VAMPIRI U DUBROVAČKIM SELIMA 18.

STOLJEĆA

Irena Benyovsky
Zagreb

Na temelju sudskih procesa 18. stoljeća, autorica rekonstruira fenomen

vjerovanja u vampire u dubrovačkoj okolici, te ga uspoređuje sa
sličnim vjerovanja u Evropi.

U Povijesnom arhivu Dubrovnik, među Ispravama i aktima

osamnaestog stoljeća nalaze se sudski procesi koji su bili primarni
izvori za ovakvu analizu. 1 Ljudi optuženi u ovim procesima svjedočili
su o svom vjerovanju u vampire, zbog kojeg su otvarali grobove
pokojnika kako bi ih probili glogovim kolcima. Iz njihovih izvještaja
otkriva se ne samo jedno narodno vjerovanje, već čitav niz okolnosti
koje su ga uvjetovale, kao i odnos crkve i svjetovnih vlasti prema tom
praznovjerju. Zato se nisam zadržala samo na dokumentima
osamnaestog stoljeća; pokušala sam ovu pojavu pratiti od antike do
suvremenih etnografskih podataka, i pri tome uočiti osnovne promjene
u ovom vjerovanju i odnosu prema njemu. Osim dubrovačkog područja
obuhvatila sam i druge dijelove dalmatinske obale, a djelomično i
unutrašnjost Hrvatske; također, spomenula sam i neke evropske
primjere koji su bili zanimljivi radi usporedbe.

Fenomen vampira i glavne karakteristike

Fenomen vampira teško je definirati jer su elementi ovog

vjerovanja različitog porijekla i tradicije; pisani fragmenti različite su
provenijencije - potjeću od crkvenih ili svjetovnih vlasti, ili su to
neujednačena narodna vjerovanja.
G. Klaniczay, pokušavajući definirati ovu pojavu, oslanja se na
predodžbu koja se stvorila kroz stoljeća u srednjoj i jugoistočnoj

1
Na ovi m dok um en t i m a r ad i l a sa m u okvi ru Dubro va č k e me di e v i s t i č k e radi on i c e
(19 95) , uz po m o ć m e nt or i c e dr . Nel l e Lo nz e .

1
Europi: 2 pojam vampira, po njegovom mišljenju, uključuje elemente
više različitih bića; duhova pokojnika ( revenants), noćnih planinskih
duhova germanskog svijeta ( Alps), antičkih striga, 3 slavenskih mora 4 i
vukodlaka. Na ovaj posljednji pojam najšešće se nailazi u dubrovačkim
dokumentima.
Etimološki, postoje dva tumačenja riječi vukodlak. Po prvom to je
onaj koji ima vučju kožu, ili ima odjeću kao vuk (tumačenje je
povezano s prvim dijelom složenice). 5 Drugo tumačenje povezano je sa
riječju dlaka, a može se povezati i sa lokos (grč. koža, krpa). 6 P. Skok
utvrđuje da je slavenska riječ vukodlak postala kulturnim dobrom
balkanskih naroda, 7 Vukodlak je onaj koji može postati vuk i onda opet
čovjek, a kao vuk ubija ljude i životinje. Dakle pod tom riječju
uglavnom se podrazumjevalo biće koje ima sposobnost transformacije
iz čovjeka u zvjer odnosno vuka, te su njegovi atributi povezani uz tu
krvoločnu životinju.
Rasprostranjenje i starina vjerovanja u vukodlake veže se prema
mnogim karakteristikama s lunarnim kultom, a očito i sa totemom
vuka. 8 U starom vijeku vjerovalo se da će se u vukodlaka pretvoriti
onaj tko napusti ljudsko društvo ili tko je izopćen iz njega. 9 Priče o
vukodlacima nalazimo već u antici u djelima Virgilija, Herodota,

2
Kl an i c z a y , G á b or , The Dec l i n e of Wi t ch e s and t h e Ri s e of Vam pi r es und er t he
E i g ht e e nt h- C en t ur y Habsburg Mo nar ch y , u: T he Uses of Super na t ura l P ow e r ,
P ri n ce n t o n 1990 , 178 . Ovom pri l i k om za hv a l j uj e m se prof es or u Kl an i c z a y u i z
B ud i m pe št e ko j i m i j e posl ao ova j č l a n a k , buduć i d a ni j e bi o dost u pa n u
Hrv at sko j .
3
St ri x s e poj av l j uj e kod st a ri h R i m l j an a , a pre dst av l j a l a j e sovu koj a pi j e krv
m al e dj e c e . Vre m en o m j e ova j poj am post ao pov e z a n di re kt no sa va m p i r i z m o m ,
odnos eć i se pose bn o n a že ns ke v am pi r e koj e su k ao st ri ge s spom en ut e u
sre dn j o vj ek ov ni m z ak on i m a i ed i k t i m a ; B unson , Mat t h ew , V ampi r e , The
E nc y c l o pa e d i a , Lon do n 199 3, 248.
4
Mora , sl a ve ns ki z ao duh , (sl i č an po k ar ak t e ri st i k a m a i nc ub usu i suc cu bus u ), v ež e
se uz gro zn e snov e, t j no ćn e m o re u koj i m a l j u de n ap ad a va m p i r .
5
Gl uh ak , Al e m k o, Hrv at s ki e t i mo l oš ki rj e čn i k , Z ag r eb 199 3, 689; Hi l l e r , Hel m u t ,
S ve o praznov j e rj u , Z ag r eb 198 9, 206.
6
Gl uh ak , Hrv at s ki , 69.
7
S kok, P et ar , Et i m ol og i j s ki rj e čn i k hrva t sk og a i l i srpsko ga j ezi ka , Za gr e b 197 1,
417 .
8
Ni ed er l e , Lu bo r, Ž i v ot st aryh Sl ov an u , II/ 2 , P ra g 1916 , 74; Č ul i n ov i ć -
Konst an t i no vi ć , Vesna , Ažda j k i nj a i z Mani t e Drag e. Obi č aj i , vj er ov an j a , mag i j a
l j e č e n j a , S pl i t 198 9, 103.
9
Hi l l e r , Sv e , 206 .

2
Ovidija. 1 0 I Petronije u Satyriconu (Trimalhionova večera), spominje
vukodlaka i vampira, koji podsjećaju na rimsku strix. 1 1
Bogata srednjovjekovna mitologija, kao rezultat miješanja mnogo
različitih tradicija, vrlo je komplicirana za sistematsku analizu: tu se
pojavljuju keltski, skandinavski, italski, arapski i mnogi drugi kulturni
utjecaji. U skandinavskim sagama, umjesto vuka se kao zvjer pojavljuje
medvjed, a 1202. godine u jednom češkom leksikonu, vilkodlak je
opisan kao faun. 1 2 U vremenu od 1520. do 1630. godine, u istočnoj
Evropi je postojalo rašireno vjerovanje da je svaka duša koja umre pod
prokletstvom vukodlaka osuđena da se vrati kao vampir. 1 3
Tako, osobito među Slavenima, ovaj pojam početno upotrebljavan
za bića vučjeg lika, počinje se pripisivati živom mrtvacu. U kasnom
srednjem vijeku, sve se više gube životinjska obilježja vukodlaka, a
glavna karakteristika ostaje njihova glad za krvlju i zlo koje donose.
Vukodlaci ljudskog oblika tako se zapravo mogu nazivati i
vampirima. 1 4
Riječ vampir označavala je mrtvaca koji napada ljude i životinje, a
može postati onaj kojeg vodi nečista sila. 1 5 Etimološki, taj pojam nije
još potpuno razjašnjen, iako postoje mnoga objašnjenja. 1 6 Vampir je po
nekim mišljenjima tabuistična zamjenica riječi vukodlak, što znači da
je potpuno isti pojam zamijenjen drugom riječju radi “zavaravanja”
zlih sila. Po vanjskim karakteristikama vampir se ne povezuje sa

