Josip Brunšmid - Nahođaji Bakrenoga Doba Iz Hrvatske I Slavonije I Susjednih Zemalja

NAHODAJI BAKEENOGA DOBA IZ HRVATSKE I SLAVONIJE I SUSJEDNIH ZEMALJA.
Kada se je ovjek u Evropi pojavio i kako j e u pradavno doba ivio, ne spominje ni pria ni povjest. Moglo bi se dakle na prvi mah pomiljati, da e nam njegove prastare kulturne prilike za uvijek ostati tamne i da j e izlino svako nastojanje, koje bi ilo za tim, da se stvar kakogod razbistri. Ali iskustvo j e dokazalo, da tomu nije tako, pa danas na sva ta na oko nerjeiva pitanja znade da odgovori prethistorijska arheologija na temelju podataka, koje vadi iz neznatnih ostanaka primitivnoga ovjeka, to ih orue marljivoga radnika svaki dan i svagdje u obilnom broju iznosi na svjetlo. Ponajvie ti ostanci nisu po obinom shvaanju dragocjene stvari, koje bi imale bog zna kako veliku novanu vrijednost, ali zato ipak zasluuju, da se spreme u muzejima one zemlje, u kojoj su se nale, da poslue kao graa za upoznavanje kulturne prolosti zemlje i naroda, koji su negda u njoj prebivali. U tu svrhu treba da se pazi na svako ma na oko i neznatno naae, pa u velike grijee oni, koji to d o s t a n e uvauj. U svakom sluaju treba da se naau starinskih ostanaka obavijesti zemaljski muzej, a svako vri patriotick dunost, ako se pobrine, kako bi se naene starine muzeju poslale bilo kao dar bilo na otkup. Svako j e pozvan, da prema svojim silama doprinese ono to moe, kako bi se prolost zemlje, koju svi jednakim arom ljubimo, to bolje upoznala i razbistrila. Taj e se cilj moi samo onda postii, ako se svaki inteligentan ovjek bude zanimao za sve ono, to se oko njega pojavljuje i ako se i u pogledu istraivanja zemaljske prolosti okanimo apatije, koja j e najvei neprijatelj svakoga napretka bilo na kojem polju ljudskoga ivota. Ako igdje ba na polju prethistorijske arheologije moe svaki ovjek mnogo korisna da uini, samo ako ima dobre volje za to i ako znade da tuje ono, to j e preostalo iz pradavnih vremena kao dokaz eksistencije i kulturnoga nastojanja ovjejega roda u davno prolim vijekovima. Jednostavnim razlaganjem injenica bez vlastitih refleksija i nestrunjak e znatno posluiti znanosti, koja je na to suradnitvo irih krugova upuena. Prethistorijska je arheologija ustanovila, da su u kulturnom razvoju ljudskoga roda u pretpovjesno doba u glavnom bile tri faze. U pradavno doba, koje od nas dijeli razmak od mnogo tisuljea, nije ovjek poznavao kovina, nego si je sprave, to ih je u svagdanjem ivotu trebao, nainjao od kamena, roga, kosti i drveta, a kasnije i od peene zemlje. Po najvanijoj tvari, koja se j e u tu svrhu rabila, nazvalo se to doba k a m e n i m , a razlikuje se u njem starije palaeolithiko doba, kada su te sprave bile jo veoma nedotjerane, pa kada jo nije bilo zemljana suda, i mlae neolithiko doba, za kojega j e ovjek ve umio, da
B r u n m i Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.
33
kameno orue ukusno ugladi i sprovidi rupom za nasaivanje na dralo i kada j e izvodio cesto puta veoma ukusno ureene zemljane posude. Naselbine iz palaeolithikoga doba dosele su se po svoj Evropi rijetko gdje mogle nai, ali se j e sretnim sluajem ipak u najnovije vrijeme moglo ustanoviti, da j e ovjek ve i u to doba u Hrvatskoj ivio barem na jednom mjestu, naime kod Krapine, dakle u mjestu, koje sluajno ali u drugom pogledu i ope poznato prianje Cehu, Lehu i Mehu dri najstarijim hrvatskim gradom. Dok j e u palaeolithiko doba u ope bilo malo ljudi, to i samo velevano otkrie mojega druga Gorjanovia kod Krapine dokazuje, bili su u neolithiko doba osobito ravni i pitomiji krajevi oko Dunava, Save i Drave veoma gusto naseljeni, tako da primjerice u srijemskoj upaniji, koju u tom pogledu najbolje poznajem, ne e gotovo biti sela, gdje se ne bi tragovi od barem jedne naselbine toga doba nali ili nai mogli. U to pradavno doba spadaju pretenom veinom gradine" i gradita", koja obino nemaju nikakovih zidanih ostanaka od gradova i zamak historijskoga vremena, na koje domai ljudi obino pomiljaju. Kako su ljudi prethistorijskoga doba poradi sigurnosti svoje koljebe najrae gradili na poviim mjestima, nailazi se kod nas na ostanke neolithickih naselbina osobito esto prigodom rigolovanja vinograda, koji se u novije doba po cijeloj zemlji intenzivnije regeneriu. Stoga e biti dobro, da oni, kojima j e stalo do napredovanja narodnoga muzeja, toj stvari posvete to veu pozornost propitkujui i putei neuki svijet, koji e eventualno naene starine, ako nisu od zlata ili srebra, u veini sluajeva kao ropotariju bez vrijednosti opet zemljom zatrpati. Novo razdoblje t. zv. b r o n s a n d o b a zapoimlje kod nas nekako oko god. 2000 pr. Kr., od kako j e u svagdanjem ivotu poela da i g r a vanu ulogu bronsa, smjesa od bakra i kositra. Bila j e to prva kovina, od koje se j e u veem opsegu nainjalo i bojno oruje i razno orue i nakit. Sa eljezom, bez kojega si moderni ovjek ne moe pravo ni da pomisli naprednijega kulturnoga ivota, upoznao se njegov prethistorijski preasnik razmjerno dosta kasno. Kod nas kao i u ostaloj srednjoj Evropi e l j e z n o d o b a teko da poimlje prije 10. stoljea prije Kr. Po karakteru predmeta, koji odaju razno doba, razlikuju se tu dva kulturna razdoblja, koja se u srednjoj Evropi po glavnim nalazitima odnosnih predmeta nazivlje haltatskim (Hallstatt u Gornjoj Austriji) i latenskim (La Tene u Neufchatelskom jezeru u vicarskoj), doim drugdje opet imaju druge nazive. U bronsano doba i u oba razdoblja eljeznoga ivio j e ovjek po cijeloj Hrvatskoj i Slavoniji, pa se j e svagdje nalo i nalazi se to obilnijih to manje obilnih tragova njegove prisutnosti. Novi nahoaji i tu e uvijek donijeti jo mnogo svjetla za upoznavanje zemaljske prolosti, samo valja da uviavni ljudi strunjaku prue priJiku, da se moe s njima da upozna i da njima moe svoju da rekne. * * Jedno od najvanijih otkria po daljnji kulturni napredak ljudskoga roda bilo je otkrie kovina. Ono j e upravo tako vana kulturna steevina kao to to bijahu otkrie vatre i prirodnih tvari za proizvoenje raznih sprava, pripitomljenje domaih ivotinja i sijanje ratarskih plodina. Gdje, kada i kako se j e ovjek naj3
34
B r u n m i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.
prije s kovinama upoznao, veoma j e zanimivo pitanje kulturne historije, koje dodue jo nije posve sigurno rijeeno, ali smo se rijeenju ve prilino primakli. Tim se pitanjem trai podjedno i o d g o v o r n a drugo, koje glasi: koja j e bila najstarija kulturna zemlja? Ve u kasnije vrijeme neolithikoga doba, i to kod nas nekako oko sredine treega tisuljea prije Kr. u junijim kulturnim zemljama ve i mnogo prije javlja se porba kovine. Rabio se najprije bakar a uza nj za proizvoenje nakita jo i zlato. Ipak su bakrene sprave razmjerno dosta rijetke, tako da se j e dugo moglo dvojiti, da li se j e kada bakar kao glavna kovina iskljuivo rabio za proizvoenje sprava svagdanjega ivota. Mnoga naasa novijega vremena dokazae, da ta dvojba nije bila opravdana, pa iza istraivanja Dra. Matije Muna ' u Beu nitko vie ne sumnja, da j e u kulturnom razvoju ovjeanstva b a k r e n o d o b a postojalo, samo to j e ono u Evropi bilo razmjerno neto kratkotrajnije, pa nije moglo da ostavi onoliko tragova, kao to su ih ostavila ostala kulturna razdoblja. ovjek se j e naime brzo okanio porabe istoga bakra, im se j e osvjedoio, da j e smjesa od bakra i kositra (bronsa) mnogo tvri i prikladniji materijal, a to se j e kod nas moralo dogoditi ve nekoliko stoljea iza prvoga uvedenja bakra. Za pitanje kronologije bakrenoga doba velikih s i j e zasluga stekao vedski arheolog Oscar Montelius 2 , koji se kod rjeavanja istoga obazire na rezultate znanstvenoga istraivanja po cijelom starom svijetu. Montelius dri, da se je ovjek sa bakrom najprije upoznao u jugozapadnoj Aziji u podruju prastarih kulturnih naroda Babylonije, gdje ima rudnika, u kojima se j e u veoma staro doba kovina vadila. U prvi se j e kraj bakar rabio bez ikakove primjese, ali kasnije pokuae, da ga mjeanjem sa drugim tvarima uine tvrim. ini se, da se u tu svrhu najprije upotrebljavali arsen i antimon, ali se kasnije otkrilo, da j e za to kositar najprikladniji. Tako se otkrila kositrena bronsa. Primjesa kositra u prvi j e kraj bila neznatna, pa se tek postupice dolo do primjese od 1 0 % , koja je najpodesnija. U Aziji se j e veoma mnogo oruja i sprava od bakra nalo u Indiji, ali se za sada kronologiji tih nahoaja nije jo nita sigurno ustanovilo. Vjerojatno je, da j e ta indijska bakrena kultura mlaa od one, na koju se nailazi u Mesopotamiji. Tamo j e u Tellou u junoj Babyloniji Francuz de Sarzec osim raznih bakrenih sprava naao i malen jedan zavjetni kipi od bakra, koji dri u ruci cunjast predmet sa napisom Grudea. Sudei po tom napisu, spadao bi isti u doba oko g. 4000 pr. Kr., a za drugi jedan kipi iz istoga Telloa dri se, da je dapae jo i stariji. Bakrenih sprava nalo se i u prastarom kaldejskom gradu Larsa (Senkereh) i u babylonskim gradovima Ur (Mugheir) i Ereh (Warka). Kada su u Mesopotamiji nauili, da od bakra i kositra saljevaju bronsu, za sada se jo ne zna, ali da j e to bilo prije 14. vijeka pr. Kr., nema sumnje, jer se j e naao jedan bronsan ma, na kojem j e klinovim pismom urezano ime assyrskoga kralja
1
Dr. M. Much, Die Kupferzeit in Europa und ihr Verhltniss zur Kultur der Indogermanen. 2. izdanje. Jena 1893.
. Montelius, Die Chronologie der ltesten Bronzezeit in Nord-Deutschland und Skandinavien. Braunschweig 190O.
B r u n m i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonijo i susjednih zemalja.
