1

Æto je Biblija

Povijest Prijevoda Biblije

 2

Æto je Biblija ili Sveto Pismo?

 
Moœda promatrate svoju Bibliju i pitate se zaæto se njen sadrœaj tako
razlikuje od svih drugih knjiga æto ste ih dosad çitali. Doista je razliçit.
Na prvi pogled Biblija ne sliçi na knjigu koja obraåuje cjelovitu priçu. S
obzirom na mnoga kratka poglavlja i brojevima oznaçene retke, ova
Knjiga nije baæ previæe privlaçna.
Ako je vaæa Biblija uz to joæ prevedena prije stotinu ili viæe godina, onda
njen jezik daje dojam starine - lijep je ali ne i lako razumljiv. Moœda
postavljate i neka druga pitanja, naprimjer zaæto je vaæa Biblija podi-
jeljena na dva dijela, s nazivima “Stari zavjet” i “Novi zavjet”.
Nedavno sam sreo jednog uspjeænog poslovnog çovjeka koga je to doista
zbunilo. Pitao me: “Zaæto je jedan dio Biblije oznaçen kao ‘stari’ a drugi
kao ‘novi’, premda je zapravo cijela knjiga stara?” Moœda se pitate tko
je napisao vaæu Bibliju, kada i gdje. Je li jedna osoba pisala sve ili je
ona djelo nekoliko pisaca?” Je li ona izvorno djelo ili prijepis?
Meåutim, postoji jedno mnogo vaœnije pitanje. Veøina ljudi Bibliju smatra
svetom knjigom. Zovu je Boœjom knjigom ili Boœjom Rijeçju. Zaæto? Koji
je tomu razlog? Je li razlog opravdan? Prije svega pogledajmo ovu knjigu
kao cjelinu. To zapravo i nije jedna knjiga, veø zbirka knjiga. çesto su je
nazivali knjiœnicom i ona to u odreåenom smislu i jest.
U veøini Biblija, pa vjerojatno i u vaæoj, na jednoj od prvih stranica
nalazimo popis svih knjiga. Ako ga pogledate, vidjet øete da je trideset i
devet knjiga sabrano pod nazivom “Stari zavjet”, a dvadeset i sedam
knjiga pod nazivom “Novi zavjet”. To çini zajedno æezdeset i æest knjiga.
Mnoge ove “knjige” zapravo nisu knjige u uobiçajenom smislu rijeçi.
Neke su samo pisma, dok su druge tako kratke poruke da bi se mogle
strojno prepisati na dvije ili tri stranice. æto se tiçe razlike izmeåu
Staroga i Novoga zavjeta, prvi je bio napisan prije Krista a drugi poslije
Krista. Izmeåu pisanja posljednje knjige Starog zavjeta - Knjige proroka
Malahije - i prve knjige u Novom zavjetu - Evanåelja po Mateju - proælo
je oko çetiri stotine godina. Osim toga Stari je zavjet bio napisan na
hebrejskom jeziku (uz nekoliko tekstova na aramejskom), dok je Novi
zavjet pisan na grçkom. Vaæa se Biblija prireåivala otprilike æesnaest
stoljeøa.
Najstariju knjigu - Knjigu o Jobu - napisao je Mojsije oko 1500. godine
prije Krista, dok je Ivan zavræio svojim pridonosom Pismu u posljedn-
jem desetljeøu prvog stoljeøa poslije Krista.
Ovih æezdeset i æest knjiga, knjiœica, pisama, poruka - nazvali ih kako
god œelite - djelo je oko trideset i petoro pisaca, od kojih su dva najplodnija
bili Mojsije u Starom i Pavao u Novom zavjetu. Smatra se da je Mojsije
napisao prvih pet knjiga Starog zavjeta: Postanak, Izlazak, Levitski
zakonik, Brojeve i Ponovljeni zakon. Pavao je napisao svih trinaest po-
slanica, od Poslanice Rimljanima do Poslanice Filemonu, a vjerojatno i
Poslanicu Hebrejima.
U druge istaknute pisce ubrajamo Davida koji je napisao mnoge psalme;
Salomona koji je vjerojatno napisao Mudre izreke, Knjigu propovjed-
nika i Pjesmu nad pjesmama; Luku koji je napisao istoimeno Evanåelje
i Djela apostolska; i Ivana koji je napisao istoimeno Evanåelje, tri po-
slanice i knjigu Otkrivenje. Ovaj veliki broj pisaca çini æiroku ljestvicu
iskustva i kulturnog nasljeåa. Mojsije je, naprimjer, “pouçen u svoj
mudrosti egipøanskoj” vodio jedan od prvih oslobodilaçkih pokreta na
svijetu. Joæua je, kao hrabar zapovjednik, uveo izraelski narod u Pal-
estinu. David se uzdigao od ovçarskog tora do kraljevske palaçe, pod-
