HRVATSKA LIKOVNA BAŠTINA „IZMEĐU GOTIKE I BAROKA”

Povijest Hrvatske umjetnosti je do nedavno bila pozitivistička (pregledi umjetnina na način:

kada, gdje, geografski pregledi)

- Mali broj istraživanja koje imaju neku tezu, jedna od takvih knjiga je; Ljubo
Karaman: „O djelovanju domaće sredine u umjetnosti hrvatskih krajeva“, 1963. g., a
2001. god. knjiga ponovo izlazi pod drugim imenom: „Problemi periferijske
umjetnosti“. U toj knjizi on je u našoj sredini napravio podjelu, odnosno tri načina
tretiranja umjetnina u našoj sredini:
a) PROVINCIJALIZIRANA UMJETNOST
b) Raznovrsnost oblika GRANIČNE SREDINE
c) Sloboda stvaranja PERIFERIJSKE UMJETNOSTI

PROVINCIJALIZIRANA SREDINA

- Skromni razmjeri, korištenje građe pri ruci, sloboda u interpretaciji ikonografije.

Dekorativnost motiva i sklonost gomilanju ukrasa. Manja dotjeranost forme i sklonost
pretjerivanju. Pojava lokalnih grupa spomenika. Izražen jak utjecaj centra – iz kojeg
se crpe uzori (veći gradovi, žarišta kulture).

RAZNOVRSNOST OBLIKA GRANIČNE SREDINE

- Granica je dovoljno udaljena od centra da može koji puta jako slabo primati utjecaje
iz centra. Često se miješaju utjecaji iz više centara, stvaranje mješavine utjecaja,
hibrida i začuđujućih kombinacija. Razlika između obale i unutrašnjosti (Istra,
Hrvatsko primorje, Dalmacija). Ukrštavanje raznorodnih utjecaja u Istri i Dalmaciji i
Kontinentalnoj Hrvatskoj (npr. utjecaj sjevera i Italije)

SLOBODA STVARANJA – PERIFERIJSKE UMJETNOSTI

- Najveća sloboda jer se na periferiji mogu birati utjecaji, dovoljna udaljenost od

„kontrole“. Često prisutne široke sinteze iskustava iz prethodnih razdoblja, široke
sinteze. Dugo trajanje retardiranih stilova, miješani ili prelazni stilovi. Prijelazni
stilovi: iz predromanike u romaniku, iz romanike u gotiku, iz gotike u renesansu,
uporaba ranijih stilova i motiva. Slobodan razvoj umjetničke ličnosti u periferiji
(odnosno umjetnike neće ukoriti zato što ne gradi u modernim oblicima)

Primjeri Karamanove podjele;

PROVINCIJALIZIRANA:

1
- Skromni razmjeri u uporaba građe pri ruci;
Drvene kapele SZ Hrvatske: Velika Mlaka: kapela sv. Barbare, Glodovec Pokupski:
kapela Presvetog Trojstva, Lijevi Štefanki: kapela sv. Jurja
- Sloboda u interpretaciji ikonografije;
+ Vincent iz Kastva, Beram, Ples mrtvaca (1474., Sv. Marija na Škrilinah)
+ Kalnik, župna crkva sv. Brcka, 1687.
+ Crkva sv. Franje Ksaverskog, Zagreb, oltar sv. Marije; Bogorodica s Djetetom,
slobodno interpretira poznat ikonografski tip Marije Pomoćnice tkz. Mariahilff. Po
uzoru na sliku Lucasa Cranacha Starijeg (tip umile Bogorodice s Kristom – širenje
preko grafika Habsburškom monarhijom. Naš slikar ne poznaje original, zrcalno
okrenuta, boje obrnute, dodani anđeli, od ovog tipa radi viziju Marije na oblacima.
+ Paulus Antonius Senser; Marija pomoćnica sa sv. Sebastijanom, sv. Rozalijom i sv.
Rokom (Mađarska) i jedna njegova se nalazi u Osijeku, u bivšoj isusovačkoj crkvi),
uzima tip Marije Pomoćnice, slobodna interpretacija. Dekorativnost motiva i sklonost
gomilanju ukrasa
+ Fra Bone Razmilović, umjetnik kojeg Karaman smješta u okvir provincijalizirane
umjetnosti, iako to nije nužno tako. Prikazane dvije stranice iz Korala. Prepleti djeluju
srednjovjekovni, dok su cvjetovi veoma realistični, u središtu geometriskom
perspektivom je prikazana svetačka scena, kolorirana, prikaz tulipana koji se
pojavljuju tek od poč. 17. st. kad su uvezeni u Europu. Time je potvrđen nastanak
vjerojatno sredinom 17. stoljeća tj. druga polovica 17. st. Ovakav primjer može se
uklopiti i u treću Karamanovu skupinu; periferna umjetnost, upravo zbog slobodnog
razvoja umjetničke ličnosti.

- Pojava lokalnih grupa spomenika;

Crkve s cinktorom SZ Hrvatske, društvene okolnosti utječu na formiranje određene
grupe spomenika.
+ Komin, crkva Sveta tri Kralja, 1699.
+ Vinagora, crkva sv. Marije od Pohoda, 1713.
+ Trški Vrh, crkva Majke Božje Jeruzalemske, 1773.
Cinktor je ograđeni trijem, takav tip se pojavljuje u 18. st., ostaje otvoreno pitanje
geneze ovog arhitektonskog oblika, tipični su za SZ Hrvatsku. Rastvoreni trjemovi
služe u funkciju procesije te za sklonište u lošim vremenskim uvjetima. Cinktori
uvijek koketiraju s dojmom fortifikacijske arhitekture.
Donekle slični primjeri;
+ Jan S. Eichel, crkva sv. Ivana Nepomuka, Češka, 1729.
+ U Rumunjskoj, u Transilvaniji postoji čak 10-tak ranijih crkava koje su u 16. i 17.
st. utvrđene sličnim trjemovima, naglašenijeg fortifikacijskog karaktera
+ Zagrebačka katedrala; s obzirom da cinktori na našem području nastaju na području
Zg nadbiskupije, moguće je da traže uzore u katedralnom biskupskom dvoru – prava
fortifikacija.
Crkve tvrđave u Dalmaciji
- Forma proizlazi iz povijesne situacije 16. st., odnosno konstantnog mletačko – turskog
previranja

2
+ Jelsa, Hvar, crkva sv. Sebastijana i Fabijana

+ Vrboska, Hvar, crkva sv. Marije

+ Vis, Komiža, crkva sv. Nikole

GRANIČNA SREDINA;

- Središnja Istra kao tipična granična sredina dvaju središta; Venecije i

Srednjoeuropskog kulturnog kruga. Podijeljena na Pazinsku grofoviju pod vlašću
Habsburgovaca i obalnu Istru pod vlašću Venecije. Obalni dio ima snažan mletački
utjecaj kao i Dalmacija, dok unutrašnji dio Istre s jedne strane prima utjecaje
mletačkog susjedstva dok s druge strane politički pripada srednjoj Europi te prima
njezine utjecaje.

+ Sv. Petar u Šumi; srednjoeuropski utjecaj vidljiv u tlocrtu crkve unutrašnjim

kontraforima Wandpfeilerima, jednobrodna, nadsvođena bačvastim svodom te s dva
para postavljenih kapela, iznad kapela su galerije. U klaustru vidimo talijanski utjecaj.
U 15. st. Pavlini preuzimaju raniji benediktinski samostan i preuređuju ga. Klaustar je
ranije bio jednokatan, tj. imao je romaničke arkade u prizemlju. Pavlini krajem 15. st.
restauriraju klaustar te redizajniraju prvotni klaustar, u prizemlje smještaju renesansne
arkade pod jakim utjecajem talijanske renesanse, a romaničke lakše elemente stavljaju
na prvi kat. Na pročelju crkve prepoznajemo i srednjoeuropske i talijanske utjecaje,
čini se kako pročelje slijedi pročelje lepoglavske pavlinske crkve koja je sjedište
hrvatske pavlinske provincije. Pavlinska crkva u Remetama još više kopira
lepoglavski primjer. U Lepoglavi nemamo veliki prozor u središtu koji prekida gređe,
snažna vertikalna naglašenost i podijeljenost pilastrima. Po tom naglašenom
vertikalizmu vidimo sličnost s Lepoglavom, međutim vidimo veliku sličnost s jednom
sjevernotalijanskom građevinom, poznatog arhitekta Andrea Pozza a to je crkva
isusovačkog reda u Trientu, crkva sv. Franje Ksaverskog. Vidimo sličnost u tom
velikom prozoru koji probija gređe, zatim niše, na crkvi sv. Petra u šumi imamo jednu
užu nišu u središtu iznad prozora, kao što je slučaj i u Lepoglavi. Pročelje je dovršeno
1773.

