SVEUILITE U ZADRU ODJEL ZA POVIJEST UMJETNOSTI UMJETNOST GOTIKE

SEMINAR

PROPOVJEDAONICA U SIENI

SADRAJ: 1. 2. 3. 4. 5. IVOT I RAD NICOLA PISANA.......................................................................................2 GRAD SIENA I KATEDRALA SANTA MARIA ASSUNTA..........................................3 PROPOVJEDAONICA U KATEDRALI SANTA MARIA ASSUNTA............................4 ZAKLJUAK.....................................................................................................................10 LITERATURA...................................................................................................................11

1. IVOT I RAD NICOLA PISANA Jedna od nezaobilaznih linosti talijanske gotike jest Nicola Pisano, ili kako se u dokumentima arhiva katedrale u Sieni spominje - Nichola di Apulia, Nichola Pietri de Apulia, a kasnije Nicolaus de Pisis i konano Nicolaus Pisanus. Najutjecajniji kipar i sposoban graditelj druge polovice trinaestog stoljea, rodio se najvjerojatnije na samom jugoistoku Italije, u pokraji Apuliji oko 1220. god. meutim, miljenja su podijeljena unutar kruga povjesniara umjetnosti pa tako neki smatraju da Nicola potjee iz Siene ili pak iz Toskane, odnosno malog gradia u blizini Lucce. Iako je sam sebe nazivao Pisanus jer je veinu svog ivota proveo u tom gradu, mi emo se prikloniti veini znanstvenika koji zapoinju njegovu priu u pokrajini Apuliji gdje se najvjerojatnije kolovao i zaradio svoja prva iskustva. Kao mlad djeak pozvan je na dvor Fredrika II. Hohenstaufovca (1194. 1250.), cara Svetog rimskog carstva koji je okupio brojne talentirane skulptore unutar svoje klesarske radionice. Uzviena carska umjetnost, kojoj je bio uzor antika, ostavila je traga na mladog Pisana koji ju prenosi u sva svoja djela. Nakon smrti Fredrika, Nicola odlazi u Pisu 1260.god. kako bi izradio propovjedaonicu baptisterija koja je njegovo najranije djelo. etiri godine Pisano djeluje u gradovima Pisi, Lucci i Pistoi, da bi se godine 1264. uputio u Bolognu gdje radi na grobnici u crkvi Sv. Dominika. Uspjean i slavan, 1265. god. odlazi u Sienu gdje izrauje drugu propovjedaonicu u emu mu pomau suradnici. Njegovo posljednje djelo datira u razdoblje od 1273. do 1280. god., a rije je o zdencu u Perugi na kojem kao suradnik radi i njegov sin Giovanni koje e uz druge uenike poput Giovannija di Balduccia, Tina da Camaina, Arnolfa di Cambia i fra Guglielma, nakon njegove smrti 1284. god. iriti njegovu umjetnost velikim dijelom Italije.1

Supina autora: Enciklopedija likovnih umjetnosti. Leksikografski zavod FNRJ: Zagreb, 1962., 682.

2. GRAD SIENA I KATEDRALA SANTA MARIA ASSUNTA Predmet naeg prouavanja, propovjedaonica je katedrale u Sieni, koja je u 13.st. bila moan grad voen od strane aristokrata koji su proirili gabarite nakadanje Republike na raun dvoraca okolnih feudalaca. Kao vodea stranka u gradu se istiu gibelini koji su se esto sukobljavali s firentinskim gvelfima koje na kraju i poraavaju u bitci kod Montapertia. Ova politika pobjeda, ohrabrila je stanovnitvo koje voeno nacionalnim ponosom, zagovara obnovu starijih, izgradnju novih arhitektonskih spomenika pa tako i monumentalne katedrale koja je okupila brojne majstore unutar bratovtine klesara Opera di Santa Maria. Katedrala u Sieni, posveena je Marijinom Uznesenju, a graena je na temeljima starije crkve u razdoblju od 1215. do 1263. god. Ovo je trobrodna bazilika, oblika latinskog kria s nagaenim transeptom nad ijim se sreditem uzdie kupola. Njezina fasada proarana je trakama bijelog i zelenog s primjesom crvenog mramora, a kako unutranjost prati vanjtinu jednaki trakasti motivi i ovdje su primjetni samo u crnoj i bijeloj boji koje se simboliki veu uz nastanak grada Siene. Motiv crnih i bijelih traka referenca je na crnog, odnosno bijelog konja osnivaa grada Seniusa i Aschiusa. Prazna katedrala trebala se opremiti crkvenim namjetajem, a tu je nastupio Nicola Pisano. Zahvaljujui uspjehu koji je Pisano postigao propovjedaonicom za baptisterij u Pisi, Fra Melano, voditelj gradnje katedrale u Sieni, angairao ga je za izgradnju druge propovjedaonice pri zavretku gradnje katedrale 1265. god. Ova propovjedaonica od mramora iz Cerrare, dovrena je u samo tri godine uz pomo njegova sina Giovannija2, glavnog pomonika Arnolfa di Cambia3 i Lapa di Ricevita. Pisano je kao poetnu toku uzeo svoju propovjedaonicu u Pisi, meutim ovo je ipak ambiciozniji projekt.

