PAVAO ANĐELIĆ

Revizija čitanja KuUnove ploče

NOUVELLE INTERPRETATION DE LA DALLE DE KULIN BAN

Ploča Kulina bana je jedan od najznačajnijih arheoloških spomenika srednjeg

vijeka u Bosni i Hercegovini. Natpis sa te ploče spominje se u svakom, pa i najkraćem,
pregledu srednjovjekovne bosanske povijesti. Usprkos takve važnosti, natpis sve do danas
nije u cijelosti pročitan ni protumačen. U zadnje vrijeme pregledao sam dosadašnju
literaturu o ploči, a zatim izvršio reviziju čitanja, pa sam uz neke ranije pribavljene to­
pografske podatke, došao do rezultata koji bacaju novo svjetlo na čitanje, interpretaciju
i datiranje natpisa.
Postoje tri čitanja natpisa na koja se oslanja više raznih interpretacija pojedinih
detalja. Prvo čitanje izvršio je dr. C. Truhelka i objavio ga u Glasniku Zemaljskog
muzeja u Sarajevu godine 18981, a zatim i u Wissenschaftliche Mitthei[ungen za 1900 2 •
Drugo čtanje objavio je V. Corović u Godišnjici Nikole Cupića za 1921 godinu 3 i ujedno
dao svoju interpretaciju smisla natpisa.. Konačno, postoji i čitanje Ljubomira Stojanovića
koje se samo u nekim detaljima razlikuje od Corovića 4 .
Zbog preglednosti izlaganja, a s obzirom na činjenicu, da na ploči, osim glavnog
natpisa, ima i zapisa koji potječu iz kasnijeg vremena, govoriću posebno o glavnom -
Kulinovom - natpisu, a posebno o kasnijim zapisima. Prije toga daću opće po­
datke o ploči.

OPĆI PODACI O PLOCI

Ploča Kulina bana izorana je u proljeće 1898 godine na tzv. Tuštinoj njivi, vla­
sništvu porodice Sarenac, ispod sela Muhašinovića kod Visokog". Milenko Filipović je
za tu njivu zabilježio i naziv Zlatarina 6 . Zanimljivo je napomenuti da Muhašinovići gra­
niče sa selom Biskupićima, s kojima su vjerojatno nekada činili jednu cjelinu. TraQJ.cija
kaže da je u Biskupićima za vrijeme Kulina bana bilo sjedište biskupa'. Nedaleko od
Muhašinovića, II području sela Gornje Moštre, nalazi se lokalitet Svibe, gd.ie je prema
tradicij.i nekada stajala crkva 8 .Ploču je prvi identificirao, što znači otkrio, dr. Ćiro Tru­
helka; pod njegovim nadzorom još iste godine (1898) ploča je dopremljena u Zemaljski
muzej II Sarajevu. Sada se nalazi izložena u srednjovjekovnoj zbirci Muzeja pod inv.
brojem 919.

l Str. 617-622.

" Str. 215-220.

3 Str. 25-37 .

• Stari srpski zapisi i natpisi, IV, izdanje SKA 1923, str. 2-3.

'Truhelka, o. c., 617 .

• Visočka nahija, Srpski etnografski zbornik, Naselja, Beograd 1928, str. 462.
Ibidem, 461.
• Ibidem, 467,
 PAVAO ANĐELIC
288

Ploča je od sitnozrnastog pJescara, koji se u lokalnom govoru naziva miljevina.

Osnovna boja kamena je svjetlosiva, ali površinska patina najčešće dobiva jednu nijansu
žućkastosive boje.

Poleđina ploče uopće nije obrađivana i, grubo uzevši, ima oblik sasvim niske
krnje piramide, jer se debljina ploče prema rubovima smanjuje. Gornji rub nije nimalo
vještački dotjerivan, a ostali rubovi su samo djelomično, i to grubo, poravnj eni .

Osnovni oblik ploče je pravokutnik s manjim nepravilnostima. Visina je uglav­

nom ujednačena i iznosi 54 cm, a širina, ne računajući oštećenja, kreće se od 65 - 67
cm. Debljina srednjeg dijela ploče je 10 - 12 cm, a njena debljina na rubovima iznosi
3 - 6 cm.

o_oPor~
U~
--:,r
•

/.
oo 1tti1to11ltO"~' .
......... 0 ••••• &i1"tI~

Gornji desni ugao ploče je odbijen, tako da je tim oštećena površina od cca
80 cm~. Oštećen je također oonji lijevi ugao u približnoj površini od 120 cm 2 •
Ploča nikada nije duže vremena bila izložena direktnom uticaju atmosferilija,
pa su, zahvaljujući tome, ostali vidljivi i naj tanji potezi slova ili drugih linija. Sudeći po
brojnim kasnijim zapisima i često nesuvisli m crtežima, te po stepenu oštećenja na orna­
mentici, ploča je u svome primarnom položaju morala stajati negdje na dohvatu ruke.
Prednja strana ploče upotrebljena je za ornamenat i natpis. Cijeli pro­
stor je podijeljen na dva dijela: Gornji, mnogo manji dio proteže se cijelom širinom ploče
u visini od 9 - 10 cm. Ovdje je urezan natpis u 4 reda: Donji, veći dio, približne veli­
čine 40 X 60 cm, uokviren je plastičnom trakom, širokom 8 - II mm, a zatim, istim tak­
 REVIZIJA CITANJA KULINQVE l'LQCE
289
vim trakama, podijeljen na 6 kvadratnih polja. Unutar svakog od ovih polja upisana je
kružnica od slične plastične trake, a u tako dobivenim kružnim poljima urezani su
križevi.
U prvom kvadratu, osim vanjske, isklesane su još 3 koncentrične kružnice; dvije
od njih prikazane su u vidu tordiranoga užeta. U tako smanjenom krugu urezan je križ
jednakih krakova koji se prema krajevima postepeno šire. Posmatrano sa strane gle­
daoca, križ je nagnut, udesno, tako da stoji negdje na pola puta između običnog i tzv.
Andrijinog križa. U drugom i trećem kvadratu križevi su isklesani tako što je prostor
između krakova udubljen; samo crtanje križeva izvršeno je pomoću šestara, pa krakovi
imaju sve rubove u obliku luka. Križevi u četvrtom i petom polju su ucrtani, a završeci
krakova imaju oblik trokuta. U šestom polju križ je sličan onima iz drugog i trećeg
polja; jedina je razlika u tome što je ovdje križ urezan, a crtanje krakova nije izve­
deno šestarom; zbog toga samo vanjski rubovi krakova imaju oblik luka. U prostoru iz­
među drugog, trećeg, petog i šestog polja, od nešto poremećenih i prekinutih okvirnih
traka, izrađen je j oš jedan križ oblika crux Latina, odnosno crux gestatoria.
Sva ornamentika na ploči izvedena je tehnikom kosog reza (Kerbschnitt) koja je
po svome p orijeklu tehnika duboreza. Zbog toga i cijeli ornamenat podsjeća na duborez.
Visina reljefa je približno ujednačena (4 - 6 mm), tako da su ukrasi, smješteni između
dvije paralelne ravnine, sasvim spljošteni. Slobodni prostori donje - urezane ravnine
rađeni su vrlo oštrom alatkom, pa su zbog toga mnogo bolje zaglađeni nego sama povr­
šina ploče.
Svi križevi su više ili manje oštećeni na mjestima gdje se njihovi krakovi
ukrštavaju. Oštećenja su izvršena tankim dobro zašiljenim predmetima. Donji red kri­
ževa jače je oštećen nego gornji. Cinjenica da su oštećeni svi križevi, i to na određenim
mjestima, svjedoči da je oštećivanje vršeno sa nekim ciljem, a ne slučajno. Biće naj­
vjerojatnije da su ova oštećenja nastala zbog struganja i odbijanja komadića ploče za
dobivanJe lijeka protiv raznih bolesti ljudi i životinja. Na sličan način je djelomično
oštećen i poznati obelisk iz Donje Zgošće. Vjerovanje u ljekovitu moć praha sa starih
kamenih spomenika još uvijek je ponegdje rašireno u Bosni.
Zbog jednake dužine krakova križevi na ploči su tzv. cruces Graecae, a po kru­
žnicama koje ih opasuju, to su cruces coronatae. Zajednička je karakteristika svih kri­
ževa, da se njihovi krakovi na ovaj ili na onaj način prema vrhovima proširuju.
Crux coronata kao simbolično-ornamentalni motiv potječe iz starokršćanske
umjetnosti. Relativno najčešće susreće se upredromaničkoj ornamentici, grije ukra­
šava crkveni namještaj od kamena i dragocjenih metala, rukopise crkvenih knjiga i dr.
Vrlo bliske analogije našim križevima predstavljaju: srebrni kovčežić sa moćima sv.
Asela iz Ni~a (početak IX stoljeća) i jedan nadvratnik iz crkve sv. Mihajla u Stonu (IX
vijek). Jedanput je taj motiv upotrebljen na minijaturi u Miroslavljevu evanđelju.
Takvim križem ukrašen je i jedan ktitorsld natpis iz Boke Kotorske (IX stoljeće), kao i
Povaljski natpis sa otoka Brača (XII stoljeće) . U to doba raširen je on i po ostaloj
Evropi 9 . Znatno rjeđe, ali još uvijek često, upotrebljava se u romanici a i kasnije.
Stilizirani krug, pOjedinačno ili u nizovima, jedan je od najčešćih ornamental­
nih motiva predromaničke umjetnosti uopće.

• Fotografski snimci, odnosno crteži istim redom u djelima: K a r a m a n, Iz kolijevke

hrvatske prošlosti, Zagreb 1931, sl. 152; T r u h e l k a, Starokršćanska arheologija, Zagreb 1931,
109; Fototipsko izdanje Miroslavljeva Evanđelja u redakciji Lj. S t o j a n o v i ć a, 1897, 97;
.J. K o v a č e v i ć, Spomenik SAN, ev, 1956, 4-5; usmena obavijest M. Vege; A. M i c h e l, Hi­
stoire de l'art, tome I, Paris 1926, 422, fig o 202, te p. 385, fig o 182; K a r a m a n, O. C. sl. 75. O sim­
bolici ornamenata na Kulinovoj ploči opširno je pisala N. IVI i l e t i ć u knjizi: I »krstjani« di
Bosna, alla luce dei lora monumenti di pietra, Roma , 1957.
Gl.a&nik Zemalj skog muzeja - Arhelogija, I~
 PAVAO ANDELIC
290
NATPIS KULINA BANA

Trnhelkino čitanje glasi :

r CHI-o ~PICO 'h - 5'lN'h IcO~/\HNb "1NA'l ErA·

i:,NH ICO~';'E5bCICO "1'lrOPHE , H N'lAE N'l NO~ r pOM· ..

O~ nOAbropi:, C/\i:,nH u H41b , H nOCT'lOH COOH 05P'l"1b · .

np'lrOM · 5b A'lH 5'lNO~ ICO~/\HNO~ "1AP'lO H )E H 5'lNH~H [30HC/\'l[3 (H )'

U latinskoj transkripciji sa dOllunama:

1. Siju crkv' ban ' Kulin' zida
2. egd . .. jeni Kučev ' sko Zagorie
3. i nade n a nu grom[' il u Podgorie Slj e pičišt'
4. i postavi svoi obraz' (za ili nad ') pragom ':
5. B[og]'dai banu t Kulinu zdravie i ba nici Vojslavi.
Kona č no,
Truhelka daje tumačenje :
»Natpis dakle odnosi se na jednu crkvu , koju je ba n Kulin sa ziri ao u Kučevskom
Zagorju i na nju i na Podgorje Slj e piči ć pade ili n a de - kako n atpis veli - grom, te ju
je ban valjda iznova sazidao i postavio svoj obraz nad pragom « l U.
O ubikaciji mj esta s pomenutih u natpisu Truhelka n išta poseb n o ne govori.

