159

ipanski poliptih obitelji Krivonosovi (sl. 1) u domau

znanstvenu literaturu prvi je uveo Vojislav uri pedese-
tih godina dvadesetog stoljea. Poliptih je u to vrijeme bio
iznimno loe itljiv zbog viestoljetnih naslaga prljavtine
i potamnjelog laka, a razluivost pojedinosti i slikarske
fakture oteana zbog nepristupane pozicije umjetnikog
djela visoko na zidu crkve.
1
Unato tome uri je isprav-
no nastanak djela pripisao venecijanskim umjetnikim
zbivanjima cinquecenta pribliivi ga krugu slikara koji su
stvarali pod jakim utjecajem Giovannija Bellinija. Takoer
je ispravno uvidio slinosti u kompoziciji sredinjeg polja
ipanskog poliptiha s prikazima Bogorodice s Djetetom i
malog sv. Ivana na jednom crteu iz beke Albertine i sli-
ke koja se uva u londonskoj National Gallery,
2
te je vidio
stilske slinosti s dijelovima jednog razvrgnutog polipti-
ha iz venecijanske Gallerie dellAccademia; djelima koja
se u literaturi pripisuju venecijanskom slikaru Vincenzu
Cateni (Venecija, oko 1480. Venecija, 1531.). Temeljem
poredbene analize uri je ipansko djelo atribuirao upra-
vo Vincenzu Cateni, nadalje vidjevi slinosti i u nainu
tretiranja pejzaa, poglavito shematiziranih oblaka s oni-
ma na Cateninoj oltarnoj pali u venecijanskoj crkvi Santa
Maria Mater Domini ili na slici s prikazom sv. Jeronima u
londonskoj National Gallery.
3
uri je predloio dataciju
djela u 1530. godinu oslonivi se primarno na hipotezu o
Doprinos djelatnosti radio-
nice Santa Croce
Ivana apeta
Filozofski fakultet Sveuilita u Splitu, Odsjek za povijest
umjetnosti
25. 9. 2008.
Izvorni znanstveni rad / Original scientic paper
Kljune rijei: Francesco da Santa Croce, slikarstvo, retabl oltara, 16. stoljee, obitelj Krivonosovi, ipan
Key Words: Francesco da Santa Croce, painting, altar painting, 16
th
century, Krivonosovi family, ipan
Nakon dovretka cjelovitog konzervatorsko-restauratorskog zahvata poliptih obitelji Krivonosovi iz crkve sv. Nikole nad Paklje-
nom (sl. 1) smjeten je u prostorije upne kue u Pakljeni na otoku ipanu, gdje se danas nalazi. Nedavno dovreni, viegodinji
restauratorski radovi kojima je otklonjena nataloena prljavtina i potamnjeli, oksidirani lak s povrine slika te dostupnost umjet-
nine pogledu iz blizine omoguili su ponovno sagledavanje i valorizaciju poliptiha te njegovo poblie stilsko odreenje. Poredbenom
i ikonografskom analizom naslikanih svetakih likova i odreivanjem tipologije drvenog retabla poliptiha u ovom lanku nastojalo
se umjetninu pribliiti moguem datumu nastanka i smjestiti u katalog djela venecijanske slikarske radionice Santa Croce, kojih je
brojnost djela na istonoj obali Jadrana odavno uoena.
Cateni kao njegovu autoru, (Catena je ivio do 1531. godi-
ne), zatim zahvaljujui injenici da su se tek nakon smrti
domaih slikarskih protagonista, poslije 1518. godine, lo-
kalno plemstvo i obogaeni graani obraali narudbama
djela inozemnim umjetnicima i konano da su naruitelji
djela, ipanska porodica Krivonosovi poeli stjecati svoje
bogatstvo upravo tridesetih godina 16. stoljea.
Vladimir Markovi smatra da ipanski poliptih ipak nije
Catenin autograf ve djelo nekog njegova neznanog suvre-
menika, takoer iz Venecije,
4
a Vedrana Gjuki-Bender
poliptih je ponovno povezala s Cateninim autorstvom, ali
ga je datirala u ranije godine negoli uri i Markovi. Gj-
uki-Bender za sredinje polje smatra da je nastalo neto
priije od bonih i predlae dataciju oko 1510. a za bona
polja smatra da su nastala oko 1515. godine.
5
Mogue go-
dine nastanka djela autorica teksta temelji na poredbenoj
analizi poliptiha s nekim njoj dostupnim primjerima Cate-
ninih djela, a Markovievi razlozi za prihvaanje urieva
prijedloga datacije djela nisu poznati s obzirom da nema
oslonca u arhivskoj grai. Da li moda jedan od moguih
kljueva za prihvaanje predloene urieve datacije kod
Markovia bio, osim jasnih stilskih obiljeja naslikanih
dijelova poliptiha s bellinijevskim refeksijama, i zastarjeli
oblik retabla na umjetnini?
160
Temeljem ikonografske analize djela ovim tekstom nasto-
ji se poblie odrediti njegova naruitelja te se predlae nova
datacija poliptiha, a kao autor djela predlae se Francesco
da Santa Croce (Venecija, 1516.1584.).
