IPU - Velika Zupna Crkva Sv. Augustina - ISBN 978 953 7875 08 4

Diana Vukievi-Samarija
Katarina Horvat-Levaj
Davorin Stepinac
Velika
upna crkva sv. Augustina
Povijesno graevni razvoj i valorizacija
Prijedlog konzervatorskih smjernica
ISBN 978-953-7875-08-4
Diana Vukievi-Samarija
Katarina Horvat-Levaj
Davorin Stepinac
Velika
upna crkva sv. Augustina
Povijesno graevni razvoj i valorizacija
Prijedlog konzervatorskih smjernica
Zagreb, 2013.
upna crkva sv. Augustina u Velikoj
IPU, Zagreb, 2013.
SADRAJ:
I. UPNA CRKVA SV. AUGUSTINA U VELIKOJ

UVOD
II. POVIJESNO-GRAEVNI RAZVOJ I VALORIZACIJA CRKVE I SAMOSTANA

1. POVIJESNI RAZVOJ CRKVE I SAMOSTANA
Crkva sv. Augustina uz razdoblju srednjeg vijeka i renesanse (14. 16. stoljee) od
augustinskog sjedita do franjevakog samostana pod okupacijom Osmanlija /Diana
Vukievi-Samarija/
Crkva sv. Augustina i franjevaki samostan u baroknom razdoblju (17. i 18. stoljee)
od osloboenja od Osmalija do ukidanja franjevakog samostana /Katarina Horvat-Levaj/
Crkva sv. Augustina i samostan nakon ukidanja franjevakog reda
2. PROSTORNA ORGANIZACIJA CRKVE
3. MATERIJAL I TEHNIKA GRADNJE
4. GRAEVINSKO I SPOMENIKO STANJE OUVANOSTI
5. INTERPRETACIJA RESTAURATORSKIH ISTRAIVANJA
6. INVENTAR
7. VALORIZACIJA
III. PRIJEDLOZI SANACIJE, OBNOVE, UREENJA I PREZENTACIJE

1. PROBLEMI OBNOVE CJELINE
Prijedlog obnove a
Prijedlog obnove b
2. PRIJEDLOZI KONZERVATORSKIH SMJERNICA
IV. PRILOZI
A. GRAFIKI PRILOZI
Katastarske karte iz 19. stoljea
Arhitektonska dokumentacija postojeeg stanja 1:200 (bez kota)
Skice nalaza konzervatorskih istraivanja
Faze graevnog razvoja kompleksa (prikazi na tlocrtu post. stanja 1:500)
Prijedlozi obnove a i b (prikazi na tlocrtu post. stanja 1:500)
B. FOTOGRAFIJE
Najstarije fotografije i razglednice
Fotografije iz 1959. godine
V. LITERATURA I IZVORI
3
IPU, Zagreb, 2013.
I. UPNA CRKVA SV. AUGUSTINA U VELIKOJ
Uvod
Danas upna, a nekada i franjevaka crkva sv. Augustina u Velikoj, po svom povijesnom
znaenju jedan je od najistaknutijih i najstarijih sakralnih spomenika ovog dijela Slavonije. Svoju gra-
evnu povijest zapoinje u 14. stoljeu kao augustinska crkva, a i novopristigli red franjevaca u 16.
stoljeu izmeu etiri velike crkve izabire upravo nju za svoje sjedite. Ono, meutim, to franje-
vaku crkvu u Velikoj izdvaja od ostalih samostanskih sklopova i crkava Poetine jest injenica da u
njoj kontinuira katoliko bogosluje za vrijeme stopedesetgodinje osmanlijske okupacije (1536.
1691.). tovie, veliki je samostan u to doba sjedite znamenitog fra Luke Ibriimovia koji upravo
odavde vodi svoju borbu za osloboenje Slavonije i njezino pripajanje zagrebakoj biskupiji. Slavna
prolost za vrijeme vjerojatno jednog od najteih razdoblja ovoga kraja, bila je zalog za blistavu
obnovu i procvat tijekom katolike rekonkviste nakon osloboenja. U prvoj polovici 18. stoljea
barokizira se srednjovjekovna crkva i podie se novi etverokrilni samostan s klaustrom monumen-
talnih dimenzija, da bi potkraj stoljea bila poveana i sama crkva. Navedeno povijesno znaenje i
arhitektonsku kvalitetu, naalost ne prati spomeniko stanje ouvanosti. Neto vie od stotinu godi-
na nakon ukidanja franjevakog samostana (odredbom Josipa II.) rue se i samostanska krila, tako da
je od kompleksa ostao samo torzo, s crkvom istrgnutom iz svog konteksta.
U svom dananjem obliku, zidana crkva sv. Augustina, jednobrodno je gotiko barokizirano
zdanje, svetitem orijentirano prema istoku. Istie se neobino izduenim tlocrtom, formiranim
slijedom dogradnji i pregradnji u razdoblju od 14. do 20. stoljea. Osnovnu prostornu organizaciju
ine pravokutni nadsvoeni brod i neto ue kvadratino nadsvoeno svetite, ali u istoj se osi na
istonoj strani nadovezuju kvadratina sakristija (prvotno svetite) i barokni zvonik-kula, a na za-
padnoj strani kasnobarokna dogradnja broda, kojom je crkva, uslijed konfiguracije okolnog terena,
ostala bez glavnog proelja. Budui da je ovakav oblik crkve bio izveden u odnosu na samostan,
kojeg vie nema (ostao je samo manji dio sjeverno uz svetite sa sakristijom), crkva danas djeluje
izrazito neproporcionalno i dezorijentirano, to nisu uspjeli popraviti ni noviji zahvati kojima juna
strana zadobiva obiljeja glavnog proelja.
Time se potreba izrade konzervatorske studije, to bi osim nune graevinske sanacije cr-
kve obuhvatila i prijedloge djelomine rekonstrukcije fragmenata samostana, nametnula kao primar-
ni zadatak.
4
IPU, Zagreb, 2013.
II. POVIJESNO-GRAEVNI RAZVOJ I VALORIZACIJA CRKVE I

SAMOSTANA
1. POVIJESNI RAZVOJ CRKVE I SAMOSTANA
Crkva sv. Augustina u razdoblju srednjeg vijeka i renesanse (14. 16. stoljee) od augustin-
skog sjedita do franjevakog samostana pod okupacijom Osmanlija /Diana Vukievi-Samarija/
Prouavanje srednjovjekovne graevne povijesti crkve sv. Augustina u Velikoj je slojevito.

Onodobni pisani izvori je ne spominju, a tek u 16. stoljeu pismo pape Grgura XIII. moemo
tumaiti kao prvi posredni pisani izvor. Komparativnim istraivanjem graevnih struktura i kasnijih
pisanih izvora iz 17. i 18. stoljea namee se osnovno pitanje njezine izvorne funkcije.
Problem izvorne funkcije crkve