+ Rijeka; Dominikanski samostan sv. Jeronima, nadgrobni spomenik Nikole Raubera

1482., nadgrobna ploča neznanog pokojnika 1586. (po uzoru na spomenike
habsburških vladara)
+ Rijeka; crkva sv. Vida, sličnost s talijanskim primjerima. Prema projektu Giacoma
Briana. Prvotna faza 1638. – 43. gdje radove izvodi furlanski klesar Grancesco
Olivieri. 1725. Graditelji Bernardino i Giovanni Martinuzzi dograđuju galerije i
kupolu. Dovršena je 1767.

PERIFERIJSKA UMJETNOST;
3
- Široke sinteze (ikonografske, genreovske, stilske itd..)

+ Bogorodica od Svete krunice, Bakar, župna crkva sv. Andrije; tip Salus Populi
Romani, pretvoren u ikonografiju Bogorodice od Krunice (prema grafičkom
predlošku). Cvjetni vijenac uokolo nje čest je u našoj povijesti umjetnosti, ali moguće
ga je povezati s modom koja se javlja u 17. st. u Flandriji, točnije u Antwerpenu gdje
nastaje cijeli novi žanr mrtvih priroda te sakralnih prizora okruženih cvijećem (npr.
Rubens). Inače kod nas ovakav motiv cvijeća najčešće susrećemo kod pavlina.

+ Bezgrešna Bogorodica iz pavlinskog samostana sv. Helene u Šenkovcu kraj

Čakovca
+ Vaza s cvijećem, vratnice ormara, Svetice, Ozalj Zavičajni muzej
+ Ivan Krstitelj Ranger, vaza s cvijećem, vratnice ormara, Sv. Juraj, Purga
Lepoglavska

- Prijelazni stilovi; gotičko renesansni stil;

+ Trogirska krstionica, Aleši i Firentinac, 1460.-67. (kreativna simbioza

kasnogotičkih i ranorenesansnih dekorativnih i konstrukcijskih elemenata)
+ Nikola Firentinac, Kapela bl. Ivana Trogirskog, Trogir, Katedrala sv. Lovre, 1468.
(u 18. st. javljaju se kapele koje tlocrtom oponašaju ovu, ili se javljaju motivi iz
trogirske kapele; Kaštel Novi, Kaštel Štafilić, Blato na Korčuli – primjeri iz 18. st.,
gdje su apside župnih crkava realizirane po uzoru na kapelu bl. Ivana Trogirskog.
Utjecaj Genija; Brač, Muline župna crkva, Vis, Komiža, župna crkva

GOTIČKE I RENESANSNE ZNAČAJKE

(Renesansa – Talijanski, toskanski utjecaji)

Dalmacija i obala Istre usvajaju renesansu ranije, dok kontinentalni dio Hrvatske i
sjeverna europa dugo zadržavaju gotičke oblike, čak i u 17. st., to često ovisi i o
naručiteljima.

+ Leonard Petrović, kustodija, Dubrovnik iz katedrale, 1490.

+ možda Johanes Fiorentinus, kustodija, Požega, sv. Lovre, 16. st.
- U oba slučaja riječ je o jasnom derivatu toskanskih primjera. Ovakav oblik
tabernakula razvija se u firentinskoj renesansi (Donatello, Bernardo Rossellino,
Desiderio da Settignano). Spoj arhitektonskih i skulpturalnih elemenata, sličnost s
firentinskim nadgrobnim spomenicima. Naglasak na prostorno definirano

4
 svetohranište, dubina arhitekture (Desiderio da Setignano, San Lorenzo, 1460., slično
rješenje no pojednostavnjeno susrećemo i na Dubrovačkom primjeru.

+ Kustodija, Koločep, župna crkva Uznesenja Marijina, po uzoru na dubrovačku

kustodiju, kraj 15. st.

Panonska regija;
- Renesansa dolazi preko ugarskog dvora koncem 15. st., preko dvora Matije Korvina
kada niz toskanskih umjetnika drugog ranga putuju u Ugarsku i preuzimaju određene
dvorske narudžbe. Riječ je o veoma ranoj pojavi renesanse duboko u kontinentu, a
Ugarska je jedna od prvih zemalja koje su prihvatile renesansu, čak ranije od nekih
talijanskih regija. Renesansa tu ostaje vezana za visoko dvorsko naručiteljstvo, a
1490. umire Matija Korvin, ubrzo Turci upadaju u panonsku nizinu i ta renesansa vrlo
brzo prestaje. Odlaskom umjetnika natrag u Italiju, produkcija pada a ukus se vraća u
okvire kasne gotike.

+ Kustodija, Nitra, Katedrala (Mađarska)

+ Kustodija, Budimpešta, Peštanska župna crkva
+ Kustodija, Pečuh, Katedrala

- Pojednostavljena varijanta, renesansni leksik svih elemenata, toskanski utjecaj

Johannes Fiorentinus;

+ Nadgrobni spomenik Zg biskupa Luke Bratina

+ Bogorodica s Djetetom, Vinica, župna crkva sv. Marka Evanđelista
+ Kustodija, Požega, sv. Lovre?

- Ova djela se povezuju s toskanskim kiparom J. F. koji se potpisao na nadgrobnom

spomeniku.

+ Arhitektonska dekoracija, Čazma, kraj 15. st., zanimljiv utjecaj sjevernotalijanskih

uzora (lombardskih). Dijelovi su sa srušene palače zagrebačkog biskupa. Fragmenti
upućuju na utjecaj dekoracije Kertuzijanskog samostana u Paviji (Giovanni Antonio
Amadeo). Čini se kako su kalupi stigli s umjetnicima do Ugarske, pa do Čazme.

Hrvatsko primorje;

- Nakon smrti Matije Korvina toskanski umjetnici se vraćaju u Italiju preko najveće
tada Hrv. Luke, Senja gdje se neki i zadržavaju neko vrijeme.

+ Majstor mramornih madona (Gregorio di Lorenzo), kustodija iz crkve sv. Jurja u

Hreljinu, 1490.

5
 + Kustodija, Senj, crkva bl. Djevice Marije, 1490.

+ Kustodija, Bribir, crkva sv. Petra i Pavla, 1490.

- Sve tri se datiraju natpisom na kustodiji u Hreljinu, a pripisuju se majstoru mramornih

madona, odnosno Gregoriu di Lorenzu, jednom firentinskom umjetniku koji je duže
vremena boravio na ugarskom dvoru Matije Korvina, iz tog perioda je sačuvano
nekoliko radova;

+ Bogorodica s Djetetom s dvora u Višegradu (na Matijinom dvoru)

+ Bogorodica s Djetetom (nastala nakon povratka iz Ugarske, oko 1500, po povratku
u Italiju
+ Bogorodica s Djetetom, Bribir, župna crkva sv. Petra i Pavla
+ Bogorodica s Djetetom, Senj, stubište kuće u Vlatkovićevoj ulici, 1491.

Renesansni i gotički utjecaji u Istri;

- Pazinska knežija, središnja Istra

+ Kustodija, župna crkva sv. Nikole, Pazin, oko 1540., pripisana Osbaldu Kitellu,
njemačkom umjetniku koji djeluje u Ljubljani. Umjetnik miješa utjecaje gotike i
talijanske renesanse. Sam tip svetohraništa je srednjoeuropski tj. kustodija kao niša na
stupu, dok u jasnoj odvojenosti svih elemenata, dentima i arhitektonskoj dekoraciji
vidimo utjecaj talijanske renesanse.

Kontinentalna Hrvatska, renesansni utjecaji iz Alpske regije

- Na kontinentu gotika dugo vlada i zadržava se, dok u profanoj arhitekturi se prihvaća
renesansa, pogotovo obrambenog tipa. Ta arhitektura dolazi posredstvom alpskog
područja, odnosno dolaze talijanski arhitekti koji rade za habsburške naručitelje na
austrijskom području

+ Varaždinska utvrda, 1540., Domenico dell`Allio, arhitekt Ferdinanda I. dobiva

zadatak da modernizira utvrdu, odnosno da na gotičku jezgru nadoda četverostranu
kulu s kružnim renesansnim bastionima. Sličnost s talijanskim utvrdama i
Landhausom u Grazu, prema projektu Domenica dell`Allia (tipičan primjer dvojnih
prozora koje srećemo i u Varaždinu, na ulaznoj kuli, a poznato je još jedna ugrađena u
neku kuću u Varaždinu.

+ Zagreb, sakristija, oltar Raspeća; slika iz 15. st.; slika iz 15. st. u središtu prikazuje
Raspeće (1495. g.) dok su bočne stranice iz 19. st. nastale u neogotičkoj obnovi. Na
vanjskim krilima su ugrađene ploče s prikazima Kristova rođenja, obrezivanja (kasno
maniristički majstor Hans Georg iz 17. st., dok su unutarnje bočne strane falsifikati iz
19. st.. Središnja slika se navodno povezuje s A. Dürerom, ta atribucija je jedna od

6
 naših najstarijih atribucija u povijesti, već 1703. g. Vitezović opisuje oltar i atribuira
ga Düreru. Pitanje je na temelju čega to Vitezović zaključuje. Pretpostavlja se da je
Vitezović možda negdje na grafici sličnoj slici zatekao potpis Dürera pa na temelju
tog datirao samu sliku. Međutim kasnije je pisac Željko Jiroušek napisao raspravu u
kojoj pokušava pronaći Dürerove utjecaje i citate. Ipak na kraju slika nikad nije
prihvaćena kao Dürerovo djelo, no bez obzira na to, u njoj očitavamo rane utjecaje
njemačke renesanse. Očito je da autor ove slike poznaje Dürerove radove i grafičke
predloške. Naručitelj je zagrebački kanonik Mihael Vitez koji određeno vrijeme
boravi na školovanju u Padovi, a to je vrijeme prvog Dürerovog posjeta Veneciji.
Tako Jiroušek u portretu osobe u donjem desnom uglu prepoznaje portret Wilimbalda
Pirckheinera, njemačkog humanista i Dürerovog prijatelja koji u isto vrijeme boravi u
Padovi.

