KONTINUITET I DISKONTINUITET SALONE

Anri Parina Rei

Jelena Paji
SALONA povijesni okvir i razvoj grada
Najstarije svjedoanstvo o Saloni: Pseudo Skilak (4. st. pr. Kr.) sukob
Rimljana i autohtonog stanovnitva Delmata 119. pr. Kr.
Konzul Lucije Cecilije Metel
Povoljan geografski poloaj nalae da je tu moralo biti ranije naselje prije
rimskog oppiduma
Nakon pobune Delmata, nakon 78. g. pr. Kr. u Saloni prevladava rimski
utjecaj
48. g. pr. Krista Salona je dobila status rimske kolonije s punim naslovom Colonia
Martia Ivlia Salona
Ubrzo postaje sreditem rimske provincije Dalmacije
Od tada ubrzan razvoj grada
Od 4. st. jaanje kranstva
Stara jezgra grada gubi znaaj, a ivot se u gradu poinje koncentrirati u istonom
dijelu
RAZVOJ KRANSTVA U SALONI
Prvi evangelizatorski val: krajem 1. st. slab uspjeh
Drugi evangelizatorski val: 3. st. stvaranje snane kranske zajednice u Saloni
Prva dvoranska crkva (domus ecclesiae) u privatnoj kui tzv. Oratorij A

Prvi salonitanski biskup Venancije (sredina 3. st., za cara Valerijana), doao iz
Rima
Organizacija crkve u Saloni
irenje kranstva u unutranjost provincije: iz Salone prema jugu i sjeveru

Biskup Domnio, (kraj 3. st., za Dioklecijana), podrijetlom moda iz Antiohije
Salonitanska kranska zajednica stjee snagu
Toma pie kako je Domnio sagradio katedralu (ecclesiam)
Muen 10. travnja 305. g.
Uz njega, najvaniji salonitanski muenici iz tog doba: Asterius, Septimius,
Antiochianus, Gaianus, Telius, Paulinianus, Anastazije

Biskup Prim, (prva etvrtina 4. st.)
Jai razvoj crkve u Saloni zahvaljujui Milanskom ediktu

POGANI I KRANI
Usporedno s irenjem kranstva u Saloni
poganski kultovi su jo nastavljali sa svojim
radom
Odnosi izmeu kranstva i poganstva u
Saloni su bili uglavnom tolerantni

Biskup Hezihije, 5. st.
Zamah graditeljske djelatnosti u Saloni
Obnove mnogih graevina
Gradnje cemeterijalnih bazilika nad
grobovima salonitanskih muenika
Gradnja katedrale trobrodna bazilika
najvea ranokranska graevina u
provinciji Dalmaciji, sagraena poetkom
5. st.

Duhovna obnova salonitanske crkve
Salonitanska crkva postaje metropolija
itave provincije Dalmacije

PROBLEMATIKA PADA SALONE
Do dana dananjeg nije pronaeno svjedoanstvo o padu i propasti Salone
od poetka VII. st. vie nemamo gotovo nikakvih pisanih tragova to
posebice vrijedi za razdoblje carevanja Heraklija (610-640)
Izvori za pokuaje datacije prestanka ivota u gradu su vrlo rijetki
Pad Salone dovodio se indirektno i u relaciju sa Avarskim napadom na
Carigrad u ljeto 626. godine
Bitan izvor za datiranje propasti Salone je i spis Liber Pontificalis
slavensko opsjedanje grada Siponta 641. na zapadnoj obali Jadrana
Konstantin Porfirogenet vie pripovijeda o nainu na koji je grad pao, te ne
donosi toan podatak o trenutku kada se to zbilo
Nakon Konstantina najvaniji nam je izvor na kroniar Toma Arhiakon
(Historia Salonitana) koji pie u XIII stoljeu

u svjetlu svega navedenog danas sa sigurnou moemo smjestiti pad
Salone u tree desetljee 7. stoljea, preciznije u razdoblje od 631. do 640.
godine
PRIJELAZ IZ SALONE U DIOKLECIJANOVU
PALAU
Izbjegli Salonitanci trae od cara u Konstantinopolu doputenje da se nasele na
dravnom posjedu tj. u Palai i da zaponu gradski ivot.
Prema Tomi Arhiakonu Salonitance je predvodio Veliki Sever oigledno osoba
iz kruga salonitanskog patricijata
Salonitanci prenose u Palau svoje upravne i vjerske strukture tako nastaje novi
grad Spalato
Prijenosom crkvenih i civilnih institucija Salone i dijela njenog stanovnitva poinje se
oblikovati bie novog grada

Prijenos relikvija salonitanskih muenika temelj za snanu kransku zajednicu -
Spalato po. 10. st. postaje sjeditem dalmatinske metropolije naslijee stare
salonitanske.



ZAKLJUAK
dananje solinsko podruje je ponovno mjesto na kojem se sudaraju
silnice prometa, industrije, stanovanja i jo mnogo ega Sama, pak,
atraktivnost poloaja, na kojem je Salona izrasla i dozrela do metropole
rimske provincije, bila bi posve odluujua da se na tome mjestu, ili u
neposrednoj blizini razvije grad. To se na kraju dugih procesa uvijek
oitovalo slinim posljedicama: prestrukturiranjima, ruenjima,
pregradnjama, slaganjem razliitih urbanistikih koncepcija. Ukratko,
kontinuitetom ivota koji se upravo svim naznaenim iskazuje gotovo
jednako kao i prenoenjem intelektualnih i duhovnih vrijednosti.

eljko Rapani, Od carske palae do srednjovjekovne opine, Split 2007.