Dr. Vl. Ćorović čita natpis ovako:

CHI'" ~PICO 'h 5'lNb ICO~/\HNb "1HA'l Er A'l n/\)
i:,NH ICO~YEObCICO "1'lrOPHE H N'lAE N'l NO(S npON HE ·
O~ nOAbropi:, c/\i:,nHYH41b H nOCT'lOH COOH 05P'l1 b N<1 A b )
np'lrOMb. 5b A'lH 5'lNO~ ICO~/\HNO~ "1AP'lOHE H 5'lNH OOHC/\'lOH'.
Stojanović usvaja čitanj e V. Ćorović a sa rezervom u pogled u d opune drugog
r eda na npONHE l~ .
Ia ko je dao svoje č itanje i kratku in te rpretaciju , Truhelka i sam priznaje da
zbog ošt e ćenja
nije moguć e »pouzdano ustanoviti pravi tekst natpisa «,
Corović j e, kako u pogledu dopune , tako i u pogledu tu m a čenj a m n go iscrpm]i.
Međutim, iako j e neke aspekte dobro osvijetlio, njegova je interpretaci ja manjkava i, u
glavnom s vom dijelu, neoarživa .
C:orovićeva dopuna prvog reda natpisa n a ErA'l n/\i:,NH IcO~ YE O'bCICO "1'lrOPHE
na prvi pogled izgleda vjerojatna i logična. U ošt e ć e ni pros t or lijepo mogu s tati slov a
A'l n/\· S a takvom d opunom smisao prve re cenice bio bi : ban Kulin j e sazidao crkvu
nakon što je oplij enio Kučevsko zagorje. Po tom e bi vrijeme podiza n j a crkve i nastanka
natpisa bilo određeno plja č kom Kučevskog zagorj a od str an e Kulin a . Ćo rov i ć j e u tome
pra vcu proveo prilično opsežna istraživanja, te dok azivao d a j e K ulin vj ro j atno ue e­
stvovao u ratu koji s u N emanj a i ugarsko-hrvatski kra lj Bela III vodi li p rotiv Bizan t a
1182 i 1183 gori ine, i da je tom prilikom oplijenio ruda rs ko pod r učj e oko Kućev a u aolini
rijeke Peka u is t očnoj Srbij il:i, Kasnije je izričito tv r dio d a je Kulin i cr k v u podigao iz
zadobivenog plij ena li .
Ne zabacuju ć i ko načno Ćorov ićevo mišlj en j e, smĐtram da je potr ebno ocijeniti
i druge mogućnosti za dopunu i odgovarajuću interpretaciju teks ta. Ć oroviće u objašnje­
nju mogu se staviti ovi prigovori : o Kulinovom sudj elovanju u r a tu p r otiv Bizanta n ema
n ika kvih historijskih podataka; srbij a nsko Ku če v o je daleko od Bosn e, a d a bi se bez
čv rstih dokaza mogla pretpostaviti v ojna intervencij a Bosanaca u tome kra j u; datacija

10 T r u h e l k a , o. c. 618-619.

u e o l' o v i Ć, o. c. 27.

12 1. c.

13 Ibidem, 30-32.

I I Istorij a Bosne, Beograd 1940, 165-166.

 REVIZIJA CITANJA KULINOVE PLOCE
291

podizanja crkve prema n e kom aktu u vezi sa Kučevskim zagorjem pretpostavlja da se

smatra opće p oznatim, kako sam a kt, tako i Kučevsko zagorje; teško je pretpostaviti da
je i samo ime srbijanskog Kuč e va u tadašnjoj Bosni bilo općepoznato; konačno , ma­
kar se radilo i o srednjem vij eku, teško da bi jedan tako ugledan ktitor gradio crkvu iz
plijen a i još se time javno ponosio.
V o deći računa o ovim obj e kcijama pokušao sam naći drugu mogućnost za ubi­
kaciju Ku č evskog zagorja i za dopunu teksta . Prirodno je da sam prvenstveno morao vo­
diti računa o bližoj okolini Visokog. Pokazalo se da baš u toj okolini i danas postoj e
d va oronima sa osnovom Ku č. Prvi je planinska kosa Ku č aj u razvoanom gorju između
doline Mlav e (desne pritoke Fojnice) i doline rijeke Bosne niže Visokog!5. Od nalazišta
ploče Kuč a j j e udaljen svega n ekih ID-tak kilometara zračne linije. Zapadno od Kučaja
su sela oko Brestovskog, a prema istoku je nekoliko sela, koja nose skupno ime Ra­
dovIja . Istoimena rj, e čica utiče u Bosnu svega neka 2 km niže od sela Muhašinovića .
Drugi toponim je brdo Kučin u selu Zbilju, koje leži na desnoj strani rijeke Fojnice,
oko 2 km južno od Visokoglf;.
Toponim sa osnovom gora č e sto se susreće u našim krajevima, a ima ih dosta
i u okolini Visokog. Označavajući određeni geografski pojam, oni lako nastaju, ali se lako
i gube, pa je time njihov značaj za historijsku geografiju umanjen. Kako su Kučaj i
Kučin oronimi, to je punim pravom neko područje u njihovoj blizini moglo nositi naziv
Kuč e vsk o. zagorje. Ako se napr., posmatra okolina Kučaja, Zagorjem se mogla zvati
grupa sela na njegovim zapadnim obroncima - oko današnjeg Brestovskog - ili sela u
gornjem i srednjem slivu rječice Radovije, na istočnoj strani Kučaja .
Ako se dozvoli mogućnost ubikacije Kučevskog zagorja u okolini Visokog, onda je
potrebno utvrditi, koji je Kulinov akt u odnosu na to Zagorje bio tako važan i bar za
mjesne prilike općepoznat, da se prema njemu datira podizanJe crkve. Svakako, neće se
raditi o pljenidbi, jer bi apsurdno bilo i zamislit i da KuHn plijeni jedan kraj , koji se
nesumnjivo nalazio u njegovom posjedu. U oštećeno mjesto na ploči, kao i glagol
n/\ bNHTH isto tako dobro uklapa se i gl agol C'bLl"E.NHTH . Grupa slova C'bLl vrio lijepo
se može smjestiti na oštećenom prostoru ploče. Znače nje ovoga glagola je : intranzitivno
- pogoditi se o što (C'bLlbNHTH CE) , a tranzitivno - ugovoriti za se17. Smisao. DVDg
dijela natpisa bio. bi: DVU crkvu ban Kulin zida kada je ugDvDrio. za se (putem nekDg
ugovora do.bio. ili kupio.) Kučevsko. zagDrje. Kako se radi o sreaištu Bosne, Kučevsko
zagorje ovdje ne bi moglo označavati neku veću političku oblast, nego jedan feudalni
posjed, koji je Kulin, kao dominium direc tum kupio (ili putem kakvog drugog u go­
vora dobio) od nekog drugog feudalca. Ako je Kulin smatrao potrebnim da u natpisu
označi mjesto odakle je pribavljena drvena građa za crkvu, onda je razumljivo da i
datiranj e crkve vrši prema vremenu sticanj a jednog značajnijeg posjeda.
Zb og is crpn osti , ukazujem i na treću mogućnost. Zagorje j e pros trana oblast
oko današnjeg K a linovika, poznata pod tim imenom u srednjem vij eku a i danas. Možda
j e Kulin dobivanj e Zagorja pod svoju vlast označio podizanjem spomen-crkve. Jedino
b i trebalo dokaza Li da se to bosansko Zagorj e nekada nazivalo Kučevsk i m .
ĆDrDvićeva do.Puna drugo.g reda natpisa i s njom povezana interpreta cija ne može
sc održati. Protiv č itanja zadnje riječi kao npo i dopune na np ON HE , pa objašnjenja
a a je Kulin svojoj crkvi našao proniju, stoje razlozi paleografske i historijske prirode.
I kod površnog posmatranja zadnje grupe slova u drugom redu jasno se vide
p osebni i potpuno odvojeni znakovi za slova r i p . Oblici ovih slova imaju pune analo­
gije i u ostalom teks tu natpisa. Jedina okolnost koja donekle upućuje na liga turu slova
np, na čemu Corović insistira, jest to što je P na p isano u slobodnom prostoru ispod hori­
zontalnog poteza slova r . Međutim, takav način pisanja upotrebljen je i kod grupe O~.
N atpis u Policama k od Trebinja, na koji se Corović poziva, ne predstavlja nikakvu ana-

H Spominj e g a i M . F i l i p o v i ć, o . c ., 198 i 492.

,. Ibidem, 16.
" Fr. M i k l o s i e h, Lexicon PalaeoslovenicQ - Graeco - Latinum, Vindobonae,
1862-1865.

19*
292 PAVAO ANDELIC

logiju, jer se tamo r sa vanjske strane naslanja na drugi vertikalni potez slova n, što
u našem natpisu nije slučajl8.
U pogledu simetrije dopuna sa HE ne zadovoljava, buciu ć i da ostaje prazna pro­
slora za još najmanje dva slova , što, uostalom, priznaje i sam Čorović.
Protiv ovakvog dopunjavanja govore i odlučni razlozi historijskopravne prirode.
Sistem pronije u Bizantu, u srednjovjekovnoj Srbiji i Zeti iscrpno je obradio akademik
G. Ostrogorski II svome djelu "Pronija, prilog istoriji feudalizma u Vizantiji i u južno­
slovenskim zemljama«l ~ . Između ostalog, tu je nesumnjivo dokazano da ova feudalna
institucija, vezana sa vojnom službom pronijara, uopće nije bila poznata u srednjovje­
kovnoj Bosni, dok se u Srbiji za nju zna tek od . kraja XIII vijeka~fI. Ostrogorski se i
posebno osvrće na Corovićevo čitanje natpisa na Kulinovoj ploči, pa ga potp uno zaba­
cuje 21 . Izvodima G. Ostrogorskog nema se šta ·dodati, ali je potrebno iz njih izvući ocigo­
varaj uće zaključke.
U pogledu ubikacije »Podgorja Sljepičišća« Corović je donio samo n ekoliko k o­
njektura ne zauzimajući određenog stanovišta.
Lj. Stojanović izražava sumnju u jedno i drugo Čitanje i dop unu dr ugoga retka
natpisa, posebno s obzirom na nejasno značenje prethodnih riječi H N 4AE N 4 NO~. U
ostalim pojedinostima slaže se sa čitanjem Vl. Corovića.
Prikupljajući orijentacione podatke za detaljno arheološko rekognosci ranje oko­
line Visokog u ljeto 1958 godine, ustanovio sam Između ostaioga da se o veće brd o, - u
lokalnom pojmu planina -, između sela Porječana, zove Slijepac. U sp ecij a lk artama je
to brdo označeno kao kota 724. Njegovi obronci su obrasli hrastovom i b uko om šumom .
I ar Mil. Filipović je zabilježio naziv Slijepče za šumu i ispašu iznad Po r .i eča n a ~2 . Naziv
me je podsjetio na toponim istoga korijena u Kulinovu natpisu, pa sam p okušao jedno
s drugim dovesti u vezu. Posmatrajući geografski položa.i Slijepča u od nosu na Muha­
šinoviće, gdje j.e nađena ploča, odmah se vidi da oba mjesta stoje skoro j da n vis-a-vis
drugoga: Muhašinovići su selo u ravnici - na lijevoj strani, Slijepač p lan ina - na
desnoj strani rijeke Bosne. Njihova međusobna udaljenost iznosi 5 - 6 km zračne linije.
Mislim da nije potrebno posebno dokazivati mogu ć nost identifikacije rij eč i Sle­
pičišt' - Sljepičišć' - Sljepičić sa nazivom Slijepač. Toponim Slijepač je ustvari pridjev­
ska imenica, a sam način formiranja (slijepac t j) govori za njegovu starost. T op onima
Podgorje ili Podgora nisam našao u tome području. Međutim, treba imati u vidu da je ta
riječ još uvijek u upotrebi kao opća imenica. Takav toponim lako nastaje, ali se lako
i gubi, pa je stoga i njegovo značenje sekundarnoga karaktera. Uostalom, na obroncima
Slijepča ima više lokaliteta sa osnovom gora: to su . sela: Zagornica i Gora, rj eči c a Go­
ruša i oveći kompleks njiva kod Porječana Sa nazivom Svete Gore ili Svetigore.
Pokušavaj' ući ove topografske podatke dovesti u logičnu vezu sa K ulinovim nat­
pisom, analizirao sam detaljno ·cijeli tekst, pa sam, osim naprij ed izloženih zap ažanja,
ustanovio i ove poj,edinosti :
Na kraju prvoga reda, na mjestu oštećenja, ostaje još 5.5 - 6.5 cm prostora Zri
tekst. Prema dopuni tu normalno mogu sta ti 4 slova: polovina slova A , za tim 4 . n
i 1\; odnosno 4 C'hL1;
na kraju trećega reda u oštećeni prostor od 4 - 5.5 cm m ogu stati 4
slova (N4A'h);
očito je da i na kraju drugoga reda u prostor od 5 - 5.5 cm treba da dođu
otprilike 4 slova;
tendencija postepenog zbijanja vidi se kod cij elog natpisa, a i v e ličina slova
progresivno se, prema redovima, smanjuje.

u WMBH III (1895), 4.26, Fig. 50.

1. Posebno izdanje SAN, Beograd 1951.

,. O. c. 150-151 i 127.

21 O. c. 128, bilj . 328 .

• 2 Visoč\-a nahija, Srps ki etnograf~ki zb ) rnik XLIII (1928), 543.