10
Hi s eg o saep e l u pum f i er i , e t se c on duc e r e syl v i s . Mo er i m , seap e ani m as i mi s
e x c i r e sep ul ch ri s , A t q ue sat as al i o vi di t raduc e re messes (osm a e kl og a) ; vi d i u:
B ar i n g- Goul d S ab i n e , T he Bo ok of Wer ew ol v e s , Lo nd on 1865 (i z d an j e 1995 ), 9.
11
B unson, Vamp i re , 198.
12
B a ri ng - Goul d, The Bo ok , 117 . Poz na t o j e d a se fa un , odnosn o pa n, pri k a z i v a o
ko zj e g l i c a i j ar e ć i h nogu , a bi o j e ol i č e n j e bl ud nost i .
13
U C rnoj Gori , post o j a l o j e vj er ov a nj e da j e svak i v am pi r m o ra o pro ve st i ne ko
vr i j e m e u vu čj e m obl i k u (u Gr čk oj j e post o j a l o sl i čn o vj e ro va n j e ) ; B unson ,
V ampi r e , 280 .
14
Po ne ki m va ri j a n t a m a , vukod l a k se m o ž e pre t v or i t i u va m p i r a ; Gl uha k , Hrva t sk i ,
689 .
15
Gl uha k , Hrva t sk i , 661 ,6 62 .
16
Im a m i šl j en j a d a dol a z i od l i t va ns ke ri j e č i w empt i (pi t i ), i l i t u rske ub er
(v j e št i c a ) . Ne ki m i sl e da j e st a ra sl ave ns ka ri j e č upi r st a ri j a od ri j e č i vam pi r koj a
se ust al i l a m eđ u Juž ni m S l ave ni m a ; B unson , Vamp i re , 262. Po A. Gl uh ak u , ri j e č
v amp i r j e dospj el a i z hrva t s ko g u nj em a č k i ( vam pi r ) , fra nc us ki i e ngl es ki
( vam pi r e ); Gl uha k , Hrv at s ki , 661. G. Kl an i c z a y u svom č l a nk u pi še d a j e
m ađ a rs ka ri j e č vam pi r , pot e kl a i z pol j sk e upy r, post a l a i n t e rn a c i o n a l no m ;
K l a ni cz ay , Th e Dec l i n e , 180 .

3
vukom, već se opisuje kao čovjek ustao iz groba koji teži za krvlju
drugih ljudi. 1 7
Vukodlak koji se pojavljuje kao pojam u pisanim izvorima koje sam
spomenula, svakako se može nazvati i vampirom. U ovome radu oba
pojma će se ravnopravno upotrebljavati jer se odnose na isti fenomen.
U nekim područjima oni se često miješaju ili upotrebljavaju jedan uz
drugi.
U Dalmaciji za živog mrtvaca susrećemo talijanski pojam lupo
manaro ili slavenski vukodlak, 1 8 a na Lastovu i oko Dubrovnika kosac,
hudoba 1 9 ili vukodlak. U suvremenim zapisima iz Župe Dubrovačke,
pokojnik koji izlazi iz groba i škodi ljudima naziva se tenjac, stenjak,
lorko, strašilo ili vampir, 2 0 a po kazivačima izgleda kao naduvena
mješina. 2 1 U dubrovačkim dokumentima 18. stoljeća također je opisan
kao ljudska mješina puna krvi.

Vampiri u pisanim izvorima na području istočne obale Jadrana

U literaturi se kao prvi jasni zapisi o vjerovanjima u vampire na

području Evrope spominju oni iz Šleske (1591.), Češke (1618.) i
Poljske (1624.) 2 2 Pri tome se vjerojatno misli na jasnije oblikovani
pojam vampira kao živog mrtvaca, koji se pojavljuje tek u kasnom
17
Hi l l er , S ve , 193.
18
B an ov i ć , S t j ep an , V j e ro va nj a , u: Zbo rn i k za n ar odn i ži vo t i obi č a j e j u žn i h
S l a ve n a (d al j e ZN ŽO ), br. 23 , Z ag r eb 191 8, 18 5.
19
PAD, LXVI , Isprav e i ak t i 18. st ol j e ć a , 3399/ 17 .
20
Vi di : Mac a n , To m i s l a v , Građa o pu čk om ži v ot u u Ž upi Dubrov ač k o j . Z api si od
1930 do 197 0 , sv. 5 ( Vj er ov an j e ) , Za vo d z a i st ra ž i v a n j e fol k l o ra Inst i t u t a za
e t n ol og i j u i fol k l o ri s t i ku Za gr e b , Doku m e n t a c i j a (r uko pi s ), si gn. 1107. Ov aj
n eo bj av l j e n i ruko pi s i m a l a sa m pr i l i k e pre gl e d a t i za hv a l j u j u ć i susr et l j i v os t i
z ap os l e ni h u Inst i t u t u , na č e m u i m se ovdj e z ah v a l j u j e m . Ist ra ž i v a n j a su t a ko đe r
pro ve d en a n a E t n ol oško m Z av od u F i l o zo fs kog F aku l t e t a , i č uv aj u se u
ruk opi s i m a - nov a građa (d al j e : EZF F , n. g. ) . Za hv a l j u j e m prof eso ri c i Jasni Andr i ć
koj a m i j e vrl o l j u ba z no pom og l a d a dođe m do ovi h ruk op i sa ; E ZF F , n.g . br . 76 ,
Ž upa Dubr ov a čk a .
21
Vul e t i ć - Vuk asi no vi ć , Vi d, Pri zri j e va n j e , Srpski e t n og ra fs ki z bo rn i k 50, B eo gr ad
1934 ,1 66 .
22
Nag l o ši re nj e vj e ro v an j a u va m p i r e u 18. st ol j e ću G. Kl a ni c z a y dovo di u v ez u sa
op ad an j e m vj er ov an j a u vj e št i c e , koj e se osl an j al o n a apst ra kt n e opt u žb e i
n ev i d l j i v u v ez u sa Đa vl om . L j u di 18. st ol j e ć a bi l i su skl oni j i vj er ov a t i u ove ži ve
m rt va c e , za č i j e su post oj an j e i m al i i vi dl j i v e “ dok a z e ” : t i j el a poko j n i k a koj a su
pok a zi v a l a n eo bi čn e zn ak ov e ži vo t a ; Kl an i c z a y , T he Dec l i n e , 168- 178 , 186 .

4
srednjem vijeku. Ipak, ako se ogradimo od sličnih antičkih bića,
spomeni vampira susreću se i ranije u srednjem vijeku; sjetimo se samo
onog iz poznate rasprave Malleus Maleficarum (1485), gdje su opisani
upravo kao živi mrtvaci. 2 3
U našim pisanim izvorima otkrivamo također vrlo rane primjere. U
Memorijalu Pavla Pavlovića, 2 4 koji je bio načelnik Zadra krajem 14. i
početkom 15. stoljeća, nalazi se bilješka o vjerovanju u vukodlake na
otoku Pašmanu (mjesto Othus). Tamo je 1403. godine umrla neka žena
po imenu Priba, te se pretvorila u vukodlaka nakon smrti i
uznemiravala čitav otok. Otočani su zvali u pomoć načelnika Zadra i
molili ga za dopuštenje da otvore Pribin grob i zabiju joj klin ili kolac
(cugnus, cuncus) u srce. 2 5
1590. godine kancelar kanonskih vizitacija na Krku zabilježio je
vjerovanje da je živi čovjek štrigon ili vuocudlach ; koga god dotakne,
umre, a može izvaditi ljudima srce i opet ga vratiti. Po opisu svjedoka,
imao je tijelo pjegavo kao zmija . 2 6
1649. godine, i u Šibeniku se pojavljuje ovo vjerovanje. Iznenadna
pojava kuge u gradu, prenesena preko turskih trgovaca, toliko je
uspaničila građane da su optužili jednog starog težaka koji je bio
nedavno umro, da se pretvorio u vukodlaka i sam izazvao toliku
smrtnost. Izvor objašnjava da je taj neuki puk vjerovao da neki mrtvaci
ponovo oživljeni ili obuzeti zlim duhovima ponekad ubijaju ljude, a ti
se na materinjem jeziku zovu vukodlaci. Tisuće ljudi, uvjereni da se
starac svake noći diže iz groba i ubija, dojurili su u crkvu sv. Trojstva
i otvorili njegov grob da mu probodu grudi glogovim kolcem, ali su ga
našli trula i usmrđena. 2 7

23
B unson, Vamp i re , 47.
24
Lu ci us , Joha nn es , De reg no Dal ma t i a e e t Croat i a e; M em ori a l e Pa ul i de Pau l o ,
436 , poda t ak i z: Kl ai ć , Vj ek osl av , V j e ra u osobi t a bi ć a. Vu ko dl a k i krsni k , ZN ŽO
1 , Z ag r eb 1896, 223 .
25
.. . L i ce nt i a , ut posse nt sepu l t uram ex c op e ri re , e t i nf i g er e c ug num i n p ec t u s
e i us . .. ; Kl a i ć , V j e ra , 224.
26
Š t ef an i ć , Vj ek osl av , Suj e v j er j e na Kr ku u XV I i XV II st ol j e ć u , ZN ŽO 29/ 2,
Z ag r eb 1934, 230 .
27
Di fn i k , Fra nj o, P ov i j e st K and i j s ko g rat a u Dal mac i j i , S pl i t 198 6, 215- 217.

