Bazilika sv.

Marka

Bazilika sv. Marka

Bazilika sv. Marka Basilica di San Marco a Venezia

Bazlika sv. Marka naveer Osnovne informacije Lokacija Religijska afilijacija Distrikt Godina posveenja Eklezijastiki status Vodstvo Website Venecija, Italija rimokatolika Patrijarh Venecije 8. oktobar 1094. katedrala Angelo Cardinal Scola Basilica di San Marco a Venezia website Arhitektonski opis Arhitekt(i) Arhitektonski stil Godina dovretka Domenico I Contarini Bizantska i gotika arhitektura 1617 Specifikacije Duina irina Kupola(e) Visina kupole (vanjska) 76,50 m 62,50 m Five 43 m
[1]

Visina kupola (unutranjost) 28,15 m

Bazilika sv. Marka

Bazilika sv. Marka (talijanski: Basilica di San Marco a Venezia), venecijanska katedrala, najslavnija je gradska crkva i jedan od najboljih primjera bizantske arhitekture. Nalazi se na Trgu sv. Marka (Sestiere San Marco) u blizini Dudeve palae s kojom je povezana. Izvorno je bila kapelica mletakih vladara, a ne gradska katedrala. Od 1807. Sjedite je Mletakog patrijarha (Patrijarha Venecije), nadbiskupa rimokatolike arhidijeceze Venecije. Zbog raskonog dizajna, pozlaenih bizantskih mozaika, i svoga statusa kao simbola mletakog bogatstva i moi, od 11. stoljea nadalje graevina se naziva Chiesa d'Oro (Crkva od zlata).

San Marco di Venezia, gledan s Piazze San Marco

Povijest
Graevina Prva bazilika sv. Marka bila je privremena graevina u Dudevoj palai sagraena 828. godine kada su mletaki trgovci ukrali pretpostavljene relikvije svetog Marka Evanelista iz Aleksandrije. Ova graevina zamijenjena je novom crkvom na dananjem mjestu 832. godine. Iz istog stoljea potjee Bazilika svetog Marka predveer prvi zvonik sv. Marka. Nova crkva je spaljen u pobuni 976., ponovo sagraena 978. i jo jednom kako bi se oblikovali temelji dananje bazilike od 1063. Bazilika je posveena 1094., iste godine kada je i tadanji dud Vitale Falier navodno ponovo otkrio tijelo svetog Marka u jednom od stupova. Graevina takoer inkorporira niski toranj (danas udomljuje riznicu sv. Marka), za kojeg neki vjeruju da je izvorni dio Dudeve palae. U prvoj polovici 13. stoljea sagraeni su narteks i nova fasada, dovrena je veina mozaika, a kupole su prekrivene s viim drvenim, olovom prekrivenim kupolama kako bi zasjala s gotikom arhitekturom redizajnirane Dudove palae. Dovretak Osnovna struktura graevine malo se izmijenila dok su se njeni ukrasi tijekom vremena jako mijenjali. Sljedea su stoljea, posebice etrnaesto, sva doprinijela njenom ukraavanju, a mletaka su se plovila rijetko vraala s Orijenta bez da su nosila sa sobom stupove, kapitele ili frizove s antikih graevina kako bi ih dodala strukturi bazilike. Postupno je vanjski zid od cigle postao prekriven raznim vrstama mramora i rezbarstava od kojih su neki bili stariji od same graevine (vidi etiri tetrarha, dolje). Posljednje intervencije napravljene su na Krstionici i kapelici sv. Izidora (1300-ih), rezbarije na gornjem profilu fasade, te Sakristiji (1400-ih) i Zenovoj kapelici (1500-ih).

Bazilika sv. Marka Kljune figure Bazilika nije do 1807. kao "Dravna crkva" bila sjedite biskupa (patrijarha od 1451.), ija je katedrala bila San Pietro di Castello. Sam dud je za proslavu imenovao poseban kler na elu s primicerijem. Prokuratori, vaan organ Mletake Republike, bili su zadueni za upravu. Njihovo sjedito bilo je Procuratie na Trgu sv. Marka. Sve graevine i restauracijski radovi bili su pod nadzorom prota: veliki arhitekti poput Jacopa Sansovina i Baldassarrea Longhene nosili su ovaj naslov. Prokuratori i proto jo uvijek postoje i ispunjavaju iste zadae za Patrijarhat.