 3
noseøi za to vrijeme nebrojene nevolje i teækoøe; prvo od predæasnika
æaula, a kasnije od svog vlastitog sina Abæaloma. Salomon je doveo
Izraela do vrhunca slave i bogatstva; Daniel je niz godina bio predsjednik
vlade u Babilonu; Amos je bio pastir, Matej carinik, Luka lijeçnik, a
Petar ribar; Pavao je bio teolog.
Kakvo je druætvo pisalo ovu Knjigu! A pravo je çudo æto su se njihove
rijeçi tako savræeno povezale da su viæe od dvije tisuøe godina ostale u
jednoj knjizi. Pogledajmo sada gdje je pisana vaæa Biblija. Malo ili niæta
od nje nije nastalo u toploj, udobnoj sobi kakvu za svoj rad priœeljkuju
suvremeni pisci.
Neki su dijelovi napisani u Sinajskoj pustinji, drugi u Jeruzalemu, a
neki u Babilonu za izraelskog suœanjstva u toj zemlji. Nekoliko knjiga
napisano je u tamnici u Rimu, a jedna je napisana na otoku Patmosu u
Sredozemnom moru.
Veøi dio vaæe Biblije napisan je u vrlo teækim prilikama. Pisci nisu imali
pisaøih strojeva, osobnih raçunala ni pisaøeg papira. Pisali su perom
od trstike na œivotinjskoj koœi ili na papirusu, çesto bez svjetla, osim
svjetla svijeøe ili primitivne uljanice. Nije li zapanjujuøe æto je djelo
tolikih razliçitih osoba - koje su œivjele na toliko razliçitih mjesta, u
takvim najosnovnijim uvjetima, koje dijele stotine godina - kad je sas-
tavljeno, postalo najveøom, najpoznatijom i najomiljenijom knjigom na
svijetu!?
Postoji li joæ neki od prvih rukopisa? Ne, nijedan. Svi su ovi dragocjeni
rukopisi odavno izgubljeni. Vjerojatno su se odavno pretvorili u praæinu.
Sreøom, u to davno doba, kad su izvorni rukopisi joæ postojali, dobri su
ljudi shvatili njihovu vrijednost i poçeli ih prepisivati. Tijekom stoljeøa
rukopisi su prepisivani tako çesto da danas mnoge od ovih ranih pri-
jepisa - bilo cijele ili u dijelovima - nalazimo u velikim muzejima i
knjiœnicama po svijetu. Prepisivalo se tako briœno da su ispitivanjima
u naæe vrijeme pronaåene tako neznatne razlike u tekstu da one bitno
ne utjeçu na cjelokupno znaçenje.
Zanimljivo je podsjetiti da je oko 700. godine poslije Krista skupina
hebrejskih znanstvenika, nazvanih masoreti, preuzela zadaøu da osi-
gura toçan prijenos Starog zavjeta buduøim naraætajima. Oni su odre-
dili stroga pravila kojih su se morali drœati svi prepisivaçi. Nijedna rijeç
ili slovo nije se smjelo zapisati po sjeøanju. Prepisivaç je morao pozorno
promotriti svaku rijeç i izgovoriti je prije no æto bi je zapisao. Brojali su
çak rijeçi i slova u svakom ulomku, pa ako se nisu slagali s izvornikom,
djelo se uniætavalo i prepisivanje poçinjalo iznova.
Zbog œelje znanstvenika da naåu savræeni tekst koji bi bio najsliçniji
izvorniku, svaki do danas otkriven biblijski rukopis prouçava se s
najveøom pozornoæøu. Stoga je neobiçno uzbuåenje znanstvenika 1947.
godine izazvala vijest da su u nekoj æpilji blizu Mrtvog mora otkriveni
brojni vrlo stari rukopisi. Ovo zanimanje je mnogostruko poraslo kad
su znanstvenici objavili da su pronaåeni svici Knjige proroka Izaije i
drugih starozavjetnih pisaca, koji su stotine godina stariji od svih dosad
naåenih, i da potjeçu iz prvog stoljeøa prije Krista.
Viæe od çetrdeset godina marljiva istraœivanja najveøih struçnjaka za
hebrejski jezik otkrilo je da postoje samo neznatne razlike izmeåu
masoretskog teksta i onog sa svitaka iz æpilja pokraj Mrtvog mora, æto
je çudesno priznanje vjernosti prepisivaça. Ali izvorni hebrejski tekst
nije se samo prepisivao nego se i prevodio. Jedan od najranijih i
najvaœnijih bio je prijevod na grçki jezik. Nazvan je Septuaginta jer se
tvrdi da ga je priredilo sedamdeset œidovskih uçenjaka. Prijevod je
