ZDENKO VINSKI

A. NALAZ U BATAJNICI

 Ne zna di je točno, negdje u okolici Batajnice

 nalaz potječe iz groba-Batajnica (šljem na provjesla, mač, koplje, umbo od štita, dijelovi
konjskih žvala, glinena posuda, kraj 5.,1.pol.6.st.)- RATNIK KONJANIK!
 ŠLJEM- stožastog je oblika i sastoji se od 4 bakrena provjesla vezana na tjemenom vrhu. Sva 4
prosvjela proširuju se prema obodu šljema i imaju naglašen uzdužni brid. Šupljine su
romboidnog oblika i ispunjene su željenim pločama, nema tragova ukrasa. Čeoni željezni
obruč šljema također je pričvršćen na provjesla i obložen je bakrenim limom. Uočljivi su
ostaci pozlate (na bakrenoj okosnici šljema). Tjeme je ukrašeno peterokrakom zvijezdom.
Djelomično ukrašen motivom riblje ljuske, a ponegdje i kružićima. Na donjem dijelu su
antitetično po dvije ptice grabljivice i jedna riba između njih. Čitam taj ukras ljuski i kružića
izveden je tehnikom punktiranja, odnosno punciranje u točkicama. Bakreni lim je tiješnjen
pomoću matrice. Rupice za ušijenje kože. Oštećenje na čeonom obruču. Težina šljema: cca
1,6kg.




 KARAMAN smatra da bi šljemovi na prosvjela iz Vida bili plijen slavenskih Neretljana gusara iz
Italije (ATRIBUCIJA).
 Ovi šljemovi su orijentalnog podrijetla u Europi, nastali u radionicama na kasnoantičkoj
tradiciji, ali pod istočnim utjecajem na sredozemlju (poglavice, kneževi)-NIJE GERMANSKA
RADIONICA! Literatura to nazive šljem BALDENHEIMSKOG TIPA prema tom nalazištu u
Strasboutgu. Hoffiler ih je imao par pa je tu nešto raspravljao
 Ti su šljemovi međusobno tipološki srodni- 4-6 prosvjela, zakovicama vezani za željezne
ploče, crvenkasti bakar ili crvenkasta bronca, čeoni obruč obložen brončanim limom, izbočina
na vrhu u obliku gljive.


 

 NALAZIŠTA:
 DATACIJA- relativno točno odrediti prema grobljima na redove pr. Planig u Porajnju; očuvan
šljem s grobnim prilozima koji je datiran zlatnikom bizantskog cara Leona 1. , Kessler datira to
oko 500.g.- sad tu ima raznih datacija za ove ostale., Baldenheim najkasnije 6.st.
 Komparativna metoda daje jasnije predodžbe o podrijetlu ovog tipa šljema i veću mogućnost
detekcije radionice.
 Eisner datira uporabu ovih šljemova od 5.-6.st te najkasnije početkom 7.st.
 Nosioci šljemova prvenstveno su germanska plemena u Europi jer su isti ustanovljeni na
području Alamana i Burgunda u srednjoj europi te gota i gepida u podunavlju.


 Važna su istraživanja Alfodijeva o kassnoantičkim šljemovima jer je njemu uspjelo dokazati da
podrijetlo šljema treba istražiti u Perziji sasanidskog vremena, kraj 3.st.

