• .

"*'

Mrtvački prilozi nadjeni u starohrvatskim grobovima

u Koljanim kod Vrlike.
(Sa slikama.)

) I za~njem tromjesečnomizvještaju družtve-

noga Upraviteljstva napomenuto je, kako
je u Koljanim kod Vrlike slučajno nadjen
jedan starohrvatski mač, te se je u istom
izvještaju izrazila nada, kako će taj mač
„usrdnošću velemožnoga gosp. načelnika Kulišića i
tajnika Bressana, a po izričitoj želji nalaznikovoj",
doći u naš muzej. Ta je nada sada izpunjena, pa
eto već ovdje donosimo mačevu sliku po svjetlo-
pisnom snimku.
Ovaj je mač istoga tipa kao i ona prije opi-
sana dva mača . našega muzeja, nadjena u staro-
1
t
hrvatskim grobovima VIII. vieka u Biskupiji kod
Knina, te je u velike sličan onomu nadjenom u
prvomu od šest uzporednih biskupinskih grobova 2 .
Da se uzmognu lašnje uzporediti ova naša tri mača,
izniet ću jim glavne protege u milimetre u sliedećoj
skrižalj ci na strani 100.
Iz tog se pregleda razabire , da su naša tri mača,
skoro sva tri iste duljine. Mač iz šestoga groba u
Biskupiji ima držalo balčaka najdulje, dok je njemu
oštrica najkraća, te po sriedi najšira. Mač iz prvoga
groba u Biskupiji ima križ od svih triju najširi i
najdeblji, jabuku najdulju i najširu, oštricu pri križu
najširu. Mač iz Koljana ima jednaku duljinu kao
onaj iz prvoga groba u Biskupiji, ali pri tom najkraći
balčak i dosta dulji a uz to i tanji križ od drugih
dvaju; dušica balčaka je pačetvorna presjeka i od
svih triju najtanja j njegova je oštrica najdulja a pri tom još i najuža, te
dok kod prve dvojice razlika u širini oštrice od križa do sredine duljine
1
Vidi ov. časopisa God. I. br. 4 str. 243 i God. III. br. 1 str. 32-33.
2
Ov. čas. God. III. br. 1 str. 32-33.
 100 -

M a č e V i I
Protege iz Biskupije
iz Koljana
6-og groba I 1-og groba

Ukupna duljina . 940 950 950

Duljina cielog balčaka s križem . 152 155 138
Duljina križa . 102 103 137
Širina križa po sriedi 23 34 25
Debljina križa 16 23 12
Dušica balčaka duga 103 87 95
Dušiea balčaka široka pri križu 31 31 27
Dušiea balčaka široka pri jabuci . 22 22 20
Dušie.a balčaka debela . - 10 4
Duljina jabuke 71 77 72
:pebljina jabučne ploče 17 - 10
Sirina jabučne ploče 26 35 24
Visina jabučnih kvrga . 16 - 21
Duljina oštrice . . . 785 795 812
Širina oštrice pri križu 61 63 52
Širina oštrice po sriedi 53 50 49
Na 2 cm. daljine od rta . - - 27
Na 3 cm. daljine od rta . - 3fi -
I Na o cm. daljine od rta . 43 - -
I

iznosi 12 mm i 13 mm, kod njega iznosi jedva 3 mm. I njegova jabuka

sastoji od ploče i na njoj pet kvrga, koje su medju sobom i od ploče raz-
stavljene srebrnom žicom od t ·5 mm debljine, koja je tako nasjeckana na
razmake od 1 mm kao da bi bila sastavljena od dvostruke upredene žice.
Srednja je kvrga najšira i najviša, dočim se pobočne smanjuju i širinom
i debljinom i v1smom. Svaka od tih pet kvrga završuje u četverostran
šiljnik lagano savijena-izbočenih ploha. Pobočne strane križa i jabučne
ploče ponešto su po sriedi izbočene. Križ ima oblik ladjice a jabuka je
ozgor vidjena pakružna oblika. Na oštrici ovog najbolje sačuvanog mača,
kojemu je samo nalaznikova neopreznost pokvarila dolnju trećinu (kako se
vidi na slici), dobro se pozna s jedne i s druge strane plitak žlieb, koji
teče sredinom širine, te zaprema skoro jednu njezinu trećinu i razstavlja
jedno od drugog sječiva. Osjem srebrne žice, kojom su obtočene kvrge na
jabuci, čitav je mač od mazije. Korice do neznatnih tragova, kao što i
oblog balčaka podpuno su propali.
O mačevima, našim sličnima, iz X. i XI. v. Iladjenim u gomilama petra- .
gradske gubernije, A. Spicin'h 1 kaže, povadjajuć se za uobičajenom dosa-
1 MaT. no apx. Pocc. No. 20 cTp. 3!, Ta6. XIX, 1.