 REVIZIJA CITANJA KULINOVE PLOCE
293

Imajući u vidu aa zadnja tri slova drugoga reda nesumnjivo glase rpo, i da
znak 1\ može predstavljati dio slova M ili N, odnosno čitavo slovo 1\, pokušao sam u tome
pravcu izvršiti dopunu oštećenog teksta. Pri tome sam vodio računa o novim topograf­
skim podacima i logič n om smislu natpisa. - .
Po IVIiklošiču, riječrPOM'lA'l ili rp'lM'lA'l, osim značenja: gromila, acervus,
ima i drugo značenje: mate~ia, uA"/) - dakle: građa, prvenstveno qrvena građa. Takvo
značenje IVIiklošič dokumentira sa više tekstova XIII - XVI vijeka 2 8 • Ako sada drugi
red natpisa dopunimo sa M'lAO~ ili M'lA}i\, onda su zahtjevi simetrije potpuno zado­
voljeni: polovina slova IVI, zatim 'l i A , te O~ , koje inače u ostalom tekstu zauzima
prostor samo jednoga slova , sasvim normalno popunjavaju odgovarajuću prazninu. L:i­
tava riječ bi, prema tome glasila rpOM'lA_O~, odnosno rpOM<:!A}i\. Ćorovićevoj dopuni
trećeg reda sa N'lAo nema se šta prigovoriti.

Kada se na taj način dopuni oštećeni tekst, onda čitanje elasi:

CH"" 4PICOo E>'lNo IcO~I\HNo lHA'l Er[A<I nN ili '[A<:! C04 1
'bNH ICO~.';'EO'bCICO l'lrOPHE' H N'lAE N'l NO~ rpo M'lAO~1 (;11 rpOM'lA}i\ )
O~ nOAorOP'b CI\'bnH';'H41o : H nOCT'lOH CO OH OE>P'llo \N'lAoi
np'lrOMo ' E>o A'lH E>'lNO~i- ICO~i\HNO~ l AP'lOHE H E>'lNH OOHCI\'lOH·
Transliteracij a la tinicom:
SlQ CRKV'b BANb KULINb ZIDA EG[DA PL] ili [DA SoC]

JENI KUL:EVbSKO ZAGORlE : I NADE NA NU GRO[MADU] ili [GROMADQ]

U POD oGORJE SLJEPIL:ISTb: I POSTAVI SVOI _OBRAZo [NADb]

PRAGOIVIo : Bb DAI BANU t KULINU ZDRAVIE I BANI VOISLAVI.

Sa ovakvom dopunom natpis dobiva cjelovit logički smisao. Tu je jednostavno

opisan tehnološki proces građenja crkve: Kulin je najprije crkvu (kamenom) ozioao, a
zatim na nju stavio (drvenu) građu - grede i krov, koju je našao u podgori (ili) pod­
gorju (brda) Slijepča (Slijepčića). Konačno je postavio svoj »obraz « nad pragom crkve.
U geografskom pogledu situacija je također jasna: Slijepač je ustvari za Muha­
šinoviće najbliže veće šumsko područje, pa je normalno da se tu siječe drvena građa
za značajnij e građevinske objekte. .
Paleografska i jezična zapažanja Truhelkina 'svode se na svega nekoliko napo­
mena . Ćorović je nešto iscrpniji, alije ipak više zanimljivih detalja previdio, a neke i
pogrešno interpretirao. Izuzetna važnost natpisa zahtij~va detaljniju paleografsku i mor­
fološk o-j ezičnu analizu. Zbog toga ću ovdje izložiti svoja zapažanja u tome pogledu
i ukazati na karakteristike koje imaju značaja za razvoj pisma i jezika.
Kako se vidi iz Truhelkine transliteracije na ćirilicu, on dugački potez na početku
natpisa čita kao slovo r. iako njegov smisao ne objašnjava. Ćorović se na taj znak i
ne osvr ć e . Da se tu ne radi osTovu , osim pomanjkanja bilo kakvog smisla, govore
i ovi razlozi : njegov horizontalni pot2z poklapa se sa pukotinom i ne može se sasvim
pouzdano ustanoviti; vertikalni potez je duži od visine dvaju drugih slova; sam potez
je izveden mnogo nesigurnije nego ostala slova natpisa. Možda se tu radi o pokušaju
produženja okvirne linije sa donjeg dijela ploče, o · započetom, a nedovršenom križu, ili
o kasnije dodatom potezu bez određene svrhe.
Slovo 'l ima trouglast trbuh, koji se redovno nalazi prislonjen uz gornji dio ver­
tikalnog poteza.
E> je pisano sitno, trbuh mu ima oblik trokuta, a uspra.vni potez je nagnut uli­
jevo, tako aa cijelo slovo izgleda kao obrnuto o
Kod slova B trbusi su zaobljeni i međusobno razdvojeni. To je u Bosni stariji
način pisanja i možda ukazuje na vezu sa glagoljskim U (v) odnosno 8 (o) .
A je pisano redovno tako što je na jedno široko n staVljeno malo 1\ . Samo u
riječi N'lAE ono ima oblik današnjeg slova A.

23 Lexicon palaeoslovenico-GraecQ-Lali.Aum.
294 PAVAO ANDELrC

E ima snažno savijen luk i srednji - horizontalni potez je obič~ no nešto duži
oC: :;"J.!cova luka .
Slovo ~ za koje u kasnijim epigrafskim spomenIcima Bosne i Hercegovine ima
više neujednačenih znakova, pisano je u starom obliku, sa kratkom horizontalnom i du­
gom vertikalnom dvaput prelomljenom linijom.
H se dosljedno piše sa srednjom horizon talnom crtom, neznatno pomaknu­
tom prema dolje.
Slovo tc dolazi u tri oblika: prvi j e kombinacij a slova I i r , u riječima LlPle[\ n
i leO~t\HNn, u prvom reuu; drugi - kombinacija I i <, u početku riječilc C~Y E[\nCleO,
a treći - I i e - u ostala dva slučaja. Kako se vidi, grafija je vrlo neuj edn a č na , ali
baš zbog toga zanimljiva i važna za objašnjenje kasnijeg razvoja slova lc u pravcu
minuskule 2 ; .
Kod t\ se krakovi dodiruju pod oštrim kutom.
N je pisano u običnom obliku - k olO latinsko N - ali je uvijek nesrazmjerno
veliko u odnosu na ostala slova natpisa.
Slovo P je u dva slučaja pisano sa denekle zaobljenim trbuhom, a u ostalih
pet sluč a ieva trbuh ima oblik trokuta.
C ima snažno savijen luk u svih pet slučajeva, gdje dolazi. U riječi nOCT(![\H
gornji dio luka povučen je horizontalno, a zatim, na kraju dodat srazmjerno dug verti­
kalni potez prema dolje.
O~ za glas u dolazi reaovito. O je u cijelom natpisu okruglo i znat no manje
od ostalih slova, a kod grupe O~ ono je stisnuto ispod lijevog poteza slova ~. Samo ~
sastoji se iz dva poteza: dugački desni gotovo je vertikalan i sa lij evim, pro sj ečno upola
kraćim, zatvara kut od 45 stupnjeva.
Znakom lj.I, osim grupe št-šć, ponekada označavao i glas ć.
Slovo Ll u ovome obliku - sa tri vertikalna poteza - ne susreće se u drugim
ćirilskim teksto·v ima. Nije isključeno da je ova "hipertrofija« slova Ll nastala zbog toga
što je pisar ispustio poluglas uz vokalno P pa je pokušao da taj propust na neki način
nadoknadi.
Obadva oblika slova Y (č) su neobična, pa izgleda da ni sam pisar nije bio sigu­
ran u pisanju znaka za glas č. Ipak se u riječi leo~ YE[\oCleO nazire pravilo da se glas
č piše tako što se na vrh vertikalne crtice aodaje jedan od ovih znakova: u, v , u, pa se
dobivaju oblici Y. y. y. Pisanje glasa č u obliku zatvorenog kruga, uz dodavanje zareza
sa strane dolje, susreće se sporadično i kasnije na stećcima>.!5.
Poluglas na kraju riječi LlPIC[\o je u gornjem dijelu oštećen, pa nije moguće
utvrditi da li se racii o n ili o. Međutim, kako je u ostalom tekstu redovno pi­
sano o, i kako u staroslavenskom jeziku tu dolazi debeli poluglas n, smatram da se i
ovdje radi o n, a ne o 'b. U pet slučajeva napisano je jasno n , a samo u jednom slučaj' u
b Odmah treba konstatirati da je n upotrebljen uvijek tamo gdje se on nalazio i u
staroslavenskom jeziku. Znak D stoji na mjestu tankog poluglasa b, pa bi se moglo reći
da pisar jasno razlikuje n i o Pod uslovom da je pisar dosljedan, na kraju riječi 05P<:1~
i Ct\tnH':'H4-1 morao je stajati n. Treba napomenuti da je ovako pisanj e tankog
poluglasu rijetko, a nekada dolazi kao posljedica pisareva nastojanja da poj a č a ili iskiti
završetak vertikalnog poteza slova b . Međutim, u našem slučaju ne radi se samo o zavr­
šetku poteza, nego o jasno i namjerno izvedenoj horizontalnoj crtici. Taka v oblik (o)
vidi se i na nekim od kasnijih zapisa na samoj ploči·2 ' ;. Debeli poluglas n, kao i nazal l{,

'" Dr Gregor e r e m o š n i k: Bosanske i humske povelje srednjeg vijeka, GZlVI NS

sv. III, Sarajevo 1948, Ill .
".0 Tako napr. na jednom stećku u seiu Kruševu kod Stoca.
,., Ako je faksimil dobar, takvih oblika poluglasa ima i na Grdovu na tpisu iz Tre­
binja - GZM XXIII, Sarajevo, 19l1, 486. - Slično su pisani i poluglasi na potpisima Nemanj e
i Miroslava na ugovoru iz 1186 god. (S t o j a n o v i ć, Stare srpske povelje i pisma I . l, fotokopi ja
na t. L) - Sporadično se nalazi i II KlIlinovoj povelji iz 1189. (Fotokopija povel j II Zemali skom
muzeju).
 REVIZIJA CITANJA KULINOVE PLOCE:
295

dolazi na bosansko-humskim epigrafskim spomenicima samo do konca XII vijeka (Hu­

mačka ploč a~ 7, Grdov natpis iz Trebinja), i to ne na svima (nema ga, napr., ni na isto­
vremenoj Blagajskoj ploči)~~. - Trbuh slova je trouglast, a uspravni potez snažno nagnut
udesno. - U riječi L1PICQ'b ispušten je poluglas između P i K, te između K i B.
Slovo 1:. na početku drugoga reda pisano je u neobičnom obliku, kao slovo rh (a)
uglate g lagoljice. Kod ." u riječi nOA'brop1:. očito je napisan tanki poluglas, pa je zatim
njegova h asta prekrižena kratkom crticom. Treći puta - u riječi C/\1:.nH u HljJb - je
napi ano p ravilno kao izrazita liga tura rh i h. Možda ovakav način pisanja slova'!;
znači potv rdu mišljenja da je to ćirilsko slovo nastalo ligaturom glagoljskog rtl sa ći­
rilskim b ~ iI.
Ćorović je opravdano primijetio da je treće slovo natpisa h 1"'(-., a ne 10 kako jc
Truhelka mi slio. Međutim, t eško je prihvatiti Ćorovićevo mišljenje da kratki kosi potez
između slova H i ((, treba smatrati slovom i, pa cijelu riječ čitati CHI.Y-.. Prije će se ra­
diti o pok uša ju pisanja spojne crtice između H i .Y-., pa bi čitanje glasilo CH.Y-., a latin­
ska translitera cija ~IQ . Ovo je tim vjerojatnije kad se ima u vidu da je akuzativ pokazne
zamj enice CH glasio CbhY" a staroslavenski oblici su u natpisu, uz nekoliko iznimaka,
pravilno upotrebljeni. Upotreba nazala IY' označuje arhaizam, koji se na epigrafskim
spomenicim a Bosne i Hercegovine susreće još samo na Humačkoj ploči. S obzirom na
vrijeme iz kojega ploča potj e če , tačna je Ćorovićeva opaska da se ovdj e sa .Y-. označuje
glas u (oy ).
Znak : (dvije tačke) upotrebljen je uvijek na kraju rečenice , pa prema tome
ima u logu inte rpunkcije, a n e samo znaka za predah. Ostale tačke u raznim položajima
u odnosu na slova i rij e či, vj e rojatno označavaju pisareve ili klesareve pomoćne oznake
za veličinu slova ili dužinu riječi.
T itla u obliku horizontalne crtice - upotrebljena je za oznaku skraćivanja riječi
50rb (5b). Tehničkom greškom pisara, odnosno klesara, došlo je do spajanja title
sa ve r til' alnim potezom slova r, koje stoji iznad njega.
Z nak križa (t) ispred imena Kulin u četvrtom redu podsjeća na signum manu,
koji se dugo vremena, a posebno u XI-XIII vijeku umjesto potpisa, stavljao na povelje,
ugovore i d ruge isprave. Između ostaloga, poznati su takvi » potpisi« u obliku krsta:
humskog kne za Miroslava (1186 i 1190)30, te kneza Andrije Humskog (izm e đu 1247 i
1249fll. N a t a kvo objašnjenj e, usprkos toga što se radi o pismu na kamenu a ne na
pergamentu ili drugom sličnom materijalu, upućuje i okolnost da se križ nalazi samo
pred Kuli no vim imenom u zadnjem retku . Ipak, s obzirom da natpis govori o Kulinu u
trećem licu , ·ovakvu konjekturu treba primiti sa rezervom.
U ' pogledu morfologije potrebno j e također staviti nekoliko napomena.
Već je rečeno da oblik CHa. stoji na sredini razvojnog puta između staroslaven­
skog Cb ],y, l kasnije srpskohrvatske redakcije CHf-a.
L1PICQ b j e staroslavenski akuzativ od riječi L1PblCb I· U istom obliku LjPblcbQb
dolazi i na Blagajskoj ploči.
N O~ je mlađi oblik prema staroslavenskom NI/Y', te samo po grafiji sta­
riji od Nf-a.
. Napomenuto je da je akuzativ imenice rpOM<:lA<:l (u dopuni teksta) mogao
imati, s obzirom na miješanje oblika, staroslavenski akuzativ rpOM<:lA.Y-. ili novu redak­
ciju I POM <:lAO~ . Oblik CH.Y-. upućuje na prvu alternativu, ali s obzirom na novo
NO~ , nije isključena ni druga mogućnost. Stariji Grdov natpis, napr., već ima oblik
PO~ ICO~.
nOA"brob1:. ) c staroslavenski lokativ od imenice nOAbrOP<:l