Specifna ikonografja djela kojom se aste imena mu-
kih pripadnika porodice Krivonosovi pod zatitom sveca
imenjaka, obiteljski grb na predeli i lokalna tradicija svje-
doe o njegovu naruitelju. U pobliem odreivanju do-
natora u porodici Krivonosovi predlau se imena Tome
Antunova ili njegova sina Antuna,
6
a narudba poliptiha
datira se u razdoblje njihova intenzivnog opremanja crkava
umjetninama sredinom pedesetih godina 16. stoljea umje-
sto dosadanjih prijedloga datacije u prva tri desetljea 16.
stoljea.
Oltarni retabl sastoji se od etiri pilastra i grea ukrae-
nog all antica, motivima arabeske. Pilastrima je poliptih
podijeljen na tri vertikalna polja, s neto irim sredinjim
dijelom. Bona polja nadalje podijeljena su na dva registra,
to u konanici ini pet oslikanih polja uokvirenih drve-
nim, rezbarenim i potpuno pozlaenim okvirom ukupnih
dimenzija 204 x 140 cm. Na sredinjem polju prikazana je
Bogorodica s malim Isusom i sv. Ivanom. Na poasnom
polju, Bogorodici zdesna stoji sv. Toma apostol, imenjak i
zatitnik Tome Antunova Krivonosovia a iznad njega je
naslikan dopojasni lik sv. Nikole, zatitnik djece i njegove
djelatnosti u vezi s moreplovstvom. S druge strane, u cije-
losti je prikazana fgura dubrovakog zatitnika sv. Vlaha
7
s
biskupskim obiljejima, pod ijim su likom na zastavi plo-
vili dubrovaki brodovi. Povrh njega je dopojasna fgura sv.
Antuna Opata, sveca imenjaka Tomina oca i sina. Likovi
sredinjeg polja, i dvaju donjih, bonih polja smjeteni su
pred otvoreni pejza, a fgure gornjih dvaju polja prikazane
su pred plavim nebom protkanim bijelim oblaiima. Pri-
zor u luneti nije sauvan.
Takvi i slini drveni retabli koji pilastrima i rezbarenom
dekoracijom all antica, tu s uzorkom arabeske, ralanju-
ju donji dio oltara na tri odvojena vertikalna polja, imaju
izvore jo u renesansnim oltarima mletakog quattrocen-
ta.
8
Rije je o varijantama padovanskog formata drvenih
pozlaenih triptiha koje su se prestale izraivati za Vene-
ciju ve dvadesetih godina 16. stoljea.
9
Meutim, na pro-
storima istone obale Jadrana tipologija renesansnih formi
1. Poliptih obitelji Krivonosovi, Pakljena, otok ipan (foto: I. apeta) / The Krivonosovi Polyptich, Pakljena on ipan (photo: I. apeta)
161
utemeljenih u Veneciji jo na poetku druge polovine 15.
stoljea trajala je iznenaujue dugo. Kao potvrda dugom
trajanju takvih oblika moemo istaknuti proirenu verziju
padovanskog triptiha
10
ujedno tipoloki i morfoloki sli-
nog ipanskome. Rije je o retablu poliptiha glavnog oltara
franjevake crkve sv. Marije Magdalene u mjestu Duba-
nica na otoku Krku. (sl. 2) Poliptih datira u 1555.1557.
godinu i u odnosu na istodobna umjetnika zbivanja u
Meropoli na sjevernotalijanskim lagunama jedan je meu
kasnim primjercima padovanskog formata na istonoj
obali Jadrana. Taj poliptih su jo Ivani
11
i Schnelder
12
u
svom Izvjetaju o snimanju spomenika na Krku 1934. go-
dine prepoznali kao djelo Girolama da Santa Croce (Santa
Croce kraj Bergama, 1480./1485.Venecija, 1556.), a Do-
rothea Westphal, bez nekog osobitog argumenta bila je
sklonija djelo pripisati mlaem lanu obitelji Santa Croce,
Francescu (Venecija, 1516.Venecija, 1584.) radije nego
Girolamu.
13
Usporeujui poliptih u Dubanici s radovi-
ma dvojice Santa Croceovih, Kruno Prijatelj takoer kao i
Westphal radije govori u prilog Francescu nego Girolamu.
Istie da su za Francesca karakteristini jaa shematinost
i bezizraajnost lica Magdalene i Bogorodice, vea meko-
a u obradi brada i tkanina svetakih likova i neto manja
kvaliteta, premda neki dijelovi imaju vrstou i sigurnost
oeva crtea, ali koja se zna javiti u sretnim, rjeim tre-
nutcima i kod sina. S druge strane, naglaava, za prisut-
nost Francesca govori i datum posvete oltara, tj. god. 1557.,
kada je sveani in izvrio krki biskup Albert Dujam Gli-
ricis iz Kotora, a Girolamo je umro godine 1556. Poliptih
je, prema tome, posveen svega godinu dana nakon Girola-
move smrti, no kako nadalje napominje Prijatelj, poliptih
je mogao biti naruen i nekoliko godina ranije odnosno
potkraj Girolamovog ivota. Stoga pretpostavlja da je
njegov najvei dio izveo Francesco ali se moe uz znak pi-
tanja, pretpostaviti i sudjelovanje ve ostarjelog Girolama
u nekim kvalitetnijim detaljima.
14
Usporeujui svetake
likove sa sigurnim Girolamovim autografma pronalazimo
brojne pandane unutar njegova kataloga, primjerice lik sv.