-·
. . . . .~.c.-- ·-~. -- - ~ .... ~~ "'- .... „,,., - ;. . . ....
 - 101 -

dašnjom nomenklaturom, da su „tako nazvanih skandinavskih tipova",

dočim N. E. Brandenburg'h 1 iznaša i Anučinovo mnenje 2 , o mogućnosti, da
su u Rusiji živili domaći kovači mačeva, što se osniva na Rubrukvisovu
kazivaniu, da su medju Slavena-Rusima obstojali majstori vriedni u tom poslu
navlaš u XIII. v., te je potvrdjeno i nekom ljetopisnom legendom. Duljina
oštrica priladožkih mačeva stoji medju 74·5-83 cm) dakle u istim grani-
cama u kojima su i naši. Balčak, velik, masivan (ovako ga opisuje N. E.
Brandenburg'L), jim sastoji od tri odie1jene česti, koje su nasadjene na du-
šici oštrice, to jest: upravne dolnje krstovine ili križa (ili rukobrana), nasa-
djene pri dnu oštrice, druge utvrdjene pri vrhu dušice, na koju je još
nasadjena treća čest, prava jabuka t. j. s krajnji čvor balčaka, obično prosta
polukrugla oblika, nu kadgod i bolje urešena sa urezima na okruglasti .
Dušica tih mačeva bi se oblagala drvom obvijenim tankom žicom. Takovi
su balčaci dugi od 13-18 cm. U tim su granicama i naši. Na nekim bal-
čacima sp. priladožkih mačeva ostali su tragovi dosta raznolikih uresa. U
jednom je slučaju ures sastojao iz prostih vertikalnih srebrnih prutaka, u
drugom je slučaju sastojao od koso-četvorinastih oka, a u trećem su na
balčaku ostali jasni tragovi bronzanih obloga, na kojima je oponašanje uresa
poput složenih srebrnih skrućenih (sbijenih) prutaka na žalost sbrisanih pri
truposažiganju. Samo je jedan mač nadjen sa krivom krstovinom, ali i
kraćim oštracem. Od naša tri mača samo onaj iz 6 bisk. groba ima na
balčaku obilatih tragova bronzanih obloga, sastojećih i od pločica i od sbi-
jenih prutaka. I na jednom priladožkom maču, kao i na tom našem bi-
skupinskom nadjeni su tragovi drvenih korica platnom . obloženih.
V. Specht 3 piše, da Germani u željezno doba na mačevima niesu imali
križa ili rukokobrana, nego da se je to kod njih, kod Warega i Liva, poja-
vilo tek u kašnje doba, dočim ih mi eto nahodimo već u VIII. vieku.
Mač poput našega iz 6. biskup. groba dobavljen je godine 1893/ 4. za
sbirku majncskog družtva za iztraživanje povjesti i starina 4 • Dug je 94 cm.
Razlikuje se od našega u tom, što ima na jabuci sedam mjesto pet čvorova
i što su mu vodoravno narebreni. Nadjen je u Rajni kod Noersteina te su
mu sačuvane i drvene korice. Lindenschmit pripisuje taj mač svršetku IX.
stoljeća, te kaže, da pošto u IX. vieku u kršćanskim zemljama u obće nije
polagano oružje u grob vojnika, te se sad nalazi sjemo i tamo poput slu-
čajno izgubljenih predmeta, treba taj mač brojiti medju najredje nadjene
komade.
1
„Kypiaa1.:r romaaro IlpHJta,11,oma" . • MaT. no apx. Pocc. No. 18, cTp. 58-62.
2 „O n'.hJCoTopLIX'l> o1-opMax'l. ,11.peaei>ilruHx'l> pycctcnx Me'leif• y Tpy,11,1.r VI. apxeoJt. cJti>a;i,a T. I.
s Geschichte der W affen I. str. 338.
4
L. Lindenschmit u ,,Bericht iib. d. Vermg. der Sammlungen des Ver. zur Erf. d. rhein. Gesch.
u. Alterth. zu Mainz im J. 1893-94, str. 13, Tab. V .. sl. 11.