." M. V e g o, Hum a čka ploča , najstariji ćirilski pi sani spomenik (X ili XI stoljeće)
u Bosni i Hercegovini, GZM NS sv. XI, Sarajevo 1956 Arheologija, t. I.
"' Original ploče u Zem. muzeju u Sarajevu.
'" .Josip H a m m: Gramatika starocrkvenoslavenskog jezika, Zagreb 1947, 39.
' " S t o j a n o v ić, o. c., t. I i II.
" Fotokopija povelje u Zem. muzeju.
296 PAVAO ANDELIC

CI\t.nHYHljJ'b je genitiv plurala u posesivnum značenju. N ominativ je mogao

glasiti CI\t.nHYH41~ - sa izgovorom Sl.iepičišta, ili - vjerojatnije - CI\ 'bnHYHljJH
sa izgovorom Sljepičići 3~.
Oblik A~H je treće lice singulara imperativa, koje se kasnije izgubilo. Dolazi i
u Desjenovom zapisu na istoj ploči. Inače, već se u to vrijeme upotrebljava i novija
formula sa vokativom i drugim licem imperativa, kao, napr., u Grdovu natpisu 50* :El
TH A~H 1AP<10HE i u Kulinovoj povelji: T.<1ICO MH 5>1<E nOM<1r~H.
Riječ 5<1NH Truhelka pokušava objasniti tako što pretpostavlja da je u tekstu
greškom ispušten krajnji slog YH , pa je naknadno dodat na donjem dijelu ploče. O tome
navodnom dodatku govoriću posebno, ali odmah napominjem da on ni u kojem slučaju
ne dopunjava tekst natpisa. Ćorović se ne upušta u raspravljanje toga pitanja, ali se iz
transkripcije vidi ria ne usvaja Truhelkine dopune. Smatram da u riječi f)~NH nije ništa
ispušteno, da je pravilno napisana i da znači banica, dakle isto što i banova žena. Izve­
dena od osnove 5<1N'b , u nominativu je g12sila 5:<1NH ili 5<1N<1 s a izgovorom banji, banja.
I II povelji banice Jelisavete i njezina sina bana Stjepana (oko 1323) nekoliko puta je
upotrebljen oblik: 5<1N<1 rOCnOH E/\HC<10T<1, Ct:. 5<1NOMt:. E/\HC<10ETOM, rOCnOE
5<1NH ss. U Kulinovoj povelji kaže se za Radoja da je on AH'blcb 5<1Nb ; i ovdje se radi
o pridjevu banj, a ne o grešci pisara ili skraćenici. Analogiju predstavlja riječ županja,
izvedena od imenice župan u značenju: županiea, uxor zupani 3 .J . Ovaj, prvotnI) pridjevski,
oblik upotrebljava se u Hrvatskoj još u XIV i XV vijeku u izrazima : banj dvor, banj
sud i sP", a sačuvan je nosta često i u toponomastici Bosne i Hercegovine (Banj Do, Banj
Laz, Banja Vas). Oblik 5<1NH u dativu pravilan je i po staroslavenskoj deklinaeiji, jer
se radi o palatalnoj osnovi. Zbog toga dolazi 5<1NH kao rOCnOAHNH, a n e 5<1N'b·
Kod imena OOHC/\<10H upotrebljen je novi dativ prema staroslavenskom obliku
OOHC/\<10t.
Radi potpunog razumijevanja natpisa nužno je osvrnuti se i na neke je­
zične arhaizme.
Pokazna zamjenica CH koje u današnjem jeziku nema, dolazi u značenju ova.
U staroslavenskom jeziku to je bila zamjenica - ta.
Vremenski prilog ErA<1 - kada, sastavljen od zamjenice I iH ' i čestice za
oznaku vremena - r A<1 d olazi u obliku Er A~ ili !-ErA<1 uvijek sa izgovorom
jegda.
C'bl..ltNHTH po Miklošiču znači paci sci, aUll-lFwvdv, dakle: ugovoriti, pogoditi se
o što, ili prelazno: ugovoriti za se 36 , Mažuranić navodi nekoliko citata iz 16 vijeka gdje
ovaj glagoloolazi u povratnom obliku - sciniti se = pogoditi se o cijeni. U svakom slu­
čaju, to je pogodba o cijeni, pretežno kupoprodaja. Drugo značenje ima glagol CYt.NHTH
== scijeniti, cijeniti, misliti, koji se još u XIX stoljeću upotrebljavao u nekim naš~m
krajevima.

". U staroslavenskom jcziku poznate su riječi: CI'. t.n t:. Yb ' pl. CI'.'bnHl..lH = slijepac,
=
te CI'. 'bn'b , CI'. 'b n t:. Yt:. slijep, slijepčev. (M i k loš i Č, o. c.). Medutim, topografski nazivi sa
osnovom slijep postali su redovito od glagola CI'. 'bn<1TH sa značenjem skakati (salire) . U ne­
posrednoj blizini mjesta sa takvim nazivima su provalije, kanjoni, dubodoline, obično i sa vode­
nim slapovima. Ta kvi su napr. lokaliteti: Slijepac u selu Sultićima kod Konjica , Sl jepčica u
kanjonu Neretvice, selo Slipčići kod Mostara i dr. Obronci Slijepča kod Porječ an a također su
izbrazdani kanjonima nekoliko potoka sa slapovima. Svakako, nije isključeno da su naselja
i ljudi koji žive u blizini takvih lokaliteta mogli prema njima dobiti ime, pa se zvati napr.
Sljepčići i sl. S obzirom na . ovako porijeklo tooonima sa osnovom slijep, nije v jerojatno, da
jc nominativ glaSio C/\'bnHYH41<1 nego C/\t.nHYHljJH : Sljepičići - Slj e pčići C/\'b n HYHi'iH).
oo L. T h a l I 6 c z y: Untel'suchungen tibe: den Ursprung des bosn.ischen Banates, Wis::;,
Mittheil. XI (1909), Taf. XXVII. - Vidi o tome i druga č.ije mišljenje dr. J. Vukov i ća u GZM
NS sv. V, Sarajevo, 1947, 62 i dr. Al. S o lov j e vau GZM NS sv. III, Sa rajevo, 1948, 237.
" M i k 1 o š i Č, o. c.
os M a ž u r a n i Ć, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, izdanje JA ZU Za g reb,
1908-1922.
o. M i k loš i č, o. c.
 REVIZIJA CITANJA KULINOVE PLOCE 297

Izraz H<:IAE N<:I NO~ u smislu: nađe na nju, upotrebljeno je analogno CHYE
N<:I Nb koji se više puta susrećena stećcima.
Riječ rpOM<:IA<:I ili rp<:IM<:IA<:I više nije u upotrebi. U značenju: gromila, acervus
bila je poznata još Stuliću, dok se značenje: građa, materia, DA"1) već u to vrijeme bilo
izgubilo. Ipak Miklošič navodi pet kodeksa - od toga dva ' iz XlII, dva iz XIV i jedan
iz XVI vijeka II kojima riječ rpOM<:IA<:I ima značenje: građa, materia 37 .
Prijedlog U upisan je u novom obliku (i izgovoru) oy namjesto staroga Oo.
Riječ 05P<:I1o u natpisu Truhelka objašnjava da »tu valjda nije baš nužno razu­
mjevati portret banov, nego samu ploču, koju opisujemo, jer u staro vrijeme nazivala se
svaka slika ili skulptura pa i natpis obrazom «. Ovakvom interpretacijom izraz ni u ko­
jem slučaju nije objašnjen, a možda to neće nikada ni biti. Ipak smatram da je potrebno
ukazati na neke momente u tome pravcu. Obraz u srednjovjekovnim tekstovima znači:
lik, slika, pa i skulptura sa predstavom čovjeka, ali ne i natpis. Nemoguće je shvatiti aa
i na ploči izrađeni križevi predstavljaju Kulinov »obraz«. Više vjerojatnosti ima pretpo­
stavka da je, osim ploče sa natpisom, nad pragom crkve izrađena freska ili postavljena
skulptura sa likom bana Kulina. Ne treba zaboraviti da je motiv ktitora vrlo čest u sred­
njovjekovnoj crkvenoj umjetnosti 3S .
Kod paleografske, odnosno morfolcške analize natpisa govoreno je o jotovanju
u riječima CHH,. Er A<:I, NO~, 5<:1NH' gd.ie se glas j uopće nije biljeŽiO. U riječirp..3.
1<:1rOPHE, COOH. A<:IH. 1AP<:IOHE slovo H vrši funkciju glasa j. Več sam iznio razloge
zbog kojih smatrmn d a slov.) 4.1 u riječi CI\t.nH u H 4.10 treba čitati kao ć (Sljepičić).
Letimično međusobno uspoređivanje najstarijih epigrafskih spomenika srednjo­
vjekovne Bosne i H uma: Kulinove, Blagajske i Humačke ploče, te Grdova natpisa, po­
kazuje veliku neujednačenost u pogledu jezika i pisma. Tako, naprimjer:
nazali, makar i nedosljedno, dolaze samo na Humačkoj i Kulinovoj ploči;
debeli poluglas b imaju svi natpisi osim Blagajske ploče. Pri tome treba imati
u vidu da Kulinova ploča i Graov natpis upotrebljavaju i oblik, kojim se možda htjelo
napisa ti tanki poluglas (o);
grafija oy za glas u nalazi se u svim natpisima, osim Humačke ploče.
Kako se vidi, Kulinova ploča, u paleografskom pogledu, pokazuje više arhaizma
nego ostali na tpisi.
Komparacija u pogledu morfologij e i jezika pokazuje da se stari i novi elementi
pojavljuju bez nekog utvrđenog reda.
Kulinova povelja, koja potječe iz istoga vremena, u svakom pogledu pokazuje
veći stepen razvitka jezika i pisma.