Ivana Krstitelja ponavlja shemu sa slike Sacra Conversazi-
one iz venecijanske crkve San Silvestro datirane i potpisa-
ne 1520. godine. Fizionomija svetakih likova, tipologija i
nain tretiranja njihova lica, zatim tipini naini nabiranja
2. Poliptih na glavnom oltaru franjevake crkve sv. Marije Magdalene u Dubanici na otoku Krku (foto: I. apeta) / Polyp-
tyh at the main altar of the Francsican church of St. Mary Madeleine in Dubanica on the island of Krk (photo: I. apeta)
162
svetakih halja i kolorit,
15
poglavito likova na poljima donje
etae poliptiha govore veim dijelom u prilog za Girolama
kao autora. Meutim, nikako se ne smije iskljuiti ni Fran-
cescova uloga koju primarno moemo prepoznati u neto
manje kvalitetno modeliranim likovima gornjeg registra
poliptiha i u slikanju pejzaa. Stoga djelo iz Dubanice mo-
emo odrediti kao zajedniko djelo Girolama i Francesca
da Santa Croce koji je vjerojatno dovrio rad i isporuio ga
franjevcima nakon oeve smrti.
Jo dva kasnija primjera padovanskog formata iz iste ra-
dionice nalaze se na oltarima pod pjevalitem u franjeva-
koj crkvi Gospe od Milosti u Hvaru. Ta dva poliptiha vari-
janta su padovanskog triptiha ralanjenog u donjoj zoni
polustupovima, aumjesto uobiajene polukrune lunete na
vrhu retabla je kvadratna, konkavno zakrivljena slika koja
se oblikom prilagodila prostoru kojem je namijenjena. Po-
liptihe potpisuje Francesco da Santa Croce, a datiraju na
kraj njegove karijere u 1583. godinu.
16
Vanost poliptiha iz Dubanice i Hvara, osim to svjedoe
o tipolokoj i oblikovnoj slinosti sa ipanskim je i u tome
to su posluili i kao predloci za njegovu moguu dataciju i
atribuciju. Naime, pouzdana datacija navedenih umjetnina
iz radionice Girolama i Francesca da Santa Croce svaka-
ko svjedoe o vremenski dugoj zastupljenosti renesansnih
oblika poliptiha na istonoj obali Jadrana, koja je nastavlje-
na i nakon do sada predloenih datacija poliptiha porodi-
ce Krivonosovi u prva tri desetljea 16. stoljea. Nadalje,
tipologijom naslikanih svetakih likova smjetenih pred
karakteristini pejza, a zatim i rjeenjem drvenog retabla
koji ih uokviruje, ipanski poliptih stilski se uklapa upravo
4. Sv. Kvirin, detalj poliptiha na glavnom oltaru franjevake crkve sv. Marije
Magdalene u Dubanici na otoku Krku (foto: I. apeta) / St. Kvirin, detail of
the polyptych at the main altar of the Franciscan church of St. Mary Madeleine
in Dubanica on the island of Krk (photo: I. apeta)
3. Sv. Vlaho, detalj poliptiha obitelji Krivonosovi (izvor: HRZ) / St.
Vlaho, detail of the Krivonosovi polyptych (source: HRZ)
5. Sv. Toma, detalj poliptiha obitelji Krivonosovi (izvor: HRZ) / St.
Thomas, detail of the Krivonosovi polyptych (source: HRZ)
163
6. Krist i Samaritanka, Museo Borgogna, Vercelli (foto: G. Gallarate, Oleggio) / Christ and Samaritan Woman, Museo Borgogna, Vercelli (photo: G.
Gallarate, Oleggio)
7. Noli me tangere, Museo Borgogna, Vercelli (foto: G. Gallarate, Oleggio) / Noli me tangere, Museo Borgogna, Vercelli (photo: G. Gallarate, Oleg-
gio)
164
meu djela kakve je izvodila venecijanska slikarska poro-
dica Santa Croce tijekom cijelog 16. stoljea i prvih dvaju
desetljea 17. stoljea, a kojih je brojnost djela na istonoj
obali Jadrana odavno uoena. Meutim, u distinkciji opusa
dvojice slikara, oca Girolama i njegova sina Francesca da
Santa Croce, ipanski poliptih bi trebalo pripisati upravo
mlaem lanu radionice Francescu, i to njegovoj ranoj,
samostalnoj fazi koja je uslijedila odmah nakon oeve smrti
1556. godine, odnosno nakon to je isporuio njihovo po-
sljednje zajedniko djelo za Dubanicu.
U prilog za Francesca ponajprije govori stilsko-kompa-
rativna analiza kojom se utvruje niz podudarnih slinosti
s djelima iz njegova kruga djelovanja ukljuujui i djela na
kojima je suraivao sa svojim ocem Girolamom.
Poznato je da je Francesco za svoja djela preuzimao ve
gotova slikarska rjeenja i svetake likove sa djela svojega
oca, ali i drugih slikara, citirajui ih ili varirajui ovisno o
potrebi slikane kompozicije. Iznenauje, meutim, da se
prilikom citiranja djela drugih venecijanskih slikara obra-
a generaciji koja je djelovala gotovo stotinu godina ranije,
poevi od Bartolomea i Alvise Vivarinija na kojih upuu-
je primjerice prikaz teme Adoracije Djeteta na Francesovu
poliptihu pod pjevalitem u ve spomenutoj franjevakoj
crkvi na Hvaru. Nebrojeni su citati djela iz opusa Giovanni-
ja Bellinija, Cime da Conegliana, zatim Andree Previtalija i
Bonifazia de Pitatija. Njihova djela bila su neiscrpan izvor
predloaka najprije Girolamu a potom i Francescu.