5
 Druga polovica 17, kao i cijelo 18. stoljeće, preplavljena je
ovakvim vjerovanjima; ona se osobito šire na Balkanu i u Transilvaniji,
ali i u drugim djelovima, posebno srednje i jugoistočne Evrope.
Vrlo zanimljiv dokument 17. stoljeća, pisan glagoljicom, su tzv.
Zakletve od vukodlakov , 2 8 sa crkvenim uputama za borbu protiv
ukodlakov, i raznim formulama za istjerivanje zlih sila iz njih. R.
Strohal, koji je publicirao ovaj izvor, locirao ga je u Senjsku biskupiju
prema bosanskoj granici. 2 9 Strohal spominje još jedan dokument 17.
stoljeća s tog područja, koji govori o ženi koja nije znala da joj je muž
vukodlak ( kudljak), uvijek povezan sa coprnjicamin , a koji je po smrti
živio i dalje s njom. 3 0
Talijanski opat Alberto Fortis u svom djelu Viaggio in Dalmazia
(1774) 3 1 opisujući vjerovanja Morlaka, spominje njihovo čvrsto
vjerovanje u vampire, gdje im pripisuju kao u Transilvaniji, da djeci
sišu krv. Morlaci su vjerovali da čovjeku koji se pretvori u vampira ili
vukodlaka treba prerezati potkoljenice i cijelog ga izbosti iglama;
poslije toga nije više mogao tumarati okolo. Događalo se čak i da ljudi
i prije vlastite smrti zamole potomke da s njima, kad umru, a prije
nego ih polože u grob, postupe kao s vukodlakom, jer su predviđali da
će zacijelo žeđati dječje krvi . 3 2
Možda je još zanimljiviji komentar Ivana Lovrića u djelu Bilješke o
putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa (1776). On tvrdi da se za
vukodlake ne kaže da sisaju dječju krv, kako veli Fortis, već da siluju
tuđe žene. Po njegovoj definiciji vampiri, koje Morlaci zovu
vukodlacima lutaju noću kao i svi drugi duhovi a stvaraju se od same
ljudske kože, naduvene od vraga i napunjene krvlju . 3 3
28
S t roha l , R udo l f , Fo l k l o ri s t i č k i pri l ozi i z st ari j e hrv at s k e kn j i g e , ZN ŽO 15 ,
Z ag r eb 1910, 1312 - 315 .
29
Vi še o ovom i z vo ru vi d i u pogl av l j u Odnos C rkv e prema v j e ro va nj i ma u
v amp i re .
30
S t roha l , F ol kl or i st i č k i , 311- 312 .
31
Fort i s Morl ak e opi su j e k ao di vl j a k e , a nj i ho va vj er ov a nj a k ao pri mi t i vn e
obi ča j e , t e za kl j u ču j e : .. .n e v i n o st i pri rodna sl obod a past i rsk i h st ol j e ć a (se ) j oš
održav aj u u Morl a č ko j i l i su barem ost a l i nj i ho vi vr l o v el i k i t rago vi u mj est i m a
k oj a su poda l j e od naši h nas el j a ; F ort i s, Al b er t o , P ut po Dal m ac i j i , Za gr e b 1984 ,
45 , 46. Vi d i i : B urke , P et e r , J un ac i , ni t k o v i i l ud e , Z ag r eb 199 1, 21.
32
Fort i s, Pu t , 44 .
33
Lov ri ć , Iv an , Bi l j e šk e o put u po Dal mac i j i opa t a A l b er t a For t i sa , Ve ne c i j a
1776 ,1 62 .

6
 Na navedene primjere mogu se nadovezati dokumenti iz 18.
stoljeća, koje sam imala prilike analizirati u Dubrovačkom Arhivu. 3 4
Procesi iz 1713, 1722. i 1723. godine nalaze se među kaznenim spisima
serije Isprave i akti 18. stoljeća . Ovoj grupi mogu se dodati njima
srodni procesi iz 1666. i 1737. koje je već prezentirao A. Liepopili. 3 5
Najraniji primjer iz 1666, nađen je u stonskim kancelarijskim
spisima. Doznajemo da je stonski knez poslao oružnika u Topolo, selo
u dubrovačkom primorju, da doveze vezana Stjepana Nikolina, koji je
otvarao grobove i probadao vukodlake. 3 6
U jednom od procesa (1737) daje se i definicija vukodlaka: Tim
imenom naznačuju mrtve oživjele koji prebivajući u grobovima, ubijaju
i tamane čeljad, nada sve one osobe koje su prijekim okom gledali za
života, i previše idu svojim kućama i opće sa svojim ženama, odnosno
muževima kako i prije smrti. 3 7
1723. Stjepan Ivanov di Tiugnio opisuje da su, otvorivši jedan
grob, našli nepriličnu stvar na način Hudobe, gdi se naslonio na ruku,
udrili smo kolcem i koji su bliže bili rekli su da je progledo očima. 3 8 S
druge strane, neki od svjedoka u ovim procesima tvrde da, otvorivši
grob nisu vidjeli vukodlaka kako su očekivali. 3 9

Odnos prema vjerovanju

Tradicijski sistem društvene organizacije i života usmeno je

održavao vjerovanja u vampire i slična bića. Etnografski podaci iz
Konavala spominju da je značajnu ulogu u društvenom životu imala
34
P i t a nj a su u pro c es u post av l j e n a na t al i j a ns ko m j e z i k u , dok su odgov or i
svj ed ok a na hrv at sk om .
35
Li ep op i l i , Ant e , Vu ko dl a c i , ZNŽ O 23, Z ag r eb 1918, 277- 290.
36
Li ep op i l i , Vu ko dl a c i , 277.
37
Li ep op i l i , Vu ko dl a c i , 280.
38
PAD, LXVI , 3399/ 17 , 3.
39
Probo l i ni j e su neg o samo t ep nu l i k oc e m ev o ni j e u nj e mu bi o Vra ga k ak o su
go vor i l i ; PAD, LXVI , 3402/ 29 , 3.

7
institucija bratovštine. Članovi su bili domaćini pojedinog
domaćinstva, koji su se ravnopravno dogovarali o seoskim problemima.
Kod jednog od njih je bio pohranjen seoski križ, i on ga je bio dužan
nositi na sprovodu. 4 0 U Župi Dubrovačkoj spominju se groblja koja
posjeduju bratstva . 4 1
Institucija bratstva na dubrovačkom području, evidentirana je od
srednjeg vijeka kada su se pojavili i prvi pravilnici (matrikule). 4 2 Iz
njihovih se pravila vidi bogat religiozni i društveni život. Ove
organizacije uglavnom su obuhvaćale ljude jedne župe koji su se
obavezivali na međusobnu pomoć. Ova društvena struktura podjele na
bratstva i plemena na selu, prepoznaje se i u dubrovačkim
dokumentima 18. stoljeća; optuženi su bili članovi tih bratstava, te su
se se o svemu zajednički dogovarali. Tako se u jednom svjedočanstvu
spominje kako su se braća iz Topola, tražeći vukodlaka, dogovorila da
svako pleme otvori svoj grob . 4 3 Po popisima svjedoka, u “hajku” na
vukodlaka bi obično išlo desetak ili petnaestak muškaraca iz sela
(braće); kao glave porodice rješavali su “problem” čitavog sela.
Svjedoci opisuju okolnosti zbog kojih bi posumnjali da se netko
pretvorio u vukodlaka: Ja ne znam drugo nego da me našo Pavo Lucin
u kući mojoj i reko mi ‘nešto straši i popijeva ma ne umije izreći’ a i
žena Pavla Medova našla je jednoga gdje sjedi u klobučiću pod borom,
zato hoćemo li se Braćo skupiti za vidjet u crkvi, a ja ću pitati
Paroha, 4 4 ili: ... u crkvi da je ona čula gdje nešto straši i pak je bušilo
u mala vrata od crkve i sad je otkrila glavu i vidjela gdje se ugasila
kandijela . 4 5 Ta vjerovanja bila su posljedica prastarog ljudskog straha
od nepoznatoga i mraka; nepoznati zvukovi i napuštena mjesta bili su

40
EZF F , n.g . , 42 , Kona vl e .
41
EZF F , n.g . , 76 , Žup a Dubro va č k a .
42
Voj no vi ć , Kost a, Bra t o vš t i ne i obrt ne k orporac i j e u R ep ub l i c i Dubrov ač k o j , od
X II I do k onc a X VI II vi j e k a , Monu m e nt a hi st or i c o- j u ri di c a S l a vo ru m Mer i d i o na l u m
7 , Z ag r eb 1899, 3- 189 .
43
PAD, LXVI , 3399/ 17 , 3.
44
PAD, LXVI , 3402/ 29 , 4.
45
PAD, LXV I, 3402/ 29 , 5, 6. S l i čn i h opi s a i m a vi š e; K ad j e pok oj ni K ol e nd a
umro, zva l i su me da dođ em ul j a i zv ad i t i z cr kv e i j a sam ot i šl a pri d crk v u i
sazval a sam nj i h da dođu uze t i , re kl a mi j e ‘no ć j e a u k uć i j e nem oć , j a t amo n e
mogu do ći ’ , u t ol i k o sam č ul a gdj e n ešt o skl apa l o ko da se škri nj i c a od ul j a
ot vor i l a, pak sam pobj eg l a doma : P AD, LXV I, 3402 / 2 9, 7 ,8.