35
Rammn-nirra L, koji j e u to vrijeme ivio. U gradu Kalch (Nimrud), koji j e oko g. 1300 pr. Kr. sagraen, nalo se mnogo bronsana oruja, a neki tamonji bronsani predmeti sadraju dapae veoma mnogo (do 1837/o) kositra. Bakrenih predmeta nalo se i u Syriji i Palestini, a naroito dosta u starom amoritskom mjestu Lachish (Tell-el-Hesy), koje spada u vrijeme prije nego to su Izraeliani pod Joshuom zemlju zauzeli. U Egiptu su bakar poznavali ve u petom tisuljeu prije poetka nae ere, a dobili su ga valjda iz azijskih zemalja. Istina je dodue, da se postojanje bakrene kulture u Aziji u tako rano vrijeme dosele nije moglo ustanoviti, ali ima podataka, koji ovakovo predmnijevanje ine vjerojatnim. Ve za tree egipatske dinastije vadio se j e u Egiptu bakar u domaim, veim dijelom jo u staro doba posvema iscrpljenim rudnicima na poluotoku Sinaju. Ve to, to su se ti egipatski rudnici nalazili u Aziji, kao da upuuje na tijesnu svezu izmeu egipatske i azijske kulture. Upada to jo vie u oi, ako se uvai, da su Egipani imali bakra i blie, naime u gorju izmeu Nila i Crvenoga mora, pa ga ne bi bili trebali ii traiti u Sinaju, da su bakar sami bez tuega uticaja bili pronali. Bakar su Egipani valjda jo prije poetka vladanja svoje prve dinastije, dakle jo prije nego to im pocimlje povjest. Kako strunjaci sada meu prvu egipatsku dinastiju u peto tisuljee prije Kr., to se moe rei, da su Egipani najkasnije u petom tisuljeu pr. Kr. za svoje sprave bakar ve upotrebljavali. P r v a pojava te kovine u ostalom valjda i ne e biti mnogo ranija od toga vremena, j e r su i oruje i razne sprave u to doba veinom bile nainjene od kamena. Starije kovinske sprave egipatske od istoga su bakra bez ikakove hotomine primjese drugih kovina. Iz vremena prije 12. dinastije znade se samo za tri predmeta od bronsa sa jaom primjesom kositra, ali nije iskljuena mogunost, da su isti krivo datovni. Toliko stoji, da bronsa iz vremena 12. dinastije esto ima samo malu primjesu kositra, a jaa primjesa je sigurno ustanovljena samo za kasnije vrijeme te dinastije. U doba 18. i 19. dinastije bila j e porba bronse sa mnogo kositra sasma obina. Sa eljezom upoznae se Egipani u prvo vrijeme nove drave, ali se je bronsa i nadalje rabila za manje predmete i u vjerozakonske svrhe. Na otoku Kypru, gdje ima bogatih bakrenih rudnika, bila j e ta kovina sigurno veoma rano u porabi, a odavle se je i razvozila po istonim stranama oko sredozemnoga mora. U nekim kyparskim grobovima nalo se uz bakrene sprave i karakteristinih crnih zemljanih posuda sa piknjastim ornamentima, na koje se nailo i u egipatskim naselbinama iz vremena dvanaeste dinastije. Prema tim i nekim drugim nahoajima moe se zakljuivati, da su na Kypru sprave od bakra nainjali dugo prije konca treega tisuljea prije Kr., a kako se j e u j e dnom takovom grobu naao i jedan valjkast peatnjak sa napisom, koji navodno spada u doba babylonskoga kralja Sargona I. (oko 3800 pr. Kr.), to bi dapae moglo biti, da su na Kypru bakar ve na poetku etvrtoga tisuljea pr. Kr. poznavali. Po analogiji sa slinim predmetima iz Egipta moglo bi se za poetak bronsanoga doba na otoku rei, da pada u doba 18. ili 19. egipatske dinastije, doim su eljezo na Kypru kao i u Egiptu i zapadnoj Aziji rabili ve poam od druge polovice drugoga tisuljea pr. Kr. U Maloj Aziji, koja jo nije dovoljno istraena, najbolje poznajemo pri*
36
like u Hissarliku, gdje je Schliemann naao ostanke staroga Ilija. U najdoljnjem od devet opaenih slojeva iskopalo se mnogo oruja i sprava od kamena, nekoliko bakrenih noeva i igala i jedna srebrna igla. Dulje vrijeme iza razorenja toga grada sagradio se drugi, koji j e veoma dugo cvao. U njegovim ostancima se nalo mnogo oruja i sprava od kamena i bronsa, a dosta i zlatnih i srebrnih posuda i nakita. Bronsani predmeti sadraju razmjerno jo dosta malo kositra. Schliemann j e mislio, da j e taj drugi grad bio Homerov Ilion, koji da su Grci za trojanskoga rata razorili, ali predmeti naeni u Mykenama i Tirynsu, koji e biti suvremeni s tim ratom, napuuju, da nije drugi nego esti grad u Hissarliku iz mykenskoga doba, dakle Homerova Troia. Ako se sa Drpfeldom uzme, da j e trea, etvrta i peta naselbina postojala okruglo 500 godina, a mykenski grad bio zasnovan najkasnije 1600 godina pr. Kr., to j e drugi grad razoren od prilike koncem treega tisuljea. I on j e valjda postojao 600 godina, dakle bio sagraen od prilike oko godine 2500 pr. Kr. Kako j e prije toga neko vrijeme mjesto bilo nenaseljeno, a i prvi grad morao dulje vremena postojati, to j e veoma vjerojatno, da j e isti osnovan oko godine B000 pr. Kr., a kako se j e u prvom gradu nalo predmeta od bakra, to ne moe biti dvojbe, da su itelji Troade na poetku treega tisuljea prije Kr. bakar ve poznavali. Sudei po predmetima iz drugoga grada, rabila se j e bronsa sa primjesom kositra u sjeverozapadnom dijelu Male Azije ve prije konca treega tisuljea. ini se, da j e bakar u evropske zemlje dospio dvojakim putem. Jedan j e vodio uz sjevernu afriku obalu u Spaniju i odavle dalje na sjever, a drugi blii iz Azije preko Kypr, pa preko onoga otonoga mosta egejskoga mora u grke primorske krajeve. Na nekim otocima nalo se u starim grobovima priloga, koji spadaju u ranije doba od onih, to ih je Schliemann u mykenskim grobovima iskopao. Uobiajio se je za to doba naziv predmykenski. Predmeti su od obsidijana, bakra ili bronse, mramora i peene zemlje, a nalaze se uz nespaljene kosturove u kamenim krinjama. U mnogom pogledu ima u tim predmetima analogija sa egipatskima, to navodi na pomisao, da j e izmeu Egipta i tih otoka morao postojati neki ivlji trgovaki saobraaj. Na nekim rezanim kameniima opaa se neka vrsta hieroglifa, koja j e po svoj prilici suvremena sa slinim radnjama iz vremena 12. egipatske dinastije. Iz svih dosadanjih naaa postaje vjerojatnim, da j e kovinsko doba na grkim otocima ranije od egipatske 12. dinastije, dotino da j e iteljstvo tih otoka najkasnije sredinom treega tisuljea pr. Kr. bakar poznavalo; vjerojatno je dapae, d a j e to jo i prije tako bilo. Davno prije konca treega tisuljea sigurno su na grkim otocima ve rabili bronsu, u koju je bilo primjeano vie ili manje kositra. Za cijelo vrijeme mykenskoga doba oruje se i sprave nainjahu od bronse. eljeza se u t. zv. kopanim grobovima (Schachtgrber) nije nalo, a u zidanim grobovima pojavie se samo male eljezne kariice, to dokazuje, da j e to onda bila nova i jo dragocjena kovina. Za kasnije mykensko doba, kada se j e eljezne sprave ve poelo rabiti, moglo se je na temelju nahoaja iz Grke i Egipta ustanoviti, da pada u vrijeme 18. egipatske dinastije, dakle u 16. stoljee pr. Kr. kulturi bakrenoga doba u balkanskim zemljama jo se veoma malo znade. U Bosni se j e kod Butmira kraj Sarajeva nala jedna veoma vana na-
37
selbina neolithikoga doba, u kojoj bakar jo nije bio poznat. Ta e naselbina valjda biti suvremena sa starijim predmykenskim razdobljem, dakle valjda iz sredine treega tisuljea pr. Kr., pa j e prema tomu bakreno doba u Bosni po svoj prilici neto kasnije zapoelo. Veoma rano, valjda jo i prije nego u Bosni javlja se bakar u Madarskoj, koja ima veoma razvijenu bakrenu kulturu. Od velike j e vanosti tamo osobito naselbina u Lengyelu (upanija Tolna). U tamonjim grobovima sa skvrenim kosturima nalo se j e uz priloge kasnijega kamenoga doba jo i nizova sastavljenih od zrna od koljaka i bakra, bakrenih kariica i drugih manjih nakita. Kako nema oruja i veih sprava od bakra, kojih se u Madarskoj inae veoma mnogo nae, to su ti grobovi u Lengyelu sigurno stariji od potonjih predmeta, t. j . iz najstarijega razdoblja bakrenoga doba. U jednom grobu naena je i jedna zemljana posuda u obliku gljive sa bojom naslikanim spiralnim ornamentima, koji ne mogu biti stariji od slinih ornamenata na grkim otocima, gdje se spirale nisu slikale prije prve polovice treega tisuljea pr. Kr. Prije sigurno nisu niti u Madarskoj mogli znati da rabe bakar, s kojim su se kao i sa reenim spiralama valjda upoznali povodom saobraaja, to je postojao sa zemljama oko sredozemnoga mora. U mnogom pogledu j e prvobitno egipatski dotino orijentalni upliv nesumnjiv. Bakreno doba zastupano j e i u austrijskim alpinskim zemljama. U neolithikoj sojeniarskoj naselbini u jezeru Mondsee u Gornjoj Austriji uz mnogo predmeta neolithikoga doba izvadie i mnogo predmeta od bakra, zemljanih sprava za ljevanje, pa drvenih drala, u koja su se bakrene sjekire veoma zgodno usaditi mogle. Zemljane posude po svojem obliku, ornamentaciji i cijeloj udesbi posvema se podudaraju sa posudama iz najstarije naselbine u Hissarliku. Kako ova pada u prvu polovicu treega tisuljea, to e se naselbina u Mondseeu morati datovati sredinom ili najkanje drugom polovicom toga tisuljea. Iz bakrenoga doba su i sojeniarske naselbine u Atterseeu u Gornjoj Austriji i ljubljanskom tresetitu u Kranjskoj, a zanimivo j e i jedno naae sa Lange Wand" kod Stollhofa u Doljnjoj Austriji, gdje se u bakreno doba javlja ve i zlato, koje se j e u nekim krajevima monarkije ve veoma rano poelo vaditi. U srednjoj i sjevernoj Italiji znade se za mnoge nahoaje i groblja iz bakrenoga doba, pa j e vjerojatno, da su tu ve u treem tisuljeu bakar imali. Kositrena bronsa pojavila se j e najkasnije oko g. 2000 pr. Kr. ve i u sjevernoj Italiji, a mnogi bronsani predmeti nesumnjivo italskoga porijetla, a iz starijih razdoblja bronsanoga doba, na koje se nailazi u srednjoj i sjevernoj Evropi, dokazuju da je kositrena bronsa u to vrijeme bila ve prodrla i preko Alpa i po srednjoj i sjevernoj Evropi brzo se rairila. Na Siciliji, gdje starije bronsano doba pada u drugu polovicu treega tisuljea pr. Kr., nije se dodue jo nalo bakrenih predmeta, ali se je nala jedna vrsta zvonolikih zemljanih aa, koja j e u susjednim zemljama za bakreno doba karakteristina, tako da se i za taj otok moe bakreno doba pretpostavljati. Takovih se aa uz bakrene predmete nalo i u Spaniji u nekim grobovima orijentalnoga oblika. Bakar j e dakle valjda i tamo u prvoj polovici treega tisuljea poznat bio, a doao j e valjda kopnenim putem uz sjevernu obalu Afrike.
