MOZAICI SIMFERIJEVO HEZIHIJEVE KATEDRALE U SALONI

Jasna Jelii- Radoni

UDK 738.5 ( 497.5 Salona) .. 04"

Izvorni znanstveni rad
Jasna Jelii-Radoni
Ministarstvo kulture
Konzervatorski odjel u Splitu

Salonitanska katedrala , podignuta za

biskupa Simferija i Hez ihija, bila je ukraena
podnim mozaicima. Sloene geometrijske kom-
pozicije, s krievima, oktogonima i heksagoni-
ma , kranskim simbolima koji se neprekidno
ponavljaju , odlika su mozaine umjetnosti 5.
stoljea. Slini simbolini motivi onima na
mozaiku ambulatorija salonitanske katedrale i
ranokranskom mozaiku s takozvane solinske
zaobilaznice, nalaze se u trijemu dvorita Dio-
klecijanove palae. Ti izra z iti primjerci sal o ni-
tanske radionice mozaika 5. stoljea nastali su
pod znatnim utjecajem akvilejskih mozainih
predloaka, to pokaz uje i u tom ra zdoblju
povezanost dvaju ranokranskih centara, Salo-
ne i Akvileje.

Istraivanja salonitanskag episkopalnog kompleksa zapoeta sredinom

prolog stoljea , kada je Frano Carrara otkopao krstionicu i konsignatorij , nastavio
je poetkom stoljea don Frane Buli otkrivi prvu baziliku unutar gradskih zidi-
na. Nazvao ju je "basilica urbana", to je dugo zadrano u literaturi. Iskopavao je
u etapama i redovito donosio izvjetaj u svom asopisu , detaljno opisujui nove
nalaze. Tijekom 1902. godine pronaao je "prostor izmeu dva apsida1na zida,
hodnik ili ambulatorij s dobro sauvanim podnim mozaikom". Kako navodi don
Frane Buli, koji ga je otkrio, "u sredini poda ambulatorija, malo vie prema zidu
apside, naen je interesantan natpis u mozaiku dvojice biskupa Synpheriusa i
Esychiusa". 1

NOVA POST VETERA

COEPIT SYNFERIVS
ESYHIVS EIVS NEPOS
1
F. BULI , Scavi nella basi/ica episcopa!is urbana a Salona durante !'a. 1902, "Bull. dalm. "
XXVI/ 1903 , 61 , 65 , Tav. XI; Isti, Scavi nella basi/ica episcopalis urbana a Salona duran le
gli a. 1903. e 1904, "Bull. dal m. " XXVIII 1904, Tav. XIV.

51
 CYM CLERO ET PO PULO FECIT
HAECMYNERA
DOMVS C(H)R(TST)E GRATA
TENE 2

Natpis spominje dvojicu biskupa graditelja salonitanske katedrale. Biskup

Simferije zapoeo je to velebno djelo, a dovrio ga njegov neak Hezihije cum e/era
et popu/o i posvetio Kristu.
Premda se ne znaju tone godine Simferijeva biskupovanja, vjerojatno je
obnaao tu najviu crkvenu dunost pri kraju 4. i na poetku 5. stoljea, kako se to
moe rekonstruirati iz povijesnih izvora. Svi ga katalozi navode samo jednom, i to
kao prethodnika Hezihija, a to potvruje i mozaini natpis. Budui da se spominje
kao graditelj tako velike crkve, Buli pretpostavlja da je morao biti vie godina
biskup dok nije stvorio uvjete za poetak gradnje katedrale. 3
Nadgrobni natpis biskupa Simferija naen je na groblju na Manastirinama,
razlomljen u vie komada. Ploa je izvorno bila postavljena u ploniku poda
poprenog broda iznad sarkofaga biskupa. Iznad natpisa sauvano je etvrtasto
udu b ljenje za stup i oltarnog stola, to pokazuje da je ploa bila kod mjesta na
kojemu se nalazio oltar.
Naime, u poprenom brodu crkve, tono u sreditu prostora gdje se pret-
postavlja da je poloaj oltara, nalazi se grupa od tri sarkofaga ograena tankim
zidom. Na pitanje koje linosti su zauzele tako odlino mjesto, pokuao je odgo-
voriti jedan od istraivaa cemeterijalnog kompleksa R. Egger. Ispod oltara crkve
poivali su biskupi Symferius i njegov prethodnik Gaianus, a trei je sarkofag pri-
padao martiru Septimiju. Obiaj poznat na Istoku da se martiri i biskupi pokapaju
ispod oltara u Zapadnu crkvu uveo je milanski biskup Ambrozije, na to su se
ugledali i salonitanski biskupi, graditelji bazilike na Manastirinama. 4

DEPOSIT(io) S(AN)C(T)I SYMFERI EPISC[OP(l) DIE

K] AL(ENDAS) IANY(A)RIAS

Drugi biskup Hezihije bio je poznata linost svoga vremena, te je mogue

odrediti vrijeme njegova upravljanja salonitanskom crkvom u periodu od 405 -
420/426. godine. Pismo sv. Ivana Zlatoustog iz progonstva u Kapadokiji upueno

2 F. BULI , Scavi nella basi/ica episcopalis urbana a Salona duran/e /'a. 1902, "Bull. dalm."
XXVI/ 1903,69 i d., Tav. XII, fig. l; "Bull. dalm." XX.Vll/ 1904, Tav. XIV, XV.
3 F. BULI- J. BERVALDI, Kronotaksa solinskih biskupa, Syn({erius Episcopus, Zagreb
1912-13 , 32-33.
4 Od tri sarkofaga natpis nosi samo jedan , i to s imenom biskupa G ajan usa, ali nedovren,
no. 153: DEPOSITIO GAIANI DLE
Nedovrenost natpisa na sarkofagu nadopunjuje nadgrobna ploa no. 154 s epitafom
biskupa, postavljena iznad njega u podu crkve. Na donjem rubu njenog okvira sauvano
je kvadratno udubljenje za pilastar oltara, kao i na ploi Simferija, to potvruje da se nad
njima dizao o ltarni stol. Trei sarkofag pripisao je Egger martiru Septimiju jer je on jedini
muenik kojemu je nadgrobni natpis isti kao biskupima postavljen na ploi u podu ploni
ka no. 164. Usp. R. EGGER, Der Altchrist/iche Friedhof Manastirine, u: Forschungen in
Salona ll, Wien 1926, 90-91, Abb. 3, 4, 13 , 51-54.