SITNOSLIKARSTVO – područja utjecaja

+ Misal Jurja de Topusko

- Misal Zg biskupa. Djelo nastaje u dva navrata, dvije pisarske i iluminatorske ruke.
Prvi dio nastaje za Jurja iz Topuskoga, a iluminator je Johannes Hans Almanus,
krajem 15. st. (1495.), dolazi iz srednjoeuropskih krajeva i pokazuje sklonost
kasnogotičkom izrazu ali usvaja i neke ranije elemente. Koristi se grafičkim
predlošcima npr. sv. Juraj, po uzoru na jednog nizozemskog majstora.
Srednjoeuropska karakteristika su šaljivi komentari i izvrnute poruke teksta koji se
javljaju u sklopu iluminacija. Iluminator poznaje tekst i nastoji ga šaljivo komentirati.
Iluminator si uzima umjetničku slobodu i prikazuje zečeve koji peku lovca na ražnju i
kuhaju lovačke pse. Taj motiv je prikazan ispod Kristovih riječi „Ja sam živi kruh koji
silazi s neba“. Almanus se i tu koristi grafičkim predloškom njemačkog majstora
Israhela von Meckenema.
U prvoj četvrtini 16. stoljeća kodeks je ispisan i oslikan do kraja u posve novoj
maniri. Promijenio se naručitelj i mjesto oslikavanja. Misal je preko Ivana Erdodya ili
Tome Bakača prenesen u Budim gdje je dovršen (dvorska slikarska radionica).
Iluminacije imaju renesansnu all antica motiviku groteski, veoma slično s Gradualom
Tome Bakača. Nekoć se pripisivalo Kloviću, no te tvrdnje su odbačene.

Gotički oblici u 17. st.;

- Trajanje modificirane grafike s novom stilskom strukturom; oživljen smisao za
arhaično. Izuzetno dugo trajanje gotike. Anđela Horvat piše o tome u svojoj knjizi;
Između gotike i baroka, ona govori o oživljenom smislu za arhaično. Sve do druge
polovice 17. stoljeća srećemo gotički leksik. Svjesna želja naručitelja za vračanjem na
stare oblike, neka vrsta historicizma prije historicizma. A. Horvat primjećuje da se u
17. st. gotika susreće ne samo u sporednim sredinama, već i u važnijim središtima i
važnijim narudžbama

+ Lepoglava, pavlinski samostan, crkva Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije;

7
- 1663., 1673. godine događaju se važnije dogradnje. Produljenje broda prema zapadu i
dogradnja kapele Majke Božje Žalosne. Način svođenja je mrežasti gotički. Đurđica
Cvitanović na temelju još nekih pavlinskih primjera iznosi tezu o pavlinima kao
svjesnim restauratorima, odnosno redu koji svjesno čuva, zadržava i rekreira ranije
stilske oblike. U ovom slučaju gotičke, kako bi naglasili svoju važnost i starost.

+ Crikvenica, pavlinska crkva Uznesenja Marijina; još jedan mrežasti svod 17. st..
Riječ je o lažnom gotičkom svodu, bačvasti glumi mrežasti (dekorativna rebra)

+ Velika Erpenja, župna crkva Sveta tri Kralja, 17. st., primjer korištenja gotike,
bačvasti svod i dekorativna rebra, prozori imaju reminiscenciju na mrežište.

+ Lovrečan, kapela sv. Lovre, 17. st., gotički luk u svetištu, svod glumi rebrasti

+ Zagrebačka katedrala, svod svetišta, 17. st. lažni gotički svod, pa je moguće da neke
crkve u biskupiji žele kopirati prijestolnicu. Svjesno htijenje gotičkog svoda, odnosno
ponavljanje starog gotičkog svoda, taj svod u katedrali je bio do potresa i Bolleove
obnove.

+ Zagrebačka katedrala, južni zvonik kakav je bio prije potresa 1880. svjedoči o tom
svjesnom koketiranju s arhaičnim. Započet je 1633., a gradi ga južnonjemački arhitekt
Hans Alberthal. Teško ga je stilski odrediti i datirati u 17. st. jer je lišen svih stilskih
karakteristika. Pretpostavka je da su naručitelji željeli da zvonik korespondira sa
postojećim stanjem i gotičkom strukturom crkve. Trebao je postojati i sjeverni zvonik.
Đurđica Cvitanović u drugim gradnjama ovog arhitekta vidi sličnu rustifikaciju i
stišavanje ornamenata, jednostavnom strukturom i stišavanje ornamenata.
Jednostavnom strukturom podijeljen razdjelnim vijencima i malim prozorima.

Uzor biskupskog središta u 17. st.;

- Zvonik zg katedrale kao uzor drugim gradnjama biskupije, kao centra središta

+ Zagreb, sv. Marko, 17. st.

+ Samobor, sv. Anastazija, 17. st.
+ Krapina, sv. Nikola, 18. st.
+ Zagorska Sela, sv. Katarina, 19. st.
+ Kraljevac na Sutli, župna crkva, 19. st.
+ Donja Stubica, župna crkva, 18. st.
- Uzor zvonika u gornjoj zoni rješenja; kupola s balustradom, bifora.

+ Primjer starog portala Zagrebačke katedrale;

- Stari glavni portal, 1640. – 1703., naručio ga je biskup Benedikt Vinković, uklonjen
u Bolleovoj obnovi. Izgled portala ima romaničko – gotičke forme, veoma sličan
postoji u Jaku na nekadašnjoj benediktinskoj crkvi iz prve polovine 13. stoljeća.

8
 Pretpostavlja se da je Vinković naložio Kranjskom majstoru da portal napravi po
uzoru na ovaj u Jaku. Možda je razlog tome što je upravo on bio neslavni opat opatije
u Jaku. 17. st. je vrijeme protureformacije, a jedan od, a jedan od postulata je ab
fontes, ka izvorima. Želja da se Katolička crkva poveže sa svojim korijenima i
tradicijom. Na primjeru lavova, prisutna je velika arhaizacija, tvrdoća oblika, teško
upućuju na 17. st., no dokumentacija potvrđuje 1703., danas se nalaze u Muzeju grada
Zagreba.

+ Primjer korske pregrade Zagrebačke katedrale;

- Nalazio se unutar katedrale, te je uklonjen 1880., dijeli crkvu na dva djela. To je
čudno jer u 17.st. kada ona nastaje letneri se više ne rade tj. oni se uklanjanju nakon
Tridenta. Gradi se 1647. na mjestu starijeg. Gradi ga Hans Alberhal, u istim oblicima
kakav je bio raniji, po želji naručitelja.

+ Krilni oltari;
- Isto tako vezani za ranija razdoblja, a kod nas učestali kroz 16., 17. st. (oslikana
pomična krila)
+ Crkva sv. Barbare u Velikoj Malki, 17. st.
+ Ivan Komersteiner, dijelovi oltara sv. Marije i sv. Ladislava, Zagrebačka katedrala
(naručitelji traže takvu formu po uzoru na glavni oltar)

+ Glavni oltar Zagrebačke katedrale, 1632.

- Gradečki majstori Hans Ludvig Ackerman i slikar Georg Gundter. Ovaj oltar je
dosta uništen, do danas su sačuvani njegovi opisi. Imao je središnji dio sa
skulpturama, bočne krilne dijelove. Nastao je po uzoru na gotički krilni oltar koji se
prvotno tu nalazio, do požara 1623.

GOTIČKE I RENESANSNE ZNAČAJKE; razlike u namjenama i narudžbe

- Smisao za arhaično i čest problem datacije

+ Bogorodica zaštitnica, Oštarije, župna crkva Uznesenja Marijina, ½ 17. st.