O izvornoj funkciji crkve sv. Augustina u historiografiji nalazimo oprena miljenja.
Nepostojanje direktnih pisanih izvora dalo je mogunost raznih tumaenja njezine funkcije, pa tako i
graditeljske povijesti. Tumaila se kao kapela, crkva franjevakog samostana, kao crkva augustinskog
samostana.
Ostaci srednjovjekovne crkve malih dimenzija potiu razmiljanja o njezinoj izvornoj funkciji
kao kapele, a potrebu za tumaenjem izvorne funkcije crkve u Velikoj kao franjevake crkve odno-
sno samostana od 1339. godine nalazimo kod franjevakih historiografa (Grga evapovi). Nae
miljenje da je crkva sv. Augustina izvorno bila crkva augustinskog reda formirano je prema tumae-
nju nekih povijesnih izvora i oblika svetita koji je blizak augustinskim rjeenjima.
Slijedimo li sigurne izvore, moemo znati da se crkva u Velikoj u srednjem vijeku nalazila na
vlastelinstvu Velika koje se prvi put spominje 1332. godine,1 spominje se i ime upnika Demetrija
koji je platio 20 banovaca, te upna crkva (de subcastro Velka). Josip Buturac navodi da je titular
upne crkve sv. Marija.2 Slijedei spomen crkava nalazimo u ispravi iz 15. stoljea. Na posjedu
Velikih i Bekefija Velikih u diobi grada i posjeda Velika 1435. godine spominje se obiteljska kurija i
kua, te jedan samostan i crkva Bl. Dj. Marije.3 Prema izvjetaju fra Petra Nikolia iz 1660. godine u
Velikoj se spominju dvije ruevne crkve, jedna ispod tvrave sv. Pavla, naputena, a druga sv. Marka
u polju, gdje se za blagdan sv. Marka slui sveta misa. Sunt etiam duae Ecclesiae Velicae dirutae
una sub arce, que manet deserta, altera similiter in campo ubi in festo sancti Marci celebratur, et fuit
processio, concurrens ibidem multitudo Christi fidelium, et est titulum sancti Marci altera sancti Pauli.4
1 Sequuntur rationes Deciame sevennalis collectae in Hungaria ab anno 1332 ad 1337 a Jacopo Bevengarii et Raimundo Bonofato
collectaribus, u: Monumenta Vaticana historiam regni Hungariae illustrantia, series I, tomus I, Budapest, 1887.
2 JOSIP BUTURAC, upe poekog arhiakonata od 1332. 1335,. Zagreb, 1934.
3 JOSIP BSENDORFER, Crtice iz slavonske povijesti, Osijek, 1910., 128 129. CSNKI, DEZS, Magyarorszg. trtnelmi
fldrajza a Hunyadiak korban, II, Budapest ,1894., 385 450.
4 PETAR NIKOLI, Kanonika vizita Petra Nikolia kao vikara biskupa zagrebakog Petra Petretia po Slavoniji 1660, u: TADE SMI-
IKLAS: Dvijestogodinjica osloboenja Slavonije, drugi dio Spomenici o Slavoniji u XVII. vijeku (1640. 1702.), Zagreb, 1891. 8.
5
IPU, Zagreb, 2013.
Usporedbom tih pisanih vijesti moemo zakljuiti da je u 14. stoljeu u Velikoj bilo vie crkava:
upna crkva sv. Marije, crkva sv. Petra ispod utvrde, crkva sv. Marka u polju, te jedan samostan.
Kameni ulomci svodnih rebara iz 14. stoljea koji su vjerojatno pripadali spomenutim crkvama, a
sauvani su u Zbirci danas upne crkve u Velikoj (za koje se dri da su s lokaliteta Rozmarjevac),
ilustriraju ove pisane izvore. Titular samostana saznajemo tek u 16. stoljeu kad ga po prvi put
spominju izvori 1575. godine. Te godine franjevci su dobili Veliku kako potvruje sauvano pismo
pape Grgura XIII. kojim 24. lipnja 1575. iz Rima5 doputa Franjevcima Provincije Bosne Srebrne
da mogu primiti i nastaniti se u kui sv. Augustina sa svim pripadajuim imanjima (...) turcarum
regem eo deducerent, ut ipse, quomdammodo suo oblitus, aliquid catolicae religioni impenderet, et ab
ipso sibi solis in quibusdam partibus regni Hungariae ab eo ocucupatis, et specialiter in loco de Velica
Bosnen. dioecesis domum alias sub invocatione s. Augustini, insimul cum omnibus suis pertinentiis,
annexis, et connexis dictis fratribus restitui, et liberam dimitti obtinuerint. Iz ovog pisma moemo
oitati osim da su se franjevci nastanili u Velikoj 1575. godine, te da je domus samostan pripadao
Augustincima. Pismo spominje da franjevci Bosne Srebrne mogu u Velikoj zaposjesti kuu svetog
Augustina sa svim pripadnostima i vinogradima. Da je postojala i crkva uz samostan moemo zaklju-
iti prema izvorima iz 18. stoljea koji spominju domus uz crkvu. Takoer, kvadratini oblik svetita
moemo tumaiti kao augustinski kor to bi potvrdilo da je crkva izvorno bila augustinska.
Franjevci su doli u Veliku 1575. godine, kasnije su produljili crkvu i obnovili domus - sa-
mostan, koji je u slubi do 1796. godine.6 Od tada je crkva u funkciji upne crkve, da bi oronula
gradnja samostana bila sruena 1925. godine.
Srednjovjekovna crkva
Sluei se izvorom koji donosi Luka Wadding za 1575. godinu gdje izrijekom spominje
lokalitet s imenom sv. Augustina jasno nam je da su franjevci preuzeli augustinsku kuu koja im je
sluila u prvo vrijeme kao samostan, te da su takoer preuzeli i crkvu moemo zakljuiti prema
kasnijim opisima. Prvu vijest o crkvi i samostanu nalazimo pedesetak godina kasnije. Kad se prema
dozvoli pape Urbana VIII.7 nastanio fra Antun Mari u Velikoj. Bolesnog Antuna Maria pohodio je
papin izaslanik Petar Massarecchi 1624. godine i zapisao I crkva i samostan bili su po ondanjem
obiaju dobro utvreni, te su se lako opirali manjim razbojnikim napadima.8 Izvor iz 1639. godi-
ne9 spominje da je ve u Velikoj pedeset godina kola za mlade, dok za 1640. godinu se kae da je
u samostanu bila gimnazija.10 turi opis samostana i crkve iz 1640. godine Pavla iz Rovinja spominje
dva dormitorija jedan iznad drugog, te opisuje crkvu kao urednu i ukraenu novim stvarima.11 Za
istu godinu kae Euzebije Fermendin12 da je u crkvi sv. Augustina iskopan kamen s gotovo izlizanim
5 LUKA WADDING, Annales Minorum, XXI, Ad claras Aquas , Firenze, 1932., 502 503.
6 Car Franjo II. dekretom 19. travnja 1796. ukida franjevaki samostan u Velikoj, a Carskom odredbom od 1. studenog iste godine
vraa franjevcima samostan u Poegi. Franjevaka crkva i samostan u Velikoj naputeni su 1797. godine. PAKAL CVEKAN, Velika,
Velika, 1982.
7 Acta Bosnae MCCXXXVII, 367.
8 JOSIP BUTURAC, Katolika crkva u Slavoniji za Turskog vladanja, Zagreb, 1970., 31.
9 Isto, 87.
10 EUZEBIJE FERMENDIN, Chronicon, 37.
11 STJEPAN ZLATARI, Izvjetaj o Bosni g. 1640. o. Pavla iz Rovinja, u: Starine JAZU XXIII, Zagreb, 1890., 33.
12 EUZEBIJE FERMENDIN, Chronicon, 37.
6
IPU, Zagreb, 2013.
natpisom, po kojem su neki dokazivali da je crkva bila sagraena prije 600 godina. Izvjetaj Petra
Nikolia13 iz 1660. godine posredno spominje samostan sv. Augustina. Usporeujui te historio-
grafske napise s dananjim izgledom crkve moemo zakljuiti da je srednjovjekovna gotika crkva
postojala uz domus samostana augustinaca koji spominje papino pismo, te da su franjevci zatekli uz
samostan i crkvu. Ove srednjovjekovne gradnje nisu znaajnije pregraivali tijekom cijelog 16. i 17.
stoljea. Njezin izvorni izgled jednobrodne crkve s kvadratinim svetitem i samostanom s njezine
sjeverne strane uz vjerojatno neke manje preinake zadran je najvjerojatnije do 1690. godine kad
je crkvu zapalio Ivan (Janko) pukovnik Makar.14 Tragovi tog poara jo su se nedavno mogli vidjeti
na zidovima crkve. Nakon poara ostali su samo zidovi, te su izvreni samo neki nuni popravci.
Prema svjedoenju Luke Ibriimovia, franjevci su sakupljajui milostinju samostan i crkvu popravili15
prema navodima spomenice do 1695. godine16 - drimo da je to doba prvog produljenja crkve.
Vei zahvati i graevinske promjene nastale su tijekom 18. stoljea; prvo je zapoela gradnja novog
samostana, a crkva je bila znaajnije obnovljena tek 1780. godine ex antiquis ruderibus ab imme-
morabili existentibus.17 Godine 1977. pronaene su u svetitu tri grobnice. U srednjoj je pronaen
prsten, prsni kri, te ostaci biskupske kape. Teko je rei kojem biskupu od tri ukopana u crkvi
ovaj grob pripada. Pretpostavlja se da je barokna grobnica pripadala beogradskom biskupu Marinu
Ibriimoviu. U brodu u sredini ispred svetita takoer je pronaena biskupska grobnica. Sauvana
je izlizana mramorna pokrovna ploa na kojoj je bio isklesan veliki kri kao da stoji na vrhu biskup-
ske kape. Taj se kamen nalazi pred ulazom u sakristiju Muzej.
Gotika crkva sastojala se iz broda i ueg etvorinastog svetita. Brod izvorne crkve je danas
odignuto svetite recentnog projekta crkve, a njezino svetite je etvorinasta gradnja koja se pro-
tee prema istoku. Sauvani arhitektonski elementi izvorne crkve: trijumfalni luk, sedilija na ju-
nom zidu i otvor u zidu trijumfalnog luka u tavanu zorno nam govore o stilu. Analizom ovog dijela
graevine vidljivo je da je brod srednjovjekovne crkve bio neto dui (od danas sauvanog dijela u
svetitu dananje crkve), te je skraen prigodom baroknog produenja, odnosno njegov zapadni
dio utopio se u baroknu gradnju. Dio uzdunih zidova, sjeverne i june strane broda, postao je
unutarnji dio longitudinalnih sada irih zidova produetaka. To se moe oitati na vanjskoj junoj
strani broda, gdje zid s oslikom ulazi u masu ireg zida baroknog produetka. Plat zidova prvotne
crkve je sauvan, pa tako i njezina forma, te je moemo oznaiti kao jednobrodnu crkvu s uim
kvadratinim ravno zavrenim svetitem. Pretpostavljamo, da je svetite bilo svoeno (...) sanctu-
arium habet sub fornice more antiquae structurae (...) kako spominje jo vizitacija iz 1730. godine.
Dimenzije sauvane srednjovjekove crkve: svetite duljina 4 m, irina 4,80; brod duljina
5,20, irina 6,00 m.
Prigodom obijanja buke zbog vlage u upnoj crkvi 1971. pronaeni su, osim do sada vidlji-
vog gotikog luka i dijelovi stare gotike crkve: sedilija stara i nova polukrunog oblika koja se nalazi
u dananjem svetitu (izvorno na junoj stijeni broda), fragmenti gotikih lukova, te dio temelja. U
13 PETAR NIKOLI, (bilj. 4).
14 PAKAL CVEKAN, (bilj. 6), 54, 68.
15 Acta Bosnae, MCCCCLXII, 519-520.
16 Protocolum conventus Velika, 407.
17 JOSIP BUTURAC, (bilj. 2).
7
IPU, Zagreb, 2013.
zidovima mogli su se vidjeti vei klesani kameni koji su pripadali staroj crkvi i upotrebljeni su kao
spolije. Kameni blokovi nisu izvaeni jer su bili velikih dimenzija. Nakon tih otkria radove je vodio
Regionalni zavod za zatitu spomenika kulture iz Osijeka.18
Promatranjem graevine s njezine june strane uoavamo na sredini zida svetita vertikalnu
udubinu koja odjeljuje zapadni dio zida na kojem su srednjovjekovne freske od zida koji se protee
prema istoku, novije strukture. Ovi elementi nas upuuju na izvorne strukture graevine. U njezi-
noj unutarnjosti na tom mjestu nalazi se etvorinasto svetite, a iza oltara kroz otvor trijumfalnog
luka ulazi se u neto uu etvorinastu prostoriju gdje se nalazi gotika sedilija.
Udubina na vanjskom zidu ne samo da nam razgraniava stari gotiki brod od starog svetita
ve njezina dubina oznaava debljinu zida koja je dodana na vanjski zid svetita da bi izvana stvorila
dojam paetvorinastog svetita, te tretirala tu staru gradnju kao jedno tijelo. U tlocrtu graevine
vidljivo je da je masa zida svetita (stare crkve) obuena u barokni zidni plat. Debljina dodanog
baroknog zida je upravo tolika koliko je staro svetite bilo ue od broda da bi se stvorio jedinstveni
volumen svetita i dijela broda, te sugerirao privid jednoprostornosti ove dvije prostorne jedinice.
Brod je od svetita odijeljen trijumfalnim lukom iljatog oblika, koji poiva na, u tlocrtu
5/8 - skim slubama s kapitelnim zonama. Na kapitelima su isklesani biljni ukrasi. Trijumfalni luk je
od pete profiliran jednom konkavnom uljebinom. Na junom zidu je polukruno nadvijena nia,
profilirana jednim tapom s dvije konkavne uljebine. Svetite kvadratinog oblika odijeljeno je od
broda ve spomenutim iljatim trijumfalnim lukom s kapitelnom zonom. S june strane je trodijelna
nia ukraena gotikim trolistima iljatog oblika, na sjevernoj strani na mjestu dananjeg otvora za sa-
kristiju najvjerojatnije na istom mjestu je bio i gotiki unutranji portal ulaz u anekse. Na sediliji se
opaaju tragovi originalne boje. Kamenarske pojedinosti, trijumfalni luk, sedilija, vrlo su bliski svojim
oblikom kamenarskim pojedinostima crkve sv. Dimitrija u Brodskom Drenovcu. Osnovno obliko-
vanje sedilije u Brodskom Drenovcu i Velikoj gotovo je identino. Crkva u Drenovcu prema natpisu
na nadgrobnoj ploi19 moe se sigurno datirati u posljednja desetljea 14. stoljea to ujedno datira
i crkvu sv. Augustina u Velikoj. Prihvatimo li ove injenice o srodnosti kamenarskih pojedinosti ovih
graevina moemo zakljuiti da su rad jedne kamenarske radionice koja je djelovala u drugoj polo-
vini 14. stoljea20 na prostoru Poeke doline.
Na junom vanjskom zidu svetita crkve sv. Augustina u Velikoj prilikom skidanja buke
1987. godine pronaene su srednjovjekovne freske. Vidjela su se etiri omeena kvadratina polja.
Na jednom se nalazi sv. Kristofor koji nosi dijete Isusa. Prikaz sveca je uobiajeno monumentalan da
bi bio lako uoljiv iz velike daljine. Njegova veliina moe se objasniti i vjerovanjem koje kae da tko
ujutro ugleda lik sv. Kristofora taj dan nee umrijeti naprasnom smru. Ispod ove freske nalaze se
dva prizora, moda prizor Poklonstva, i sv. Ladislav.21
18 PAKAL CVEKAN, (bilj. 6), 142.

19 Nadgrobna ploa koja se nalazila u crkvi nosila je natpis: Hoc tumulo conditur Dmetrius ultimus surculus de Mitrovaz Filius
Gaspari, Mortuus dei VII ID. Aprilis an. MCCCLXXXIX IVAN KUKULJEVI SAKCINSKI, Natpisi sredovjeni i novovjeki, Zagreb,
1891., 35.
20 DIANA VUKIEVI-SAMARIJA, Gotika sakralna arhitektura Slavonije, Zagreb, 1986., 95 i 151 152.
21 LIDIJA IVANEVI-PANIEK, Freska sv. Kristofora na gotikoj crkvi sv. Augustina u Velikoj, predavanje odrano u Velikoj,
24.8.1999.
8
IPU, Zagreb, 2013.
Crkva sv. Augustina i franjevaki samostan u baroknom razdoblju (17. i 18. stoljee) od oslo-
boenja od Osmanlija do ukidanja franjevakog samostana /Katarina Horvat-Levaj/
Zahvaljujui svom znaaju tijekom osmanlijske okupacije, franjevaki je kompleks u Velikoj

oslobodilaki rat na kraju 17. stoljea doekao kao solidno utvreno zdanje, sastavljeno od gotike
crkve i jednokrilnog samostana sjeverno uz nju, opasanih palisadama i anevima, kako to potvru-
ju opisi iz 17. stoljea (1640. i 1660.).22 Meutim, iako je ve na samom poetku rata Poega bila
osloboena (1687.), tijekom rata crkva i samostan morali su biti rtvovani da bi se ostaci Turaka
istjerali iz Velike: dana 24. kolovoza 1690. godine pukovnik Ivan Makar zapalio je crkvu i samo-
stan.23 Zalaganjem fra Luke Ibriimovia, koji molbu za pomo upuuje i zagrebakoj biskupiji,
kompleks je ubrzo popravljen (do 1695.), tako da je mogao primiti odravanje provincijskih sasta-
naka (1697. 1698.) i provincijskih kapitula (1699. 1702.).24 Za pravi procvat samostana i crkve
u funkcionalnom i graevinskom smislu bio je, meutim, ipak potreban zavretak rata, koji je donio
mir u Srijemskim Karlovcima 1699. godine.
U novim povijesnim okolnostima, kada car Leopold I. obnavlja veliku gospotiju, dajui
je svom tajnom savjetniku grofu Leonu Ullefeldu, a veliki franjevaki samostan postaje sredinje
mjesto za cijelu franjevaku provinciju Bosnu Srebrenu, zapoinje radikalna obnova samostana i
crkve.25 Budui da su gotika crkva i jednokatno samostansko krilo sjeverno uz nju, postavljeni tako
da zajedno formiraju L tlocrt (s krakovima juno i istono), najprije se 1701. godine grade dva
nasuprotna krila samostana (sjeverno i zapadno), koji su s postojeim graevinama zatvorili kva-
drat, kako se navodi u samostanskom protokolu.26 U toj prvoj fazi, novopodignuta krila, tradicio-
nalne tlocrtne koncepcije s hodnicima uz unutranje fasade prema klaustru i nizovima prostorija uz
vanjska proelja, nisu bila nadsvoena.27
Postava novih krila podrazumijevala je produenje gotike crkve, koja je, kako je spome-
nuto, zatvarala samostan s june strane. Naime, prvotnu je crkvu iz 14. stoljea inilo vrlo malo
kvadratino nadsvoeno svetite rastvoreno iljastim trijumfalnim lukom prema neto irem pra-
vokutnom brodu, koji s obzirom na svoju razmjerno malu irinu nije mogao imati neku znatniju
duinu. Prilikom obnove krajem 17. stoljea gotiki se brod skrauje i svodi na kvadratino svetite
uz koje se prigrauje novi brod neto vee irine i vrlo velike duine.28 Prvotno pak svetite zado-
biva funkciju sakristije, a da bi se izvana postigao privid jedinstva starog i novog svetita, boni zidovi
prvoga se podebljavaju. Dok je u starom svetitu poetkom 18. stoljea jo bio sauvan stari svod,
brod i novo svetite nadsvouju se za to doba karakteristinim bavastim svodom sa susvodnica-
22 PETAR NIKOLI (bilj. 4), 8.