Odreen kao slikar epigonskog karaktera za kompozici-
ju sredinjeg polja ipanskog poliptiha odabrao je Catenin
predloak koji citira s dojmljivom preciznou, ali ujedno
unosei i elemente vlastitog rukopisa, poglavito u nainu na
koji modelira lice i oi malog svetog Ivana, odabiru kolori-
ta i nainu tretiranja pejzaa u pozadini. Varirajui nadalje
oeve predloke ogleda se za fgurom Krista na Girolamo-
voj slici Poziv sv. Mateja
17
koju prevodi u lik sv. Tome, a ne-
brojeno puta kopiranu fguru sv. Biskupa
18
upotrebljava za
prikaz sv. Vlaha. (sl. 3) Meutim, u stilsko-komparativnoj
analizi najslinija mu je fgura sv. Kvirina (sl. 4) u gornjem
registru poliptiha iz Dubanice koji smo odredili kao za-
jedniko djelo Girolama i Francesca. Nadalje, u fzionomiji
sv. Nikole moemo prepoznati lik sv. Josipa s Girolamove
oltarne pale iz Izole ili jo blie lik istog sveca s Girolamova
triptiha u Pazinu. Meutim, kada promatramo Francesco-
ve fgure u odnosu na Girolamove, prepoznaje se opadanje
slikarske kvalitete i neto loiji crte kojim prikazane fgure
gube na vrstoi. Fizionomije lica Girolamovih likova do-
nekle odiu oporou i naglaenom ozbiljnou, a Frances-
cova lica svetaca modelirana su s vie melankolije u njihovu
izrazu. Kako bilo, neosporna je dekorativnost njegovih ura-
daka koji su svojim otvorenim, ivim i vedrim bojama, ako
nam ova obiljeja mogu posluiti za opis kolorita, u kombi-
naciji sa zlatnim retablima pod svjetlom votanica zasigur-
no bljetali pred oima klera i pobonog puka. Dekorativna
i potpuno jasna u svojoj poruci, ona su bila bliska publici
ijem ukusu nisu odgovarale moderne tendencije vodeih
slikarskih protagonista vremena.
Upravo Francescove kvalitete moemo prepoznati u fzi-
onomiji lica sv. Tome (sl. 5) tako bliskog nekolicini likova
na slikama njegova opusa, poglavito iz kataloga inozemnih
djela. Vrlo su sline fgure Krista na dvjema slikama: Krist
i samaritanka (sl. 6) i Noli me tangere (sl. 7) iz muzeja
Francesco Borgogna u mjestu Vercelli,
19
od kojih je drugu
kompoziciju osobno ponovio u vie navrata; primjerice na
djelima iz City Art Gallery u Bristolu
20
i Gallerie Estense u
8. Bogorodica preporua duda Girolama Priulija Kristu u pratnji sv. Marka, crte, Pinacoteca Querini-Stampalia, collezi-
one dei Disegni N. 147 / Virgin presents Doge Girolamo Priuli to Christ in the company of St. Mark, drawing, Pinacoteca
Querini-Stampalia, collezione dei Disegni N. 147
165
Modeni
21
, ponavljajui istu tipologiju sveeva lica.
Slini su mu i Uskrsli Krist na slici iz Walker Art Gallery
u Liverpoolu,
22
ali i mali Imago Pietatis iz venecijanskog
Museo Correr.
23
Vjerujem da bi bilo vano uputiti i na sli-
nosti s impostacijom Kristova lika na Francescovu crteu s
prikazom Bogorodice koja duda Girolama Priulija prepo-
ruuje Kristu u pratnji sv. Marka.
24
(sl. 8) Crte je vjerojat-
no nastao oko 1559. godine kao skica za zastavu u prigodi
novoizabranog venecijanskog duda, a osim slinosti u
impostaciji sv. Tome i Krista s karakteristinim izbaajem
desne noge koja se nazire pod njihovim haljama i nainu
na koji obojica likova pridravaju prebaeni plat, vano je
uvidjeti i slinosti vitiastog uzorka ornamentiranoga gre-
a na ipanskom poliptihu s ukrasnom vitiastom vrpcom
kojom zavrava crte gornjeg dijela zastave.
25

Vjerujem da neemo pogrijeiti ako poredbenoj skupi-
ni pribrojimo i slinosti s likom jednoga od starozavjetnih
proroka na potpisanom Francescovu poliptihu iz ve spo-
menute franjevake crkve na Hvaru. (sl. 9) Neto drukije
oblikovane oi sveca i minucioznija obrada kose i brade
mogu se opravdati slikarovim iskustvom i steenom vjeti-
nom, s obzirom da je to djelo nastalo u posljednjim godi-
nama slikareva ivota.
Osim tipologije retabla i svetakih likova na ipanskom
poliptihu uoava se i tipian Santa Croceov pejza koji
moemo prepoznati na iznenaujue velikom broju nji-
hovih djela. Pejza u pravilu obuhvaa plaviasta brda u
stranjem planu slike, zatim breuljke sa zelenim raslinjem
u bliem planu i vijugavi puteljak koji vodi do sumarno na-
slikane srednjovjekovne arhitekture. Neba su u pravilu gra-
dirana od vrlo svijetlih, gotovo blijedo utih na horizontu
do modrih u vrhu kompozicije s karakteristinim bijelim
i sivim oblaiima. Svi nabrojeni karakteristini santacro-
ceovski elementi izvedeni su i na slikama ipanskog polip-
tiha pa je stoga vrlo teko usvojiti dosadanje primjedbe o
slinostima s rukopisom Catene, koji posve drukije obli-
kuje pejzae u pozadini svojih kompozicija.