- Tip Madonna della Misericordia, česta je ikonografija u srednjem vijeku, u Italiji i

srednjoj Europi. Madonna širi plašt i štiti skupinu vjernika. U ovom slučaju su to
izabrani predstavnici društvenih staleža. U 17. i 18. st. takav ikonografski tip je sve
rjeđi, no ovaj je kao namjerna kopija ranijeg gotičkog kipa. Kip je u 19. st. uklopljen u
neogotički oltar. Ducciova Bogorodica iz 1285. se uzima kao prvi ikonografski prikaz
ove Bogorodice. U Oštarijama se taj tip javlja jer je riječ o važnoj hodočasničkoj
crkvi Marije od Čudesa. To je izvorno bila ogromna Frankopanska crkva, uništena od
strane Turaka, a u 17. stoljeću se obnavlja njezin svetišni dio koji je današnja crkva. U
Frankopansko vrijeme je bila poznata po čudotvornom Bogorodičinom kipu koji je s
vremenom izgubljen, te se radi novi. Novi kip se datira u prvu polovinu 17. stoljeća,

9
 jer se stilski povezuje s kipom Bogorodice zaštitnice iz crkve sv. Eufemije i Blaža u
Gračišću, a ona se datira u 1633. godinu. Sličnost je vidljiva u fizionomiji lica i u
tretmanu draperije, no kod ove je pokret naglašeniji, baroknija je.
+ Bogorodica s Djetetom – Osječka Gospa iz franjevačke crkve uzvišenja sv. Križa,
Osijek, 1440. – 1450.. Danas se časti na glavnom oltaru franjevačke crkve. Priča kipa
započinje u Mađarskoj gdje je Marijansko svetište bilo uništeno od Turaka. Krajem
17. stoljeća franjevci obnavljaju crkvu i gvardijan odlazi u Koprivnicu i traži stari kip
za svoju kapelu s namjerom da obnovi staro hodočastilište. U Koprivnici pronalazi
staru gotičku skulpturu, 1689. je prenosi te postaje vrlo popularna. 1703. dolazi do
protestantskog ustanka u Ugarskoj, pa franjevci kip daju skloniti u franjevački
samostan u Osječkoj tvrđi, te tu ostaje do dan danas.

+ Bogorodica s Djetetom, oko 1430., crkva sv. Marije kraj Zaprešića, tu je stigla sa
bosanskim franjevcima 1517., nakon čega se razvija njezin kult.

+ Gospa Sinjska, u 15. st. mletački majstor, u Sinj stiže 1687. S franjevcima iz
Bosne.

+ Bogorodica s Djetetom, franjevačka crkva u Remetincu, franjevci pronalaze kip i

1669. Ga uklapaju u maniristički oltar crkve. Riječ je o gotičkom kipu.

+ Bogorodica s Djetetom, Majka Božja Remetska, slična situacija kao i s Gospom u

Remetincu.

+ Trsat, franjevačka crkva Majke Božje Trsatske, Bogorodičina ikona uklopljena u

oltar, 1367.

+ Zadar, Gospa od Zdravlja, slika Gospe od Kaštela Blaža Jurja Trogiranina, 1447.,
početkom 18. st. uklopljena u barokni oltar i kapelu.

- Cijeli niz Bogorodica koje su veoma arhaične jer oponašaju neki popularan
ikonografski tip. Tip Mariazell; Marija s Djetetom s jabukom koja se časti u Austriji u
Mariazellu (unutar srebrnog svetišta), po čemu je kult dobio i ime. Posjednuto desno
sjedi Isus, jabuka u Isusovoj ruci, a smokva u Marijinoj ruci. Javlja se velik broj
kopija u srednjoj Europi;

+ Bogorodica s djetetom, Osijek, Tvrđa (sakristija), sredina 18. st.

+ Bogorodica s djetetom, Đakovo, Biskupski dvor
+ Bogorodica s djetetom, Zagrebački muzej
+ Bogorodica s djetetom, Graz

10
- Ikonografski tip Salus Populi Romani; Bogorodica s Djetetom, dijete je postavljeno
frontalno s knjigom, blagoslivlja s dva prsta, postav ukočen, bizantski.

+ Ranger, kapela sv. Jeronima u Štrigovi

+ Majka Božja Snježna, Petrovaradin

- Za izvornu ikonu se smatralo da je naslikao sv. Luka, ali ona je iz 13. st., čuva se u
Santa Maria Maggiore. Isusovci promoviraju ovu ikonografiju brojnim grafikama,
van Rima se časti pod nazivom Majka Božja Snježna ili Isusovačka Madonna.

- Ikonografksi tip Majke Božje Loretske, Marche, 1487., originalna skulptura je

rekonstruirana u 20. st.. Drži Dijete na lijevoj strani, Krist na naboru njezina plašta i
blagoslivlja desnicom te drži vladarsku kuglu. Ona pripada u skupinu crne Madonne.
U Hrvatskoj postoji cijeli niz ovakvih tipova, često se pokazuje i u zvonolikom plaštu,
jer je glavni kip bio odjeven u zavjetne haljine, pa se takav prikazivao na grafičkim
predlošcima.

+ Zagreb, crkva sv. Katarine

+ Zagreb, iz crkve u Kostajnici
+ Loreto, Basilica di Santa Casa
+ Varaždin, Uršulanski samostan

NADGROBNI SPOMENICI U DALMACIJI; neposredni i posredni utjecaji

toskanske renesanse

- U Dalmaciji se javlja utjecaj toskanske renesanse, dok se u kontinentalnoj Hrvatskoj

renesansni utjecaji neće niti doći u priliku da se ostvare. Tip nadgrobnog spomenika
(Donatello, Michelozzo, Rosselino, Desiderio da Setignano) ostvaruje karakterističnu
uravnoteženost skulpture i arhitekture, klasični leksik i potpuni izostanak sakralne
ikonografije na poticaj humanizma – humanistički nadgrobni spomenik. Lučno
zaključena edikula unutar koje se nalazi sarkofag na kojemu je prikazan pokojnik.

+ Nikola Firentinac, Nadgrobni spomenik Ivana i Šimuna Sobote, 1469., Trogir,

crkva sv. Dominika (prvi humanistički nadgrobni spomeik u Dalmaciji)
+ Ivan Meštričević i Nikola Španić, nadgrobni spomenik nadbiskupa Maffea
Vallaresa, 1499., Zadar, katedrala sv. Stošije
- Dva primjera humanističkih spomenika, Zadarski je porušen 1782., a pretpostavke
njegova izgleda je iznjeo Ivo Petricioli, prema opisu koji je sačuvan u dokumentima.
Vjerniji od trogirskog primjera u slijeđenju toskanskih uzora, jer ima polegnut lik
pokojnika, što u slučaju Trogiru nije slučaj, jer je riječ o dvojici pokojnika. Zadarski
primjer najsličniji je nadgrobnom spomeniku Carla Masuppinija, koju je izradio
Desiderio da Settignano.

11
 - Grobnicu Sobota Pelc povezuje s dvije mletačke; grobnicom Tomassa Nocenija u San
Giovanni e Paolo i grobnica Raffaela Fulgosa u San Antonio u Padovi. Njih rade
toskanski majstori, još su uvijek naglašeni gotički oblici, pa je pitanje dali su stvarno
ove grobnice Nikoli uzor. Nikola Firentinac dolazi u Dalmaciju 1468., dolazi iz
Firence kroz Padovu i Veneciju pa u Dalmaciju. Vidljivo je također da slijedi
Donatellove predloške – primjer oplakivanja

+ Spomenik stonskog biskupa Petra Gučetića, Dubrovnik, dominikanski samostan

+ Marko Andrijić, spomenik biskupa Tome Malubre, Korčula katedrala sv. Marka.
- Na ovim primjerima vidimo pojednostavljene verzije humanističkog spomenika. Sve
naše spomenike od firentinskih razlikuje to što su sve naše konzolne grobnice, dok su
firentinske doista arhitektura, dok je tip sarkofaga na konzolama srednjovjekovna
venecijanska tradicija.

NADGROBNI SPOMENICI U KONTINENTALNOJ HRVATSKOJ

- Nema toskanskih utjecaja, sve do 18. st. prevladava srednjoeuropski srednjovjekovni

tip nadgrobnog spomenika, a to su ploče s prikazom pokojnika na odru, koje se nisu
postavljale na zidove već na pod crkve.

+ Nadgrobna ploča Nikole V. Iločkog, 15. st.

+ Nadgrobna ploča Lovre III. Iločkog, 1524.
- Riječ je o dva naša najstarija primjera ugarskih iločkih velikaša, bočno su prikazani
reljefi vrlina ili titula. Možemo ih usporediti s važnim ugarskim ličnostima tog
vremena. Nalaze se u Iloku u franjevačkoj crkvi sv. Ivana Kapistrana

+ Nadgrobni spomenik Ivaniša Korvina, hrvatskog bana, nezakonit sin Matije

Korvina, koji umire 1504. te je pokopan u pavlinskom samostanu u Lepoglavi.
- Kroz 16. 17. i 18. st. na kontinentu imamo takav tip nadgrobnih spomenika, s tim da
se u posttridentskom vremenu dodaje kršćanska ikonografija.

+ Spomenik Tome II. Erdodya, Zagrebačka katedrala

+ Spomenik Ladislava Patačića, Lepoglava

2. KOLOKVIJ

MANIRISTIČKE I BAROKNE ZNAČAJKE U SLIKARSTVU ½ 17. st.;

- Manirizam karakterizira; izvijenost figura, neobičan kolorit, nejasno organiziran

prostor, nema jednostavnih ikonografskih rješenja, već se teži ka složenijim shemama,
zbog čega Trident osuđuje maniristička rješenja.