Giovanni Pisano, sin je i uenik Nicola Pisana, koji nastavlja razvijati stil i dostignuda svoga oca ne bi li u potpunosti gotizirao toskansku skulpturu koja je bila na poetku svog razvoja u djelima njegova oca. 3 Talijanski kipar i graditelj iz Toskane, spominje se prvog puta kao uenik Nicola Pisana te suradnik Giovannija Pisana i fra Guglielma na propovjedaonici u Sieni. Dokument iz I. IV. 1300. navodi ga kao najpoznatijeg majstora i najvjetijeg ovjeka u gradnji crkvaa cijele pokrajine. Preuzevi afinitet za klasinu umjetnost u kiparstvu, djelujudi u razdoblju renesanse, on anticipira renesansu.

3. PROPOVJEDAONICA U KATEDRALI SANTA MARIA ASSUNTA Propovjedaonica je uzidnuta konstrukcija koja svojim oblikom podsjea na prazan grob uskrslog Krista. Preuzeta shema propovjedaonice iz Pise, ovdje se razvija u monumentalnije zdanje puno kompleksnije ikonografije. Sastoji se od devet stupova od kojih onaj sredinji statiki osigurava konstrukciju, a njih osam ine poligonalnu formu, nad kojoj se uzdie oktogonalni balkon poput krune, zatien mramornim ploama ukraenim bogatom reljefnom dekoracijom. Vee dimenzije propovjedaonice i neto bogatiji dekorativni program rezultat su praktinih i estetskih promiljanja. Scene na pet reljefnih ploa u Pisi, vidljive u s bilo kojeg kuta gledita. Ovdje, u mranoj unutranjosti crkve, teko je promotriti pojedine scene, ali Nicola je bio svjetan tih ogranienja i uvjeta koje je prostor pruao pa je zbog toga poveao dimenzije propovjedaonice, tako da je ona visoka ak etiri metara i esdeset centimetara, a svaki je centimetar njezine povrine ispunio figurama. Neko smjetena ispred kora crkve, inei jednu posebnu cjenilu crkve, u jednom trenutku premjetena je izmeu dva stupa sjevernog broda transepta. Djelujui na dvoru Fredrika II., okruen francuskim umjetnicima u vrijeme raanja gotike na tlu Francuske, skuplja iskustva koja kasnija postaju prepoznatljivom komponentom njegova stila. On je Toskanu upoznao s gotikom skulpturom i postao ocem talijanske skulpture4. Ne moemo zaboraviti simpatije cara Svetog Rimskog carstva, prema antikoj klasinoj umjetnosti koju je koristio u svrhu svoje politike propagande, pa tako Pisano vjeto mijea gotike stilske karakteristike s realizmom antike na podruju gdje jo uvijek u razdoblju polaganog potiskivanje romanike traju starije umjetnike tradicije poput antike i bizantske umjetnosti, pritom stvarajui svoj vlastiti stil, ne povrijedivi idiom srednjovjekovne skulpture. Konstrukcija se sastoji od podesta na kojem stoje elegantni stupovi povezani polukrunim lukovima koji pridravaju oktogonalno postolje zatieno mramornim reljefnim ploama. Propovjedaonicu promatramo od njezinog samog dna do balustrade na vrhu, pa tako zapoinjemo s njezinim visokim podestom oblika etverokuta na koji su nadodani pravokutni aneksi koji formiraju oblik kria. Osam stupova od afrikog granita, porfira i zelenog mramora, tvore formu oktogana i lijeu na svoje baze od kojih su najzanimljivije one u obliku lavova i lavica. Naime, svaki drugi stup skraen je i postavljen na lea mramornog lava koji prodire plijen, ili lavice koja njeguje mladunad. Lav pobjeuje Sotonu i predstavlja Krista, spiritualnog vou Judina
4

