Starohrvatsko groblje sa crkvom Sv. Spasa u Cetini.

(Sa Četiri slike.)

ztražujuć najstarije spomenike hrvatskoga naroda, treba veliku

pažnju obratiti na grobove. Težko je kazati, kakvi li bijahu ti gro-
bovi. Predhistorička gromila, ravni grob, sarkofag i stećak čudno-
vato se kod nas prepliću, tako da nije lako od oka odsjeći, kad koji po-
čimlje, kad li svršuje, kojemu li narodu isključivo pripada. No ta će se
pitanja moći slobodnije odgovoriti, kad spomenuti grobovi budu temeljitije
proučeni.
Naše će družtvo zato unaprieda posvetiti osobitu pažnju prekopavanju
i opisivanju grobova pod stećcima, kojih po Dalmaciji bezbroj ima, i u ko-
jima se nadamo, da će se naći dosta podataka za ustanovljenje zemana
njihova postanka. Dok naš čestiti sudrug gosp. Kaer bude komparativnim
načinom dokazivati njihovo razprostranjenje i razvitak, mi ćemo, donašajući
slike i opise takovih grobova, prikupljati gradiva za njihovo sve to bolje
poznavanje. Počimljemo sa grobljem kod vrela rieke Cetine.
U selu Cetini, vrličke obćine, 300 metara k jugu od vrela Cetine na
ravnu polju, prostire se staro-hrvatsko groblja sa polusrušenom crkvom Sv.
Spasa. Groblje obsiže 11.250 četvornih metara, premda je vidljivo, da je
sa svih krajeva od susjednih oranica prisvojeno.
Prva fotografična slika što ju ovdje donosimo, predstavlja dio groblja sa
podnevne strane, drugo sjevero-iztočni dio 1 dok polovica groblja ostaje sa
zapadne i sjeverozapadne strane.
Učeni Fortis, koji je god. 17752. obašao ovo groblje, veli, da na njemu
ima do 200 nadgrobnih ploća-stećaka2. Lago godine 1864. ispravlja ga
veleć, da jih je jedva mogao do 70 nabrojiti3., ot. Zlatović veli, da jih
4
nema ni polovica, no što jih Fortis vidio, te misli da su u zemlju zaplili ).
5
Savjetnik Alačević je pisao, da jih ima nekoliko stotina . Mi smo jih pomljivo
1
Ova nam slika predstavlja i četiri c. k. oružnika sa predstavnikom državnoga odvjetničtva g.
Donattiem, koji su došli, da na licu mjesta iztražuju o napadaju na život spisatelja ovoga članka, buduć
ga dne 7. lipnja o. g. seljani Cetine, rad tog nedužnog čina proučavanja hrvatskih starina, htjeli ubiti.
Ouđu božjem može se prepisati, što je tom sgodom očitoj smrti ubjegao. Žalostna su takova auspicija,
pod kojima je sudjeno iztraživati hrvatske spomenike! . . . .
2
„Viaggio in Dalmazia", Venezia 1774.
3
Lago Memorie . . . . II. 256.
4
„Viestnik hrv. ark. dr." God. V, br. 4, str. 102—107.
5
Bullettino di arch. estoria dalm. A. V. str. 129—131.
 — 184 —

