Hipokrat i njegovo djelo

Prema pripovijedanjima, grku medicinu je osnovao Hipokrat. Hipokrat spada u razdoblje

najveeg sjaja i najvieg dometa klasine helenske nauke i umjetnosti.
U djelima koja mu se pripisuju odvojio je nauke od magije i praznovjerja, skupio i kritiki
proradio iskustva egipatskih i grkih lijenika, te se smatra ocem naune medicinske misli.
Od oca je uio medicinu . Filiozofiju je uio od Demokrita iz Abdere i pripadao je koli
Asklepijada. Hipokratov rad se temeljio na empiriji i filozofiji. Tokom svog ivota i rada je
skupio i kritiki proradio iskustva egipatske i grke medicine. Prakticirao je najvie na samom
Kosu, ali je svoje znanje iskuavao i u ostalim dijelovima Grke, u Ateni, te u pokrajinama
Trakiji, Makedoniji i Tesaliji gdje je umro u Larisi 377. g. pr. Kr. u 84. godini ivota. Pokopan
je izmeu Larise i Gyrtona u grob koji su jo u II. stoljeu posjeivali putnici, a poslije mu se
gubi trag
Glavno dostignue Hipokrita nije u nekom odreenom otkriu ili lijeku, ve u postavljanju
temelja medicine na opaanju, iskustvu i racionalnoj misli. Njegov sistem ima dva principa:
empiriju i filozofiju.
Prema Hipokritovoj medicinskoj tradiciji najvanije sredstvo protiv bolesti je uzdranost i
zdrav nain ivota. Prirodno stanje ovjeka je da bude zdrav. A kada se bolest pojavila, uzrok je
to je priroda "skrenula s puta" zbog tjelesne ili duevne neravnotee. Po Hipokratovu
miljenju, karakteristike linosti odreuju etiri tjelesna soka od kojih je sastavljen ljudski
organizam: sluz, uta u, crna u i krv.
Zdravlje je dobro mijeanje (eukrazija), a bolest je poremeaj u mjeavini tih sokova
(diskrazija). Takvo miljenje izvrilo je glavni utjecaj na Galena te kasnije i na srednjovjekovnu
medicinu.
Zdrav duh je u zdravom tijelu, a tome vodi harmoninost i uzdranost.. Insistirao je da lijenik
mora poznavati uslove u kojima bolesnik ivi. Osnovna mu je misao bila da u lijeenju treba
pomoi prirodne otporne snage ljudskog organizma.
Iz prakse i iskustva postavio je principe koji se do danas nisu promjenilli kao to je
princip Primum non nocere (najprije ne nakoditi). Dobro je opisao klinike simptome
pojedinih bolesti (npr. epilepsije i eklampsije, malarije, epidemijskog parotitisa) i neke klinike
sindrome (lice umirueg, facies hippocratica).Vaan je Hipokratov doprinos hirurgiji (repozicija
iaenih udova, operacija empijema).
Njemu se pripisuje princip Dosis sola facit venenum - razlika da li e neto biti hrana, lijek
ili otrov zavisi samo od koliine (doze) ... koji je kasnije prihvatio Galen, a u
(opteprihvaenoj latiniziranoj) formi razradio Paracelzius.
Hipokratovi spisi sabrani su u Corpus Hippocraticus od kojih su neka djela pisali i njegoviu
uenici. Ta djela ne sadravaju samo iskustva Hipokratove kole, nego obuhvaaju sve
dotadanje medicinsko znanje pa su ona "testament sviju prijanjih medicinskih generacija".
Ta se djela razlikuju donekle i u namjeni i u obliku jer tu ima monografija, prirunika, govora,
izvadaka, biljeki iz prakse, zbirki iz povijesti bolesti i nedovrenih nacrta znanstvenih djela.
Smatra se da je gotovo cijeli Corpus Hippocraticum autentian te da je nastao u vrijeme prije
Aristotela (384.322. p.n.e.) i da je otad generacijama lijenika sluio kao glavni izvor
medicinskog znanja, a naroito kasnijim Hipokratovim sljedbenicima iz grke i rimske kole:
dogmatiarima, aleksandrijskoj koli, empiriarima, zatim metodiarima, pneumatiarima i

