovjek nije duan niti se od njega smije zahtijevati podnoenje nepotrebnih patnji ili uniavanja uslijed produene i poniavajue bespomonosti i deterioracije uma i tijela, kada vie nema mogunosti oporavka. Modana smrt stanje nakon prestanka funkcije sredinjeg ivanog sistema. Vitalne tjelesne funkcije se odravaju se raznim aparatima, te nije rije o eutanaziji, ve o tehnikom postupku u odnosu na osobu koja je ve mrtva. Teratotanazija eugeniko samoubojstvo malformiranog ploda. Ne razlikuje se

11 mnogo od eutanazije, jer se u oba sluaja radi o prekidu ivota. Nije ozakonjena ali se unato tome esto provodi uz medicinsku indikaciju tzv. abortus. Krajem 19. st. teratotanazija se manifestira kao problem socijalnog darvinizma, odnosno rasne higijene. Eksperimenti na ljudima dr. Mengelea i poznata 'Akcija 4' primjeri su eutanaziranja vie desetaka tisua djece sa ciljem stvaranja nove, iste rase. Pregled nekih inicijativa za legalizaciju eutanazije u SAD i Europi Iz Parlamenta savezne drave Ohio jo 1906.god. potekla je prva inicijativa za ozakonjenje eutanazije neizljeivo bolesnih. Kongres je odbio ovaj zakonski prijedlog. 1938. god. u SAD-u je osnovano Udruenje za legalizaciju eutanazije. Niz akcija i inicijativa je poduzeto za legalizaciju. 1946. god. grupa idovskih i protestanskih sveenika uputilo je parlamentu drave New York zahtjev za legalizaciju dobrovoljne eutanazije koji boluju od neizljeivih bolesti. 1976.god. u dravi California donesen je Zakon o pravu na smrt; pacijent moe u pismenoj formi odluiti o prekidu terapije. Ujedno se ukida krivina odgovornost lijenika, te je on obavezan izvriti pacijentovu odluku bez obzira na vlastita uvjerenja i miljenje. U Europi se od 1935.god. (osnovano britansko Drutvo za dobrovoljnu eutanaziju i njenu legalizaciju The Voluntary Euthanasia Legislation Society) vode burne rasprave o eutanaziji. Njihovi prijedlozi su vie puta bili odbijeni, meutim javno mnijenje u 72% sluajeva prihvaa eutanaziju. Hospice bolnica za njegu terminalnih bolesnika gdje se ne koriste nikakve mjere oivljavanja, ve im je osnovni cilj eliminirati bol redovitom aplikacijom narkotika i trankvilizatora lijekova koji djeluju na ivani sustav te ublaavaju simptome kao to su agitacija, agresivnost, halucinacije, sumanutosti i psihomotorna uzbuenja razliite etiologije. U Njemakoj i Francuskoj postoje sline inicijative (1980.god. osnovano je Njemako drutvo za humano umiranje DGHS koje se zalae za veu pravnu sigurnost onih koji bi pomagali u ostvarivanju prava na smrt) i jednako toliko snana protueutanazijska udruenja. Od 1973.god. u Nizozemskoj se po zakonu izriu oslobaajue presude u sluajevima eutanazije na zahtjev pod uvjetima da je pacijent neizljeivo bolestan, da su fizike ili mentalne patnje nepodnoljive, da je pacijent dao zahtjev za eutanaziju i da je eutanaziju proveo lijenik. Podatak govori, da lijenici u Nizozemskoj est puta dnevno primjenjuju aktivnu eutanaziju namjerno davanje smrtonosnog lijeka pacijentu na njegov zahtjev u cilju osloboenja od patnji. Dvadeset puta dnevno se pacijent skida sa ureaja za umjetno produljenje ivota. 1984.god. 67% nizozemske javnosti izjasnilo se u prilog aktivnoj eutanaziji. 1987.god. postignut je dogovor o definiranju eutanazije namjerno okonavanje ivota osobe na njen zahtjev uz pomo druge osobe. Tako, ako osoba nije u stanju iznijeti zahtjev, ona vie nije prihvatljiva za eutanaziju. Pristupi rjeavanju problema eutanazije Medicinski pristup Obuhvaa lijeniki, zdravstveni postupak koji slui uklanjanju boli protiv koje nema moralnog, etikog ni teolokog argumenta, te tako taj postupak nema veze sa eutanazijom iako iz takvog postupanja moe nastupiti smrt pacijenta. Dunost lijenika je svakako spaavanje pacijentovog ivota, a ne njegovo unitavanje. Jo u Hipokratovoj zakletvi budui lijenici se zaklinju da nikomu makar ga on i molio, nee dati sredstvo koje donosi smrt niti takav savjet. Na razini medicinskog postupanja teko je razluiti krajnju posljedicu medicinskih zahvata,