52
 \
''
)
'\ ---
, \...... - -7
' '
', ,; '

'
"-,
\
)

Salona, Episkopalni kompleks (prema W. Gerberu)

tom salonitanskom biskupu 406. godine, sauvano u Farlatijevoj crkvenoj povi-

jesti , potvruje da je ve zauzeo salonitansku stolicu. loannes Hesychio Episcopo
Sa/onensi... 5 Biskup Hezihije nastojao je pomoi crkvama na Istoku u obrani Ivana
Zlatoustog zajedno s papom lnocencijem s kojim su slono djelovali svi glavni
biskupi Zapada.

5 Medu Ivan ovim pismima broji kao 183. Tu se Ivan Zlatousti ob raa Hez ihiju za pomo:
"Zna kolika bi nagrada bila pripravljena onome koji bi pru io ruku zlostavlj anim crkva-
ma te u smiraj pretvori o takvu o luju i pri mirio tako teki rat. " Usp. D. FARLATI , Illyricum
sacrum ll , Ecclesia salonitana, Venetiis 1753 , 72.

53
 Upravo za biskupa Hezihija, u Dalmaciji iscrpljenoj vizigotskim i ostalim
barbarskim upadima, nastaje razdoblje mira. To je preduvjet sreivanja, kako to
opisuje Farlati, crkvenih prilika:
"Godine 410. bijahu prilike u Dalmaciji i Iliriku prilino mirne i spokojne ...
Taj se mir i spokoj vie godina zadrao u Iliriku i Dalmaciji dok su ostale zapadne
provincije plamtjele barbarskim i graanskim ratovima. Dakle, u to mirno i spoko-
jno vrijeme Hezihije je prionuo svom marljivou i arom da preoblikuje obiaje
kranskog naroda, da izbrie iz njih mane ako su pokupili kakve iz onog bar-
barskog smea koje je prije nekoliko godina poplavi lo itavo podruje, da ponovo
uspostavi crkvenu stegu ako je gdje propala, te da napokon ustraje u svim onim
slubama i dunostima izvrsnog i premudrog biskupa." 6
To najbolje ilustrira pismo pape Zosima Hezihiju s uputama za ustrojavanje
crkvenih slubi provincije Dalmacije. Propis o nainu primanja svetih redova , tj.
postupno napredovanje do najvieg sveenika u slubi Bojoj treba potovati- jer
"rijetko je, naime, sve to je veliko" -jasno pokazuje uspostavu crkvene hijerarhije.
Kako se razabire iz tog pisma poslanog 418. godine Zosimus episcopus urbis Romae
Hesycio episcopo Salonitana, salonitanska crkva je postigla primat u rimskoj provin-
ciji Dalmaciji. Naime, prema savjetu Apostolske stolice i odredbama otaca, papa
Zosim uz upute o potivanju postupnog primanja svetih redova iznosi zahtjev da
Hezihije to prenese i ostalim biskupima. "Kako smo ba tebi uputili spise, da ne
bismo togod uskratili zaslugama tvoje ljubljenosti , dat e na znanje svoj naoj
brai subiskupima, ne samo onima koji su u tvojoj pokrajini , nego i onima koji se
pridruuju tvojoj ljubaznosti u susjednim pokrajinama." 7
Salonitanskag biskupa Hezihija spominje u svojoj knjizi De civitate Dei sv.
Augustin: quod jacere utcumque Cl/ravi in quadam epistola, quam rescripsi ad beata e
memoriae vinon Hesychium, Salonitanae urbis episcopum, cuius epistolae titulus est:
de .fine saeculi. Prema tim posljednjim poznatim podacima, autori su Kronotakse
solinskih biskupa smatrali da je Hezihije umro 420/ 426. godine, 8 a pokopan je u

6 D. FARLATI, ll , 74 i d. Navedeni ulomak prevela je prof. Ivana Jeli na emu se za-

hvaljujem.
7
"Ova pak razdoblja treba potovati za pojedine stupnjeve. Ako bi se od mladosti posvetio
crkvenim slubama, neka ostane meu lektorima sve do dvadesete godine, uz neprekidno
nadgledanje. Ako je pristupio stariji i u visokoj dobi, tako pak , da poslije krtenja odmah
eli stupiti u boju vojnu slubu, neka se zadri pet godina meu lektorima ili egzorcisti-
ma, potom etiri godine kao akolit ili podakon i tako neka stupi u blagoslov akonata
(ako zaslui). U tom e se redu morati zadrati pet godina, bude li se vladao bezgreno.
Potom e zavrijediti slubu prezbitera poto odslui toliko stupnjeva slube i podastre
dokaze iste vjere. S tog e se mjesta (ako ga zahtjevniji ivot bude priveo boljem vladan-
ju) smjeti nadati poloaju najvieg sveenika, potujui ipak onaj propis po kojem se do
ovih stupnjeva ne moe popeti ni dvoenac, ni pokajnik, niti suprug udovice. Pravo je da
su gore spomenuto obvezni potovati ak i branitelji crkve koji postaju od laika, budu li
zasluili biti u klerikom redu. Izdano osmoga dana prije martovskih kalenda dok su
konzuli bili Augusti Honorije dvanaesti , a Teodozije osmi put. " Tekst je prevela prof. Ivana
Jeli na emu se srdano zahvaljujem. Usp. D. FARLATI , Il, 78.
8 Pismo Augustina Define saeculi pisano je oko 420. godine, a knjiga De civitate Dei 413-
426. godine, Usp. D. FARLATI, Il, 80, 83; " Bull. dalm. " 1883, 113; "Bull. dalm. " 1900,
92; F. BULI- J. BERVALDI, Kronotaksa solinskih biskupa, 29-33.

54
 ',_., ,
. ' . ,
1 . .._-...... ~ .. J.--...-..~...._,_.~-.l-----l---~-~--
~.

__ j
N
l (3
L

Vl
Vl Salona, crte mozaika u ambulatoriju katedrale s posvetnim natpisom biskupa Simferija i Hezihija
cemeterijalnoj bazilici na Manastiri nama. Epitaf salonitanskag biskupa Hezihija
bio je postavljen u ploniku poda poprenog broda bazilike iznad biskupova
sarkofaga. 9

DEPOSIT(JO) S(AN)C(T)I (H)ESYCHI EPISC(OPI) DIE Xlii

KA [L(ENDAS ... )]