Konačno, na temelju gornjeg izlaganja nameću se ovi zaključci:

1. Kulinov natpis, kao i ostala tri, nastao je u prelaznom periodu, kada srpsko­
hrvatska redakcija jezika i pisma još nije bila završena.
2. U okviru toga perioda Kulinov natpis pokazuje više arhaičnosti nego drugi
na tpisi iz istoga vremena.
3. Kako vremenski momenat, barem što se tiče Kulinove i Blagajske ploče, te
Grdova natpisa, nije mogao imati neku značajniju ulogu, smatram da arha­
ičn c st n2tpisa na našoj ploči potječe od konzervativizma bosanske crkve i
utjecaja stare crkvene literature na pismo i jezik natpisa.
O bližem datiranju .natpisa, pa, prema tome, i o vremenu podizanja crkve, ta­
kođer su mišljenja podijeljena. Truhelka svoje datiranje u 1203 - 1204 godinu temelji
na bogumilstvu i obraćenju bana Kulina. Corović s pravom ovakvo datiranje zabacuje.
Podizanje crkve on stavlja u 1185 godinu, obrazlažući to pretpostavljenim Kulinovim
ratovanjem protiv Bizanta oko Kučeva na rijeci Peku 1182 i 1183 godine i jednom viješću

37 Ibidem .
.. Riječ obraz, u smislu lika-portreta u reljefu, upotrebljena je, naprimjer, na jednom
reljefu iz Stona, koji potječe otprilike iz istol:a vremena kao i naš natpis, (Foto~rafija kod
M . VeJ:e).
 298 PAVAO ANĐELIC

iz kronike N. Ranjine, pre ma kojoj dubrovački nadbiskup Berna rd 1185 godine, na poziv
bana, posvećuje dvije crkve u Bosni. Dok je prvi razlog hipo teti č ne prir ode sam po sebi,
drugi zaslužuje punu pažnju. N ema razloga " umnjati u vijest N. R an j in e posveti crkve;
koju inače donosi i Orbini:;!!. Također je vrlo vjerovatno da je Kulin ov ako svečano posv ~­
ćivanje organizirao upravo.za crkvu koju je sam podigao. Međ u tim. tačn a godina Bernar­
dova puta u Bosnu time nije rij ešena . Prije svega, godina 1185 ne d olazi u obzir, jer se u
to doba vodi žestoki rat. izme đu Dubrovnika i gospodara Huma, N m a n jina brat.a Miro­
slava 40 • S druge strane, zna se da Bernard u to vri j eme još nije bio ostao nadbiskupom,
jer po smislu bule pape Kl emen ta Ul od 25. IX. 1189 izlazi da je on t k neda v no primio du­
žnost n. Konačno, i prema "Ran.iini, Bernardov put u B osnu pada u p etu godin u njegovog
pontifikata, što znači u 1190. Očito je da je Ćorović tu previ dio rečeni c u »l'anno
quinto del suo officio«. Ako prema sigurnom podatku is pravimo kro n ik u , i k ons tatiramo
da je Bernard postao nadbiskupom 1189 ili eventualno 1188, onda je peta god ina njegove
službe 1194, odnosno 1193. Rastićeva kronika takođ er n avodi da je B ernard p ostao nad­
biskupom 1189~~, a i M . Orbini izričito kaže da je on Kulinu p osvet io crkve 1194
godineH.
Nov momenat u problemu bližeg datiranja natpisa predstavlj a mo gućnost kom­
paracije Kulinove ploče sa tzv . Blagajskom pločom . M . Vego opravda no sma t ra da bla­
gajski natpis, koji spominje Nemanju, potiče sa crkve sv. Kuzme i Damjan a, što ju je
za vrijeme istoga putovanja posvetio dubrovački nadbiskupH. Prem a tome, blagaj ski i
Kulinov natpis potiču iz iste godine. Kako se Nemanja II martu 1196 goch.ne povlači sa
vlasti, onda je to i terminus ante quem za nastanak naših natpisa .
Konačno, ne treba izgubiti iz vida ni ovu okolnost: tek u pr oljeće 11 95 vrše se
u Dubrovniku pripreme za posveć e nje novoizabranog bosanskog bisku p a~~'. To indirektno
znači da je 1194 biskupska stolica u Bosni bila vakantna, pa pošto n em a do m a ć eg bosan­
skog biskupa" Kulin za posvetu crkava zove dubrovačkog nadbiskupa.
S obzirom na gornje izlaganje, n e ma razloga d a se 1194 godina ne sm atra vre­
m.enom kada su nastali natpisi na Blagajskoj i Kulinovoj ploči.
Razumije se, da zaključci o datiranju nemaju karaktera a psolutno dokaza,
nego samo pokazuju veliki procenat vjerojatnosti. Naime : iako je vrlo vje r ojatno, nije
sasvim sigurno ni da je Bernard Kulinu posvetio upravo crkvu u M u haš i n ov ićima, niti
da je natpis nastao u isto vrijeme kada je izvršena posveta crkve. Posebno tre ba računati
sa mogućnošću cia je crkva zidana koju godinu ranije, n ego je na n j u sta vljen natpis.
Početak građenja koje je moglo trajati duže vremena, mogao je pasti cak u 11 84 godinu,
kada se, prema Ćorovićevoj pretpostavci, V'2Ć bio završio Kulinov pohod na Kučevsko
' zagorje. To bi inače bilo sasvim u skladu sa datiranjem, kojim se služi i sam natpis.

30 Odgovarajući citat ,iz kronike N. R a n.i i n e glasi: 1185. Vanno di Cristo 1185 Bernardo,

arcivescovo di Ragusa, success e dopo Sivio (?) Tribuno in el pontificato, e tenne la ecclesia 8
anni. Costui alle preghiere di Jurcha, zupano di Rascia, ando in la provincia de Zachulmia,
1'anno quinto del suo officio, et ivi consacro la ecclesia di santi Cosma et Damiano ; pai, pas­
sanda per Bosna, alla richiesta di Colina bano, ivi due eccles ie consacro. Et po i IH sua morte,
fu sepelito in la chiesa di Ragusa, venendo a Ragusa Radogost, episcopo di Bo, na, quale fu
consacrato da detto Bernardo arcivescovo, quale poi ando a Roma, portando al papa Celestino
li doni de episcopo Bosnese. - Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium XIV,
Sq-iptores I, 219.
'u J i r e č e k, Istorija Srba l, 1954, Beograd 1952.

" Bula pape Klementa preporučuje Bernarda Nemanji, Miroslavu i Sracimiru. - Smi­

čiklas, Codex diplomaticus II, 238.

" Monumenta XXV, 63.
'" Zbog toga što je teško prist.upačan, donosim čita v odgovaraju ći ci tat iz Orbinijeva
Il regno de gli Slavi, Pesar·o, MDCI, 350: Onde l'anno 117 1 venedo a Rausa Radogost Yescouo
di Bosna, per consecrarsi in quelluoga, porto seco molti doni, mandati dal detto Bano al Papa,
a cui 1'istesso anno furono presentati da Bernardo Arciuescouo di Raus a. Il q uale dopo nel
1194. ad instanza d'Iurca Giupano, anda to nella Prouincia di Zaculmie, che da Sla vi ' chiamata
Zahliumie, cons ecro la Chiesa di San Cosma e Damiano: et tornando per il Regn o di Bosna,
fu inuitato da Culino Bano, al parimente consecro duo; Chiese, e da lui presenta to regiamente.
,.)["no a casa. .
.. Starina.r SAN 1957-8, 337 .
.. S m i č i k l a lO, Codex II, 271.
 REVIZIJA C'ITAN.TA KULINOVE PLOCE
299

Imajući u vidu opisane geografske odnose i mjesto gdje je ploča nađena, oprav­
dan je i z a ključak,
da se Kulinova crkva nalazila negdje u području današnjeg sela Mu­
hašinovića ili u njegovoj bližoj okolini. Ovo je tim vj erojatnije kada se zna da se u bli­
zini nalaze i sel a : Biskupići i Moštre, koja samim nazivima upućuju na takvu moguć­
nost. Slično r ezonira i Ćorović. Truhelkino kasnije mišljenj e, da j e Kulinova crkva sta­
jala u d a n aš njim Arnautovi ći ma bazira se na činjenici da su tu otkopani t emelji srednjo­
vjekovne c rkve ~r;. Međutim , samo postojanje crkve u Arnautovićima, na desnoj obali
Bosne, n e i s ključuje mogućnost postojanja aruge crkve na lijevoj obali rijeke. Osim toga,
i dj el o mi č na tipološka analiza nakita iz crkve u Arnautovi ć ima pretežno upućuj e na XIV
i XV v ij eki ' . Možda ruševine Kulinove crkve treba tražiti na lokalitetu Svibe, o komu
je bilo g ovora n a poč e tku ovoga članka .

KASNIJI ZAPISI NA KULINOVOJ PLOCI

U donjem dijelu ploče, n a svakom od šest polja osim prvog, ima zapisa koji
spominju imena i zvanja raznih. osoba . Truhelka i Ćorović , a prema njima i svi ostali
arheolozi i h is toričari , smat.raju da ovi zapi si potiču iz istoga vremena kao i glavni -
Kulinov natpis . Tako Truhelka misli da se tu radi o potpisima »one gospode, koja su
prisus tvoval a, kada se Kulinov obraz svečano postavljao nad pragom«. Ćorović poku­
šava nešto r e ći i o pojedinim ličnostima, pa, napr., Desivoja identificira sa Desojem,
gramatikom bana Mateja Ninoslava. Jedini je Stojanović izrazio sumnju u istovremenost
gla vnog natpisa i ostalih zapisa, i to zbog toga što je na jednom zapisu navocino napisano
novije MH OrOCTb um j.esto starijeg MH/\rOCTb.
Revizija čitanja dala je više važnih podataka u pogledu sadržaj a , datiranja i
paleografs kih osobina zapisa . D a izlaganje bude jasnije, na prvom mjestu navešću čitanje
Ćire Truhelk e i Vladimira Ćorovića , zatim izvršiti čitanje i analizu teksta na svakom polju
zasebno i, k o načno , dati pregled svih za pisa prema logičnom smislu i sadržajnim cje­
linama.
Citanj e dr Ćire Truhelke izgleda ovako:
1. nHC <1Xb IcPH/\E >I<~n::INb
2. <11b nHC<1Xb AECH[lOH ICPH*E 1<1 5<1N<1· nHC<1Xb <11 nHC<1X b i
3. CE nHC<1 P<1AOXN<1 ICPCTHt.N .H Nb ·
4. A <Elt.<1Nb P<1TNHIC(b 1<1 CT )<1HOt. ... . nHC<1 50rb M~ A<1H '(AP<10HE
<1 MbNt. )1<HOOTb.
5. nHC<1 05P<1Ab·
6. MHOrOCTb nHC<1 ·

Dr. ' Vladimir Ćorović ove zapise čita:

Na d r ugom križu : nHC4X'b <11'b nHC<1X'b AECHOOH ICPH>I<E 1<1 5<1N<1 .
Na trećem : lcPH/\E *~n<1N'b. CE nHC<1 P<1AOXN<1 ICP'bCTH<1NHN'b
Na č e tvr t om : .... ) N'b ... . P<1T'bN'b ... . t.n<1 l .. . .
Na p et om: OHT'b nHC<1 , 50rb M~ A<1H 1bAP<10HE <1 M'bNt. >l<HOOT'b
U šestom krugu: <11'b nHC<1X'b P<lA t. MHOrOCTb nHC<1 ·

Kako će pokazati obrada svakog poj edinog polja i zapisa, i Truhelki Ćoroviću
potkrale su se brojne i različite greške.
U prvom polju n ema tragova nikakvih zapisa.
U drugom polju zapisi se nalaze na svačetiri kraka križa, kao i u prostoru
izme đu a esn og i don jeg kraka . Na gornjem kraku nesumnjivo se čita krupnim slovim a

Napretkova P ovijest Bosne, Sarajevo 1942, 770 .

. 0

e r e m o ; n i k, Na lazi naki ta u srednjovjekovnoj zbirci Z emaljskoi muzej a, GZM

.. 1.
NS sv. VI, Sarajevo, 1951, 250-252.
 PAVAO ANDELIC
300

napisano nHCc1Xb (slova nH u ligaturi), a na lijevom sitno: c1~'b nN C ~X o AECHOOH

Na desnom kraku i Truhelka i Corović čitaju: I<PH*E ~c1 5c1Nc1 Međ u tim tu S 0 do­
nekle jasno razabire samo slovo P u prvom redu, te slova ~ i 5 u drugom redu. Od slova
~ nema ni traga niti ga je kada bilo, a sva ostala slova konstruirana su od nesuvislih po­
teza koji se međusobno ukrštaju i zatim produžavaju u svim pravcima . T eško je u takvoj
situaciji pojedini splet crta proglasiti za određeno slovo. Na donjem kraku jasna su: slovo
H, a zatim odmah ispod njega Cc1Xb 48. U prostoru između desnog i gornjeg kraka vide
se slova c1~'b nH. Vjerojatno ove zadnje grupe slova treba čitati ovim redom: H c1~'b
nHCc1Xb . Osta la slova koja Truhelka čita (n ispred H zatim još jecianput Cc1Xb Ll do­
njem kraku) ne m ogu se jasno raspoznati, iako na tome prostoru ima tragova od nekih
poteza. Zanimljivo je da Cor ović ovaj tekst na donjem dijelu polja uopće ne uzima u
obzir.
Konačno čitanj e zapisa na drugom polju 21a5i:

1. nHCc1Xb·
2. c1~b nHCc1Xb AECHOOH ·
3. p . . . c15
4. H c1~ 'b nHC c1Xb .
Na gornjoj borduri trećeg polja nezgrapnim slovima napis ano je H 5c1NH. Izoli­
ranim posmatranjem ov ih slova ne bi se do '3 10 do nesumnjivo ta č nog či ta nia. Međutim,
ako se pogleda tekst K u linova natpisa nepo s redno iznad ovih slova, vidi se da je vrlo
nevješta, možda i nepismena ruka, pokuša la da pre piše riječ i H 5c1NH Truhelka je mi­
slio da ovdje treba tražiti samo slova L1H kao završetak rij eči 5c1NH iz glavnog nat­
pisa, a Corović se na njega uopće ne osvrće.
Na gornjem kraku križa u trećem polju krupnim slovima stoji I<F'J:L6.E. Istim
pismom napisano je na lijevom kraku *~, a na desnom nc1Nb · Na donjem kraku, u
četiri reda sitno nešto drugačijim pismom, napisano je: CE nHCc1 Pc1AOXN:~
I<PbCTHi:.NN b·
Čitav tekst na treć em polju glasi: 1) H 5~NH·
2) I<PHI\E *~n~Nb·
3) CE nHCc1 P~AOXN~ ICPb. CTHi:.NNb.