·'
 - 102 -

Dr. M. Weigel1 donosi sliku mača nadjena kod Wolkowa u Mecklenburg-

Schwerinu zemlji sad poniemčenih Obotrita, te se čuva u kralj. muzeju za
narodoznanstvo u Berlinu, sa križem poput onoga na našem koljanskom
maču ali čunjastom jabukom, te kaže, da ni n::t bronzanim mačevima raznih
tipova, pa ni na gvozdenim iz predrimskog, rimskog ili merovinžkog doba,
nigda se ne nalazi takova križa, ali da se uprav takovi tipovi nahode u
cieloj sjevernoj Njemačkoj kod Wikinga i za kašnjeg slavenskog doba od
IX. do XII. vieka po I. K. Jasno je dakle, da se i u Njemačkoj takovi mačevi
nabode u zemljama starih Slavena ili koje su sa Slavenima graničile. Pošto
su mačeve našega tipa najprije našli u Danskoj, Švedskoj-Norvežkoj i sje-
vernoj Njemačkoj, gdje su izkopine bile prije preduzete nego U u nas i u
Rusiji, bio je aosad opravdan naziv skandinavskog ili Wikingovog tipa, ali
od sada, na temelju navedenih činjenica, bit će nam slobodno da taj tip
nazovemo slavenskim u obće, a napose hrvatskim za one sa inačicama, koje
se pojavljuju · tek na mačevima, koji se odkrivaju u starohrvatskim grobovima.
Izuzmemo li prije opisani mač nadjen · u rieci Rajni, koji lako da
potiče iz sjevernih slavenskih krajeva u IX. vieku, jer nije nadjen u grobu;
nijedan od mačeva što ih v. Specht2 iznosi pod nazivom skandinavsko-
danskih, naime jabuku tako dugu, debelu i upravnu · kako što se nahodi na
našima, u _nijednomu križ nije tako dug ni tanak. Ti skandinavsko-danski
mačevi imaju križ kratak, · uzak i predebeo, jabuku kratku, visoku, debelu,
trokutastu, nespretni su i ne završuju oštrim vrhom kako naši. Mačeva sa
peterokvrgastom jabukom našli su Niemci nekoliko komada 3 , ali tek iz XI.
i XII. vieka. Lašnje je dakle dokazati, da su Niemci u ·borbi sa polabskim
Slavenima , od VIII. do XII. vieka primili od njih oblik i . tehniku kovanja
mačeva od ·njih sad prozvanog skandinavskog tipa, nego li obratno. Da
opravda razmjernu riedkost staroruskih mačeva nadjenih u ruskim gomilama,
N. E. Brandenburg'h (Na~. mj. razprave „EypiaHbl ro~waro IIpHvlaAo~a"
str. 58) iztiče izvješća starih spisatelja, po kojima su se mačevi nasliedjivali
s koljena na koljeno. Mihrond'h da priobćuje n. p., kako je u Rusa postojao
običaj, da je imanje prelazilo nasliedno na kćeri, a na sinove jedino mač.
Iz toga bi se moglo još zaključiti, da ako se u grobovima ipak nahodi
nekoliko mačeva, da će oni poticati od vitezova, koji su umiraJi bez mužkog
odvjetka.
Uz mač u Koljanima nadjeni su još ovi predmeti: 1. bronzani: sapon
sad dotičnom žujicom (naslikani s jedne i druge strane mačeva balčaka na
slici mača) i druga četiri komada nabora sa kajiš~ po svoj prilici s oglave,
1
,,Bildwerke aus altslavischer Zeit'·, str. 6, sl. 3, pretiskano iz ,,Archiv fiir Anthropologie."
XXI Bd. 1. u. 2. Heft, Braunschweig 1892.
2 Nav. dj. Tab. X., str. 348.

