Ranokranski sakralni kompleks "Crkvina" u selu Trbounje kod Drnia

Joko Zaninovi Gradski muzej Drni Domovinskog rata 38 HR 22320 Drni gradski.muzej.drnis@si.htnet.hr

udk: 904:726.54](497.5 Drni)"04/05" Izvorni znanstveni lanak Original scientic paper Primljeno / Received: 2008-04-15

Lokalitet Crkvina nalazi se u selu Trbounje (zaselak upii), 5 km sjeverozapadno od grada Drnia. Smjeten je uz samu cestu Oklaj Miljevci, s njezine lijeve strane. Kompleks ranokranske arhitekture u Trbounju nastao je na periferiji jedne antike (kasnoantike) graevine najvjerojatnije villae rusticae. Sastoji se od centralne lae sa svetitem, krstonice, katekumeneja, cisterne, narteksa, diakonikona (ranijeg oratorija s narteksom) te nizom pomonih prostorija nepoznate namjene. Najstariji objekt je oratorij s narteksom, kojeg bi se moglo datirati veoma rano - koncem IV. ili poetkom V. stoljea. Za precizniju vremensku dataciju svetita i lae, vaan je oblik apside. Prema njezinom poligonalnom izgledu moemo ustvrditi da je crkva dograena tijekom VI. st., vjerojatno nakon uspostavljanja bizantske vlasti u Dalmaciji 537. godine. Kljune rijei: Trbounje, Crkvina, ranokranstvo

Uvod
Lokalitet Crkvina nalazi se u selu Trbounje (zaselak upii), 5 km sjeverozapadno od grada Drnia. Smjeten je uz cestu Oklaj Miljevci, s lijeve strane, na zemljinom posjedu pok. Josipa upia iz Trbounja. U strunoj literaturi prvi ga spominje fra Lujo Marun 1910. godine (21. rujna) kada ga osobno obilazi (Sl.1). U svojoj dnevnikoj biljeci navodi da je lokalitet smjeten uz industrijsku eljezniku prugu Drni Velui, a za trbounjsku Crkvinu biljei: "Vide se neke ruevine posute klaardom i kresanom sedrom nad zemljom neto vie od 1 met. Trebalo bi ih pretraiti". Drugi franjevac, fra Karlo Kosor, u jednoj svojoj raspravi pie kako su u selu Trbounje (zaselak Donji upii), na mjestu zvanom Crkvina, ustanovljeni oiti tragovi omanje crkve, vjerojatno iz starohrvatskog doba. Sustavnim arheolokim istraivanjima prethodila su rekognosciranja terena 1997. - 1998. godine kako bi se odredila priblina povrina lokaliteta. Postojanje sakralnog objekta na ovom mjestu potvreno je u memoriji stanovnika ovoga kraja. Na terenu su se vidjela dva humka visine oko 1,6 m, a itav je teren u odnosu na cestu bio izdignut i obrastao gustim raslinjem. Od ostataka arhitekture nije bilo vidljivo nita osim segmenta veeg komada antikoga stupa promjera 1 m. Ovaj artefakt izvorno potjee s drugog lokaliteta, jer njegove ostale dijelove ili bazu nismo pronali tijekom istraivanja. Prema kazivanju pok. Josipa upia, na rubu se lokaliteta do 50-ih godina XX. stoljea nalazila dizalica za utovar boksita u vagone. Na mjestu dananje asfaltne ceste nalazio se trak industrijske eljeznike pruge koji je iz pravca Drnia vodio

529

Joko Zaninovi: Ranokranski sakralni kompleks "Crkvina"...

Archaeologia Adriatica 11 (2008), 529-542

Sl. 1. Lokalitet Crkvina u selu Trbounje (zaselak upii). Fig. 1. Site of Crkvina in the village of Trbounje (hamlet of upii).