Nalazi šljemova
U Sredozemlju nema šljemova ovog tipa u grobovima. Na istočnojadranskoj obali Hrvatske šljemovi
su nađeni u
antičkim urbanim naseljima (u Naroni i Saloni). Na područje sjeverno od Alpa šljemovi su dospjeli
manje
trgovinom, već najvjerojatnije darivanjem ili kao ratni plijen. Ti šljemovi nisu bili modni rekviziti
kakvi se šire
trgovinom, već su bili simboli moći vladajućeg sloja.
Na prostoru bivše Jugoslavije nađeno je šest šljemova tipa Narona-Baldenheim (dva u Naroni, Salona,
Batajnica,
Heraclea Lyncestis, Prima Iustiniana, Sinj).
NALAZIŠTA U EUROPI
U Europi nalazišta šljemova tipa Narona-Baldenheim razasuta su od
Sredozemlja na jugu do Baltika na sjeveru te Potisja na istoku i dolina
Saone i Rhone na zapadu. Primjerci na četiri provjesla malobrojniji su
i prosječno južnije smješteni od malo većeg broja šljemova na šest
provjesla. Pojavljuju se kao prilozi u germanskim grobovima
vladajućeg sloja, datiranih uglavnom tijekom 6.st. S područja Europe
poznato je 29 šljemo tipa Narona-Baldenheim s 25 nalazišta.
HRVATSKA
1. Narona - 4 provjesla
2. Narona - 6 provjesla
3. Salona - 4 provjesla .
SRBIJA
4. Batajnica - 4 provjesla
5. Prima Iustiniana - fragment provjesla
MAKEDONIJA
6. Heraclea Lyncestis (Bitola) - 4 provjesla
BUGARSKA
7. Novae (Svištov) - fragment provjesla
LIBIJA
8. Leptis Magna - 4 provjesla
ITALIJA
9. Torricela Peligna - 4 provjesla
10. Montepagano - 6 provjesla
11. Frasassi - fragment provjesla
FRANCUSKA
12. Baldenheim (Strasbourg) - 6 provjesla
13. Chalon-sur-Saone - 6 provjesla
14. St.Bemard-sur-Saone - 6 provjesla
15. Vezeronce - 6 provjesla
ŠVICARSKA
16. Zenevsko jezero - 4 provjesla
NJEMAČKA (Alemani)
17. Gammertingen (6)
18. Gultlingen (6)
19. Planig (6)
20. Krefeld-Gellep (6)
21. Morken (6)
22. Stossen (6)
SLOVAČKA
23. Dolnie Semerovce (4)
24. D. Semerovce (4)
AUSTRlJA
25. Steinbrunn (6)
MAĐARSKA
26. Szentes-Berekhat (6)
ŠVEDSKA
27. Tuna - 6 provjesla
NEPOZNATA NALAZIŠTA
28. Francuska ili Njemačka (4)
29. Podunavlje (6)
NJEMAČKA
Šljem na šest provjesala iz franačkog kneževskog groba s nalazišta Morken. Popraćen je
ranobizantskim
solidusom Tiberija II Konstantina (576-582.), pomoću kojeg se datira oko 600.
Šljem na šest provjesala s nalazišta Krefeld-Gelepp iz franačkog plemićkog groba sa solidusom
Anastazija I (491-
518.) i datira se u 1.pol. 6.st.
Uz šljem na šest provjesla sa nalazišta Planig nađen je novac Lea I (457–474.), a šljem je datiran na
poč.6.st.
Sva ova tri solidusa imala su funkciju obolusa, tj. pronađeni su in situ u ustima pokojnika. S područja
koje su
naseljavali Alemani potječu još dva šljema na šest provjesla sa nalazišta Gultlingen (poč.6.st.) i
Gammertingen
(poč.7.st,) te Stossen sa područja Tirinžana iz 1.pol.6.st.
FRANCUSKA
Najznačajniji je nalaz šljema na 6 provjesla iz okolice Baldenheima kod Strasbourga, s alamanskog
groblja iz
kasnijeg 6.st. S ovog područja koje su naseljavali i Burgundi postoje i šljemovi s nalazišta Chalon-
sur-Saone,
pronađeni u rijeci. Dekoracija na čeonom obruču ovog šljema na šest provjesla prikazuje više gusto
nanizanih i
nejasnih lovačkih scena, te šljem na šest provjesla pronađen u močvari sa nalazišta Vezeronce.
ŠVICARSKA
Šljem na četiri provjesla s burgundskog područja pronađen je u Švicarskoj kraj Ženevskog jezera pri
ušću Rhone.
SREDOZEMLJE
Na prostoru Sredozemlja nema šljemova tipa Narona-Baldenheim koji su sačuvani u grobovima,
najvjerojatnije jer
Goti, osobito Ostrogoti, nisu stavljali oružje, pa ni šljemove u muške grobove. Na području
Balkanskog i
Apeninskog poluotoka šljemovi tipa Narona-Baldenheim javljaju se pretežno u antičkim urbanim
naseljima,
ponekad u ostavama ili na mjestu poprišta bitke.
ITALIJA
Iz Italije potječu dva šljema: jedan na četiri provjesla iz antičkog naselja ili ostave sa nalazišta
Toricella Peligna i
drugi na šest provjesla iz Montepagana koji je po svojoj ikonografiji najraskošniji na Sredozemlju.
Obrazna ploča
šljema pronađena je u spilji na poprištu bitke na nalazištu Frassasi.
LIBIJA
Pronađen u antičkom urbanom nalazištu Leptis Magna, pri iskopavanju rimskog teatra. Moguće je da
je ovaj šljem
bio u vlasništvu Vandala koji su bili u tijesnom dodiru s ostrogotskom državom u Italiji za Teodorika
Velikog.
Vjerojatna je i pretpostavka da je navedeni šljem ostatak ranobizantske prisutnosti u 6.st. na tom
području.
BARBARICUM
Postoje i tri šljema ovog tipa koji su dospjeli izvan antičkog provincijalnog tla u Barbaricum. To su
dva šljema na
četiri provjesla s nalazišta Dolnie Semerovice u Slovačkoj i fragmentirani nalaz s baltičkog otoka
Gotland, koji je
vjerojatno pripadao šljemu na šest provjesla, a pronađen je na kultnom mjestu na nalazištu Tuna.
AUSTRIJA
Pronađen je šljem na šest provjesla u grobu s nalazišta Steinbrunn (pripadao panonskim
Langobardima).
MAĐARSKA
Iz Mađarske potječe (obrazna ploča i fragmenti provjesla) šljem na šest provjesla iz groba sa nalazišta