naçinjen u Aleksandriji u Egiptu, na prijelazu iz drugog u treøe stoljeøe
prije Krista. Buduøi da je Septuaginta bila napisana na grçkom, prva
 4
kræøanska Crkva, u kojoj se u to vrijeme uglavnom govorilo grçki,
preuzela je Septuagintu kao svoj Stari zavjet, premda se u nekim
pojedinostima razlikovala od izvornog hebrejskog teksta.
Novi je zavjet bio pisan na grçkom jeziku nazvanom koine. To nije bio
mrtav, veø œivi svakidaænji narodni jezik kojim se govorilo u vrijeme
apostola. To potvråuje veliki broj dosad otkrivenih pisama, poslovnih
izvjeætaja i javnih natpisa. Apostoli i sam Isus govorili su, po svemu
sudeøi, aramejski; ali kad je doælo vrijeme da se njihove rijeçi zapiæu, to
je uçinjeno na narodnom jeziku onog vremena. Kao u sluçaju Staroga
zavjeta, ne postoji nijedan izvorni dokument Novoga zavjeta. Evanåelje
po Ivanu, napisano njegovom rukom, danas bi imalo neprocjenjivu vri-
jednost, ali nitko ne zna gdje se ono nalazi. Vjerojatno je spaljeno za
vrijeme œestokih progonstava kojima je bila izloœena prva Crkva. Ali
mnogi poboœni kræøani naçinili su prijepise novozavjetnih knjiga. Danas
je oko 4500 takvih rukopisa pohranjeno u muzejima i knjiœnicama æirom
svijeta.
Vatikanski kodeks vjerojatno je najstariji i skoro cjelokupni prijepis
Biblije koji postoji. Ime je dobio po tome æto se veø 1481. godine nalazio
u Vatikanskoj knjiœnici u Rimu, i joæ je uvijek tamo. Malo je poznato o
njegovoj povijesti prije tog vremena, ali znanstvenici su objavili kako
rukopis pripada prvoj polovici 4. stoljeøa poslije Krista. Njegovi listovi
od pergamenta, veliçine 26 x 27 cm, imaju na svakoj stranici po tri
stupca.
Drugi dragocjeni rukopis je Sinajski kodeks æto ga je 1844. otkrio
njemaçki znanstvenik Tischendorf u samostanu Sv. Katarine na Sinaju.
Godine 1859. poklonio ga je ruskom caru u St. Petersburgu, gdje ga je
tri godine kasnije Tischendorf i objavio. Rukopis je ostao u Rusiji do
1933. kad je za 100.000 britanskih funti - novcem æto ga je prikupilo
puçanstvo Engleske i jednom vladinom dotacijom - otkupljen za
Britanski muzej u Londonu. I ovaj je rukopis napisan na listovima
pergamenta veliçine 38 x 34,5 cm, sa çetiri stupca na svakoj stranici.
Znanstvenici ga datiraju u sredinu 4. stoljeøa poslije Krista, pa je neæto
mlaåi od Vatikanskog kodeksa.
Treøi znaçajan rukopis, poznat kao Aleksandrijski kodeks, takoåer se
nalazi u Britanskom muzeju i potjeçe iz prve polovice 5. stoljeøa poslije
Krista. Prvotno je sadrœavao cijelu Bibliju, ali danas nedostaje skoro
cijelo Evanåelje po Mateju, veøi dio Psalama i 2. Korinøanima. Osim
ova tri velika djela koja potjeçu iz ranijih stoljeøa saçuvane su stotine
manjih ali zato vrlo vaœnih djeliøa Novog zavjeta. Mnogi su otkriveni tek
u novije doba. Svaki od rukopisa temeljito su prouçili znanstvenici æto
se bave izuçavanjem novozavjetnih spisa. Njima je bio cilj pripremiti
grçki tekst koji bi æto je viæe moguøe sliçio pravom ali izgubljenom
izvorniku. Prema tome, bez obzira æto danas ne postoji nijedan izvorni
rukopis Mojsija, Davida, Izaije, Mateja, Marka, Luke, Ivana ili Pavla,
moœe se poæteno reøi da je sadaænji hebrejski tekst Starog zavjeta i
grçki tekst Novog zavjeta toliko toçan koliko su to mogli postiøi uçeni,
poæteni i iskreni struçnjaci. Kakve to ima veze s vama i vaæom Biblijom?
Ne trebate gajiti nikakve sumnje u bitnu ispravnost izvornog teksta.
Evo æto kaœe Frederic Kenyon, bivæi ravnatelj Britanskog muzeja i
struçnjak za biblijske rukopise: “Kræøanin moœe Bibliju uzeti u ruke i
bez straha i oklijevanja reøi da u rukama drœi istinitu Boœju Rijeç koja
nam je kroz stoljeøa bez veøeg gubitka prenoæena s naraætaja na
naraætaj.”
 5