prema rudnicima ugljena u Veluiu i boksita u Trbounju. Mogue je da je dizaliko postrojenje devastiralo dio lokaliteta. Lokalitet je sluio kao panjak, a na njegovim rubnim dijelovima bile su zasaene masline. Otkrivanje ranokranske bazilike nametnulo je pitanje postojanja naselja kojem je crkva pripadala. U pretpovijesno doba ivjelo se na oblinjem gradinskom naselju (upia gradina) koje je udaljeno tristotinjak metara juno od lokaliteta Crkvina. Nedaleko od poloaja Crkvine, u zaselku Brakusi, nalazi se srednjovjekovna nekropola. Antiko stanovnitvo bilo je nastanjeno na, zasad, nepoznatom lokalitetu. Ulomci antikih spolija koriteni su kao graevni kamen za zidanje ranokranske crkve. Blizina antike ceste Salona Andetrium Magnum Promona - Burnum, ija se trasa nalazila sjeveroistono u podnoju planine Promine, takoer je veoma vana u nastajanju ovog ranokranskog objekta. Sve navedeno pruilo je dovoljno indicija da se ovdje radi o lokalitetu koji treba arheoloki istraiti. Sustavna istraivanja zapoela su u travnju 1999. godine, a trajala su neprekidno do 2002. godine. Istraivanja i konzervaciju arhitekture obavio je Gradski muzej Drni. Zemljina estica na kojoj se kompleks nalazi povrine je 1000 m, a istraena povrina na kojoj je arhitektura oko 900 m (Sl.2). Prigodom arheolokih istraivanja na itavoj povrini lokaliteta pronaena je vea koliina ravnog krovnog crijepa (tegulae) i kupa kanalica (imbrices). To su dokazi da je drvena

530

Joko Zaninovi: Ranokranski sakralni kompleks "Crkvina"...

Archaeologia Adriatica 11 (2008), 529-542

Sl. 2. Tloris otkopane ranokranske arhitekture s dijelovima villae rusticae. Fig. 2. Ground plan of excavated Early Christian architecture with the remains of a Roman villa rustica.

531

Joko Zaninovi: Ranokranski sakralni kompleks "Crkvina"...

Archaeologia Adriatica 11 (2008), 529-542

konstrukcija krovita prekrivena na nain uobiajen u rimskom graditeljstvu, kombinacijom navedenih elemenata. Jedino je u oratoriju, kasnije diakonikonu, postojao bavasti svod izveden u kombinaciji kamenih ploa i sedre. Tijekom iskopavanja ove prostorije itava bavasta konstrukcija pronaena je na podu crkve. Od teine cjelokupne konstrukcije apsida oratorija diakonikona sruila se na vanjsku stranu objekta. Zidovi graevine bili su u cijelosti obukani s unutarnje i vanjske strane. Izuzetak je oratorij diakonikon. Vanjski apsidalni i sjeverni zid imali su fasadnu buku sa sljubnicama. Poznato nam je takoer da su od sedre graeni i rasteretni lukovi iznad prozora (bifore), a nad glavnim vratima crkvene lae nalazila se ravna kamena greda. U crkvenoj lai krovite je, po svemu sudei, bilo zatvoreno, a da joj je unutranjost bila bez freski i dekoracija, govori injenica da tijekom arheolokih istraivanja nisu pronaene. U svim prostorijama kompleksa podovi su izraeni na jednak nain. Na prethodno pripremljenu podlogu postavljen je sloj od usitnjena kamena koji je zatim nabijen i premazan debelim slojem kvalitetne buke. Sastav buke sainjavali su pijesak, gaeno vapno i u manjoj koliini mljevena opeka. Jedino je u krsnom zdencu i cisterni koritena tzv. hidraulina buka u debljem nanosu.

