Predromanika, srednjebizantsko doba i starohrvatska umjetnost

Predromanika ili, termin koji se češće upotrebljava u literaturi, umjetnost Ranog

srednjeg vijeka je razdoblje od 6. do 11. stoljeća. Svi europski narodi gradili su svoju
novu kulturu, pa tako i likovnu umjetnost, na rimskoj kulturnoj baštini, pa odatle i
neke temeljne sličnosti umjetnosti predromanike. Na prijelazu u 9. st. Vlada Karlo
Veliki po kojemu se i cijelo to razdoblje naziva karolinškim. Stoga je karolinška
renesansa (ponovo rađanje, preporod) pokušaj obnove antičke rimske tradicije u
jeziku, pismu, kulturi, umjetnosti. Karolinška obnova antike ostavila je traga u
rukopisima tog razdoblja, u ilustracijama odnosno minijaturama. U minijaturama se
ponovo pojavljuje ljudski lik i figuralni prizori, oblici dobivaju volumen, a prostor se
produbljuje. Najznamenitija Karlova gradnja bila je crkva u sklopu njegove palače u
Aechenu, kružni, centralni tlocrt, nastala po uzoru crkve San Vitale u Ravenni.
Također, istodobno se po Europi počinju graditi brojni samostani benediktinaca,
najznačajnijeg reda srednjeg vijeka. Slikarstvo toga razdoblja je pojednostavljenih
oblika bez volumena i prikaza prostora, primjer freska u Agnaniju u srednjoj Italiji.
Temeljna razlika u arhitekturi srednjebizantskog doba – kojeg se po carevima iz
makedonske dinastije naziva i makedonskim – jest pojava novoga tipa crkvene
građevine, nea moni (nova crkva), tzv. Petokupolne crkve na upisani križ. Tlocrt je
gotova kvadratičan, a unutra su četiri bačvasta svoda raspoređena u križ. Glavna
osobitost bizanstkog graditeljstva utemeljena je kupolna gradnja, dok su na zapadu
bile uzdužne bazilikalne građevine. Ikonoklazam je izvorno bio pokret u Bizantskom
carstvu kojemu je cilj bio ukloniti svete slike iz bogoslužja te zabraniti njihovo
štovanje, nastao u 8. stoljeću. Nakon gotovo cijelog stoljeća uništavanja slika i sukoba,
ipak je pobijedila tradicija štovanja ikona. Raspored slika bio je određen načelom da
što je lik svetiji ili prizor značajniji, to na višem mjestu mora biti postavljen u crkvi. U
tjemenu kupole bio je uvijek naslikan Krist na prijestolju kao Vrhovni vladar, ispod
njega u krugu Bogorodica i 12 apostola, proroci i 4 evanđelista. Crkve građene
isključivo od opeke ili kombinacije opeke i kamena, a ono malo reljefa plitki i
ornamentalni. Zasluge Arapa za znanstveni, kulturni i umjetnički razvoj Europe
izuzetno su velike; bez njih ne bi bilo latinice, računala, arapskih brojeva, fizike,
astronomije…
Starohrvatska umjetnost od 9. do 11. stoljeća. Susret Hrvata i ostalih barbara s
graditeljstvom i urbanizmom Rimskog carstva bio je tipičan, susret prethistorije i
historije, susret Sela i Grada. Primjer Salone dokazuje da kultura ne ovisi o uvjetima,
nego o razvijenosti potreba. Crkva sv. Petra i Mojsija, pisani izvori spominju da je
Zvonimir krunjen u njoj, dakle krunidba crkve. Iz razdoblja kneževine u 9., a kraljevine
u 10. i 11. st. Očuvani su ostaci brojnih crkava. Po načinu gradnje zajednička im je
prilično primitivna gradnja, građene su od lomljenca – grubo lomljena kamena,
povezana debelim slojevima žbuke te prežbukane. Iz 9. st. Sv. Spas na izvoru Cetine i
dvije crkve u Biskupiji kraj Knina. Najzanimljivije su male crkve različitih oblika: nad
osnovom kvadrata, nad krugom, kombinirane. Od kružnih najjednostavnija je crkvica
sv. Marije na otoku Ižu. Najveća i najsloženija crkva kružne osnove iz 9. st. Je sv.
Donat. Samo su neki dijelovi crkava bili klesani od kamenih greda i ploča, gotove sve
slobodnije površine bile su prekrivene plitkim reljefom ornamentalnih uzoraka. Po
načinu kako su ti oblici bili isprepleteni, nazivamo ih pleternim reljefom ili pleterom.
Najviše i najbogatije bile su ukrašene oltarne pregrade u koje smije ući samo
svećenik. Motivi su preuzeti iz rimske umjetničke baštine: motiv rakovica, poput
valova i tropruta pletenici pentagram, oblik trokuta. Najviše je spomenika kamene
arhitekture i kiparstva, odnosno isključivo reljefa, dok su neznatni tragovi slikarstva.
Reljefni pleterni ukrasi bili su živo obojani. Također minijature nisu očuvane, iako su
knjige bile pomno čuvane u samostanima i crkvenim bibliotekama.
Crkva sv. Trojice, Split 9.st. centralna šesterolisna građevina
Crkva sv. Nikole pored Nina 11.st. centalni križni tlocrt