23 PAKAL CVEKAN (bilj. 6), 53 54.
24 Isto.
25 Isto, 62 63.
26 Protocolum seu conscriptio totius provinciae argentinae ad usum conventus Velicensis sancti Augustini, rukopis u franjevakom
samostanu u Poegi, dalje: Prot. conv. Vel., 407, PAKAL CVEKAN (bilj. 6), 69.
27 Isto.
28 Prema opsima i interpretaciji arheolokih nalaza iz 1977. godine stara crkva skraena je za 7,50 m, te je na tom mjestu proirena
za 1,5 m, te nanovo produljena za 17 metara. MIRKO ROGINI, Dodatak, u: PAKAL Cvekan, Velika, Velika, 1982., 142.
9
IPU, Zagreb, 2013.
ma, a u brodu se podie veliko pjevalite na etiri zidana stupa koje je zapremalo treinu crkve. Sa
svake strane broda nalazila se po jedna kapela, od kojih je juna, posveena sv. Franji, bila nadsvo-
ena.29 Iznad sakristije (starog svetita) bio je podignut zvonik.30 Poveanje i obnovu crkve spominje
Protokol samostana 1713. godine,31 a tako barokiziranu crkvu opisuje i prva kanonska vizitacija iz
1730. godine: (...) totaliter murata est, sanctuarium habet sub fornice more antiquae structurae in
quo post majorem Aram noviter extructam et quasi in medio praedicti sanctuarii prius Venerabilis PP.
Franciscani Conuentus Velicensis ubi et Novitiatus eorumdem habetur Provinciae Bosniensis Chorum
suum habuerant ex quo est porta qua intratur sacrestiam et alia habetur porta qua ex sanctuario in-
tratur Ecclesiam. Parietes Ecclesia sunt firmi; Sanctuarium distinctum cancellis ligneis a Navi Ecclesiae
lateribus stratae prout et sanctuarium quod una cum Navi Ecclesiae est totaliter sub fornice firmo mu-
rato cum cripsis aliquot. Chorus praefatorum PP. innixus quator columnis muratis extendit se ad tertiam
partem Navis Ecclesiae in quo Organum cum stallis pulcherimi et preciosi laboris arcularii viginti quator
personas capiens. Item crates ligneae ad Ecclesiam versus Tectum bonum. Duas capelas murates ex
Navi Ecclesiae pariete perfracto eidem coniunctas habet sub fornice una a meridie, alteram a septen-
trione (...) Turris sub qua praedicta sacristia est majoris ex parte solidata continet in se 4 campanas
benedictas (...).32 U iduoj vizitaciji precizno se navode i otvori crkve pet prozora, troja vrata
(jedna velika na zapadu, pokrajnja prema jugu i tree iza velikog oltara), a za sakristiju je spomenu-
to da je iza velikog oltara, znai u starom svetitu: (...) Visitavi Ecclesiam Parochialem s. Augustini
Eppiscopi in pago Velika situatam, quae murata est, sat ampla, bene tecta, 5 habet fenestras vitre-
as, tres pariter portas, bene clausas, quarum una major est, altera lateralis tertia autem post altara
majus sacristiam versus muri Ecclesiae hujus sub fornice positae, sunt firmi et solidi (...) supra portam
Ecclesiae, versus medium extensis est chorus cum stalis et organo (...).33
Nakon poveanja crkve i dodavanja dvaju novih krila slijedilo je 1733. godine ruenje starog sa-
mostana i podizanje istonog krila na njegovu mjestu, koje je prema rijeima kroniara bilo skupo
graeno,34 a dovreno je idueL godine. Unato komentaru fra Emerika Pavia Godine 1734.
elegantno zapoeti samostan je konano dovren,35 dvije godine kasnije podie se uz bonu stranu
crkve i etvrto juno krilo samostana.36 Time je ostvarena karakteristina prostorna organizacija
baroknog franjevakog samostana: etiri krila, od kojih su istono i zapadno vee duine od ostala
dva, a juno krilo uz crkvu manje irine od preostala tri krila, formiraju pravokutni tlocrt s unu-
tranjim dvoritem. U odnosu pak na barokiziranu crkvu, proelje istonog krila (gdje je bio ulaz
29 Godine 1732. zagrebaki biskup Juraj Branjug potvruje vjerodostojnost pisma Benedikta XIII., kojim papa proglaava oltar sv.
Franje povlatenim. Prot. conv. Vel, 408, PAKAL CVEKAN (bilj. 6), 84.
30 Taj zvonik je struen 1733. godine kada se zapoelo s gradnjom istonog samostanskog krila. Prot. conv. Vel., 407.Tada su zvona
do izgradnje novog tornja visila na drvenoj konstrukciji. PAKAL CVEKAN (bilj. 6), 94.
31 Prot. conv. Vel, 407, PAKAL CVEKAN (bilj. 6), 82.
32 Nadbiskupski arhiv Zagreb (dalje: NAZ), Kanonske vizitacije (dalje: Kan. viz.), protokol (dalje: prot.) 29/I, 36 (transkripcija: dr.
Anelko Badurina).
33 NAZ, Kan. viz., prot. 29/I, 1746. godina, 149.
34 Temeljni kamen je poloio 1. travnja 1733. godine bivi provincijal, o. Ivan Kopjarevi iz Straemana. Ugraena je olovna ploa s
natpisom: Hic tractus ab Oriente inceptus est aedificari Anno 1733. De prima Aprilis ad honorem Dei et Sancti Augustini Eppi et Eccle-
siae Doctoris, Sedente in Trono Apostolico Clemente XII sub Imperatore Carolovi Generalatus Rendissimi Patris Joannis de Sotto totius
Ord. Min. Ministro Generale. Provintus A. R. P. Antonii Marcovich, Guardus vero R. P. Andreae Bennacsich. Praeside A. R. P. Joanne de
Straxemano ex Miro Prole. PAKAL CVEKAN (bilj. 6), 69.
35 Ram. Viridantis, 344, PAKAL CVEKAN (bilj. 6), 70.
36 Prot. conv. Vel., 407, PAKAL CVEKAN (bilj. 6), 70.
10
IPU, Zagreb, 2013.
u samostan) nalazilo se u liniji njezina zaelnog zida, dok je zapadno krilo bilo za cijelu svoju irinu
istaknuto od proelja crkve, formirajui tako mali trg pred ulaznim proeljem.
O unutranjem rasporedu i namjeni prostorija govore pisani izvori:37 u istonom krilu nalazi-
la se u prizemlju sakristija, blagovaonica, kuhinja, smonica, te glavni ulaz u samostan i stubite, a na
katu je bilo esnaest soba. U sjevernom i zapadnom krilu u prizemlju su bile zajednike prostorije,
a na katu prostorije za stanovanje redovnika, dok je u junom krilu bilo smjeteno sedam soba za
novake (novicijat). Vanjska proelja samostana bila su jednostavno rijeena, s lunim glavnim ulazom
i nizovima pravokutnih prozora, dok su unutranja proelja imala u prizemlju arkade na etvrtastim
stupcima i prozore na katovima. Fotografije snimljene prije ruenja pokazuju da su prizemlja bila na-
glaena stiliziranom rustikom (vjerojatno naslikanom), a prozorski okviri s ugaonim istacima uima
takoer su se isticali drukijom bojom.
Tako obnovljeni franjevaki kompleks dobiva 1740. 1742. godine snani vertikalni nagla-
sak izgradnjom zvonika,38 smjetenog uz stranju stranu staroga svetita, s kojim je tlocrtnim dimen-
zijama priblino izjednaen. U skladu s nekadanjim znaajem samostana, kao utvrde kranstva
u doba turske okupacije, zvonik se i sada, kada vie nema neposredne ratne opasnosti, osigurava
pukarnicama. Njegov dananji ulaz smjeten je, kao i ulaz u samostanski kompleks, na istonoj
strani, a zadnja etaa rastvara se karakteristinim biforama. Poput sruenog samostana proelja
zvonika takoer se ralanjuju naslikanim kvadrima crvene boje. Zvonik opisuje kanonska vizitacija
1746. godine: Campanile Ecclesia haec habet muratum, scandulis rubro colore decoloratis decenter
tectum, in quo 5 sunt campanae benedictae.39 Godine 1773. kapa zvonika obojana je crveno i zele-
no, sa zlatnim privjescima, no unitena je udarom groma 1799. godine.40
Idua znaajna promjena u volumno-prostornoj organizaciji kompleksa odigrala se pot-
kraj 18. stoljea. Naime, veliki broj redovnika u velikom samostanu nalagao je poveanje crkve.
Godine 1779. provincijal Bla Tadijanovi sklapa ugovor sa zidarom Vjenceslavom N. iz Pakraca
za produljenje crkve na zapadnoj strani i za izgradnju novog kora i kripte ispod njega.41 Radovi su
poeli 3. kolovoza, a zavreni su 8. studenog iste, 1779. godine.42 Crkva je produena do krajnjih
granica, zaposjevi prostor trga ispred proelja i izjednaivi se tlocrtnim i visinskim gabaritima sa
zapadnim krilom samostana. Budui da se neposredno ispred novog proelja protee cesta, vie
nije bilo mogue organizirati ulaz u crkvu na toj strani. U unutranjosti taj produeni dio s velikim
zidanim pjevalitem, nadsvoen je kasnobaroknim ekim kapama. Produena crkva opisana je u
kanonskoj vizitaciji: Ecclesia ex solidis materialibus ab immemorabili ex antiquis ruderribus extructa,
sub fornice tota, lapidibus quadratis politis strata, choro amplo aeque murato provisa, in quo organum
(...) Post aram majorem turris quae exitu fulminisante 7 annos conflagravit et unice muri manserunt.43
37 PAKAL CVEKAN (bilj.6), 70 71.

38 Temeljni kamen tornja postavljen je 2. lipnja 1740. godine. Isto, 96.
39 NAZ, Kan. viz., prot 29/I, 149.
40 Bono na kapi zvonika bili su postavljeni kipovi anela. Prilikom popravka zvonika nakon udara groma u jabuci kria pronaen je
zapis o njegovoj gradnji 1740. 1742. godine. Prot. conv. Vel., 408. PAKAL CVEKAN (bilj. 6), 96.
41 Isto, 83.
42 Isto, 82 83. Ovo produenje u odnosu na stariju crkvu spomenuto je i u upnoj spomenici (Memorabilia, 1795. 1800.):
Svetite velike crkve, zajedno s tijelom crkve sve do kora iskljuivo je staro, bolta nova.
43 NAZ, Kan. viz., prot. 38/X, 1804. godina, 82.
11
IPU, Zagreb, 2013.
No veliki franjevci nisu imali prilike dugo uivati u ovom graditeljskom zahvatu, koji im je,
pod cijenu estetskog dojma, poveao komfor stanovanja i rada. Iako ih nije zahvatio prvi val re-
formatorskog ukidanja redovnikih crkava, budui da su vodili upu,44 ubrzo su ipak morali napu-
stiti Veliku. Naime, poto je odlukom Josipa II. zatvoren franjevaki samostan u Poegi (1789.),
intervencijom akovakog biskupa, naknadno je odlueno da se umjesto Poege rtvuje Velika.
Carskom odlukom od 19. travnja 1796. godine odreeno je da se franjevci iz Velike presele u
Poegu, to je ostvareno 1. studenog idue godine.45 U Velikoj je ostao samo jedan franjevac u
ulozi upnika koji seli u nekadanju zgradu franjevake suknare koju preureuje u upni dvor, dok
samostan dolazi u vlasnitvo velikog gospodara plemia Svetia.
Crkva sv. Augustina i samostan nakon ukidanja franjevakog reda