Arhitektura
Oratorij - diakonikon Kompleks ranokranske arhitekture u Trbounju nastao je na periferiji jedne antike (kasnoantike) graevine, najvjerojatnije villae rusticae. Postoji vie graevinskih detalja koji pokazuju da ove arhitektonske cjeline nisu istodobne, nego su nastale u razliitim fazama. U izgradnji itava kompleksa dijelom su koriteni zidovi starije, postojee arhitekture. Sakralni kompleks zapoeo se graditi na junom dijelu lokaliteta. Prvi izgraeni objekt je graevina jednostavne tlorisne osnove, koji je funkcionirao kao samostalni objekt. Njegovu osnovu predstavlja laa sa svetitem koje zavrava u polukrunoj apsidi. Prostor je s vanjske strane ojaan kontraforima. Na desnoj strani objekta nalazile su se tri kamene klupice isklesane od masivnih kamenih ploa. U apsidalnom dijelu nalazi se ozidana subselija, koja je u sredinjem dijelu prekinuta kako bi ostalo mjesta za katedru. Ova prostorija mogla je biti oratorij. U nj se ulazilo iz narteksa, za koji moemo rei da je istovremen oratoriju (Sl. 3). To je jednostavna pravokutna graevina bez karakteristinih graevinskih detalja. Dogradnjom centralne crkvene lae i interpolacijom u novi arhitektonski sklop narteks gubi primarno znaenje, a lijevi se zid djelomino uklanja probojem novih vrata. Unutar njega nalaze se dvije ozidane klupe, a u njegovu zapadnom dijelu dvije grobnice. U desnu se ulazilo s vanjske strane, a u lijevu s unutarnje. Nastanak oratorija zajedno s narteksom mogao bi se datirati veoma rano, koncem IV. ili poetkom V. stoljea. Prostor nekadanjeg oratorija s june strane crkve ostao je u upotrebi, s tim da je dobio novu funkciju - postao je diaconicon. Narteks oratorija dobio je memorijalnu funkciju. Kad je kranstvo na ovim prostorima postalo dominantna religija, a stanovnitvo ga mahom prigrlilo, dolo je do potrebe izgradnje veeg i kompleksnijeg vjerskog objekta. Budui da je postojao manji objekt, pristupilo se njegovoj nadogradnji. Prostorno je to bilo mogue samo na sjevernoj strani, koja je u istoj ravnini s junom. Na postojee objekte (oratorij i narteks) dozidani su svetite s laom, krstionica, katekumenej, narteks, cisterna i dvije prostorije ija namjena jo nije utvrena.

532

Joko Zaninovi: Ranokranski sakralni kompleks "Crkvina"...

Archaeologia Adriatica 11 (2008), 529-542

Sl. 3. Oratorij (diakonikon) s narteksom. Fig. 3. Oratory (diaconicon) with a narthex.

Sl. 4. Laa i svetite trbounjske crkve. Fig. 4. Nave and presbytery of the church in Trbounje.

Laa i svetite Centralna laa (Sl. 4) sa svetitem je graevina jednostavne tlorisne osnove. Izduena je i ima oblik paetvorine. Podignuta je uz sjeverni zid ranijih graevina oratorija i narteksa. Njenu okosnicu predstavlja laa sa svetitem koje zavrava u polukrunoj apsidi. Sjeverno od lae nalaze se krstionica i katekumenej. Pred laom je narteks, a uz njega cisterna. Ispred katekumeneja nalazi se prostorija zasada nepoznate namjene. U istonom dijelu lae smjeteno je svetite. Prostor svetita jednom je stubom izdignut u odnosu na lau, a ograda svetita se protezala od junoga lateralnog zida prema sjevernom. Svetite zavrava u obloj nii poligonalne apside. Uz polukruni zid, po itavoj duini unutarnjeg luka, sazidana je klupa za kler (subselija). Na sjeveroistonom dijelu svetita, s lijeve strane ispod podnice, sazidana je presvoena grobnica iji se ulaz nalazi u prostoru lae. Od arhitektonskih elemenata u lai nije pronaeno nita osim dvaju masivnih pravokutnih kamenih pragova na koje je bila postavljena kamena oltarna pregrada. Oni na svojim krajevima imaju ukopane etvrtaste rupe za uglavljivanje baza stupova. Iz sjeverne se strane svetita ulazilo u krstionicu koja ini jedinstvenu arhitektonsku cjelinu s crkvom (dio iste graevne faze). Glavni ulaz u lau je iz narteksa, a pored njega postojala su jo troja vrata koja su lau povezivala s krstionicom, diaconiconom - oratorijem i ranijim narteksom. Postojao je prolaz izmeu lae i katekumeneja, ali je naknadno zazidan. Sjeverni lateralni zid nekadanjeg oratorija i njegova narteksa postao je zajedniki zid crkve i tih dvaju prostora, a komunikacija se odvijala kroz dvoja vrata na tom zidu (jedna iz svetita, a druga iz lae).

533

Joko Zaninovi: Ranokranski sakralni kompleks "Crkvina"...

Archaeologia Adriatica 11 (2008), 529-542

Sl. 5. Krstionica trbounjske crkve. Fig. 5. Baptistery of the church in Trbounje.