26
Catenini su
oblaci mnogo tvri, a zeleno raslinje i stabla oblikuje na
potpuno drukiji nain u odnosu na Girolama i Francesca
da Santa Crocea.
Meutim, ono to privlai posebnu pozornost na pej-
zau ipanskog poliptiha jesu dvije specifnosti u vezi s
lokalnim podnebljem naruitelja. U prvom redu iza sv.
Vlaha uoava se srednjovjekovna arhitektura koja svojim
karakteristinim oblikom upuuje na grad Dubrovnik s
izdignutim kulama na obrambenim zidinama koje opasu-
ju grad. Takoer moemo prepoznati i izdvojenu utvrdu
Lovrijenac na obroncima izdignute klisure. Dakako rije
je o sumarnoj i neprecizno naslikanoj arhitekturi koja je
evidentno nastala prema nekakvom predloku, mogue i
grafkom, ili na temelju naruiteljeva opisa. Prikaz Grada
na ipanskom poliptihu ima vie simboliku nego doku-
mentarnu vrijednost, i vjerojatno je u slubi ikonografje
prikazanog dubrovakog parca. Svece zatitnike pojedinih
gradova i biskupija Santa Croceovi su esto znali prikazivati
s modelom grada u ruci, primjerice sv. Duje u franjevakoj
crkvi na Poljudu u Splitu ili sv. Kvirin na dva poliptiha, u
Koljunu i Dubanici. S druge strane, zatitnik grada Hva-
ra i Hvarske biskupije, sv. Stjepan Papa, na poliptihu glav-
nog oltara u franjevakoj crkvi u Hvaru i bonom polju
poliptiha iz Visa nema model grada u rukama, pa moemo
pretpostaviti da je zbog nedostatnih podataka ili zbog elje
naruitelja Grad prikazan u pozadini sveca. No jo veu
pozornost privlai arhitektura naslikana na sredinjem po-
lju poliptiha iza Bogorodice s malim Isusom i sv. Ivanom.
Izdignuta etvrtasta kula s krovom na etiri vode i obram-
beni zid s karakteristinim zupastim zavretkom podsje-
aju umnogome na obiteljsku kuu Sagroevi-Stijepovi u
Suuru ija je gradnja zapoeta 1529. godine, a dovrena
je 1546. godine. Karakteristine kule ravnoga krova nema
na slikanom prikazu, a poznato je da ju je naknadno nado-
gradio Vice Stijepovi-Skoibuha 1569. godine. Ako uisti-
nu prihvatimo da je na sredinjem polju naslikan sumarni
prikaz obiteljske kue u Suuru, onda i taj podatak govori
u prilog za ponuenu dataciju ovoga djela u drugu polovi-
nu pedesetih godina 16. stoljea.
9. Prorok, detalj poliptiha Immaculatae, franjevaka crkva Gospe od Milosti, Hvar
(foto: I. apeta) / Prophet, detail of the polyptych of the Immaculata, Franciscan
church of Our Lady of Mercy, Hvar (photo: I. apeta)
166
BILJEKE
1 Poliptih je prvi put restauriran u radionicama Restauratorskog
zavoda Hrvatske 1986. godine uoi prezentiranja umjetnine na
izlobi Zlatno doba Dubrovnika, XV. i XVI. stoljee koja je bila
prireena u Muzejskom prostoru u Zagrebu i Kneevu dvoru u
Dubrovniku 1987. godine. Restauratori su bili: Emir Pohl (par-
ketaa), Spomenka Rukavina (unutranji okvir), Ksenija estek
(vanjski okvir), Edita Usnik (slike), a vanjski suradnici bili su
Duje Juri i Franjo Molnar. Zbog oteenja na slikama nastalim
tijekom izlaganja na izlobi slike su vraene 1988. godine u depo
RZH na Zmajevcu, a retabl je bio deponiran u Kneevu dvoru u
Dubrovniku. Cjelovita restauracija poliptiha i povratak umjetni-
ne na ipan uslijedili su tek u svibnju 2003. godine. Za podatke o
restauraciji zahvaljujem kolegicama Marti Budicin, dokumenta-
ristici Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu i Vesni Bujan,
voditeljici arhiva Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu.
Poliptih je nakon restauracije najprije bio smjeten u grobljansku
crkvu sv. Duha kod Suura, a nakon toga premjeten u prosto-
rije upne kue. U crkvu sv. Nikole nad Pakljenom postavljen je
foto isprint poliptiha u naravnoj veliini. Isprint je izradio i po-
stavio mr. Denis Voki, kojemu ujedno zahvaljujem na svesrdnoj
pomoi koju mi je pruio tijekom istraivanja za ovaj lanak.
2Usp:http://www.nationalgallery.org.uk/cgi-bin/WebObjects.dll/
CollectionPublisher.woa/wa/largeImage?workNumber=NG3540
&collectionPublisherSection=work 6. rujna 2008.