Supina autora: Enciklopedija likovnih umjetnosti. Leksikografski zavod FNRJ: Zagreb, 1962., 683.

plemena, dok lavica simbolizira njegovu enu Crkvu. Pisano se udaljava od romanikog oblikovanja lavova kao to smo vidjeli primjerica kod Benedetta Antelamija, pa su sada lavovi tretirani naturalistiki, sa snanim definiranim miiima i tekim ivahnim grivama. Za razliku od Antelamijevih griva koje su doarane debelim paralelnim pramenovima koji se neprirodno niu do polovice lea, ovdje umjetnik nepravilnim, vijagavim linijama stvara potpuno suprotan efekt. Ekspresivno lice koje se nabire na podruju korjena nosa, irom otvorene oi u trenutku prodiranju plijena, gotika je komponenta, meutim jo uvijek rebra nanaena koncentrinim krugovima koji se od glave pruaju prema stranjem dijelu tijela veu ga uz romaniki, antelamijevski princip. Deveti stup, u samom sreditu, ima bazu ukraenu figurama, personifikacijama sedam slobodnih umjetnosti i Filozofije, koje dre svoje atribute u rukama.5 Frontalna ukoenost figura izbjegnuta je raznovrsnim poloajima tijela od kojih neka prate gotiku S liniju, nagnutim glavama u poluprofilu, pogledima usmjerenim prema susjednoj figuri ili promatrau. Iako odjevene u bogatu gotiku odjeu koja se pri rubu nabire u otrim, neprirodnim, lomljenim naborima, i neto slobodnije u prostoru, osloboene romanike ukoenosti, ovaj dio propovjedaonice najmanje odailje gotikim duhom i samtra se da je djelo ruku Lapa di Ricevita.6 Glatki, sjajni i elegantni stupovi zavravaju s korintizirajuim gotikim kapitelima s povijenim mesnatim liem, a povezani su polukrunum lukovima kao romanikom ostavtinom, koja je ispunjena trilobnim gotikim formama. Na plintama kapitela postavljene su enske skulpture sa svojim atributima u rukama, a to su personifikacije Vjere, Nade, Dobroinstva i etiri kardinalne vrline Pravda, Razboritost, Hrabrost i Umjerenost. Iza svake personifikacije izviru dvije aneoske glave pridravajui gotiki svitak na kojemu pie o kojoj je personifikaciji rije. Klasine figure, poput personifikacije snage utjelovljene u liku Harakla s prethodne propovjedaonice, zamijenjene su tradicionalnijim enskim sjedeim ili stojeim figurama to je sukladno s lokalnom estetikom. Personifikacije vrlina utjelovile su mlade djevojke koje stoje na svom postolju i starije koje su u sjedeem stavu, prikazane kao rimske matrone. Kosa sviju personifikacija tretirana je na antiki nain, ispod pokrivala za glavu koje kod starijih ena pridrava dijadema to je jo jedna aluzija na antiku skulpturu. Sjedei likovi neto su bogatije odjeveni, a teka draperija koja prati formu tijela zavrava zguvanom,
5

Gramatiku u liku mladog djeaka koji u svojim rukama dri knjigu slijedi Dijalektika koja je ovjekovjeena u liku starijeg naboranog mukarca. Retorika, kao ena koji prstom ukazuje na knjigu prethodi Filozofiji, eni odjevenoj u bogatu draperiju s bakljom u ruci. Aritmetika broji pomodu svojih prstiju, dok ena s instrumentom u ruci predstavlja Glazbu, a Astronomiju pesonificira mukarac koji dri knjigu u rukama. 6 Pope-Hennessy, John Wyndham: An introduction to Italian sculpture, vol.1., London, 2000., 23.