12 odnosno da li e rezultat biti ublaavanje bolova ili eutanazija. Pravni pristup Nastoji sa pravnog aspekta razmotriti problematiku koja se javlja pri eutanaziji. Pravo ima instrumentalnu ulogu u drutvu openito pa tako i u medicini. Svojim nastojanjem da situacije oslobodi dvosmislenosti i nejasnoa u cilju spreavanja manipuliranja moderne medicine neijim ivotom, pravo je samo donekle uspjelo. Ustvari je rije o drutvenim, etikim i deontolokim kategorijama koje u svojim krajnjim oblicima imaju i pravni iskaz. Pravni aspekt se svodi na problem odgovornosti za odluke koje su u graninom podruju ivota i smrti pacijenta. Moralni pristup Moral je kod ovakve problematike uvijek diskutabilan. Naime sa moralnog stajalita u medicini i nije sve nuno dopustivo, i iz toga razloga moralno naelo je jedan od kljunih objanjenja bolesti u pojedinim kulturama. Danas nalazimo na vrlo rairenu suglasnost da je osloboenje od beznadnih i beskorisnih patnji ipak moralno opravdano i da barem pasivna eutanazija moe u spomenutim situacijama biti doputena. ak neki teolozi kau da je moralno neopravdano uskraivati u odreenim situacijama eutanaziju. Ope drutveni pristup Javno mnijenje postaje sve prisutnije i sa tim i utjecajnije u pogledu na medicinske zahvate i ustanove. Javno mnijenje privlai sve vie ljudi u nazovimo to arenu u kojoj se raspravlja o pitanjima morala. esto je praksa da mediji pokuavaju uvjeriti autoritete u zdravstvu i vladu da zanemare ekonomske izdatke pri skupim lijeenjima u korist maksimalno dugog odravanja ivota pacijenta. Naalost je slika koju javnost dobiva nepotpuna ili ak iskrivljena te stoga ne prua relevantni uvid u problem eutanazije.

Eutanazija i zakon Gledajui sa pravnog odnosno zakonskog aspekta eutanazija se smatra lienjem ivota druge osobe. Dakle eutanazija je po zakonu krivino djelo i kao takovo ono podlijee krivinoj odgovornosti i kanjavanju. Za razliku od veine ubojstava gdje je motivacija uglavnom osveta, mrnja ili koristoljublje, u sluaju eutanazije motivi su altruistike prirode. Eutanazija se shvaa kao oblik pomoi, kao skraivanje muka i patnji, te se upravo iz ove razlike izmeu klasinih ubojstava i eutanazije javljaju problemi u tretiranju eutanazije. U Francuskoj, Belgiji i Velikoj Britaniji eutanaziju se ne klasificira kao krivino djelo, ve ju se kanjava propisima o lienju ivota. Zanimljivo je naglasiti da je 1939.god. Hitler potpisao uredbu prema kojoj je bilo odobreno usmrivanje osobe koje je proglaena neizljeivom. Lijenik Karl Friedrich Brandt bio je lino odgovoran za proglaavanje 275 tisua ljudi neizljeivima i svi oni su bili smaknuti. Sud u Nrnbergu je dotinog doktora Brandta osudio na smrt. U Njemakoj, Italiji i Nizozemskoj eutanazija se klasificira kao krivino djelo te ju se kanjava neto blaim oblicima kazne od onih za klasino motivirano ubojstvo. U SAD-u je u veini saveznih drava donijet zakon o pravu na smrt koji terminalno bolesnom osobama daje pravo odluivanja o ivotu, i time odbijanja lijenike pomoi u cilju smrti. Prema starom zakoniku bive Jugoslavije iz 1929. god. eutanaziju se tretiralo kao posebno krivino djelo liavanja ivota ako je ono uinjeno na zahtjev ili molbu (kazna zatvora do 5 godina), a ako bi poinitelj udovoljio molbi ili zahtjevu iz