Poetkom 20. stoljea upnik Franjo ultajs pristupio je temeljitoj obnovi sada upne crkve
sv. Augustina.46 Oito u elji da nadoknadi gubitak proelja, on redizajnira junu bonu stranu (s
jedinim vanjskim ulazom u crkvu), uz istodobno ruenje bone kapele, te izgradnje dva para plitkih
bonih kapela to na vanjskim stranama formiraju plitke rizalite. Te, ne ba previe uspjele promje-
ne, popratio je kompletnim uklanjanjem izvornog franjevakog inventara i njegovom zamjenom
tada modernim tirolskim oltarima.
To meutim nije bio kraj gubitka spomenikih vrijednosti ovoga osebujnog arhitektonskog
kompleksa. Samostan, koji je ostao bez odgovarajue namjene, najprije u dravnom, a zatim u pri-
vatnom vlasnitvu, postupno se sve vie uruavao. Godine 1918. inicijativom velikog upnika Ivana
Vukelia i povjesniara Julija Kempfa pokualo se posredstvom Zemaljskog povjerenstva za uvanje
historijskih spomenika u Zagrebu graevinski obnoviti kompleks.47 No samostan je i dalje mijenjao
privatne vlasnike, od kojih su ga posljednji Pilat, Zeli i Markanjevi iz Trenkova dali 1925. godi-
ne sruiti. Godine 1986. sruen je i stari upni dvor (nekadanja franjevaka suknara), te je sagraen
novi na sjevernom rubu nekadanjeg samostanskog kompleksa.
44 Nakon osloboenja Slavonije od Osmanlija, veinu upa su vodili franjevci. Zagrebaki biskup Franjo Thauzy ukida im tu privilegi-
ju 1753. godine, uz izuzetak Velike i Naica. Car Josip II. pak 1789. godine zatvara one samostane koji su imali malo redovnika i koji
nisu vodili upe. PAKAL CVEKAN (bilj. 6), 76 77.
45 Isto.
46 Isto, 84.
47 MIRKO ROGINI (bilj. 28), 145.
12
IPU, Zagreb, 2013.
2. PROSTORNA ORGANIZACIJA CRKVE
Premda je franjevaki kompleks u Velikoj doekao nae vrijeme i vie nego devastiran, bez
cijelog samostana, sva bitna razdoblja njegove graevne povijesti, to zapoinje u dalekom 14.
stoljeu, ostala su zabiljeena u graevnoj strukturi i prostornoj organizaciji crkve.
Smjetaj
Naselje Velika formirano je uz cestu u rijenoj dolini, izmeu obronaka Papuka, od kojih
se na brdu Lupjak, sjeverno od naselja, nalazi srednjovjekovni grad (burg). Samostanski kompleks
zapremio je strateki znaajnu toku u prostoru, podno burga, na spoju dvije ceste to vode prema
sjeveru, jedna uz rjeicu Boji zdenac, a druga uz rjeicu Duboku, koje se upravo ispred samostana
spajaju u rijeku Velianku. Sama pak crkva, smjetena na junoj strani kompleksa, postupno je rasla
prema zapadu, doprijevi svojim proeljem sve do ceste, dok je uz njezinu junu fasadu formiran
prostrani plato. Uz crkvu se nekada nalazilo ograeno groblje, kako to svjedoe kanonske vizitacije
iz 18. stoljea: Cemeterium bendictum est circa Ecclesiam bene cinctum.48
Tlocrtno-prostorno rjeenje crkve

Crkva sv. Augustina jednobrodna je nadsvoena graevina s pravokutnim brodom proire-
nim s dva para plitkih kapela i kvadratinim svetitem, na koje se u istoj osi nadovezuju kvadratina
sakristija i kvadratini zvonik. Kao to je spomenuto, takvo rjeenje oblikovano je postupno: u
prvoj gotikoj fazi (14. 15. stoljee) crkvu su inili kvadratino svetite i neto iri brod, u
drugoj baroknoj fazi (kraj 17. stoljea), gotiki se brod skrauje i pretvara u svetite novopodi-
gnutoga ireg i vrlo dugakog broda, a staro se svetite adaptira u sakristiju, u treoj fazi uz bone
se strane broda dograuju dvije nasuprotne kapele (do 1732.), u etvrtoj fazi (1740. 1742.), uz
staro svetite dograuje se zvonik, u petoj fazi (1779.) rui se zapadno proelje i crkva se produ-
uje na zapadnoj strani, u estoj fazi (1900.) rui se juna bona kapela i formirajnu se plitke bone
kapele u brodu, uz paralelno preoblikovanje junog bonog proelja.
Unutranjost
Kvadratini prostor prvotnog gotikog svetita nadsvoen je krinim svodom koji datira
iz kasnijeg razdoblja (18. stoljee).49 Od izvorne plastike sauvan je kameni iljasti trijumfalni luk,
postavljen na poligonalne slube s kapitelima ukraenima biljnim motivima te kamena trodijelna
sedilija (sa iljastim lukovima) na junoj strani iznad koje je probijen mali luni prozor. Na nasuprot-
nom zidu nalaze se vrata to vode u nekadanje istono krilo samostana (sakristiju), a na zaelnom
zidu svetita je velika luno zakljuena nia unutar koje je probijen ulaz prema prizemlju baroknog
zvonika. Iznad nekadanjeg svetita podignuta je nadsvoena prostorija, povezana s katom zvonika.
Nekadanji gotiki brod dananje svetite barokizirane crkve, takoer je spomenutom
adaptacijom zadobilo kvadratini tlocrt, a nadsvouje ga bavasti svod s parom susvodnica. Ispod
48 NAZ, Kan. viz., prot. 29/I, 36.
49 U prvoj kanonskoj vizitaciji 1730. godine spominje se jo stari svod. NAZ, Kan. viz., prot. 29/I, 36.
13
IPU, Zagreb, 2013.
lunog prozora na junoj strani (formiranog na mjestu gotikog prozora) ugraena je segmentno
zakljuena kasnogotika kamena sedilija profilirana oblim tapom i uljebinama. Postojanje sedilije u
nekadanjem brodu upuuje na zakljuak da je zbog potrebe dugog redovnikog kora, nakon to
je gotika crkva postala franjevaka, i dio broda bio adaptiran u svetite. Prema dograenom ba-
roknom brodu svetite se rastvara polukrunim trijumfalnim lukom, a u vizitacijama 1730. i 1746.
godine navodi se da je svetite odvojeno od broda drvenom pregradom.50
Barokni brod, vrlo izduenog pravokutnog tlocrta, razlikama u nainu svoenja jasno govori
o dvije faze svog oblikovanja, prvoj (17./ 18. stoljee) kada je izveden vei dio uz svetite s bava-
stim svodom ralanjenim sa est pari susvodnica i drugoj fazi (krajem 18. stoljea) kada je brod
produen na proelnoj strani uz istodobnu izvedbu ekih kapa ispod i iznad novog pjevalita. Stariji
dio broda osvijetljen je lunim prozorima na junom zidu, a na toj je strani probijen i boni ulaz u
crkvu. Na suprotnoj strani vidljiva su zazidana vrata prema nekadanjem samostanu, i to u razini pri-
zemlja blizu svetita i blizu proelnog zida, te u razini starog pjevalita (od kojeg su otkriveni tragovi
na bonim zidovima). Dograeni dio broda osvijetljen je pravokutnim prozorima.
Umjesto prvotne duboke poligonalne bone kapele uz junu stranu broda (iji su obrisi
otkriveni arheolokim sondiranjima), te vjerojatno adekvatne kapele uz sjevernu stranu broda (koju
spominju izvori),51 poetkom 20. stoljea oblikovana su dva para plitkih bonih kapela za bone
oltare, nadsvoenih bavastim svodovima.
Zidovi crkve nakon obnove poetkom 18. stoljea bili su, prema restauratorskim istrai-
vanjima bijeli (bjelokosni s malo ruiastog pigmenta), ulaz u samostan na sjevernom zidu ispod
pjevalita bio je naglaen iluzionistikom arhitekturom, a pod je bio poploen opekom. U obnovi
poetkom 20. stoljea izveden je ablonski oslik s vegetabilnim ornamentima, dok su danas zidovi
plavo-sivi. Podovi su poploeni raznobojnim keramikim ploicama.
Vanjtina
Povijesna slojevitost crkve jasno je izraena na oblikovanju njezina plastikog tijela i ralam-
bi fasada, premda se u nekoliko faza gradnje crkvu pokualo oblikovno ujednaiti, tako da je danas
prekrivena jedinstvenim trostrenim krovom (koji obuhvaa gotiko i barokno svetite, te barokni
brod i njegov kasnobarokni proelni produetak).
U pogledu obrade fasada, najvea je panja pridana urbanistiki najistaknutijoj junoj bo-
noj strani, na kojoj se ujedno najbolje ita ve vie puta spomenuti slijed gradnje. S obzirom da je
izvorno ranogotiko svetite prilikom baroknog poveanja crkve izvana podebljano, u tom dijelu
nisu vidljivi ranogotiki elementi; zid je rastvoren jednostavnim lunim i pravokutnim prozorom,
postavljenima jedan iznad drugog. Nasuprot tome, dananje svetite (skraeni gotiki brod) sauva-
lo je na junoj strani gotiki kameni sokl (profiliranog gornjeg ruba), te ugaone gotike kvadre kao i
donji dio skoenog kamenog okvira gotikog prozora (koji je u gornjem dijelu naknadno povean
i polukruno zakljuen). Kako je ve spomenuto, na tom dijelu fasade otkrivena je i kasnogotika
50 Isto, 36, 149.

51 Ova kapela, spomenuta u prvoj kanonskoj vizitaciji 1730. godine, bila je vjerojatno sruena prilikom izgradnje najmlaeg junog
samostanskog krila uz bonu stranu crkve 1734. godine.
14
IPU, Zagreb, 2013.
freska s prikazom sv. Kristofora. Juna bona strana baroknog broda rastvorena je u starijem di-
jelu s etiri razliito razmaknuta luna prozora, dok proelni prigraeni dio ima u gornjem dijelu
dva pravokutna prozora. Ve spomenuta prigradnja dva para plitkih bonih kapela poetkom 20.
stoljea, na junoj je strani izvana tretirana na neoklasicistiki nain, s izrazitom namjerom poveanja
reprezentativnosti, tog sada glavnog ulaznog proelja. Naime, kapele formiraju plitke rizalite nagla-
ene ugaonim pilastrima i trokutnim timpanima, a kod kapele blie ulazu, cjelokupna je kompozicija
proirena u obliku slavoluka, tako da rizalit obuhvaa luni portal52 i njegov slijepi pandan s druge
strane kapele.
Nekada glavno zapadno proelje, nakon produenja crkve posve je izgubilo proelni karak-
ter: rastvoreno je samo s dva pravokutna prozora u gornjem dijelu. Bez otvora je danas i sjeverna
bona strana crkve, uz koju se nekada protezalo samostansko krilo. Vidljiva su samo zazidana vrata
u produenom dijelu na razini pjevalita, kao i vrata u brodu, neposredno uz svetite. Rizaliti plitkih
bonih kapela ovdje su jednostavnije oblikovani nego na nasuprotnom proelju. U obnovi vanjtine
osamdesetih godina na sjevernom proelju izvedeni su slijepi lukovi koji bi trebali asocirati na svo-
dove hodnika sruenog samostanskog krila. Produeni dio broda naknadno je na sve tri slobodne
strane pojaan masivnim skoenim kontraforima, a manji pravokutni kontrafori podupiru i zapadni
dio starijeg dijela broda s june strane. Proelja crkve izvorno su bila bijela, a danas imaju sivkasti
ton.
Zvonik
Kvadratini zvonik, podignut uz stranju stranu svetita, istie se debljinom zidova oko 2m u
donjoj zoni, gdje je nadsvoen krinim svodom. Rastvoren je lunim ulazom na istonoj strani, pu-
karnicama u obliku kljuanice, probijenima na etiri razine (juno i istono),53 te polukrunim bifora-
ma na sve etiri strane zavrne loe za zvona. Na razini prizemlja i prvog kata, vratima komunicira
s crkvom. Proelja zvonika ralanjena su naslikanim crvenim kvadrima (recentno restauriranima)
na nain da je njima obuhvaena cijela prizemna zona, te ugaoni dijelovi sredinjeg dijela, dok su na
loi za zvona u istoj boji naslikani ugaoni pilastri. Sami zidovi su bijeli, crvenom bojom naglaeni su
rubovi pukarnica, a kao poseban koloristiki efekt istie se zelena boja na kamenom okviru bifora
(s crvenim fugama naslikanih kvadara). Iznad bifora naknadno je postavljen sat. Na profiliranom
zavrnom vijencu izmjenjuju se sve tri boje (bijela, crvena i zelena), a pokrov zvonika ini jedno-
stavni piramidalni krov, koji je zamijenio dekorativno tretiranu kapu (s crvenim i zelenim oslikom te
pozlatom), unitenu u udaru groma 1799. godine.
Sakristija ostatak istonog krila samostana