Oblik, veličina i tehnika pisanja slova u riječima I<PHI\E *~n c1 Nb potpuno su

jednaka sa slovir!13 u riječi nHC~Xb. u drugom polju (gore), pa zato t reba čitati: C1HCc1Xb
I<PHI\E *~nqNb·
U međuprostoru desnog i donjeg kraka izrađeno je nešto sl i čno monogramu, ali
mu nisam uspio pronaći pravoga smisla.
Cetvrto polje je dosada bilo najnejasnije. Dok Corović tu vidi samo nekoliko ne­
povezanih slova, Truhelka pokušava, makar i bez uspjeha, pronaći logični smisao teksta.
Tako je Truhelka uočio vezu između zapisa na četvrtom i petom polju, ali ipak nije
mogao utvrditi pravoga smisla. Pažljivim posmatranjem u prostoru između lijevog i gor­
njeg kraka ipak se razabire tekst:
AECi:.Nb., a između gornjeg i desnog kraka: Pe:!TbN
AbNH S ~N ci:.n~
e:!
U prostoru između lijevog i donjeg kraka naziru se konture ptice.
U desnom gornjem uglu polja, izvan kružnice, vidi se jasno slov o L1, a iznad
njega, nešto tanjim potezima, napisano (ili ~ ?).In.

'0 Poluglas na kraju riječi nHCc1Xb je oštećen, pa se ne može znati da li se radi b ili ·b .

•" Nije isključena ni mogućnost ci_t slOvo u gornjem desnom uglu četvrtog polja pred­
stavlja manjkavo napisano H, a ne L1 . jer se 1:"10~da prvi vertikalni potez zbog tijesna prostoru
nije mogao izvući do kraja (kako je mislio i Truhelka). Tada bi prezime glasilo Pc1Tb.NHEClHTb.
a nepc1ITt:.NbL1EOHTb., a znak ~ (e:!) pred slovom H trebalo bi zanemariti.
 REVIZIJA CITANJA KULINOVE PLOCE
301

Na borduri koja dijeli četvrto i peto polje, u proauženju drugoga reda sa čet­
vrtog polja, napisano je slovo N, a iza njega, na kružnici petoga polja, vide se dijelovi
slova CI Zbog toga što zapisi na četvrtom i petom polju čine, jednu cjelinu, potrebno je u
detaljima pročitati i tekst petoga polja, pa onda izložiti konačno čitanje cijeloga zapisa,
Na petom polju, u prostoru između lijevog i gornjeg kraka križa stoji:
EOHTb , izmedu gornjeg i lijevog : nHCc:l

50rb , M)~ A c:lH 1bAPCI

a između desnog i donjeg kraka: OHE c:l Mb'Nit >l<HOOT

Vis-a-vis riječi >l<HO OT, na kružnici, urezano je slovo 1>,
Kona čno čitanje zapisa na četvrtom i petom polju:

AECtNb Pc:lTbNb'-lEOHTb nHCCI (~)AbNH 5<lNCI C(T)tnClN<l. 50rb IM)~

Ac:lH 1AP<lOHE c:l Mb'(Nit, *HOOTb
Zadnj e s}ovo prezimena Pc:lTb Nb'-lEOHTb je oštećeno, pa, iako se vidi produ­
ženje srednjeg vertikalnog poteza, što bi potsjećalo na meko rl ipak, po sadašnjem izgle­
du, mislim da treba ostati kod T, Od slova M u riječi M~ nema ni traga zbog oštećenja,
ali smatram da je ovakva dopuna van svake sumnje, Isti je slučaj sa slovom N u riječi
MbNt, Zbog oštećenja nije sasvim jasno ni slovo 5 u riječi 50rb, ali ni ovdje dopuna
nije sumnjiva,
Vanjska boraUl'a, te dio kružnice i kruga u četvrtom polju su oštećeni, ali s
obzirom n", logički smisao teksta nema sumnje da je tu stajalo ~ ili Ob. Zadnje c:l u rI­
ječi 5c:lNc:l pisar je z3boravio staviti u isti red sa ostalim slovima, pa ga je dodao nak­
nadno ispod slova NC. Slovo T u riječi Stjepan greškom je ispušteno, ali ovakvu dopunu
smatram opravdanom. Manje je vjerojatno da T treba tražiti u ligaturi sa t,. jer takve
ligature nisu poznate. ZanimljIvo je da su trbusi slova O u riječima 1AP<lOHE i >l<HOOTb
dodati sa lijeve strane vertikalnog poteza.
Iznad sloga nH u riječi nHCc:l tankim potezima urezana su glagoljska slov,a rf-,
(a) i tu (b). Sudeći po dodiru slova !:Ll sa slovom H , glagoljska slova su na ploču
napisana prije nego ćirilski natpis, Vjerojatno i znak !7\1iznad sloga Pc:l u riječi 1APc:lOHE
predstavlja glagoljsko ~ (ž), Nerazumljivo je zaštoTruhelka i Ćorović o njima uopće
ne govore. Osim opće konstatacije da su nastala pdje zapisa, a kasnije od glavnog nat­
pisa, ne može se ništa više reći o smIslu i vremenskom postanku glagoljskih slova na ploči.
IlJak je važno napomenuti da je ovo prvi dnsada po zll cl ti dokumenat glaguljske pisme­
nosli na jednom kamenom spomeniku iz srednje Bosne,
Tesko je u ljudskoj figuri između lijevog i donjeg kraka II petom polju vidjeti
strijelca, kako to hoće Ćorović.
Ufesto m poHu , n') gornjem kraku urezanog križa jedva se razabiru plitko ure­
zana slova c:l1b 5c:l50A·· f\ . Nisam mogao pronaći nekog logičkog smisla u ovome zapisu
(možda p o četak azbuke?). Inače, opći izgled slova sličan je ostalim zapisima, Na lijevom
kraku je nevješti crtež neke životinje (zmaja?), iznad toga slova 'b i, knnačno, uza sam
gornji rub, vrlo plitko, drugačijim pismom i opet nerazumljivo OICC~O:c:lC. Ne znam kako
je Stojanović u ovome prostoru našao tekst c:l1b nHCc:lXb Pc:lA 1,50. Na desnom kraku
križa sitno i plitko urezano je <l1b nHCc:l 05Pc:lAb, Tu jedino nije sasvim jasno slovo
O od kojega se vidi samo lijeva polovina, To je navelo Ćorovića da zanemari i sasvim
jasno 5, pa da pročita Pc:lAb. Na donjem kraku čita se sitno i jako plitko urezan tekst
CH\f.b M

Hf\rOCT

.0 Može biti da se radi rl tehničkoj gre~ci. jer Stojanović u osnovi poprima Corovićevo
čitanje,Ovdje Corović tekst c:l1 nHCC) 05Pc:lAb čita kao c:l nHCc:l Pc:lA 1=., a Stojanović ta
dva tekstu pogrešno Icumulira.
302 PAVAO ANDELI(:

Nešto niže vidi se još jedno H . Truhelkin retuš, prema foto grafij i, ovdje je pri­
lično proizvoljan, iako to ni COl'ović ni Stojanović ne primjećuju. N ij edan od njih ne
uzima u obzir grupu slova CI-\VI::. .-'}.

Citav tekst na šestom polju glasi:

l. ~ ~I::. 'b ~5[3~ . .. A .,
2. QIIC~[3~C . ...?
3. ~~I::. nHC~ 05P'4AI::..
4. CHVI::. MHArOCT . .. ~ .. .H .
Konačno, čitanje zapisa, ka.d a se oni izlože po sadržajnim cjelinama,
izgleda ovako:
1. H 54NH ·
2. nHC4Xb ICP'HAE *~n4NI::.·
3. 4~1::. nHC4Xb, AECH[30H·
4. p' . . . 4·· . 5·
5. H 411::. nHC4Xb·
6. CE nHC4 P'~AOXN~ IcP'bCTH'bNNb·
7. AECtNI::. P4TbNbl.lEOHTb nHC4 ~ AbNH 54N<1 CTtll ~N <1 50rl::. M~
A ~H ~AP4[3HE ~ MbNt >l<HOOTb·
8. ~~I::. 'b~5[3<1 . .. A ( )
9. [31 IC~[3<1C ... ( )
10. 4~1::. nHC4 05P4AI::.·

ll. CHVb MHArOCT ... <1 .. . H·

12. rt, tLl .. . U ' i-i '" (glagoljska slova)

Transli teracij a la tinicom:
1. i bani;
2. Pisahb Krile županb.
3. AZb pisahb Desivoi.
4. r ... ab . . .
5. I aZb, pisahb.
6. Se pisa Radohna krbstjannb.
7. Desjenb Ratbnbcevitl> pisa u dbni bana Stjepana, bog b mu da.i zbdravie a
mbnje životb ,
8. Azo abvd .... l. (?)
9. Vikuvas (?)
10. AZb pisa Obradb.

ll. SiČb Milgost. a .. i.

12. a, b , ... ž.
Paleografske napomene. Po svome općem izgledu, izdu L na i n ezgrapna slova u
zapisu župana Krile , podsj e ćaju na brzopis sa ele m e ntima min usk ule. Isto se može r e ći l
o zapisu bezimenog pisara u II polju, samo što su tu potezi znatn o sigurnij i i elegantniji.
Desivoj, Radohna i Obrad pišu sitna, ujeanačena i djelomi čno zaoblje n slova, gotovo
jednake dužine i širine, a opći conspectus podsj eć a na knjiško p ismo. D esjenova slova su
izduže na, sa oštro izvedenim uglovima; to j e na p r vi pogled či ti u stav, premda se tu i
tamo zapažaju i pojedinačni oblici minuskule.
Uspoređujući međusobno slova Desjenova i Milgostova zapisa, dolazi se do zak­
ljučka da ih j e pisala jedna ruka. To naročito važi za C sa ja k o pruženim lukom, M
sa kraćim i nešto izdignutim drugim dijelom, jako izduženo O kao i za oblike slova
r i T Nesumnjivo je da je oba zapisa pisao Desjen.