Za precizniju vremensku dataciju svetita i lae vaan je oblik apside. Prema njezinu poligonalnom izgledu moemo ustvrditi da je crkva dograena tijekom VI. st., vjerojatno odmah nakon uspostavljanja bizantske vlasti nad prostorima Dalmacije 537. godine. Krstionica Iz svetita lae ulazilo se u krstionicu (Sl. 5). Ona ima tlorisni oblik paetvorine s polukrunom apsidom. U njenu sreditu sazidan je krini krsni zdenac, iji je sredinji dio formiran u obliku krunice, tako da zdenac u biti ima oblik kria s patenom (Sl.6). Zdenac je najveim dijelom ukopan u pod, a manjim dijelom je smjeten unutar zidane konstrukcije koja se die iznad poda. Obukana je debelim slojem hidrauline buke koja je najveim dijelom ostala sauvana. Apsidalni dio izdignut je za jednu stubu, a u njemu se nalazio oltar kojemu se u podu sauvala baza s etirima utorima za nasad stupova. Najvei dio oltarne menze pronaen je tijekom istraivanja 1999. godine u neposrednoj blizini apside. Unutranjost krstionice bila je oslikana. Na fragmentima zidne i stropne buke vidljivi su ostatci nekoliko boja, a dominantna je crvena. Za razliku od "dijakonikona" koji je imao bavasti svod, u krstionici se nalazio obukani ravni strop na drvenoj letviastoj podlozi (tzv. "tukete"). Analizom pronaenih ulomaka utvreno je da su boni zidovi i stropovi bili ukraeni geometrijskim i biljnim motivima. Iz krstionice se ulazi u pravokutnu prostoriju za koju se moe rei da je katekumenej.

534

Joko Zaninovi: Ranokranski sakralni kompleks "Crkvina"...

Archaeologia Adriatica 11 (2008), 529-542

Sl. 6. Tloris krsnog zdenca. Fig. 6. Ground plan of a baptismal font.

Katekumenej Katekumenej je smjeten u sjeveroistonom dijelu crkve. Da se zaista radi o prostoriji gdje se vrila priprema katekumena, govori njezin smjetaj u odnosu na krstionicu. To je pravokutna prostorija jednostavne tlorisne osnove. Neko se iz nje moglo komunicirati sa svetitem crkve, ali je ta komunikacija kasnije zazidana. Je li ona imala neku drugu funkciju, nije nam poznato. U podu katekumeneja pronaena je kompleksna grobnica koja se sastoji od centralnog hodnika, dviju bonih i jedne centralne grobne komore (Sl.7). U nju se ulazilo kroz jedan manji kvadratni otvor. U cijelosti je prekrivena ravnim masivnim kamenim ploama, a njezina je unutranjost obukana. Obukana je i podnica na koju su se polagali pokojnici. U svakoj grobnoj komori ukopana su po dva pokojnika. Ulazi su bili zatvoreni grubim kvadratnim kamenim ploama. Isto tako i glavni ulaz u grobnicu. Podnica katekumeneja nainjena je od bukanog naboja (tampona) koji je dodatno uvrstio strop grobnice. Nije iskljuena mogunost da je ova prostorija sluila i kao apoditerijum (mjesto gdje su katekumeni, pristupajui inu krtenja, odlagali odjeu). Iz katekumeneja se ulazilo u manju prostoriju kvadratne osnove, iz koje se izlazilo van. Mogue je da je to bio prostor koji je katekumenej zatitio od oborina i neposrednih udara sjevernog vjetra. Na desni zid ove prostorije prislanja se cisterna.

535

Joko Zaninovi: Ranokranski sakralni kompleks "Crkvina"...

Archaeologia Adriatica 11 (2008), 529-542

Sl. 7. Kompleksna grobnica u podu katekumeneja (presjek). Fig. 7. Complex tomb in the oor of a catechumenion (cross section).

