GRADOVI BIZANTSKE DALMACIJE ⸺ 2. POL. 8. ST. I POČETAK 9. ST.

Osnovna karakteristika svih dalmatinskih crkava iz ranog srednjeg vijeka je troapsidalno

svetište (s izuzetkom Sv. Mihovila na obali i Sv. Mateja u Splitu). Radi se o crkvama
centralnog tlocrta i o jednoj većoj trobrodnoj bazilici. Ključna razlika između starokršćanskih
crkava i ranih srednjovjekovnih crkava je upravo troapsidalnost. Troapsidalitet će biti prisutan
i u kasnijoj predromanici, ali u manjoj mjeri, jer se tada javljaju trobrodne jednoapsidalne
crkve (Sv. Stjepan na Otoku u Solinu).

1. SV. DONAT, ZADAR

2. SV. MARIJA, TROGIR
3. SV. TROJICA (SV. MIHOVIL), SPLIT
4. SV. MARIJA (STOMORICA), ZADAR
5. ŠESTEROLISTI – 1. SV. MARIJA (STOMORICA) U ZADRU; 2. SV. JURAJ U
ŠKABRNJI; 3. SV. MIHOVIL U PRIDRAZI; 4. SV. MARIJA U TROGIRU; 5. SV.
MIHOVIL U BRNAZAMA; 6. CRKVA U KAŠIĆU
6. KATEDRALA, DUBROVNIK
7. SV. PETAR, DUBROVNIK
8. SV. MATEJ, MAUZOLEJ SPLITSKIH NADBISKUPA, SKLOP
DIOKLECIJANOVE PALAČE, SPLIT
9. SV. MIHOVIL, PRI OBALI ZAPADNOG ZIDA DIOKLECIJANOVE PALAČE

SV. DONAT, ZADAR

Rotonda Sv. Donata (Sv. Trojstva) bila je rezidencijalna kapela zadarskog biskupa.
Izgrađena je na prostoru episkopalnog kompleksa prema dvama različitim projektima.

Prema prvome projektu, vjerojatno s kraja 8. st., zamišljena je kao slobodnostojeća rotonda.

Prema drugome projektu, vjerojatno u doba biskupa Donata tijekom prve polovine 9. st.,
izgrađena je kao složena i sofisticirana rotonda s galerijom i sustavom prigradnji okolo nje.1

Sredinom 10. st., u Administrando Imperio, zabilježen je izvorni titular, Sv. Trojstvo. Uz
njega se u 15. st. navodi i Sv. Donat prema spomenutom biskupu. U 1. pol. 18. st. je doživjela

1
Vežić 2000, 155-158.
velike preinake – južna prigradnja uklonjena je iz funkcije crkve, a potkraj 18. st. izgubila je
sakralnu funkciju i dana je na korištenje gradskoj upravi.2

PRVI PROJEKT

Prema prvom projektu crkva se sastojala rotonde s kružnom jezgrom i

prstenastim ophodom, koji je odijeljen stupovima te s tri potkovaste apside na istočnoj
strani. Nad prstenom stupova vjerojatno je trebala stajati kupola ili samo tambur s drvenom
krovnom konstrukcijom o čemu svjedoči pronađena drvena građa koja biva iskorištena za pod
kasnije nadodane galerije. Polukalote apsida zidane su od radijalno složenih priklesanaca
položenih u vapneni mort i poredanih približno u pravilne redove. Unutarnji plašt perimetra je
raščlanjen polukružnim nišama.

Na vanjskom plaštu, perimetar je raščlanjen lezenama koje prate red unutarnjih niša.
Zid je građen od lomljenog pločastog kamena položenog u debeli sloj morta.3

Unutrašnji prsten rotonde tvorio je niz od osam mramornih stupova s kapitelima,

što su sve bili spoliji. One su u drugome projektu većinom zamijenjene zidanim pilonima,
rasporedu kolona odgovaraju kamene grede, zatege u prostoru iznad prstenastog ophoda.
Među njima, u punome krugu perimetra, nalazi se impostni vijenac sačinjen od kamenih ploča
koje ima jednostavan profil.4

Svetište rotonde tvore tri apside, od kojih je srednja nešto šira i ima kamene
imposte s vijencima pod kalotama.