Co l Nije vjerojatno da prilično udaljeno SlOVO 4 pripada riječi MH I\rOCT­

 REVIZIJA CITANJA KULINOVE PLOCE 303

Izraz CHVb fVIHl\lOCT svakako oznacuJe majstora klesara. Mjesto zapisa u do­
njem desnom uglu ploče odgovara mjestu za potpis majstora. Pitanje je samo šta je
Milgost »sikao«: da li samu ploču i Kulinov natpis, ili naknadne zapise na donjem dijelu
ploče. Konsta t a cija da Milgostov zapis potječe od Desjenove ruke odlučan je dokaz da je
Milgost »sikao« samo zapise n a donjem dijelu ploče. Relativno ujednačena tehnika kle­
sanja pokazuje da je Milgost klesao i ostale z3.pise, a ne samo svoj i Desjenov.
Na temelju gornjeg izlaganja proizlazi nesumnjiv zaključak da je zapise pisalo
više osoba (Krile, Desivoj, Radohna, Des.i e n, Obrad i još dva ili tri lica čija imena ne
znamo), a sve ih je, ih bar većinu uklesao (,)sikao«) Milgost. U dosadašnjoj literaturi ovo
pitanje nije bilo ni raspravljano, zbog toga što riječ CHVE:. nije bila pročitana.
Osim K rile župana, svi ostali pisari su vješti kaligrafi, koji pažljivo oblikuju
slova i paze na simetriju u pogledu veličine i rasporeda, koliko im to prostor dozvo­
ljava. Kod Radohne i Desjena ima i pojava cifranja.
O načinu pisanj a poj e6inih slova može se reći ovo·'~:
Slovo /1 pisano je u nekoliko varijanata. U Desjenovu zapisu trbuh slova je pot­
puno trouglast, a u ostalim manje ili više zaobljen. U dva slučaja m~esto trbuha povučen
je samo jedan kosi potez, tako da čitavo slovo podsjeća na moderno ćirilsko fi. (zapis be­
zimenog pisara u II polju, te u riječima (nb nHC/1 u Obradovom zapisu); s obzirom na
to da se u is ti m zapisima nalaze i normalno pisana slova /1 ovdje će se prije raćtiti o
grešci pisara ili klesara, nego o posebnom tipu slova. Kod svih slova c:1 vertikalni potez
se gotovo jednakomjerno produžuje i na gornju i na donju stranu trbuha. I zaobljavanje
i produžavanje vertikalnog poteza predstavljaju razvoj prema minuskuli.
B ima pretežno trouglaste trbuhe koji se međusobno dodiruju. Samo u jednom
slučaju trbusi su zaobljeni i međusobno odvojeni (P/1TbNbLJEClHTb'. U jeanom pri­
mjleru trbus i su međusobno spojeni (u riječi )1<HClOTb I, što pokazuje razvoj prema
minuskulnom D. Zanimljivo je da je Desjen dva puta napisao B sa trbusima na lijevoj
strani vertik a lnog poteza.
K od slova I drugi vertikalni potez je samo nešto malo kraći od prvog, a dužina
horizontalnog i prvog vertikalnog poteza gotovo je jednaka.
D esj en i Obrad pišu A kao kombinaciju širokog n i manjeg 1\ sa krakovima po­
vijenim prema unutra. U Desivoja i Radohne A ima oblik istokračnog trokuta.
. E u svim zapisima dolazi u obliku opruženog luka, sa izduženim horizontal­
nim potezom .
* je pisano tako što je kroz sredinu širokog X povučen jedan vertikalni po­
tez. Kod K r ile, gornji lijevi krak neznatno je zavinut prema gore.
Kod slova ~ je na kratku horizontalnu crticu dodata duža, jedanput ili dvaput
prelomljen a linija. U jednom slučaju, mjesto prelomljene, upotrebljena je ulijevo povi­
jena linij a , što znači razvoj prema minuskuli.
S lovo IC je sasta vlj e no iz I i C, ali je vertikalni potez nešto prema unutra povi­
jen, dak le o pe t prelaz na mlađi minuskulni oblik.
K r ko vi slova 1\ dodiruju se pod oštrim kutom.
U slova M krakovi s€ takođ e r dodiru.iu pod oštrim uglom.
K od N kosi potez sp aj a vrh prvoga sa sredinom drugoga vertikalnog poteza.
O je uvijek izduženo i očito pisano u dva poteza, koji se spajaju gotovo pod
~;trim u g lo vima.

p u Desjenovu zapisu ima trbuh u obliku trokuta, prislonjen uz sredinu ili vrh
ve r tikaln og poteza. U ostalim zapisima trbuh je nešto više zaobljen i redovno dodat uz
vrh uspravnog poteza.
C ima oblik opruženog luka svuda, a naročito u Desjenovim zapisima.

,.ct U paleografskoj analizi služim se sistemom dra Gregora Čremošnika, koji je on pri­
mijenio u svojoj analizi bosanskih i humskih povelja, GZlVI NS sv. III, Sarajevo, 1948, (103-144),
sv. IV-V, Sarajevo, 1950. (105-200), sv. VI, Sara.ievo, 1951, (81-119), sv. VIII, Sarajevo, 1952,
(273-336).
304 PAVAO ANBELIC

T kod Radohne ima snažno naglašen vertikalni potez, a ho rizon talna linija se
završava kratkim vertikalnim potezima prema dolje. Desjen piše T sa dugačkom hori­
zontalnom linijom i snažno naglašenim pokrajnim vertikalnim potezima, tako da se pri­
bližuje mlađem minuskulnom m.
Na kraju prezimena P~TbNbL1EOHTb slovom T označen j glas Ć , slično kao,
napr., kod prezimena ~r fl. E WHTb u jednoj povelji iz prve polovine XIV vijeka 5 3 •
Slovo ~ piše i Desjen i Krile u jednom potezu. To je konbin acija O i V.
Kod X jedan ili oba gornja kraka završavaju se kratkim kvačicama, a potez od
desna ulijevo je duži od drugoga.
Znak L1 u svim bosanskim natpisima predstavlja glas C (latiničko), pa ga tako
treba čitati i u prezimenu P~TbNbL1EOHTb . Ipak, mora se imati na umu da je to pre­
zime postalo od riječi P~TbNH ':' b ->l, pa se m oralo i izgovarati Ratnič e ić . Da li se ovcije
radi o grešci pisara ili o jednoj iznimnoj poj avi da se glas č piše znakom L1 (kao u ka­
snijoj ćirilici), teško je reći. Gore je napomenuto ka'ko nije sasvim i s k ljučena ni mo­
gućnost da se u našem slučaju radi o manjkavO' napisanom slovu H
U riječi CHVb slovo V (č) je pisano u specifično bosanskom obliku, bez verti­
kalnog poteza prema dolje.
Poluglas (h odnosno n) Krile i Radohna pišu sa zaobljenim, a De ivoj, Desjen i
Obrad sa trouglastim trbuhom. Zanimljivo je da je većina poluglasa (osim kod Krile i
Obrada, te jednog slučaja kod Desjena) pisana kratkim horizontalnim potezom ulijevo,
što donekle podsjeća na debeli poluglas D. Za nekoliko slučajeva bi se m oglo tvrditi da
ta crtica potječe od nešto proširenog završetka vertikainog poteza (cifra n je), ali druga
slova pokazuj,u da se radi o namjerno izvedenom potezu. Ovakav na č in pisanja polu­
glasa (tankog?) pojavljuje se jedanput i na Kulinovom natpisu, a neki drugi slučajevi
spomenuti su u paleografskim napomenama uz taj zapis. U svakom slu ča ju, ovdje se
radi o jednom nedosljedno sprovedenom arhaizmu u načinu pisanja, a ne o svjesnClm
razlikovanju debelog i tankog poluglasa.
i; u Radohne ima trbuh zaobljen, a uDesjena trouglast.
Desjen, Desivoj, Radohna i Krile imaju običaj da, iako ne uvijek dosljedno, ver­
tikalne poteze i uglate vrhove slova ~. b · A. fl. završavaju snažno naglašenim hori­
zontalnim crticama. Takav se običaj naročito jasno zapaža u poveljama izdatim u kan­
celariji Stjepana II Kotromanića. Na epigrafskim spomenicima pojavljuje se također u
isto cioba i ostaje sve do konca XIV vijeka. \
Ligatura je upotrebljena samo jedanput - nH u riječi nHC~ X b - kod Krile
župana. Zbog nedovoljno jasnih poteza ne može se tvrditi da se u ligaturi nalaze i slova
Ab u riječi AbNH, te 05 u riječi 05P.~Ab.
U morfološkom i jezičnom pogledu treba ukazati na nekoliko arhaizama, koji
su se u konačnoj srpskohrvatskoj jezičnoj redakciji izgubili. T'tkvi su: ~ AbNH, stari
akuzativ plurala; A~H treće lice singulara imperativa; MbNt. dativ singulara za­
mjenice 4lb; te CHVb prvo lice singulara asigmatskog aorista. Zamj nica ~lb se
vrlo rano počela pisati u novim oblicima t. l!::' , t. I ~ ali naši zapisi ost a ju pri starom.
Arhaizam je i oblik MHfl.rOCTb prema mlađem MHOrOCTb. Treba ima ti u vidu da
izrazi: 4lb ~ AbNH 50r A4H, pa i CH Vb p redstavljaju dijelove for mula, koje
se usprkos jezičnog r a zvoja, dugo zadržavaju u starim oblicima.
Općenito uzevši, naši zapisi pokazuju dosta arhaizma u pogledu grafije, oblika
i jezika. S druge strane, jasne su, i ne tako rijetke, pojave minuskulnih elemenata,
koje se očituju u zaobljavanju slova i pisanju formi karakterističnih za četverolinijski
sistem. Novi minuskulni oblici te brzopis kao da se pojavljuju usprkos svjesnog nasto­
janja pisara da zadrže stare forme .
Ove osnovne karakteristike jasno odvajaju zapise od relativno čiste majuskule ­
ustava u Kulinovu natpisu. Razlika između natpisa i zapisa očituje se i u tome, što zapisi
uopće ne upotrebljavaju stara slova lF>., ay.

"' S t o j a n o v i Ć, Povelje pisma, 1, str. 69 .

•• M i k loš i Ć, o. C.

 REVIZIJA CrTANJ A K U L1 N OVE PLOCE

305

Zanimljivo je da naši zapisi i po op će m izgledu i po nekim karakterističnim de­

taljima podsjećaju na pism o, koje S2 up ot re bljavalo u kancelariji bal').a Stjepana Kotro­
manića . Svi oblici slova iz zapisa imaj u sV'Jjc analogij e u pis mu banovih dijaka Priboj a,
Pribisava i Kupusca:;:;. Kao posebno va ža n d e talj treba is ta knuti način pisanja slova
cl A 1\ , t::. sa h orizontalnim crticama n a njihovom vrhu. U poveljama je to r edovit
slučaj; u zapisima, iako ne sasvim doslj e d no, takve crtice vide se kod Krile, Desivoja,
Ra dohne i Desjena . Na epigrafs kim spomen i cim a ovakv e crtice j avljaju se tek u XIV
vije ku. - Slovo A )išu D es jen i Prib oj e p ot p un o jednako: sa vertikalnim potezima p o­
vuč e nim prema unutra. - Ne treb a zaboraviti n i to da ultra kon zervativni banov dijak
Kupusac još uvijek mjestimično upotrebl java za poluglas oblike "b , slično kao i naši
zapisi.
K a o što se vidi, pal eogra fske oso bi ne zapisa upućuju na vrij e m e vlaa'avine bana
Stjepana IIKotromanića (1322 - 1353). Re la tivno velik b roj arhaizama u pismu, mor­
fologiji i j eziku potpuno j e razuml jiv k ad ". s e ima u vidu stanj e pismenos ti u Bosni u
prvoj polovini XIV vij eka. Na t emelju pale ogra fs ke an alize bosanskih i humskih povelja
Dr Gr. Čr emošnik j e utvrdio kako bosa nska ćirilica s ve d o Tvrtka, pod snažnim utje­
cajem crkve, uporno čuva sta re oblike . Nor malno j e da se taj kon zervativizam o čituje
i na našim zapisima.
Datiranje. Odmah na prvi pogl ed ja sn o je da su zapis i' na donj em dijelu ploče
nastali kasnij e od natpisa Kulina ba n a . Svi oni, n ai m e, za obilaze o š t ećenja, kojih sigurno
nij e bilo prilikom izra d e same ploč e . l ' aj v eć i di o nesuvislih šara, kao i glagoljska slova,
nastali su prij e zapisa.
Paleografske osobin e pis ma uka zu ju n a srodn ost naših zapisa sa produktima
kan cel a r ije bana Stj e pa na II Kotrom an i ća , cl d je lomi č no i sa epigrafskim spomenicima
iz toga doba .
Glavni oslonac za bliže ciatiranj e za pisa predsta vlj a sadržaj teksta na četvrtom
i petom polju ploče , ~ At::.NH 5ClN'1 CT"tn'1N(k T e š k o ća je u tom e što se ne zna na
kojega se bana Stjepana odnosi. T eoretski dolaze u obzi r: Kulinov sin Stj epan, zatim
tzv. Stjepan Matej, Stjepan Kotroman i, k o nač n o , Stj ep a n II Kotromanić. Kao što se
vidi, to j e prili čno širok vremenski cUj a pa zon . Ipak sma tra m vjerojatnim da se ovdje
radi o Stjepanu II K ot romaniću , i to iz ovih razlog a:
O Stjepanu, navodnom sinu bana Ku lina, zn a se vrlo m alo, tako da je i samo
njegovo vladanje u srednjoj B osni u dobroj mj e ri h i p ote tičn0 5 u .
Jedini spomen imena MATHE J CT"tn'1Nt::. je u povelji b an a Ninoslava iz 1249.
Na temelju paleografske analize Dr G r. Č re m ošn i k je obj asnio i d okazao, da se tu pod
Stjepanom krije neki privrem eni suvl aaa r , vjerojatn o bra t, b ana NinoslavaC> 7. S obzirom
na poman jkanje drugih izvora o tom e S t jepanu , i s obzirom n a nj eg ovu f unkciju kao
su vladara, bilo bi t eško shvati ti da se p r e m a nj emu vrši d atiranje, ka o što to čini
Desjen.
Nešto više vj e rojatnosti govori za ba n a S tje pan a I K,otromana. 'Me đutim, iz nje­
gova vremena n ema uopć e izvora pis anih narodnim jezikom. To, m a kar i oprezno uzeto,
zna č i, da je u njeg ovoj okolini pism en ost bi \a slabo razvijen a . On nije imao svoje sla­
venske k an celarij e, a ni sa ma n jeg ova v las t u Bosni nij e bila n a ročito snažna: vlada
zajedno sa svojim bratom Prij ezdom u j ak n agla šen oj zavisnosti od Ugarske C>s . Sadr­
ža.i zapisa, d atiranj e prema li č no s ti bana, L broj potpisanih lica, ipa k s u znak ugleda i
dokaz znatnij e pismen osti u središtu njegove drža ve. Stoga je malo vj erojatno da se
na ši zapisi odnose na Stj epana Kotromana.
Ban Stj epan II Kotr o manić je d e fa cto n ezavis ni vla<iar i zapravo osnivač samo­
stalne bosanske države. On je ostavio dubok t r ag u životu Bosne, a, između ostaloga,

., ., F otokop ije kod T h a 116 e z y-a, o. e.