Neposredno uz sjevernu bonu stranu svetita sauvan je ostatak prizemlja nekadanjeg
istonog krila, nadsvoen bavastim svodom sa susvodnicama, danas u funkciji sakristije (s ulazom
istono). Recentno je (1971.) dograen prvi kat, te aneks sa stubitem zapadno, radi smjetaja
muzejske zbirke. Dogradnja je oblikovno usklaena s prizemljem, tako da su proelja rastvorena
52 Tom prilikom portal je suen, kako to pokazuju rezultati restauratorskih sondiranja.
53 Na junoj i istonoj strani nalaze se po etiri pukarnice, a na sjevernoj i zapadnoj strani po jedna.
15
IPU, Zagreb, 2013.
pravokutnim prozorima (po dvije osi istono i zapadno, te jedna prozorska os na zabatnoj sjever-
noj strani), iji okviri, izvedeni u buci, imaju naglaene ugaone istake (ui), to je nain oblikovanja
adekvatan prozorima sruenog samostana (kako to svjedoe stare fotografije).
3. MATERIJAL I TEHNIKE GRADNJE
Gotiki i barokni dijelovi crkve graeni su mjeavinom kamena i opeke, dok je barokni zvo-
nik u cjelosti izveden u opeci. Gotika arhitektonska plastika (prozorski okviri, sedilije, trijumfalni luk,
sokl) je kamena, a u baroku, i kasnije, okviri otvora bili su naglaavani profilacijama u buci. Svodovi
su zidani, krovite je drveno. Pokrov crkve je crijepom, dok je kapa zvonika limena.
Pod crkve u 20. stoljeu poploen je betonskim ploicama, a ispod su sauvani ostaci poplo-
enja od kamena i opeke. U sakristiji je pronaeno poploenje od opeke, kao i u starom svetitu;
pod u zvoniku je betonski.
Nadogradnja kata nad sakristijom i dijelom sauvanog istonog trijema je izvedena betonskim
bloketima, a strop nad njom je betonska ploa s gredama iznad.
16
IPU, Zagreb, 2013.
4. GRAEVINSKO I SPOMENIKO STANJE OUVANOSTI
Opi je dojam dobrog graevinskog stanja crkve, osim evidentnih pukotina na zapadnom
prigraenom dijelu pjevalita (dokazano nekvalitetno izvedenog, s problematinim temeljenjem i
naknadno postavljenim upornjacima kao sanacijskim rjeenjem s poetka 20. stoljea). Krovite nad
laom i svetitem je upitne kvalitete i statike, a pokrov je dotrajao. Krovite pak nad dograenim
katom istonog dijela je novo, ali potpuno graevinski neprihvatljivo.
No jednako je tako opi dojam zaputenog stanja i vanjtine, a pogotovo unutranjosti

crkve. U novije su vrijeme obnovljena i prezentirana proelja zvonika (buka, otvori, oslik), s pira-
midalnom kapom, ali nije sanirano kameno podnoje. Ostala su proelja crkve oronula moda je
u neto boljem stanju juno proelje lae; najugroeniji su donji dijelovi (podnoja), jer ne postoji
drenaa, a okolni teren je na mnogim mjestima na previsokim kotama.
Problemi s kapilarnom vlagom odrazili su se i na unutranjosti crkve: donja je zona sa

bukom uz vanjske zidove lae propala (sada je otuena zbog isuivanja); boja gornjih dijelova
zidova i svodova je sumorno siva, u prozorskim okancima su neprikladna tamnija stakla. Noviji oslik
zida s trijumfalnim lukom ne pridonosi svijetlijem dojmu, kao niti tamne boje dijela s pjevalitem.
Cjelovitom dojmu dotrajalosti pridonosi i nekvalitetno, na mnogim mjestima oteeno poploenje
betonskim ploicama s poetka 20. stoljea, pogotovo u sudaru s novijim rjeenjem povienog
svetinog dijela. Namjetaj u crkvi od onog u svetitu do klupa u lai neprimjereno je oblikovan,
dok umjetno osvjetljenje treba naelno drugaije rijeiti.
to se spomenikog stanja ouvanosti tie, ono je ve u ranijem dijelu teksta navedeno.

Sumirajmo to ovako: najvea je teta, to je kompleks izgubio istono krilo, odnosno to je nakon
toga izveden dananji neprimjeren nadomjestak. Jednako tako alimo za junom bonom kapelom,
jer bi to osim spomenike vanosti bio kvalitetan dodatni liturgijski prostor. Sigurno da zamjenska
izgradnja plitkih bonih kapela (s vanjskim istacima nezgrapnim na sjevernom proelju, i bolje
rijeenim unutar klasicistikog oblikovanja junog proelja) nije najsretnije rjeenje, ali s ukupnim
ureenjem unutranjosti poetkom 20. stoljea predstavlja zaokruenu cjelinu (glavni i boni oltari,
propovjedaonica, krstionica, poploenje).
Noviji prilozi kiparski Krini put / grubo izduben u strukturi starog zida, koji je zamijenio
relativno uredne uramljene prikaze s poetka 20. stoljea; zatim velike ispovjedaonice / takoer u
izdubljenom starom zidu, kao i slikarska obrada zida s trijumfalnim lukom nisu prihvatljiva rjeenja.
Skromna sauvanost izvornih dijelova namee imperativ ouvanja, sanacije i prezentacije

maksimalno mogueg. U svezi s time, novi prijedlozi ne mogu biti samo tzv. autorski prilozi, ve
prije svega moraju zadovoljiti stroge konzervatorske kriterije obnove.
17
IPU, Zagreb, 2013.
5. INTERPRETACIJA RESTAURATORSKIH ISTRAIVANJA
Djelomina obnova crkve sedamdesetih godina 20. stoljea (sanacija od vlage i betoniranje
poda svetita), potaknula je poetak arheolokih i konzervatorskih istraivanja, voenih od strane
Regionalnog zavoda za zatitu spomenika kulture u Osijeku. U sondiranjima tijekom 1977. godine
otkriveni su unutar dananjeg baroknog broda preostali zidovi gotikog broda, od kojih se boni na-
laze, dakako u produetku dananjeg svetita, dok mu je proelni zid fiksiran na udaljenosti od 12,5
m od gotikog trijumfalnog luka. U svetitu je ispod dananjeg keramikog poploenja otkriveno
starije poploenje od opeke. Juno uz barokni brod otkopani su temelji sruene, poligonalno zaklju-
ene, bone kapele. Unutar crkve i neposredno uz nju pronaeno je vie grobova. Sondiranje je
takoer obuhvatilo gotiku arhitektonsku plastiku u unutranjosti crkve, koja je tom prilikom oie-
na i zatiena.
Daljnja restauratorska sondiranja potaknula je obnova fasada 1987. godine. Tom prilikom,
pod vodstvom restauratora Emila Pohla i Ivana Sre (Restauratorski zavod Hrvatske), otkrivena su
dva sloja zidnih slika na bonoj strani nekadanjeg gotikog broda, od kojih je gornji sloj s prikazom
sv. Kristofora prezentiran. Istodobno otkriveni su i obnovljeni dijelovi gotike vanjske kamene plasti-
ke sokl, ugaoni klesanci i prozorski okvir.
Obnova zvonika 1998. godine (restauratorska istraivanja: Josip Minks, projekt prezentacije:
Davorin Stepinac), takoer je utemeljena na opsenim restauratorskim istraivanjima, koja su omo-
guila rekonstrukciju izvornog oslika s crvenim rustinim kvadrima te zelenim oslikom okvira bifora.
Godine 2005. izvrena su sondiranja na zidovima i svodu sakristije. Ispod ablonskog oslika
iz 20. stoljea otkrivena je vapnena buka s bijelim naliem iz 18. stoljea (Umjetnika radioni-
ca Ksaver u Zagrebu, Branko Kladarin, Rodak Grzegorz). Potom su, u okviru iste restauratorske
radionice, slijedila istraivanja zidova (svibanj, 2006.) i svodova (rujan, 2006.) baroknog crkvenog
broda. to se tie obrade zidova, pronaen je izvorni monokromni bjelokosni sloj s malo ruia-
stog pigmenta. Na sjevernom zidu, pak, otkriveni su tragovi oslika barokne iluzionistike arhitekture
(crveni stupovi s marmorizacijom), koja je obrubljivala nekadanji ulaz u samostan u zapadnom
dijelu tog zida, a tragovi jo jednog zazidanog ulaza postoje na toj strani broda blizu svetita. Za gra-
evni razvoj crkve posebno je vaan nalaz otisaka svoda ispod ranijeg pjevalita (prije produenja
crkve), koje je takoer bilo velikih dimenzija (u irini dva para susvodnica). Na svodovima broda sta-
riji slojevi buke i nalia nisu sauvani. Sondiranja su pokazala da je poetkom 20. stoljea, prilikom
probijanja bonih kapela, cijela unutranjost bila oslikana ablonskim oslikom sa stiliziranim biljnim
motivima. Sondama u podu dolo se do ranijeg kamenog poploenja, te ispod njega poploenja od
opeke.
Najnovija su istraivanja 2009. godine tijekom graevinskih radova uklanjanja nepotrebne
betonske plohe uz sjevernu stranu crkve i nanosa zemlje do i ispod nje potvrdila irinu nekadanjeg
hodnika / trijema uz crkvu i do njega sauvano poploenje opekom samog klaustra.
18
IPU, Zagreb, 2013.
6. INVENTAR
U skladu sa svojim povijesnim znaenjem franjevaka crkva u Velikoj odlikovala se bogatim

inventarom, o emu nakon njegova uklanjanja poetkom 20. stoljea svjedoe samo izvori. Tako
vizitator ve 1730. godine spominje velianstveni marmorizirani i pozlaeni drveni oltar, koji je
zapremao cijelu irinu svetita, sa slikom zatitnika te kipovima svetaca izmeu stupova,54 a isti oltar
opisan je 1735. godine i u franjevakom protokolu.55
Osim glavnog oltara, u prvoj kanonskoj vizitaciji 1730. godine spominju se i oltari u brodu;
uz njegovu sjevernu stranu nalazili su se oltar Bl. Dj. Marije (u kapeli), sv. Antuna Padovanskog, a
uz junu stranu oltar sv. Franje (u bonoj kapeli), te vjerojatno i oltar Zaruka Bl. Dj. Marije, kojeg je
dao postaviti Josip Ljubeti, samostanski sindik u Velikoj. Do opisa crkve u samostanskom protoko-
lu 1735. godine nabavljeni su jo oltari sv. Ivana Nepomuka i sv. Kria, postavljeni ukoso sa svake
strane trijumfalnog luka, to potvruje i kanonska vizitacija 1746. godine.56 Godine 1754. donacijom
bekog trgovca Pavla Picherinija, nekadanjeg novaka u Velikoj, postavljen je sred junog zida broda
oltar sv. Tekle. Svi navedeni oltari bili su drveni, s oltarnim palama i brojnim kipovima.
Ve za vrijeme prve vizitacije spominje se i reprezentativna propovjedaonica s kipovima,
postavljena u sredini sjeverne strane broda, u koju se ulazilo kroz vrata iz samostana.57 Uz glavni
ulaz nalazila se krstionica, a u sakristiji veliki ormar. Vizitacije i samostanski protokol posebno isti-
u pjevalite na zidanim stupovima (s dvadeset i etiri sjedala), kojem u cijeloj provinciji nije bilo
ravna. Nakon produenja crkve i izgradnje novog pjevalita potkraj 18. stoljea, od njega su ostali
samo tragovi u bonim zidovima (otkriveni restauratorskim sondiranjem). Godine 1734. nabavlje-
ne su u Grazu velike orgulje, sa slikama u ukladama s prednje i stranje strane kuita, koje su se
nalazile na starom i novom pjevalitu sve do poetka 20. stoljea, kada ih je upnik Franjo ultajs
dao ukloniti zajedno s cjelokupnom baroknom unutranjom opremom.58 Sauvan je jedino kip ve-
like Gospe od utjehe s atike glavnog oltara, obnovljen i postavljen danas u svetitu, a prema novijim
istraivanjima tom oltaru pripadala su i dva kipa sv. biskupa (danas u dijecezanskoj zbirci u Velikoj)
i sv. Franje (danas u Povijesnom muzeju u Zagrebu), djela zagrebakog kipara iz prve polovice 18.
stoljea, Claudiusa Kautza.59
U skladu s tadanjim ukusom, upnik ultajs opremio je obnovljenu crkvu tirolskim drve-
nim oltarima. Glavni oltar, te boni oltari u prve dvije novooblikovane bone kapele oltar Srca
Isusova (juno) i oltar Srca Marijina (sjeverno), narueni su u samom sreditu tirolske produkcije, u
St. Ulrich Grdenu, kod poznatog kipara Ferdinanda Stuflessera. Oltari u preostale dvije kapele
postavljeni su neto kasnije i radovi su domaih majstora. Kameni oltar sv. Antuna (juno) izra-
dio je 1933. godine po uzoru na oltare u akovakoj katedrali klesar Pavlii iz akova, a prema