38
Najkasnije na koncu toga tisuljea pojavljuje se u Francuskoj i vicarskoj. Ni u Engleskoj i kotskoj nisu spomenute zvonolike case rijetke, ali su neto vitkije i spadaju u mlae doba, a jo su mlae sline posude u sjevernoj Njemakoj i Danskoj. Katkada se je uz one engleske posude nalo i bronsanih predmeta, ali potonji nisu analizovani, tako da se njihovoj sastavini ne moe poblie govoriti. Toliko ipak ta naaa dokazuju, da te ae u Engleskoj spadaju u kasnije kameno i ranije bronsano doba. Veoma mnogo bakrenih sprava nalo se je u Irskoj. U junoj Njemakoj i ekoj, koje su zemlje bile u ivom sabraaju sa Italijom i Madarskom, bakar i bronsa sigurno nisu mnogo kasnije uvedeni, nego to su u potonjim zemljama. Montelius misli, da su u junoj Njemakoj i ekoj bakar poeli rabiti ve oko godine 2600 pr. ., bronsu oko god. 2000. Neto kasnije da su se s tim kovinama upoznali itelji sjeverne Njemake i Skandinavije, naime s bakrom ve u drugoj polovici treega tisuljea, a s kositrenom bronsom u prvim stoljeima drugoga tisuljea. kulturi bakrenoga doba u hrvatskim zemljama jo se nigdje nije opirnije raspravljalo, nego su strani strunjaci samo uzgredice spomenuli ono malo podataka, do kojih su mogli da dou. Broj bakrenih sprava iz Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Bosne i Istre, to se nalazi u zbirkama prethistorijskih starina narodnoga muzeja u Zagrebu, bosansko-hercegovakoga zemaljskoga muzeja u Sarajevu i rasijano po drugim muzejima i nekim privatnim zbirkama nije meutim tako neznatan, a da ne bi bilo vrijedno, da se taj materijal u cjelini i pregledno objelodani. Po obliku nai su predmeti sasma srodni predmetima iz Madarske, gdje je bila u bakreno doba razmjerno veoma razvijena kultura, kojoj je lijepu monografiju napisao madarski arheolog Franjo Pulszky 1 . Osim hrvatskih zemalja spadaju u podruje te madarske bakrenodobne kulture jo i Srbija, pa Galicija i Moravska, gdje su takoer sline sprave od bakra naene, a veoma je vjerojatno, da je ono na istoku i jugu jo i neto dalje dopiralo. U cijelom tom podruju osim Madarske najvie se je bakrenih sprava nalo u Slavoniji, gdje se one javljaju i u namjerice zakopanim veim hrpama, koje moramo smatrati skladitima bilo domaih ljevaonica bilo putujuih trgovaca, esto se one nau i pojedince na raznim mjestima, a za takove nahoaje se ponajvie ni ne dozna, jer se predmeti velikim dijelom ili preliju ili zabace ili prodadu u inozemstvo, gdje im se provenijencija ili posvema izgubi ili ostane oznaka iz Madarske", ili u povoljnijem sluaju iz Hrvatske". Tako onda ti predmeti ne mogu vie da poslue za istraivanje naim arheolokim prilikama, a kao strane nisu od velike koristi onim zemljama, u koje su dospjele. U Slavoniji se je dosele u koliko se to moglo doznati samo na dva mjesta naao vei broj namjerice zakopanih bakrenih predmeta na okupu. U jednom su sluaju (Brekinjska) ti predmeti svakako bili pohranjeni u neposrednoj blizini same ljevaonice, gdje su bili saljeveni, a i u drugom je to sluaju (Bemen) veoma vjerojatno. Svi su ostali predmeti bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije naeni pojedince na raznim mjestima ili u grobovima.
1
A rzkor Magyarorszgban. Budapest 1883. Njemaki prijevod pod naslovom: Die Kupfer-
zeit in Ungarn" u Ungarische Revue. God. IV., str. 297343 i 386438.
39
Prvi od spomenutih skupnih nahoaja bakrenoga orua uinio se kod Brekinjske (op. Gaj, kotar Pakrac). K a d a j e tamonji seljak Antun Vrh 7. listopada 1872. orao svoju oranicu na Graovitu, koje lei zapadno od sela, zape oko 9 sati u jutro s plugom za veliku zemljanu posudu, u kojoj j e bilo 4550 komada bakrenih sjekira. Brzo se tu sakupi do 20 seljaka, to su naokolo orali, pa to ne uinie plug i leme, uini objesna ruka neupuena ovjeka, tako da j e posuda za as bila razlupana na male komade. Prekopavajui tom prilikom
SI. 1. Svedene uske sjekire od bakra. 1. Vukovar (Vui). 2. Vukovar (Dobra voda).
3. Lukovo. 4. Brekinjska. y. nar. vel.
blizini nalazita utulju zemlju na dvije stope dubljine, nisu mogli nita vise da nau, a nije bolje sree bio ni gajski kapelan Petar Pazman, koji j e nekoliko dana kasnije prema uputi kopao u blizini mjesta, gdje se j e posuda sa sjekirama nala. Jedino je mogao da sakupi neto crepovlja od posude, koje j e zajedno sa dvije od seljaka dobivene sjekire predao vlastelinu daruvarskomu grofu I. Jankoviu, da se otpreme narodnome muzeju u Zagreb. svojem istraivanju kasnije j e kapelan Pazman dva puta pisao muzejskome ravnateljstvu, piloiv drugom
40
dopisu izvrsnu skicu blie i daljnje okolice nalazita od umirovljenoga majora N. Czarrena. * Prvu vijest o tom zanimivom naau kod Brekinjske, zajedno sa jednom od naenih sjekira poalje muzejskom ravnateljstvu Stjepan Vocini, savjetnik kod hrvatskoga trgovakoga popeciteljstva u Budimpeti, koji j e tada u Pakracu bio. Muzejsko j e ravnateljstvo odmah obavijestilo i Voinia i grofa Jankovia vanosti nahoaja, koje j e bilo prvo iz bakrenoga doba, to se kod nas nalo i zamolilo, da se sve, to se j e nalo, pokupi i u muzej poalje. Premda j e bilo prolo tekar 16 dana, od kako su sjekire izorane, bilo je ve prekasno, j e r su one, kako j e Vocini 23. listopada brzojavno javljao, bile otpremljene u samoborski majdan, da budu kao stari bakar pretopljene. Na brzojavnu molbu muzejskoga ravnateljstva pobrine se meutim vlasnik toga majdana g. Reisner, te spasi, to se j e jo spasiti dalo i pokloni narodnome muzeju, gdje se sada nalazi 29 cijelih sjekira (inv. br. 271745), jedan iza naaa odsjeeni ulomak sa uicom (inv. br. 2746) i velik komad bakrena materijala nepravilna oblika (inv. br. 2747), to se j e rabio za saljevanje tih sjekira 2 , dakle od prilike dvije treine svega, to se je nalo. Znatan dio toga naaa doao je jo prije u razne ruke i otiao izvan zemlje, a da se za vie komada sada vie ni ne zna, kamo su se djele. J e d n u je sjekiru ravnatelj pakrake bolnice Dr. Gregori darovao ljubljanskome muzeju, druga j e otpremljena u Gradac 3 , dva komada dospjee kao dar kupalinoga ljenika Dra. H. Kerna u madarski narodni muzej u Budimpeti 4 , a jedna dapae u zbirku antropolokoga drutva u Parizu. Sve su ove sjekire (si. 1. br. 4) sproviene upljim valjkastim nastavkom za nasad, s kojega se poneto oblucno uzdie lit trouglasta oblika, zavruju gotovo posve ravnom 65 mm dugom otricom. Cijela duljina sjekira iznosi 173 m m , a gornji promjer rupe na uicama (29 mm ) neto je vei od doljnjega (27 m m ) , da se sjekira uzmogne to vre na dralu uvrstiti. Sve su sjekire ljevene iz dva kalupa, to se vidi po prilino otrim bridovima na stranjoj strani uica, pa duljinom na gornjoj i doljnjoj strani liti. Da su ljevene a ne kovane, dokazuju osim toga i mjehuri na njihovoj povrini, to nastaju u svakoj rastopljenoj kovini. Ove sjekire iz Brekinjske nisu u ostalom nikada mogle biti u porabi, jer su jo sve tupe pa nigdje ne pokazuju traga kovanju ekiem, na koji bi se nain jedino bile dale naostiti. injenica, da se na jednom mjestu nalo pedesetak nerabljenih bakrenih sjekira na okupu, a uz nje jo i vie komada sljevena bakrena materijala, svakako j e dostatna, a da se smije ustvrditi, da je tamo negdje u neposrednoj blizini bila i ljevaonica, u kojoj su one saljevene bile. Sto se nisu nali
Muz. spisi iz god. 1872. L j u b i 6 Popis arkeologikoga odjela nar. muz. I, 1 str. 7t, 19. U starijem Ljubievom Popisu predmeta iz predhistorike dobe. Zagreb 1876 str. 1G 3 navodi se 31 sjekira i 3 komada kovine, od koje su saljevene bile. ini se, da je Ljubio 2 sjekire i jedan ili 2 komada materijala odstupio komu kao duplikat u zamjenu.
3
Muz. spisi iz god. 1872. * P u l s z k y n. d. str. 28, ali se tamo krivo navode kao nalazite Varadinske Toplice i godina 1873. Sr. njemaki prevod te radnje u Ungarische Revue 1884 str. 314. Dr. Kern je u ostalom bio kupalini ljenik u Lipiku, pa je lako mogao doi do sjekira iz Brekiniske.
41
nikakovi kalupi ili druge sprave za ljevanje, ne moe te tvrdnje da obori, j e r j e vjerojatno, da vlasnik ljevaonice svojih kalupa, ako su u ope i bili od peene zemlje, nije brino uvao i spremao, poto si ih j e od ilovae ili pijeska po modelu, u koju j e svrhu mogla svaka sjekira da slui, lako mogao napraviti. Takovih kalupa nije se u ostalom nalo ni na drugim mjestima, gdje su, sudei po naenim zemljanim posudama za topljenje bakra i zemljanim licama za vaenje rastopljene kovine, bezuvjetno ljevaonice postojale, kao n. pr. u Mondseeu u Gornjoj Austriji. Teina bakrenih sjekira iz Brekinjske iznosi prosjeno 931 gr., uviv samo 12 komada, na kojima nema kvrgastih izraslina oksida, a koji su izmeu 962 i 900 grama teki. Meu ostalima sa spomenutim kvrgama po jedna tei 962, 963 i 964 gr., a samo jedna j e dosegla teinu od 1000 gr., doim su sve ostale laglje od 962 grama. Dva komada, s kojih j e netko patinu vatrom skinuo, izgubila su uslijed toga postupanja dosta od svoje prvobitne teine, pa vau samo 894 i 867 gr. Onaj komad saljevena bakrena materijala (si. 2.), to se iz brekinjskoga nahoaja u narodnom muzeju nalazi, posvema j e nepravilna oblika, a teak je sada 1669 gr. I on j e iza naasa neto malo od svoje prvobitne teine izgubio, poto se j e otrim oruem po njem udaralo. Sjekire iz Brekinjske pokrite su veoma SI. 2. Komad bakrena materijala iz nejednakom zelenkasto smeom patinom, koja ljevaonice kod Brekinjske. lj% nar. vel. j e mjestimice na veim plohama glatka sa samo malo rupica. Mjestimice se j e ta patina odlupila, pa se pojavila plavkasto crna povrina bakra, mjestimice j e poradi mjehuria veoma rupiava, a mjestimice opet izrasle su nepravilne kvrgaste naslage zelenoga i tamnomodroga oksida, koji nagruju vanjsko lice tih inae lijepo sauvanih predmeta. Od zemljane posude, u kojoj su sjekire bile pohranjene, nalaze se u muzeju samo posve neznatni ulomci, po kojima se ona ne moe rekonstruisati. Bila j e prosto rukom bez porabe lonarskoga kola graena od ilovae pomijeane sitnim zrncima pijeska. ini se, da j e bila veoma trbuasta, sa poviim vertikalno nastavljenim zjalom. Vanjska i nutarnja povrina bila j e nekakovom spravom dosta pomno uglaena i nekom crnom, firnisu nalicnom bojom nabojadisana. Drugi skupni nahoaj iz bakrenoga doba uinio se nedavno blizu Bemena u srijemskoj upaniji (opina Surin, kotar Zemun). Zadnjih dana mjeseca prosinca 1901. izorao j e tamo Karl Sorg mlai, kue broj 72, na svojoj njivi, koja lei zapadno od sela idu cestom u Petrovi, nekoliko komada bakrenih sprava, koje su tamo na hrpi zakopane bile. Njivu, gdje su se nale, ore on obinim plugom do dubljine od 1516 cm ve 18 godina, pa nikada nije nita naao. Valjda j e ovaj put malo dublje zahvatio ili s e j e zemlja teajem vremena
1
M u c h Die^Kuperzeit str. 242.