Szentes-
Berekhat.
BUGARSKA
U Svištovu (utvrđeno antičko naselje Novae na desnoj obali Dunava) je nađena oštećena obrazna
ploča. To je
željezna podloga sa naslagom od bakrenog lima ukrašenom punciranim ornamentom krljušti na kojoj
su vidljivi
tragovi pozlate i na rubu rupice za prišivanje postave.
NEPOZNATA NALAZIŠTA
Postoje dva nalaza s nepoznatih nalazišta. Prvi je šljem na četiri provjesla s nepoznatog nalazišta u
Francuskoj ili
Njemačkoj (danas u Lenjingradu). Drugi šljem je vrlo oštećen. Pronađeni su čeoni obruč i jedno
provjeslo, a
pretpostavlja se da je bio na šest provjesla. Otkriven je u Dunavu, možda između Bratislave i
Budimpešte (danas u
Budimpešti).
Svi šljemovi proizvedeni su i upotrebljavani od kasnog 5. i tijekom 6.st.
PROIZVODNJA
O proizvodnji postoje dvije teze:
1. Po “italsko-ostrogotskoj” šljemovi tipa Narona-Balden su proizvođeni u ostrogotskoj Italiji, odakle
su dospjeli
na područja sjeverno od Alpa, gdje su očuvani kao prilozi u grobovima germanskog vladajućeg sloja.
2. Druga je "ranobizantsko-romanska" koju potvrđuje pojavljivanje šljemova na balkanskim
nalazištima.
ISTOČNI TIP ŽELJEZNIH ŠLJEMOVA
U 6. i 7.st. postoji još jedna zasebna, mlađa skupina tzv. istočni tip željeznih šljemova. Konstruirani su
bez
zakovica od više šipkolikih provjesala ili od brojnih šipki opletenih žicom ili opšivanih remenjem, a
često su
pokriveni gustim lamelama bez ukrasa. Ovaj tip šljema je centralnoazijskog porijekla (dokazan je na
zidnom
slikarstvu u istočnom Turkmestanu odakle je dospio na crnomorsku obalu. U Kerču, u grobnici u
katakombi iz
6.st. nađena su dva šljema. Istočni tip šljema ušao je s Ponta oko 600., posredstvom Avara i u
germansku upotrebu,
kao i u kasnogepidsku, što dokazuje nalazište Band u Transilvaniji iz ranog 7.st. Takve su šljemove
već u
poodmaklom 6.st. poznavali i Langobardi-nalazište Castel Trosino u pokrajini Marche i Nocera
Umbra u Umbriji
(oko 580-620.).
Ovaj tip šljema prikazan je na reljefnoj čeonoj pločici s nalazišta Val di Nievole u Toscani, koja
prikazuje lik
langobardskog vladara Agilulfa (591-615.) s oružanim dostojanstvenicima. Pločica je od pozlaćenog
bakrenog
lima, a poč.7.st. aplicirana je na šljem pokriven lamelama koji nije sačuvan, a dokaz je rekonstruirani
željezni šljem
iz plemićkog groba s nalazišta Niederstotzingen u Wurttembergu.
Jedini nalaz istočnog tipa šljemova na području bivše Jugoslavije pronađen je slučajno 1969. kao
naplavina uz
desnu obalu Drave blizu mjesta Legrad na položaju Šoderica. Reproduciran je neočišćen, u stanju u
kakvom je
nađen. Šljem je od željeza, donekle stožasta oblika, a na njemu se naziru ostaci šipkolikih traka i ostaci
tjemene
pločice sa šupljim šiljkom za perjanicu. Šljem je bio pokriven željeznim lamelama. Na njima i na bazi
šljema
postoje rupice za opšivanje remenjem i prišivanje kožne postave. Ponegdje su vidljive zakovice.
Vjerojatno je u
poodmaklom 6.st. bio u langobardskoj ili možda ranoavarskoj upotrebi.
DVOSJEKLI DUGI MAČ S NAKRSNICOM (SPATA)
U grobovima Alana sa Volge nalaženi su dugi dvosjekli mačevi. Ti dugi mačevi zamjenili su u
istočnim stepama
oko 200. ranije tu uobičajene kratke kružne mačeve. Ti mačevi su uske oštrice, dužine oko 1,15 m
samo nisu imali
prečku na balčaku tj. dršci za zaštitu ruku. Mačevi sa prečkom ili nakrsnicom vuku porijeklo od
Perzijanaca. Ti
dugi mačevi s poprečnim dijelom koji su nastali u 5.st. pod perzijskim (ili centralnoazijskim)
utjecajem, dijele se na
tri tipa koji se nalaze i u grobovima iz Hunskog doba u srednjoj Evropi.
Prvi tip s željeznim dugim, preko oštrice stršećim četverokutnim poprečnim dijelom. Ovdje se
može govoriti
već o pravoj nakrsnici. Ovakvi mačevi nađeni su
u grobnom nalazištu Jakuszowice kod Krakova,
u Mađarskoj-Borsod i tri primjerka iz kosturnih grobova Beč-Leopoldau s privjescima od
gorskog kristala, dužine oko 1 m iz Atilinog doba.
Drugi tip predstavljaju mačevi na kojima su se zadržale eliptične ili romboidne brončane
ploče na dršci, čiji su poprečni djelovi prekriveni organskom supstancom-drvo ili rog. Ovi
mačevi su nađeni u nalazištima u Kerču, Blučinama u Moravskoj. →
← Treći tip mačeva s nakrsnicom ima brončane ploče u obliku
sanduka-drške koje su s vidljive strane ukrašene almandima u zlatnim
kloazoniranim ćelijama. Nije samo drška predstavljala novitet u Atilino
doba, već i česta upotreba zlata i poludragog kamenja za ukrašavanje
drške i korica koji su u ovoj mjeri ranije bili nepoznati. Pokrov od
zlatnog lima na koricama karakterističan je za neke mačeve koji potječu
iz grobova vodećih ljudi Atilina carstva kao iz Novogrigorijevke, Pecz-
Ueszoeg i Szeged-Nogyszeksoesa u Mađarskoj, Musljumova,
Jakuszowice i Altussheima. Ovi raskošni mačevi u južnoj Rusiji i s poluotoka Taman, na
zapadu iz Altussheima, imali su značajnu ulogu u izgradnji merovinških spata zlatne drške
u Klodvigovo doba.

