ORGULJE U HRVATSKOJ

Znaajan dio povijesnog razvoja orgulja moe se pratiti na oko 800 u

Hrvatskoj sauvanih orgulja, uglavnom spomenikog znaaja. Najstariji
arhivski podaci o naim orguljama seu u 14. stoljee, kad se spominju na
Gradecu u Zagrebu, te u Dubrovniku. U to doba orgulje dobiva i sv. Stoija
u Zadru. Fra Urban, graditelj orgulja u sv. Marku u Veneciji, gradi orgulje za
trogirsku stolnu crkvu, od kojih su se do danas sauvale samo oslikane
vratnice, djelo Gentilea Bellinija iz 1489. Oko 1480. orgulje dobiva i
zagrebaka katedrala, u Puli se spominju 1417. Godine 1649. zagrebaka
katedrala nabavlja orgulje graditelja Gregora trukla.
Najstarije do danas sauvane orgulje u Hrvatskoj potjeu s poetka 17.
stoljea. To je skupina od est malih orgulja i pozitiva iz Lepoglave,
Varadina, Zlogonja i Vukovja. Na terenu june Hrvatske registrirani su
samo ostaci orgulja Carla de Benija u Labincima, te ostaci orgulja iz crkve
sv. Justine na Rabu.
Orgulje 17. stoljee
Orgulje iz tog doba imaju jedan manual, isti opseg klavijature, broj
registara kree se od 5 do 10, manualna klavijatura ima 27 punih tonova.
Obino poinje s E ili D.
to se tie arhitektonske koncepcije moe se u ovom razdoblju pratiti
postupno obogaenje forme. Iako jo zadrava tradicionalnu kubinu formu
16. stoljea, ormar se s vremenom ralanjuje, gubi na statinosti i u duhu
nove barokne estetike oblikovno se obogauje. U poetku, orgulje slijede
posebno oblik krilnih oltara. Svirale prekrivaju jednodijelne ili dvodijelne
rezbarene zavjese.

Varadin, crkva sv.

Florijana

Zlogonje, upni dvor

Donja

Orgulje 18. stoljee

Potkraj 17. i na poetku 18. stoljea dogaaju se bitne promjene i u
konstrukciji instrumenta i u strukturi njegova okvira. U skladu s novim
akustikim idealima visokog baroka, markantnu profilaciju ranijeg zvuka i
svirale irokih menzura zamjenjuje bogatija paleta zvukovnih boja i vea

raznolikost u tipovima registara. Izraajnost instrumenta proiruje se s

pomou dva manuala s odgovarajuim nizom, po boji zvuka
kontrastirajuih registara.
U stilu svojeg vremena, koje karakterizira razigranost linija i mnotvo novih
oblika, ormari iz 18. stoljea naputaju kubinu formu i statinost tipinu
za 17. stoljee, ralanjuju se u 2, 3 ili 5 tornjeva. Rezbarene zavjese nad
sviralama, krila na bokovima ormara i pozitiv u ogradi kora ukrauju se
nesimetrinim motivima rokaja u raznolikoj igri oblika.

upna crkva sv. Petra

u umi

Crkva sv. Marije

Magdalene

Orgulje 19. i 20. stoljee

19. i 20. stoljee donose znaajne tehnike inovacije, orgulje se razvijaju
do gigantskih razmjera i takve orgulje obuhvaamo pojmom univerzalne
orgulje, na kojima je mogue izvoditi skladbe razliitih vrsta i stilova.
Nakon 1850. romantizam postaje dominantan stil u Europi. Oituje se prije
svega, u dispoziciji, u kojoj sada prevladava naglaen broj osamstopnih
registara, odbacuju se ili drastino reduciraju alikvotni registri. Ako postoji
drugi manual on gubi znaenje baroknih pozitiva.
Novo vrijeme ostavit e svoj peat i u umjetnosti oblikovanja orguljskih
ormara. Horizontala, vertikala, pravi kut, meandar u ornamentu, akant
iljatih listova i rozeta vode u tokove klasicizma i njegovu tektonsku
morfologiju. No, brza smjena stilskih pravaca, tj. stilskih derivata
klasicizma, bidermajera, i neostilova, potom secesije koja je oznaila,
posebno kraj 19. i poetak 20. stoljea, oitovat e se i u oblikovanju
orguljskih ormara.

upna crkva
Uzaaa Marijina

upna crkva sv.