3
Demmin, Die Kriegswaffen, str. 175 i 395.

---
-· „„~- . -- -·· - ... ~~ . ~ .... ·~""' - ~ ....
 - 103

dizgina, iii drugih česti konjske oprave (naslikani uza sliku mačeve oštrice
s lieve strane); 2 željezni; i to: petlja (naslikana medju kracima ostruge) i
neki dugoljasti prociepljeni valjasti komad (nasl. nz ostrugu); 3. željezni sa

I
I

I·
bronzanim i bakrenim dodatcima, i to: sapon (naslikan medju kracima
ostruge) i dotična žujica (naslikana uz luk ostruge) i par vitežkih ostruga,
od kojih je jedna ovdje naslikana vidjena s dolnje strane.
 104 -

Bronzani predmeti.
l. Sapon polukružna teke nabita oblika. Dug 30 mm, širok na najširem
mjestu 45 mm, pri dnu 41 ·5 mm. Osovina je debela 3:5 mm, obluk širok 7 mm,
debeo 3 mm. Najšire mjesto nutrnjeg otvora ima 32·5 mm. S jednog i drugog
kraja obluka po osam noktu sličnih zareza diele svaku polovinu gornje po-
vršine sapona na devet poput criepova je<ina na drugoj naslonjenih ljuskica;
po sriedi se prednje ljuske dvaju simetričnih nizova nedotiču, nego ostav-
ljaju medju sobom otvoren 1 mm dub9k žljeb za naslon kraja saponske
igle, koja je odpala. Osovinu obuhvaća prosta tanka pačetvorna pločica,
široka 28 . mm, duga iza osovine 18·fl mm, kojom se jesu dva prosta za-
vraćena klinčića spljoštenih glavica u obadva kuta pritvrdjivala na kajišu ili
pojasu. Teži 26·5 gr.
2. Zujica ili Jezičac kajiša, pačetvorna, s prieda zaokružena oblika, dug
je 105 mm, širok 30 mm, debeo po sriedi 5 mm: prema obadva kraja se pola-
gano otanjuje. Dolnja mu je strana izkopana, te ima po sriedi uzdužno 2 mm
visoko rebarce trokutna presjeka. Gornja mu površina sastoji od srednje
ravne najšire česti i dvie kose pobočne. Pri zadnjem kraju je s gornje
strane, širinom od 7 mm, izkopan zarez do polovine debljine, na kojem se
je utvrdjivao drugi kraj kajiša sa pet klinaca okruglih glavica, od kojih su
tri sačuvana, a dva su odpala. Jezičci kajiša njemačkih grobova iz mero-
vinžkog doba bili su obično utvrdjivani na kajišu sa 2 do 3 klinca 1 • Ovaj
se naš jezičac i tim odlikuje, što je za 3 mm širji od najširih njemačkih iz
merovinž~og doba, a i mnogo je dulji od svih naših do sad objelodanjenih
jezičaca ili žujica. Teži 95 gr.

3. Uetiri ploćice pripada}uće, po svoj prilici, konjsko} opremi (naslikana

uza stranu mača) imaju istu debljinu i širinu kao i opisani jezičac i jednaku
razdieljenu- gornju površinu, a dolnja jim je strana izkopana ali bez osko-
čenog prutka. Tri manja komada obskrbljena su svaki sa četiri a trokraki
veći sa devet, po 10 mm dugih klinaca, sa okruglom glavicom, koja je po-
čivala na ·poznatom nam kolobariću pupica 2 , umetnutu u kružnoj podlozi

2 mm duboko izkopanoj u pločici. S dolnje strane su klinci prodirali kroz

1/

2 mm debeo remen, te su bili zavraćeni na naročitim 1/ 3 mm debelim po~

priečnim vločicama dugim kolike su daljine medju svakim parom klinaca
a širokim 6 mm. Od nekih od tih pločica su se sačuvali neznatni ostanci,
ali je mal da ne ciela na onom od manjih komada, koje ima provieslo.
Tri manje pločice u glavnomu su jednake, pakružna, ponešto spljoštena
oblika sa kratkim uzkim jezičcem na jednom kraju duge po 51 mm. Jezi-
časti kraj dug jim je po 5 mm, širok po 12 mm, debeo po 2·5 mm, i nosi
po par opisanih klinaca.
1 Lindenscbmit, Handbuch d. deutsch. Alterthumskunde I., str. 370.
2 Vidi „St. Prosvj." God. II. Br. 1, str. 6 i 7. - God. II. Br. 2 str. 76-79, Tab. JI. sl. 4 i 5. -
God. Ill. Br. 1, str. 36 i 88.
 105 -