13 saaljenja prema bijednom stanju nekog lica, djelo se smatralo prijestupom i kanjavalo zatvorom do 3 godine. Prema zakoniku iz 1951. god. eutanazija se smatra krivinim djelom namjernog liavanja ivota ubojstvom i kanjavalo se kaznom predvienom za to djelo. Teoloki pogledi na eutanaziju U kranstvu i njegovim boanskim zahtjevima stoji da nitko nema pravo ovlaivanja neke osobe u zadavanju smrti drugoj osobi. Nijedna vlast ne moe ozakoniti eutanaziju jer se radi o krenju boanskog zakona, o zloinu protiv ivota i o povredi ljudskog dostojanstva. Smrt je za pripadnike kranske vjeroispovijesti vrlo vaan dogaaj, jer ona ujedno predstavlja prelazak iz ovozemaljskog vremenitog ivota u zajednitvo vjenoga ivota svetih s Bogom. Kranstvo se izriito protivi eutanaziji te je od samih zaetaka davalo poticaj njezi bolesnika i brizi za stare, nemone i gladne. U budistikom vjerovanju nema izriitog stava prema eutanaziji, ve svaki vjernik izgrauje svoje vlastito gledite u okviru religiozne doktrine. Budistike vrijednosti ljudskog ivota kao dragocjene i rijetke prilike postizanja nirvane i jo vie pruanjem pozitivnih doprinosa svim ostalima. ivot dakako ne mora biti osiguravan svim moguim sredstvima, niti ga se smije unitavati, nasilje na ivot u bilo kojem pogledu se prezire. Unato svemu pa moda i razliitoj motivaciji, zakljuci i stavovi prema eutanaziji u budizmu pokazuju se vrlo slinima onima u kranstvu. Islam se takoer otvoreno protivi eutanaziji: onaj koji ubije ovjeka, a taj nije izvrio umorstvo ili sijao razdor u zemlji, biti e smatran ubojicom ljudskoga roda. U zapadnim zemljama gdje se javlja proces sekularizacije religijske tradicije, vode bitku ouvanja autoriteta u tim pitanjima kojeg se nedvojbeno neko imali. Njihov utjecaj na ishod debate o umiranju i eutanaziji je mnogo manji no nipoto nije zanemariv.

Razvoj medicine i njen utjecaj Razvoj suvremene medicine omoguava odravanje ivota u beznadnim situacijama. Intenzivna medicina tako vodi brigu o bolesniku u kojeg su izostale vitalne funkcije, kod kojeg je dolo do granine situacije izmeu ivota i smrti. Uz intenzivnu medicinu veu se problemi pasivne eutanazije i problemi pristanka ili nepristanka pacijenta na smrt. Veina lijenika e danas odbiti eutanaziju kao postupak koji se protivi osnovnim naelima i zahtjevima njegove profesije, no uzimajui u obzir temeljna ljudska prava izmeu ostalog i pravo na smrt, stvari se dodatno kompliciraju. Eutanazija ovdje ima dva znaenja: aktivno oduzimanje tzv. nevrijednog ivota neizljeivih bolesnika, a drugo shvaanje obuhvaa eutanaziju kao pomo u umiranju na smrt bolesnih koji preivljavaju u velikim patnjama. Postoje neke apokaliptine indicije i najave da e se uskoro pojaviti lijenici koji e obavljati eutanaziju na zahtjev. Jednako tako, postoje prigovori da etike i pravne norme nisu u skladu sa znanstvenim napretkom i eksperimentalnim potencijalom suvremene medicine. Moda je to i istina, meutim, bit svega je ipak u granicama i dunostima odravanja ivota u suvremenoj medicini. Takoer se javlja i problem odreivanja situacije kao bezizlazne, jer u medicini se kao i svugdje javljaju fenomeni koji su naprosto iznimke i nitko i ne pretpostavlja nain njihove reakcije. U medicini se javlja, moemo rei