12
- U Italiji se manirizam javlja 20-tih godina 16. st., još kod Rafaela (požar u Borgu) a
nagovješćuje ga i Michelangelov kasni opus. Do vrhunca dolazi kroz radove
Pontorma i Rossa Fiorentina, tako da on traje usporedno s visokom renesansom i
barokom, posebice na rubnim područjima. Kod nas se on javlja u prvoj polovici 17.
st., dok barokni utjecaji iz Rima kod nas kasne.

Jacopo Palma Mlađi; 1548. – 1628.

- Venecijanac koji sažima utjecaje 16. st., njegova djela se nalaze u Istri i Dalmaciji

+ Tizian; Pieta, J. Palma dovršava sliku odlukom senata, taman po povratku iz

središnje Italije i Rima, gdje se formirao u vrijeme stilske revolucije Caravaggia i
Caracia te kasnog manirizma. On dodaje anđele s bakljom i dovršava nekoliko
dijelova u donjem dijelu. Upravo zato jer je dovršio sliku Tiziana stječe popularnost te
postaje vodeći venecijanski slikar s velikom radionicom.
- U stilu ga karakterizira kombinacija visoke renesanse, manirizma i baroka

+ Sv. Augustin i bl. Augustin Kažotić, Trogir, katedrala sv. Lovre, 1599.
- Lokalna tematika Kažotića
- Karakteristike manirizma: čudno organiziran prostor, izduženost figura
- Karakteristike renesanse: tizianovska dijagonalna kompozicija, npr. Pala Pesaro

+ Obrezivanje Kristovo, Trogir, crkva sv. Dominika, poč. 17. st., 1607.
- Posttridentski elementi, nejasnost prostora, izduženost likova i novina je uključenost
likova u radnju, što će u kasnijim djelima još više biti naznačeno. Jasno naznačena
torzija tijela sv. Dominika, a sv. Petar mučenik prikazan je u baroknom patosu što je
novina u mletačkom slikarstvu.

+ Posljednja večera, Eufrazijeva bazilika, 1603. – 1622.; u određenim elementima

atipična je za Palmu, a to je realistično prikazan prostor i njegova dubina. Velika
pozornost u prikazu arhitekture što je jasan uzor Veronesea (prikaz sakralne teme
poput svjetovne raskoši).

+ Pavao Pustinjak i sv. Antun Opat, Čiovo, crkva sv. Antuna; nastaje pred kraj
njegova djelovanja. Ovdje je vidljiv realnije prikazan prostor, logičnije nego prije,
likovi su maniristički elongirani, a u gestama je predočen posttridentski patos i
izvijena figura.

+ Bezgrešno začeće s sv. Rokom i Sebastijanom, Svetvinčenat župna crkva. Concetto

na kraju djelovanja, figure angažirane u prenošenju kršćanske poruke, prenošenje
emotivnog stanja. Sveci su zaštitnici protiv kuge, Bogorodica na polumjesecu
(ikonografija Bezgrešnog začeća, 16., 17. st.(motivi; ljiljan, ruža, zrcalo.. motivi
Lauretanskog niza

13
 Baldassare d`Anna, 1560. – 1639.

- Mletački slikar koji djeluje koncem 16. st. i u 17. st.

- Najzastupljeniji na Dalmatinskoj obali, 20-tak slika, većinom potpisanih no ne
datiranih.

+ Bogorodica s Djetetom, sv. Katarinom Sijenskom i Svecima, Stari Grad, Hvar,

dominikanski samostan
- D`Anna je nastavljač i epigon Palme Mlađeg. Zanimljivo da vidimo ukus provincije
naručitelja. U njega još nema baroknih značajki stila. On kao da slaže skulpture,
likovi nisu povezani, nema težnje da se prikaže realan prostorni odnos.

+ Sv. Hijacint pred Bogorodicom i Djetetom, Stari Grad, Hvar, dominikanski

samostan
+ Bogorodica od ružarija, Roč, župna crkva, ikonografski tip Bogorodice od svete
krunice koji je čest u Dalmaciji. Kiparski način oblikovanja likova.
+ Bogorodica s Djetetom i andrijom, Fažana
Sv. Klara, Sv. Antun i Sv. Didakom, Šibenik, franjevački samostan
+ Bogorodica od Bezgrešnog začeća sa sv. Stjepanom i donatorom, Kraljeva Sutjeska,
franjevački samostan (Bosna). Lauretanski simboli. Djelo predstavlja dokaz o širenju
njegovih djela dublje u kontinent i to na područje koje je pod osmanskom vlašću.
+ Posljednji sud, franjevački samostan, Kreševo (Bosna). Nedorečenost prostora,
nabijenost, konfuznost koja slijedi venecijansku tradiciju grupiranja likova u nizove
uokolo Krista. To vuče porijeklo iz Tintorettove slike Raja iz Duždeve palače.
+ Svi sveti i Krunidba Bogorodice, Trogir, crkva Svih Svetih, također prisutna grupa
nagomilanih likova.
+ Bogorodica s Djetetom, sv. Katarina Aleksandrijska, Antun Padovanski, Kutjevo,
župna crkva. Naivno izveden Krist. (slike vezane uz bosanske franjevce)

Zorzi Ventura, 1570. – 1610.

- Lokalni slikar iz Zadra, a živi u Kopru. Zadnje godine 16. i prvo desetljeće 17. st..
Djeluje u provinciji. Vjerojatno se formirao u Veneciji, sakupljao je nadahnuća iz svih
uzora koje bi mu venecijansko središte onog vremena pružilo.

+ Posljednja večera, Fažana, župna crkva sv. Kuzme i Damjana, 1598., njegova djela
su redovito potpisana i datirana na kartelinima (ranija venecijanska tradicija).
Kompozicijski kolaž u kojemu imamo brojne citate. Maniristički naglašena dubina i
korištenje tordiranih stupova. Radi prema grafičkim predlošcima, neka kompozicijska
rješenja iz Italije ili Nizozemske, tj. koristi sjevernjačke grafike koje prikazuju radove
mletačkih majstora. On ne preuzima cijelu kompoziciju grafike, već kolažira pojedine
elemente koje slaže često na kompozicijski nelogičan način.

14
 + Bogorodica sa svecima, Vižinada, župna crkva. Među tim uzorima od kojih
preuzima kompozicijska rješenja često nalazimo poznate slikare 16. stoljeća, npr.
Federico Barocci (poza Bogorodice), likove koji ju pridržavaju preuzima s predložaka
slike Agostina Caraccija koja je nastala prema Tintorettu. Tip Bogorodice na slavi u
oblacima je u 16. st. počeo biti prikazivan, za proboj te teme značajne su tri slike;
+ Raffael, Madona del Foligno
+ Fra Bartolomeo, Bogorodica u slavi s donatorom
+ Tizian, Bogorodica s Djetetom, Franjom i donatorima – Pala Gučetić, Ancona,
Museo Civico

+ Bogorodica s Djetetom i svecima, Galovac kraj Prijeka, crkva sv. Pavla Pustinjaka,
vidimo da koristi i lokalnu Carpaccovu sliku kao uzor, jer se nalazi u gradu Kopru
gdje je boravio. Uzima taj tip Sacra Converzacione koji se formira u Veneciji u 15. i
16. st.

+ Bogorodica s svecima, Žminj, župna crkva, povezanost s Sacra Conversacione 16.

st., odnosno to rotiranje pogleda prema sceni koje je prvi upotrebio Tizian na pali
Pesaro, a često je to koristio i Veronese.

+ Bogorodica s Djetetom, sv. Roko, Sebastijan, Izola, crkva sv. Maura. Ova slika je
zanimljiva jer ga povezuje s srednjoeuropskom grafičkom tradicijom. Likove
preuzima s grafike Jana Mullera, a ona je nastala prema slici Hansa von Aachena
koji djeluje u Pragu, a u kontinentalnoj Hrvatskoj također imamo odraz njegovih
grafika.

+ Polaganje u Grob, Vabriga, crkva Blažene Djevice Marije, po predlošku flamanskog

slikara Hendricka Goltziusa, no nadodaje neke likove, neke dodaje kasnije. Riječ je o
ikonografskom tipu koji nije polaganje u grob, već Imago pietatis, srednjovjekovna
ikonografija mrtvog Krista kojega pridržavaju anđeli. To se često pretvara u tip;
„Anđeoska Pieta“, gdje anđeli oplakuju mrtvog Krista i pokazuju njegove rane. Slika
je kasnije prozvana Polaganje u grob, a i tu su postavljeni i neki lokalni sveci.

+ Bogorodica s Djetetom, Bogom Ocem i svecima, Kubed, crkva sv. Florijana, citati
Correggia preko grafike Carraccia

Giovani Pietro de Pomis;

- Umjetnik iz Italije, navodno školovan u Veneciji kod Tintoretta, a karijeru je završio

u Insbrucku u Tirolu, a potom u Grazu tj. Štajerskoj.