8
glavni poticaj ovakvim praznovjerjima, a noć se tradicionalno smatrala
za vrijeme kada vladaju zle sile. U suvremenim podacima s drigih
područja također nailazimo na slične elemente. 4 6
Kao što je već spomenuto, u vukodlake se pretvaraju oni ljudi koji
su bili zli za života ili su se ponašali društveno neprihvatljivo (ili bili
u neprihvatljivoj poziciji). Zato njihove griješne duše, po vjerovanju,
ne mogu ići direktno na drugi svijet, već ostaju u svom tijelu nakon
smrti i sposobne su izlaziti iz groba. Vjerovanja u vampire vezana su i
uz društvena zla i strahove zajednice: u njih se pretvaraju zli, izopćeni,
nekršteni ljudi; oni dolaze noću, po mraku, kada ubijaju, donose bolesti
ili prisiljavaju na preljub. Strah se morao uobličiti, pa ovo biće
poprima sve najgore osobine i fizički i karakterno. Postupci protiv
vampira bili, su na neki način, simbolično tjeranje zla i nesreće.
Već spomenuti izvor iz 17. stoljeća koji govori o kugi u Šibeniku,
opisuje kako je narod našao krivca tolikoj smrtnosti u umrlome težaku,
proglasivši ga za vukodlaka. 1709. godine, mađarski doktor Samuel
Köleséri, opisujući kugu u Transilvaniji, spominje ogroman broj
slučajeva ekshumiranja mrtvaca čija su se tijela probijala glogovim
kolcima ili im se odsjecala glava, jer su kao vampiri bili smatrani
krivima za ovu strašnu bolest. 4 7 U lastovskom sudskom procesu iz
1738, svjedoci tvrde kako vukodlaci rasprostranjuju kužne bolesti te u
narodu bijesne. 4 8 Ovdje se vjerojatno radilo tek o strahu od moguće
zaraze; kuga se na području Dubrovnika spominje 1691, pa opet 1792. 4 9
Kada se 1737. na Lastovu pojavila srdobolja (bolest srca), ljudi su
vjerovali da je na otoku harala jer su je prouzročili vukodlaci; 5 0 na
saslušanju pred nadbiskupskom kurijom u Dubrovniku, Lovro Lucenta
je izjavio kako je puno ljudi pomrlo na otoku, jer su kosci po noći u
kuće ulazili, pak bi srce pregrizli, jer se hrane srcem, utrobicom

46
U Za ost ro gu u Da l m a c i j i vu ko dl a č i n a na j v ol i pl aši t i po raskrsni c an , gu vn i m a,
o ko gre ba , gradi n a, zi di na i most o va ; ok o j am et i n a i pot o či na , a drago mu se
u vu ći i u draže t i nu , pl ot i l i k up i n u ; B an ovi ć , Vj er ov an j a , 185.
47
Kl a ni c z a y , T he Dec l i n e , 179.
48
Li ep op i l i , Vu ko dl a c i , 289.
49
B a z a l a , Vl a di m i r , Pre gl ed pov i j e st i zdravs t v e n e ku l t ure Dubro va č k e Re pu bl i k e ,
Z ag r eb 1972, 35 , 39.
50
Li ep op i l i , Vu ko dl a c i , 278.

9
živijeh i ispiju im krv, nada sve onima s kojima su u svađi bili . 5 1
Stanovnici sela Dunave su 1722. proboli tijelo pokojne žene jer je, po
njihovu svjedočenju klala čeljad . 5 2 Suvremeni podaci iz Ravnih Kotara
govore da seljaci misle da je vukodlak vrag, jer mnogima uzrokuje
smrt, a mnogima neizlječivu bolest. 5 3
Kuga koja se pojavila u Evropi 1347. predstavljala je zagonetku
idućih 500 godina; nije se znalo ni tko ni kako prenosi bolest i ova
tajanstvenost zaraze bila je strašnija od same bolesti . U 14. i 15.
stoljeću, kugu dovode u vezu sa zlokobnim položajem planeta, Božjom
srdžbom, ali i i bićima kao što su vještice, demoni i sl. Vampiri očito
preuzimaju ovu “krivicu” za pojavu kuge i drugih bolesti, kao
personifikacija zla u tom vremenu.
Vampiri se često povezuju i sa preljubom, odnosno vjeruje se da
imaju spolne odnose nakon smrti; morbidna seksualnost ima vrlo stare
korjene; može se pratiti od antičkih demona ( incubus i succubus), 5 4 do
srednjovjekovnih fantazija u kojima su vještice izrazito razbludne, 5 5 a
Smrt se prikazuje kako zavodi mlade djevojke. 5 6 Tako pokojnik kao
vampir, po ovim vjerovanjima, dolazi noću ženi i s njom ima seksualne
odnose, kao za života. Smatra se da duše ljudi koji imaju odnose sa
vampirom također prelaze u svijet živih mrtvaca.
Lovrić u svojim Bilješkama, gdje govori o morlačkom vjerovanju u
vukodlake, piše da neprilika, koja nastaje od njih, sastoji se samo u
tome, što siluju tuđe žene, koje se ne stide pripovijedati kako su ih
vukodlaci prisilili da pristanu na njihove želje , ali odmah komentira i
kako prepredeni ljudi iskorišćuju tuđe neznanje da zadovolje svoje
želje. 5 7 U suvremenim zapisima se često spominju zloupotrebe
51
Li ep op i l i , Vu ko dl a c i , 281.
52
PAD, LXVI , 3401/ 44 , 4.
53
Kl a i ć , V j e ra , 226.
54
Inc ub us i su cc ub us pre dst av l j a j u m uškog i že nsk og d em on a , koj i sl i čn o k ao i
v am pi ri do l a z e no ću ž en a m a i m ušk ar c i m a i pr i si l j av a j u i h na spol n e odnose ;
B unson , V ampi r e , 132 .
55
Gl a vu rt i ć , Mi ro, Sat a na , B eo gr ad 1978 , 177, 178.
56
Kl a ni c z a y , T he Dec l i n e , 183, 184.
57
Lov ri ć , B i l j eš k e , 162. Lo vr i ć spom i n j e i t o ka ko se vu ko dl a c i j ak o boj e
l j ub omorni h mužev a , t a ko da se žen ama j av l j aj u samo onda ka d su same. Da i pak
k oj i muž zat ek n e vu ko dl a ka na dj e l u sa svo j o m žen om, drži se , da bi v uk od l a k
sko či o na nj eg a i da bi se k at ka da j oš i i nač e brut al no i zdo vo l j i o na nj e mu . S a m
L ovr i ć doda j e d a t ak o k od nas l j u di i s kori š ću j u t uđe n eznan j e , da zado vo l j e svoj e

10
vjerovanja u vukodlake koji dolaze noću djevojkama ili udovicama,
pogotovo u slučaju rođenja vanbračnog djeteta. 5 8 U Župi Dubrovačkoj,
govorilo se još u ovom stoljeću o nekom tenjcu iz Bujića, koji je svaku
noć dolazio ženi, pa i ona s njin odila đevenicu krvi . Ne bi se pojavio
kod kuće jedino ako je žena izmolila Dijo o Rožarija . 5 9
Opasnost da se pretvore u vukodlake, trebala je natjerati ljude da se
ne ponašaju protivno tradicionalnim zakonima, te se takvim
vjerovanjima na neki način utjecalo na društveni moral. 6 0
U narodnom vjerovanju također postoje i bića u koja se pretvaraju
nekrštena djeca, i koja slično vampirima, izlaze noću iz grobova i čine
zla. Nekrštena djeca bila su neprihvaćena u društvu i za života, pa su
kao takva morala imati posljedice i poslije smrti. Na otoku Mljetu, kad
se po noći vidi svjetlost pred kućom, kažu da je to je tintilin (duša
nekrštenog umrlog djeteta), koji može ući u kuću i iskopati nekome
oči. 6 1 U Boki Kotorskoj, vjerovalo se da dijete koje umre nekršteno u
grobu oživi i iz groba kašto izlazi i malu djecu muči i davi . Tu su se
ova bića nazivala macaruli, a pričalo se da idu noću u društvu i
svakome na vrh glave gori mala svijeća . 6 2
Uz vampire se vežu različite priče. Tako suvremene poslovice iz
Dubrovnika spominju da, ako mačka prijeđe preko mrtvaca, on će
također postati vukodlak. 6 3 Zanimljivo je da i Lovrić, u već
spomenutim Bilješkama 18. stoljeća, govori o sličnom vjerovanju u
Morlaka. Oni su vjerovali da vukodlaci postaju svi oni ispod kojih od
časa smrti do časa pogreba prođe mala životinja kao pas, mačka ili miš .
64