neprirodno lomljenom bordurom to je karakteristino za gotiku. Sjedei likovi nisu frontalno prikazani, ve njihovo tijelo prati gotiku S liniju stvarajui dojam prirodnost i pokrenutosti. Iako su njihove glave prekrivene antikim pokrivalom za glavu, njihove haljine, bogato su ukraene sitnim detaljima naroito u zoni bordura koje zavravaju nerijetko metliastim zavretcima sitnih niti tkanine. Prelazimo na malene trokutaste isjeke ije ovkvire ine polukruni lukovi i prethodno spomenute skulpture. Niti oni nisu ostavljeni prazni pa tako pronalazimo figure proroka i evanelista u profilu, skuene u ovom malom prostoru. Ove figure nisu bez razloga postavljene ovdje, ve korespondiraju odgovarajuim reljefima balustrade propovjedaonice, pa tako proroci koji su navijestili dogaaj na odreenom reljefu pozicionirani su u isjecima ispod istog. Prepoznajemo evaneliste koji piu o prikazanim novozavjetnim scenama gornje zone, zahvaljujui malim tetramorfima postavljenim u razini njihovih glava. Obrada kamena na ovaj minuciozan nain podsjea na ranokranske bjelokosti ili ak iluminirane rukopise.7 Prelazimo u gornju zonu, oktogonalne balustrade koja je definirana dvoma bogato dekoriranim vijencima, na kojima se pojavlju antiki motivi jonske kime, jajoliki oblici, renesansni denti, povijene palmete pa i bizantizirajue inkrustracije zlata. Ovi vijenci pridaju osjeaju jedinstva cijeloj propovjedaonici, uvodei nas iz jedne scene u drugu, pruajui kontinuitet itanja to je akcentirano naroito zlatnom inkrustracijom. Sedam mramornih ploa s narativnim reljefima koji govore o vanim epizodama iz Kristova ivota, nisu odijeljeni okvirima kao to je to sluaj na propovjedaonici u Pisi. Na isti nain bili su odijeljeni i reljefi primjerice rimskih trijumfalnih lukova, meutim, ovdje su tamni okviri zamijenjeni figurama u bijelom mramoru postavljenim na kuteve, tako da doputaju naraciji da tee to je ideja preuzeta s gotikih portala. Pisano je ovdje stvorio jednu jedinstvenu, fluidnu, narativnu cjelinu. Zapoet emo s prvim reljefom koji prikazuje scene Navjetenja, Vizitacije, Roenja i Poklonstva pastira. Kao lijeva rubna figura prve ploe, stoji Bogorodica koja je usmjerila svoj pogled prema anelu u daljini, odjevena poput kakve rimske matrone kojoj se rubni dio haljine neprirodno lomi na gotiki nain, a vjeruje se da je djelo Arnolfa di Cambia. Figure sviju ploa su postavljene jedna iznad druge sugerirajui dubinu prostora i stvarajui horror vacui. To ukazuje na injenicu da je Pisano bio dobro upoznat s rimskim sakofazima, odnosno nainom na koji se narativnost kod kasnoantikih spomenika postizala. Poveani broj uzoraka, varijacija od plieg do viljeg reljefa takoer je utjecaj Rima.
7

Pope-Hennessy, John Wyndham: An introduction to Italian sculpture, vol.1., London, 2000., 16.

Prepoznajemo gotiku arhitekturu koja je prikazana uz pomo obrnute perspektive, pa su tako trokutasti zabati proupljeni kvadrilobnim formama. Svaki crijep naznaen je jasno, jednako kao i svako vlakno ovjeg runa. Sreditem prizora dominira Bogorodica u kline poloaju poput kakve etruanke ili rimske matrone. Pretpostavlja se da je Arnolfo di Cambio, uradio figure donjeg lijevog kuta, odnosno dvije ene koje peru Krista dok ih Bogorodica njeno i tuno gleda. Elegantne proporcije tijela, vitki likovi izraene ekpresije na licima, odjeveni u rimske tunike koje se ipak lome otim gotikim naborima, sve su utjecaji koji sugeriraju umjetnost sjeverno od Alpa. Na spoju izmeu prve i druge reljefno ploe, stoji figura proroka Izaije u visini same ploe, odjeven u slojevitu gotiku odjeu, otih paralelnih nabora. Izmeu njega i Djevice koja u rukama dri Djetece, nalazi se panel koji prikazuje putovanja sv. tri kralja i konano poklonstvo kraljeva pred Isusom. Gotika arhitektura zajedno sa stablima bogate kronje ini scenografiju za radnju koja se odvija u vie planova pa se tako ljudske i ivotinjske figure preklapaju, inei jednu dinaminu i napetu atmosferu koja se smiruje u gornjem desnom kutu u drutvu Isusa Krista. Od ivotinja pojavljuju se deve, konji i psi vrlo vjerno i naturalistiki prikazani. Bogorodica je prikazana poput kakve gotike princeze, odjevena u bogato ruho, uvodei nas u iduu scenu koja nosi temu Prikazanja u Hramu i Bijega u Egipat. I ovaj panel zapoinje s gotiki oblikovanom arhitekturom koja u ovom sluaju predstavlja Hram ispred kojeg su postavljene figure Djevice, Krista i sv. imuna, dok se sdesna odvija scena Bijega u Egipat. Ekspresivnost se oituje na njihovim licima, ali i u zgrenom stavu sv. Josipa u samom dnu panela. Tri izrazito gotika anela upuhuju zrak u dugake trube, s bucmastim obrazima i usmjereni su ka sljedeem panelu koji predstavlja scenu Pokolja nevine djeice. Vjeruje se da su aneli djelo ruku Giovannija Pisana koji je naposlijetku ipak prvi pravi gotiki kipar. 8 Na ovom prikazu izostaju figure Svete obitelji. Oivljavanje klasinih formi oito je na ovom prenatrpanom panelu ispunjenom energinim figurama u pokretu, gdje vojnici silovito i brzo zabijaju noeve u tijela djeice. I ovdje vidimo Pisanovo poznavanje antikih sarkofaga s prikazima dinaminih kako povijesnih, tako i mitolokih bitki. Umjetnik se posluio kompozicijom tipinom za Amazonomahiju ili pak Kenaturomahiju i prilagodio ju afinitetima kranske religije pa tako