+ Bogorodica s Djetetom, sv. Ana, Franjo, Stjepan za Trsatsko svetište, 1624., riječ je
o importu, naručuje je kapetan Stjepan della Rovere. U Grazu njegovo slikarstvo
obilježava posttridentska retorika, no u kompozicijama je on izuzetno daleko od

15
 baroknih rješenja. Uočljiva je i maniristička elongiranost i prostorna nelogičnost. Bio
je medaljer i kipar, i jako je utjecao na srednjoeuropske umjetnike, bavio se i
arhitekturom.

Serafin Schön;

- Još jedan maniristički slikar, na Trsat dolazi iz Švicarske, nije jasno kako. U Trsatskoj
crkvi radi četiri slike, oltarne pale.

+ Mihael
+ Katarina Aleksandrijska, svete djevice mučenice
+ Sv. Nikola i mučenici
+ Loretska Bogorodica
Mistična večera Svete obitelji, 1640., reflektorij. Maniristički likovi i prostor, koristi i
grafičke predloške, izostanak komunikacije likova i dubokog baroknog patosa.

- Formirao se kod Paola Piazza, (redovnik kapucin, formiran u Veneciji, te preko

Tirola dolazi u Habsburški kulturni krug te boravi u Pragu (značajan centar
srednjoeuropskog manirizma), a zatim se vraća u srednju Italiju, sve do Rima, gdje
ulazi u krug pape Pavla V. i za obitelj Borgeze oslikava vilu Borghese, riječ je o
propalim zidnim slikama. Tražen i cijenjen slikar, koji u Rimu dolazi i do baroknih
revolucija Caravaggia, što vidimo u njegovom kasnom koloritu. U tipologiji i
fizionomijama vidimo sličnost s Schönom, iako to da mu je on učenik nikad nije
dokumentirano

KASNI MANIRIZAM I BAROKNI MANIRIZAM

- Perast, Boka Kotorska

Kotorski zaljev danas na prostoru Crne Gore, a nekad u sastavu Mletačke Dalmacije.
Prostor veoma blizu granice s Osmanskim carstvom. Perast je gradić sjeverno od
Kotora koji se razvija kao središte pomoraca u službi mletačke republike, koji svoj
vrhunac doseže u 17. i 18. st., kada prestaje turska opasnost.

- Tripo Kokolja; 1661. – 1713.

Rođen u bogatoj patricijskoj obitelji, pretpostavlja se da je relativno mlad poslan u
Veneciju na nauk od mecene Andrije Zmajevića. Raniju slikarsku naobrazbu stekao je
i u samom Perastu, Iz Venecije se vraća 1680.-tih godina kada nastaje njegovo jedino
potpisano djelo;
+ Kapela sv. Ane nad Perastom; oslikani oltar u svetištu
Riječ je o našem najranijem iluzionistički oslikanom oltaru, a oni se inače vezuju za
prostor kontinentalne Hrvatske i to u 18. st., dok ih u Dalmaciji uopće nemamo.
Pitanje je od kud mu ideja i znanje? Vjerojatno takvu ideju i znanje stječe za vrijeme

16
 školovanja u Veneciji gdje također nema ovakvih oltara. U Rimu se takav pristup
pojavljuje s Andreom Pozzom 90-tih, opet nakon Kokoljinog rada.

+ Crkva Gospe od Škrpjela; tu će ostvariti svoje najznačajnije djelo. Riječ je o otočiću

ispred Perasta, mjesto na kojem nastaje zavjetna kapela, na mjestu gdje se prema
jednoj legendi na hridi nasukala Bogorodičina ikona, koja je doplutala iz Grčke.
Nakon toga se oko te hridi nasipava tlo i gradi se kapela od 1630. godine. Zatim se uz
nju dograđuje poligonalno, kupolom nadsvođeno svetište, 1720. – 25., riječ je o djelu
Ilije Katičića dubrovačkog graditelja. U 17. st. sređuje se unutrašnjost kapele i
intenzivira se čašćenje te ikone. Gradnju financiraju Peraške bogate pomorske obitelji.
Ikona se neko vrijeme pripisivala Lovri Dobričeviću, 1452. je ona navodno tu
doplutala. Vjerojatno je riječ o kasnijoj slici koja je namjerno slikana u bizantskom
duhu. Unutrašnjost ima zidni oslik čiji je mecena (oko 1690.) Andrija Zmajević.
Cjelina prikazuje Bogorodičin život, obuhvaća sve zidove i kasetirani strop. Radi se o
apliciranim platnima na zid – mletačka tradicija.
U donjem dijelu su proroci, sibile. Zatim ide pojas sa srebrnim zavjetnim pločicama,
zatim tri ogromne štafelajne kompozicije, na južnoj strani Marijina smrt, a sa sjeverne
strane Marijino prikazanje u Hramu i silazak Duha Svetoga. Na trijumfalnom luku
prikazano je krunjenje Bogorodice. U kasetama stropa nalaze se prizori iz Marijina i
Kristova života, evanđelisti, crkveni oci i anđeli. Naručitelja portretira u liku
svećenika na sceni Marijinog prikazanja u Hramu. Želi se istaknuti Bogorodičina
uloga. Nakon tridenta želi se naglasiti njezina uloga kao odgovor na protestante koji
negiraju njezinu važnost.
Na svodu u središtu prikazana je scena Marijina uznesenja, u oktogonima scene iz
života, te manja križna i heksagonalna polja sa crkvenim ocima, evanđelistima i
anđelima.
Kokoljino slikarstvo pokazuje slobodu provincijalne sredine, hrabra, vlastita rješenja.
Vrlo naglašena skraćenja, često mijenjanje perspektivnih shema, odnosno svaka
kompozicija ima više očišta, nasljeđuje iluzionističko venecijansko slikarstvo 16. st.,
manirističko slikarstvo, nejasan prostor. Nestvarnom dojmu doprinosi i osvjetljenje,
odnosno snažni kontrasti tame i svjetla. Manirističko skokovito svjetlo, di soto in su,
prilagođavaju se likovi našem pogledu.
Utjecaji iz Venecije 16. st.; Tiziana, Tintoretta, Veronesea i u manjoj mjeri utjecaj
venecijanskog slikarstva u vrijeme njegova boravka u Veneciji.
Ovakav tip stropa česti su u Veneciji, a kad u Veneciji već zamiru 1620.-tih, kod nas
se pojavljuju. Riječ je o bogato drvenom rezbarenom okviru unutar kojeg su polja
različitih formata s omogućenim prostorom na kojemu se slikar perspektivom nastoji
prilagoditi pogledu promatrača, no svako polje ima svoju točku očišta.
- Uspoređuje se s slikarstvom ranobaroknog slikara Sebastiana Mazzonija, iako se kod
Kokoljinog slikarstva ne pojavljuje barokna emocija likova

Rješenje okvira stropa, oblicima ne nalazimo usporedne primjere s venecijanskim

primjerima 16. st., nego nalazimo usporedne primjere u teorijskim djelima

17
 Sebastiana Serlia, te u Rimu imamo ovakve forme mozaika, a te forme se koriste u
Rimskom baroku.

+ Majka Božja Snježna, Perast, sv. Nikola

- Također rimski uzori Salus populi romani, i također Zmajević naručitelj. Znamo da
Kokolja nije bio u Rimu te su mogući utjecaji preko Zmajevića.

+ Palača Zmajević (1664.) s mauzolejom (1678.), palača ima naglašene manirističke

elemente i ukus, kao i sam njen položaj. Na tom brdu koje se naglo uzdiže, palače je
imala zatvoreni maniristički vrt, u središtu je bila voda u prirodnoj spilji. Ispod
glavnog ulaza nalazila se djelomično obrađena grotta, prirodna spilja s izvorom vode.

+ Rijeka Dubrovačka, ljetnikvac Bozdari, poč. 17. st.. Maniristički odnos prema
prirodi. Projekt Marina Groppelija, mletačkog kipara i arhitekta koji neko vrijeme
boravi u Dubrovniku, kada radi novu crkvu sv. Vlaha, te druga kiparska djela. Na
izuzetno uskom terenu uz strminu i vodu. U renesansi je bio drugačiji odnos vrta i
kuće, npr. ljetnikovac Gučetić koji ne koristi okolnu prirodu, nego je odvojen visokim
zidom.

MANIRIZAM U SLIKARSTVU KONTINENTALNE HRVATSKE

- Kasno 17. st.

Hans Georg Geiger;

- Dolazi iz srednjoeuropskog prostora, upoznat je s manirizmom Graza, iako ne znamo

odakle točno odlazi. Prije angažiranja u kontinentalnoj Hrvatskoj boravi u Novom
Mestu u Sloveniji, cijeli svoj opus ostvario je u Sloveniji, Štajerskoj i Hrvatskoj.
Važnu ulogu za njega u naručiteljskom smislu ima obitelj Erdody .
U crkvi sv. Katarine na Gradecu nastaju njegova bitna djela, 1677., kojima oprema
četiri bočna oltara koji nastaju nakon požara 1674.. Imao je i radionicu koja s njim
radi.
Maniristički odnos figure i prostora, odnos glave u odnosu na tijelo, bizaran kolorit,
emocionalna hladnoća. Posttridentske elemente vidimo u anđelima koji daju do
znanja da se radi o sakralnoj sceni.
Manirizam 17. st. u Europi se temelji na istim izvorima na kojima se temeljio
manirizam prijelaza 16. Na 17. st. – na mletačkim slikama 16. st., koloristička
bizarnost, metalni tonovi, bizarni inkarnat i boje odjeće.