že l j e ; Ib i d em , 165 .
58
Đorđe vi ć , Ti ho m i r , Vu ko dl a k i druga bi ća , S rpski et no gr af sk i zb or ni k 30 ,
B eog ra d 1953, 39 , 40.
59
Mac a n , Građa , 29 .
60
U Her c eg ov i ni (Most ar ) se vj e ro v al o (z ap i s i z 1899 ) d a k ad čo vj e k sa ženom
k oj a i ma kr v i l i k oj oj ni j e po porođaj u i zi šl o če t r de se t dan a l eg ne , onda ono
di j e t e ko j e se rodi k ad umre post an e vu ko dl a k ; Đorđe vi ć , Vu ko dl a k , 23.
61
Vul e t i ć - Vuk asov i ć , Pri zri j e v an j a , 174 .
62
S a mac arul om j e sroda n mac i ć koj i pre dst av l j a dušu n ek ršt en og dj e t e t a koj e se
pov am pi r i . Đorđe vi ć , V ampi r , 156.
63
Mač k a da pre đe pre ko mrc a, zl o j e i naop ak o: t re ći će dan doć i duh u t i j e l o i na
ono mj es t o gđ e j e ži v i o , st ani ć e se i straši t i ka o l ork o i l i v uk od l a k ; Vul et i ć -
Vuk asov i ć , Pri zri j e v an j a , 166 .
64
Lov ri ć spom i n j e ka ko sl i č ni vj er ov an j e i m a j u i Ži dov i , koj i se , ak o ne t k o prođe
i spod mrt va ca , k ad ga nose put e m, vra ća j u ku ći , da ga odanl e ope t pone su u

11
 Postupci protiv vampira

Vjerovanje u vukodlake mješavina je različitih narodnih vjerovanja

u kojima se naziru i kršćanski elementi. Mnogi od postupaka koji su se
primjenjivali imaju drevno porijeklo, a oblikovali su se do posljednjih
stoljeća. Tradicijska svijest nastala je kroz “iskustva” prošlih
generacija o djelotvornosti magijskih postupaka, i tako pomagala
ljudima da snagom sugestije smanje svoje strahove i nedaće. Slučajni
uspjesi bili su daljnji poticaj, a takve su se vijesti u narodnoj kulturi
širile usmenim putem u horizontalnoj i predajama u vertikalnoj
dimenziji.
Glogovo ( trnovo) 6 5 drvo očito je imalo apotropejsku moć, a
postupci probijanja glogovim kolcem poprimali su magijsko značenje.
U dubrovačkom procesu, pokušaj probijanja “vukodlaka” kolcem nekog
drugog drveta nije uspio, i kako optuženi svjedoči, tri puta smo je
probili (tijelo žene) i ne mogosmo je probiti dokle god ne uzesmo kolac
od tarna. 6 6 1737. godine, izjavio je pred nadbiskupskom kurijom u
Dubrovniku i Baro Celefa da se vukodlaci ne mogu kakvim god drvetom
smlatiti, nego samo kolcem crna drača. 6 7 U izjavi iz 1738, svjedoči se
da glogov kolac vrijedi kako i mač; ako ga staviš poviše groba ne
dopušta vragu da izađe, a može ga i smlatiti. 6 8 Ponekad nije bilo
potrebno vampira probadati glogovim kolcem, bilo ga je dovoljno samo
njime dotaknuti. Tako Petar Giurin svjedoči u procesu 1706: Ja ne
znam da su ga proboli nego samo tegli kolcem. 6 9
Glogov kolac zadržao se u narodnim vjerovanjima kao glavna
obrana od vukodlaka sve do posljednjih stoljeća. Zapisi s početka 19.
stoljeća na Krku, kažu da su se ljudi oslobodili svog posljednjeg

grob : Lo vr i ć , Bi l j e šk e , 162.
65
Dubrov a č ki n az i v za gl o g. U j ed no m proc e su se spom i n j e i duž i n a gl og ov og
kol c a : Možda manj e , možda v i še , bi o j e č et ri l ak t a ; PAD, LXVI , 3399/ 17 , 7.
66
PAD, LXVI , 3402/ 29 , 9.
67
Li ep op i l i , Vu ko dl a c i , 280.
68
Li ep op i l i , Vu ko dl a c i , 278.
69
PAD, LXVI , 3402/ 29 , 3.

12
vampira time što su noću raskopali njegov grob i zaboli u njegovo
tijelo trnje od gloga . 7 0 Etnografski zapisi iz okolice Dubrovnika 7 1
spominju kako u svakoj crkvi na groblju postoji trnov kolac (od crnoga
trna) a da bi po potrebi proboli vukodlaka . Vrlo je važno u tom
postupku bilo zaštititi se od vukodlakove krvi; ako bi prilikom
probijanja, samo kap pala na čovjeka, on bi se i sam povukodlačio. Kao
zaštita, služila je goveđa koža u koju bi se zamotao onaj koji je trebao
probosti vukodlaka. 7 2 U Dalmaciji postoje vjerovanja da, samo ako se
nose tri bodljike od crnog trna, vukodlak neće blizu tebe . 7 3
Drugdje u Evropi, osim probijanja pokojnika glogovim kolcem,
najćešći postupci su bili odkidanje glave koju bi ponekad stavili
mrtvacu među noge, 7 4 pa čak i čupanje srca kako bi se spalilo. 7 5 Ima
podataka i da se mrtvace pokušalo zadržati u grobu slikom vuka na
nadgrobnom kamenu. 7 6
Jedan od zanimljivih postupaka je bilo i rezanje žile ispod
potkoljenice, kako bi se vukodlak, koji je bio napuhana mješina puna
krvi, 7 7 ispuhao i tako izgubio svoje moći. Te postupke naziremo u
dubrovačkim procesima 18. stoljeća, 7 8 a vrlo su jasno sačuvani u
suvremenim poslovicama i vjerovanjima. 7 9 Suvremena etnografska
70
Mi l č e t i ć , Iv an , V j e ra u osobi t a bi ća , ZN ŽO 1 , Z ag r eb 1896, 225 .
71
Vul e t i ć - Vuk asov i ć , Pri zri j e v an j e , 165.
72
A oni , ko j i ga e i mo probos, t re bo se zamot a u onu kožu , da na nj n e bi pan i l a
k oj a ka p krv i o t en j c a k a ga probode , j erb o bi se i on t ad ar pot e nj č i o ; Mac a n ,
Građa , 29 . S l i čn a vj er ov a nj a na l a z i m o i u Z ao st ro gu . Ta m o su č ak onom e koj i j e
z a m o t a n u ko žu pro ba d ao vuk odl ak a , i pa k n ak on sm rt i podr e z a l i ži l e i spod
kol j e n a k ako se ne bi povuk od l a č i o ; vi di : B an ov i ć , S t j ep an , V uk od l a c i , ZNŽ O 10 ,
Z ag r eb 1905, 349 , 350 .
73
B an ov i ć , Vj er ov an j a , 168.
74
Hi l l er , S ve , 193. U proc e su prot i v Top ol j a n a 1723, svj e do č e : .. .r e k l i su da su
udri l i i sj ek i r om u gl av u . . . ; P AD, LXV I, 3399 / 1 7, 7 .
75
Kl a ni c z a y , T he Dec l i n e , 178, 179.
76
Hi l l er , S ve , 193.
77
U proc e su i z 1722 , opt už e n i svj ed oč e da j e že n a koj a se povuk od l a č i l a u grob u
i zg l e d a l a nadm en a k o bač va ; P AD, LXV I, 3401 / 4 4, 4 .
78
Pa vo L uci n kre nu o mu j e ne či m u nog e .. . : P AD, LXV I, 3402 / 2 9, 5; .. . i t ada ga
j e reč en i Pa vo Luc i n badnu o j ed an put u b edru vi š e ko l j e na .. . : PAD, LXV I,
3402 / 2 9, 15 ,1 6.
79
Da se ne pok osi (pov u ko dl a č i ) st aro če l j a d e , t ri j e ba mu, k ad umre , pri j er ez a
ži l u pod ko l j en om : Ma c an , T om i sl av , Č aranj e i gat an j e . B l a t o na Ml j e t u , ZNŽ O,
br . 28/ 2 , Za gr e b 1931, 229. Ka zi v a č i z okol i c e Dubro vni ka spom i n j e k ako su
j ed no m m rt va c u , dok j e l ež a o na odru , vi l e pre re z a l e ž i l e i spod ko l j en a , d a se n e
povu ko dl a č i : Ok o ponoć a dv a gub er t aša crn i ka o pa ka o, dođ u i za ot ara na odar
mrt ač k i usprav e mrc a, pa ć e mu j e da n zat a kn ut i k ant ul t (puha l i c u od t rst i ) u grl o.
P uha i puh a, al i zal ud u, sve zal udu , sv e i zdušu j e k aon ut i št o j e pri rezan o i spod
k ol j e na ; Vul et i ć - Vuk asi nov i ć , Pri zri j e v an j e , 167.