Dakle, biskupi Simferije i Hezihije, posebno apostrofirani na mozainom

natpisu, sagradili su salonitansku katedralu. Kako je izgledala najvea ranokran
ska graevina novoosnovane metropolije provincije Dalmacije poetkom 5. sto-
ljea? Arheolokim istraivanjima otkriveni su urueni zidovi trobrodne bazilike u
ijem svetitu je slobodno postavljena polukruna klupa za sveenstvo. Neznatni
ostaci fresko slikarija sauvani u apsidi i sjevernom zidu, te segmenti mozainih
podova svjedoe o raskonom ureenju episkopalne bazilike. Upravo mozaici koji-
ma su prvobitno bile potpuno prekrivene podne povrine, pruaju uvid u osnovnu
artikulaciju unutranjosti katedrale.
Posebna pozornost posveena je prezbiteriju , glavnom liturgijskom prostoru
crkvene graevine . Tu je izmeu polu krune klupe i apside am bula torij iji je pod
ukraen jedinstvenim mozainim tapetom. Unutar sloene geometrijske sheme
posebno je istaknut natpis biskupa Simferija i Hezihija . Natpisna polje u obliku
trapeza uokvireno je jednostavnom linijskom bordurom od crvene staklene paste i
kamenih kockica plavo-sivkaste boje. Na indigo plavoj podlozi od staklene paste
izvedena su slova od tamne oker paste pomijeane s kristalnom prainom. Redovi
slova visine ll - 12 cm meusobno su odvojeni trakom kockica crvene venecijanske
boje. Bijele kockice izdvajaju natpis od preostale gometrijske kompozicije koja ga
je okruivala. Polihromni geometrijski mozaik u potpunosti je prekrivao pod
ambulatorija. Jednostavna ornamentika sastojala se od niza elemenata koji su se
ponavljali u sloenom sistemu. Unutar osnovne sheme esterokuta i osmerokuta
istiu se krievi. Na dominantni se simbol kria , naglaen pleternim prepletima,
neposredno naizmjence pruaju izduena esterokutna i znatno vea osmerokut-
na polja. Na krajevima hasta kria nastavljaju se osmerokuti ispunjeni razliitim
simbolinim elementima. To su preteno rombovi izvedeni na vie naina.
Ponekad iz stranice romba izlaze h aste X, krizmona, ili je unutar romba kri, ili je
romb razlomljen pa se u njegovom sreditu ocrtava kri, dok je u nekim primjeri-
ma naglaen oblik romba. Na duim stranama osmerokuta pojavljuju se esterokut-
na polja ukraena uvijek istim simbolinim elementima. Tu su prikazani krievi sa
stiliziranim krizmonom.
Dakle, osnovni kranski simbol kria, naglaen u istaknutim posebnim polji-
ma isprepletenim pletenicama, uokviren je osmero kutima ispunjenim rombovima
nadopunjenim krievima i krizmonom te esterokutima s krievima i krizmonom .
U svakom pojedinom elementu toliko je prisutna kranska simbolika ne samo u
glavnim poljima u obliku kria, ve i u ornamentici esterokutnih i osmerokutnih
polja s rombovima i krievima s krizmonima. U tom su kontekstu posebno zna-
ajni brojevi geometrijskih likova, jer su brojke 6 i 8 kljuni dani u Velikom tjednu.

9 Nagrobni natpis naen u konfesiji bazilike na Manastirinama, usp. "Bull. dal m." VI l
1883, 113; "Bull. dalm." XXIII l 1900, 285; CIL lli 14662.

56
Upravo je gustoa kranskih simbola prisutna na podnom mozaiku ambulatorija
salonitanske katedrale, koji je datiran izvanrednim natpisom graditelja biskupa
Simferija i Hezihija. Sloena kranska simbolika odraava novu snagu kranske
religije koja je postala i dravna religija . Svi elementi sadre osnovni kranski
znak kri koji je posebno istaknut ili upisan s monogramom Kristovim u
esterokutna ili osmerokutna polja. Do g aaji Velikog tjedna simbolino izraeni
brojkama 6 i 8 predstavljaju bit kr a nske doktrine. esti dan Kristova razapinja-

Salona, detalj crtea mozaika ambulatorija

nja na kri izraen je kriem s Kristovim monogramom , koji ispunja izdueni

esterokut. Znatno vei osmerokuti oznaivali su osmi dan Uskrsnua Kristova.
Unutar polja na vie naina prikazani su rombovi koji su ponekad spojeni s
Kristovim monogramom ili je u sreditu izveden kri. Nije sluajno izabran upra-
vo taj geometrijski element u kontekstu broja 8. Motiv romba upotrijebljen je na
ranokranskom reljefu u obliku lunete s prikazom Uskrsnua Kristova, a pripadao
je oltaru crkve u Gatima. 10 Naime, saimanjem realistinih prikaza nastali su poje-
dini simbolini znakovi koji su ih potpuno zamijenili. Tako je u realistinim kom-
pozicijama Kristova groba pored kojeg su obino svete ene u trenutku otkria
otvorenih vrata groba danih u perspektivi, tj. u obliku romba, poput prikaza na

10
J. JELII- RADONI, Gata- crkva Justi11ijanova doba, Split 19 94, 72-78.

57
mozaiku ravenatske crkve S. Apollinare Nuovo. Na nekim ranokranskim
spomenicima s Kristovim grobom, kao npr. na ploi iz Sirije (Dumbarton Oaks)
ili ampuli iz Monze, nalazi se romb koji simbolizira pomaknuti kamen s groba
Kristova, "r\ <IJEpE0~tO~ JrE'tpa Kat sor\<!Jopo~". aludirajui na prazan Kristov
grob, Uskrsnue Gospodinovo. Osnovne ideje kranske doktrine pretvorene su u
simboline elemente , poput slikovnog pisma upotrijebljenog u razliitim umjet-
nikim medijima. Stoga nije neobino da se u podnom mozaiku ambulatorija,
prostora svetita, isprepliu najvaniji kranski simboli: osmerokutna polja ispu-
njena rombovima , najvanijim dokazom Kristova Uskrsnua, praznim grobom
izraenim kroz "kamen koji donosi ivot" i esterokuti izmeu kojih dominiraju
krievi. Bogatstvo prepleta uokviruje natpis s imenima biskupa graditelja ka-
tedrale.