nabrojili do 900, toliko, koliko nigdje drugo na jednom mjestu ujedno

okupljenih. Biti će jih još nekoliko oko crkve ruševinam zasuto, nekoliko po
zloj navadi u obližnje ograde razneseno.
Stećci su raznog oblika i objema. Većinom su nepravilno i surovo
izradjeni, dok jih ima i liepo ugladjenih. Ima jih pločastih, kockastih, paše-
sterastih, polukružnasto-zaobljenih i na sljeme. Ovih zadnjih ima samo jedan
primjerak. Duljina jim je od met. 2 do 2.70, širina od 1 do 1.70, a visina
od 20 do 80 cent. Nekoji imaju pravilno izradjen i naskočen jednostruk i
dvostruk križ, drugi naskočen mladi mjesec u povodcu šestotračne zviezde.
Na nekima opazismo neki znak nalik franačkomu lieru, a na dvama na-
tegnute lukove sa strielicom. U obće riedko su urešeni sa običajnim emble-
mima, koji na drugim sličnim grobljima vidjaju se, te na nijednom nema
nakita, slika ni nadpisa.
O nutrnjem ustrojstvu ovih grobova možemo malo što da kažemo, jer
niesmo imali prilike da jih pomnjivo otvaramo i izpitujemo, ali sudeć po
onomu, što mogosmo razabrati raznovrstno je. Neki grobovi sastoje od ne-
koliko prosta i neotesana kamenja, posadjena oko mrtvaca, a pokriveni su
tankim pločam poklopnicama bez ikakova liepa. Drugi su u plitko i u suho-
zid ozidani, te tankim pločam poklopnicama pokriveni. Treći su u klak sa
liepo tesanim kamenjem duboko obzidani, te opet tesanim poklopnicam po-
kriveni. Ovako va dva groba vide se otvorena i prazna. Još je sa sjeverne
strane groblja opaziti dva groba iz davnije dobi, koji su visoko za 1 metar
nad zemljom u klak ozidani. U većinu davnijih grobova pokopavaju se
mrtvaci novijeg doba iz sela Cetine. Kad bi se pomnjivo pootvaralo ono još
netaknutih grobova, dalo bi se ne samo točnije ustanoviti njihovo ustrojstvo
nego i po predmetima, koji bi se po svoj prilici u njima našli, opredieliti
njihovo pravo doba Seljak Petar Četnik pripoviedao nam je, kako pod
stećkom na sljeme, prigodom polaganja nekog mrtvaca novijeg doba, nadjoše
uz noge davnijeg mrtvaca par ostruga, koje sa kostima ostaviše u istomu
grobu, pošto jih nesmjedoše uzeti iz sujevjerja.
Upravo na sred groblja podiže se polusrušena crkva sv. Spasa duga
25 m., široka 7 m., visoka, kako se sada vidi, 8 m., sa visokim zvonikom
(20 m.). Crkva, kako nam ju treća slika vierno predstavlja, bez krova je i
dobrim je dielom porušena. Zidana je sitnim kamenjem. Iz vana sa svake
strane pobočnih platna ima po pet poluoblih lezena-podpornjaka (njem.
Strebepfeiler), kakvih nahodimo u francuzkoj Normandiji na nekim crkvama
iz svršetka X vieka, o kojima Redtenbacher (Leitfaden zum Studium der
mittelalter. Baukunst str. 30—31) piše, da se nahode i na nekim rimskim
gradjevinama u Parizu, te da ne uporabljeni i na crkvi st. Germain de
Pres u istomu gradu, sagradjenoj od 997 do 1031 god. Možda su se i
naši pradjedovi ugledali u kakve rimske gradjevine. Svakako ova crkva i ona
 — 185 —

na Stupovim u Biskupiji vrlo su znamenite za proučavanje postanka i raz-

vitka podpornjaka. — Prve đvie ovakove lezene-podpornjaci do pročelja
veće su i obsežnije od ostalih. Na podnevnom platnu medju zadnje četiri
lezene ima po jedan na polukrug sveden prozor visok 0.80 m., širok 0.20 m.,
dok medju prvom i drugom lezenom ima takodjer jedan prozor visok 1.00 m.,
širok 0,40 m., ali ovaj ostaje zaklonjen iza sadanjeg provizorno od stećaka na-
pravljenog žrtvenika, na kojemu katolici svake godine na Spasovo obdrža-
vaju, uz saučešće okolnog pučanstva, svetčanu službu božju. Na sjevernomu

Crkva sv. Spasa.

platnu nema nijednog prozora, nego izmedj 4. i 5. lezene pobočna na polu-

krug svedena vrata visoka 2.50 m., široka 1.00 m.
U crkvu se ulazilo na vrata kroz zvonik na pročelju, pak na druga,
što vodila u narteks i iz ovoga na treća, a sva troja jednaka oblika na
polukrug svedena visoka 3.00 m., široka 1.60 m. Zvonik je svom širinom
iznesen izpred pročelja crkve, dok je s iztočne strane vezan uz istu. Pri
temelju je širi te prama vrhu lagano se suziva. U prizemlju imao je polu-
 — 186 —