Cisterna Cisterna je izgraena na sjeverozapadnom dijelu kompleksa izmeu pretprostora katekumeneja i narteksa. Jednostavnom pregradnjom iskoriten je prostor izmeu tih dviju prostorija. Sjeverni zid narteksa statiki je ojaan zbog uzidane klupe. Unutranjost cisterne obukana je debelim slojem vapnene buke u ijem se sastavu nalaze komadii mljevene opeke. To je tzv. "hidraulina" buka koja se u antikoj arhitekturi esto primjenjivala prilikom izgradnje svih vrsta spremnika za dranje tekuine. Nije nam poznato kako je regulirano otjecanje vode iz cisterne. Prigodom istraivanja cisterne, na njezinu dnu, pronaeno je eljezno ralo drvenoga pluga. Narteks Narteks se nalazi na zapadnom dijelu kompleksa, pred crkvenom laom. To je kvadratna prostorija jednostavne tlorisne osnove. S lijeve strane nalazi se uzidana klupica. Sa svetitem komunicira vratima standardne irine, dok je ulaz u kompleks neto iri. Na lijevi zid narteksa prislonjena je cisterna, a uz desni prostorija nepoznate namjene. Prostorija nepoznate namjene Prostorija nepoznate namjene smjetena je na zapadnom dijelu kompleksa. Pravokutna je oblika i jednostavne graevne forme. Naknadno je pregraena zidom u obliku slova L, koji se prislanjao uz desni zid narteksa. U ovu se prostoriju pristupa s poploanog dvorita koje je smjeteno na jugozapadnoj strani kompleksa. Izgraena je u isto vrijeme kada i narteks. Kamena plastika Tijekom istraivanja trbounjske crkve, u nasipnom sloju koji je bio izmijean razliitim graevinskim materijalom i zemljom (kamen, komadi sedre, krovni crijep), pronaeno je nekoliko desetaka arhitektonskih elemenata i dijelova crkvenog kamenog namjetaja. Samo neki od tih spomenika pronaeni su cjeloviti, dok je veina naena u fragmentima. Najbolje je sauvan prozorski element - pilastar ukraen latinskim kriem koji se nalazio u lai crkve. Pronaeni su i dijelovi pluteja koji, osim arhitektonski obraenog ruba, nisu imali ukras. Na njihovoj ravnoj vanjskoj povrini uoena je debelo nanesena bijela temeljna boja po kojoj su

536

Joko Zaninovi: Ranokranski sakralni kompleks "Crkvina"...

Archaeologia Adriatica 11 (2008), 529-542

Sl. 8. Tloris kompleksne grobnice u podu katekumeneja. Fig. 8. Complex tomb in the oor of a catechumenion (ground plan).

slikani prizori. Tragovi ostataka drugih boja nisu uoeni. Meu ostalim elementima mogu se izdvojiti dijelovi stupova i jedan manji kapitel. Nije nam poznato koliko je pluteja sainjavalo oltarnu pregradu svetita i kako je ona izgledala. Takoer ne znamo na emu je stajala oltarna menza od koje je pronaeno nekoliko ulomaka. Postojanje ciborija indicira nekoliko trapezno formiranih kamenih ploa koje su mogle biti njegov pokrov. Na podu oratorija, kasnijeg diakonikona, pronaeni su kapitel i ulomak stupa izraeni od laporastog vapnenca. Obraeni su tehnikom rezanja i tokarenja, to je posebno vidljivo na tijelu stupa. Gdje su ovi elementi izvorno stajali, nije nam poznato. Freske Pri istraivanju trbounjske arhitekture nailo se na veu koliina zidne i stropne buke, i to iskljuivo u prostoru diakonikona i krstionice. Na fragmentima zidne i stropne buke vidljivi su ostatci nekoliko boja. Prostor diakonikona bio je bavasto presvoen kombinacijom sedrenih blokova i kamenih ploa koje su bile okomito postavljene (tzv. "usaivanje"). Na temelju mnogobrojnih ulomaka zakljuili smo da je itava prostorija, zajedno s apsidom, bila ukraena freskama. Prostor je krstionice takoer bio u cijelosti oslikan. Za razliku od diakonikona koji je imao bavasti svod, u krstionici se nalazio obukani ravni strop na drvenoj letviastoj podlozi (tzv. "tukete"). Oslikana je bila i apsida, a u ostalim prostorijama nisu pronaeni ostatci freski. Analizom pronaenih ulomaka utvreno je da su zidovi i stropovi bili ukraeni geometrijskim i biljnim motivima. Slikarije su u cijelosti izvedene u fresko tehnici raznim bojama: nijansama crvene, plave, ute i crne boje.

537

Joko Zaninovi: Ranokranski sakralni kompleks "Crkvina"...

Archaeologia Adriatica 11 (2008), 529-542

Sl. 9. Tlorisi i presjeci grobnica u nekadanjem narteksu. Fig. 9. Ground plans and cross sections of the tombs in former narthex.