13
građa iz Župe Dubovačke opisuje tenjca (naziv za vukodlaka): napuhan
kao mjeh, jer mu je vrag nakon smrti odrao kožu i napuhao je . Zato
treba, prije nego se pokojnik ukopa, prerezat mu kožu; onda se ne može
napuhati. 8 0 Slične postupke naći ćemo i u Zaostrogu u Dalmaciji, 8 1 u
Poljicima 8 2 i Hercegovini. 8 3
Dubrovački dokumenti govore da se vukodlaka moglo spriječiti da
izađe iz groba tako da se zatrpa vapnom - tad smo ploču od groba
zaklačili i posuli zemljom . 8 4 Takav postupak bio je primjenjivan i
tokom srednjeg vijeka, kad su mrtvace umrle od kuge zazidavali
polivene vapnom. 8 5

Stav Crkve

Vrlo je zanimljiv crkveni utjecaj na narodne postupke protiv

vukodlaka. Iako je od 18. stoljeća lokalno stanovništvo preuzelo borbu
protiv vukodlaka u svoje ruke (jer je službena Crkva promijenila stav),
kršćanski elementi ipak su se zadržali u simbolizmu na tom polju. U
dubrovačkom procesu 18. stoljeća, optuženi spominju da su, otvorivši
grob, okropili vodom Blagoslovljenom i okadili tamjanom , 8 6 budući da
su imali posla s nečistom silama. Paljenje tamjana u raskužne i kultne
svrhe upotrebljavano je u kršćanstvu od 4. stoljeća, a blagoslovljena
voda, kojom se zazivala Božja moć, predstavljala je ispiranje grešnosti
i ulazak u novi život. 8 7

80
Mac a n , Građa , 29 .
81
K ad rđav č ov i k umre, dođe vrag k nj em u u greb , pa ga uhv e t i za uši i zgul i od
nj eg a be ki nu i onda uđ e u nj u, pa obi j a po svi t u i pl aš i kršt e nu č el j ad . U
Z ao st ro gu se t ak vi m rt va c i n az i v a j u vu ko zl ac i i l i v uk oz l a či n e ; B a nov i ć ,
V j e ro va nj a , 185 .
82
U P ol j i c i m a , pr em a i ska z i m a ka zi v a č a , uk od l a k kost i i mesa n e i ma ; Iv an i š ev i ć ,
F ra no, P ol j i c a , ZN ŽO 10 , Za gr e b 1905 , 246.
83
U Her c eg ov i ni , v uk od l a k k ad hoć e doć i i z groba nadme se t e i zgl e da k ao
napu ha na mj eš i n a ; Đorđ ev i ć , V uk od l a k , 12 .
84
PAD, LXV I, 3402/ 29 , 9, 16. Ova kv i post u pc i “ pr ot i v v am pi r a ” spom i n j u se u
c rn og orsko m pr i m or j u i u ovo m st ol j e ć u: Đorđe vi ć , V uk od l a k , 64 .
85
B a z a l a , Pre gl ed , 37 .
86
PAD, LXVI , 3402/ 29 , 9.
87
L eks i k on i ko no graf i j e , l i t urgi k e i si mbol i k e zapadno g kršć anst va , ur ed i o :
B adu ri na , Anđ el ko , Za gr e b 1990 , 160, 562, 586.

14
 1737. godine na Lastovu, jedan od optuženih opisuje kako su
otvorili grob uz svjetlost krilata i svijeće tri Marije ; 8 8 svijeća kao
simbol Kristove Svjetlosti personificira vjeru, i pomaže izgubljenoj
duši da pronađe put na drugi svijet. Zanimljivo je da je svijeća kao
pomagalo bila prisutna i u egzorcizmu srednjega vijeka. 8 9
Nakon što bi zatvorili grob, braća bi se razišla uz riječi idite s
Bogom. Međutim, iako su u postupke protiv vukodlaka unesene crkvene
formule, ljudi su osjećali da se moraju odriješiti grijeha jer su
oskvrnuli grob. 9 0 U dubrovačkim procesima, vidimo da se u ovu hajku
na vukodlake najćešće nije ni kretalo ako se nije dobila lizenzia od
popa. 9 1
U Poljicama se još u ovom stoljeću vjerovalo da je križ prepreka
povampirivanju, pa pokrov preko mrtvaca valja nakapat kandalarskom
svićom na križ preko sviga tila da se ne bi poukodlačija. 9 2 Vukodlaci se
pojavljuju samo po noći; vraćaju se u svoj grob čim ujutro čuju zvono
na pozdravljenje - skitaju se od Zdrave Marije do Zdrave Marije.
Godinu dana nakon smrti prestaju plašiti kao vukodlaci i pođu sasvim u
pakao. 9 3 U okolici Makarske kažu da je nekim vukodlacima suđeno da
stalno lutaju i danju i noću, samo im valja na Veliki petak bit u grebu,
jer je oni dan i Isukrst u grobu sta. 9 4 U Zaostrogu, ljudi su se skupili
na groblju, te su da pozovu “vukodlake” u grobove zvonili o crkvena
zvona, pri čemu su im pomagali fratri. 9 5

Najraniji, već spomenuti, crkveni (dominikanski) dokument koji se

odnosi na vampire (i vještice), je poznati Melleus Maleficarum iz 1485.
godine, potvrđen od pape Inocenta VIII; tu se tvrdilo kako Đavo koristi
88
Li ep op i l i , Vu ko dl a c i , 286.
89
B unson, Vamp i re , 38.
90
.. . Pa ga ć u mol i t da dođ e sa mnom u kam aru i kl e k nu t pri d nj e go v e nog e i mol i t
ga da se u nj e ga i spov i d i m i da me odri eši k ak o j e i l ani pobrat i ma D. An t u na
Mari ca , ka d su probo l i onoga k osc a u Danč an j i n .. . ; P AD, LXV I, 3402 / 2 9, 8, 9.
91
Me ne j e zvao P av o Me do v gov ore ć i mi da j e u D. A ndri j i k osac , zat o hoć e poć
v i d j e t Brać a u grob za v i d j e t j e l i t o i st i na . J a mu sam rek o j a ne ću po ć j er ć e
st oga bi t i zl a ve l i k a . N at o mi j e rek o P av o M ed ov hod i ne boj se ni št a, pi t a l i smo
popa ; PAD, LXVI , 3402/ 29 , 2.
92
Iva ni š ev i ć , P ol j i c a , 246 .
93
Kl a i ć , V j e ra u osobi t a bi ća , 226 .
94
B an ov i } ć , Vu ko dl a c i , 352.
95
B an ov i ć , Vu ko dl a c i , 349, 350.

15
ove žive mrtvace da bi činio zlo u svijetu. 9 6 Kršćanstvo je tako, kao
glavni neprijatelj zla, zapravo oblikovalo pojam vampirizma i utjecalo
na širenje tog vjerovanja. Od tog vremena, teolozi pišu
pseudoznanstvene rasprave, u kojima narodne priče potkrepljene
crkvenom doktrinom i često maštom samih autora, postaju temelj koji
se prihvaćao kao činjenica. Za Crkvu, vampirima su mogli postati oni
ljudi koji se nisu držali njenih zakona; nekršteni, izopćeni,
samoubojice i heretici, a protiv njih se borilo križevima, svetom
vodom, molitvama i osobnom vjerom.
U 16. stoljeću, poslije Tridentskog koncila, katolička crkva je
počela progoniti praznovjerje. Od tada, na redovnim kanonskim
vizitacijama, donose se izvještaji o hereticima, nevjernicima,
izopćenicima, ali i o vjerovanjima u vještice, vračare, i vukodlake, s
namjerom da se bore protiv njih. U krčkom biskupskom arhivu
sačuvani su zapisnici takvih biskupskih kanonskih vizitacija iz 16. i
početka 17. stoljeća, te se između ostalog spominje vjerovanje u
vuocudlacha. 9 7
Ipak, pravo sistematsko pobijanje praznovjerja početi će tek u 18.
stoljeću. Tako se na primjer u Dubrovniku, stvari nisu puno
promijenile nakon Tridentskog koncila. Domaći nadbiskupi često su
bili odsutni i nisu mogli dovoljno utjecati na lokalno svećenstvo. 9 8
Dijecezanske knjige i istrage protiv svećenika pokazuju da su, nakon
Tridentskog crkvenog sabora, u Dubrovnik bili poslani talijanski
svećenici zaduženi da se ove papinske reforme i provedu, ali su lokalni
svećenici često bili pod prevelikim utjecajem narodnih vjerovanja (iz
čijih slojeva su većinom i sami bili). 9 9
Za svećenstvo, ovakva bića su dugo bila otjelovljenja Sotone i
nečistih sila, pa se trebalo boriti protiv njih. Dobar primjer su već
spomenute Zakletve od vukodlakov iz 17. stoljeća, koje su trebale biti,
kako sam izvor kaže kruto korisne za odgnati napasti od ukodlakov .