+ Zagrebačka crkva sv. Katarine, 1677.;

1. Sv. Barbara
2. Sv. Dionizije sa sv. Rustikom i Eleuterijem
3. Sv. Apolonija

18
 + Sv. Mihovil arkanđeo, Vugrovec, kapela sv. Mihovila, 1680.. Svjedoči o slikarstvu
srednje europe krajem 17. st., a to je učestalo prenošenje slavnih kompozicijskih
rješenja koja do provincijalnih umjetnika stižu putem grafičkih predložaka. Vrlo često
je riječ o grafikama s područja Flandrije i sjeverne Europe. Sve ove grafike izvedene
prema skulpturi jednog njemačkog manirističkog kipara; Huberta Gerharda. Kip s
pročelja isusovačke crkve sv. Mihaela u Münchenu. Kod nas imamo još jedno djelo
prema istom predlošku, u župnoj crkvi sv. Mihaela u Gračanima.

BAROKNI MANIRIZAM

Johannes Eisenhart;

- Srednjoeuropski njemački slikar koji u Zagreb dolazi sa slovenskog područja, iz

Ljubljane.

+ Zagrebačka katedrala; nakon 1688.

1. Oltar sv. Ladislava
2. Oltar sv. Marije

Kiparsko djelo Ivana Komersteinera, a na krilima se nalaze po dvanaest slika iz života

Bogorodice i sv. Kralja Ladislava. Danas je sačuvano pet slika s oltara sv. Marije i
deset s oltara sv. Ladislava.

Maniristički odnos prostora i likova, elementi manirističkog osvjetljenja, no geste tih

likova su posve barokne, emotivni naboj je posve drugačiji od hladnog manirističkog.

Eisenharta možemo usporediti s mletačkim slikarstvom nakon smrti velikana 16. st.,
koje mijenjaju novo pridošli slikari; Lis, Feti, Strozzi. Kod Eisenharta možemo vidjeti
utjecaj umjetnika koji djeluju u Veneciji na tragu ove trojke, a jedan od njih je
Francesco Maffei kod kojeg vidimo taj barokni chiaro-scuro, uzvišene patetične
barokne geste, pokret, figure promatrane iz kosa ili s povišenog rakursa što dodatno
naglašava njihovu pokrenutost.

Slike s oltara sv. Ladislava; 1690.-te, čuvaju se u Muzeju grada Zagreba i jedna u
Muzeju za umjetnost i obrt. Na tom ciklusu prikazuje povijesno kulturnu situaciju u
Hrvatskoj koncem 17. st.. Ikonografiju sv. Ladislava možemo podijeliti u četiri
cjeline. (Srednjovjekovna ikonografija – svečeva čuda, Posttridentska ikonografija –
milosrdni svetac, Mjesna ikonografija i Politička ikonografija). Ladislav je osnivač
Zagrebačke biskupije i kao takav je veoma popularan. Naglašena posttridentska
ikonografija u aspektu milosrdnog sveca, te se naglašava mjesna ikonografija –
Ladislav kao osnivač biskupije te Ladislavova čuda, također prisutan je i politički dio
ikonografije.

Naručitelj je zagrebački biskup Aleksandar Ignacije Mikulić, mecena Pavla Rittera

Vitezovića koji u to vrijeme piše knjigu „Oživjela Hrvatska“ u kojoj kaže kako svi

19
 ponovno osvojeni Hrvatski krajevi trebaju biti dio Hrvatskog kraljevstva a ne
Ugarskog, tu političku propagandu slijede i ove slike.

Bernardo Bobić;

- Lokalni slikar iz Zagreba, pripisivao mu se velik broj djela u Zagrebu, kasnog 17. st.,
kada on djeluje. Nekoć mu se pripisivao i Ladislavov ciklus.

+ Sv. Katarina na Gradecu, 1683., Silazak Duga Svetoga na apostole, Judita i sv. Juraj
- Često ne uspijeva riješiti elemente geometrijske perspektive. Šablonski elementi,
nespretnost pri izvedbi, kolažno koristi grafičke predloške, u ovom slučaju prema
Rubensu

+ Zagreb, Kaptol, Kapela sv. Franje Asiškog, 1683.; u uobičajenu ikonografiju sveca
uvlači se lokalni kontekst, posjet sv. Franje Zagrebu.

REMETE

- Bivši pavlinski samostan i crkva Majke Božje Remetske, ubraja se najvažnije

pavlinske samostane u Hrvatskoj. Osnovan je 1272.. Danas je sačuvan velik dio
sklopa, iako je u većoj mjeri stradao u velikom potresu 1880.
- Riječ je o gotičkoj longitudinalnoj građevini sa izduženim korom i poligonalnim
svetištem. Ima uski trijumfalni luk koji sužava izravnu komunikaciju kora i broda za
laike. Kor je nadsvođen križnorebrastim gotičkim svodom, kontrafori s vanjske strane
upućuju na to da je i brod bio nadsvođen. 1720.-tih crkva je produžena za jedan travej
prema zapadu, kada dobiva svoje današnje pročelje. Samostan se proteže sa sjeverne
strane crkve. Prema dokumentima prvi objekt ovdje se sagradio 1272., a 1319. kralj
Karlo Robert podiže veću zidanu crkvu – prostor današnjeg svetišta, tek početkom 15.
st. dodan je brod.
- Međutim naknadna arheološka istraživanja su pokazala da se ne možemo uvijek
pouzdati u arhivske izvore. Naime, južno od današnje crkve otkrivena su dva sakralna
objekta. Pronađen je stariji (ružičasto) objekt koji je onda nasjeo na kasniji (zelieni).
Objekti još nisu datirani, ali u svakom slučaju su starije od današnjeg objekta koji je
gotički. Obje građevine imaju jednostavan brod sa izduženim svetištem, snažno
suženim trijumfalnim lukom, isto kao i treća crkva.
- Predloženo je da je jedna od ovih dviju crkava južno od današnje zapravo ona koju je
1319. podigao kralj Karlo Robert, no da je ona ubrzo stradala zbog klizišta na kojem
je sagrađena i da su onda pregradnje koje se spominju početkom 15. st. zapravo
vrijeme kada se gradi cijela današnja gotička građevina.
- Dograđena je u 18. st.. Još početkom 17. st. samostan biva potpuno zapušten zbog
navale kuge i povijesnih okolnosti – turskih osvajanja. Nakon toga dolazi do
barokizacije građevine i samostana za koju je zaslužan Martin Borković, zagrebački