Eksterijer
Eksterijer bazilike je podijeljen u tri registra: donji, gornji, kupole. U donjem registru fasade pet kruno nadluenih portala umotanih polikromatskim mramornim stupovima, otvaraju se u narteks kroz bronana vrata. Iznad centralnih vrata nalaze se tri bareljefna kruga u romanikom stilu. Vanjski krug uokviruje pozlaeni mozaik (Posljednji sud) iz 19. stoljea koji je zamijenio oteeni mozaik s istom temom (tijekom stoljea mnogi su se mozaici morali zamijeniti u bazilici i izvan nje, ali teme na njima nikad se nisu mijenjale). Mozaici o priama o relikvijama svetog Marka nalaze se u lunetama na lateralnim portalima. Prvi nalijevo je jedini mozaik na fasadi sauvan iz 13. stoljea. U gornjem registru s vrha lukova kipovi Teolokih i Kardinalnih Vrlina, etiri Ratnika Sveca i sv. Marko nadgledaju grad. Iznad velikog centralnog prozora fasade, pod sv. Markom, Krilati lav (njegov simbol) dri knjigu sa sadrajem "Pax Tibi Marce Evangelista Meus". U lunetama lateralnih lukova nalaze se etiri pozlaena mozaika obnovljena u 17. stoljeu. U centru balkona Rimski Konji usmjereni su prema trgu.

Grki konji
Konji svetog Marka postavljeni su na baziliku oko 1254. godine. Datiraju iz klasine antike, a neki smatraju da su neko ukraavali Trajanov luk. Konji su dugo vremena bili prikazani na Konstantinopolskom hipodromu, a 1204. dud Enrico Dandolo vratio ih je u Veneciju kao dio plijena opljakanog iz Konstantinopola u etvrtom kriarskom ratu. Godine 1797. Napoleon ih je odnio u Pariz, ali su 1815. ponovo vraeni u Veneciju. Nakon duge restauracije od 1990-ih se uvaju u Muzeju sv. Marka (unutar bazilike). Sadanji konji na fasadi katedrale su bronane replike.

Konji.

Bazilika sv. Marka

etiri tetrarha
Nakon to je Rimsko Carstvo zapoelo proces dezintegracije car Dioklecijan uveo je novu strukturu carske slube: plan vladavine etvorice suvladara nazvan Tetrarhija. Ova porfirna statua predstavlja meuovisnost etvorice vladara. Donesena je iz Konstantinopola tijekom etvrtog kriarskog rata 1204. godine, te je postavljena na jugozapadni ugao bazilike (gore spomenuti niski toranj) na razini Piazze San Marco. Stopalo koje nedostaje jednoj figuri otkriveno je u Istanbulu 1960-ih gdje se jo uvijek moe vidjeti.

Narteks
Izvorno je narteks obuhvaao zapadni krak bazilike s triju strana. Kasnije je juni dio zatvoren kako bi se dobila Krstionica (1300-ih) i Zenova kapelica (1500-ih). Narteks priprema oi posjetitelja na oblivenu atmosferu pozlaenog interijera, kao to starozavjetne prie prikazane na stropnim mozaicima pripremaju na Evanelje u bazilici. Glavne teme su Postanak i ivot Noe, Abarahama, Josipa i Mojsija. Pored glavnog portala ostaju Evanelisti, mozaik iz 11. stoljea koji ukraava ulaz u sv. Marka ak prije nego to je narteks bio sagraen.

etiri tetarha.

Interijer
Interijer se temelji na grkom kriu iji su krakovi podijeljeni na tri broda i istaknuti vlastitom kupolom. To se temelji na Justinijanovoj bazilici Apostola u Konstantinopolu. Mramorni pod (1100-ih, ali proao brojne restauracije) u potpunosti je ispunjen geometrijskim uzorcima i animalnim dizajnima. Koritene tehnike su opus sectile i opus tessellatum. Donji registar zidova i stupova je potpuno prekriven polikromnim mramornim ploama. Prijelaz izmeu donjeg i gornjeg registra je omeen du itave bazilike prolazima koji su uvelike zamijenili bive galerije.
Stropni mozaik.

Bazilika sv. Marka Prezbiterij Istoni krak ima povieni prezbiterij s kriptom ispod. Prezbiterij je odvojen ikonostasom (oltarnim prikazom tipinim za bizantinske crkve): oblikuju ga osam crvenih stupova okrunjenih visokim raspelom i kipovima Piera Paola i Jacobella Dalle Masegna, remek-djelima gotike skulpture (kasno 14. stoljee). Nadesno je ambon s kojeg se pojavljivao novoizabrani dud. Iza ikonostasa, mramorni stalci sa Sansovinim bronanim kipovima Evanelista i Paliarijevim etiri Doktora oznauju prilaz visokom oltaru koji sadrava relikvije sv. Marka. Iznad visokog oltara je nadstrenica ("ciborij") na stupovima ukraenim s izvanrednim reljefima: oltarna pala je slavna Pala d'Oro (Zlatna pala), remek-djelo bizantskog majstorstva, izvorno dizajniranih za antependij. Korne pregrade su dotjerane s ulozima fra Sebastiana Schiavonea, a iznad njih na objema stranama su tri Sansovinova reljefa. Iza prezbiterija je sakristija i crkva iz 15. stoljea posveena sv. Teodoru (prvom svecu zatitniku Venecije) gdje je izloena slika (Djetetovo oboavanje) Giambattiste Tiepola. Desni transept Nadesno od ikonostasa je ambon s kojeg se pojavljivao novoizabrani dud, a u lijevoj pobonoj lai je kapelica sv. Klementa i Svetohranite. Ovdje se nalazi stup gdje su ponovo otkrivene relikvije sv. Marka 1094. godine kao to je prikazano na zanimljivom mozaiku u desnoj pononoj lai (gdje je ulaz u riznicu sv. Marka). Lijevi transept Nalijevo od ikonostasa je ambon za itanje Svetog Pisma. U desnoj pobonoj lai su kapelica sv. Petra i Madonna Nicopeia, tovana bizantska ikona. Na sjevernoj strani nalaze se kapelica sv. Izidora i Mascolijeva kapelica.