GEPIDI
POVIJEST
U doba ranog Rimskog carstva Germani su u razdoblju osnivanja prvobitnih plemena i plemenskih
saveza.
Zemljopisna baza s koje je počelo njihovo razmještanje je južna Skandinavija sa sjevernom Danskom i
sjevernom
Njemačkom. Do početka 2.st. iskristarizirala su se tri zajednička plemenska imena za Germane na
prostoru Europe:
Ingveoni, Istveoni i Hemioni.
Kod skandinavskih Germana vrlo se rano pojavila slonost da napuste svoju sjevernu postojbinu.
Tako tijekom
2.st.pr.K. stižu na prostor ušća Visle različite skupine germanskih plemena. Oko sred.1.st.pr.K.
javljaju se Goti iz
Gotlanda, a u 2.pol.2.st. pojavljuju se Gepidi i Heruli iz prostora južne Švedske.
Nakon ove prve faze razmještanja i pregrupiranja, germanska se plemena, počevši od 2.pol.1.st.
smiruju i žive u
relativno ustaljenim boravištima sve do sred.2.st. Tada ponovo započinje opće kretanje i to
preseljenjem Gota s
donje Visle na sjevernu obalu Crnog mora. Pojedini istraživači smatraju da se preseljenje Gota vrši
pod pritiskom
njihovih sunarodnjaka-Gepida. Nakon konsolidacije Gota, oni počinju napadati Rimsko Carstvo, ali su
269.
doživjeli poraz pa se tada prilikom povlačenja okreću k najbližim susjedima i napadaju njihove
naseobinegepidske,
vandalske i burgundske. Pod vodstvom kralja Eastida, Gepidi se povlače u Karpatski bazen. To se
odigrava u 3.st. Sve do dolaska Huna žive sjeverozapadno od Dacije, na rubu Karpata, u dolinama i
nizinama rijeka
Tise-Šamoša-Krasne.
Kad su 375. Huni provalili kroz Vrata naroda i dalje na zapad, Gepidi su bili jedini narod u
zatvorenom
Karpatskom bazenu na koji su se Huni mogli sručiti. Pri tome su se služili gotskim plemenima koja su
potpala pod
njihovu vlast. Huni su izvršili napad iz dva pravca: sa sjevera iz Galicije i sa jugoistoka kroz jedan od
karpatskih
prijevoja. To se odigralo 418. Huni su tada pokorili gepidsku državu i tako su uklonili posljednju
prepreku da
zavladajuPodunavljem i Karpatskom dolinom.
Gepidi su kao hunski vazali imali svoje teritorije pod nadzorom svojih kraljeva. Huni se na taj prostor
nisu
naseljavali. Kraljevi i plemenski prvaci Gepida postali su sada oslonac dvorske hijerarhije koju je
Atila razvio
došavši na vlast 443. Nakon što se tada nebrojeno velik gepidski narod, zajedno sa svojim omiljenim
vladarom
Ardarikom stavio na stranu Huna, oni su proširili svoju vlast na prostor koji su napustili Vandali, u
dolinu Sajo-
Hernad u sjevernoj Sedmogradskoj i u dolinu Šamoš-Veliki Šamoš.
Nakon smrti Atile 453. dolazi do stvaranja antihunske koalicije. Dodatni razlog stvaranja koalicije
bilo je
nedolično ponašanje Atilinih sinova, koji su uspostavili skoro robovlasnički odnos prema vazalnim
narodima.
Gepidi su u to vrijeme predstavljali jedinu silu koja je bila sposobna okupiti male narode na ustanak
protiv Huna.
Organizator ustanka, gepidski kralj Ardarik, je među vladarima podjarmljenih naroda na hunskom
dvoru zauzimao
najugledniji položaj, jer je stekao posebno povjerenje i naklonost Atile.
U ustanku se najprije odigralo nekoliko manjih bitki, da bi 454. došlo do odlučujuće bitke na rijeci
Nedao.
Pokoreni su narodi odnijeli uvjerljivu pobjedu nad Hunima i plemenima koja su im ostala vrijedna.
Borba se je
povela protiv Atilinog najstarijeg sina Elaka, koji je poginuo zajedno s 30 000 ratnika (Jordanes). Na
strani Gepida
borili su se Istočni Goti, Heruli, Svevi i glavnina Skira i Rugijaca. Na strani Huna su bili Sarmati,
Alani i
Zemandri, te manji dio Skira i Rugijaca. Prava lokacija rijeke Nedao nije do danas utvrđena. Jedna
grupa
istraživača, na čelu s C.Diculescuom smatra da je to rječica Nadelu u Banatu.
Gepidi su sada proširili svoju vlast nad cijelim teritorijem nekadašnje rimske provincije Dacije i
stvorili su moćnu
državu pod imenom Gepidija. Njena granica na zapadu je bila Tisa. Gepidi tada nisu zauzeli
međurječje Dunava i
Tise. Vjeruje se da su to učinili Skiri oko 454., ali su se tu zadržali veoma kratko, svega 15ak godina.
Oni su
napadnuti od strane Istočnih Gota, pa zajedno s Odoakrom kreću u Italiju 470.
Međutim, godinu dana prije, 469., na rijeci Bolia došlo je do sukoba između Gepida i njihovih
saveznika Rugijaca,
Skira i Sarmata s jedne i Istočnih Gota s druge strane. Goti su pobijedili pa je došlo do novih
pomicanja
germanskih plemena prema zapadu. Skiri odlaze u Italiju, a njihove pozicije zauzimaju Sarmati. No
vrlo brzo su i
oni napadnuti (472.), također od strane Istočnih Gota koji su se ujedinili pod Teodorikom. Sarmatski
kralj Babai
(?) je pogubljen, te se nakon ovog poraza prostor međurječja Dunava i Tise dobrovoljno priključuje
pod okrilje
Gepidije. 488. Sarmati zajedno s Gepidima pokušavaju osujetiti planove Istočnih Gota, koji kreću u
Italiju, ali im to
ne polazi za rukom.
122
Pod vlast Gepida 473. potpada Pannonia Secunda, ali nakon kratke bizantsko-gotske vlasti 504-536.,
ona je
ponovno u njihovim rukama. U njihove okvire 539-551. ulazi i sjeverna Mezija te Dacija Ripensis.
Zbog kršenja
nagodbe Konstantinopolis više nije plaćao danak gepidskim kraljevima (plaćen svake godine od
Ardarika do
Elemonda). Danak su ponovno počeli plaćati nakon iseljenja Gepida s područja južno od Dunava, za
vladavine
Turisinda.
Nakon 536., rezidencija gepidskih kraljeva je Sirmium. Tu je arijanski biskup imao svoje sjedište.
Posljednji
gepidski kralj Kunimund pokušao je ovdje uvesti vlastiti lik na novcu.
U sastavu gepidske države stanovništvo međurječja Dunava i Tise proživjelo je miran period, bez
ratova i većih
osvajanja, koji je trajao gotovo osamdeset godina, od 473. do 547. odnosno 551.
Situacija se počela mijenjati tek kad su se 536. Langobardi na zahtjev Bizanta spustili u Pannoniu
Primu, Valeriju
i Norik, te su na taj način postali neposredni susjedi Gepida. Godinu dana poslije u sjeverozapadnim
dijelovima
Gepidije izbili sukobi s Langobardima. Oni će trajati neprekidno sve do konačnog uništenja gepidske
države 567.
Do prvog ozbiljnog okršaja došlo je 551., u predjelu koji je poznat pod nazivom “Campus” ili “Feld”
tj. u
sjevernom dijelu između Dunava i Tise, oko Szegedina.
Nasuprot sjevernim krajevima, u južnim i istočnim dijelovima Gepidije, uključujući i južnu Bačku,
život je još
neko vrijeme tekao normalnim tokom. Inače, na prostor Bačke, koja se nalazila duže vrijeme u sklopu
gepidske
države, nije došlo do intenzivnijeg naseljavanja Gepida. Izgleda da je Tisa u to vrijeme, ako ne
politički onda
etnički bila granica Gepida, jer su zapadnije postojale samo manje koncentracije doseljenog
stanovništva i to u
blizini rijeke. Istvan Bona kaže da su Gepidi zbog efikasnije obrane svoje zapadne i sjeverne granice
ostavljali kao
puste, nenaseljene zone.
Sukob Gepida i Langobarda je s vremenom postajao sve izraženiji, posebno stoga što je Bizant upleo
svoje prste.
Između gepidske i langobardske vladarske kuće izbila je velika mržnja, zbog krvne osvete i nanijetih
uvreda.
Langobardi su uvidjeli da sami ne mogu slomiti gepidski otpor pa sklapaju savez s Avarima. Gepidi
su napadnuti
iz dva pravca, sa zapada od Langobarda i sa istoka od Avara, te su 567. podlegli. U tim borbama
poginulo je
mnoštvo gepidskih ratnika, na čelu s kraljem Kunimundom, dok su ostali prebjegli u Bizant ili su se
pokorili
osvajaču. Gepidska je država prestala postojati.