Nedavno su prilikom zatitnih arheolokih istraivanja na trasi zaobilaznice

u Solinu, na tzv. sektor ll , izili na vidjelo ostaci arhitekture i mozaika sa slinom
geometrijskom ornamentikom. U preliminarnom izvjetaju " mozaik s prikazom
jelena koji lie rosu s neke biljke " naveden je kao ranokranski , bez detaljnijeg
tumaenja i analize odnosa prema pripadajuoj arhitekturi. 11 Figura! ni dio kom-
pozicije s jelenom odvojen je od geometrijskih motiva bordurom pletenice.
irokom meandarskom trakom , ispunjenom stiliziranim kri ev ima , naglaen je
poetak jednostavne sheme rombova uokvirenih esterokutima. Pojedini elementi
izvedeni su dvostrukim crnim linijama. Polja rombova ukraena su cvjetnim
krievima, neznatno su manjih dimenzija od onih u mea ndarskom nizu . Unutar
heksagona nalaze se izdueni krievi. Motivi krieva su crvene boje na bijeloj pod-
lozi. esterokuti s krievima identinih oblika primijenjeni su na podnom mozaiku
u svetitu katedrale , kao i stilizirani cvjetovi- krievi u rombovima koji su slini
onima na pojedinim oktogonalnim poljima ambulatorija. Kompozicija je sastavlje-
na od simbolinih kranskih motiva- krieva u rombovima i heksagonima koji se
neprekidno ponavljaju , to je odlika mozaine umjetnosti 5. stoljea.
Geometrijska simbolika, poput slikovnog pisma, naglaava osnovnu kran
sku ideju izraenu u simbolinoj figuralnoj kompoziciji . Premda su preostali samo
elementi mistinog prizora, poprsje jelena pored stabla, nasluuje se sadraj vane
poruke kranske ikonografije. Najee su alegorijske slike jelena pored kanta rosa
ili izvora spasonosne vode, kao poznata ilustracija 41 Ps na mozaiku u konsigna-
toriju salonitanske katedrale. Kako je ve u antici interpretirao sv. Jeronim taj
psalam- jeleni utauju e u nakon estoke borbe sa zmijama, svojim iskonski m
neprijatelj icama. Ponekad su jeleni prikazani pored stabla ivota, kao na mozaiku
iz baptisterija u Henchir Messaouda. Jedinstven je prizor trenutka borbe kada
zmije omotane steu tijela jelena, dok jeleni drobe njihove glave. Na mozaiku iz
Sensa jeleni vau zeleno lie upajui ga iz kantarosa. Oni se iste spasonosnim
liem ili vodom s boanskog izvora nakon borbe. U tom kontekstu moe se pro-
matrati i prizor nedavno otkrivenog jelena pored stabla ivota sa solinske zaobi-

JJ B. KIRIGIN , l. LOKOEK, J. MARDEI , S. BILI , Salona 86/87, Preliminarni

i::vjetaj sa zatitnih arheolokih istraivanja na trasi zaobilawice u Solinu, "Vjesnik za
arheologiju i historiju dalmatinsku" 80, Split 1987, 21-25, Plan 4, T. IV.

58
 :
....
./'

Salona, ranokranski mozaik s takozvane solinske zaobilaznice

59
Jaznice, okruenoga geometrijskom ornamentikom poznatih kranskih simbola
koji se neprekidno ponavljaju, to je uobiajeno u repertoaru salonitanske radion-
ice mozaika 5. stoljea. 12
Dakle, figuralnu alegorijsku kompoziciju prati simbolina geometrijska orna-
mentika koncipirana slino kao na mozaiku ambulatorija salonitanske katedrale.
Na identian nain ponavljaju se motivi krieva unutar rombova i heksagona ,
odnosno osmerokutnih i esterokutnih polja. To su zasad jedini primjeri bliske
kompozicijske sheme kartona salonitanske radionice mozaika 5. stoljea. Slina
dekoracija vjerojatno je bila primijenjena i na drugim ranokranski m graevina
ma u Saloni- poput ovog naalost nedovoljno istraenog objekta- ili u pojedinim
kranskim centrima gdje su salonitanske radionice i njihovi majstori ostvarili
znatne umjetnike domete.

Sloena kompozicijska shema mozaika ambulatorija salonitanske katedrale

ili ona jednostavnija na ranokranskom mozaiku s tzv. solinske zaobilaznice, s
osnovnim motivima krieva, oktogona i heksagona, izvedena je i na jednom pod-
nom mozaiku u Dioklecijanovoj palai. U neposrednoj blizini Istonih vrata
palae, na Sektoru l, kako su ga nazvali posljednji istraivai, otkriven je otvoreni
prostor omeen na sjeveru portikatom dekumana, a na jugu baroknim korom ka-
tedrale. Dananjom Bulievom ulicom Sektor l je podijeljen na dva dijela tako da
se vidi samo njegov zapadni dio, dok se istoni prua ispod stambenih objekata.
Tu je iskopano etvrtasto dvorite okrueno trijemovima s podnim mozaicima. "U
nasipu neposredno iznad mozaika naeno je mnotvo kockica, manjih od onih u
spomenutim podnim mozaicima. One su preteno staklene, a esto i sa zlatnim
premazom", to "upuuje na pretpostavku da su zidovi trijema ili moda svodovi,
bili ukraeni mozaikom." 13
Upravo u prostoru s bogatom unutranjom dekoracijom, koji je irokim
otvorom neposredno povezan s glavnom komunikacijom dekumanom, a s istone
strane rastvoren masivnim pilonima, izvedeni su na podovima mozaici razliite
ornamentike. U sjevernom hodniku geometrijska je shema slina onoj na podnom
mozaiku iz ambulatorija salonitanske katedrale. Izdueni pravokutni tapet ispu-
njen je jedinstvenom kompozicijom. Motivi krieva okrueni oktogonalnim i hek-
sagonalnim poljima ocrtavaju se na bijeloj podlozi. Vanjski obrisi svakog pojedinog
elementa izraeni su debljom trakom od dva niza crnih kockica, dok su unutar
njih upisani jednostrukom crnom linijom isti oblici. Krina polja sadre tankom
linijom ponovljeni motiv ili pojaan drugim nizom crvenih kockica, a ponekad je
cijela njegova ploha ispunjena sivom bojom. Izduene esterokute uglavnom po-
punjavaju identini motivi od jedn ostru ke crne linije ili su pak ispunjeni sivim koc-
kicama. Najvea raznolikost zapaa se kod oktogonalnih polja ija sredita ine
oktogoni s upisanim Salamonovim vorovima u istonom dijelu, dok se na zapad-
nom koriste kvadrati. Na jednom unutranjem oktogonu prikazan je motiv
romba. 14
12
J. JELII- RADONI, Krstioniki sklop salonitanske katedrale, u tisku.
13
J. MARASOVI , T. MARASOVI, S. McNALLY, J. WILKES, Dioklecijanova palaa ,
lzvje.5taj o Jugoslavensko-amerikom projektu istraivanjajugoistonog dijela Palae, Split
1972, I dio, 13-16,42-44.
14
S. McNALLY, J. MARASOVI, T. MARASOVI, Dioklecijanova palaa, Izvjetaj o
Jugoslavensko-amerikom projektu istraivanja , Split 1977, II dio , 9-12; C. SMITH, The