42
splavila u nie dijelove njive. Dobivi muzejsko ravnateljstvo posredovanjem Sorgova brata, ininira u Zagrebu, jedan primjerak naenih nadaka na uvid, obrati se na izvrsnoga svoga povjerenika gosp. Antu Poturiia, uitelja u Surinu sa molbom, da cijelo naae za muzej nabavi, mjesto potanje pregleda i ako mogue prekopa, ne bi li se jo togod nalo. G. Poturicic prvi dio svoje zadae izvri odmah uz najbolji uspjeh, jer j e gotovo sve dobio i kupio, to se j e nalo. Izvijestio j e nadalje, da j e Sorg na mjestu, gdje se je ta hrpa bakrena alata nala a to j e mjesto humka, koja se pruila izmeu livade i bare navodno izorao jo tusta kremenja, koje su djeca pogubila, i jedno koplje", koje da j e sluga zametnuo, pa se nije moglo nai. Jedino sa kopanjem bilo j e potekoa, j e r j e najprije navalilo hravo vrijeme, tako da se j e ve zapoeti posao morao obustaviti, a poslije nije g. Poturicic nikako mogao da dospije. Stoga ga j e zamijenio bemenski uitelj Drenovanin, koji j e na za kopanje reserviranom dijelu Sorgove njive naiao na nekakovo smetit", a u njem naao jo dva ulomka bakrenih nadaka i kojekakovih hrbina od posua i kremenja. aliboe nisu se potonje stvari sakupile, nego su se od njih poslali samo neznatni komadii, koji za prosuivanje znaenja toga smetita" nisu dostatni. Konano uspije Sorgu, da jo nae i ono po slugi zametnuto tobonje koplje, koje nije nita drugo nego bakreno ilo, a time e valjda biti sve iscrpljeno, to j e ovo nalazite bakrenoga doba sadravalo. Bemenski nahoaj, u koliko j e dospio u narodni muzej, sastoji od pet itavih bakrenih nadaka razne veliine, dva na dvoje slomljena primjerka, dva nepotpuna komada, neznatne krhotine valjda od desetoga primjerka nadaka jednoga bakrenoga ila. Mjere i teina tih predmeta j e s u :
Inv. br. 2758. Nadak, itav. Duljina 277 mm. irina horizontalne otrice 59 mm, vertikalne 44 mm. Promjer rupe gore 35, dole 34 mm. Teina 1295 gr. (SI. 3 br. 1.) 2759. Nadak, u staro doba prelomljen na rupi, jedna polovica u novije doba od vatre trpila. Duljina od prilike 248 mm. Sir. hor. otr. 61 mm, vert. 50 mm. Teina 982 gr. 2760. Nadak, itav. Duljina 240 mm. Sir. hor. otr. 54 mm, vert. 38 mm. Promjer rupe gore 35 mm, dole B3 mm. Teina 973 gr. 2761. Nadak, itav. Duljina 224 mm. Sir. hor. otr. 50 mm, vert. 39 mm. Promjer rupe gore i dole po 34 mm. Teina 974 gr. (SI. 3 br. 3.) 2762. Nadak, itav. Duljina 203 mm. Sir. hor. otr. 51 mm, vert. 38 mm. Promjer rupe gore 35 mm, dole 34 mm. Teina 807 gr. (81. br. 2.) . 2763. Nadak, u staro doba neznatno okrhan na gornjem kraju vertikalno]poloene otrice. Duljina 200 mm. Sir. hor. otr. 47 mm. Promjer rupe gore i dole po 31 mm. Teina 695 gr. 2764. Nadak; manjka doljnja polovina horizontalne liti. [Duljina preostaloga komada 174 mm]. ir. vert. otr. 41 mm. Promjer rupe gore i dole po 34 mm. [Teina , ulomka 775 gr.]. 27/5. Nadak, u staro doba slomljen na gornjoj treini horizontalne liti; ulomci ne pristaju tano jedan uz drugi. Duljina od prilike 233 mm. Sir. hor. otr. 52 mm, vert. 43 mm. Promjer rupe gore i dole po 34 mm. Teina 930 gr. . . . . Ulomak nadaka sa horizontalno poloenom liti. Duljina od rupe do kraja 92 mm. Sir. hor. otr. 46 mm. Teina ulomka 266 gr. . . . . Krhotina od bakrena nadaka, teka 11*5 gr. r . . . . Silo, na jednom kraju u novije doba porabom jae zailjeno. Duljina 170 mm, najvea debljina 7 mm. (SI. 3 br. 4).
43
>o
p*
" 3 S
ti
44
Bemenski su nadaci, kako to dokazuje njihova razna veliina i oblik, svaki iz drugoga kalupa Ijeveni, a to j e tako valjda moralo da bude poradi naina postupanja kod ljevanja. Za svaki se je komad pomoju modela od voska valjda nainio poseban zatvoren kalup od ilovae, iz kojega se je vosak palenjem na slabijoj vatri istopio, a onda ulila rastopljena kovina. Jo prije nego to bi se ova mogla sasma skrutiti, razbio se kalup, pa bi se zatim kroz jo elastian i mekan proizvod, koji bi se tim povodom na sredini vie ili manje svinuo, okruglom bakrenom ipkom probila rupa za nasad. Da se je zaista tako postupalo, dokazuju uzdignuti rubovi na obije strane oko rupe, a biti e da j e taj postupak (probijanje i svijanje) i bio razlog, to su neki od ovih bemenskih nadaka na rupi i podalje od nje popucali, a neki se dapae i pokidali. Samo jedan primjerak nema onih uzdignutih rubova oko rupe, ali j e na doljnjoj strani do rupe na obije strane u staro doba popucao. Da j e kalup za ove nadake bio zatvoren, sudim iz toga, to nigdje ne opaam traga t. zv. avu (Gussnat), koji nastaje tamo, gdje se dva kalupa sastaju, niti kovanju ekiem, uslijed ega j e taj av mogao nestati. Ljevanca (Grusszapfen) takoer nigdje nema, jer se je isti valjda nalazio negdje tamo, gdje se je kasnije rupa probijala, pa je tim povodom nestao. Da se preko ovih nadaka iza ljevanja nije ekiem prelo, dokazuje njihova neravna povrina, radi koje su kao i mnogi drugi bakreni predmeti od druguda sasma nejednakom patinom prevueni, pokazujui na veem dijelu povrine crvenu boju bakra. Bemenski nadaci imaju po dva od prilike jednako velika kraka, koji se od rupe na jednu i na drugu stranu poneto sputaju. Na jednoj strani zavruj horizontalno poloenom otricom, kojom se j e moglo kopati kao s budakom, a na drugoj vertikalno poloenom, kojom se j e moglo cijepati. Nije bas nevjerojatno, da su se te sprave u svrhu kopanja i cijepanja esto zaista i rabile, ali jo j e vjerojatnije, da su u prvom redu ipak bile ubojno oruje ili poglavarski znak. Horizontalno poloena otrica manje j e zaokruena i kraa od one druge, a jedna i druga je na bemenskim komadima dodue otrobrida, ali jo tupa. Ve to, pa onda prisutnost pokidanih, dakle neuspjelih a nikada nerabljenih primjeraka, opravdava pomisao, da su ti nadaci na samom mjestu naaa saljeveni, dotino da je na Sorgovoj njivi negda stanovao majstor, koji j e tamo imao svoju ljevaonicu. Ovaj bi nahoaj u tom sluaju bio zalihom gotove robe i neuspjelih komada, koji su se imali prvom prilikom opet pretaliti, ali do toga nije dolo jer j e majstor valjda prije umro, ne kazavi nikomu, gdje j e svoju zalihu sakrio. Bakar j e u ono doba sigurno bio i rijetka i dragocjena kovina, pa j e skrivanje poradi ope nesigurnosti, koja j e u prethistorijsko doba vladala, svakako bilo posvema opravdano. Vjerojatno j e u ostalom, da bi se pitanju ljevaonice kod Bemena moglo pozitivnije govoriti, da su se pomno pokupili kulturni ostanci u onom smetitu", to se je na Sorgovoj njivi nalo; ovako se moramo za sada zadovoljiti samo velikom vjerojatnou, da j e postojala. Osim bakrenih predmeta izorao j e Sorg na svojoj njivi navodno jo i mnogo kremenja, od kojega j e u narodni muzej dospjela samo jedna 92 mm duga, 47 mm iroka i 31 mm debela jedarka (nucleus, si. 3 br. 6), s koje su se na sve etiri strane otkrili iverci, koji su imali da slue za rezanje, struganje i buenje i moda kao strjelice. Iz spomenutoga smetita poslao se j e jedan 30 mm dug iverak od
45
kremea (si. 3. br. 6), koji se na otrim svojim bridovima uslijed dugotrajne porabe svijetli. Jedan odugaak na dvije strane sploten komad obsidijana dokazuje, da se je i taj materijal kod proizvoenja kamenih artefakata rabio, a kako priaju dva neznatna ulomka pjeenjaka, od kojih j e jedan uslijed porabe na jednoj strani uglaen, umjeli su itelji prethistorike bemenske naselbine, da na kamenim ploama tucaju ili rvnjaju ito. Jedan kvrgast komad od speen ilovae sluio j e valjda kao prihvat na veoj zemljanoj posudi. Iz svega se dakle vidi, da su prethistoriki ljudi u Bemenu uz bakrene predmete rabili za neolithiko doba tipine sprave od kamena i peene zemlje, a da jo nisu poznavali bronse. Promotre li se predmeti bakrenoga doba, to su se kod nas bilo pojedince bilo u skupovima nali, sa tipolokoga gledita, to ne moe biti sumnje, da se moraju najstarijima drati oni, koji po svojem obliku sjeaju na odgovarajue predmete kamenoga doba. Takovim jednostavnim predmetima imamo da smatramo neka ravna dlijeta ili sjekire, na kojima se moe jasno raspoznati, da nisu drugo nego reprodukcija kamenih sjekira i dlijeta, to ih se u naim naselbinama neolithikoga doba SI. 4. Bakreni klinovi iz Hrvatske i Slavonije. veoma mnogo nae. Naj1. Mikleu. 2. Samoborska okolica. 3. Vukovar. 2/ n a r - vel. jednostavniji oblik prikazuje jedan trouglast klin (si. 4. br. 1) iz Mikleua (opina Nova Bukovica, kotar Slatina), koji j e muzeju darovao upnik Jakov Kolari (inv. br. 2152).* Duljina mu iznosi 96 mm , najvea debljina od 8 mm nalazi se od prilike u gornjoj treini, a najiri (33 m m ) je na obluno iskovanoj otrici; teina 106 gr.; patina ienjem skinuta. Negda je sigurno bio utaknut u dralo od roga ili kosti ili raljasto rasjeeno drvo, da moe sluiti kao orue za cijepanje.
1
L j u b i o Popis str. 59 br. 9.
46
B r u n m i Nalioaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.