Povijest Prijevoda Biblije

Koji je prijevod najbolji?

 
Ovo teæko pitanje nalik je izaboru ljepotice. Uvijek ima drukçijih
miæljenja. Problem prijevoda potjeçe iz dalekog i ne baæ sretnog
povijesnog razdoblja. Kako se kræøanstvo æirilo, uz koine ili grçki narodni
jezik kojim se govorilo u to vrijeme, pojavila se potreba za prevoåenjem
Svetog pisma na razliçite jezike.
Jedan od prvih prijevoda bio je sirijski, oko 200. godine. U petom stoljeøu,
on je postao peshitta ili “jednostavan” prijevod. Zatim se u Rimskom
imperiju osjetila potreba za latinskom Biblijom. Polovicom drugog
stoljeøa pojavio se prvi latinski prijevod, kojega su slijedili mnogi drugi.
A onda je doæao Jeronim, podrijetlom iz Dalmacije, koji je izvræio reviziju
ovih latinskih prijevoda Novoga zavjeta (382-405. godine poslije Krista)
i preveo Stari zavjet s hebrejskog na latinski. Njegov prijevod Vulgata
postao je poznat kao standardna Biblija srednjovjekovne Crkve. Vulgata
se stalno prepisivala, pa u Europi danas ima viæe od 8000 prijepisa. Od
koncila u Trentu (1545-1563) Vulgata je postala sluœbenom Biblijom
Rimokatoliçke crkve.
Drugi su prijevodi naçinjeni na armenskom i gotskom (u çetvrtom
stoljeøu), a joæ jedan na etiopskom oko 600. godine. Na engleskom nije
postojao cjelovit prijevod sve do 1382. Tada je John Wycliff dao
engleskom narodu prvu Bibliju. Njegov su prijevod pisivali rukom i raz-
nosili njegovi sljedbenici, lolardi. William Tyndale izdao je 1525. prvi
tiskani primjerak engleskog Novoga zavjeta, æto je naiælo na ogorçeno
protivljenje i na kraju bilo uzrokom njegove muçeniçke smrti. On se
posluœio Erazmovim grçkim tekstom, a jezik mu je bio toliko lijep da je
snaœno utjecao na prijevode koji su slijedili. Drœi se da oko devedeset
posto prijevoda King James çine Tyndalove rijeçi. Nakon toga poçeli su
se javljati drugi engleski prijevodi: godine 1535. Coverdaleova Biblija,
1537. Matthewsova, a 1539. Tavernerova . Iste godine je Coverdale
preuredio svoj prijevod koji je uz dopuætenje kralja Henryja VIII. izdan
pod imenom Velika Biblija. Bio je to prvi sluœbeni prijevod na engleski
jezik.
U Ævicarskoj je 1560. tiskana œenevska Biblija - prva u kojoj je izvræena
podjela na alineje ili retke. Osam godina kasnije revidirana je Velika
Biblija i ponovno izdana kao Bishopova Biblija, koja je bila drugi
autorizirani prijevod. U razdoblju od 1582. do 1610. izdan je katoliçki
prijevod Vulgate Douay-Reims. A onda je 1611. izdan prijevod King
James (KJV), poznat kao sluœbeni prijevod, jer je prevoåenje potaknuo
i platio engleski kralj James I. Çinjenica jest da ni drœava ni Crkva nisu
ovu Bibliju proglasili sluœbenom, veø je samo odredili za çitanje po crk-
vama umjesto Bishopove Biblije.
Tijekom ovog razdoblja velikog zanimanja za prevoåenje Biblije, æto je
prethodilo i poklapalo se s reformacijom, javljali su se prijevodi i na
mnogim drugim jezicima. Najpoznatiji je bio Lutherov njemaçki pri-
jevod 1522. Buduøi da su arheoloæka otkriøa iznijela na svjetlo dana
mnoge stare rukopise, s biblijskim knjigama i svjetovnim djelima koja
osvjetljuju œivot i obiçaje ljudi u biblijskim vremenima, znanstvenici su
se stalno trudili pripremiti prijevode usklaåene s izvornim tekstom.
U proælom i u ovom stoljeøu izdano je viæe novih prijevoda i preureåenih
izdanja, posebice Novog zavjeta.
 6
Najpoznatiji su Engleski preureåeni prijevod (ERV) iz razdoblja 1881.
do 1885, Ameriçki standardni prijevod (ASV) 1901. i Preureåeni
standardni prijevod (RSV) 1946-1952, sve izravni potomci prijevoda King
James. U razdoblju od 1961. do 1970. u Velikoj Britaniji prevedena je
New English Bible, a u Americi izlazi od 1966. do 1976. Good News
Bible, kojoj slijedi New International Version od 1973. do 1978. Ukupan
broj engleskih prijevoda - protestantskih, katoliçkih i œidovskih - doista
je dojmljiv. A prevoåenja i preureåenja nikad ne prestaju. To je ne
samo zato æto raste poznavanje grçkog i hebrejskog teksta nego i zato
æto suvremeni jezik doœivljuje promjene. Stotine rijeçi æto su se
upotrebljavale u sedamnaestom i osamnaestom stoljeøu danas nemaju
nikakvo znaçenje, a danas koristimo stotine drugih koje øe sutra izgubiti
smisao. Zato øe se nastaviti djelatnost prevoåenja i preureåivanja - ne
samo na engleskom veø na svim jezicima svijeta. Biblijska druætva su
veø dosad prevela cijelu Bibliju ili njene dijelove na viæe od 2000 jezika,
a svakog tjedna dodaje se novo ime zadivljujuøem popisu naroda i
plemena kojima je osigurana Knjiga nad knjigama.