20
 biskup i pavlin. Oživljava samostan koji postaje važno marijansko hodočasničko
središte – skulptura Bogorodice iz oko 1500, kasnije uklopljena u noviji oltar.
Marijanska pobožnost se širi tiskarskom djelatnošću, gdje se nabrajaju sva njezina
čuda, predočene i grafike koje su važne zbog prikaza crkve.
- Danas više nema kapele iz 1645. – 56., smještene na južnom zidu. U njoj se nalazio
spomenuti kip. Kapela je stradala u potresu 1880., te prilikom obnove je uklonjena.
Nema ni fortifikacijske kule Matije Korvina, nema niti zatvorenog dvorišta pred
crkvom koje je bilo sagrađeno 1739., sa kipovima dvanaestorice pustinjaka i
središnjim kipom sv. Šimuna Stilita, danas je sačuvan samo taj središnji kip, kip Pavla
Pustinjaka.
- Pročelje nastaje 1720. – 22., isto kao i zadnji travej, a to pročelje je danas malo
izmijenjeno u svom gornjem dijelu, dijelu atike – intervencije Hermana Bollea nakon
potresa. Pročelje spada u skupinu tipičnih pavlinskih pročelja koja potječu od rješenja
Lepoglavske pavlinske crkve sv. Marije, i u Križevcima je slično rješenje, no
pojednostavljeno. Skulpture pročelja djelo su nepoznatog autora, nastaju ili 1722 ili
1745., značajne su jer su od kamena što u kontinentalnoj hrvatskoj nije čest slučaj.
Joakim i Ana dolje, dok se gore nalaze Pavao Pustinjak i Antun Opat. Podsjećaju na
ranije skulpture s Lepoglavskog pročelja, majstora Johannesa Vedla, vjerojatno je
riječ o istom predlošku. Zanimljivo je da se isti predložak koristi i za izvedbu glavnog
oltara, koji se izvorno nalazio u južnoj kapeli. Riječ je o mramornim skulpturama te je
riječ o različitom vremenu, stilu, umjetniku, no slična je poza i poneki elementi.
- Oltar Majke Božje Remetske; riječ je o ljubljanskoj radionici, glavni oltar crkve koji
se 1707. podiže te se smješta prvotno u južnu kapelu. 1812. Maksimilijan Vrhovac
oltar premješta u svetište. Oltar je monumentalno djelo mramorne altaristike sa
mramornom skulpturom i predstavlja rani primjer prodora mramorne skulpture na
prostor kontinentalne Hrvatske – miješanje kulturnih sfera. On je izuzetak koji se
javlja vezan uz visoku naručiteljsku narudžbu, narudžba zagrebačkog kanonika Ivana
Znike. Oni se mletačkom utjecaju okreću posredstvom Ljubljane koja je u jakim
vezama s Venecijom i gdje se profilirala ljubljanska radionica – nasljednika Mihaela
Cusse, koja se bavi izradom arhitektonskih elemenata, mramornih oltara i skulpture,
za svoje oltare kupuju na mletačkom tržištu.
- Michael Cussa; ljubljanski majstor koji svoje skulpture kupuje kod kvalitetnog
venecijanskog majstora Paola Callala. Kanonik Ivan Znika je prvi koji je u
Zagrebačku biskupiju uveo taj ukus venecijanske mramorne skulpture. Ne samo ovom
narudžbom, nego i prijašnjim narudžbama za Zg katedralu, narudžbe vrhunske
kvalitete; propovjedaonica, oltar sv. Luke i Posljednje večere.
- Nakon toga je u Zagrebačkoj katedrali podigao desetak mramornih oltara, koje je
Bolle izbacio. Remetski oltar je crni oltar, dok će oltari 18. st. biti raznobojni.
- Slični oltari ovom Remetskom su; glavni oltar franjevačke crkve u Karlovcu, crkva
Presvetog Trojstva (Michael Cussa), u Mariji Gorici i Jastrebarskom, te su uz oltare u
Zagrebačkoj katedrali jedini mramorni oltari u kontinentalnoj Hrvatskoj te su svi
vezani za Ljubljanu.
- Središnji dio glavnog oltara; oko 1500., drvo, riječ je o gotičkoj „lijepoj Madonni“
koja je bila u ovoj bočnoj kapeli, a sada je uklopljena u glavni oltar.

21
- Oltar sv. Donata i sv. Josipa; djelo je pavlinske kiparske radionice kojoj je sjedište
vjerojatno bilo u Remetama, a vezuje se za Tomu Jurjevića i Pavla Belina koji djeluju
u Remetskom samostanu gdje i umiru poč. 18. st..

- Kada Vrhovac preuređuje crkvu on je preuređuje više u klasicističkim oblicima, te

one stare barokne drvene oltare s bogatom polikromijom izbacuje. Početkom 19. st. su
prodani novosagrađenoj župnoj crkvi u Čvrstecu kraj Križevaca gdje se i danas
nalaze. Propovjedaonica je rad zagrebačkog kipara Josipa Wienachta iz sred. 18. st.,
prikazane su scene iz pavlinske ikonografije (smrt sv. Pavla Pustinjaka). Stilski
odražava struju koja se kod nas javlja sred. 18. st., težnja ka atektonizaciji crkvenog
namještaja i oltara.

- Skulpture vrta; 1739. Juraj Branjuga (naručitelj); ukazuju na vrijeme kada ta

pavlinska ikonografija počinje izlaziti iz okvira pavlinskog reda, zato jer prema 19. st.
postaje sve veći interes za prirodu i sklonost prirodi. Ranger nešto ranije radi niz od
24 pustinjaka na ukladama pjevališta i smješta ih u krajolik (Lepoglava)

- Najznačajniji srednjoeuropski ciklus s pustinjačkom ikonografijom se nalazi u Češkoj

u lječilištu Kuks.

- Ispred Remetske crkve nalazi se i skulptura skupine Navještenja na dva stupa od kojih
su sačuvani postament, dio stupa te skulptura Marije, datira se u 18. st.. Možemo
zamisliti kako je to izgledalo, u usporedbi s Lepoglavskim primjerom kipara Aleksija
Königera iz druge polovice 18. st.. Isti slučaj naznačenog ulaza skulpturom imamo i
pred crkvom Franje Ksaverskog u Zagrebu

- Nakon potresa 1880-te, brod dobiva novi pokrov, u svetištu je sačuvana izvorna
svodna konstrukcija.

- Zidni oslik; Ivan Krstitelj Ranger , 1745. – 1748., svetište, prostor ispod pjevališta i
zidovi broda. Riječ je o pavlinskom slikaru iz Tirola koji je živio u samostanu u
Lepoglavi i radio na pavlinskim lokalitetima. Pod pjevalištem je oslikan prikaz čuda
Majke Božje Remetske, prema grafikama. Medaljoni s prikazima čuda Majke Božje
Remetske, uokvireni oslikanim mramornim okvirima i popraćeni tekstom. Svi prizori
smješteni unutar krajolika – lokalni krajolik. U svetištu je složena ikonografija, na
svodu svetišta je tjeme obrubljeno balustradom koja se perspektivom prilagođava
pogledu. Tri natpisa upućuju na ikonografski koncept prikaza, tj. dva natpisa
odgovaraju Jeronimovu prijevodu pjesme nad pjesmama i Ivanovu Otkrivenju. Znamo
i da je Ranger bio povezan s hrvatskim teolozima. Na temelju izvora marijanskih
propovjedi oslikao je svetište u Remetama. U centru, tj. tjemenu svoda je Marija
uznesena na nebo i okrunjena – između Presvetog trojstva- Prema zapisima Marija je
morala biti okružena zborovima anđela. U susvodnicama su smješteni proroci,
patrijarsi i apostoli. Cijeli svod s lukovima i alegorijskim vazama predstavlja tipološki

22
 formiran cjelovit sustav. Na sjevernom zidu svetišta su tri scene odvojene u dva
dijela. U gornjem dijelu valovite balustrade, u donjem dijelu su grupe likova. Prikazan
je Krist koji Mariju dočekuje u Nebeskoj slavi. Arhitektura se prilagođava oku
promatrača. Na trijumfalnom luku je oslikana iluzionistička arhitektura. U brodu su
ostaci u lošem stanju. Način oslikavanja i perspektivna skraćenja možemo usporediti s
drugim djelima Rangerovog djelovanja;

+ Lepoglava, crkva Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije

+ Purga Lepoglavska, kapela sv. Jurja

PAVLINSKA KIPARSKA RADIONICA; 1688. – 1714.

- Najznačajnija djela;
1. Pavlinska crkva Svetice
2. Pavlinska crkva Olimje
3. Župna crkva Jasenovac
4. Franjevačka crkva u Remetincu

- Jasenovac, župna crkva, glavni oltar, 1714.; iako nije u pavlinskoj crkvi, naručitelj je
bio pavlin E. Esterhazy, zagrebački biskup koji oltar naručuje za crkvu sv. Križa u
Sisku, te je u 19. stoljeću prebačen u Jasenovac. Riječ je o najmonumentalnijem djelu
radionice, u oči upada ornamentalni motiv baroknog akanta – poput hrskavice
(nagomilani motiv na oltarima, pozlaćeni)

- Remete, oltari sv. Donata i sv. Josipa, čini se da je riječ o središtu radionice jer su tu
zatečena dva člana radionice; Toma Jurjević i Pavao Belina. Spominju se kao kipari
koji su radili na oltarima u Remetama i Zagrebačkoj katedrali (prema starijoj
literaturi). Obojica su pavlinski redovnici.

- Svetice, oltar sv. Ivana Nepomuka, 1715.; na postamentu kip sv. Barbare zapisana
datacija, a pitanje je dali je Ivan Nepomuk čija slika se tu nalazi bio izvorni titular.
Slika je tek kasnije dodana, 1720. godine. Riječ je o svetcu koji se javlja izričito na
području pod Habsburškom vlašću. Skulpture sv. Kristofora i sv. Barbare upućuju na
imena naručitelja, jer ih ikonografski ne možemo povezati. U ono vrijeme pavlinska
radionica prestaje djelovati, riječ je o radu nekog nepoznatog majstora. Draperija je
izuzetno neprirodno naborana, s efektom mokre draperije, što kod ranijih majstora
nije bio slučaj. U atici oltara imamo prikaze koji često mogu upućivati na izvorni
titular oltara. U ovom slučaju se slika interpretira na dva načina; ili povratak u Egipat
ili povratak sv. Obitelji iz Hrama. Imitacija kompozicije prema Rubensu, preko
flamanskih grafičkih predložaka.

- Svetice, oltar sv. Josipa, 1745.; rokoko rješenje oltara, motiv mreže koji se počinje
javljati 30-tih te rokai motiv, karakteristično za rokoko. Riječ je o atektonskom tipu

23
oltara koji se kod nas javlja u 18. st., ne sadržavaju arhitektonske elemente ali ih
imaju u atektonskoj kombinaciji. Arhitektonski elementi ako su prisutni shvaćeni su
posve dekorativno. Razlike u raspoloženju figura, pokrenutost, emotivna
angažiranost, komunikaciji.

24