Grobovi Tijekom istraivanja trbounjskog kompleksa otkriveno je est grobnica. U podu katekumeneja pronaena je kompleksna grobnica (Sl. 8) koja se sastojala od centralnog hodnika, dviju bonih i jedne centralne grobne komore. U grobnicu se ulazilo kroz manji kvadratni otvor. U cijelosti je prekrivena ravnim masivnim kamenim ploama, a njezina unutranjost u potpunosti obukana. Obukana je i podnica na koju su polagani pokojnici. U svakoj grobnoj komori ukopana su po dva pokojnika. Ulazi u grobne komore bili su zatvoreni grubim kvadratnim kamenim ploama, a tako i glavni ulaz u grobnicu. S desne strane sredinje crkvene lae, u nekadanjem narteksu, nalaze se dvije zasebne grobnice (Sl. 9). One su gotovo istih graevnih karakteristika kao i one u podu katekumeneja. Pokrivene su velikim masivnim ravnim ploama, a unutranjost im je u cijelosti obukana. Ulaz u desnu grobnicu (grobna komora 1) nalazi se ispod samoga vanjskog zida prostorije, dok se u lijevu grobu komoru (grobna komora 2) ulazilo iz prostorije. U podu lijeve grobnice postoji kvadratni otvor prekriven kamenim ploama koje su premazane podnom bukom. U grobnu komoru 1 ulazi se direktno, dok se u grobnu komoru 2 ulazi iz pretprostora. Njihovi su ulazi bili zatvoreni kamenim ploama. Za razliku od grobnih komora, u katekumeneju ove imaju zidane i obukane klupice na koje su se bili polagali ostatci pokojnika. Grobna komora 1 imala je

538

Joko Zaninovi: Ranokranski sakralni kompleks "Crkvina"...

Archaeologia Adriatica 11 (2008), 529-542

Sl. 10. Tloris presvoene grobnice u svetitu lae. Fig. 10. Ground plan of a vaulted tomb in the naves presbytery.

samo jednu klupicu na desnoj strani. U grobnoj komori 2 situacija je drugaija: postoji etvrtasta klupa koja u sredini ima kanalni otvor koji je sluio za deponiranje kostiju ranijih pokojnika. U svetitu lae, na lijevoj se strani nalazi grobna komora koja tipoloki pripada presvoenim grobnicama (Sl. 10). To je jedina tipoloki takva grobnica otkrivena u Trbounju. Svod te grobnice izveden je od sedre, a unutranjost je obukana. Na trima stranama ozidane su klupice na koje su se polagali pokojnici. U sredini se nalazi kanalni prostor koji je trebao posluiti za odlaganje kostiju ranijih pokojnika. Meutim, do toga nije dolo jer su u ovoj grobnici bile ukopane samo tri osobe. U nju se sputalo iz centralne lae kroz kvadratni otvor u podu koji je bio pokriven kamenom ploom grube izrade. Na isti je nain zatvorena i grobna komora. Gornji, vanjski dio grobnice bio je u cijelosti obukan podnom bukom. Ovdje su vjerojatno bile pokopane osobe zaslune za ovu crkvu ili netko od lokalnih odlinika. Budui da su sve grobnice otkrivene u sklopu crkvene arhitekture, moe se zakljuiti da su izgraene istodobno s crkvom. Ostali nalazi Uz pronaeni graevni materijal (kamen, sedra, krovni crijep i dr.), antike arhitektonske ulomke, dijelove kamenog namjetaja crkve i dijelove fresaka, tijekom istraivanja trbounjskog kompleksa pronaeni su i ulomci predmeta od stakla, keramikih posuda i metala. Obrada staklenog materijala je u tijeku, ali se sad ve moe govoriti da su pronaeni ostatci nekoliko posuda, uglavnom svjetiljki. Pronaeni su zatim komadi i ulomci ravnog stakla za koje se moe

539

Joko Zaninovi: Ranokranski sakralni kompleks "Crkvina"...

Archaeologia Adriatica 11 (2008), 529-542

pretpostaviti da pripadaju prozorskom staklu. Keramiki materijal sastoji se od ulomaka razliitih posuda (amfora, grubih keramikih zdjela i sl.). Pronaeno je veoma malo metalnih predmeta, a meu njima prevladavaju avli. Na dnu cisterne, prigodom istraivanja pronaen je eljezni leme drvenog pluga. U grobnici br. 2 koja se nalazi na desnoj strani od sredinje crkvene lae, kao grobni prilog pronaen je novac rimskog cara Klaudija II. Gotskog iz III. stoljea.