Sveto pismo, u ulomcima ili u cijelosti, poznato je u Hrvata (sliçno je i u

drugih juœnoslavenskih naroda) joæ iz doba najranijih staroslavenskih
prijevoda hrvatske redakcije, dakle glagoljskim pismenima, od osmog
stoljeøa nadalje.
Hrvatski protestanti Stjepan Konzul Istranin i Antun Dalmatin izdali
su svoj prijevod Novoga zavjeta glagoljskim i øirilskim slovima, u Urachu
1560-63.
Hrvatska Biblija prijevod Bartola Kasica (1575. - 1650.), utemeljitelja
hrvatskoga jezikoslovlja, prevoditelja na hrvatski Biblije i Rituala
rimskoga, prvoga voditelja Akademije hrvatskoga jezika osnovane u
prosincu 1599. na Rimskome kolegiju
Godine 1831. izaæao je u Budimu posthumni prijevod Petra Katançiøa,
u 6 svezaka.
Bogoslov Ivan Matija Ækariø objavio je svoj prijevod Svetoga pisma u 12
svezaka u Beçu, 1861. godine. Ipak, u narodu je najviæe bio prihvaøen
Vuk-Daniçiøev pohrvaøeni prijevod cijelog Svetog pisma, æto ga je kroz
mnoga desetljeøa izdavalo Britansko inozemno biblijsko druætvo.
Sarajevski nadbiskup J. Stadler preveo je Evanåelja i Djela 1895-1907.
Sveuçiliæni profesor dr. Franjo Zagoda objavio je u Zagrebu çak tri izdanja
svog prijevoda Svetog pisma: 1925, 1938-39. i 1946.
Nadbiskup dr. Ivan Evanåelist Æariø izdao je cijelo Sveto pismo u Sarajevu
1941-42. u tri sveska (ponovljeno u Madridu 1959. godine). 1998-99,
izdaju braøa i prijatelji s zapada reviziju iste Biblije sa Konkordancom,
priprema George Martinjak, Kanada.
Hercegovaçki franjevac dr. Ljudevit Rupçiø objavio je prijevod Novog
zavjeta 1961. i 1967. godine u Sarajevu.
Godine 1962, u je Zagrebu izaæao prijevod Evanåelja franjevca dr.
Bonaventure Dude, koji je zajedno s dr. Jerkom Fuøakom preveo i izdao
cijeli Novi zavjet 1987. godine.
U Zagrebu je 1968, godine izaæao prijevod poznat kao Zagrebaçka biblija,
rezultat timskog prevoditeljskog rada s izvornih jezika za nakladniçku
kuøu “Stvarnost”. Kasnije ovaj prijevod preuzima “Kræøanska sadaænjost”
i izdaje ga u viæe redovitih izdanja.
Zanimljiv i koristan jest prijevod “Duhovne stvarnosti” Novi zavjet œivim
rijeçima - Knjiga o Kristu.
Franjevac Silvije Grubiæiø je preveo i izdao Stari Zavjet u Chikagu 1984
u osam svezaka.
 7
Godine 1993 izlazi Novi Zavjet zvano “Zagrebaçko izdanje” Dr. Branko
Djakovic.
Godine 1995, u zagrebu izdaju braøa i prijatelji s zapada Englesko/
Hrvatski dvojeziøni Novi Zavjet, priprema George Martinjak, Kanada.
Godine 1998, izlazi u zagrebu Novi Zavjet, po prihvaøenom textu, preveo
Ivan Vrtariø.