96
B unson, Vamp i re , 47.
97
Š t ef an i ć , Suj e v j er j e , 229 , 230 .
98
Voj no vi ć , Kost o , C rkv a i drža va u Dubrov ač k o j R ep ub l i c i , R ad JAZU 119 ,
Z ag r eb 1894, 44 .
99
Voj no vi ć , C rkv a , 49 .

16
Formule crkvenog karaktera, pisane od svećenika, predviđene su za
istjerivanje zla: Izajdi iz ovoga groba, dijavle pakleni, koji mučiš ove
kosti... ili Zapovidam tebi dijavle pakleni, od strane višnjega
gospodina Boga, da me jimaš poslušati, ovoga službenika božjega,
mene redovnika... 1 0 0 Morlački župnici u 17. stoljeću imali su također
različita sredstva protiv vukodlaka . 1 0 1
U 18. stoljeću, ova borba protiv vampira se sekularizira, i glavni
progonitelj postaje lokalno stanovništvo, dok crkva sve manje
sudjeluje, barem službeno.Štoviše, 1752. papa Benedikt XIV u svojoj
raspravi o kanonizaciji svetaca naglašava ispraznost vjerovanja u
vampire. 1 0 2 Zanimljivo je da su ta vjerovanja dotakla neke osnovne
kršćanske dogme, kao što je uskrsnuće ili postojanje svetaca koji su
nakon smrti pokazivali iste “znakove života” (rast kose ili neraspadanje
tijela) po kojima su se prepoznavali i vampiri. 1 0 3
U procesu s Lastova iz 1737, otkriva se novi stav Crkve, jer
otočani u tome (otvaranju grobova) kriju djelo, od straha kazne, te se
besjedom vežu, da odati neće, pak i glave stalo . U istom sjedočenju
spominje se fra Jacint Alamana, koji je zbog ovih vjerovanja određivao
duhovne vježbe te nemilo šibao takvo praznovjerje . 1 0 4 Slučaj Antuna
Skurle s Lastova dubrovačko Malo Vijeće predalo je na ispitivanje
nadbiskupskoj kuriji, koja je znala da je spomenuti Skurla zadnjih 16-
17 godina oskvrnuo grobove i probadao lešinu Kuzme Sudra . 1 0 5
1738. godine osudio je dubrovački nadbiskup 18 Lastovaca jer su
oskrnjavili grobove e bi našli lešinu kosaca ili vukodlaka ili lupi
manari nazvanih, koji se bez osnova okrivljuju da rasprostranjuju
kužne bolesti što u narodu bijesne . Presuda je bila da osuđeni, svaki od
njih, svezav oko vrata konopac na kojemu da visi kamen, pobožno i
preponizno pohode prvo crkvu sv. Mihovila (i još mnoge druge
nabrojene crkve), gdje su morali slušati svete mise da bi im se oprostio
100
S t roha l , F ol kl or i st i č k i , 312- 315 .
101
Lov ri ć , Bi l j e šk e , 162.
102
Kl a ni c z a y , T he Dec l i n e , 182.
103
S j ed oč e n j e u pro c es u 1722 : . . . i ot i šl i smo ot var at i grobov e , i gl ed at i j es u l i se
č el j ad raspal a, i našl i smo u j e dn om di se bi l a nad ul a ko ba čv a . . .; P AD, 3401 / 4 4,
6.
104
Li ep op i l i , Vu ko dl a c i , 281.
105
Li ep op i l i , Vu ko dl a c i , 286, 287.

17
zločin; ako to ne bi izvršili, bili bi izopćeni i prokleti, ex
communicatione maiori, u koju upadaju ipso jure . 1 0 6
U dubrovačkim procesima stav lokalnog, nižeg svećenstva, je
ponekad samo rezerviran. Kada je u 18. stoljeću jedan od braće
ispričao svećeniku što se “događa” u selu, i tražio dozvolu da se otvore
grobovi, svećenik se ogradio: mene ne pitajte ništa i činite što znate . 1 0 7
Drugo svjedočenje još je rječitije: Ja sam govorio s popom i reko mi je
ja ću se ispovidiet u Biskupa zato im reci mi se ne bojimo ništa . 1 0 8 U
ovom slučaju, svećenik je znao što braća namjeravaju i, ne
spriječavajući ih, zapravo odobrio taj postupak (iako svjestan zabrane
Crkve i stava višeg svećenstva).
Grisogono pak, izveštavajući o prilikama u Dalmaciji u 18.
stoljeću, piše o vjerovanjima u vampire i vještice i tvrdi da se u njih
vjeruje kao u najvažnije članke religije , te da su i svećenici time
zaokupljeni. 1 0 9 Razlozi za to vjerojatno su povezani i sa nepismenošću i
neobrazovanošću jednog dijela svećenstva, koje se nije puno
razlikovalo od naroda. Od izvjestitelja mletačkoj vladi o prilikama u
Dalmaciji saznajemo da je narod prepušten sam sebi i svojim
predrasudama, te da živi usvajajući domaće običaje svojih predaka . 1 1 0
Kad su se međutim krajem 19. stoljeća u Makarskoj mještani htjeli
osloboditi vampira Luete, skupili su se na Veliki petak popi, fratri i
biskup i puno naroda, pa otišli na grebe i odnjeli zaoštren kolac od
crnog trna. Unda otvorili greb, a on u grebu stoji na nogan. 1 1 1
Kazivači iz Župe Dubrovačke tvrdili su i u ovom stoljeću da ako bi se

106
S t j e pa n B a nko vi ć j e na pr i m j er bi o osuđe n da u svi m t i m poho di ma i spred
sukri va c a i ma u župno j crk v i gl asn o i j asno u B oga prosi t i oprost od u či nj en og
zl o či na , a t ak ođ er od puk a, j er su ga sabl azni l i ; L i e po pi l i , V uk od l a c i , 289 , 290 .
107
PAD, LXVI , 3402/ 29 , 7.
108
PAD, LXVI , 3402/ 29 , 11.
109
Gri sogo no , Nut r i z i o , N ot i z i e per serv i re al l a st ori a nat ural e d el l a Dal mzi a ,
T re vi gi 1780, 162- 165, poda t ak i z : Č ul i n ov i ć Konst a nt i n ov i ć , Aždaj k i n j a , 100 .
110
S t ra t i c o , Gre go ri o, Si st em a regol at i vo d el l a ve n e t a pro vi nzi a de l l a Dal mazi a ,
ruk opi s : Arhi v HAZU , i . c . 31 , 55- 57b ; poda t ak i z : Č ul i n ov i ć Konst an t i no vi ć ,
Ažda j k i nj a , 100.
111
B an ov i ć , Vu ko dl a c i , 246,

18
pokojnik povampirio, onda bi u pomoć dozivali popa ili biskupa da ga
križem probode, 1 1 2 a takvih primjera ima dosta u Dalmaciji. 1 1 3

Odnos svjetovnih vlasti prema vjerovanjima vampire

Srednjovjekovni dokumenti koji govore o vampirima, spominju

borbu protiv ovakvuh bića i od strane svjetovnih vlasti. Tako su, po
jednom dokumentu iz 1541. godine magistrates, kao predstavnici
svjetovne vlasti u Paviji, noževima razrezali čovjeka, da potvrde da se
u njemu nalazi vukodlak. 1 1 4 Isti izvor spominje i događaj u
Konstantinopolu 1542, kada je car dao da se ubije 150 vukodlaka koji
su se skupili u gradu. 1 1 5 Ovi primjeri odnose se na vukodlake u koje su
se pretvorili živi ljudi, pa se možda ne mogu staviti u istu kategoriju sa
“živim mrtvacima” o kojima je u ovom radu riječ. Ipak, već spomenuti
slučaj s otoka Pašmana, spominje načelnika Zadra, koji kao predstavnik
svjetovne vlasti dozvoljava iskopavanje groba i probijanje “vukodlaka”
glogovim kolcem.
Stav svjetovnih vlasti bio je općenito racionalniji od crkvenog;
borba protiv praznovjerja počela je već tokom srednjega vijeka, kad je
bilo potrebno da vladari zaustave histerično ponašanje stanovništva
koje je išlo u hajke na vampire; ovakve propise nalazimo već kod
Karolinga (u vrijeme Karla Velikog). Poznatiji su također zakon
srpskog cara Dušana (14. st.) i regule rumunjskih vladara (19. st.!).
Kako je u tim zemljama bilo osobito rašireno vjerovanje u vampire,
stanovništvu se od strane svjetovnih vlasti zabranjivalo otkopavanje