Godinu dana poslije, Langobardi se sele u Italiju jer ne mogu izdržati pritisak svojih novih susjeda-
Avara. Zajedno
s njima odlaze i grupe gepidskog stanovništva, posebno zato što se posljednja gepidska princeza udala
za
langobardskog kralja Alboina.
Prostor gepidske države pripao je Avarima, a jedino je Srijem pripao Bizantu. Bizant i Avari su
sklopili sporazum o
nenapadanju pa kad je došlo do sukoba nastradali su Gepidi. Teofilakt piše da su bizantski izviđači
pogubili 30 000
Gepida koji neočekijući borbe uživali u svetkovinama.
Naselja Gepida koja su bila pod avarskom vlašću nekad su preseljavana, bilo iz ekonomskih ili nekih
drugih
razloga. O prisustvu Gepida u Bačkoj možemo govoriti još krajem 6.st. i u 1.pol.7.st., a na to upućuju
ranoavarske
nekropole u Nadrljanu i Bačkom Petrovom selu. Broj Gepida se neprestano smanjivao. Ono malo što
ih je ostalo
raspršilo se po širokom prostoru srednje, južne i jugoistočne Europe, te se asimiliralo u novopridošlo
stanovništvo.
IZVORI ZA GEPIDE
MENANDAR PROTEKTOR (govori o uništenju Gepida i bizantskoj pomoći Avarima) v. Izvori za
Avare
TEOFILAKT SIMOKATA (govori o ostacima Gepida pod avarskom vlašću) v. Izvori za Avare
TEOFAN v. Izvori za Avare
OSTAVŠTINA GEPIDA
U arheološkim radovima Gepidima nije dodijeljena dolična pažnja pa “gotsko shvaćanje” djela Gepida
još uvijek
ima jake korijene. Naime djelo i blago Gepida se vrlo često pripisuje Gotima, jer neprijateljske gotske
kronike
imaju i danas negativan učinak u prosuđivanju. Pobjeda na rijeci Nedao im se osporava kao i predivno
blago
Szilagysomlyo, te najljepša nalazišta groblja Apahida i Gava, te se pripisuju Gotima. U odnosu na
istočnogotsko
kulturno dobro, gepidsko je skromnije zbog sjedilačko-ratarskog života (stočarstvo).
Jedina kategorija nalaza iz vremena Huna je grupa bogatih ženskih grobova, koji se dokumentiraju
prilozima
velikih plosnatih fibula, raskošnih ukosnica i prstenja, kao i zlatnih poliedarskih naušnica, metalnih
ogledala,
ogrlica, vrčeva i čaša. To su nalazišta: Maklan, Mađ, Tiszalok, Szekely, Balsa, Barabas iz područja
gornje Tise. U
tom prostoru naišlo se na neobično velik broj novca Arkadija, Teodozija II, Valentinijana III i
Marcijana. Navedeni
ženski grobovi tvore jednu veliku, geografski dobro ograničenu nalazišnu grupu. Razlike između
pojedinih komada
nakita nisu velike, iako potječu iz različitih radionica.
470ih se cijeli gepidski narod povlači prema jugu, dok se gepidska groblja iz doba Merovinga nalaze
istočno od
Tise. Oni se pripisuju dvjema tipovima:
• velika, nalik selima, gdje se najmanje stoljeće koristi polje grobova ( i niti jedan od njih nije u
potpunosti
istražen)
• karakteristična mala gepidska groblja nalik pojedinačnim seoskim dvorištima.
Seoska varijanta poznata je preko groblja kod Sente, dok su mala dvorišna groblja poznata iz Szorega
i okolice
Kizsombora. Temeljna svojstva ostaju nepromjenjena i u doba Merovinga. Radi se o tzv. grobljima u
nizu, koji
imaju korjene još u vlastitoj istočnogermanskoj tradiciji, te u sarmatskoj tradiciji. Nažalost, većina
grobova je još u
davna vremena uništena tj. opljačkana. Jedan ženski grob iz 6.st. otkriven je 1929. kod Subotice.
Pokojnica je oko
vrata imala sarmatski amulet (imitacija rimskog novca), što govori o vezi Gepida i Sarmata. Gepidsku
pripadnost
grbova u Srbobranu je teško potvrditi. Tu je pored uobičajnih priloga (posuda, pršljena, noža i
pređice) nađen i
jedan stakleni riton. Daljna iskopavanja vršila su se na lokalitetu Čik kod Bačkog Petrovog sela. I ona
daju tek
neke podatke o životu Gepida na ovom prostoru do pojave Avara. Nekolicina ženskih grobova,
otkopana je u
okviru veće avarske nekropole iz 7.st. u Nadrljanu. Na prostoru središnje Vojvodine (Šajkaš) nađen
je na
lokalitetu Mađarsko groblje kod sela Lok fragment ukrašen ornamentom gusto postavljenih rombova
izrađenih u
tehnici utiskivanja, što opet ne daje sto posto sigurne podatke.
Skandinavske fibule izrađene u tzv. zvjerinjem stilu dospjele su za vrijeme Merovinga do Gepida i
zajedno s
fibulama Langobarda dobro su poznate. Pri kraju vladavine Gepidi preuzimaju luksuzne orlovske
kopče. Gepidi su
izrađivali i velike ukosnice od plemenitog metala u svojim radionicama, a ono što je karakteristično za
njihove
proizvode je krimsko-gotski utjecaj-jedan od razloga što su se djela Gepida često pripisivala Gotima.
Proizvodi lončarsva tehnički su bili dobro izrađeni. Karkateristična je romboidna žigosana dekoracija
te dobro
uglačane posude koje se mogu razlikovati po radionicama.
Narastao je i broj nalazišta koja upućuju na oružje i nošnju. Tako su plemići nosili šljemove tipa
Narona-
Baldenheim i štit sa zlatnim zakovicama. Novim iskapanjima njihov se broj nije povećavao što govori
da štitovi
plemića u kasnogepidskom društvu nisu bili od velikog značaja. Upotrebljavali su i spate, strijele i
koplja u obliku
lovorovog lista.
Otkrivanje spomenika kasne dvorske aristokracije očekuje se u prvom redu kod iskapanja Sirmiuma.
Jedan
grobovima obilježeni naseljeni kontinuitet mogao bi biti promatran samo na desnoj obali Tise.
NALAZIŠTA:
Novi Banovci, Srpski Krstur, Beograd, Boćar, Jakovo-Kormadin, Batajnica, Subotica, Srbobran,
Bačko Petrovo
Selo, Nadrljan, Lok-Mađarsko groblje…
Sentes-Kokenicug na Kerešu, Dunafoldvar, Šentes-Nagihegi u Potisju, Kišombor, Šenteš-Berekhat,
Mozoband,
nekropola Kistelek…
B OSVRT NA OSTALE NALAZE IZ SRIJEMA I BARANJE
10) Srijemski Karlovci, lok. Rovine. Radi se o uništenoj većoj nekropoli iz koje potječu nalazi
pronađeni 1905.
← Lučna fibula, slabo srebro s pozlatom. Tehnika lijevanja s rovašenjem. Fibula je bogato
ukrašena spiralnim motivima, amaldinima i tragom niela, stiliziranim
životinjskim glavama na glavi i završetku noge fibule. Riječ je o
gepidskom ili istočnogotskom nakitu, luksuznom, s kraja 5.st.,
nastalom u podunavskim radionicama. Pripada nakitnoj grupi
Karavukovo.
11) Srijemska Mitrovica, lokalitet poljoprivredno imanje
"Zelengora", nalaz iz 1959.
Alka sa pseudo krajevima ukrašenima stiliziranim životinjskim glavama, rađena ↑
od bronce tehnikom lijevanja. Pripada tipu nakita zvjerinjeg stila. Pripada Istočnim
Gotima, a datira se na kraj 5.st., kao i jedna pređica s istoga nalazišta. →
← Na nepoznatom lokalitetu u S. Mitrovici pronađena je pređica luksuzne izrade od
bronce nastala lijevanjem. Germanska je, datira se na prijelaz 5.u 6.st.
• SRIJEMSKI KARLOVCI-ROVINE- lijevana lučna fibula od bronce.
Polukružna glavica ima pet višestruko profiliranih izdanaka, od kojih
je središnji oštećen. Na izdancima se nalaze kružna ležišta s umetnutim
almandinima. Ornamentalno polje glavice ukrašeno je rovašenim
zavojnicama. Okvir tog polja ukrašen je nizovima
sitnih trokutića, koji su bili nijelirani. Glavica je s nožicom spojena
blago savijenim lukom koji je ukrašen zavojnicama. Nožica je
poliedarskog oblika, a završava stiliziranom životinjskom glavom. Na
bočnim stranama nožice nalaze se po četri kružna ležišta (od toga dva
na stiliziranim orlovskim glavama pri završetku nožice), u koja su bili
umetnuti almandinski ulošci, od kojih su sačuvana tri. Nožice su
ukrašene rovašenim viticama. Po rubu nožica teku nizovi sitnih
trokutića, koji su bili nijelirani. Na poledini fibule nalaze se ostaci
mehanizma za zakopčavanje.
NOVI BANOVCI