Kad gledamo unatrag kroz stoljeøa, oduæevljava pomisao na velike i

dobre ljude koji su bili potaknuti da posvete svoj œivot prireåivanju
Biblije za obiçan narod. Od Wycliffova vremena se uvijek naæao netko
tko je nastojao usavræiti i osuvremeniti engleski prijevod. Teœnju
znanstvenika otkrivaju predgovori u Biblijama koje su oni pripremili.
Tyndale je 1525. pisao kako “je iskustvom zakljuçio da je nemoguøe
utvrditi laike u bilo kojoj istini, osim ako im je Pismo nije otvoreno
predoçeno na njihovu materinskom jeziku”. Prireåivaçi prijevoda King
James objavili su da im je cilj bio pomoøi u spaæavanju duæa. “æto moœe
biti korisnije”, pitali su, “nego Boœju knjigu dati Boœjem narodu na jeziku
koji on razumije?” U predgovoru Preureåenog standardnog prijevoda
(RSV) nalazimo rijeçi odbora znanstvenika: “Naæa je nada i ozbiljna
molitva da Bog upotrijebi ovaj prijevod kako bi progovorio ljudima u
ovo ozbiljno vrijeme i pomogao im razumjeti, vjerovati i posluæati Njegovu
Rijeç.” Neke zbunjuje veliki broj prijevoda. Oni misle da to mora ukazivati
na mnoge greæke u tekstu. Voljeli bi imati samo jedan prijevod kako bi
mogli apsolutno vjerovati svakoj rijeçi i reçenici. Moœda se i vi pitate je
li Knjiga koju drœite u ruci doista Biblija. Ne brinite! Bez obzira na pri-
jevod, to je joæ uvijek Boœja Rijeç.

Po zavræenoj pripremi prijevoda King James, znanstvenici su predgov-

oru dodali mudre rijeçi, koje su iz suvremenih izdanja ispuætene: “Mi
ne odriçemo, veø potvråujemo i priznajemo da i najslabiji prijevod Bib-
lije na engleskom æto su ga naçinili ljudi naæeg zvanja... sadrœi Boœju
rijeç, ætoviæe jest Boœja rijeç. Kao æto je kraljev govor iznesen u
parlamentu, preveden na francuski, njemaçki, talijanski i latinski, i
dalje kraljev govor, premda ga svaki prevoditelj nije preveo jednako lijepo,
moœda ni odgovarajuøom reçenicom, niti u punom smislu... tako nema
razloga poricati da je prevedena Rijeç istinita, ili prijeçiti njenu upotrebu,
premda se u njoj mogu primijetiti nesavræenosti i nedostaci.” çesto se
dogaåa da je Boœje najveøe blago pohranjeno u zemljanom posuåu.
Posude mogu biti oslabljene ljudskim nedostacima, ali je blago u njima
boœanski savræeno. Stoga ako je vaæa Biblija ovaj ili onaj prijevod, ne
obzirite se na to! Nastavite je çitati! çitajte sve prijevode do kojih moœete
doøi! U svakome øete naøi mnogo dobroga. Meåutim, dok çitate, sluæajte
glas njenog Autora. Bog je preko ove Knjige, u cijelom tom mnoætvu
prijevoda, naumio govoriti ljudskim srcima po svemu svijetu.