60
 Split, detalj mozaika u sjevernom trijemu dvorita Dioklecijanove palae

Karakteristina kranska simbolika izbija iz ornamentike tog polihromnoga

geometrijskog mozaika, jasna poruka kroz motive kria, oktogona sa Salamonovim
vorovima ili etverokutima, rombom i esterokutima, najvanijim brojevima
Velikog tjedna, nasuprot ocjeni istraivaa da "mozaici na Sektoru I pokazuju
malo mate u nacrtu kao i nesigurnost u izradi". Oscilacija u kvaliteti mozaika
navela je neke od autora na to da ga datiraju u vrijeme poslije Dioklecijana, prem-
da su istraivai prostor s trijemovima vidjeli u kontekstu gradnje same Palae.
"Funkcija dvorita i njegovi odnosi s drugim dijelovima Palae zasada jo nisu
razjanjeni." 15
Osim izrazito kranske simbolike mozaika, koja je vaan element za dati-
ranje ureenja i koritenje tog prostora u vrijeme nakon Dioklecijana, svakako je
podatak daje veinu naene keramike J. Hayes pripisao kasnom 4. ili 5. stoljeu,
premda bi se neke moglo datirati i kasnije. 16

Roman Mosaics, Diocletian 's palace, Report on Joint Excavations, Vol. ll l, Split 1979, 141-
146, Pl. l a-c; C. BALMELLE, M. BLANCHARD-LEMEE, J. CHRISTOPHE, J.-P.
DARMON , A.-M. GUIMIER-SORBETS, H. LAVAGNE, R. PRUDHOMME, H .
STERN, Le Decor geometrique de la mosaeque romaine, Paris 1985 , 280-281 , Pl. 180 b, e
(Split, Grado).
15 J. MARASOVI , T. MARASOVI, S. McNALLY, J. WILKES, Dioklecijanova palaa,
Izvjetaj o Jugoslavensko-amerikom projektu istraivanjajugoistonog dijela Palae , 42-44.
16 J. MARASOVI, T. MARASOVI , S. McNALLY, J. WILKES, Dioklecijanova palaa ,
17.

61
 emu je sluilo dvorite s izvanredno bogatom dekoracijom ne samo podnih
mozaika ve i onih zidnih ili svodnih (to potvruje koncentracija malih kamenih
kockica kao i onih staklenih, ponekad premazanih zlatnim listiima)? To su zasad
rijetki elementi gornjih zidnih struktura koje su bile ukraene mozaicima, poput
prostora Vestibula gdje su prilikom restauratorskih radova 1900. godine otkrivene
in situ tesserae od crvene i zelene staklene paste i bijelog vapnenca, iji se ukras
nije mogao razabrati. 17 Tako se prema ostacima sitnijih kockica sa zlatnim listii
ma moe samo pretpostaviti da su postojali zidni mozaici znatno bolje kvalitete u
odnosu na podne mozaike u dvorinom prostoru . Naglaena kranska simbolika
podnog mozaika sjevernog hodnika sugerira i dekoraciju gornjih slojeva. U tom
kontekstu vano je istaknuti da su podni mozaici dvorinih trijemova bili 2,5 m
ispod plonika dekumana, to je vjerojatno povezano s funkcijom tog prostora, pa
e odgovor na pitanje o koritenju pojedinih prostora Palae poslije Dioklecijana
dati budua istraivanja.

Pore , crte mozaika u sjevernom brodu bazilike koja je prethodila Eufrazijevoj katedrali
(prema B. Molajoli)

Slino koncipirana shema pod nog mozaika upotrijebljena je u bazilici 5. sto-

ljea koja je prethodila Eufrazijani u Poreu. U sjevernom brodu povrina je razdi-
jeljena na pet mozainih tapeta meusobno odijeljenih uskim bordurama s
motivom rombova . Na etvrtom polju, promatrajui od zapadnog proelja, istie
se sloena geometrijska ornamentika krieva izmeu oktogona i heksagona .
Premda je mozaik u trenutku nalaza bio prilino oteen , jasna je njegova kom-
pozicija. Sredinji motiv kria, uokviren naizmjence s osmerokutnim i esterokut-
nim poljima , izveden je jednostavno ponavljajui dvostruki obris pojedinog ele-

17
C. SMITH, The Roman Mosaics, Dioc/elian 's Palace, Reporl on Join! Excavation, Vol. III,
University of Minnesota- Urbanistiki zavod Dalmacije, Split 1979, 141-146, T. l a, b, e.

62
menta polja bez dodatnih ukrasa . Podni mozaici, kao i ovaj s karakteristinom
kr anskom simbolikom, nastali su prilikom izgradnje bazilike S. stoljea koja je
prethodila Eufrazijevoj bazilici u Poreu. 18

.-
--~-

.~ .... ..~ oJ - ...

" ~ ':.'lliuii'\J
Akvileja, mozaik u sjevernoj auli biskupa Teodora

Najbrojniji primjeri ovakvih geometrijskih kompozicija podnih mozaika

otkriveni su u Akvileji u raznim ranokranskim graevinama tijekom 4. i S. sto-
ljea. Poeci su jasni ve u poznatim au lama biskupa Teodora . Tu se u duhu jo
uvijek tradicionalne koncepcije rimskog mozaika kao podloga nazire geometrijska
shema podreena naturalistikim prikazima. U sjevernoj auli , u treem polju od
istoka , prua se geometrijski mozaik po cijeloj irini . Kompozicija se sastoji od
osmerokutnih polja ispunjenih prikazima razliitih ivotinja i festona, esterokuta
s krizmonom i krievima naglaenima ukrasima pletenice. Slina ornamentalna
shema pojavljuje se u prvom sjevernom polju june aule. Krievi s ornamentima

18 B. MOLAJOLI, La Basi/ica Eufrasiana di Parenzo , Padova 1943, 17-26, sl. 28, Tav. ll.

63
pletenice izmjenjuju se sa esterokutnim oblicima ispunjenim krizmonom i okto-
gonima unutar kojih se nalaze razliiti motivi, kao poprsja, ribe, kantarosi, vorovi .
Privrenost tradicionalnoj dekoraciji susree se u mozainim pavimentima
ranokranskih oratorija gdje geometrija ima funkciju prostranog ruba podreenog
centralnoj emblemi. Tako se u oratoriju sjeverozapadno od bazilike nalazi sredinji

Akvileja, crte detalja mozaika iz ranokranskog oratorija s prikazom ivotinja

(prema P. L. Zovattu)
 Grado, detalj mozaika iz bazilike na Piazza Vittoria

prizor mora s ribama, okruen jednolinom geometrijskom mreom grkih

krieva, heksagona razdijeljenih tankom linijom na dva dijela i oktogona s prikazi-
ma razliitih ivotinja . 19
Dalji razvoj tih geometrijskih kompozicija oit je na mozainim pavi menti-
ma akvilejskih bazilika s kraja 4. i poetka 5. stoljea. U dva mozaina tapeta bazi-
like "di Monastero" upotrijebljeni su elementi krieva naglaeni pletenicama, uklo-
pljeni izmeu esterokuta s krievima i oktogonima, s razliitim ukrasima. Mozaik
bazilike na Piazza Vittoria u Gradu takoer je ukraen kombinacijom krieva s
pletenicama, esterokuta s krievima i osmerokutima sa Salamonovim vorovima .