Sasma srodan typus tih klinova zastupan j e jednim primjerkom (si 4. br. 3) iz vinograda J. Zimonia u Vukovaru (inv. br. 2760; nabavljen 1902.), koji j e 127 mm dug, n a otrici 63 mm irok, a najveu debljinu (9 m m ) ima na sredini. Prevuen j e nekom crnkasto zelenom patinom, koja se ljuskasto odlupljuje, a teina mu iznosi 257 gr. Slabo svedena otrica zavruje iljatim krilima i pokazuje tragove porabe. Na glavi je taj klin ravno odsjeen, pa se j e moda bez drala rabio kao dlijeto. Drugi slian klin (si. 4. br. 2) navodno iz samoborske okolice 1 , a dar g. Reisnera, za onda vlasnika samoborskoga majdana (inv. br. 2112), mnogo j e manji (86 ram dug, 41 mm sir. na otrici, najvea debljina 9 m m , teina 126 gr., patina djelomice skinuta). Otrica mu j e mnogo jace zaobljena, a na rubovima liti opaaju se uslijed kovanja neznatno uzvinuti bridovi, kojima j e mogla biti svrha, da se sjekira ili klin uzmogne u raljasto procijepanom kvrgastom dralu bolje uvrstiti. Ravno odsjeena glava u novije j e doba udarcima ekia neto razbijena, ali j e mogue, da se j e komad ve i u staro doba bez drala rabio kao dlijeto i neto na glavi razbio. Vukovarskomu klinu posvema odgovaraju tri bakrena klina (si. 5., inv. br. 2763-2766), koji su moda uz vie drugih naeni kod Boljuna u Istri 2 , a narodnome muzeju prirasli kao dar Mate Mandia u Kastvu. Jedina j e razlika u tom, to su boljunski klinovi znatno vei (duljina 160 m m , irina otrice kod dva 69 m m a kod treega 63 m m , najvea duljina 10 mm ) i SI. 5. Bakren klin iz SI. 6. Bakren klin iz Grato im je otrica bolje zaobljena. Boljuna u Istri. V a nar. vel. boveau Dalmaciji. 7n-v. Patina je ienjem skinuta, a raspoznaju se tragovi kovanja, za koje ne mogu rei, da li su iz staroga ili novijega vremena. Teina iznosi 401 gr. (slomljen i u novo vrijeme slotan komad), 397 i 488 gr. U Dalmaciji nala su se dva bakrena klina. J e d a n u prirodoslovnom dvorskom muzeju u Beu (inv. br. 34360), naen u Vinjanima (kot. Imoski) dosta nalii naemu vukovarskomu primjerku, od kojega j e neto manji. Drugi u spljetskom muzeju (inv. br. N 148) potjee iz Grabovca u Imoskom kotaru (si. 6.). 3
1 2
L j u b i o Popis str. 60 br. 23. L j u b i o Popis str. 104 br. 1.
Buli. dalm. XXI 1898 str. 15.
B r u n m i d Nahoaji bakrenoga doba \' Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.
47
Kako na njem nema patine, moglo bi biti, da j e na svojoj povrini mnogo izgubio. Klin j e plosnat, na obije strane zaotren i veoma tanak (D. 140 m m , sir. na doljnjoj otrici 41 m m a na gornjoj 13 m m , najvea debljina 4*5 ram; teina 137 m m ) . Zagrebaki narodni muzej posjeduje jo i etiri bakrena klina (si. 7. br. 14), koji su opisanim boljunskima veoma slini, a koji navodno potjeu iz Oraja na Savi u Bosni, dakle sa mee Slavonije (inv. br. 19581961) \ Dva su komada veoma debela (19 i 20 m m ) , a dva poput boljunskih vie plosnata i tanja (11 m m ) . U staro su se doba rabila, pa je jedan od debljih komada sigurno uslijed porabe znatno od svoje prvobitne duljine izgubio. Pokriva ih tamno zelena patina, koja se izmjenjuje sa svijetlijom naslagom neravnoga oksida, ali se j e mjestimice mnogo toga odlupilo, pa proviruje cisti bakar.
SI. 7. Bakrene sprave iz Oraja u Bosni. ' nar. vel.

Inv. br. 1958. Dulj. 150 mm, sir. na otrici 66 mm, najvea debljina 19 mm, teina 634 gr. ,. 1959. Dulj. 115 mm, sir. na otrici 45 mm, najvea deblj. 20 mm, teina 466 gr.; na otrici porabom istroen i iskivan. 1960. Dulj. 159 mm, ir. na otrici 66 mm, najvea deblj. 11 mm, teina 411 gr. 1961. Dulj. 158 mm, ir. na otrici 62 mm, najvea deblj. 11 mm, teina 420 gr.; na otrici u novo doba oteen.
Ove j e klinove zajedno sa jednom bakrenom sjekirom i nekoliko bronsanih predmeta narodnome muzeju darovap moj pokojni prijatelj sudbeni pristav Sandor Oroli, a Ljubi 2 j e sve to objelodanio kao da potjee iz jedne mogile kod Oraja blizu Tolie napram upanje, sa obligatnim kod njega pogrekama u pisanju imena, emu nije ni ime sama darovatelja moglo da izbjegne. Ve j e Tru1
L j u b i Popis str. 96 br. 14.
L j u b i Popis str. 96 IVa br. 1-15.
48
helka 1 opazio, da se ti bakreni predmeti nisu mogli nai zajedno sa ono 10 bronsanih, koje on mee u bronsano doba, a da se sigurno nisu nali u mogili, dakle u grobu. Na ovo sasma objektivno i u bitnosti posve ispravno razlaganje Ljubi j e kao obino, kada mu se prigovaralo, veoma papreno odgovorio 2 , ali nije nikoga osvjedoio, da je imao pravo. Meni bi se inilo, da bi ono pet bakrenih sprava moglo biti dio zalihe jedne ljevaonice bakrenoga doba, a nikako se nisu mogle nai zajedno sa navedenim bronsanim predmetima, od kojih j e samo jedan srp iz bronsanoga doba, doim su svi ostali jo znatno mlai, pa spadaju u prvo eljezno (haltatsko) doba. Ne drim dapae ni za posve sigurno, da su svi ti predmeti u Oraju naeni, nego bi prije rekao, da ih j e moj prijatelj Oroli dobio od kojega Franjevca u samostanu Tolisi u blizini Oraja, da ih narodnome muzeju u Zagrebu preda, a da ih j e taj Franjevac teajem vremena na raznim mjestima po Bosni skupio bio. Onim tanjim klinovima iz Oraja i Boljuna posvema nalie tri klina u srpskom narodnom muzeju u Beogradu, koji su se nali na uu Kolubare u Savu 3 , dakle i opet na mei Slavonije. Posvema oblik dlijeta sa konveksnoravnim prijerezom imaju dvije duge a uske sprave (si. 8.) iz Surina (kotar Zemun), gdje su prigodom rigolovanja naene u kunom vrtu Pavla Milutinovia k. br. 70 (inv. br. 2772 i 2773, nabavljene 1902.). Duljina ovih tankom zelenom patinom prevuenih predmeta iznosi 147 odnosno 133 m m , najvea irina na slabo svedenoj otrici, koja j e uslijed kovanja na doljnjoj strani postala neto konkavna, 44 odnosno 31 m m , najvea debljina 9 i 8 m m , teina 271 i 147 gr. Kod veega komada vidi se, da je u staro doba uslijed udaraca ekiem na glavi SI. 8. Bakrena dlijeta iz Surina. 2/3 nar. vel. malo popucao i sabijen, pa da se je na doljnjoj treini poneto savio. Ovim surinskim dlijetima posvema odgovara jedno iz teanjskoga kotara u Bosni 4 , sada u sarajevskom muzeju, samo to j e neto vee (180 m m ) i mnogo tee (800 gr.). Bakreni klinovi, koje W. Osborne 6 u svojoj radnji sjekiri u prethisto1
2 8
Bos. Glasnik IV 1892 str. 81. = Wiss. Mitth. I st . 315. Viestnik XIV str. 85. V a l t r o v i u Starinaru VII str. 69.
T r u h e l k a Glasnik IV. str. 80. = Wiss. Mitth. I str. 315 Das Beil und seine typischen Formen in vorhistorischer Zeit. Ein Beitrag zur Geschichte des Beiles. Dresden 1887.
1 ! >
rijsko doba nazivlje imenom plosnatih celtov (Flachcelte), imali su tu prednost, da su bili tei od kamenih, pa stoga za porabu prikladniji pa to su se laglje i bre dali napraviti i popraviti, kada bi se uslijed porabe pokvarili. Ali kako j e bakar dosta mekana kovina, to bi se svaki as sluilo, da bi se orue svinulo i izvitlavilo. Da se tomu po mogunosti doskoi, pokuali su si pomoi na taj nain, da bi predmete prema sredini deblje saljevali i da bi klinove i nalike sprave veim ili manjim uzvinutim bridovima na rubovima iskivanjem pojaali. Neto slinoga se opaa ve na opisanom dlijetu iz samoborske okolice, ali su onakovi
SI. 9. Bakrene plosnate sjekire iz Hrvatske i Slavonije.

1. Sotin. 2. Orolik. 3. Hrvatska. 4. Bobota. 5. Kutjevo, Brdo. 6. Kutjevo. Milialje. /
nar
- vel.
porubi i na bakrenim spravama znali biti tako veliki, da se onda dotini bakreni klinovi u niem osim po kovini ne razlikuju od t. zv. letviavih keltova (Leistencelte, Palstbe) bronsanoga doba. Za sada narodni muzej u Zagrebu jo ne posjeduje nijedne takove sjekirice bakrenoga doba, a nije ni drugdje nijedan primjerak poznat, koji bi iz hrvatskih zemalja ili Srbije potjecao. Kako ih se j e
4
50
meutim dosta nalo u susjednoj Madarskoj S koja ima s naim krajevima posve analognu kulturu bakrenoga doba, to j e jako vjerojatno, da e se takove sjekirice jo i kod nas pojaviti. Veoma jednostavan oblik bakrene sjekire, dlijeta ili glodala je plosnata etverouglasta sjekira, koja se kao to i klin kamenoga doba moe smatrati samo splotenim oblikom kamene sjekire. Ove po bakreno doba karakteristine, esto puta veoma tanke sprave mogu se odmah po svojem obliku prepoznati, a da im se kovina poblie ne istrai, j e r takovih sjekira u bronsano doba vie nema. Po obliku mnogi komadi sjeaju na eljezo od blanje, ali poradi iskivanjem redovito dosta jako zaobljene otrice ne ini mi se vjerojatno, da su za to drugo sluile nego kao sjekire i moda kao bojno oruje. U tu su svrhu naravno morale biti utaknute u prikladno procijepljeno dralo. Kao to u ope i sve druge bakrene sprave, nisu ni ove plosnate sjekire nikada kakovim ornamentom ureene, prama sredini su redovito neto napupane, a najvea im se debljina nalazi blizu otrice 1 kod njih se opaa razan postupak kod izvoenja posla. Na najveem primjerku narodnoga muzeja u Zagrebu (si. 9. br. 1), koji j e naen u Sotinu (kotar Vukovar; inv. br. 2142, nabavljen 1894.; duljina 125 mm , irina napred 73 m m a ostrag 63 mm , teina 627 gr.; bez patine), zaobljena otrica j e samo na jednoj strani koso iskovana, doim na drugoj strani lei u istoj ravnoj plohi sa tijelom sjekire. Kod druga dva primjerka otrica j e simetrijski s jedne i druge strane iskivanjem svedena, zavruju na krajevima zailjenim krilima. Ovei komad (si. 9. br. 2, inv. br. 2115; 99 m m dug, sir. na otrici 50 m m a na glavi 38 mm , najvea debljina 9 m m , teina 262 gr.; pokriven neravnom zelenom i modrom patinom) naen je blizu Orolika (op. Slakovci, kot. Vinkovci), kada se j e gradila eljeznica, a dospjeo j e u muzej kao dar s mojom zbirkom. Za manji komad (si. 9. br. 3, inv. br. 2067; dulj. 58 m m , ir. 41 i 28 m m , debljina 6 m m , teina 87 gr.; crna patina) samo se znade, da j e negdje iz Hrvatske i da j e muzeju prirasao sa zbirkom Ivana Kukuljevia. J e d a n etvrti komad (si. 9. br. 4) posvema j e tanak, pa ne mogu vjerovati, da se j e takovim oruem moglo mnogo uraditi, a da se ne bi odmah svinulo. Naen je prigodom kopanja maloga prekopa zapadno od Bobote (kot. Vukovar) u profilu 9'475 od ua kanala, a darovao ga j e g. Hugo Stubenvoll, ininir u Vukovaru (inv. br. 2757; duljina 76 mm , ir. 37 i 35 m m , debljina jedva 2 m m , teina 58 gr.; zelena i modra patina). Valjda e ovamo spadati i jedna dugoljasta bakrena ploa (si. 9. br. 5) iz vlastelinskoga vinograda na Brdu kod Kutjeva, darovana od g. Milana Turkovia (inv. br. 2141, priraslo god. 1898.; d. 93 m m , . 46 i 35 m m , deb. 6 m m , teina 181 gr.), ali joj j e hra povrinu tako duboko izjela, da se je posvema izobliila. Nasuprot malena jedna bakrena ploica (si. 9. br. 6) iz Mihalja kod Kutjeva (inv. br. 2164, g. 1897. darovana od g. Milana Turkovia; d. 67 , . 29 mm , deb. 2 m m , te. 39 gr.; crna patina), ako valjda i spada u bakreno doba, nikako se ne moe raunati meu ove plosnate sjekire. Osim ovih pet komada narodnoga muzeja u Zagrebu biti e negdje iz Hrvatske i Slavonije i jedna ravna sjekira navodno iz Zagreba , koja se
I u nar. muzeju u Zagrebu ima jedan bakren primjerak iz Savnice u sjevernoj Madarskoj.