S vanjske strane apside su raščlanjene lezene. Postoje i jednostavni otvori s polukružnim

lukovima koji se otvaraju u osi niša među lezenama. Glavni je ulaz u rotondu postavljen
nasuprot svetišta, a bočni se ulazi nalaze lijevo i desno od njega. Ti prolazi dijele opseg
građevine u tri luka koja svojim tetivama tvore jednakostranični trokut što je simbolika
Trojstva. Uzor ovakvome tipu građevine, moguće je pronaći u crkvi Sv. Groba u
Jeruzalemu.5

Skulptura se sačuvao kao spolij u zidovima drugoga sloja crkve, a posebnu vrijednost
imaju drvene grede otkrivene u podu galerije. U podgledu kamenih konzola uklesani su srodni

2
Ibid.
3
Jurković 2007, 74-80.
4
Vežić 2000, 158.
5
Jakšić 2008, 187-194.
biljni ukrasi; povijuša s bršljanovim listovima i pticama. Taj se motiv ponavlja na
preklesanom antičkom kapitelu te na ponovno uporabljenom impostu među apsidama na
galeriji i podno njezinoga svoda, u vijencu nad glavnim ulazom. Navedene ulomke moguće je
prepisati slobodno stojećoj rotondi s koje su kao spolija dospjeli i konstrukcije druge faze.
Upravo se prema stilskim odlikama ti elementi uklapaju u širu skupinu reljefa s prostora
episkopalnog kompleksa u Zadru koje se prema likovnim odrednicama može datirati u
drugu polovicu 8. st.6

DRUGI PROJEKT

Drugim je projektom crkva Sv. Trojstva izgrađena kao kompleksna građevina s

prvotnom rotondom u jezgri nove strukture te galerijom nad njom i sustavom
funkcionalno povezanih aneksa. Pred glavnim je ulazom izgrađen narteks čiji svod
podržava predvorje galerije koja ima prilaz oblim stubištem prigrađenim sa sjeverne
strane. Donji je krak presvođen, a nad njim je sjeverno proširenje galerije. Najveća je južna
prigradnja koja je razorena u građevinskim intervencijama prije Drugog svjetskog rata.
Prigradnja s istočne strane, tvorila je svojevrsno predvorje stubištu. Obli prigrađeni plašt
stubišta podupiru snažni kontrafori s prolazima u prizemlju i tragovima manjih prostorija na
katu među njima.7

Prizemlje jezgre rotonde ostalo je i u drugoj fazi visinom i općim oblikom

jednako prvome. Međutim, u njemu je unutrašnji prsten nosača zamijenjen masivnim
zidanim pilonima s dvije monolitne mramorne kolone pred svetištem. One s lukovima i
susjednim pilonima tvore tribelon, karakterističan za reprezentativne građevine u ranoj
bizantskoj arhitekturi. Prostor galerije slijedi obris prizemlja, ali je znatno niži te
rasporedom otvora prilagođen prigradnjama. Pred trodijelnim svetištem, nalaze se dva
okrugla mramorna stupa koja s lukovima i susjednim pilonima i ovdje tvore tribelon. Po dva
dvostruka prolaza vode iz galerije u njezina proširenja na sjevernoj i južnoj strani koja su kao
i galerija bila prekrivena drvenom krovnom konstrukcijom. Drugim je projektom, nad
tijelom slobodno stojeće rotonde dograđena galerija i sustav prigradnji funkcionalno
povezanih s njom, ali i s biskupovom palačom do nje. Vrata između gornjeg i donjeg
kraka stubišta u rotondi su povezana i odgovaraju drugome katu palače. Njihova
povezanost ukazuje na funkciju hrama kao rezidencijalne kapele unutar biskupskog
6
Jurković 2014, 242.
7
Vežić 2000, 158.
sklopa. Ovom arhitektonskom kompozicijom srodan je model rano bizantske centralne
građevine s galerijom koje su često povezane s obližnjim dvorom.8

Analogiju drugoga projekta za rotondu Sv. Trojstva u literaturi se spominju dva

primjera, crkva San Vitale u Ravenni i palatinska kapela u Aachenu. Navedene odlike ukazuju
na istovremeno korištenje bizantskih i karolinških elemenata u arhitektonskoj kompoziciji
zadarske crkve koje možemo datirati u period kraja 8. st. i ranog 9. st.9

AUTOGRAF NA PILONU CRKVE ‒ Pilon do glavnih vrata (južni pilon) ima uklesani natpis
TEHODERVS, rustično oblikovanog latinskog križa. Slova natpisa su rustična i nespretno
klesana, a izgled slova D i H karakterističan je za rano 9. st. Možda se radi o potpisu nekog
svećenika, majstora, klesara ili hodočasnika. Slični se natpisi iz karolinškog doba nalaze na
zidovima opatije Sv. Mihovila na Monte Garganu.