Pope-Hennessy, John Wyndham: An introduction to Italian sculpture, vol.1., London, 2000., 23.

mitoloka bia zamjenjuje razvuenim tijelima oajnih majki koje vrsto dre djecu u svojim rukama, plaui pred krvnicima koji na njihove oi ubijaju ak 24 djeteta. Na prijelazu iz ove scene u iduu koja prikazuje Raspee, nalazi se Krist zaogrnut antikom draperijom dok desnu ruku podie u blagoslov, a lijevom dri svitak. Njegova je anatomija produkt dugog i iscrpnog prouavanja kasnoantike pune plastike, pa tako njegova figura djeluje poput figure kakvog boga iz rimskog panteona. Nogama gazi zmaja, simbol zla, kojeg pobjeuje dok ga prate etiri evanelista unutar vitiastih krugova, dok mu iznad glave stoji izrazito plastina Boja ruka. Krist je malice pognuo glavu te pogled uputio prema vjernicima koji stoje dole, nisko ispod reljefne ploe. Njegov blag i decentan osmjeh, suptilno oslikava njegovo unutranje stanje, a ova psihologizacija svoju kulminaciju biljei na reljefu Raspea. Dvije skupine ekstatinih figura s lijeve i desne strane kristu, plau, ude se, bojaljivo se gre gledajui u Krista otvorenih ustiju. Muke uee figure, u desnom donjem kutu, djelo su Arnolfa di Cambia.9 S lijeve strane najdojmljivija figura jest ona koja prikazuje Djevicu Mariju koja se od tuge onesvijestila, a njezino teko, oputeno tijelo pridrava jedna od Marija. Uz gotiku ikonografiju, ekpresivnost, pojavljuju se opet kasnoantike toga na njihovim tijelima koja prate jednako kao i Kristovo gotiku S liniju. Na ovoj propovjedaonici, Krist je prikazan otvorenih ustiju, s visoko podignutim rukama dok mu mrtvo, onemoeno tijelo pada pod njegovom teinom to ukazuje ne njegovu veliku patnju. Primjeujemo odmak od Krista na propovjedaonici u Pisi gdje su njegove ruke oputene i nenategnute. Ovo je jedan od najranijih primjera ivog kria10, kasnosrednjovjekovnog naina prikazivanja Raspea, gdje je kri simbol otkupiteljske rtve.11 Tretiran poput stabla, s izdancima na anteni, kri nie iz Adamove lubanje, odnosno iz Adamova stjenovita groba po kojemu kaplje Isusova iskupiteljska krv. Posljednje dva panela prikazuju Straan sud, u koje nas uvode etiri tetramorfa poslagana smjelo tako da ine razdijelni stupi izmeu scene Raspee i prvog panela Stranog suda. Matej je prikazan kao krilati ovjek koji u rukama dri svoje Evanelje, dok mu u ravnini glave, sa svake strane stoje male figure bika i lava. Monumentalna, detaljno obraena figura orla, simbol sv.