19
P. L. ZOVATIO, Mosaici paleocristiani delle Venezie, Udine 1963, Fig. 61, Fig. 72, 122-
123 , Fig. 120, 121; M. MIRABELLA ROBERT!, Partizioni dei pavimenti musivi delle
basiliche cristiane dell ' area aquileiese, "Antichita Altoadriatiche" ( = AA) XXII/Vol. ll ,
Udine 1982 , 413 i d. , Fig. l , 2.

65
Ta jednostavna geometrijska shema, sastavljena od simbolinih elemenata, vrlo je
rairena u Akvileji i njenom kulturnom krugu. Kako proizlazi iz navedenih prim-
jera, kompozicija je nastala u akvilejskoj radionici mozaika ve poetkom 4 . sto-
ljea, i podlona je tradicionalnoj koncepciji dekoracije . S vremenom su istisnuti
naturalistiki prizori i pravladava strogo geometrijski karakter. Motivi se nastavlja-
ju u kontinuitetu po principu horror vacui, to dovodi do stvaranja strogo ritmike
proporcionalne i uravnoteene kompozicije . Nova dekorativna ideja izraavanje
nalazi u numerikim zakonima i bilo je za to potrebno poznavati geometriju, kako
navodi Kasiodor ( Variae VII, 5, 20-30). Do izraaja dolazi geometrijski karakter
tekstila s neprekidnim slijedom ornamenata kao kod tkanine na metre. 20
Dakle, u salonitanskoj katedrali , podignutoj poetkom 5. stoljea za biskupa
Sim ferija i Hezihija , izveden je u ambulatoriju podni mozaik geometrijske orna-
mentike vrlo omiljene u akvilejskom kulturnom krugu. Apstraktna geometrijska
struktura sastavljena od suprotstavljanja i ponavljanja simbolinih motiva, krieva,
oktogona i heksagona koji se nastavljaju neprekidno , primijenjena je u svetitu.
Upravo na tom liturgijski vanom prostoru iznesena je osnovna ideja kranske
simbolike, naglaena ponavljanjem pojedinih geometrijskih likova koji nemaju
poetka ni kraja. Osim izbora ove kranske teme proizile iz kartona akvilejske
radionice mozaika, jo jedan element prezbiterija katedrale pokazuje liturgijsku
povezanost salonitanske i akvilejske crkve. Radi se o polukrunoj klupi namije-
njenoj sveenstvu koja je postavljena slobodno u prostoru , to je odlika naina
ureenja svetita akvilejskih crkvenih graevina.

Dakle, u salonitanskoj katedrali sagraenoj post vetera, kako se navodi u

posvetnom natpisu biskupa graditelja, prisutni su u liturgijski najvanijem pros-
toru jasni utjecaji akvilejske stolice s kojom je salonitanska crkva od najranijih vre-
mena odravala bliske odnose. Na kraju 3. i poetku 4. stoljea na elu akvilejske
kranske zajednice bio je biskup Grizogon ll (295-308), nacione Dalmatiae.
Njegov nasljednik biskup Theodor, koji je zajedno s akonom Aga tonom sudjelo-
vao na crkvenom koncilu u Arlu 314. godine, to ga je sazvao car Konstantin , pot-
pisao se u popisu sudionika de civitate Aquileiensium provincia Dalmatia .2 1
Stoga nije neobino da su ti rano ostvareni utjecaji zadrani i poetkom 5.
stoljea, to neosporno pokazuje ureenje svetita salonitanske katedrale, osobito
izbor simboline ornamentike podnog mozaika. Meu brojnim salonitanskim
mozaicima, iji su podovi uglavnom ukraeni mozaicima , to je jedini primjer te
vrste geometrijske kompozicije. Slina apstraktna shema primijenjena je u pros-

20 P. L. ZOVATTO, Mosaici paleocristiani delle Vene::ie, 156-158 , Fig. 160; B. FORLATI

TAMARO-M. MIRABELLA ROBERT! , f11111 sei di Aquileia, Udine 1980, 26-28, Fig.
51; M. MIRABELLA ROBERT! , Parti::ioni dei pavi menti nwsivi delle basiliche cristiane
dell' area aquileiese, AA XXII/Vol. II, Udine 1982, 413-428, Fig. 7; R. FARIOLI,
Stru/lura dei mosaici geometrici, AA VIli/Udine 1975 , 155-175 , Fig. 4; C. BALMELLE i
drugi, Le Decor geometrique de la mosaeque romaine, Pari s 19 85, 280-281, Pl. 180 b, e
(Split, Grado).
21 Kako svi rukopisi navode Da lm ac iju , pretpostavlja se da nije u pitanju greka ve istica-
nje neospornog utjecaja akvilejske crkve na podruju Dalmacije. Usp. G. C. MENIS , La
cultura teologica del e/era aquileiese all' ini::io del IV seca lo indagata attrmerso i mosaici
Teodoriani ed altrefonti, AA XXII, Vol. ll, Udine 1982, 463-481.

66
toru otvorenog dvorita unutar Dioklecijanove palae. To je ve apstraktna
geometrijska struktura i znatno se razlikuje od ranih akvilejskih primjera s jo broj-
nim naturalistikim prizorima unutar geometrijske sheme s poetka 4 . stoljea,
poput mozaika u Teodorovim aulama ili oratorijima. Tom razdoblju , za vrijeme
Dioklecijana, istraivai su pripisali navedeni mozaik , iako su neki , s obzirom na
nain izvedbe, smatrali da je mogao nastati i poslije. Mozaik nastao u prostoru jo
neobjanjene namjene mnogo je sliniji podnom mozaiku u sjevernom brodu bazi-
like 5. stoljea u Poreu koja je prethodila Eufrazijevoj katedrali , gdje se krievi
izmjenjuju s jednostavnim oktogonalnim i heksagonalnim poljima bez posebnih
ukrasa. Identina ornamentalna shema mozaika u bazilici na Piazza Vittoria u
Gradu razraenijih je motiva . Tako su krievi naglaeni pletenicama, dok su
osmerokutna polja ispunjena Salamonovim vorovima, a esterokutna krievima.
Uvijek ista osnovna kompozicija s neznatno razliitim varijacijama ukrasa unutar
pojedinih geometrijskih likova, odaje geometrijski karakter tekstila potpuno
preuzet i primijenjen u novoj slikarskoj tehnici. Izrazito kranska simbolika, koja
se neprestano ponavlja , izraava ideje svoga vremena upotrijebljene u brojnim
ranokranski m graevinama. Stoga je teko zamisliti takvu tematiku u prostoru
Dioklecijanove palae , osobito u vrijeme njene gradnje, za cara koji je progonio
krane. U tom smislu vano je istaknuti da je mozaik ne samo po stilskim ana-
lizama ve i tematici blii primjerima iz ranokranskih bazilika 5. stoljea akvi-
lejskog kulturnog kruga , kao i vremenu salonitanske katedrale. Koncepcija
geometrijske sheme apstraktna je vizija osnovnih kranskih ideja, to upozorava i
na posebnu namjenu prostora "otvorenog dvorita" carske palae u 5. stoljeu.