HRVATSKA DRŽAVA

1. SV. JURAJ, PUTALJ – doba kneza Mislava

2. SV. MARIJA NA CRKVINI, BISKUPIJA
3. SV. MARTA, BIJAĆI
4. CRKVA U GRADINI, SOLIN
5. SV. JURAJ U ROVANJSKOJ

ISTRA ⸺ 2. POL. 8. ST. I POČETAK 9. ST.

Na području Istre se javlja veći broj građevina iz ranog srednjeg vijeka (2. pol. 8. st. i početak
9. st.) u odnosu na bizantske dalmatinske gradove i hrvatski prostor. Razlika
ranosrednjovjekovnih crkava u Istru u odnosu na Dalmaciju je ta da se u isti one ne grade u
gradovima ili utvrđenjima, nego izvan njih, blizu zapadne obale te na jugu poluotoka. Shodno
tome, u Puli i Poreču se ne grade nova zdanja jer su se vjerojatno koristile starokršćanske
crkve, s izuzetkom gradnje jedne nove crkve na biskupskom kompleksu Eufrazijane. Također
su u Istri bili prisutni benediktinci te imamo ostatke njihovih samostana – time je Istra mnogo

8
Vežić 2000, 160.; Jurković 2007, 74-80.
9
Jurković 2014., 240-242.
bliža drugim većim europskim središtima, odnosno radi se o očitoj vezi s franačkim kulturnim
krugom već u doba Merovinga, za razliku od bizantske Dalmacije i tzv. hrvatskog prostora.

1. EUFRAZIJANA, POREČ – nova jednobrodna troapsidalna crkva adaptirana u prostor

staroga episkopalnog kompleksa, prije 800. g., odnosno posljednja desetljeća 8. st.
2. KATEDRALA SV. PELAGIJA (SV. MARIJE I SV. MAKSIMA), NOVIGRAD +
KRIPTA, kraj 8. ili početak 9. st.
3. SV. SOFIJA, DVIGRAD
4. SV. MARIJA, BALE
5. SV. ANDRIJA, CRVENI OTOK ISPRED ROVINJA, kraj 8. st.
6. SV. MARIJA VELIKA KOD BALA – samostanska crkva
7. SV. TOMA KOD ROVINJA
8. SV. KVIRIN KOD VODNJANA
9. CRKVA U GURANU KOD VODNJANA
10. SV. LOVRO U ŠIJANI KOD PULE

KVARNER

Veza s Istrom.

KRK

1. MIRINE – mala dvoranska crkva s tri upisane apside (danas ostatci), s 8. na 9. st.,
u blizini monumentalne starokršćanske bazilike

CRES

1. SV. PLATON KOD OSORA, kraj 8. st. ili početak 9. st.

ADAPTACIJE PROFANIH I SAKRALNIH ZDANJA ⸺ 7. I 8. ST.

1. CRKVICA U VALBANDONU KOD PULE

2. CRKVICA SV. ANDRIJE DE FENESTRIS U SKLOPU DIOKLECIJANOVE
PALAČE
3. SV. DUH U ŠKRIPU I SV. IVAN NA BOLU U BRAČU
4. MAJSAN U PELJEŠKOM KANALU
 ARHITEKTURA I LITURGIJA

TROAPSIDALNE CRKVE 8. ST.:

1. SV. DONAT U ZADRU
2. SV. TROJICA U SPLITU
3. SESTO AL REGHENA
4. SV. LUCIJE U CHURU
5. KOMPLEKS U DISENTISU: 1. SV. MARJIA – DVORANSKA CRKVA S 3
UPISANE APSIDE; 2. SV. MARTIN – DVORANSKA CRKVA S TRI
ISTAKNUTE APSIDE; 3. SV. PETAR – DVOAPSIDALNA KAPELA
6. SV. EMMERAM U REGENSBURGU