Franje Asikog

BAROKNE CRKVE U HRVATSKOJ

Crkvena arhitektura najizrazitije je iskazala barokna svojstva u crkvi Svete
Katarine u Zagrebu (1620.-1632.). Barok su donosili k nama crkveni redovi
i to ponajprije isusovaki. Uzor im je bila rimska crkva "Il Ges" ( 1568.)
arhitekta Giacomo Vignola (1507.), suradnika Michelangelova. Ova
matina jezuitska crkva izrazito je protureformacijska. U kompaktnoj
bazilici dominira glavni brod usmjeren prema svetitu u koje dolazi najvie
svjetla. Bone brodove zamijenile su simetrino rasporeene kapele. Ovaj
uzor u zagrebakoj varijanti bio je dosta preoblikovan. I u njoj takoer
bone kapele imaju podreenu ulogu u odnosu na prostornu usmjerenost
prema glavnom oltaru. Vanjski izgled je jednostavan. Na suprotnoj strani
od ulaza nalazi omanji zvonik. Na proelju u najvioj nii je kip Blaene
Djevice Marije, a lijevo i desno od ulaza su jo po dvije nie s baroknim
svetakim kipovima. Unutranjost joj je raskono ukraena tukaturama,
iluzionistikim slikama i oltarnim slikama. Tog tipa su i franjevake crkve u
Krapini, Varadinu, Samoboru i drugdje.
U crkvi Roenja Isusova (Varadin 1726.) javlja se prvi put zvonik koji
izrasta iz proelja. Po tom uzoru kasnije su sagraene mnoge barokne
crkve, posebice na sjeveru. Taj zvonik barokne crkve vaan je vertikalni
akcenat grada, kao npr. u Poegi (Sveta Terezija), Vinkovcima (Sveti Iva
Nepomuk), Petrinji, Bjelovaru i drugdje.
Marija Snjena (Bele, Hrv.Zagorje)dananji oblik dobila je izmeu 1739. i
1741. Jednobrodna je, ima poligonalno svetite i dvije pobone kapele. Na
zapadnoj strani je zvonik. Opasana je cinkturom s ugaonim tornjiima.
(Cinktura ili cintor je obrambena ograda, ponekad s arkadama prema

unutranjoj strani, naroito kod protenjarskih crkvi u sjeverozapadnoj

Hrvatskoj, kao to su Marija Gorska kod Lobora, Majka Boja Jeruzalemska
na Trkom Vrhu kod Krapine.)Vanjski izgled joj je jednostavan i miran, a
unutranjost se razbuktala u pravom baroknom dinamizmu. Ovo je na
najraskoniji barokni crkveni interieur. Glavni oltar (1743.) sa sredinjim
likom Svete Marije Snjene i dva pobona oltara puni su drvenih kipova i
rezbarija s puno pozlate.
Vano je sudjelovanje domaih majstora, koji su se posebice potrudili u
gradnji hvarske katedrale. Ova katedrala zapoeta je u doba renesanse, te
ujedinjuje renesansne i ranobarokne elemente. Gradili su je korulanske
graditeljske obitelj Kalri i Pomeni. Zvonik ima obiljeja
Romanike i renesanse, a u cjelini sinteza je renesanse i ranog baroka. U
crkvi je jedanaest baroknih oltara venecijanskih majstora.
Za doba baroka karakteristino je esto barokiziranje starijih crkvi, to se
obino inilo dodavanjem bonih kapela, otvaranjem veih prozora,
izgradnjom zvonika i promjenom inventara. (Ove preinake obavljene su i
na svjetovnim objektima). Barokna sakralna arhitektura u istonoj
Hrvatskoj (Slavonija, Baranja, Srijem) javlja se tek nakon izgradnji baroknih
crkvi u Zagrebu, Varadinu, Rijeci. Ranija arhitektura bila je drvena, a oko
polovine XVIII. st. zidaju se opekom brojne crkve po selima i gradovima.
Tipian zvonik postavljen je simetrino iznad proelja iz kojeg raste. Krov
zvonika oblikovan je prema osnovnoj formi osnovnoj formi lukovice i varira
s obzirom na veliinu, proporcije i sloenost. Kod ovih jednobrodnih crkvi
najvea je panja posveena je proelju, a manja bonim i zadnjoj strani.