a) Dvie su od njih (gornja i dolnja na slici ) malda ne istovjetne, te

imaju drugi par klinaca tako zabivenih na trećini daljine" od kraja jezičcu
protivnoga, da su jim kolobari pupica dopirali uprav do vanjskog ruba kosih
strana. Jedna teži 35, druga 32·5 gr Na j~dnoj je sačuvana polovica pločice,
na kojoj su bili zavraćeni klinci jezičca. Na svakoj je odpao po jedan od
pobočnih klinaca.
b) Treća se mala pločica u tom razlikuje od predjašnjih dviju, što,
prama kraju jezičcu protivnomu, ima s dolnje strane (kako se vidi na slici)
s njom spojeno, svu širinu zahvaćajuće, pačetvorno provieslo , 9 mm visoko ,
od 4 do 5 mm široko i od 2 do 3 mm debelo , koje ima bit služilo za pri-
manje kraja remena, kao na petljama već opisanih naših starohrvatskih
sapona 1 . Teži 44 gr.
c) Trokraka ploča sastoji ka' rek'bi od tri pločice istog oblika i veli-
čine triju opisanih. U sredini joj je trokut koji pri svakom vrhu ima po
klinac, od kojih je jedan odpao. Od središta trokuta do kraja svakog kraka
ima 45 do 46 mm daljine. S dolnje je strane pločica izdubljena kao i tri
prije opisane. Teži 94·5 gr.

Željezni predmeti.
. 1. ~akružna prosta petlja duga 35 mm, šir. 24 mm, deb. t ·5 mm sa
pačetvornim provieslom vis 14 mm, šir. od 3-5 mm, deb. t ·2 mm, istog
je oblika kao i druga tri već objelodanjena para starohrvatskih petalja 2 , a
i veličinom se mnogo približuje dvojici od njih 3 •
2. Valjasto savijen ulomak gvozdene pločice dug 45 mm, deb. t ·5 mm,
premjer valjka 9 mm. Trostrukim popriečnim zarezanim uzkim žliebovima na
razmaku od 5 do 6 mm; razdie1jen je valjak na 4 članka.

Željezni predmeti sa bronzanim i bakrenim dodatcima.

1. Par ostruga (mamuza.\. One- su u istomu grobu nadjene kod drugog
pretraživanja. O tomu izvješćuje naše družtveno Upraviteljstvo ovako:
„Izvanrednom susretljivošću vrličkoga načelnika gosp. Jose vit. Kulišića,
koji nam je dao tolikih dokaza, kako zna visoko cieniti arkeologičku znanost,
na čemu mu ovdje na ime našega družtva budi izražena najdublja zahval- ·
nost, dne 10. listopada o. g., u prisutnosti obćinskoga tajnika gosp. Ivana
Bressana bi pomljivo protrnženo mjesto našašća mača u Koljanim. Mač je
ležao uz lievi bok odrasla mrtvaca <luga 1·90 m, položena u drvenom liesu
u grobu sastavljenu od netesana na prosto poredana kamenja, okrenut sa
zapada put iztoka. Grob je bio 80 cm izpod površine tla. Kod lubanje
1
Vidi na gori navedenim mjestima „Starohrvatske Prosvjete" i God. IL Br. 3, str. 141 i 146.
2 Vidi „St. Prosvj." God. II. Br. 1, Tab. I, Br. 2, Tab. II, Br. 3, str. 144. .rr ~ -
3
Nav. mjesta „St. Prosvj." God. II. Br. 1 i Br. 3.
 - 106 -