, . Ć o r o v i ć, Is torij a Bosn e, 190-1 91.

57 Gr. e r e m o š n i k , o. e., G ZM 1948, 127.

=os e o r o v i ć J O. c' 207-208 .

GI'llsnik Zemal jskog muzeja - Arhelo g i.j a

 PAVAO ANDELIC
306

imao je dobro orgamzlranu kancelariju i sposobne dij ake. Njegov n aziv, upr_vo u kon­
stelaciji 5C1Nb CTt.nC1Nb vrlo se često spominje. V eći na S tje pano vil1 povelja počinje
arhaičnim C11b. slično kao i nekoliko zapisa na našoj ploč i .
Ostali zapisi, osim glagoljskih slova, prepisa H 5 C1 NH na borduri tre ć e g polja
i nesuvisle grupe slova u šestom polju, imaju osnovne karak terisiik zaje i čke, iako
pokazuju razlike u rukopisu. Zbog toga smatram da su i os tali zapisi nastali u isto vri­
jeme kada i zapis Desjena Ratbnbcevita. Takvo mišlj e nj e dje lomično potvrđu je i bilješka
o majstoru klesaru CHVb MHl\iOCT: da je on urezao samo jedan zapis, i njegov bi
potpis stajao direktno uz zapis.
S obzirom na gore izložene historijske uslov e, pa l ~ogr afs ke osobine i sadržaj
zapisa, smatram da su zapisi na donjem dijelu Kulinove pl o č e n astali u vrijeme bana
Stjepana II Kotromanića, dakle negdje u drugoj četvrti.n i XI v ijeka.
Ličnosti spomenute u zapisima su: Desjen (Desin ili D es an ) :;~) R albn bcevit (Rat­
ničević?),Desivoj, župan Krile, krstjanin Raaohna, Obrad i Milgos t. Nakon gornjeg izla­
ganja jasno je da otpada svaka mogućnost identifikacij e ovih lica sa laslelom Kulina
bana. ImaJući u vidu da je ploča nađena u političkom središtu bosa n.s k e države, a s obzi­
rom na titule nekih potpisnika, na njihovu pi3menost, te n a datiranje i aprekaciju Desje­
nova zapisa, moglo bi se zaključiti da se radi o bližoj okolini bana Stjepana. Z bog toga
sam pokušao u drugim izvorima toga doba pronaći kaka v spomen O njim a. Me đ utim, taj
moj pokušaj ostao je bez uspjeha.
O eventualnoj sekundarnoj namjeni Kulinov p pl oče i o tome koj om su prilikom
zbog kojega razloii!a nastali kasniji zapisi ne može sc n išta pouzdanu reči.

RESUME

La dalle de Kulin Ban represente l'un d ~ s monuments archeologiques les plus impor ta nts
de la Bosnie mectievale. Malgre la valeur primo rdiale de cette dalle. son in seriplion n'a pas ete
dechiffree ni etudiee jusqu'a nos jours. Dans l'in~roduetion , l'auteur donne la desclip lion de la
dalle et de son ornementation, rappelant un grand nombre d'analogies dan' 1"a1't preromain de
la Dalmatie et de l'Europe du sud. Ensuite, il analyse a pal-t l'inscr iption principaie de Kulin,
et enfin, a part egalement, l'inscription de la partie infe1'ieW'e de la dalle.
Tr-aitant l',jnscription de Kulin Ban l'au te ur presen te et commente les exp1ications pr-e­
oedentes du docteur C. Truhelka et de Vl. Corović. Il prop se une nou velle interpreta tion et
complete le texte de commentaires necessaires, ensuite il f a it J"ana lyse paleogr uphique et mo ["­
phologique et, enfin, donne son opinion sur la date approx,im c h ve de !"inscrip tion.
La fin des deux premieres lignes du texte et(lnt. ndommagee, l" uhelk'l. comme il
l'avoue lui-meme, n 'est pas absolu ment sur du sens de !'inscription. o!"o vić a e,,~aye de les
completer logiquement et a fait une inte1'pret:::\tion basee sur l'hypolhese selon laquelle Kulin
aurait fait don d 'une propriete - »pronija« - il son eglise POW' J"entretien de celle- i, 1ais G.
Ostrogorski a demontre que eette hypothese etait historiquement impossible, la "pronija« n 'e­
tant jamais eonnue en Bosnie, et n'a pparaiss.ant en Serbie voisine qu'au debut du XIVe siecle.
Voici l'interpretation du texte proposee par l'autew' (en traduction): Kulin Ban fit batir
eette eglise quand il eut pille (ou bien aehete) Kučevs ko Zagor.i e ; il trouv1 les maleria ux (les
pierres) a Podgor.i e Sl.iepičić, et fit graver son vis age (effigie) a u-dessus du seu il. Dieu, donne
la sante il Kulin Ban et il sa femme Vojislava.

"Pomalo neobično ime AECt.Nb nosi i jedan vlastel in kneza Andri je llumsko g,
naveden u povelji iz 1247 - 1249 (8 t o j a n o v i Ć, o. e., 6). U kron ici N. R a n i i n e spominj u se
razne osobe sa imenom Dessan. Tako se više puta zove i otac emanjin Desa; god . 1235 spominje
se lokrumski opat Dessan; 1257 godine neki Dessa n je za p.ovjedn ik gra da Kotora; isto ime nosi
i jedan sin srpskoga kralja Vladislava (Monumenta, XXV, 54, 55, 56, 82 i td.). Ime dolazi i tl
obliku AECHNb (M. P u c i ć, Spomenici srpski 0::1 1395 - 1423, Beograd 1858, 88-89 . Toponimi
Desini ć i slično takod~r su poznati.
 REVIZIJA C rTANJA KlJLINOVE P LOCE
307

Comme on le voit, l'inscription contient le processus t echnologique de la construction de

l'eglise - const r uction, mater iaux X, effigie du fond a te ur au-dessus de l'en tree de l'eglise ­
et l'invocation a Dieu pour qu 'i! pro tege Kulin Ba n et sa femme. C'est ap res une etude detaillee
du grand nombre de problemes poses par le te xte qu e l'auteur en es t a rrive a cette interpre­
tation au pre mier abord simple et logique. Il ne r ejette p as tout il fait le compićment de la
premiere ligne donne par ĆOl'Ović })egda plijeni«, m a is il voit a ussi une autre possibilite de com­
pleter la ligne par »egda scijeni « (qu'il a achete ou qu'il a obtenu gr ace il un contrat). Cela
voudrait dire qu' il n 'est pas. a bsolument sur que Kulin ai t ele ve cette egJise grace au butin p:o­
venant du pillage de Kuč e vsko Zagorje en Serbie, m ais il est bien possible qu'i! ait achete une
propriete feod al e; dite Kuč evsk o Zagorje, pres de Visoko, ce qui lui aumit permis de faire
elever l'eglise. Pour le prou ver l'auteur cite deux oronymes des alentours de Visoko dont la
racine est Ku č ( Kuča.i et Kuein). L'auteur com)lete la d eux ieme !igne de l'in scription, grace
a laquelle on devine le sens de l'inscri ption enti ~re , pa r le mot »g l"Omada« qu'il e xplique selon
le dictionnaire de Miklošić et qui d' a pres lui des ign e les m ateriaux, les ma t e riaux de bois (mate­
ria). L'auteur croit a u ssi que le topo nyme Podgor.ie Sl jepi č ića a ppartient a ux alentours du village
de Porje ča ni , non Iain de l'endroit ou d eva it se trouver l'eglise de Kulin Ban. La se trouve une
fOrt~t qui s'a ppelle Slij epac. Le fait qu'on a situe ce toponyme a gra n dem'~ nt aide il determ iner le
sens general de l'inscription.
L'analyse paleogrographique et linguistique, ainsi que la comparaison avec d 'a utres ins­
criptions du XIIe siecle ont demon tre que l'inscription etait relativement tres archalque et qu'­
elle contenait certains details interessants, imporants pour le developpe me nt de l'alphabet et de
la langue de la Bosnie medievale.
Se b asant sur les donnees fournies p a r le chroniqueur N. R a njina de Dubrovnik et par
l'historien M. Orbini, complctees par certa ines decouvertes actuelles, et connaissant la situation
de l'epoque en Bosnie, l'auteur conclut que l'ins ~ ription date tres vraisemblablement de 1194.
Les resuJtats essentiels obtenus par rau teur grace il. l'etude du texte de la partie infe­
rieure de la plaq ue sont les suiva nts : primo, le texte d e la partie inferie ure de la dalle est
posterieur au texte principal de l'in scription de Kulin, ce qu'on voit grace aux mots qui evitent
les parties deteriorees de la dalle. Secondo, on a reussi a lire en entier les mots du qua trie me et
du cinquieme fragment, ce q ui n'a p ~ s ete fait a uparava nt, fa ute de quo i il etait impossible de
deviner le veritable sens de l'inscription. TertiJ, les mo ts des qu a trieme et cinquierne frag­
. ments, apres l'analyse p aleographique de toutes les parties de l'inscrip t.ion, ont permis de fixer
la date de eette derniere: c'est la pre miere moitie du XIVe siecle, il l'epoq ue du ban Stjepan II
Kotromanić. Quarto, on a deeouvert d a ns le cinquie me fragment quelq ues caractere glagoliti­
ques, ce qui represente jusqu'il. present le seul vestige de l'alph a bet glago litique d e la Bosnie
centra le.
Voici, presentes selon le contenu fo r m an t un tout, les groupes des mots de la partie
inferieure de la dCllle, en traduction:
1. i bani (traduction: i banici - il la femm e du ban). Il s·agit d'une copie machinale de
lettres se trouvant sur l'inscription principale, c'est pourquoi il n'y a pas de sens precis. Ces
mots se trouvent en bordure s uper-ieure du troi sieme fragment.
2. P is ah Krile župan (moi, Krile, joupa n, j'ai eeritJ . Cela se trouve dans la pa r tie supe­
r:eur e des second et troisic rne fragments.
3. Ja pisah Desivoj (moi, Desivoj , j'ai ccrit). Ces mots se trouvent da ns le troisieme
fr.agment.
4. I ja pisah (moi aussi j 'a i ecrit); troisi ~ m e f rag ment.
5. Ov o p isa Radohna krst janin (ceci eeri vit le chretien Radohna); troisieme fragment.
6. Desjen Ratničević pis a u dane bana St jep ana, Bog nm da je zdravLje, a meni život
(cela est ecrit par Desj en Ratničević, il. l'epoque de Stjepa n, que Dieu lui donn e la sante et il.
moi la vie); quatrieme et cinquieme fragments .
7. a, b, ž (cara eteres g!agolitiq ues dans le cinquieme fragment).

20'
 PAVAO ANDELIC

8. Gr o up e d e le ttres ~ans s ignifica tion pn'!cisee (sixi em e fl'ag ment, cn h out)

9. Groupe de lettres sa ns significa tion precisee (sixieme fr ag m ent, El ga u ch e) .
10 . J a p is ah Obrad. (Moi, Obrad, j 'a i ecr it); sixie m e f ragment il droite.

ll. Siječe Mi!go s t (Milgos t ta ille) ; sixie n e fragment en b a s.

A la fin, l'a ute u r donne a ussi l'analyse paleog raphique de l" inscr iptio n, a insi que l'inter­
pre tation d es archalsm es morphologiques et lin j"ui s tiques .

..
• f
 Pavao Andelić, Revizija čitanja Ku!inove ploče

Tabla I

2 3

P avao Anđdić, R evizija čitanja Ku linove plo č e

Tabla II