3 VOJISLAV URI, Tre quadri sconosciuti dartisti veneziani
a Herzegovina e Dalmazia. Venezia e lEuropa. XVIII congresso
internazionale di storia dellarte, Venezia 1218 settembre 1955.,
235236; ISTI, Dubrovaka slikarska kola, Beograd, 1963., 163.
4 VLADIMIR MARKOVI, Zlatno doba Dubrovnika XV. i XVI.
stoljee (katalog izlobe), Zagreb, Muzejski prostor, 1987., 357.,
sl. 30. Djelo uzgredno spominju Anelko Badurina i eljka o-
rak u popisu inventara ipanskih crkava. Pridaju ga venecijanskoj
koli, odnosno Vincenzu Cateni upitno, ali sa znatno ranijom
datacijom oko 1500. godine. ANELKO BADURINA ELJKA
ORAK, Inventar ipanskih crkava, Radovi Instituta za povijest
umjetnosti, 22, Zagreb, 1998., 5361.
5 VEDRANA GJUKI-BENDER, Dubrovaki prinosi opusu Vi-
cenza Catene, u: Renesansa i renesanse u umjetnosti Hrvatske,
Zbornik radova sa znanstvenih skupova Dani Cvita Fiskovia
odranih 2003. i 2004. godine, Zagreb, 2008., 323332.
6 Otok ipan, najvei u elaftskom otoju, iznjedrio je kroz po-
vijest nekoliko istaknutih porodica koje su zahvaljujui svome
materijalnom bogatstvu i duhovnom senzibilitetu pridonijele
kulturnom razvitku otoka i u 16. stoljeu omoguile prodor hu-
manistikih vrijednosti u te, danas junohrvatske, krajeve. Isti-
e se meu njima porodica Sagroevi-Krivonosovi koja je svoj
imutak stekla veinom prekomorskom trgovinom i gradnjom
brodova koji su u to vrijeme bili meu najveima u Dubrovakoj
Republici.
Naime, dvojica brae Krivonosovi spominju se na ipanu jo po-
etkom 16. stoljea. Jedan je bio Antun a drugi Stjepan. Antun je
imao sina Tomu, a Stjepan sinove Tomu, Franu i Marina roene
u oinskoj kui kod crkve sv. Mihovila u mjestu Pakljena s kojim
i nakon preseljenja u Suura, a zatim Dubrovnik nikada nisu
izgubili vezu. Muki lanovi obiju porodica bili su veinom mor-
nari i zapovjednici svojih brodova. Steenim imutkom irili su
svoju trgovaku i brodograevnu djelatnost, ali su mnogo ulagali
i u graevinske poslove. Bili su istaknuti lanovi drutva, prija-
telji uglednog dubrovakog nadbiskupa Lodovica Beccadellija,
predstavnici bratovtine sv. Marije u Pakljeni i zadueni za na-
bavljanje i kupnju umjetnina za tamonju crkvu. U razdoblju od
1552. pa do smrti Tome Antunova Krivonosovia 1555. godine,
odnosno Tome Stijepovia-Skoibuhe 1559. godine, dvojica pr-
vih roaka naruili su razliite radove za ipanske crkve; godine
1553. naruen je novi kameni zvonik za crkvu sv. Trojstva, pri-
bavljane se mnoge umjetnine meu kojima i slike za veliki oltar
crkve sv. Marije u Pakljeni. Poevi od 1555. godine naruivana je
gradnja i opremanje kapele sv. Katarine, svetice zatitnice njiho-
va istoimenog novog broda, konstrukcija kojega je zapoeta iste
1555. godine. Za distinkciju dvojice prvih roaka istoga imena
vani su sauvani arhivski podaci, meu kojima i poznati ugo-
vor za spomenutu narudbu umjetnine za glavni oltar pakljenske
upne crkve, koji svjedoi tome da se obiteljski nadimak Krivo-
nosovi pronosio posredstvom imena Tome Antunova (?.1555.
g.), a njegova se roaka u dokumentima navodi imenom Tomo
Stijepovi-Skoibuha (1484.1559.), prema oevu imenu uz koji
je pridodan nadimak. Prilikom narudbe slike za glavni oltar u-
pne crkve u Pakljeni godine 1552. spominju se Tomasius Ant.
Criuonossouich et Tomassius Steph. Scozibucha, procuratores
ut dixere fraternitatis sancte Marie de Pachlina in insula Giuppa-
ne (), prijepis prema: JORJO TADI, Graa o slikarskoj koli u
Dubrovniku 13-16 st., II., Beograd, 1951., 190.
Vrlo aktivnu poslovnu i drutvenu djelatnost nastavili su i njiho-
vi sinovi, s jedne strane Antun (?.1571.), a s druge strane Vice
(1534.1588.) kojega najvie znamo prema istaknutim graevin-
skim pothvatima, meu kojima nadogradnji obiteljskog ljetni-
kovca u Suuru ili gradnji ljetnikovca u Gruu. Vidi: J. BAI,
Stjepovi-Skoibuha (Dubrovaka Republika od konca 15. do
pred kraj 16. stoljea), Zbornik Dubrovakog primorja i otoka,
3, Dubrovnik, 1991., 157187; F. KESTERANEK, Renesansni
dvorci obitelji Stjepovia-Skoibuhe na ipanu, Anali Historij-
skog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u
Dubrovniku, 89, Dubrovnik, 1962., 139153.