kružan bačvast svod, sveden od iztoka k zapadu i na njemu je ležao prvi

zboj, koji je na pročelju imao na polukrug sveden prozor visok 2*00 m.,
širok 1.00 m., ali prama nu-
trnjosti crkve obstoji svom
širinom zvonika na polukrug
sveden otvor visok 5.00 m.,
po kojemu se obćilo sa pri-
ležećim bogomoljištem (cho-
rusom) nad narteksom.
Isto tako drugi i treći zboj bijahu svedeni,
kako se to još opaža po nekim tragovima. Drugi
zboj imao je opet na pročelju prozor, ali manji
od onoga na prvomu, visok 1.00 m., širok 0.60
m., dok s protivne strane prama crkvi obstoje
tragovi oštroga svoda, koji se dizaše nad bogo-
moljištem a nadvisivaše za dva metra poluobli
svod crkve. Na podnevnomu platnu zvonika vide
se tragovi tog krova, jasnije pak prama nutr-
njosti crkve.
Treći zboj ima na sredini sa svake strane
zvonika po jedan prozor visok 0*80 m., širok
0.40 m. Isto tako opaža se na četvrtom zboju
sa svake strane po jedan oveći prozor, visina
kojih ne može se ustanoviti, buduć većim dielom
srušeni, dok širina jim je 1.00 m. Na ovomu
zboju vjerojatno stojahu zvona, a nad ovima
krov zvonika.
Pred zvonikom u svoj njegovoj širini opa-
žaju se raži zemlje za 3.00 m. dugi zidovi, ozna-
čeni na tlocrtu sa piknjama, na kojima je vjero-
jatno ležalo predvraće zvonika.
Izmedj zvonika i crkve u prizemlju bio je
jedan prostor — narteks — posvodjen na tri
1 = 200 mtr.
krila, srednji od istoka k zapadu, pobočni od
i jevera k podnevu. Četiri ugla ovoga prostora sačinjavaju četiri poluoble
udubine — nicchie. — Nad ovim prostorom bijaše spomenuto bogomoljište,
iz kojega se gledalo u crkvu kroz srednji polukružno svedeni otvor visok
2.00 m., širok 1.10 m., i kroz dva pobočna jednoličnog oblika visoka
1.10 m., široka 0.60 m.
U crkvi sa svake strane ulaza bila je po jedna lezena pačetvorna pre-
sjeka na zidu, koji dieli crkvu od narteksa, a tako na pobočnim platnima
 — 187 —

po tri do presbiterija. U presbiterij ulazilo se kroz slavoluk na oštri kut

sveden Pred ovim slavolukom, sa svake strane, ima po jedna mala apsida
široka 2.00 m., duboka 1.20 m. i na svakoj, sa strane, po jedan na polu-
krug svedeni prozor.
Opaža se, da ove dvie apside sa spomenutim slavolukom, dosljedno
sa sada obstojećim presbiterijem, nesačinjavaju prvobitne cjeline, nego da je
ovaj kasniji nadogradak, pa je za to u njemu uzidan jedan graditeljski
uresni ulomak iz IX. ili X. vieka, a može se nagadjati, da mjesto sadanjeg
presbiterija obstojaše srednja glavna apsida, koju htjedosmo na tlorisu ozna-
čiti sa piknjama, po čemu bi ova crkva oblikom tlorisa gotovo u svim
potankostima odgovarala bazilici, kojoj su se odkrili temelji na Stupovima
1
u Biskupiji.
I one dvie lezene pačetvorna presjeka na zidu medju crkvom i nar-
teksom, kao što i tri polukružno završena otvora na istom zidu potvrdjuju
mnenje, da je crkva mogla biti na tri broda, i da bi opravdano bilo, kad
bi u podu crkovnom, koji je još zasut ruševinama, kopajuć tražili temelje
od tri para pilova, koji su imali podupirati svodovlje triju crkvenih brodova,
te su odgovarali prema nutrnjim lezenama i vanjskim podpornjacima po-
bočnih platna crkovnih.
Presbiterij je pačetvoran dug 5 m., širok 4 m i svršuje sa ravnim
zidom, na kojemu je okrugao prozor sa premjerom od 0.50 m. Čitava crkva
sa zvonikom bila je iz nutra dobrim bojadisanim liepom obljepljena.
Pokle smo zorno opisali groblje i crkvu, sad da istaknemo naše mnenje
o njihovoj davnini. Davninu crkve bez drugih dokaza potvrdjuju nam po
groblju tamo amo razsijani ornamentalni ulomci iz doba hrvatske samostal-
nosti, a neima sumnje, kad bi se u crkvi i oko nje ruševine pretražile, da
bi se našlo još i drugih a možda i pisanih spomenika, po kojima bi njezino
doba postanka točnije mogli da ustanovimo.
(Nastaviti će se.)

1
Spomen-knjiga otvora Prvoga muzeja hrvatskih spomenika u Kninu, str. 70.