Pope-Hennessy, John Wyndham: An introduction to Italian sculpture, vol.1., London, 2000., 23. ivi kri ili kri s rukama (crux brachialis), ivim je prozvan zato to se sva etiri kraka kria na kome je Krist razapet produljuju u pokretnu ivu ljudsku ruku. Ovaj motiv javlja se krajem XIV. st., da bi na Tridentskom kocilu bio izbaen iz ikonografskog programa. 11 Badurina, Anelko: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog krdanstva, Zagreb, 1985. , 594.
10

Ivana, izlazi iz okvira reljefnih, mramornih ploa, pa se pretvara u postolje na koje sveenik polae svoje propovjedi. Paneli koji prikazuju Blaene i Prokletnike odijeljeni su frontalno prikazanom figurom Krista Suca na prijestolju koji svojim rukama pokazuje duama njihov put ovisno o zaslugama u ivotu. Ozbiljanog, ukoenog i strogog, poput kakvog romanikog, odaje gotiki suptilan, pobjedniki smjeak dok mu noge dodiruju veliki trijumfirajui kri oslonjen na ramena anela. S lijeve strane poredane su figure Blaenih u pet horizontalna traka, poput kakve publike u kazalitu. Umjetnik obrauje figure prvog plana najplie, da bi one u gornjoj traci, pri vrhu okvira, uradio najvoluminoznije tako da bacaju duboku sjenu na figure idueg niza. U paklu, sdesna Kristu, vlada kaos gdje figure u vrtlonoj kompoziciji vode bitku s demonima pogledavajui prema Kristu nadajui se spasu. Due pojedinih Prokletnika, aneli spaavaju iz grotla pakla, dok neke odguruju bez obzira na njihove molbe i skrueni stav. Tijela nagih figura, anatomski tona i proporcionalna, produkt su dugogodinjeg umjetnikova prouavanja rimskim reljefa. Kraj ovog ciklusa obiljeila su tri gotika anela s trubljama. Propovjedaonica nije sauvana u svom prvotnom obliku. U 16.st., Pisanove stepenice koje su vodile do visoko postavljenog balkona, uklonjene su i zamijenjene dananjim spiralnim stubama, dok je centralni stup dobio bazu ukraenu figuralnim motivima.

4. ZAKLJUAK Nicola Pisano, jedan je najznaanijih umjetnika u cijeloj povijesti umjetnosti, koji je zahvaljujui svom talentu i sposobnosti spajanja razliitih stilova uspio stvoriti svoj karakteristian i prepoznatljiv izriaj. On stvara djela bogate ikonografije, prilagoene gotikom senzibilitetu, ali ujedno budi i oivljava klasinu formu i duh. Gotika ekspresivnost oituje se na licima i impostaciji figura unutar klasine, antike, kompozicije svojstvene kompozicijama antikih sarkofaga, nadgrobnih spomenika i trijumfalnih lukova. Pokrenute figure koje prate S liniju, odjevene su u antike toge dekorirane na gotiki nain, minuciozno obraenim dekorativnim bordurama. enski likovi, primjerice personifikacije vrlina ili ak Gospa esto su prikazani poput kakvih antikih boanstava, rimskih matrona u karakteristinoj polu-leeoj pozi, zaogrnute u dugaku draperiju dok im na glavama stoje ukrasne dijademe. Nizanjem planova unutar ravne, mramorne reljefne ploe, suptilnom igrom svjetlosti i sjene, stvara se utisak trodimenzionalnosti i dubine prostora. Narativni karakter reljefa, nije vie apstraktan, ve je dopunjen emocionalnim to dovodi do realistinosti prikaza, koji je sada blii ovjekovom shvaanju. ivahne, vitalne, ekspresivne figure prilagoene su antikoj kompoziciji prostora unutar kojeg se pojavljuje i gotika arhitektura uraena u geometrijskoj perspektivi. Ovakav pristup skulpturi, simpatizirali su i Pisanovi sljedbenici koji svoja iskustva zaraena u ovoj radionici prenose na svoje propovjedaonice i ciborije u kojima dodue, potenciraju gotiku komponentu nautrb antikih elemenata.

10

5. LITERATURA
Pope-Hennessy, John Wyndham: An introduction to Italian sculpture, vol.1., London, 2000. Badurina, Anelko: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva, Zagreb, 1985. Supina autora: Enciklopedija likovnih umjetnosti. Leksikografski zavod FNRJ: Zagreb, 1962. http://www.all-art.org/

11