55 Prot. conv. Vel., 408.
56 NAZ, Kan. viz., prot. 19/I,, 149.
58 PAKAL CVEKAN (bilj. 6), 87 106.
59 VLASTA ZAJEC, Oltari i skulptura baroknog i neostilskog razdoblja, u: Kulturna batina Poetine, Poega, 2004., 220 221.
VLASTA ZAJEC, Raznolikost i fregmentarnost, u: Kvartal 1- 2/ 2004., 22 23.
19
IPU, Zagreb, 2013.
istom uzoru u nasuprotnoj kapeli postavljen je 1937. godine kameni oltar sv. Valentina, djelo kipara
Nikole tefania iz Slavonskog Broda.60
Krini put iz 1917. godine (rad tvrtke Josipa Kaplana u Zagrebu), zamijenjen je sedamdese-
tih godina 20. stoljea novim Krinim putom. U to doba ispovjedaonice su smjetene u novoobli-
kovane nie u zidu.
60 Isto.
20
IPU, Zagreb, 2013.
7. VALORIZACIJA
U veini svojih faza gradnje, nekadanja augustinska i franjevaka, a danas upna crkva
sv. Augustina u Velikoj, pokazuje razmjerno visoku kvalitetu gradnje i arhitektonskog oblikovanja.
Meutim, unato tome, u svom dananjem stanju znai zdanje s brojnim oblikovnim i funkcio-
nalnim nedostacima. Tome je uzrok ponajprije ruenje samostana s kojim je crkva bila organski
povezana, ali i injenica da su se dogradnje crkve tijekom povijesti linearno nizale du njezine longi-
tudinalne osi, ime je graevina na kraju izgubila mjeru i sklad.
U svojoj izvornoj, ranogotikoj fazi (14. stoljee) tadanja augustinska crkva s kvadratinim
nadsvoenim svetitem i vjerojatno nenadsvoenim brodom, s jedne se strane tlocrtom svetita
uklapa u obiljeja upravo augustinske arhitekture, dok s druge strane detaljima kvalitetne arhitekton-
ske plastike (posebno kapitela trijumfalnog luka i sedilije) pokazuje podudarnosti s istodobnim crkva-
ma ire slavonske regije, a prvenstveno sa slikovitom utvrenom crkvom sv. Dimitrija u Brodskom
Drenovcu.61
Razdoblje kasne gotike i renesanse, kada je crkva od 1575. godine u vlasnitvu bosanskih
franjevaca, ujedno je i vrijeme osmanlijske okupacije (1536. 1691.). Njezina tadanja vanost
oituje se u povijesnoj ulozi borbe za osloboenje i prikljuenje ovog slavonskog podruja zagre-
bakoj biskupiji, no sigurno nisu izostali ni odreeni graditeljski zahvati: adaptacija samostanske kue
sjeverno do crkve, mogue poveanje crkve,62 te svakako utvrivanje cjelokupnog kompleksa.
Barokno doba obnove, nakon osloboenja od Osmanlija, dalo je crkvi i kompleksu novu
monumentalnu mjeru. Potkraj 17. stoljea i tijekom prve polovice 18. stoljea, od 1701. do 1742.
godine u nekoliko odvojenih faza, gradi se etverokrilni samostan, a crkva se produuje. U skladu
s povijesnim prilikama u teko razorenoj slavonskoj zemlji, kao i kod drugih sakralnih graevina
Poetine,63 i ovaj se zahvat izvodi racionalno, uz ekonomiziranje: gotiko svetite postaje sakristija,
gotiki brod se skrauje i adaptira u svetite, a uz njega se dograuje novi iri i dui brod, nadsvo-
en jo ranobaroknim bavastim svodom sa susvodnicama, te akcentiran poligonalnim bonim ka-
pelama. Uz spretno ukljuivanje starijih kvalitetnih gotikih struktura u poveanu barokiziranu crkvu,
u ovoj fazi, koju moemo smatrati najuspjelijom tijekom viestoljetnog graevnog razvoja, crkva je
zajedno s krilima samostana zatvorila klaustar, jugoistoni ugao akcentirao je elegantni zvonik-kula,
istaknut izvan obrisa etverokrilnog sklopa, dok je na sjeverozapadnom uglu bio formiran, kako je
to za franjevce uobiajeno, trg pred crkvenim proeljem, uvuenim u odnosu na zapadno samo-
stansko krilo.
Veliki broj redovnika u samostanu, nagnao je, meutim, u kasnobaroknom razdoblju potkraj 18.
61 DIANA VUKIEVI-SAMARIJA, Umjetnika svjedoanstva srednjeg vijeka, u: Kulturna batina Poege i Poetine, Poega,
2004., 165 180.
62 Nije iskljuena da zbog vanosti franjevakog samostana, a razmjerno malih dimenzija zateene augustinske crkve, ve u toj fazi
dolazi do poveanja crkve.
63 KATARINA HORVAT-LEVAJ, Barokna arhitektura, u: Kulturna batina Poege i Poetine, Poega, 2004., 183-207.
21
IPU, Zagreb, 2013.
stoljea, velike franjevce da zanemare estetiku u korist funkcionalnosti: crkva je produena na pro-
elnoj strani tako da se u tlocrtnim i visinskim gabaritima izjednaila sa zapadnim krilom, pod cijenu
gubitka ne samo proelnog trga ve i samog proelja ije formiranje nije dozvolila cesta, trasirana
neposredno uza zapadnu stranu sklopa. U dogradnji je smjeteno novo pjevalite, nadsvoeno za
to doba uobiajenim ekim kapama. Ta oblikovno neuspjela dogradnja bila je oito problematina
i u konstruktivnom pogledu jer je morala naknadno biti ojaana kontraforima na sve tri slobod-
ne strane, to je jo vie umanjilo arhitektonsku vrijednost vanjtine crkve. Pa ipak, ako gledamo
kompleks u cjelini, to nam danas (nakon ruenja samostana u 19. i 20. stoljeu) omoguuju samo
stare razglednice, proelnim produenjem crkva se potpuno stopila sa samostanom u koherentno
plastiko tijelo, kojem ne moemo porei monumentalnost (navedenoj integraciji doprinosilo je
oblikovanje uskog krila izmeu crkve i klaustra, te oblikovanje zajednikog krovita crkve i samosta-
na).
Da su navedenog nedostatka, tj. gubitka glavnog proelja, bili svjesni i onodobni korisnici
crkve, svjedoi neoklasicistiki zahvat s poetka 20. stoljea, koji je prigradnjom plitkih bonih
kapela to izvana formiraju klasicizirajue rizalite pokuao dati dignitet jedinom vanjskom ulaznom
(bonom junom) proelju. No istodobno ruenje june bone kapele, te uklanjanje cjelokupnog
baroknog inventara crkve znailo je neprimjerenu devastaciju koju nije moglo nadoknaditi naruiva-
nje oltara kod tada najpoznatijeg tirolskog kipara Ferdinanda Stuflessera.
Ubrzo su uslijedile jo vee devastacije: ruenje najprije zapadnog i sjevernog, a potom

1925. godine i istonog krila. Time je ovom istaknutom spomenikom kompleksu nanesena nepro-
cjenjiva teta koja se ne odnosi samo na nepovratni gubitak samostanskih krila, ve i na smanjenje
arhitektonske kvalitete crkve. Otrgnuta od svog konteksta, sa svojom proelnom prigradnjom bez
proelja ona danas predstavlja izrazito neproporcionalno zdanje, dezorijentirano samo u sebi i u
prostoru koji ga okruuje.
22
IPU, Zagreb, 2013.
III. PRIJEDLOZI SANACIJE, OBNOVE, UREENJA I

PREZENTACIJE
1. PROBLEMI OBNOVE CJELINE
S obzirom na navedeni slijed gradnje i ruenja franjevakog kompleksa u Velikoj, obnova

onoga to je ostalo crkve sa zvonikom i sakristijom unutar nekadanjeg istonog krila nikako ne
predstavlja jednostavni zadatak. Naime, injenica da crkva u svom zateenom obliku, uz visokokva-
litetne prostorne cjeline i plastike detalje, sadri i neprimjerene dogradnje, to daju peat nesklada
cijeloj sakralnoj graevini, zahtijeva pristup daleko sloeniji od puke konzervacije. U tom pogledu
najvei je problem u rjeenju zapadnog proelja, tonije u odluci da li zadrati dananje stanje (uz
uklanjanje samo izrazitih nagrda poput vanjskih kontrafora) ili pristupiti rekonstrukciji stanja prije
sporne dogradnje.
Prijedlog obnove a
Budui da je crkva izgubila pripadajui samostan, u ijem je kontekstu njezino produenje
oblikovno i funkcionalno jedino imalo smisla (dok danas djeluje, kako je ve spomenuto, nepropor-
cionalno, neskladno, te zbog nedostatka proelnog ulaza i dezorijentirano) zalaemo se, kao idealni
prijedlog, za ruenje kasnobarokne dogradnje i vraanje izvornih tlocrtnih dimenzija lae te rekon-
strukciju zapadnog proelja crkve iz najkvalitetnije ranobarokne faze.
to se tie uspostave prvotnog tlocrta lae, tu nema dilema; granica izmeu nekadanjeg
proelja i prigradnje potpuno je jasno vidljiva i u dananjoj prostornoj organizaciji i u zateenoj
graevnoj strukturi. Nakon restauratorskih istraivanja isto vrijedi i za rekonstrukciju ranobaroknog
zidanog pjevalita; njegovi obrisi jasno su ostali ucrtani u ziu brodova unutar dva traveja, tj. bila je
rije o udvostruenom pjevalitu postavljenom na stupove, lukove i svodove, poput onoga u fra-
njevakoj crkvi u Poegi, koje moe posluiti kao uzor za oblikovanje pojedinih elemenata i detalja
(izgled stupaca i ograde). Najvei problem predstavlja rekonstrukcija ralambe i rastvaranja zapad-
nog proelja. Za uspjeno izvrenje tog zadatka trebalo bi provesti arhivska istraivanja (s obzirom
na razmjerno kasno vrijeme nastanka za oekivati je da postoji arhitektonska dokumentacija koja
uz projekt ukljuuje i prikaz zateenog stanja). U sluaju negativnog rezultata, s obzirom na prilino
jednostavnu i iroko rasprostranjenu tipologiju franjevakih proelja, predlaemo izvedbu zabatnog
proelja s osovinski postavljenim portalom i prozorom, te bonim niama za kipove, a o njihovu
izgledu donijet e se odluka na temelju analize komparativnih primjera u iroj regiji.
Ukoliko se prihvati tako radikalna rekonstrukcija, koja bi bez sumnje pridonijela estetskoj
kvaliteti crkve, a u konanici smanjila trokove njezine obnove, otvara se jo jedan restauratorski
problem, a to je izgled june fasade. Naime, kao to je spomenuto juna je strana broda zadobi-
la svoj izgled poetkom 20. stoljea, kako bi preuzela ulogu nepostojeeg ulaznog proelja, pod
cijenu ruenja ranobarokne poligonalne kapele. Budui da je izgled kapele zabiljeen na starijim
23
IPU, Zagreb, 2013.
fotografijama, te da o oblikovanju ranijih otvora june fasade vjerojatno postoje podaci, dostupni
restauratorskim istraivanjima, u sluaju vraanja zapadnog proelja u izvorno stanje, bilo bi kon-
zervatorski ispravno na adekvatan nain interpretirati i junu bonu stranu crkve. Time bi se uvelike
vratio nekadanji sjaj ove povijesno i arhitektonski izuzetno znaajne sakralne graevine.
Prijedlog obnove b
Meutim, ukoliko naruitelju ovako radikalni zahvat iz praktinih razloga nije prihvatljiv (sma-
njenje prostora crkve), neophodno je navedenu proelnu dogradnju izvana oblikovno dotjerati. Uz
uklanjanje nezgrapnih kontrafora, spomenuto ukljuuje redizajniranje proelja te organiziranje ulaza
u crkvu na jugozapadnoj strani. U tom sluaju ostaje nepromijenjeno neoklasicistiko oblikovanje
june bone fasade, uz dodatnu paljivu prezentaciju gotikih plastikih elemenata sokla, ugaonih
klesanaca i prozorskog okvira, te dakako, i ve restaurirane freske s prikazom sv. Kristofora.
U unutranjosti zadrava se postojee kasnobarokno pjevalite, dok od starog pjevalita
valja prezentirati tragove svodova, te otvore prema samostanu, od kojih jedan ukljuuje i naslikani
okvir (iluzionistika arhitektura).
24
IPU, Zagreb, 2013.
2. PRIJEDLOZI KONZERVATORSKIH SMJERNICA /Davorin Stepinac/
Zbog praktinih razloga - potrebe hitnih sanacijskih graevinskih radova, propitivanja

konstrukterskih stavova (problem s dograenim pjevalitem na zapadnoj strani, dotrajalo krovite,
nesolidna adaptacija / dogradnja ostatka istonog krila), te nekih infrastrukturnih rjeenja (drenaa i
odvodnja krovnih voda, grijanje), najprije je izraena konzervatorska arhitektonska dokumentacija
postojeeg stanja graevine u mjerilima 1:50 i 1:100 (s potrebnim detaljima), dok se zbog opirnijih
arhivskih i naknadno dogovorenih i u okviru novanih mogunosti sukcesivno izvoenih restaura-
torskih i graevinskih istraivanja sama izrada Konzervatorske studije neto oduila.
U razdoblju ove odgode ipak su se na zahtjev naruitelja analizirale mogunosti intervencija