51
nalazi u muzeju za etimologiju u Berlinu \ a nalo se j e orua toga oblika i u susjednim zemljama. Iz Bosne znade se za jedan primjerak sa orahovakoga polja blizu rijeke Bosne kod Nemile (kot. Zenica) 2 , a i u Srbiji s e j e jedan naao u beogradskom gradu 3 . Iz Dalmacije spominje Much 4 jedan komad iz Gornjega Muca u zagrebakom muzeju, ali se taj tamo ne nalazi, a po Ljubievom opisu 5 biti e to prije kakov kalup, nego li plosnata sjekira. Spljetski muzej posjeduje jedini za sada iz Dalmacije poznat primjerak tih plosnatih bakrenih sjekira, koji se naao blizu Muca (inv. br. 1315; d. 98 mm , ir. napred 64 mm a ostrag 47 m m , najvea debljina 8*5 m m ; neravna svjetlozelena patina; na jednoj strani dvije u novije doba nainjene rupe, koje su voskom ispunjene). 6 Jednu takovu bakrenu sjekiru iz Prestranka u Kranjskoj 7 posjeduje zagrebaki muzej (inv. br. 2752; darovao Adolf Vukovi, ravnatelj brzojavnoga ureda u Zagrebu, a naen g. 1856; dulj. 72 m m , ir. 47 i 42 m m , teina 122 gr.; mjestimice deblja patina, ali veinom od hre duboko izgriena), koja po obliku i po nainu otrenja posvema odgovara gore opisanomu sotinskomu komadu, samo to j e od njega mnogo manja. Kako se j e u bakreno doba oponaalo vitkije raene neprobuene sjekire i dlijeta, pa iz njihova oblika onda izvelo jo i nove ukusne i praktine oblike, isto se j e tako uinilo i sa onim masivnim probuenim ekiima neolithikoga doba, koji su na jednu stranu tupi, a na drugu dulj u poput sjekire naosteni. Da zaotreni kameni ekii nisu mogli sluiti u svrhu cijepanja u svagdanjem domaem poslu nego valjda kao bojno oruje ili poglavarski znak, biti e onomu, koji ih j e vidio, prilino vjerojatno, a ini mi se jako vjerojatnim, da su i bakrene reprodukcije tih sprava, ako i jesu za cijepanje neto podesnije, jednako rabile. Od tih masivnih sjekira, koje Osborne nazivlje ravnim uskim sjekirama (gerade Schmalxte), iz Hrvatske i Slavonije u narodnom muzeju nema nijednoga primjerka osim neznatnoga ulomka sa otricom iz jednoga groba kod Novoga Vukovara, kojem e biti kanje govora. Ali zato ima takovih sjekira iz susjednih zemalja. Jedan primjerak 8 u narodnom muzeju u Zagrebu naen j e navodno u Oraju u Bosni odmah s onu stranu Save blizu upanje u srijemskoj upaniji i to u drutvu sa jo etiri bakrena klina. Ta sjekira (si. 7. br. 5, inv. br. 1962; dulj. 149 m m , najvea irina neposredno ispred rupe 35 m m , visina 29 m m , teina 807 gr.) ima posve blizu ravno odsjeene glave rupu ovalnoga oblika, koja j e na ovom komadu odmah pri ljevanju tako napravljena, da se je u kalup umetnuo odgovarajui ep od ilovae. Izvana se je sjekiru pokualo s jedne i druge strane okomito na rupu probuiti, moda u tu svrhu, da j u se uzmogne na dralu to sigurnije uvrstiti. Kovanjem sabila joj se sva etiri brida, a poradi toga izgledaju plohe u produljenju rupe nekako kao uleknut. Orna patina mjestimice se Ijuskasto odlupljuje, a mjestimice je opet hra veim ili manjim rupama prodrla u tvar predmeta. Na otrici j e naa sjekira pokositrena, to se j e moglo dogoditi
1 2
3 4
M u c h n. d. str. 58. D r a g i c e v i u Glasniku IX 1897 str. 481 = Wiss. Mitth. VI str. 525. V a l t r o v i u Starinaru VII str. 69. N. . str. 46.
L j u b i o Popis str. 96 br. 34. Buli. dalm. XXI 1898 str. 13, sa slikom. 7 L j u b i 6 Popis str. 104 br. 2. L j u b i o Popis str. 96 br. 5.
52
B r n n m i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.
samo iza njena naasa, pa mi j e vjerojatno, da j e sluila kao sprava kod lotovanja, a na to me jo napuuje, to se na povrini jasno raspoznaje, da j e komad vie puta u jakoj vatri bio. Bosna je dala jo i vie takovih sjekira. Sarajevski muzej posjeduje jedan primjerak iz Laktaa (kotar Banjaluka) 1 i dva iz okolice Travnika 2 . Od komada iz Oraja ti se neto vei primjerci razlikuju, to im j e ekiu naliki nastavak iza rupe neto uvuen i znatno dulji. Poneto drugoga oblika j e masivna jedna sjekira iz Dalmacije (si. 10.) u narodnom muzeju u Zagrebu (inv. br. 1997; dulj. 140 m m , najvea irina na rupi 50 mn^ v i s i n a tijela kod rupe 24 mm , visina otrice 44 m m , promjer rupe 24 mm, teina 870 gr.; nejednaka zelena patina). Njezina provenijencija nije tano poznata. Ljub i 3 j u j e kupio u SI. 10. Sjekira iz Dalmacije, 2/3 nar. vel. ibeniku zajedno sa 12 bronsanih sjekira sa krilima i jednom velikom probuenom sjekirom osobita oblika, a reklo mu se, da su sve iz skupnoga naasa sa blizine tromee kod Spica u Dalmaciji. Ako j e to istina, to j e onda ova bakrena sjekira mogla jo i u prvo vrijeme bronsanoga doba biti u porabi. Slinoga j e oblika druga jedna bakrena sjekira iz Gorice u kotaru Ljubukome u Hercegovini, koja j e u prirodoslovnom dvorskom SI. 11. Bakreni nadaei iz Srijema. 1. De. 2. Vinkovci (?). muzeju u Beu (inv. br. 17601)4. 73 nar. vel. Produljenjem glave probuene sjekire dobila se sprava veoma ukusna oblika, nadak, koji j e u prvom redu sluio kao bojno oruje, a sigurno i kao poglavarski znak. Tih nadaka bilo j e u bakreno doba vie vrsta. Katkada je stranji dio zavravao tupim nastavkom kao eki, ali se
1
Fiala Mitth. Fiala Mitth.
u Glasniku VI 1894 str. 328 = Wiss. IV str. 180. Glasnik VIII 1896 str. 346 = Wiss. VI str. 147.
3 4
Popis str. 95 br. 21. Much n. d. str. 46.
r u n mi d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.
53
j e uz vertikalno poloenu sjekirinu otricu na jednoj strani na drugoj nalazila druga horizontalno postavljena, ili su i obije otrice bile horizontalno smjetene kao u budaka. Oblik nadaka sa dvije vertikalne otrice (bipennis) nije u bakreno doba niti iz naih niti iz madarskih nahoaja poznat 1 . Nadaci navedenih oblika karakteristine su sprave bakrenoga doba; u kameno ih doba nije bilo, j e r j e bilo teko takovo orue od kamena izraditi, a nije ga se pravilo niti u bronsano doba. Bakreni naclak s sjekirom i ekiem veoma je rijetko orue. U narodnom muzeju u Zagrebu nalazi se samo jedan primjerak (si. 11. br. 1), koji je g. 1899. prigodom cestogradnje naen blizu Dea (kot. Zemun), a darovala ga graevna uprava u Staroj Pazovi (inv. br. 2126, prirasao g. 1900; dulj. 123 mra , najvea ir. 34 m m , ir. otrice 24 m m , promjer ekia 17 mm , promjer rupe 20 m m , teina 265 gr.; lijepa zelena patina, koja se na krajevima oeala). Kod ovoga poneto svedena nadaka glava okrugla prereza neto je kraa od nastavka sa sjekirom. Najiri je spram sredine, gdje se j e oko rupe za nasad nalazio jo i guvasti nastavak za pojaanje, da se sprava kod porabe tako lako ne polomi. Tragovi porabe na jednoj i drugoj strani jasno se raspoznaju. Kao oruje lijepi taj predmet valjda nije sluio, j e r je i premalen i prelagan, a da bi se s njime moglo
SI. 12. Bakren nadak iz Klakarja. V a nar. vel. kakov znatniji uspjeh poluiti; prije e biti, da j e to bio poglavarski nadak. Nije mnogo vei bio bakren nadak iz Vrlike okolice u Dalmaciji, od kojega se prednja 89 mm duga polovica uva u kninskom muzeju. Predmet, kojemu se prednji kraj poneto izvinuo, izgubio j e svoju patinu. Kako mu j e izgledao stranji dio, ne moe se sigurno kazati. Sigurno su bili ubojno oruje nadaci sa vertikalno i horizontalno poloenim otricama, koje sam spomenuo opisujui skupno naae u Bemenu. To j e jedna od najobinijih sprava bakrenoga doba. Osim ovih 9 ili 10 bemenskih primjeraka posjeduje narodni muzej iz Hrvatske i Slavonije jo dva cijela komada i dvije polovice. Jedan j e komad (si. 12.) naen na savskoj obali u Klakarju (op. Trnjani, kod. Brod na Savi), a kupljen od Jove Paunovia u Brodu (inv. br. 1081). Duljina ovoga nejednakom zelenom patinom prevuena nadaka iznosi 240 m m , a najiri (55 m m ) j e ne kao obino spram sredine rupe, gdje se je najlaglje mogao prelomiti, nego odmah iza rupe. Taj prednji komad dosta sjea na obinu ma1
Ovakovih se je sjekira nalo vie primjeraka u Njemakoj i jedan u Bielskom jezeru u vicarskoj.