eklektiarima.
Sve u svemu. Hipokratovi spisi sadre 59 djela: Opta medicina: 8; Anatomija i fiziologija: 10;
Dijalektika: 2; Opta patologija: 10; Specijalna patologija: 8; Terapija: 2; Kirurgija: 8;
Okulistika: 1; Ginekologija, porodnitvo i pedijatrija: 10. Napisao je i Aforizme. U
Aforizmima u 8 knjiga nalaze se kratka zapaanja o svim bolestima i dugo je vremena
vaio kao osnovni medicinski udbenik.
U Hipokratovoj koli primjenjuje se hladna kao i topla morska voda, vrua parenja i oblozi,
morska sol za ispiranje grla i nosa te klizme.
U Hipokratovoj koli detaljno su opisani mozak s dvije polovine, modane ovojnice, ukrteni
modani sindromi, upala i tumor mozga itd.
Hipokrat je iznio pretpostavku da su duevni poremeaji rezultat oboljelog mozga, i da je
sumanut ovjek zapravo bolestan ovjek.
U tretmanu duevnih bolesti (u to vrijeme koristili su se razliiti biljni ljekovi : opijum , kanabis\,
rauvolfija i druge, empirijski naene materije) preporuivao je odmor, dijetu, gimnastiku, a kao
najprikladniji lijek - rad.
Jedan primjer je njegovo prouavanje epilepsije. Prije nego da se sloi sa svojim suvremenicima
da je to "sveta bolest", on ih se odrekao u svome djelu, O svetoj bolesti, i proglasio "vraevima,
lanim iscjeliteljima vjerom i arlatanima". On ih je kritizirao kao neke koji "nemaju ideju to
uiniti niti to ponuditi bolesniku...pa su etiketirali ovu bolest svetom kako bi prikrili svoje
neznanje". On nastavlja da epilepsija nije vie "boanska ili sveta nego bilo koja druga bolest" i
postulira da "je mozak uzrok tome stanju, kao i drugih slinih najozbiljnijih bolesti." On nije
samo utvrdio uzrok, nego je preporuio disekciju koze radi testiranja te pretpostavke.U djelu:
'Zrak, vode, mjesta', Hipokrit je prouavao djelovanje okoline na zdravlje i poloio temelj
epidemiologije.
Kako je nastao termin humoralna medicina
Hipokrit prihvata filozofiju Empedokla da itav svijet potie od vode, vatre, zraka i zemlje pa da
prema tome i ovjek potie od istih pa imamo: hladno, toplo, suho i mokro. Odnose tih sokova
regulira posebna sila koju Hipokrat naziva fizis- priroda.
Poto se takva mediicna bavi samo sokovima, a vrste elemente puta po strani,nazivamo je i
humoralnom (humor = sok, tekuina, vlaga).
U organizmu imamo toplu krv, hladnu sluz, uta u je suha, a crna mokra.
Ako su sokovi ispravno pomijeani, ovjek je zdrav.
Odatle i nazivi za karaktere ovjeka (sangvinik, kolerik, flegmatik, melankolik).
Zato je Hipokrat tako znaajan?
Hipokratova veliina i znaaj za savremenu medicinu nije samo u obilju djela i spisa, koja je
ostavio za sobom, ve u tome to je u svom radu odvojio medicinsku nauku od mistike i
magije, i sistematski obradio dotadanja znanja iz medicine.
Takoe, njegove zasluge se ogledaju i u nainu na koji je prilazio svom zadatku, u temeljitosti i
objektivnosti njegovog promatranja pored bolesnike postelje, u trezvenosti njegovih zakljuaka
u pogledu dijagnoza i prognoza, u odbijanju svakog sujevjerja pri tumaenju uzroka bolesti, u
sigurnosti i svrsishodnosti pri izboru lijekova i konano, u nastojanju da stvori etike temelje
ljekarskog rada.
Hipokratov pogled na bolest i bolesnika
Uopteno, Hipokratova kola stavljala je akcenat na brigu o bolesniku kao i na prognozu same
bolesti a ne njenu dijagnozu, to se u neku ruku kosi sa filozofijom moderne medicine. Naime,