14 teror ovjenosti, jer je medicina u stanju manipulirati ljudskim ivotom. Iz izloenoga slijedi, da u medicini postoji gomila problema vezanih uz eutanaziju. Socioloki pogled na eutanaziju Eutanazija je tema koja izravno utjee na drutvo te njegove normativne standarde i tako su sociolozi poeli promatrati dogaaje vezane uz nju. Njihova djela mogla bi poeti utjecati kako na javnost tako i na privatnu praksu. Sociolozi su poeli prikupljati empirijske dokaze o tome kako dananji svijet pristupa smrti i umiranju. Sociolozi se tako bave faktorima koji su skriveni iza odluka koje se tiu moralnosti bilo kojeg aspekta ljudskog ponaanja. Socioloki pristup pokuava eutanaziju locirati unutar sociolokog, kulturnog, politikog i ekonomskog konteksta. Svijest o boli i patnji (psiholokoj i fizikoj) koju se podrazumijeva da proces umiranja ukljuuje, bio je jedan od povoda da sociolozi zaponu sa prouavanjem izmeu ostalog i eutanazije. Tako su u posljednje vrijeme provedena mnoga empirijska istraivanja o eutanaziji i situacijama umiranja kako u svijetu tako i kod nas. Jedan od ciljeva je bio istraiti kakva se smrt smatra zadovoljavajuom i moralno opravdanom, a kakva ne. Tako je kod nas 1988.,1989. i 1990. godine provedeno istraivanje upravo na tu temu. Istraivanje je vodio D. Novakovi sa Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Anketom su bili obuhvaeni svi gradovi koji imaju hospitalnu djelatnost i osobe koje su u hospitalnu djelatnost ukljuene tj. medicinskog osoblja. Iz tog jedinog relevantnog istraivanja na tu temu kod nas, jasno je vidljivo da je medicinsko osoblje izriito protiv eutanazije (potcrtao DaNiel). Ve samo pitanje je izazvalo mnogo revolta. Dio medicinskog osoblja zalae se za eutanaziju ako ona ne bi vodila zlouporabama (potcrtao DaNiel), ali pri svemu tome potrebno je mnogo humanosti i strunosti za donoenje takve odluke. Zanimljivo je da nitko od medicinskog osoblja ne bi htio donijeti takvu odluku (potcrtao DaNiel). Medicinsko osoblje se zalae za postupak izmeu olakavanja patnji i skraivanja muka, jer eutanazija izvorno nije i ne moe biti medicinski postupak openito je smatrana obinim ubojstvom, makar je osoblje svjesno neophodnosti ublaavanja boli i patnje. Ovo istraivanje je vrlo bitno iz vie razloga. Ono predstavlja veliki pomak u pristupanju problemu eutanazije i ujedno rasvjetljava stavove i poglede strunog osoblja. Dosad se o eutanaziji kod nas i nije mnogo raspravljalo, tako da ovo socioloko istraivanje predstavlja prvi korak javne diskusije problema eutanazije. Za zauzimanje stava o eutanaziji prijeko je potrebno uzeti u obzir i miljenje zainteresiranih bolesnika (potcrtao DaNiel), jer upravo je rije o njihovim ivotima odnosno sudbinama. Svakako je teko uivjeti se u tegobe druge osobe te stoga mnogi koji sami ne podnose tegobe, lako osuuju eutanaziju i suicid. Jedan od zadataka sociologa je svakako nai objanjenja za razlike u pristupu eutanaziji koje su povezane sa normama, vrijednostima i vjerovanjima u odreenom drutvu. Socioloke pretpostavke bi svakako bile da odnos prema osobi koja umire, koji se smatra prikladnim i propisnim, reflektira dominantne vrijednosti i uvjerenja koja prevladavaju u drutvu o ivotu i smrti. Rituali koji su ukljueni, trud koji se ulae u odravanje neijega ivota ili podnoenje patnji i muka i pogled ljudi, i strunog osoblja na sve to to su sve aspekti koji ulaze u promatranje jednog sociologa. Argumenti i protuargumenti za eutanaziju Iz posve ilustrativnih razloga navest e se neke od najeih argumenata i