nadjeno je oštećeno ognjilo iste vrsti kakvih smo našli više primjeraka u
ostalim starohrv3tskim grobovima, a n.adjeno jih je i u više staroslavenskih
grobova u Rusiji. Kod desnog boka našast je gvozdeni sapon. Uz noge na-
šaste su dvie ostruge. Uz ostrugu kod desne noge, dotični komadi opreme
bili su poredani ovako : izmedju krakova ostruge okrenuti šiljkom put za-
pada ležala je petlja, s desne joj strane žujica, a s lieve sapon. Uz ostrugu
kod lieve noge bila joj je rnedju kracima petlja njoj ob desnu sapon, dok
žujica izvan lievoga kraka ostruge."
Gvozdena petJja je već gori opisana.
Na gori navedenim mjestima ' "Starohrvatske Prosvjete dosad je sa
slikama objelodanjeno pet prekrasnih para starohrvatskih cezelovanih bron-
zanih, pozlaćenih, srebrnih pozlaćenih, srebrnih i gvozdenih srebrom tauši-
ranih vitežkih ostruga. Uz različite inačice gradiva, tehnike obradjivanja,
veličine i razmjerja pojedinih česti svih pet opisanih para pripada ipak
jednom te istomu glavnomu tipu. ·Sastoje od polukružna luka, koji se slieva
u produžene krake, od dvokrilnih pločica na krajevima krakova, na kojima
su se pomoću tri ili četiri para klinaca utvrdjivali krajevi dvaju kratkih
remena, od kojih je jedan nosio na kraju sapon, drugi kovinsku žujicu ili
jezičac, koji je još prolazio pri sapinjanju kroz petlju ; iza sredine luka imaju
prilično dug šiljak naredjen na valjastoj podlozi. Gori naslikana koljanska
ostruga pripada .stražnjim dielom istomu tipu, ali se krajevima krakova od
njega tako bitno razlikuje, da je tomu tipu ipak ne možemo pribrajati. Nje-
zini su krajevi naime tako ustrojeni, da mjesto zamršene, premda stilistično
ljepše udesene, uredbe pločica i klinaca završuju u prave sapone. One-imaju
dakle svaka po dva sapona. Igle obajuh sapona okrenute su nizbrdo, tako
da se nemože drugčije pomisliti da je ostruga bila sapeta uz stopalo, nego
da je remen svakoga sapona opasavao jedanput granu noge, te se drugim
krajem provlačio, kao cieli kajiš, kroz vlastiti sapon; a moguće je bilo, da
i jedna sama petlja bude primala žujice obajuh remena. Prije opisana
petlja te žujica i saponr koje ću niže opisati, kao zastupnike dotičnih pa-
rova, nadjenih u grobu okolo ostruga, ne mogu dakle nikako pripadati
samim ostrugama, nego će po svoj prilici poticati sa podveznog remenja,
kojim su stari Hrvati pasali gležnjeve. I
v
Ukupni oblik i veličina kao što i veličina šiljka sa dotičnom podlogom,
luka i krakova koljanskih ostruga sudara se sa dotičnim protegama bron-
zanih pozlaćenih ostruga nadjenih u Branimirovoj taci u biskupskoj bazi~
lici S. Marije u Biskupiji kod Knina. Na koljanskim ostrugama šiljci su
mnogo jači zato što su gvozdeni i skupa skovani sa gvozdenim lukom, dočim
su na spom. Branimirovim ostrugama, kao i na drugim opisanim bron-
zanim i srebrnima, gvozdeni a spojeni i sliepljeni s 'lukom, te su se mogli
lašnje odliepiti ili razklimati. Na koJjanskim ostrugama su ipak s temelja
 -107-