u pojedinim dijelovima cjeline, koje ne bi bile u suprotnosti s konanim prijedlogom konzervator-
skih smjernica za sanaciju, obnovu i ureenje. Ponajprije se to odnosilo na sakristiju, gdje se vrlo
brzo nakon prvotnih zahtjeva da zahvati u ovom dijelu ostatka istonog krila budu minimalni, odu-
stalo i prihvatilo koncept potrebnog produenja i rekonstrukcije dijela izvornog hodnika / trijema
istonog krila, uz jai zahvat obnove i ureenja prostorija na katu. Zbog naglaavanja nekadanje
prisutnosti franjevaca, u obnovljenu sakristiju postavio bi se sauvan i restauriran sredinji sakristijski
ormar.
Sjeverno proelje crkve, nakon ruenja krila hodnika / trijema na ovoj strani, pogoto-
vo nakon nezgrapnih prigradnji dviju kapela, te novijih upornjaka na zapadnoj strani, svakako je
oblikovno najproblematiniji dio kompleksa. Ovaj e se problem posebice obraivati kroz idejni
projekt; mnogi su prijedlozi mogui, posebice nakon nalaza originalnog poploenja klaustra opekom
i definiranja irine i kote hodnika / trijema; mogunost je jaeg ukljuivanja ovog dijela u cjelovito
rjeenje vanjskog prostora trijem uz crkvu, vanjske kapele i dr. Svakako treba odustati od konzer-
vatorskog prikazivanja slika svodova prvog kata i krive interpretacije tzv. vrata Luke Imbriimovia.
Konstrukterska istraivanja, koja su raena u svezi sa eljenim uklanjanjem novije postavlje-

nih upornjaka na zapadnoj strani (problem graevinski nekvalitetno izvedene prigradnje pjevalita
/ produenja crkve krajem 18. stoljea), inicirala su prijedlog povezivanja zidova ove prigradnje
elinim sponama.
Konstatacija dotrajale i na mjestima statiki problematine drvene konstrukcije krovita (neke

vezne grede oslonjene na svodove), te plitkog nagiba krovita, rezultirala je prijedlogom izvedbe
nove kvalitetne drvene krovne konstrukcije, jaeg nagiba. Novo se drveno krovite predvia i na
rekonstruiranom istonom krilu kompleksa.
Nakon konstruktersko-sanacijskih radova na prigradnji sa zapadne strane, iz razloga bolje

organizacije otvorit e se na junom proelju jo jedan ulaz, te kvalitetnije rijeiti pristup na pjeva-
25
IPU, Zagreb, 2013.
lite. Na zapadnom proelju crkve / prigradnje poeljno je zazidati naknadno otvorene prozore u
prizemnom dijelu.
Na junom proelju crkve, uz prezentaciju historicistike faze na dijelu lae, poeljno bi bilo
ukloniti plat novog zida na starom svetitu, naknadno izveden zbog izravnanja proelja s novim
svetitem / dijelom nekadanje gotike lae. Oekujemo, kao i na fasadi nekadanje lae srednjo-
vjekovni vanjski oslik ako nije otuen zbog prizida.
Radi novog, primjerenijeg ureenja unutranjosti crkve, prvenstveno organizacije svetita

(gdje se u potpunosti ukida dananje rjeenje), potrebno je sniziti kote podova: u lai su referentne
visine baroknog poploenja opekom i neto vieg poploenja 19. stoljea kamenom; u sakristiji to
je kota baroknog poploenja opekom koja e se uz nalaz istog poploenja prenijeti i u staro
svetite. Jai zahvat u podnoj zoni omoguit e i izvedbu podnog grijanja u lai i novom svetitu;
grijanje sakristije i ostalih prostora istonog krila bilo bi radijatorima.
S obzirom na rezultate restauratorskih istraivanja, u unutranjem prostoru crkve valja

rekonstruirati prvotni monokromni nali (boja bjelokosti s ruiastim pigmentom), uz rekonstruk-
ciju ostataka baroknog oslika. Sve gotike arhitektonske detalje potrebno je sauvati i adekvatno
prezentirati. Od inventara, trebalo bi obnoviti postojei, iz 20. stoljea, uz mogunost postavlja-
nja na odgovarajue mjesto baroknog kipa s nekadanjeg glavnog oltara (danas u crkvenoj zbirci).
Ispovjedaonice i krini put valja rijeiti na primjereniji nain.
*
U meuvremenu odstranjeno je novije betonsko poploenje s ogradnim zidiima i pristu-
pima na proizvoljno viim kotama oko ostatka istonog krila. Uz crkvu sa sjeverne, istone i june
strane uklonjena su nekvalitetna samonikla stabla i raslinje, koje je tetilo graevini i onemoguavalo
pogled na kompleks.
Nakon provedenih geotehnikih sondiranja izradit e se prijedlog statike sanacije prije

svega temeljne zone / zia zapadne prigradnje, kako bi se mogli ukloniti upornjaci i definitivno ure-
diti ova zaputena strana crkve.
Pristup cjelovitom ureenju kompleksa oekuje se nakon usuglaenog prijedloga namjena /

organizacije vanjskih prostora i okolnih objekata.
26
IPU, Zagreb, 2013.
IV. PRILOZI
A. GRAFIKI PRILOZI
Katastarske karte iz 19. stoljea

Arhitektonska dokumentacija postojeeg stanja 1:250 (bez kota)
Skice nalaza konzervatorskih istraivanja
Faze graevnog razvoja kompleksa (prikazi na tlocrtu post. stanja 1:500)
Prijedlozi obnove a. i b.(prikazi na tlocrtu post. stanja 1:500)
B. FOTOGRAFIJE
Najstarije fotografije i razglednice

27
IPU, Zagreb, 2013.
A. GRAFIKI PRILOZI
28
IPU, Zagreb, 2013.
KATASTARSKE KARTE IZ 19. STOLJEA
29
IPU, Zagreb, 2013.
KATASTAR 19. ST. S UCRTANIM TLOCRTOM CRKVE I SAMOSTANSKOG SKLOPA JUGOZAPADNO OD UTOKA
TOPLIANKE U VELIANKU
30
IPU, Zagreb, 2013.
KATASTAR 19. ST. (S REAMBULACIJOM), TLOCRT CRKVE SV. AUGUSTINA I SAMOSTAN
31
IPU, Zagreb, 2013.
ARHITEKTONSKA DOKUMENTACIJA POSTOJEEG STANJA

1:250 (bez kota)
1. tlocrt prizemlja
2. tlocrt I. kata
3. tlocrt krovita
4. tlocrt krovnih ploha
5. tlocrti 4.,5.,6.,7.,8. i 9. etae zvonika
6. uzduni presjek 1-1
7. uzduni presjek 2-2
8. popreni presjeci 3-3, 4-4 i 5-5
9. popreni presjeci 6-6, 8-8 i 10-10
10. popreni presjek 7-7
11. presjek 9-9 i istono proelje sakristije
12. juno proelje crkve i zvonika
13. sjeverno proelje zvonika, sakristije i crkve
14. istono proelje zvonika, zapadno proelje crkve
32
IPU, Zagreb, 2013.
33
IPU, Zagreb, 2013.
34
IPU, Zagreb, 2013.
35
IPU, Zagreb, 2013.
36
IPU, Zagreb, 2013.
37
IPU, Zagreb, 2013.
38
IPU, Zagreb, 2013.
39
IPU, Zagreb, 2013.
40
IPU, Zagreb, 2013.
41
IPU, Zagreb, 2013.
42
IPU, Zagreb, 2013.
43
IPU, Zagreb, 2013.
44
IPU, Zagreb, 2013.
45
IPU, Zagreb, 2013.
46
IPU, Zagreb, 2013.
SKICE NALAZA KONZERVATORSKIH ISTRAIVANJA
47
IPU, Zagreb, 2013.
48
IPU, Zagreb, 2013.
49
IPU, Zagreb, 2013.
FAZE GRAEVNOG RAZVOJA KOMPLEKSA
(prikazi na tlocrtu postojeeg stanja 1:500)
50
IPU, Zagreb, 2013.
51
IPU, Zagreb, 2013.
52
IPU, Zagreb, 2013.
53
IPU, Zagreb, 2013.
54
IPU, Zagreb, 2013.
PRIJEDLOZI OBNOVE a. i b.
(prikazi na tlocrtu postojeeg stanja 1:500)
55
IPU, Zagreb, 2013.
56
IPU, Zagreb, 2013.
B. FOTOGRAFIJE
57
IPU, Zagreb, 2013.
NAJSTARIJE FOTOGRAFIJE I RAZGLEDNICE od kraja 19.st. oko 1920. g.
58
IPU, Zagreb, 2013.
POGLED NA SAMOSTANSKI KOMPLEKS I STARI GRAD VELIKU, KRAJ 19. ST.
POGLED S JUGA: VELIKI GRAD I ZVONIK CRKVE SV. AUGUSTINA ,19./20. ST.
59
IPU, Zagreb, 2013.
POGLED NA ISTONO KRILO SAMOSTANA, VELIKI GRAD I UPNI DVOR, KRAJ 19. ST.
POGLED NA ISTONO KRILO SAMOSTANA, OKO 1910. G.
60
IPU, Zagreb, 2013.
UGAO SPOJA DVAJU SAMOSTANSKIH KRILA, 19/20. ST.
DETALJ STUPA ARKADNOG TRIJEMA PRIZEMLJA

SAMOSTANA, 19./20. ST.
61
IPU, Zagreb, 2013.
POGLED S ISTOKA NA ZVONIK, CRKVU, ISTONO KRILO SAMOSTANA I UPNI DVOR, RAZGLEDNICA,
OKO 1920. G.
POGLED SA SJEVEROZAPADA NA ISTONO KRILO SAMOSTANA, ZVONIK I CRKVU, RAZGLEDNICA,

OKO 1920. G.
62
IPU, Zagreb, 2013.
UNUTRANJOST CRKVE NAKON OBNOVE 1900. GODINE
SAKRISTIJSKI ORMAR UZ ZAPADNI ZID
63
IPU, Zagreb, 2013.
FOTOGRAFIJE IZ 1959. GODINE
Fototeka Min. Kulture, snimio Nino Vrani, 1959. g.
64
IPU, Zagreb, 2013.
POGLED NA DOGRAENI DIO S PJEVALITEM POGLED NA ZVONIK I OSTATAK ISTONOG

KRILA SA SJEVERA
SJEVERNO PROELJE
65
IPU, Zagreb, 2013.
POGLED PREMA SVETITU
POGLED PREMA PJEVALITU
66
IPU, Zagreb, 2013.
STUP TRIJUMFALNOG LUKA S GOTIKIM POGLED IZ NOVOG U STARO SVETITE

KAPITELOM I BAZOM
KAMENA KROPIONICA U LAI CRKVE
67
IPU, Zagreb, 2013.
Fototeka Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb
68
IPU, Zagreb, 2013.
UNUTRANJOST: POGLED PREMA SVETITU
STARO I NOVO SVETITE: POGLED NA STRANJU STRANU GLAVNOG OLTARA
69
IPU, Zagreb, 2013.
SEDILIJA U STAROM SVETITU
SEDILIJA U NOVOM SVETITU
70
IPU, Zagreb, 2013.
POGLED PREMA ZVONIKU S JUGOZAPADA
SJEVERNO PROELJE CRKVE S KAPELAMA I UPORNJACIMA
71
IPU, Zagreb, 2013.
72
IPU, Zagreb, 2013.
JUNO PROELJE CRKVE I ZVONIKA
UNUTRANJOST: POGLED PREMA PJEVALITU
73
IPU, Zagreb, 2013.
SEDILIJA U STAROM SVETITU
GLAVNI OLTAR U SAKRISTIJI ZAKLJUNI UKRAS SREDINJEG DIJELA OLTARA
74
IPU, Zagreb, 2013.
PREUREEN OLTAR SRCA MARIJINA PREUREEN OLTAR SRCA ISUSOVA
OLTAR SV. VALENTINA OLTAR SV. ANTUNA PADOVANSKOG
75
IPU, Zagreb, 2013.
76
IPU, Zagreb, 2013.
POGLED S JUGOZAPADA NA JUNO PROELJE
JUNO PROELJE, GLAVNI ULAZ U CRKVU
77
IPU, Zagreb, 2013.
POGLED SA SJEVEROZAPADA NA SJEVERNO PROELJE CRKVE, ZVONIK I DOGRADNJU ISTONOG KRILA
POGLED NA SJEVERNI ZID SAKRISTIJE SA ZAZIDANIM RANIJIM OTVORIMA
78
IPU, Zagreb, 2013.
ISTONO KRILO
ISTONO PROELJE SJEVERNO PROELJE
POGLED SA SJEVEROZAPADA ZAPADNO PROELJE
79
IPU, Zagreb, 2013.
NOVO SVETITE STARO SVETITE
FRESKA NA JUNOM ZIDU GOTIKE LAE NALAZ IZVORNOG JUNOG ZIDA GOTIKOG
(NOVOG SVETITA) SVETITA (U UDUBLJENJU)
80
IPU, Zagreb, 2013.
PROZOR LAE GLAVNI ULAZ U CRKVU
PROZOR NOVOG SVETITA PROZOR STAROG SVETITA
81
IPU, Zagreb, 2013.
ZVONIK I SAKRISTIJA
JUNA STRANA ZVONIKA SA SUNANIM SATOM ULAZ U ZVONIK NA ISTONOJ STRANI
PROZOR SAKRISTIJE NOVI (VANJSKI) ULAZ U SAKRISTIJU
82
IPU, Zagreb, 2013.
POGLED S PJEVALITA PREMA SVETITU
83
IPU, Zagreb, 2013.
POGLED PREMA SVETITU
POGLED PREMA PJEVALITU
84
IPU, Zagreb, 2013.
SJEVERNI ZID CRKVENE LAE
POGLED NA PJEVALITE S LUKOVIMA I OGRADOM
85
IPU, Zagreb, 2013.
GOTIKA SEDILIJA U STAROM SVETITU
REPLIKA SJEVERNOG KAPITELA (I STUPA) POD GOTIKIM TRIJUMFALNIM LUKOM
86
IPU, Zagreb, 2013.