Salonitanska katedrala sagraena poetkom 5. stoljea bila je u potpunosti

ukraena podnim mozaicima. Osnovni raspored mozainih tapeta s kranskom
simbolikom, slijedio je artikulaciju unutranjeg prostora, kako to jasno pokazuje
dokumentacija s Bulievih istraivanja . 22 Osim mozaika ambulatorija s natpisom
biskupa graditelja, sauvani su pojedini segmenti preostalog dijela graevine podi-
jeljenog na brodove. Naalost, otkriveni su tek neznatni elementi bordure srednje
lae s motivom squama ili opus pavonaceum , pa nije poznat koncept dekoracije
tog glavnog dijela. U bonim brodovima pruali su se pojedinani tapeti s
geometrijskom ornamentikom. U sjevernom brodu neposredno prema ulazu iz
narteksa nalazilo se izdueno pravokutno polje obrubljeno tankom crvenom lini-
jom. Na bijeloj podlozi iscrtan a je jednostavna shema geometrijskih elemenata
tamno plavih osmerokuta unutar kojih su kvadrati.
U junom brodu sauvana su dva pravokutna polja s razliitom geometri-
jskom ornamentikom. Prvo polje prema zapadu uokvireno je valovitom vrpcom
sastavljenom od naizmjenino postavljenih pelta. Glavna povrina podijeljena je
na kvadrate ukraene razliitim motivima - ahovskim poljima , meandrima ,
kvadratima ispunjenim kvadratima, Salamonovim vorom. Sljedei tapet takoer
geometrijske ornamentike prua se prema istoku. Na bijeloj podlozi prua se jed-

22 W. GERBER, Basi/ica episcopa/is urbana, Forschungen in Salona l, Wien 191 7, 50, 52-53 ,
Fig. 60; F. BULI , Scavi nella basi/ica episcopalis urbana a Salona duran/e /'a. 1902,
" Bull. dalm. " XXVI/1903, 69 i d., Tav. XI; Isti , Scavi nella basi/ica episcopalis urbana a
Salona duran/e gli a. 1903. e 1904, " Bull. dal m. " XXVII / 1904, Tav. Xl , Xli , XIV i XV.

67
nostavna kompozicija dvostruko isprepletenog meandra od tamnoplavih linija koje
tvore oktogonalna i heksagonalna polja. 23
Dakle, u bonim brodovima primijenjena je koncepcija izduenih pravokut-
ni h polja s geometriziranim kranskim simbolima koji se neprekidno ponavljaju
poput tekstilnih uzora s dominantnim elementima oktogona i heksagona, to je
karakteristino za mozaine radionice 5. stoljea. Slini primjeri pojedinanih
tapeta razliite geometrijske simbolike izvedeni su na mozainim podovima bazi-
like 5. stoljea koja je prethodila Eufrazijevoj katedrali u Poreu 2 4

Salona, crte mozaika u sjevernom brodu katedrale (prema Bu lievoj dokumentaciji)

Tako ukraena pojedinana pravokutna polja ispunjavala su glavninu prosto-

ra bonih brodova i obino su uokvirena bordurama od bijelih kockica koje su se
pruale do zidova graevine ili sljedeih kompozicija. Naime, izmeu stupova
brodova postavljana su posebna pravokutna polja s jedinstvenim uzorcima pri la-
god enim zadanom prostoru. U salonitanskoj katedrali sauvano je i nekoliko
takvih mozaini h ukrasa izmeu sjevernog i glavnog broda odnosno junog broda
i glavne lae.
Navedeni mozaici obino su ukraeni geometrijskim ornamentima koji se
mogu sastojati od sitnih uzoraka ili jedinstvenog motiva preko cijele povrine. Prvi
od zapada u sjevernoj bonoj lai sadravao je dvostruki niz bijelih krugova na
sivo-plavoj podlozi sa stiliziranim krievima u sredini. Drugi je naprotiv sadravao
cjeloviti motiv romba s krugom po sredini obrubljenim meusobno isprepletenim
vrpcama. Unutar kruga nalazi se identian ukras stiliziranog kria kao u prethod-
nom mozaiku. Preostale slobodne povrine ispunjene su trokutima razliito

23 F. BULI, Scavi nella basi/ica episcopa/is urbana a Salona duran/e/ ' a /901 , " Bull. dal m. "
XXV/ 1902 , 95 ; Isti , S ca vi nella basi/ica episcopa/is urbana a Salona duran/e /' a. 1902,
" Bull. dalm. " XXVI / 1903 , 34 , Tav. VIIl ; Isti, S cavi nella bas i/ica episcopal is urbana a
Salona duran/e gli a. /90 3. e 1904, " Bull. dal m. " XXVII/ 1904, 126 i d ., Tav. Xl, XII.
24 B. MOLAJOLI, La Basi/ica Eufrasiana di Paren::o, Padova 1943 , 17-26 , sl. 18-24, Tav. II.

68
postavljenih smjerova. Ovaj geometrijski motiv vrlo je esto zastupljen u salonitan-
skoj radionici mozaika. Mozaici izmeu stupova junog bonog broda i glavne
lae takoer su sadravali geometrijsku ornamentiku. Prvi sauvani od zapada
ispunjen je jedinstvenim motivom trostrukog prepleta pletenice. Sljedei istoni
mozaik koncipiran je od tri romboidna polja ispunjena razliitim motivima. U dva
vanjska nalaze se unutar tankog linijskog okvira Salamonovi vorovi, dok sredinji
ukraavaju sitni nizovi rombova efektno se izmjenjujui u nijansama tonova .25

~~#=:J[~',
~ =A.-i
/
J, ;,i}

______ ......
~
rm
'----

Salona, crte mozaika u junom brodu katedrale (prema Bu l ievoj dokumentaciji)