Mozaik
Gornji red interijera potpuno je prekriven svijetlim mozaicima koji sadravaju zlato, broncu i veliku raznolikost kamena. Ukraena povrina velika je oko 8000 m2. na najdrevnijim djelima mogu se prepoznati i bizantski i gotiki utjecaji, primjerice na Svecima iz 11. stoljea izmeu prozora i apside. Na svodu iznad je mozaik s Kristom Pantokratorom. Od apside prema ulazu (od istoka prema zapadu) moe se promatrati povijest Spasenja prikazana u kupolama: Proroci, Uzaae i Pedesetnica (Duhovi). Nad transeptima nalaze se kupole sv. Ivana (prie sv. Ivana Evanelista) i sv. Leonarda (s ostalim svecima). U svodovima izmeu kupola prikazane su epizode Isusova ivota. Kao to je ve spomenuto, esto su stoga bile potrebne restauracije i zamjene, a veliki slikari poput Paola Uccella, Andreje del Castagna, Veronesea, Jacopa Tintoretta i njegova sina Domenica sudjelovali su u crtanju sliica. Tiziano i Padovanino pripremili su sliice za sakristiju sagraenu u kasnim 1400-ima. Ostali izvanredni mozaici ukraavaju Krstionicu, Mascolijevu kapelicu, kapelicu sv. Izidora i Zenovu kapelicu.

Glazba u sv. Marku

Prostrani interijer graevine s brojnim zbornim uzvienjima bio je inspiracija za razvoj venecijanskog viezbornog (polikornog) stila meu skladateljima koje je postavljao maestro di cappella u sv. Marku. Stil je prvi razvio stranac Adrian Willaert, a nastavili su talijanski orguljai i skladatelji: Andrea Gabrielli i njegov neak Giovanni Gabrieli te Claudio Monteverdi.

Izvori
Guida dItalia del Touring Club Italiano Venezia. 3 ed M. Da Villa Urbani. La Basilica di San Marco. 2001, Storti Edizioni, Venezia. S. Vianello (a cura di) Le chiese di Venezia. Electa, 1993

Bazilika sv. Marka

Vie informacija
Sv. Marko Evanelist Zvonik bazilike sv. Marka Pala d'Oro

Vanjske veze
U Wikimedijinoj ostavi nalazi se lanak na temu: St Mark's Basilica

Katedrala San Marco, Venecija [2] Muzej San Marco [3] ((it)) Satelitska slika s Google Maps [4]

References
[1] [2] [3] [4] http:/ / www. basilicasanmarco. it/ http:/ / www. basilicasanmarco. it http:/ / www. museosanmarco. it/ http:/ / maps. google. com/ maps?q=venice,+ italy& ll=45. 434486,12. 339320& spn=0. 003004,0. 010274& t=k& hl=en

Article Sources and Contributors

Article Sources and Contributors

Bazilika sv. Marka Source: http://sh.wikipedia.org/w/index.php?oldid=1703875 Contributors: OC Ripper, Vitek, 1 anonymous edits

Image Sources, Licenses and Contributors

Datoteka:San Marco (evening view).jpg Source: http://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:San_Marco_(evening_view).jpg License: GNU Free Documentation License Contributors: Apalsola, Collard, Gugganij, Mac9 Datoteka:Veneza47.jpg Source: http://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Veneza47.jpg License: Creative Commons Attribution-Sharealike 2.5 Contributors: Ricardo Andr Frantz (User:Tetraktys) Datoteka:San_Marco_(evening_view).jpg Source: http://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:San_Marco_(evening_view).jpg License: GNU Free Documentation License Contributors: Apalsola, Collard, Gugganij, Mac9 Datoteka:Veneza38.jpg Source: http://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Veneza38.jpg License: Creative Commons Attribution-Sharealike 3.0 Contributors: Ricardo Andr Frantz (User:Tetraktys) Datoteka:Venice The Tetrarchs 03.jpg Source: http://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Venice__The_Tetrarchs_03.jpg License: Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 Unported Contributors: G.dallorto, Mac9, Nino Barbieri, Tacsipacsi, Wst, Zirland Datoteka:Veneza118.jpg Source: http://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Veneza118.jpg License: Creative Commons Attribution-Sharealike 2.5 Contributors: Ricardo Andr Frantz (User:Tetraktys) Image:Commons-logo.svg Source: http://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Commons-logo.svg License: logo Contributors: SVG version was created by User:Grunt and cleaned up by 3247, based on the earlier PNG version, created by Reidab.

Licenca
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0 //creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/