do preko polovine visine okovane tučanom navlakom. Premda je cieli šiljak

kolj. ostruga iste duljine kao i na Branimirovim (53 mm.) to je na kolj.
kraći (12 mm mjesto 18 mm) temelj a dulji pravi šiljak, te jim temelj
ima obruban pojas samo pri dolnjoj strani. Na tom pojasu niesu pak na-
nizane prave pupice, nego je samo narovašen na jednake razmake Površina
temelja je pak urešena zarezano izcrtanim staroslavenskim trokutima, kao
i t~melji malih srebrnih ostruga četvrtog od šest uzporednih grobova na
groblju u Biskupiji1. Luk i kraci ovih ostruga istog su presjeka kao i na
već prije opisanima 2 • Saponi na njihovim krajeviµia imaju okomit smjer, te
su pačetv01~na oblika 30 mm dugi, 18 mm. široki, pri ostrugi 5 mm, pri
vanjskom kraju 2 mm debeli. Nutrnji jim je otvor dug 18 mm, šir. 7 mm.
Dolnja jim je strana sa pet žliebova razdieljena na šest kvrgica, krajnja ili
pobočna na četiri. Igla je sačuvana na obadva sapona te je hrdjom za-
liepljena s jedne i druge strane sapona. Tako je hrdjom napunjen i prostor
medju laptima pločica, koje obuhvaćaju osovine. Remen se je pritvrdjivao
na tim laptima sa dva klinca, i to jednim bakrenim a drugim gvozdenim sa
okruglastim spljoštenim glavicama, koje su počivale na poznatim kolobarim
bronzanih pupica. Otvor medju saponim ostruga iznosi 8·9 cm.
Da se uvidi zlamenitost krasne sbirke ostruga, što jih narod hrvatski
posjeduje u svojem "Prvom muzeju hrvatskih spomenika" u Kninu, navesti
ću ovdje ono, što ob ostrugama iz merovinžkog doba piše veleučeni čuveni
njemački starinar Lindenschit3: "Ostruge .merovinžkog doba imaju oblik, koji
podpuno odgovara sa ostalim iz franačkih i burgundskih grobova u Nje-
mačkoj, Švajcarskoj i Francuzkoj. ·Sve imaju samo jedan iz luka malo na
dvor stršeći šiljak. One su sve od ne odveć jaka gvoždja, riedko podpuno
sačuvane i ne može da se stalno dokaže . njihova manje ili više ograničena
poraba; česte niesu. Rimske . ostruge bronzane i gvozdene nadjene u novije
doba, imaju ponajviše piramidalni ili čunjasti šiljak. Da je taj oblik pre-
vladjivao još u kašnje doba, dokazuju zlatne ostruge, koje se čuvaju medju
amanetima carstva (R~ichskleiriodien). Grgur Tourski i Pavao Djakon često
spominju ostruge ; ali u grobovima se ostruge nabode samo pojedince; te
ustanovljeno je da je ostruga samo tako i bila nošena,. i to na lievoj nozi,
doista zato, da se konj potisne na desno prama oružanoj protivnikovoj ruci".
Osjem već objelodanjenih, u našem muzeju ima još priličan broj ostruga,
koje su sve na parove nadjene u starohrvatskim grobovima od VII. do
XI. vieka. Na temelju objelodanjenog gradiva možemo ustanoviti, da staro-
hrvastke ostruge imaju svekolike dug siljak, da jih ima bronzanih, gvoz-
danih i srebrnih, te da u starohrvatskim grobovima niesu bas odviše riedke,
1 Vidi „Starohrv. Prosvj." God. III. Br. 1, str. 38.
2 Nav. mjesta „Star. Prosvjete".
8 Hohenzoll. - Sigmar. Sammlung - str. 36-36.
 - 108

pa nam i to može služiti potvrdom Porfirogenitovoj tvrdnji o mnogobrojnosti

hrvatskog konjaničtva. Šiljak hrva\skih ostruga ne stoji, poput staro-nje-
mački ti, danskih, anglo-saskih ili normanskih ostruga od VIU. do XU. vieka
I
na kmćrm ili puljem tankom . vratu t, nego počivnju na čvrstoj, jakoj, va-
ljastoj ili kosočunjastoj podlozi, nasadjenoj takodjer na širokom okružnom
petnjaku na sred luka ostruge. Šiljci starohrvatskih ostruga niesu . nigda
tubasto-čunjasti 2 ili pirami'1:1lni, poput kasno rimskih, nego su vazda oštruljasto-
čunjasti. Naše ostruge sjaj110 potvrdjuju ne samo navode Pavla Djakona 3
pisca X. vieka. nego jošte i kroniku lX. vieka 4:, gdje se navodi oporuka kneza
Evrardi, koji svojemu sinu Unrnhu ostavlja "sporones (ostruge) 2 de auro
et gemmis", a Berengariju "sporones aureos ~", te neima više sumnje, da
bar od od VIII vieka vitezovi niesu nosili dvie ostruge.
Naše ostruge pobijaju i Demminorn postavljeno pravilo, da su najsta-
rije ostruge imale debeo kratak · šiljak koji da je bez vrata počivao izravno
na luku, te da oko X v. · pokazuju već ostruge kratak vratić 5 •
Samim Lindenschmit-om objelodanjene dvie bronzane ostruge iz svr-
šetka IX. v., nadjene u Rajn1 1893-94 ·god. 6 potvrdjuju dokazano mnienje,
da su vitezovi o<l osmoga vieka unapried nosili dvie a ne jednu samu
ostrugu. Te rajnske ostruge imaju kratak, ali oštruljast, šiljak bez podloge
i bez vrata.
Svi Slaveni neimaju zajedničkog naziva za ostrugu; u koliko mi je po-
znato, ostruge nie~u nadjene u grobovima kod poniemčenih sjevernih Sla-
vena u sjevernoj Njemačkoj 7 , niti u ruskim gomilama; vjerojatno je dakle,
da su naši pradjedovi, nakon svojeg doseljenja na Jug, prisvojili porabu
ostruga od Bizantinaca, te jih izobrazili mal a malo na svoj način, kako to
vidimo na priobćenim spomenicima.
2. Sapon (na slici medju kracima ostruge). Gvozden je i vaskolik de-
belom hrdjom pokriven. Bakt-ena su mq samo dva klinca spljoštenih gla-
vica, s kojima se je kajiš pritvrdjivao na pločici zavraćenoj preko osovine
sapona. Oblikom naliči u glavnim crtama gori opisanomu brnnzanomu, samo
je manji. Prvi cienim da ima bit pripadao pojasu. Ovaj gvozdeni ·dug je
35 mm, šir. 25 mm. U otvom je dug 27 mm, širnk 14 mm. Igla je mu
takodjer sačuvana. Lapti zavraćene pločice dugi su iza osovine 16 mm,
šir. 24 mm.
1
Demmin. Die Kriegswaffen, str. 364.
2 Dr. M. W eigel. Das Graberfeld von Dahlhausen u „Archiv fiir Anthropologie" XXIl. Bd., 8
Heft. Braunschweig. 1893.
3 Gesta Epis. Mettensium S. X.