54
sivnu sjekiru sa ekiem, na koju j e nastavljen znatno krai budak sa 55 m m irokom slabo zaobljenom otricom. Sjekirina otrica samo j e 28 mra iroka, a teina cijeloga nadaka iznosi 953 gr. Mnogo vie od ovoga nalii bemenskim nadacima jedan, koji j e muzej godine 1892. dobio kao dar iza pokojnoga vjenika banskoga stola Ljudevita Ivkanca (inv.br. 1982; dulj. 264 m m , ir. na rupi 54 m m , promjer rupe gore 36 Ium a dole 32 mm , ir. otrice sjekire 62 m m a budaka 60 mm , teina 1094 gr., neravna zelena patina). Zbirka Ivkaneva veinom sastoji od sisakih rimskih starina, ali j e on imao i prethistorijskih starina iz varadinske okolice, gdje j e dulje vremena sluio. Komad ima veoma sveden oblik, a na otri cama j e u novije doba oteen. Od spomenutih polovica, koje su obije na rupi prelomljene, a imaju samo stranu sa sjekirom, jedna (inv. br. 2065), na kojoj je zabiljeeno ime darovatelja Ant. Bogetia, sada upnika u Cereviu, biti e po svoj prilici iz srijemske upanije (dulj. 103 m m , ir. otrice 27 m m ) . Druga (si. 11. br. 2) kupljena je g. 1901. u Vinkovcima (inv. br. 2756, dulj. 100 mm , ir. otrice 28 m m ) . Stranji su joj okrajci neto sabijeni, pa se j e na taj nain pokidani taj nadak ipak nasadio na dralo. Da li se to uinilo u staro doba ili si j e kakov
SI. 13. Bakren nadak izfBosanskoga Svilaja y2 nar. vel. seoski pastir prastarim predmetom htio da nacifra pastirski tap, mislim da se ne e tako lako moi ustanoviti. Spominjem konano jo jedan nadak iz srijemske upanije, koji dodue nisam sm vidio, ali za koji sam iz vjerodostojna izvora doznao, da ga j e jedan idov iz june Madarske u jesen 1901. kupio u Svilou (op. Suek, kot. Ilok) i proneo kroz selo Banotor. Iz Dalmacije mi nije jo nijedno nalazite bakrenih nadaka poznato. U zbirci g. Duje Save u Spljetu se nalaze tri primjerka, kojima se ne zna za provenijenciju, ali j e veoma vjerojatno, da su iz spljetske okolice, moda sa otoka Braa. Dva su neto odeblja oblika, pa j e naroito krak sa sjekirom razmjerno veoma kratak, na jednom j e taj krak na kraju tako razbijen, .da izgleda kao eki 1 . Iz Bosne za sada su samo dva bakrena nadaka poznata: jedan nepotpuni iz teanjskoga kotara u sarajevskom muzeju 2 i jedan potpuni (si. 13.) iz
1
Buli. dalm. XXI 1898 tab. VIII br. 19, 20 i 22, duljina 21, 15 i 13 cm.
T r u h e l k a Glasnik IV 1892 str. 80 = Wiss. Mitfch. I str. 315.
55
Bosanskoga Svilaja na Savi, gdje j e g. 1900 navodno pri kopanju jednoga zdenca naen. Sada se nalazi u narodnom muzeju u Zagrebu (inv. br. 1980; dulj. 127 m m , najvea irina 54 m m , ir. otrice sjekire 44 budaka 51 m m , promjer rupe gore 35 mm , dole 32 ram, te. 1003 gr.; patina vatrom unitena). Jedna polovica takova nadaka nala se i na sjeveroistonoj obali Skadarskoga jezera na ravnici Tusi u Albaniji *. Vei broj takovih nadaka naao se u Srbiji. Beogradski narodni muzej posjeduje svega 26 komada i to dva komada iz Valakonje (okr. crnoreki), po jedan iz Ripnja i Bora (okr. crnoreki), iz nepoznatih mjesta u crnorekom i krajinskom okrugu i devet, od kojih provenijencija nije poblie poznata 2 , jedan valjda iz Brestovca nalazi se u fizikalnom kabinetu gimnazije u Negotinu, a jedan iz Slatine kod Egotine (blizu Zajeeara) u prirodoslovnom dvorskom muzeju u Beu 3 . Jedan malen nadak (dulj. 18 cm) beogradskoga muzeja naao se j e g. 1901. u nekim zidinama kod grada Golupca na Dunavu, a u jednoj njivi u selu Stitarima (srez. mavanski, okr. podrinski) nalo se g. 1902. jedanaest veih primjeraka takovih nadaka, od kojih j e 9 dospjelo u beogradski muzej, a dva posjeduje g. Steva Gjuri, urednik Beogradskih novina". 4 U Jelanici (okr. Ni) naao se jedan nadak beogradskoga muzeja, na kojem su obije otrice horizontalno poloene 5 . S ovim bakrenim nadacima srodna j e jedna vrsta, koja se odlikuje svojom ogromnou, kako j e nema nijedno drugo orue bakrenoga doba. Moglo bi se pomiljati, da j e to bilo rudarsko orue, ali protiv toga govori, to se jo nijedan komad nije naao u starom kojem rudniku. Narodni muzej u Zagrebu posjeduje samo jedan lijep primjerak toga orua (si. 14.), koji se naao u Eumi (inv. br. 1983, kupljen g. 1896.; dulj. 346 mm , najvea irina 68 m m , promjer rupe 38 mm , teina 2910 gr.; neravna zelena patina). Ispred rupe je 225 mm duga sjekira, kojoj su bridovi ekiem sabijeni, a kojoj j e 59 mm visoka otrica poneto zaobljena. Ostrag se nastavlja 87 mm dug sploten eki sa 68 mm dugom i 12 mm debelom, neto zaobljenom glavom. Jedan prednji ulomak takova ogromnoga nadaka, koji j e samo jo iz madarskih nahoaja u vie primjeraka
Ippen Glasnik XIII 1901 str. 118. V a l t r o v i c Starinar VII str. 70-72. ' M u c h n. d. str. 59. Inv. br. 28609.
2 1
m ^ :i
< TJ
M
Xi
S
O
* Iz lista g. prof. M. Valtrovia u Beogradu, 5 V a l t r o v i c Starinar VII str. 69.
56
B r u n n i i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.
poznat, nalazi reki okrug) \
se i u beogradskom
muzeju,
naao
se u
Osniu
(crno-
Kao to plosnata sjekira i nadak bakrenoga doba nemaju nikakovih analogija sa oruem bronsanoga doba, tako ih ni nema jedna vrsta bakrenih sjekira, koja ima na glavi prosupljen valjkast nastavak za nasaivanje na dralo. Neka se srodnost sa potonjima opaa na eljeznim sjekirama kasnijega rimskoga vremena i doba seobe naroda, ali to orue sigurno ne stoji u nikakvoj svezi sa sjekirama bakrenoga doba, nego se moe protumaiti samostalnim razvijanjem postojeih oblika. U Hrvatskoj i Slavoniji naene bakrene sjekire sa valjkastim nastavkom za nasad spadaju u red onih sjekira, koje Osborne 2 nazivlje svedenim uskim sjekirama (geschwungene Schmalxte). Kod ovoga oblika znade biti vie razlika obzirom na to, kako je izraen nastavak sa uicama i ostrica. Nastavljenoga valjka katkada posvema ne staje u sjekirinoj glavi, katkada je on ravno otsjecen, katkada opet zaobljeno izrezan. Tijelo se opet uzdie iznad uica u vie ili manje svedenoj liniji, pa je otrica ili ravno ili zaobljeno iskovana. Narodni muzej u Zagrebu ovakovih sjekira ima vei broj iz skupnoga naaa kod Brekinjske, kojima j e ve gore bilo govora, a od kojih j e vie primjeraka dospjelo i u razne strane muzeje. Od ovih se sjekira u mnogo kojeem razlikuju dvije bakrene sjekire iz Vukovara. J e d n a iz vinograda G. Vuia (si. 1. br. 1; inv. br. 2749, kupljena g. 1902.; dulj. 130 m m , te. 679 gr.; zelena patina) ima 48 mm visok nastavak sa 2927 mm irokom rupom za nasad, iz koje ide omanja luknja u sjekirino tijelo. Ovo svakako dokazuje kada bi za to u ope dokaza i trebalo , da se j e u kalupe kod lijevanja umetnuo zemljan valjak, koji se j e svaki put morao dubljenjem vaditi. Sjekirin nastavak dole j e ravno otsjecen, doim se gore u oblo svedenoj liniji uzdie na obije strane, i to napred vie i tako, da gornji brid sjekirina tijela ini sa osi uica pravi kut. Otrica j e oblo iskovana, a zavruje gore i dole malim zailjenim krilima. Na produljenju doljnjega brida, to se spustio niz valjak uica, vidi se, da j e ta sjekira ljevena iz dva kalupa, jer j e tamo ostao t. zv. av. Drugi primjerak (si. 1. br. 2) iz vinograda na Dobroj vodi kod Vukovara (inv. br. 2558; kuplj. 1901.; dulj. 127 m m , te. 585 gr.; crna patina sa zelenim pjegama) ima krai (38 fflm vis.) probuen nastavak, koji se prema gornjoj strani rairuje. I kod ovoga j e on primjerka dole ravno otsjecen, a gore u obloj liniji sveden, samo to se ta linija i napred i ostrag jednako visoko uzdie. Oko stranjega dijela rupe nastavljena j e na rubu nekakova pruga, koja donekle sjea na t. zv. av (Gussnat), ali kako joj tamo ne moe biti mjesta, mora se drugaije protumaiti. ini se, da su se na tom mjestu oba kalupa namjerice zarezala, da se ta rubna letvica dobije, koja j e dobro mogla da poslui kod uvrivanja sjekire na dralu, ako bi se naime ekiem sabila u drvo drala. Gornji brid tijela ove sjekire sa vukovarske Dobre vode uzdie se u lako svedenoj liniji do oblo iskovane 58 m m iroke otrice sa malim zailjenim krilima na krajevima.
V a l t r o v i Starinar VI str. 29.
N. d. str. 56.
57
Mnogo veu slinost sa sjekirama iz Brekinjske imaju dvije sjekire iz Hrvatske, koje nisu u zbirkama narodnoga muzeja. J e d n u od njih, naenu u Ouri (op. i kot. Ivanec), od prilike 146 m m dugu, sa oblo iskovanom rabljenom otricom, posjedovao je g. 1885. mjernik Vjekoslav Luterotti u Varadinu 1 . Druga (si. 1. br. 3.) iz Lukova (op. Sv. Juraj, kot. Senj) iskopana je god. 1895. tamo na Plitvinama, a sada se nalazi u zbirci g. Dra. Adolfa Mtillera, zubara u Zagrebu. To j e za sada u ope jedini predmet bakrenoga doba, to mi j e iz Like i hrvatskoga Primorja poznat. Valjkasti nastavak sa uicama (40 mm vis., promjer rupe 28 m m ) gore j e i dole ravno otsjecen, ali se gore ipak poneto uspinje prema tijelu sjekire, na kojem sva tri brida gornje strane prikazuju gotovo posvema ravne linije. Na doljnjoj su se strani bridovi osim srednjega iskovali i zaoblili. Cijela duljina sjekire, s koje j e patina skinuta, iznosi 122 mm , visina otrice 51 mm , teina 573 gr. Iz susjednih zemalja osim Ugarske, gdje j e i ova sjekira veoma obina, poznajem jedan prednji ulomak u zbirci g. Duje Save u Spljetu, kojemu provenijencija nije poblie poznata, ali j e sigurno iz Dalmacije. Duljina sada iznosi 95 m m , irina usljed porabe istupljene otrice 60 mm2 . Jedan primjerak iz blizine Kosovace (kot. Zvornik) 3 , nalazi se u sarajevskom muzeju. Ta je sjekira toliko slina onima iz Brekinjske, da ima dapae i slino ravno nareenu otricu, SI. 15. Bakrena sjekira iz Dalmacije. 2/3 nar. vel. samo j e od njih mnogo mm manja (d. 110 ) . U neku ruku srodan oblik sa ovim svedenim uskim sjekirama ima jedna sjekira spljetskoga muzeja (si. 15.) nepoznate, ali sigurno dalmatinske provenijencije. Priinja se, kao da j e tu oblik plosnate etverouglaste sjekire u toliko promijenjen, da mu se je ostrag nastavilo uice za dralo, a gornjoj i doljnjoj strani dao se poneto sveden oblik. Ta se sjekira, kojoj j e otrica okrugljasto iskovana, moe uvrstiti meu svedene iroke sjekire, a imade analogija sa nekim bakrenim .primjercima iz Madarske 4 . Duljina primjerka spljetskoga muzeja iznosi 140 mm , visina 82 mm , najvea debljina izpred uica 15 m m ; promjer rupe na 69 mm visokim uicama 22 m m . Teina 1104 gr.