Upravo nain pruanja tih karakteristinih mozainih tapeta izmeu stupo-

va pokazuje znatne preinake unutranjeg rasporeda graevine. Prema crteima i
fotografijama iz Bulieve dokumentacije, navedeni mozaici pruaju se izmeu
etvrtastih udubljenja u kojima su prvobitno bile baze stupova arkature brodova.
Poloaj mozainih tapeta namijenjenih prvobitno prostoru izmeu stupova postao
je neobian, naime mozaici se nalaze sa strane stupova i ukraavaju podne
povrine bonih brodova. Oito je pomicanje stupova i proirenje bonih brodova,
to je zahtijevalo kompletno preslaganje krovne konstrukcije.
Salonitanskoj katedrali 5. stoljea koju su sagradili biskupi Hezihije i
Simferije pripadali su podni mozaici u prostoru ambulatorija, to potvruje posvet-
ni natpis, kao i mozaini tapeti u bonim brodovima prije preureenja unutranjeg

25 W. GERBER, 50-52 , Fig. 60; "Bull. dalm." XXVJI/1904, Tav. Xl , XII.

69
Pore, crte mozaika bazilike koja je prethodila Eufrazijevoj katedrali (prema B. Molajoli)

70
rasporeda. Znaajnim graevinskim zahvatom izvrene su promjene cijele kate-
drale. Znatno je proiren prostor prezbiterija postavljanjem nove polukrune klupe
i oltarne pregrade, a napravljeni su i novi podni mozaici. Tada su proireni boni
brodovi pomicanjem stupova. U istonom dijelu j utnog broda napravljen je novi
mozaini pod, dok je vei dio sjevernog broda poploan kamenim ploama i
postavljene su klupe uzdu sjevernog perimetralnog zida. Oite su promjene
unutranjosti crkvene graevine uvjetovane razvojem liturgijskih obreda koji su se
tu odvijali. Proirenje svetita smjetanjem klupe uz stijenke apside i novog
poloaja pregrade, kao i irenje bonih brodova , podreeno je osnovnoj funkciji
sakralne graevine. Naime, u 6. stoljeu kada se u potpunosti preureuje biskupo-
vo sjedite izgradnjom novog krstionikog kompleksa i krine bazilike, episkopija,
u zadanim je gabaritima trebalo preurediti i glavnu crkvenu graevinu katedralu
metropolije provincije Dalmacije. Stoga je teko prihvatiti Dyggveove pret-
postavke, koje je iznio T. Marasovi , da su tehniki razlozi krovnih rjeenja uvjeto-
vali promjenu unutranjeg ureenja najvanije salonitanske crkvene graevine i
sjedita metropolite. 26

Simferijeva i Hezihijeva katedrala, najvea ranokranska graevina metro-

polije provincije Dalmacije, nastala je poetkom 5. stoljea. Izvanredno ukraena
nova salonitanska katedrala, trobrodna bazilika, bila je oslikana freskama a podne
povrine prekrivene mozaicima. Bogatstvo unutranje dekoracije odraava se u
sloenim geometrijskim kompozicijama podnih mozaika s neprekidnim ponavlja-
njem kranskih simbola krieva, oktogona i heksagona izraavajui osnovnu ideju
kranske doktrine. Glavni liturgijski prostor, svetite, ureuje se po koncepciji
akvilejske crkve, to odaje jake liturgijske utjecaje i povezanost dvaju ranokran
skih centara. Primjena akvilejskih simbolinih motiva na mozaiku salonitanske
katedrale i mozaiku carske palae istie odreeni liturgijski program najviih
crkvenih institucija. Metropolit Hezihije, poznata i priznata linost koja kontakti-
ra s cijelim kranskim svijetom, razmjenjuje ideje i prua pomo istonim kran
skim crkvama, ureuje crkvene prilike svoje provincije. U tom razdoblju salonitan-
ska crkva postie znatni napredak, to se ponajvie odraava u velebnoj katedrali-
domus posveenoj Kristu. Izuzetna crkvena graevina potpuno je na razini svoga
vremena ne samo po liturgijskoj koncepciji, ve po izgledu i veliini, to odaje na
poetku 5. stoljea snagu i znaenje novoosnovane salonitanske metropolije. Kako
je istaknuto u posvetnom mozainom natpisu NOT'l'l POST VETERA, zapoeo je
biskup Simferije, a dovrio biskup Hezihije cum e/era et papu/o ne samo ovaj impre-
sivni graditeljski pothvat ve i kompletnu duhovnu obnovu ranokranske crkve i
crkvenih prilika provincije. U blizini prvih kranskih oratorija, nukleusa
episkopalnog sjedita, sagraena je biskupska bazilika, gradska katedrala i nastalo
je novo sredite kasnoantikog grada.

26 T. MARASOVI, Il complesso episcopale salonitana nel Vl-Vll secolo, Acta Xl/l

Congressus internationalis archaeologiae christianae JJ, Split- Pore (25.9.- J.JO.J994.),
Citta del Vaticano- Split 1998, 1004-1005, Fig. 3, 4; J. JELII- RADONI, Krst ion iki
sklop salonitanske katedrale, u tisku.

71
MOSA! CS OF THE SYMFERIUS- (H)ESYCHIUS CATHEDRAL IN SALONA

Jasna Jelii- Radoni

The cathedra! of Salona, built at the beginning of the srh century, was deco-
rated throughout with floor mosaics . The basic arrangement of the mosaic cover-
ing, with its Christian symbolism, followed the articulation of the internal space,
as is clearly shown by the documentation from Buli ' s research. Apart from the
mosaics of the ambulatory, with its inscription of the bishops builders Symferius
and Hesychius, certain segments of the floor mosa ics of the remaining part of the
church divided into nave and aisles are also extant.
The floor mosaics of complex geometrical compositions with Christian sym-
bols of the cross, octagon s and hexagons that are repeated i ncessantly and express
the basic idea of the Christian doctrine are characteristic of the mosaic art of sth
century. Symbolic motifs similar to those in the mosaic of the ambulatory of
Salona cathedra! and the Early Christian mosaic from so-called Solin bypass are
prese n t in the mosaic of the north en porch of the courtyard by the eastern gates
of Diocletian' s Palace. The production of these marked examples of the Salona
sth century mosaic workshop was considerably influenced by Aquileian mosaic
models (Aquileia, Grado, Pore) , which shows the links between these two Early
Christian centres of the time, Salona and Aquileia .
The Salona cathedra!, built at the beginning of the sth century by the bish-
ops Symferius and Hesychius, had mosa ics in the area of the ambulatory, which is
confirmed by the dedicatory inscription , and also by the mosaics in the aisles
before the alterations to the internal arrangement of the bishopric church that
resulted from the development of the liturgical ritual in the 6 th century, when the
episcopal seat was totally altered. The Salona mosaic workshop and its masters
achieved major works in the new city cathedra!, which was completely at the level
of its time , and not only in terms of Iiturgical conception, also expressing the
power and importance of the newly founded Salona metropolitan at the beginning
of the sth century.

72