Novi Banovci (langobardska fibula oblika slova E, možda u upotrebi Gepida, 6.st.).
VRIJEME DRUGOG AVARSKOG KAGANATA (670-800.)
Mali Iđoš, Bogojevo (IV groblje), Vrbas (velika groblja pretežno 8.st.)
Vojka (nekropola 8.st.)
Pančevo (rijetki prikaz antropomorfne scene na jezičcu)
Brestovik, Novi Banovci, Slankamen, Sotin, Borovo, Dalj, Osijek-Zeleno polje, Prelog, Srijemska
Mitrovica,
Sisak, Zagreb-Kruge…
ISTOČNA METALNA OGLEDALA - Karavukovo, Novi Banovci, Bočar, Batina
1) južnoruski tip 3. i 4.st.; 2) Mošary tip; 3) Grčki tip; 4) Tip Karavukovo-St.Sulpice; 5) Tip Čmi
Brugetio
Nomadsko ogledalo od legure bakra, olova i kalaja, izrađeno tehnikom lijevanja. Osim ovog,
pronađena su još
četiri fragmenta sličnih ogledala, ritualno razbijenih. Nomadskog su
porijekla iz srednje Azije ili s Kavkaza. Najčešće ih pronalazimo kod
Huna, Alana pa i Gota.
Fibula oblika cikade, lijevana, izrađena od srebra.