7 uri, Markovi i Gjuki-Bender misle da je rije o sv. Augusti-
nu, a Badurina i orak navode prikaz sv. Vlaha uz stilizirani pri-
kaz Dubrovnika. VOJISLAV URI (bilj. 4, 1955.), 235236;
ISTI (bilj. 4, 1963.), 163., VLADIMIR MARKOVI (bilj. 5), 357,
sl/30; ANELKO BADURINA ELJKA ORAK (bilj. 5), 53
61.
8 P. HUMFREY, Te Altarpiece in Renaissance Venice, New Ha-
ven and London, 1993., 174184.
9 Posljednji poliptih koji je ikada postavljen u neku venecijan-
sku crkvu izradio je Palma Stariji za crkvu Santa Maria Formosa
1523.1524. godine. Izvorni, drveni, pozlaeni retabl oltara nije
sauvan. Vidi: P. HUMFREY (bilj. 9), 113.
10 Termin proireni format padovanskog triptiha preuzet je od
Humfreya. On smatra da se tipologija retabla na Bellinijevu dvo-
katnom poliptihu sv. Vinka Ferrerskog iz venecijanske crkve SS.
Giovanni e Paolo, razvila iz padovanskog formata triptiha. Vidi:
P. HUMFREY (bilj. 9), 183.
11 S. IVANI, Povijesne crte o samostanskom III Redu sv. O.
Franje po Dalmaciji, Kvarneru i Istri i uporaba glagoljice u istoj
redodravi, Zadar, 1910., 226.
12 ARTUR SCHNEIDER, Izvjetaj o prouavanju i snimanju
umjetnikih spomenika na otoku Krku, Ljetopis JAZU za
1932/33. godinu, sv. 46, Zagreb, 1934., 126.
13 DOROTHEA WESTPHAL, Malo poznata slikarska djela XIV-
XVIII st. u Dalmaciji, Radovi JAZU, 258, Zagreb, 1937., 33, f.
167
17.
U katalog Girolamovih djela poliptih takoer svrstavaju Fui i
Badurina. Vidi: BRANKO FUI, Dubanica, u: Enciklopedija
likovnih umjetnosti, 2, Zagreb, 1962., 113; ANELKO BADU-
RINA, Novootvorena zbirka umjetnina u Portu na otoku Krku,
Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, XX., 4, Zagreb,
1971., 33.
14 KRUNO PRIJATELJ, Biljeke uz slike Girolama i Francesca
da Santacroce u Kvarneru i Istri, u:
Zbornik za likovne umetnosti, 12, Novi Sad, 1976., 26.
15 Poliptih je veim dijelom retuiran u nekoj prijanjoj restau-
raciji, a oksidirali lak je jo vie potamnio izvorni kolorit slika-
nog djela. Unato tome mogue je razlikovati tipine pigmente
koje je upotrebljavao Girolamo u odnosu na sina Francesca, za
kojega moemo rei da je barem dijelom usvojio boje svojstvene
maniristikom razdoblju u povijesti umjetnosti. To su ruiasto,
ljubiasto, svijetlije nijanse zelene boje, utih boja itd. koje karak-
teriziraju njegov opus.
16 IVANA APETA, Konzervatorsko-restauratorski radovi na
poliptihu Francesca da Santacroce iz franjevake crkve u Hva-
ru. Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske, 28, Zagreb,
2004., 179187.
17 Slika je izvorno izraena za crkvu San Matteo di Rialto u Ve-
neciji, a danas se nalazi u Museo Civico, Bassano del Grappa.
Vidi: B. DELLA CHIESA-E. BACCHESCHI, I pittori da Santa
Croce, I pittori bergamaschi dal XIII al XIX secolo. Il Cinque-
cento, II., Bergamo, 1976., 59, sl. 1.
18 Za varijante fgura sv. Biskupa u opusu Girolama da Santa
Croce vidi:: IVANA APETA, etiri crtea za katalog djela Gi-
rolama da Santa Croce, Radovi Instituta za povijest umjetno-
sti, 30, Zagreb, 2006., 185195.
19 B. DELLA CHIESA-E. BACCHESCHI (bilj. 18), 39/37.
20 B. DELLA CHIESA-E. BACCHESCHI (bilj. 18), 36/8, sl. str.
67/1.
21 B. DELLA CHIESA-E. BACCHESCHI (bilj. 18), str. 37/21,
sl. str. 67/2
22 B. DELLA CHIESA-E. BACCHESCHI (bilj. 18), str. 37/19,
sl. str. 67/5.
23 G. MARIACHER, Il Museo Correr di Venezia: dipinti dal 14.
al 16 secolo, Venezia, 1957., 207., n. 60; B. DELLA CHIESA-E.
BACCHESCHI (bilj. 18), str. 38/29, sl. str. 70/3
24 Rije je o dvostranom crteu za crkvenu zastavu koji se danas
nalazi u Pinacoteci Querini-Stampalia, collezione dei Disegni N.
147. S druge strane je crte koji pokazuje Krista na tronu koji
desnom rukom upuuje blagoslov. Pred njim klei dud Girola-
mo Priuli. Nad njim je sv. Marko. S Kristove lijeve strane stoji sv.
Jeronim s modelom crkve u rukama, a s obje strane kompozicije
nalazi se grb porodice Priuli. Cijelom duinom gornje strane cr-
tea protee se ornamentalni friz poradi kojega je umetnut do-
pojasni lik Boga Oca.