kritiari Hipokratovog tretiranja same bolesti ukazivali su na nedostatke takvog pristupa do te

mjere da je ak francuski doktor M. S. Houdart (XIX vj.) istu nazvao "meditacijom nakon
smrti". Meutim, takvo tretiranje bolesti u to doba dovelo je do efikasnog lijeenja iste i velikog
napretka u razvitku klinike prakse, to je u stvari i dovelo do usavravanja medicine kao
primjenjene nauke.
Hipokratova praksa
Hipokratova medicina je znaajna po njenom striktnom profesionalizmu, disciplini i rigoroznoj
praksi. U njegovom djelu O ljekaru poruuje da ljekari moraju biti vrsti, poteni, odmjereni,
ozbiljni i moraju pokazivati razumjevanje prema pacijentu. Hipokratov ljekar obraa posebnu
panju na sve aspekte njegove prakse: osvjetljenje u prostoriji, rad sa kolegama, instrumentima,
poloaju pacijenta kao i tehnikama zavijanja i uivanja. ak i skree panju da nokti na rukama
ljekara budu odgovarajue duine.
U praksi, u postupku s bolesnim ovjekom, Hipokrat naputa sva teorisanja i dogmatisanja. Tu se
ravna iskljuivo po svom iskustvu i po rezultatima svoje opservacije. Nenadmaiv je u
opisivanju svih, naoko neznatnih, simptoma bolesti koji su vani za dijagnostiku, a koje niko
prije njega nije primjeivao. Ti su opisi tako odlini i tako uvjerljivi da jo i danas mogu posluiti
kao uzor. Moe li se vjernije opisati lice bolesnika koji umire: "Nos je iljast, oi lee duboko,
predio sljepoonice je upao, ui su hladne i smeurane, une koljke zavijene, koa na elu je
tvrda poput pergamenta, napeta i suva, boja itavog lica je blijeda ili siva poput olova"! Taj se
klasini izgled lica jo i danas naziva "facies Hipocratica".
Hipokrat i lijeenje
U njegovoj terapiji nije bilo generalizovanja, bila je individualno prilagoena svakom bolesniku.
Odreujui terapiju Hipokrat je uzimao u obzir cijelu linost bolesnika, grau njegovog tijela,
temperament, stanje itavog organizma. Hipokrat stoga ne lijeio bolestan organ nego bolesnog
ovjeka.
Hipokratova etika
Hipokratov vrhunski princip pri lijeenju bio je: Primum non nocere (prvenstveno ne
nakoditi)!
Taj princip bio je temelj visoke etike koja se odraavala u Hipokratovom odnosu prema
njegovim bolesnicima. Interes i dobrobit bolesnika bili su mu prvenstveni i glavni cilj ljekarskog
rada i njegovih nastojanja. Hipokratova je vjena zasluga to je poloio temelje ljekarskoj etici
koja je gotovo neizmijenjena zadrala svoje znaenje i svoje vrijednosti do dananjeg dana. On
je prvi odredio i kodificirao etike principe kojima se ljekar mora rukovoditi u vrenju svog
poziva, ustanovio je ne samo moralne zakone kojima je podvrgnut ljekar u svom radu, nego je
detaljno opisao i nain ponaanja prema bolesniku, ukljuujui i nain razgovora i odijevanja.
Najljepe su ti etiki principi formulisani u slavnoj Hipokratovoj zakletvi, koja se nalazi na
vrhu njegovih djela i kojom su se zaklinjali i jo se uvijek zaklinju svi oni koji se posveuju
ljekarskom pozivu.