KORMADIN KOD JAKOVA

Jakovo-Kormadin (nekropola u upotrebi 535-567., 82 groba)

GEPIDSKA NEKROPOLA KORMADIN KOD JAKOVA
Lokalitet Kormadin nalazi se jugozapadno od sela Surčina, na mjestu gdje cesta skreće k selu Jakovo.
Južno od tog
puta nalazi se područje Kormadin. To je blago uzvišenje koje dominira močvarnim terenom i nalazi se
uz potok
Galovicu.
1902. povjerenik AM u Zagrebu, Ante Poturić, prvi je na ovom terenu otkrio prapovjesni lokalitet.
Iste godine on
vrši manja iskopavanja i otkriva bogato eneolitsko naselje, te spominje da se tu nalazi još jedna
recentnija
nekropola. Istraživanja su nastavljena 1903. (tri kostura) i 1904. (Brunšmit na čestici zvanoj Šarkina
zemlja
pronašao je grob s kosturom i prilozima, na istoj parceli A.Poturić iskopao više grobova s kosturima,
neki imali
priloge). Od 1904. do 1905. istraživanjima rukovodi Brunšmit (istražio je 29 grobova, s kosturima
djece i odraslih
oba spola, a uz njih su se nalazili i prilozi). Nakon toga radovi su prekinuti na duže vrijeme. U periodu
1905-1956.
lokalitet je pretrpio veća oštečenja. Za vrijeme prvog svjetskog rata lokalitet je oštećen kopanjem
vojnih rovova, a
zatim i kao ilovište te je tako u potpunosti nestao sjeveroistočni i istočni dio lesne uzvišice. Prilikom
tih radova
nalažen je materijal prapovjesnog naselja, a i velik broj ljudskih kostura s prilozima, svi nadeni
predmeti su propali.
Pri pripremanju zemlje za izradu opeka na parceli ciglane nađeno je šest grobova (pet s prilozima)
orjentacije istokzapad
s glavom na zapadu, čiji se inventar nalazi u Vojvođanskom muzeju.
Identificirana su dva muška i dva ženska groba, dok su dva neodređena.
Osnivanjem narodnog muzeja u Zemunu 1955. započinju nova istraživanja. Istraživanja su bila
zaštitnog karaktera,
vršio ih je Narodni muzej u Zemunu u tri kampanje (2-14.10.1956., 10-30.6.1957., 30.6.-28.7.1958.-
najveća
istraživanja).
OPĆE KARAKTERISTIKE NEKROPOLE
Ne radi se o nekropoli na redove već o običaju sahranjivanja pokojnika u većim grupama. Ovakav
način
sahranjivanja odgovara običaju koji se javlja od 5.st. kod germanskih plemena, a naručito je
rasprostranjen tijekom
6. i 7.st., dok se u 8.st. postepeno gubi. Nekropole se obično sastoje od većih i manjih grupa grobova,
koje su
međusobno odjeljenje. U okviru jedne grupe sahranjuju se pripadnici jedne porodice, u sredini je
muški grob s
obilnijim prilozima. To je grob glave porodice, a pored njega je u pravilu ženski grob sa bogatijim
prilozima,
naručito nakitom luksuznije izrade-dakle njegova žena. A često i poneki
dječji grob. Oko njih, u manjim grupama nalaze se siromašniji muški i
ženski grobovi, vjerojatno njegove neudate sestre i mlađe braće, te
pratnja i posluga. Grobovi posluge često su bez ikakvih priloga.
Svi grobovi su bili direktno ukopani u kulturni sloj eneolitskog naselja u
jednostavnim grobovima koji zbog karaktera sloja nisu mogli biti uočeni.
Tragova grobne arhitekture ili sanduka nije bilo. Dubina grobova varira
od 0,85 m do 1,80 m.
Položaj kostura je uglavnom u ispruženom stavu s glavom prema sjeveru
ili istoku. Postoji mogućnost da se ovdje kriju ostaci starogermanskog
rituala sahranjivanja u pravcu sjever-jug s pogledom ka sjeveru dok je
pogled prema istoku kršćanski ritual. Kod većine kostura ruke su
prekrižene nad zdjelicom ili ispružene uz tijelo. Položaj ruku prekriženih
nad zdjelicom redovna je pojava na germanskim nekropolama iz perioda
seobe naroda i indicira na kršćansku pripadnost pokojnika, međutim to ne
mora biti pravilo.
Svi su kosturi bili orjentirani u pravcu istok-zapad s glavom na zapadu.
Neki arheolozi smatraju da je ritual pokapanja pokojnika u smjeru istokzapad
s licem prema istoku kršćanski ritual, koji među istočnogermanska
plemena prodire u doba cara Konstancija i Valensa preko arijanskog
biskupa Wulfile. Germani su ovaj način sahranjivanja vrlo lako i brzo
prihvatili pa se smatra da su oni već imali takvu tradiciju sahranjivanja
koja je imala svoj korijen u solarnim kultovima latenodobnih kultura. Na
taj način može se objasniti česta pojava solarnih simbola u vidu
koncentričnog kruga s točkom na nakitu i opremi
DONJI PETROVCI