25 Crtee je kao djelo Francesca da Santa Crocea prepoznao jo
Fiocco navodei kako je vjerojatno rije o skicama za dvostranu
crkvenu zastavu koju je naruio dud Girolamo Priuli prigo-
dom ustolienja 1559. godine. Atribuciju Francescu usvojili su
Heinemann, Hans Tietze i Erica Tietze-Conrat. Debora Tosato
objavila je cjeloviti prijepis kataloga crtea iz kolekcije Francesca
Agliettija, kojemu su crtei pripadali. U katalogu se crte vodi
kao uradak Giovannija Bellinija, a Debora Tosato ga pridaje ne-
znanom slikaru. Kompozicija je uistinu veim dijelom preuzeta
s Bellinijeve pale Barbarigo, na to su upozorili jo Tietze i Tiet-
ze-Conrat, iako podravaju atribuciju Francescu, no naglaavaju
izraziti arhaini karakter i konzervativni trend koji se zaudno
dugo odrao u porodici Santa Croce. Atribuciju crtea Frances-
cu da Santa Croce svakako treba podrati i upozoriti na drukiji
crtaki duktus u odnosu na Girolamov. Naglaena je linearnost
crtea, bez rafranja sjena kojima se postie prividna trodimen-
zionalnost prikazanih likova koja veinom karakterizira Girola-
move crtee. Iako je Francesco vjerno kopirao oeva rjeenja, u
nastojanju da to vjernije prenese zadane modele izostaje spon-
tanost i sloboda crtea a likovi su prikazani naglaeno statino.
Grb porodice Priuli koji je uveden na crteu i godina ustolienja
duda govore u prilog Francescu s obzirom da je rije o godini
koja svakako pripada vremenu nakon Girolamove smrti. Vidi::
GIUSEPPE FIOCCO, I pittori da Santacroce, LArte, XIX.,
Roma, 1916., 195, 205, sl. 31; F. HEINEMANN, Giovanni Be-
llini e i Belliniani, Venezia, 1962., 173, S. 585; H. TIETZE E.
TIETZE-CONRAT, Te drawings of the venetian painters in the
15. and 16. centuries, New York, 1976., 246, no.1398 i 1399; D.
TOSATO, La collezione di Francesco Aglietti (17571836), Sa-
ggi e memorie di storia dellarte, 26, Venezia, 2002., 355429,
sl. 57, 58.
26 urieve primjedbe o slinostima u tretmanu pejzaa svakako
moemo i moramo opravdati iznimno loim stanjem umjetnine
u trenutku kada ga je autor objavio. Tome svjedoi fotografja
poliptiha koja je objavljena kao slikovni prilog uz uriev tekst.
168
Summary
Ivana apeta
A Contribution to the Santa Croce Workshop
At Pakljena on the island of ipan there is a polyptych in ve units within a carved and
gilded frame (total 204 x 140 cm. Recently (in 2003) it was thoroughly restored although the
work had been presented to the public in the exhibition The Golden Age of Dubrovnik, 15
th

and 16
th
century, in the Muzejski prostor in Zagreb and in the Rectors palace in Dubrovnik in
1987. A study of the work from close quarters together with the recent restoration work have
led to a new views and evaluation of the painting, and its more precise stylistic denition.
In the center panel there is a Virgin with a baby Jesus and St. John. At the place of honor to
Her right there is St. Thomas Apostle, and above him there is a half-gure representation of St.
Nicholas. At the other side there is the gure of St. Vlaho, the protector of Dubrovnik bearing a
bishops insignia, and above him a half-gure representation of St. Anthony. The gures of the
central and side panels are shown in front of an open landscape, whereas the half-gures stand
in front of a blue sky with scattered white clouds. The altar reveals features of an expanded
version of a Paduan triptych with four pilasters in the lower section and adorned with the
arabesque. The lunette has not been preserved.
Although there is no written documentation, the specic iconography honoring the names
of the male members of the donor family under the protection of their name saints, the family
coat-of-arms at the lower register, and the local tradition testify that one should look for the
patron among the members of the Krivonosovi family, i.e.,, Toma Antunov or his son Antun.
They were members of a distinguished ipan family which had enriched itself by shipbuilding
and overseas commerce. The members of the family were also in charge of purchasing art works
for the churches of the island, and the most intense period of their cultural activity coincides
with the 1550ies. The polyptich was probably commissioned at that time, as opposed to uris
suggestion of the 1530ies, or an even earlier date suggested by Gjuki - Bender. Vojislav uri
was the rst to bring the work to the scholarly attention around 1950 attributing it to Vin-
cenzo Catena (Venice, ca. 1480 Venice, 1531), whereas Vladimir Markovi has assigned it
to an anonymous Venetian painter while accepting uris dating of ca. 1530. Gjuki-Bender
also attributes it to Catena proposing a date of 1510 for the central eld, and 1515 for the rest.
Based on a stylistic comparison with a number of works from the Santa Croce workshop, in-
tensely present in the Eastern Adriatic as it is well-known, we have attributed the polyptych to
that specic workshop active throughout the 16
th
and the rst two decades of the 17
th
century.
Furthermore, comparing our work with the works of Francesca da Santa Croce, a younger
member of the shop (Venice, 1516 Venice, 1584), one can point out many analogies in par-
ticular with his Noli me tangere and Christ with the Samaritan Woman in the Museo
Borgogna at Vercelli.