Zakljuna razmatranja
Nakon ove krae obrade trbounjskog ranokranskog kompleksa i njemu pripadajuih nalaza treba istaknuti neke uoene znaajke. - Trbounjska crkva pripada jednobrodnim sakralnim graevinama sa cijelim nizom pomonih objekata koji su uklopljeni u jedinstveni arhitektonski sklop. Nastaje na periferiji jedne antike (kasnoantike) graevine, najvjerojatnije villae rusticae. Gledajui objekt izvana, posebice iz pravca istoka prema zapadu, stjee se dojam da je graevina trobrodna bazilika, a za to su zasluni objekti prislonjeni s desne i lijeve strane centralne lae s apsidalnim zavretcima. - Trbounjski sakralni kompleks nastao je u dvije faze. Oratorij s narteksom nastao je veoma rano, koncem IV. ili poetkom V. stoljea. Prostor nekadanjeg oratorija s june strane crkve ostao je u upotrebi, s tim da je dobio novu funkciju postao je diaconicon. Narteks oratorija dobio je memorijalnu funkciju i u njemu se nalaze dvije zidane grobnice. - Ovaj ranokranski sklop ide u red tzv. "sloenih" crkava ili crkava "kompleksnog" tipa, koje se naelno vezuju uz naselja ruralnog karaktera. "Sloenim" crkvama ili crkvama "kompleksnog" tipa nazivamo jednobrodne crkvene graevine s nizom manjih prostorija rasporeenih du bonih strana lae (pastoforij, krstionica, apoditerium i dr.). Najee se tome pribraja i narteks koji je uglavnom na zapadnoj strani objekta. Neke od prostorija sluile su kao grobne cele. Ima i onih kojima je teko utvrditi namjenu. Zbog niza pomonih prostorija, gledajui izvana, ovi objekti izgledaju kao trobrodne bazilike. Sredinja laa pokrivena je dvostrenim krovom, a bone prostorije jednostrenim. - Ve smo prije spomenuli kako je kompleks starokranske arhitekture u Trbounju nastao u dvije faze. Prvo je podignut oratorij (diaconicon) s narteksom, a kasnije je uz njega prizidan sjeverni dio kompleksa. Jedina uoena naknadna graevinska intervencija jest zazidavanje vrata iz katekumeneja u centralnu lau. Objanjenje za to moglo bi se traiti u liturgijskim razlozima. - Kameni namjetaj trbounjskog kompleksa ne daje nam mnogo elemenata za rekonstrukcije interijera. U crkvenoj lai pronaen je mali broj elemenata za rekonstrukciju prvobitnog izgleda svetita. Za oltarnu pregradu ne postoji dovoljno elemenata za rekonstrukciju njezinog izgleda. Bit e mogue rekonstruirati menze koje su bile u svetitu i krstionici. Nedovoljan broj itavih komada ili ulomaka kamenog namjetaja navodi na zakljuak da je interijer trbounjskog kompleksa bio skromno opremljen. Dekorativnu vrijednost obogatile su freske u oratoriju diakonikonu i krstionici. U gradnji trbounjskog kompleksa koritene su spolije s antikih graevina koje su se nalazile u blizini. Pozornost privlai dio antikog kamenoga stupa promjera od jednog metra.

540

Joko Zaninovi: Ranokranski sakralni kompleks "Crkvina"...

Archaeologia Adriatica 11 (2008), 529-542

- Trbounjski sakralni kompleks pokuat emo datirati prema graevinskim fazama. Najstariji objekt je oratorij s narteksom koji bi se moglo datirati veoma rano koncem IV. ili poetkom V. stoljea. Za precizniju vremensku dataciju svetita i lae vaan je oblik apside. Prema njezinu poligonalnom izgledu moemo ustvrditi da je crkva dograena tijekom VI. st., vjerojatno nakon uspostavljanja bizantske vlasti u Dalmaciji 537. godine.