15 protuargumenata vezanih uz problematiku eutanazije. Ovo je samo mali broj argumenata pro et contra eutanazije : Argument 1: Eutanazijom se kri esta Boja zapovijed - ne ubij. Ovom argumentu javlja se dakako i ekvivalentni protuargument koji govori da religiozna uvjerenja moraju biti potivana, ali da u demokratskim zajednica mora biti stvoreno takvo zakonodavstvo koje e dopustiti ivot svakome prema vlastitim uvjerenjima. Religijske dogme su principijelno nespojive sa individualistikim koncepcijama zapadnih demokracija. Crkva (katolika, protestanska i idovska) prihvaa i odobrava pasivnu eutanaziju dok se izriito protivi svakom obliku aktivne eutanazije. Distinkcija izmeu aktivne i pasivne eutanazije eventualno slui umiranju savjesti ili izbjegavanju sankcija, ali to je u principu teorijska konstrukcija, spekulacija ili licemjerje. Nema moralne granice koja bi bila relevantna izmeu utrcavanja smrtonosne injekcije ili nelijeenja neke bolesti. Op. DaNiela: Sv. Otac Papa Ivan Pavao II. nije dopustio produljenje svog ivota pomou medicinskih aparata. Argument 2: Pravo na ivot je osnovno ljudsko pravo apsolutno, prirodno i neotuivo. Jedan od protuargumenata da stajalite da je ljudski ivot najvea vrijednost koja se mora potivati i odravati svim sredstvima temelji se na staroj vitalistikoj koncepciji o svetosti ivota. Suprotno ovome, javlja se koncepcija o kvaliteti ivota, iz koje proizlazi i pravo na smrt prekidanje ivota u situacijama kad njegovo produljivanje postaje besmisleno. Ljudsko dostojanstvo bi u protivnom bilo narueno. U svakom sluaju realizacija prava na smrt ne moe postati niijom dunou, pa ni lijenikovom. Jo jedan protuargument se odnosi na obvezu drave da titi ivot, pod ime se podrazumijeva oduzimanje ivota protiv volje graana, to znai da osoba koja sama i svojom eljom eli okonati ivot nije unutar granica dravne obveze. Argument 3: Eutanazija se ne smije dopustiti, jer uvijek postoji mogunost pogrene dijagnoze i prognoze. Protuargument kae da su greke mogue, ali prednost skraivanja muka i patnji koje su nepotrebne preteu nad tzv. nedostacima skraivanju vrlo malog postotka ljudi koji bi ipak mogli preivjeti. uda su uvijek mogua, no u ovakvim situacijama oslanjanje na njih je skoro neljudsko. Argument 4: Eutanazija ne smije biti legalizirana, jer bi se time otvorio put zlouporabama i zloinu te planiranom provoenju eutanazije po uzoru na situaciju u Njemakoj tijekom drugog svjetskog rata. Protuargument glasi, da svaka institucija i svako orue moe biti zlouporabljeno i koriteno za zloin, pa je izmeu ostalog tako i sa eutanazijom. Argument 5: Sredstva protiv bolova uinila su eutanaziju suvinom, a dobar lijenik ne puta svog pacijenta da premine u bolovima. Kao protuargument navodi se da eutanazija u sluajevima gdje manjka bol ili gdje je bol uspjeno suzbijena, nee ni biti dozvoljena. Meutim nema razloga za uskraivanje eutanazije u sluajevima kada bol ne moe biti olakana. Patnja zbog neuinkovitosti lijekova i bespomono ivljenje pomaganjem od strane medicinskog osoblja ne mora biti podnoena. Argument 6: Legalizacija eutanazije smanjila bi povjerenje javnosti i bolesnika u zdravstvenu njegu i moral lijenika. Povjerenje pacijenta u lijenika i bolnicu ija je

16 zadaa lijeiti, nee se smanjiti ako se naglasi da e eutanazija biti provoena samo na izriiti zahtjev pacijenta. Argument 7: Bolesnik moe izraziti elju za eutanazijom pod utjecajem lijekova ili trenutanih bolova, te je njegova elja odnosno zahtjev eventualno nepromiljen. I na ovaj argument moe se navesti i protuargument, kao i na svaki drugi, te slobodno moemo zakljuiti da raspravama o eutanaziji nema kraja Pregled nekih sintagmi vezanih uz eutanaziju Mercy killing (ubojstvo iz milosti) obino se odnosi na eutanaziju poinjenu od strane roaka ili prijatelja da bi se olakale muke bolesnoga. Helping someone to die (pomaganje nekome da umre). Assisted suicide (pomo pri suicidu) osiguravanje smrtonosne doze lijekova nekome tko eli okonati svoj ivot. D.N.R.- Do not rescuscitate (ne spaavati). Palliative care ili hospice approach (ublaavajua njega) vezuje se uz pokret Hospice inae rairen u zapadnoj Europi. Lijenici i sestre se orijentiraju na ublaavanje boli pacijenata traei miran i jednostavan put do prirodne smrti.