GLAVNI OLTAR IZ 1900. G.
87
IPU, Zagreb, 2013.
DETALJI RASTAVLJENOG OLTARA
88
IPU, Zagreb, 2013.
ISTRAIVANJA
89
IPU, Zagreb, 2013.
RESTAURATORSKA SONDA U PODU LAE (UZ SJEVERNI ZID)
POGLED ODOZGO
POGLED SA STRANE
SKICA NALAZA (PRESJEK)
90
IPU, Zagreb, 2013.
POPLOENJE KLAUSTRA I UZDIGNUE TRIJEMA/ HODNIKA UZ CRKVU
VANJSKO POPLOENJE KLAUSTRA KVADRATINOM OPEKOM DO TRIJEMA UZ CRKVU
91
IPU, Zagreb, 2013.
GOTIKI PROZOR U ZIDU POTKROVLJA IZNAD

GOTIKOG TRIJUMFALNOG LUKA
TUP ARKADNOG TRIJEMA PRIZEMLJA S BAZOM I

KAPITELNIM VIJENCEM
92
IPU, Zagreb, 2013.
V. LITERATURA I IZVORI
Literatura:
JOSIP BUTURAC, upe poekog arhiakonata od 1332. 1335., Zagreb, 1934.

JOSIP BUTURAC, Katolika crkva u Slavoniji za Turskog vladanja, Zagreb, 1970.
JOSIP BUTURAC, Crkveno-kulturna povijest Poege i okolice: 1227. 1977., Zagreb, 1977.
JOSIP BSENDORFER, Crtice iz slavonske povijesti, Osijek, 1910.
PAKAL CVEKAN, Velika, Velika, 1982.
KATARINA HORVAT-LEVAJ, Barokna arhitektura, u: Kulturna batina Poege i Poetine, (ur.) Natalija
erti, Poega, 2004., 183 207.
ZORISLAV HORVAT IVAN MIRNIK, Graditeljstvo srednjeg vijeka u Poekoj kotlini, Poega 1297.
1977., Slavonska Poega 1977., 127 157.
JULIJE KEMPF, Poega. Zemljopisne biljeke iz okoline i prilozi za povijest slob. i kr. grada Poege i
Poeke upanije, Poega, 1910.
LIDIJA IVANEVI-PANIEK, Freska sv. Kristofora na gotikoj crkvi sv. Augustina u Velikoj,
predavanje odrano u Velikoj, 24.8.1999.
DIANA VUKIEVI-SAMARIJA, Sakralna gotika arhitektura u Slavoniji, Zagreb, 1986.
DIANA VUKIEVI-SAMARIJA, Umjetnika svjedoanstva srednjeg vijeka, u: Kulturna batina
Poege i Poetine, (ur.) Natalija erti, Poega, 2004., 165 180.
VLASTA ZAJEC, Oltari i skluptura baroknog i neostilskog razdoblja, u: Kulturna batina Poege i
Poetine, (ur.) Natalija erti, Poega, 2004., 208 228.
VLASTA ZAJEC, Raznolikost i fregmentarnost, u: Kvartal 1- 2/ 2004., 22 23.
STJEPAN ZLATARI, Izvjetaj o Bosni g. 1640. o. Pavla iz Rovinja, u: Starine JAZU XXIII, Zagreb,
1890.
Izvori:
Acta Bosnae MCCXXXVII
CSNKI, DEZS, Magyarorszg. trtnelmi fldrajza a Hunyadiak korban, II, Budapest, 1894.
EUZEBIJE FERMENDIN, Acta Bosnae, Monumenta spectantia Historiarum Slavorum Meridionalium
vol. XXIII, Zagreb 1892.
EUZEBIJE FERMENDIN, Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentinae, ordinis S. Francisci
Seraphini, Starine JAZU, knjiga XXII, Zagreb, 1890.
JOSEPHI KOLLER, Historia epicopatus Quinqueecclesiarum, Poun, 1782. 1784., tom II.
93
IPU, Zagreb, 2013.
IVAN KUKULJEVI SAKCINSKI, Natpisi sredovjeni i novovjeki, Zagreb, 1891.

PETAR NIKOLI, Kanonika vizita Petra Nikolia kao vikara biskupa zagrebakog Petra Petretia po
Slavoniji 1660., u: TADE SMIIKLAS: Dvjestogodinjica osloboenja Slavonije, drugi dio Spomenici
o Slavoniji u XVII. vijeku (1640 1702), Zagreb, 1891.
Nadbiskupski arhiv Zagreb, Kanonske vizitacije, protokol 29/I (1730.) 38/X (1804.).
Protocolum conventus Velika, 407, 408.
Monumenta Vaticana historiam regni Hungariae ilustrantia, series I, tomus I, Budapest, 1887.
Sequuntur rationes Deciame sevennalis collectae in Hungaria ab anno 1332 ad 1337 a Jacopo
Bevengarii et Raimundo Bonofato collectaribus, u: Monumenta Vaticana historiam regni Hungariae
illustrantia, series I, tomus I, Budapest, 1887.
Velika, protocolum seu conscriptio totius provinciae argentinae ad usum conventus Vellicensis sancti
Augustini, rukopis u franjevakom samostanu u Poegi
LUKA WADDING, Annales Minorum, XXI, Ad claras Aquas, Firenze, 1932.
upna spomenica. upa u Velikoj (Memorabilia, 1795. 1800.), rukopis u upnom uredu Velika.
Dokumentacijski fondovi Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb.

Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb.
Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Osijeku.
94
KONZERVATORSKE STUDIJE I ELABORATI
INSTITUTA ZA POVIJEST UMJETNOSTI
Knjiga 3
MRENA IZDANJA INSTITUTA ZA POVIJEST UMJETNOSTI

Knjiga 4
IZDAVA
Institut za povijest umjetnosti
Ulica grada Vukovara 68
10000 Zagreb
ZA IZDAVAA
Milan Pelc
UREDNIK
Ratko Vueti
RECENZENTI
Ana Plosni kari
Zlatko Uzelac
SURADNICI
Valentina Buni
Danijela apina
GRAFIKI DIZAJN
Danijela apina
Zagreb, 2013.
ISBN 978-953-7875-08-4
Mreno izdanje izraeno prema konzervatorskoj studiji iz 2009.

IPU - Velika Zupna Crkva Sv. Augustina - ISBN 978 953 7875 08 4

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

IPU - Velika Zupna Crkva Sv. Augustina - ISBN 978 953 7875 08 4

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Diana Vukievi-Samarija

I. UPNA CRKVA SV. AUGUSTINA U VELIKOJ

II. POVIJESNO-GRAEVNI RAZVOJ I VALORIZACIJA CRKVE I SAMOSTANA

III. PRIJEDLOZI SANACIJE, OBNOVE, UREENJA I PREZENTACIJE

I. UPNA CRKVA SV. AUGUSTINA U VELIKOJ

II. POVIJESNO-GRAEVNI RAZVOJ I VALORIZACIJA CRKVE I

1. POVIJESNI RAZVOJ CRKVE I SAMOSTANA

Prouavanje srednjovjekovne graevne povijesti crkve sv. Augustina u Velikoj je slojevito.

Problem izvorne funkcije crkve

18 PAKAL CVEKAN, (bilj. 6), 142.

Zahvaljujui svom znaaju tijekom osmanlijske okupacije, franjevaki je kompleks u Velikoj

22 PETAR NIKOLI (bilj. 4), 8.

37 PAKAL CVEKAN (bilj.6), 70 71.

Crkva sv. Augustina i samostan nakon ukidanja franjevakog reda

2. PROSTORNA ORGANIZACIJA CRKVE

Tlocrtno-prostorno rjeenje crkve

50 Isto, 36, 149.

Sakristija ostatak istonog krila samostana

3. MATERIJAL I TEHNIKE GRADNJE

4. GRAEVINSKO I SPOMENIKO STANJE OUVANOSTI

No jednako je tako opi dojam zaputenog stanja i vanjtine, a pogotovo unutranjosti

Problemi s kapilarnom vlagom odrazili su se i na unutranjosti crkve: donja je zona sa

to se spomenikog stanja ouvanosti tie, ono je ve u ranijem dijelu teksta navedeno.

Skromna sauvanost izvornih dijelova namee imperativ ouvanja, sanacije i prezentacije

5. INTERPRETACIJA RESTAURATORSKIH ISTRAIVANJA

U skladu sa svojim povijesnim znaenjem franjevaka crkva u Velikoj odlikovala se bogatim

54 NAZ, Kan. viz., prot. 29/I, 29.

Ubrzo su uslijedile jo vee devastacije: ruenje najprije zapadnog i sjevernog, a potom

III. PRIJEDLOZI SANACIJE, OBNOVE, UREENJA I

1. PROBLEMI OBNOVE CJELINE

S obzirom na navedeni slijed gradnje i ruenja franjevakog kompleksa u Velikoj, obnova

2. PRIJEDLOZI KONZERVATORSKIH SMJERNICA /Davorin Stepinac/

Zbog praktinih razloga - potrebe hitnih sanacijskih graevinskih radova, propitivanja

U razdoblju ove odgode ipak su se na zahtjev naruitelja analizirale mogunosti intervencija

Konstrukterska istraivanja, koja su raena u svezi sa eljenim uklanjanjem novije postavlje-

Konstatacija dotrajale i na mjestima statiki problematine drvene konstrukcije krovita (neke

Nakon konstruktersko-sanacijskih radova na prigradnji sa zapadne strane, iz razloga bolje

Radi novog, primjerenijeg ureenja unutranjosti crkve, prvenstveno organizacije svetita

S obzirom na rezultate restauratorskih istraivanja, u unutranjem prostoru crkve valja

Nakon provedenih geotehnikih sondiranja izradit e se prijedlog statike sanacije prije

Pristup cjelovitom ureenju kompleksa oekuje se nakon usuglaenog prijedloga namjena /

Katastarske karte iz 19. stoljea

Najstarije fotografije i razglednice

KATASTARSKE KARTE IZ 19. STOLJEA

KATASTAR 19. ST. (S REAMBULACIJOM), TLOCRT CRKVE SV. AUGUSTINA I SAMOSTAN

ARHITEKTONSKA DOKUMENTACIJA POSTOJEEG STANJA

SKICE NALAZA KONZERVATORSKIH ISTRAIVANJA

FAZE GRAEVNOG RAZVOJA KOMPLEKSA

(prikazi na tlocrtu postojeeg stanja 1:500)

(prikazi na tlocrtu postojeeg stanja 1:500)

NAJSTARIJE FOTOGRAFIJE I RAZGLEDNICE od kraja 19.st. oko 1920. g.

POGLED NA SAMOSTANSKI KOMPLEKS I STARI GRAD VELIKU, KRAJ 19. ST.

POGLED NA ISTONO KRILO SAMOSTANA, OKO 1910. G.

UGAO SPOJA DVAJU SAMOSTANSKIH KRILA, 19/20. ST.

DETALJ STUPA ARKADNOG TRIJEMA PRIZEMLJA

POGLED SA SJEVEROZAPADA NA ISTONO KRILO SAMOSTANA, ZVONIK I CRKVU, RAZGLEDNICA,

UNUTRANJOST CRKVE NAKON OBNOVE 1900. GODINE

SAKRISTIJSKI ORMAR UZ ZAPADNI ZID

FOTOGRAFIJE IZ 1959. GODINE

Fototeka Min. Kulture, snimio Nino Vrani, 1959. g.

POGLED NA DOGRAENI DIO S PJEVALITEM POGLED NA ZVONIK I OSTATAK ISTONOG

POGLED PREMA SVETITU

POGLED PREMA PJEVALITU