Literatura
CAMBI, N., 1972. - Cambi Nenad, Neki problemi starokranske arheologije na istonoj jadranskoj obali, Materijali, Savez arheolokih druava Jugoslavije, 12, 239-282. CAMBI, N., 1978. - Nenad Cambi, Starokranska crkvena arhitektura na podruju salonitanske metropolije, Arheoloki vestnik, 29, Ljubljana, 606-626. CAMBI, N., 2001. - Nenad Cambi, Podruje ibenske biskupije u starokransko doba, Sedam stoljea ibenske biskupije, ibenik, 9-21. CAMBI, N., 2002. - Nenad Cambi, Antika, Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, Zagreb. CAMBI, N. GAMULIN, A. TONKOVI, S., 1999. - Nenad Cambi Anita Gamulin Snjeana Tonkovi, Starokranska bazilika u Zmijavcima, Split Zmijavci. CHEVALIER, P., 1995. - Pascal Chevalier, Ecclesiae Dalmatiae. L' architecture paleochrtienne de la province romaine de Dalmatie (VIe VIIe s.), I II [=Salona 2], Rim Split. DYGGVE, E., 1996. - Einar Dyggve, Povijest salonitanskog kranstva, Split. GUNJAA, Z., 1971. - Zlatko Gunjaa, Priba, ibenik Srima, kompleks kasnoantike sakralne arhitekture, Arheoloki pregled, 13, Beograd, 83-84. GUNJAA, Z., 1976. - Zlatko Gunjaa, O kontinuitetu naseljavanja na podruju ibenika i najue okolice, ibenik: spomen zbornik o 900. obljetnici, ibenik, 29-58. GUNJAA, Z., 1978. - Zlatko Gunjaa, Ostaci starokranskih crkava na Srimi, ibenski list, br. 788 od 19. kolovoza 1978, 8. GUNJAA, Z., 1985. - Zlatko Gunjaa, Srima, kompleks starokranske arhitekture (katalog izlobe), ibenik. GUNJAA, Z., 2005. - Zlatko Gunjaa [et.al.], Srima Priba starokranske dvojne crkve, Muzej grada ibenika, ibenik. KAPITANOVI, V., 2006. - Vicko Kapitanovi, Kranska arheologija, Zbornik Kai, Split. KHATCHATRIAN, A., 1962. - Aram Khatchatrian, Les baptistres Palochrtiens, Paris. KRAUTHEIMER, R., 1986. - Richard Krautheimer, Early christian and Byzantine architecture, New Haven & London. MIGOTTI, B., 1990. - Branka Migotti, Ranokranska topograja na podruju izmeu Krke i Cetine, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (Zavod za arheologiju), knjiga 2, Zagreb. TRUHELKA, ., 1931. - iro Truhelka, Starokranska arheologija, Zagreb. UGLEI, A., 2002. - Ante Uglei, Ranokranska arhitektura na podruju dananje zadarske nadbiskupije, Filozofski fakultet u Zadru (Odsjek za arheologiju) i Zadarska nadbiskupija, Zadar. UGLEI, A., 2006. - Ante Uglei, Ranokranska arhitektura na podruju dananje ibenske biskupije, Gradski muzej Drni i Sveuilite u Zadru, Odjel za arheologiju, Drni Zadar. UGLEI, A., 1992 - Ante Uglei, Rimska provincija Dalmacija pod vlau Istonih Gota, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Razdio povijesnih znanosti, 30(17), Zadar, 65-77.

541

Joko Zaninovi: Ranokranski sakralni kompleks "Crkvina"...

Archaeologia Adriatica 11 (2008), 529-542

The Early Christian Sacral Complex of "Crkvina" in the Village of Trbounje near Drni
Summary
The site of Crkvina is located in the village of Trbounje (hamlet of upii), 5 km NW of the town of Drni. It is situated just to the left of the Oklaj Miljevci road. The complex of Early Christian architecture at Trbounje arose on the periphery of a Roman (late Roman) structure, most probably a villa rustica. It consists of a central nave with a chancel, a baptistery, catechumenion, well, narthex, diaconicon (an earlier oratory with a narthex), and a series of auxiliary areas of unknown purpose. The earliest structure is the oratory with a narthex, which could be dated very early to the end of the 4th or beginning of the 5th centuries. For a more precise dating of the cancel and nave, the form of the apse is important. On the basis of its polygonal appearance, it can be established that the church was renovated during the 6th century, probably after Byzantine rule was established in Dalmatia in AD 537. Key words: Trbounje, Crkvina, Early Christianity

542