Istraivanja u RH Izmeu 1000 ispitanika iz cijele zemlje, njih ak 54 posto dalo bi priliku umiruima da dobiju blagu smrt. Zanimljivo je da su za eutanaziju prvenstveno mlai graani - oni od 18. do 35. godine ivota, dok su osobe starije od 64 godine u velikom postotku protiv eutanazije. Dorica Nikoli, dravna tajnica u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, tvrdi da prije svega treba sasluati medicinsku struku te na temelju tih argumenata donijeti eventualne promjene u propisima u sluaju eutanazije. - Uvijek sam za ivot, ali smatram da bi ovo osjetljivo pitanje prvo trebala rijeiti medicinska struka, potom etiari, a tek onda na temelju njihovih argumenata, trebaju se ukljuiti i politiari kako bi se donijela konana odluka. No,

17 prije svega treba razjasniti i razdvojiti sluajeve kad se ovjek za eutanaziju odlui samovoljno i onda kad to nije u mogunosti, odnosno ako nije pri svijesti. Svaki sluaj je individualan, no po meni je eutanazija zadnja solucija, a treba misliti i na osobe koje bi je trebale izvriti - kazala je Dorica Nikoli. Prema istraivanjima polovica Hrvata za eutanaziju GfK centar za istraivanja iz Zagreba postavio je pitanje ''Eutanazija je olakavanje umiranja, bez nanoenja boli, a u svrhu prekida teke patnje pacijenta - neizljeivo bolesne osobe. Jeste li za to da se zakonski regulira primjena eutanazije u Hrvatskoj?''. Od 1000 ispitanika iz cijele zemlje, njih ak 54 posto dalo bi priliku umiruima da dobiju "blagu smrt". Zanimljivo je da su za eutanaziju prvenstveno mlai graani - oni od 18. do 35. godine ivota, dok su osobe starije od 64 g. u velikom postotku protiv eutanazije.
http://dalje.com/hr-hrvatska/eutanazija-je-prihvatljiva-u-iznimnim-slucajevima/232769

Zakljuak Zbog nepomirljivih suprotnost izmeu protivnika i zagovornika eutanazije, raspravljanje o eutanaziji je nemogue zavriti. S obzirom na problematinost teme, kako sa moralnog, pravnog i profesionalnog gledita tako i sa ope drutvenog - u raspravljanje se ukljuuju mnogi i to upravo iz domena svojih profesija ili aspiracija. Tehnologizacija medicine i njene goleme mogunosti na jednoj strani, a ogranieni ekonomski resursi na drugoj (trokovi odravanja terminalno bolesnih, ve danas uvelike nadmauju ekonomske potencijale zajednice, pa restrikcije takvih ekonomskih izdataka za zdravstvenu zatitu postaju neophodne), te evolucija moralnih uvjerenja i niza drugih imbenika upravo govore u prilog vjenom raspravljanju o eutanaziji. Kao to se vidi, ipak postoje odreeni pomaci u shvaanju i tretiranju eutanazije. Iako je principijelno eutanazija kanjiva po zakonu, u nekim se zemljama ona tolerira pod strogo definiranim uvjetima (bolesnik mora to potpuno svjesno eljeti) njenog izvravanja. Jo uvijek postoji dilema o granici izmeu ivota i smrti i tko i kada bi mogao a bez zloupotrebe, iste i mirne savjesti te moralno -

18 pravno i profesionalno opravdano odrediti tu granicu.

LITERATURA: Letica S.(1985) 'Medicinska sociologija, osnovni koncepti' - skripta, kola narodnog zdravlja A. tampar, Zagreb Babi-Santri (1992): Pravednost i pravo na zdravlje, Medicinski fakultet, Zagreb Novakovi D.(1990): Eutanazija i situacije umiranja. Revija za sociologiju vol.XXI, No.2: 193-252 eparovi Z.(1990): ivot doveden na rub. Revija za sociologiju vol.XXI, No. 2:297307 Howarth-Jeffers (1996): Euthanasia: sociological perspectives. British Medical Bulletin vol.52,No.2:376-385 Williams R.(1996): Theological perspectives. British Medical Bulletin vol.52,No.2:362368 Medicinska encikpoledija,sv.II (D-Glu), Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb MCMLXVII

19