4
Hist. Ecc. Cisoniens p. 87 u „Schriftquellen zur Karolingischen Kunst" . Julija v. Schlosser-a,
W.ien 1896., str. 206-208.
5 N. dj. str. 362.
6 Kaved. „Berieht ub. d. Verm. d. Sacum" itd. str. 13, Tab. V., No. 12.

7
F. A. K. v. Specht. Gesch. d. Waffen I. str. 324.
 - 109 -

3. ŽuJica (na slici do luka ostruge). Pačetvorna je oblika, a okrnuta

je s jedne strane sprieda, gdje je završivala polupakružno. Dolnja joj je
strana tek lagano izdubljena, gornja izvedena poput krova slabo nagnutih
strana._Pri stražnjem kraju ima na gornjoj strani lako izdubljen zasiek, šir.
7 mm, koji je služio za ulvrdjenje kraja remena na ovaj način: Izravno
na zasieku počivao je kraj remena, koji je bio pokriven veoma tankom bron-
zanom pločicom iste veličine kao i zasiek; remen je pak bio utvrdjen na
žujici su četiri bakrena klinca, okruglih glavica, koje imaju premjer od
3·5 mm. Klinci su pak s protivne strane zavraćeni na dolnjoj strani žujice.
Duljina žujice iznosi 54 mm, širina 27 mm, deh. od 1 do 2 mm. Ona
se je uprav mogla da provlači kroz sapon i kroz prije opisanu čisto gvoz-
denu petlju.
O iztraživanju okolice ovog prezla1i1enitog groba u Koljanima Upravi-
teljstvo našega družtva izvješćuje u kratko ovako:
"Za jedan metar k sjeveru od ovoga groba našast je drugi oko
40 cm pod površinom tla, ali bez ikakve ograde. Mrtvac je bio takodjer
u liesu i ležao je istim smjerom kao i prvi. Uza nje nadjeno je dobro sa-
čuvano željezno ognjila, a do njega i ' nekoliko komadića · kremena. Opet
dalje za 1 m put iztoka naišlo se na fragove trećega groba, u kojemu je
bilo nekoliko koštanih ostanaka, te se je zamjetilo, da je taj grob u nepo-
znato doba bio poružen a valjda i pretražen.
Kopalo se je sa svih strana na duboko i široko okolo tih grobova, ali
se nije našio traga drugih, .pa bi trebalo zaključiti , da su na tom mjestu
postojala ta ·osarnita tri opisana groba.
Nagadjamo, da su sva tri groba iz poganskog doba starih Hl'vata. Posve
sličnih ostrnga ognjila i krernenova našio se je i na rimokatoličkom groblju
uz starohrvatsku baziliku u Biskupiji kod Knina, te ne sumnjamo, da mrtvaci
niesu pripadali istomu narodu.
Nalazište tih triju grobova put iuga za jedan kilometar daleko od nekog
rimskog porušenog grada, koji se još dobro razabira nad koljanskom viso-
ravni, a put jugoz(lpada po kilometra je daleko od starohrvatske srušene
crkve i grobišta sa · strćcima, gdje je pred nekoliko godina naše družtvo
načelo bilo izkopavanje, te se je našio liepih nadpisnih i graditeljskih ulo-
maka, o kojima će u svoje doba biti govora u ovom časopisu".

U Ko rč u 1i dne 22. siečnja 1898.

Fr. Radić.