7) Donji Petrovci, lokalitet nepoznat. Na području rimskog naselja-kolonije, slučajan nalaz iz 1891.
bez bližih podataka.
Naušnica od finog zlata, grozdolikog tipa, ukrašena granulacijom i biserima. Radi se o →
kasnoantičkom gradskom nakitu. Moguće je da je rađen u Sirmiumu. Gepidski je ili istočnogotski s
prijelaza 5. u 6.st.
Donji Petrovci (naušnica od finog zlata, grozdolikog tipa, prijelaz iz 5. u 6.st.).

SRIJEMSKA MITROVICA
11) Srijemska Mitrovica, lokalitet poljoprivredno imanje
"Zelengora", nalaz iz 1959.
Alka sa pseudo krajevima ukrašenima stiliziranim životinjskim glavama, rađena ↑
od bronce tehnikom lijevanja. Pripada tipu nakita zvjerinjeg stila. Pripada Istočnim
Gotima, a datira se na kraj 5.st., kao i jedna pređica s istoga nalazišta. →
← Na nepoznatom lokalitetu u S. Mitrovici pronađena je pređica luksuzne izrade od
bronce nastala lijevanjem. Germanska je, datira se na prijelaz 5.u 6.st.
Na lok. "Puškinova ulica" 1959. pronađen je ženski grob iz kasnog 5. ili
ranog 6.st. koji pripada ili Istočnim Gotima ili Gepidima.
Značajan je nalaz srebrnih lučnih fibula. Bile su pozlaćene, rađene→
tehnikom lijevanja s rovašenjem. Bogato su ukrašene pločasto brušenim
amaldinima. Oko glave na završetku noge fibula su stilizirane životinjske glave te glave
ptica grabljivica ukrašene amaldinima.
Srijemska Mitrovica-Zelengora (pređica, alka s pseudo krajevima, kraj 5.st.)

RAKOVAC
Rakovac-Stručica (djelomično uništena nekropola, spata od kovanog čelika, fragment okova korica,
5.st.)
Rakovac, lok. Stručica, slučajni nalazi iz
1909.godine iz djelomično uništene nekropole.
Najzanimljiviji je nalaz spate od kovanog čelika s
brončanom narebrenom jabučicom drška i okovom otvora korica od srebrnog lima, te fragment okova
korica.
Spata se pripisuje Gepidima, a datira se u 5.st. Ovo je vrlo rijedak nalaz ovog tipa na
vojvođanskom tlu.
NEŠTIN
(ili hunska, kopča s produženim trnom, 1.pol.5.st.)
Neštin, lokalitet nepoznat. Slučajni nalazi bez bližih podataka.
Kopča s produženim trnom i okruglim okovom podijeljenim na ćelije, zlatna, ulošci od
poludragog kamenja nedostaju. Okov je podložen iskucanim zlatnim limom. Pređica je
lijevana. Radi se o hunskoj ili istočnogotskoj kopči za obuću, rađenoj u kloazoniranoj
tehnici pontskog polihromnog stila 1.pol.5.st. Česta je u bogatim grobovima
hunskodobnog vremena, posebno kao modni rekvizit Atilinog vremena.

VINKOVCI
VRIJEME SLOMA AVARA (oko 800.)
Brodski Drenovac, Zemun-Polje, Brestovac, Mali Iđoš, Novi Sad, Otok kod Vinkovaca, Smrdelji kod
Skradina…
Slučajni nalazi obilježeni stilom Blatnica-Dubovac, Zemun-Kapela, Surduk, Vinkovci, Velika
Horvatska
Izričito slavenska groblja na redove sa zamjetnim ostacima avarske prisutnosti-Velika Gorica, Otok
kod
Vinkovaca, Brodski Drenovac

BELI MANASTIR
SREBRNA FIBULA IZ BELOG MANASTIRA- rađena je od srebrnog lima u tehnici
iskucavanja. Na glavici je ukrašena izdancima i stiliziranim životinjskim glavicama. Po načinu
izrade bliska je iločkim fibulama. Kao bliže analogije im se može navesti
par fibula iz Koluta u Vojvodini, te par fibula iz Momin Broda kod Loma u Bugarskoj. Radionički
pripada podunavskom krugu, a pobliže se može datirati od 456-
473.
BATINA
FIBULE S POVIJENOM NOGOM - Batina, Kneževi Vinogradi, okolica Beograda
ISTOČNA METALNA OGLEDALA - Karavukovo, Novi Banovci, Bočar, Batina
KERAMIKA - Zmajevac, Beograd, Subotica, Batina, Kladovo
UMJETNO DEFORMIRANE LUBANJE- Pančevo (3), Batina (1)
Istočni Goti: Rakovčani (4), Dravlje (4+2), Kranj (3), Rifnik (1)
Langobardi: Ptuj (1)
Gepidi: Jakovo
Avari: (Aleksandrovo, Senta)

DODATAK: ZMAJEVAC
Zmajevac (dva ukrasna okova, zlatnik Teodozija II., 5.st.)
Zmajevac u Baranji (najkasniji konjanički grob prvog kaganata, oko 650.)