112
EZF F , n.g . , br . 76, Žup a Dubrov a č k a .
113
Kad a se u Ve l o j Lu ci , po k az i v a n j u , j e da n z l o č es t i čov j e k pov am pi r i o i dol a z i o
svoj o j že ni , on a j e poz va l a sveć e n i k a koj i j e i z m o l i o n eko l i ko m i s a, bl ag osl ov i o
ku ću , na ko n č eg a se v am pi r ni j e vi š e obj a vi o : Vul e t i ć - Vukaso vi ć , Pri zri j e va n j e ,
168 ; U Z aos t r og u ka žu d a ak o se sret ne va m p i r , t r eb a sko či t u v i n ograd ol i u
masl i ne , j er on unda ne ć e za t obom , j er bo j e od l oz e sve t a kr v, a od masl i n e sv et o
ul j e : B a nov i ć , V j e ro va nj a , 185 ; vi di i : Đorđ ev i ć , Vu ko dl a k , 45.
114
U ovo j pri č i r ast rg an j e ži vi čo vj ek koj i j e, o či t o psi hi čk i bol e st an , t vr di o da j e
vuko dl ak , i d a j e j ed i n a ra zl i k a i zm e đu nj e g a i obi čn og vuka št o nj e m u r ast e
dl ak a i z nu t r a . Ma gi s t r at i su, d a t o dok až u , r az r e z a l i j a dn og čo vj ek a ; F i n ce l i us ,
Job, De M i rabi l i us , l i b. XI; vi di u: B a ri ng - Goul d , T he Bo ok , 64, 65 .
115
B a ri ng Goul d, The B oo k , 65 .

19
grobova i uz to vezane magijske radnje; također, ljudima je naređeno
da ne slijede svećenike koji su ih vodili u lov na vampire. 1 1 6
Intelektualna klima prosvjetiteljstva u Evropi, bila je općenito
protiv praznovjerja; 1766. Constitutio Criminalis Theresiana Marije
Terezije, samo je jedan od zakonika kojim se pokušavalo iskorijeniti
vjerovanje u vještice i vampire. Još 1730. godine, Voltaire u
“Enciklopediji” s ironijom piše o vjerovanjima u ponovno oživljavanje
mrtvaca u koje, bez obzira na njihove potpuno suprotne atribute,
uključuje i svece i vampire. 1 1 7 Racionalno razmišljanje vidi se i u
pokušajima doktora s Habsburškog dvora da medicinski objasne fizičke
promjene na mrtvom tijelu, koje su u narodu često bile znak da se
pokojnik povampirio. 1 1 8
Dubrovački dokumenti, samim tim što su sudski procesi, ukazuju na
generalni stav svjetovnih vlasti (Malog vijeća) prema vjerovanjima u
vukodlake. U jednom sudskom procesu optužba se diže protiv onih koji
su počinili tu okrutnost ( crudelta ). 1 1 9 Optuženi su morali provesti i po
nekoliko mjeseci u zatvoru u Kneževom dvoru, 1 2 0 a nekad, uz kaznu
zatvora, bili su i javno izvrgnuti ruglu, privezani za sramotni stup
(berlina); u Dubrovniku je za to služio Orlandov stup. 1 2 1 Ove kazne,
međutim, nisu mogle zaustaviti ovo vjerovanje, te se ono, duboko
utkano u narodnu tradiciju, održalo do početka našeg stoljeća.

116
B unson, Vamp i re , 151.
117
Kl a ni c z a y , T he Dec l i n e , 181, 182.
118
Dvorski dokt or Mar i j e Te r e z i j e , Ge ra rd va n Swi et en , u knj i z i Sur l e
V ampy ri sm e de S yl és i e de l ’a n 1755 obj aš nj av a ka ko j e ne dost at a k ki si k a m og ao
u zr ok ova t i da se l eš poko j n i k a ne r aspa dn e , ve ć ost an e kon z er v i r a n mj es e c i m a,
god i n ama pa i des et l j e ć i m a na ko n smrt i ; vi d i u: Kl an i c z a y , T he De cl i n e , 173,
174 .
119
PAD, LXVI , 3402/ 29 .
120
.. . C onde nn at i gl i i n f rascr i t i a do ve r st ar e qui n de c i gi orn i n el l a pri g i on i di
qu est o pal azo : P AD, LXVI , 3402 / 2 9, 16; . .. st are t re m esi c on t i nu i ne l l a Pri g i o ne
sot t o l a sca l a : PAD, LXVI , 3401/ 44 , 19, 20 .
121
PAD, LXVI , 3401/ 44 , 19. Ka ko j e Orl a nd ov st up bi o post av l j e n n a m j es t o
pr i j aš nj eg st upa z a ka žn j av a n j e , z va no g kar , pre uz e o j e i nj eg ov u ul o gu . Zb og
t og a u ar hi vski m doku m en t i m a , u ve zi s ka žn j av a n j e m odre đ en i h osuđ en i k a ,
n al a z i m o u z n az i v Orl a nd o i n az i v st up i l i C arrus ; vi d i : Mi t i ć , Il i j a , Dubrov ač k a
država u me đun arodn oj zaj ed ni c i (od 1358. do 181 5. ) , Z ag r eb 198 8, 203- 210.

20
 Dubrovački dokumenti koje sam analizirala, prvorazredan su izvor
za istraživanje fenomena vjerovanja u vampire. Izravno dokazuju i
opisuju ovo vjerovanje u dubrovačkoj okolici osamnaestog stoljeća, te
pokazuju neke specifičnosti s obzirom na geografski položaj tog
područja i posebne civilizacijske utjecaje. Ako se promatra dubrovačko
područje kao cjelina, primjećuje se miješanje različitih utjecaja -
mediteranskog, srednjoevropskog i balkanskog kulturnog kruga. Očit je
primjer upotreba više imena različitog porijekla za istu pojavu
(vukodlak - specifičan naziv za srednju i jugoistočnu Evropu; talijanski
pojam - lupo manaro; lokalni nazivi za širu okolicu Dubrovnika -
kosac i hudoba). Dakako, unutar tog područja treba razlikovati sam
Grad od okolnih sela, u kojima su udaljenost od civilizacijskih utjecaja
i tradicionalni društveni sistem utjecali na širenje ovih vjerovanja i
njihovo održavanje.
Vjerovanja u vampire opisana u dubrovačkim dokumentima, svojim
se općim karakteristikama uklapaju i u širi evropski kontekst, te se
mogu uočiti mnogi zajednički elementi (glavne karakteristike vampira,
postupci protiv njih i okolnosti vjerovanja). Slika o rasprostranjenju,
uzrocima i posljedicama ovog vjerovanja još se uvijek gradi na
fragmentima podataka od antike do danas, te su mješavina vrlo
različitih utjecaja. Ovo se vjerovanje može pratiti sa kulturnog,
društvenog, pa i psihološkog stanovišta; ono je rezultat crkvenih
stavova ali i dio okultnih strujanja širom Evrope. Zbog svega toga
zahtjeva opširnu interdisciplinarnu analizu.

SUMMARY

THE VAMPIRES OF THE DUBROVNIK'S REGION IN THE

EIGHTEENTH-CENTURY DOCUMENTS

The myth of a vampire can be found in many civilisations from

Antiquity to Modern Ages. A vampire or a werewolf is a person who
rise from a grave after his or her own death. In many mythologies this

21
creature changes into the form of a wolf, sometimes other beast; what
is common in all beliefs is that the vampire has insatiable desire for
the taste of human flesh and blood; a main capacity of the vampire is
bloodsucking. Vampire beliefs were basically of Slavic origin,
although eighteen-century public opinion connected them to Hungary.
We can find many traces of this myth in Croatian territories, where
there have overlapped many different traditions, such as
Mediterranean, Central European and Balkan tradition and folklore.
The first mentions of the vampires in Croatia can be found already in
the Middle Ages.
The eighteenth-century judicial documents from Dubrovnik, present us
not only the existence of this belief; they also show the attitude of the
State and the Church about this phenomena. The fragments of those
documents enrich our knowledge of the local folklore in this area:
people who became vampires had usually died under irregular
circumstances such as being excommunicated or unbaptised. There
were many ways to fight against those creatures; the most common was
to exhume (undecayed) body of the vampire from the grave and to
pierce it by a pole.
The myths of a vampire have very ancient roots, and it is very
interesting to follow the changes of their attributes which were caused
by the changes in mentality and in legal practice of a certain period.
This is, however, very difficult, as the fragments of this belief are rare
and often very different, so the examination of this phenomena needs
an interdisciplinary approach.

22