^Muz. spisi. List L. Horvatha sa nacrtima. Buli Dalm. XXI. 1898. tab. VIII br. 11.
Fiala, Glasnik V. 1892. str. 152. * Osborne n. d. tabla XIX. 1.
58
Much1 navodi meu bakrenim oruem nekolike primjerke jedne bakrene sjekire iz june Dalmacije, koja ima poseban oblik. Za zagrebaki primjerak* (si. 16.) znade se samo toliko, da je negdje u junoj Dalmaciji blizu crnogorske mee naen i daje zajedno sa vie drugih predmeta u ibeniku kupljen (in 7. br. 1996.; dulj. 280 mm , najvea debljina spram rupe 38 m m , irina otrice 112 mm, visina bata 88 m m , teina 1418 gr.; tamna zelena patina). Valjda iz istoga kraja, vjerojatno dapae iz istoga skupnoga naaa poznato je osim naega jo sedam primjeraka ovakovih sjekira. Dva se nalaze u Torinu u Italiji 3 u narodnom topnikom muzeju i u kraljevskoj oruani, dva u gradskom starinarskom muzeju u Trstu 4 , po jedan u muzejima u Ljubljani 5 i Gradcu 6 , a jedan u prirodoslovnom dvorskom muzeju u Beu (inv. br. 8577) navodno potjee iz spljetskoga kraja"7. Deveti poznati primjerak naao se na hrpi sa predmetima bronsanoga doba u Sitnom ispod gore Mosora u Dalmaciji8, ali on nije potpun, nego namjerice presjeen da slui kao materijal za ljevanje. Zagrebaki primjerak ovoga junodalmatinskoga oblika, koji spada meu svedene iroke sjekire (Geschwungene Breitxte), mora da je tekar iziao bio iz ljevaonice, pa da nije nikada bio u porabi. Vidi se to mjestimice po t. zv. avu, pa po tome, to na batu, gdje se je raztopljena kovina meu kalupe ulijevala, nema traga kovanju, a jedino kovanjem mogao se je isti pre-
SL 16. Bronsana sjekira iz june Dalmacije. xj2 nar. vel.

udesiti, dotino izravnati. Sjekirino tijelo pojaavaju dva snana rebra, od kojih gornje skoro ravno ide do gornjega ugla otrice, dok se doljnje u veoma svedenoj liniji sputa doljnjem njegovom krilu. Oba ova rebra zahvaaju i preko uica, koja su dole pojaana jo i treim rebrom, to napred zavruje iljatim nastavkom. Ovalna rupa je 35 m m duga, 16 m, n iroka i 40 m m visoka, pa se je prema tomu u nju moglo utaknuti samo veoma slabo dralo, koje oso. bito jakih udaraca s tim oruem ne bi moglo podnijeti, a da se ne prelomi. Prema tome bar N. d. str. 46. Ljubi, Popis str. 94. br. 20. 3 A. Angelucci u Bullettino di paletnologia italiana II, 1876. str. 27 vengono dalla Dalmazia. 4 C. Kunz ibid. str. 174. . . . venute dalla Dalmazia. 5 Bulledino ibid. str. 175. opaska . . . trovata insieme con altre 19 fra Castel Lastua e Spizza, lungo il confine dalmato albanese montenegrino.
2 1 6
Chantre u Materiaux pour histoire primitive et naturelle de homme 1878. str. 552. . . . de la merne provenance . . . kao one u Trstu. G. prof. Hoernes priopuje mi, da je ta sjekira g. 1884. kupljena od Carla Battistelle u Trstu. Prema tome je neispravna vijest u Buli. di paletn. ital. II. 1876. str. 175. opaska, po kojoj bi beki komad bio iz Livade u Albaniji. Kaer Glasnik IX. 1897. str. 250_sl. 16.
59
ovaj zagrebaki primjerak nije mogao biti orue za cijepanje ili tesanje. Kao ubojno oruje mogao bi dodue za nudu da slui, kada boljega ne bi bilo, ali najprije e biti, da je to bio znak poglavarskoga dostojanstva. Za to kao da govori i u neku ruku bizarni oblik toga orua, koji nikako ne pristaje meu ostale sprave bakrenoga doba naega podruja, s kojima nema nikakove srodnosti. Pa jesu li te sjekire u ope od bakra? Svi, koji su njima pisali, osim Mucha, kau, da su od bronsa, za beki primjerak mi to pismeno potvruje g. prof. Hoernes, pa i zagrebaki je od tua, koji se istina neto malo crveni. Moemo dakle taj oblik mirne due i bez analize metnuti u bronsano doba.
Pravoga oruja u bakreno se doba nije mnogo nainjalo. Jedini neto obiniji oblik bio je bode, koji bi se redovito sprovidio drvenim ili kotanim drkom ili privrstio na dulji tap, a u potonjem j e sluaju sluio kao koplje. Maeva, koji nisu drugo nego produljeni bodei, bilo j e veoma malo, a veoma su rijetki i iljci od strjelica, koji su smanjeni oblici bodea. Poradi svoje svrhe, da slui kao bodilo, bio j e bode zailjen i na obije strane otar. Trouglasta njegova lit, kojom po srijedi prolazi rebro, polagano se spram drka rairuje, a na doljnjem njezinom kraju esto se nalaze manje rupe, kroz koje su prolazili avli, kojima se j e bode na drak privrstio. Katkada j e bode imao SI. 17. Bakren bode iz Lovaa. Nar. vel. i kovni drak, koji j e bio ili plosnat, pa drvenim, kotanim ili ronim ploama obloen, ili j e imao oblik tanke ipke, koja bi se kroz drak od prolazna materijala provukla i na doljnjem kraju pevinula. Iz svih naih zemalja poznajem samo jedno jedino takovo oruje (si. 17.), a to j e tako maleno, da ne mogu vjerovati, da je ono moglo sluiti kao bode; prije valjda kao iljak od koplja. Taj bode (inv. br. 617. prirasao god. 1900.; dulj. 64 m m , najv. ir. 18 m m ; manjka neznatan komadi od rata; na doljnjem kraju tri u trokut postavljene rupice; zelena patina) naao se g. 1898. u Lovau (op. Opatovac, kot. Vukovar), kada se rigolovao upniki vinograd na Kalvariji, a darovao ga muzeju pokojni upnik Ante Hartel. U tom se j e vinogradu nalazila naselbina kamenoga doba, iz koje j e muzej takoer si. 18. Bakreni predmeti iz Srijema: dobio vie predmeta od kre1- Igla iz Vukovara. 2. ilo iz Dea. 2 nar. vel. mena, pa to itavijih zemljanih posuda, to opet karakteristinih ulomaka. Da se j e u ostalom na Kalvariji lovaskoj i iza neolitikoga i bakrenoga doba stanovalo, dokazuje tamo naen ulomak zemljana kalupa za ljevanje keltova bronsanoga doba i hrbine od sivih' zemljanih urna, koje su u Slavoniji karakteristine za kasnije la tensko i prvo rimsko vrijeme. Od bakra seje nainjalo i raznih drugih sprava, koje su sluile u svagdanjem ivotu, kao n. pr. srpova, keltova, ila, udica, igala za ivanje, ali od svega mi toga za sada iz naega podruja nije nita poznato do tri primjerka bakrenih ila. Najbolje sauvan primjerak (si. 18 br. 2.) iz Dea (kot. Zemun) etverouglasto j e iskovan i na oba kraja zailjen i to tako, da j e na jednoj strani iljatiji, a na
60
drugoj iuplji (inv. br. 2127., dulj. 121 mm , sir. i deblj. 6 m m ; zelena veim dijelom opala patina). Drugi se j e primjerak (si. 3. br. 4.) naao u skupnom nahoaju kod Bemena, a trei u Starim Jankovcima (kot. Vukovar; inv. br. 2751, kupljen g. 1902.; dulj. 162 mm , najv. debljina 4 mm , tamna patina veim dijelom skinuta). Kao uvijek, ovjek se j e i u bakreno doba kitio, pa j e u svrhu izvoenja nakita rabio razne tvari, meu ostalim od kovina zlato i bakar. Zajedno sa bakrenim predmetima nalo se u skupnom nahoaju na Lange Wand kod Stollhofa u Doljnjoj Austriji toka od zlatnoga lima sa izbijanim veim ili manjim kvrgama. Slinih toka ima i u madarskom narodnom muzeju, ali iz naega podruja ne poznam jo nijednoga komada, pa ako s e j e koji naao, to nije dospio u nijedan od domaih muzeja. Bakrenih nakita poznajem samo nekoliko iz srijemske upanije. U naselbini u Zamfirovom vinogradu u Vukovaru, odakle narodni muzej zagrebaki ima vie predmeta bronsanoga i prvoga eljeznoga doba, nasla se i jedna nepotpuna igla ukosnica od bakra (inv. br. 1027, kuplj. 190$; dulj. 111 mm , lijepa zelena patina). Ta igla (si. 18, br. 1.) ima unjastu glavicu, koja j e poradi nepanje kod ljevanja neto vitlavo ispala. Gornji dio igle j e okrugao, na etiri ga mjesta ureava po 6 zareza, a na 27 mm od glavice j e probuen; na doljnjem kraju, od kojega sigurno manjka jo velik komad, etverouglasto je iskovan i mnogo tanji. Druge dvije bakrene igle iz Iloka nalaze se u narodnom muzeju u Budimpeti. J a sam ih prije par godina vidio u zbirci ilokoga trgovca Koste Arsenica i nainio si od njih nacrte i biljeke. Veoma je zanimiv oblik jedne od tih. igala, koja se j e nala u bivem Arsenievom vinogradu na Boinom brdu. Duljina joj iznosi 243 mm , gore j e probuena, a zavruje 116 mm irokim i 28 m m visokim kao u dva krila svedenim nastavkom, koji joj slui kao glavica. Napred j e izboeno, a ostrag ravno ljevena. U tom vinogradu bila j e neolithika naselbina, u kojoj se nalo probusenih i neprobusenih sprava od uglaena kamena, malen potpun rvanj, maza od koljeba, ulomaka od zemljanih posuda, rezanih jelenjih rogova, ivotinjskih kostiju, koljaka i pueva. Od kovine se nala jedino ova bakrena igla, a to dokazuje, da j e naselbina bila samo u kasnije kameno doba nastavana, kada se je bakar ve poznavao. drugoj veoma velikoj bakrenoj igli iz Iloka (negda u zbirci K. Arsenica a sada u Budimpeti) znade se samo, da se je negdje u tamonjim vinogradima nala, zajedno sa jednom bronsanom, koja je kao i ova bakrena nepotpuna. Bakrena igla sada j e jo 365 mm duga, a njena velika okrugla glavica ima 20 mra u promjeru. Glavicu i gornji dio igle ureavaju zapran ravne i kose crtice Njezina bronsana druica sada jo 262 mm duga sa 18 mm debelom okruglom glavicom ima odmah ispod glavice deblji jedan dio, koji j e sa 28 horizontalno oko igle zaparanih zareza ureen. Po upoznavanje kulturnih prilika bakrenoga doba u Slavoniji od priline su vanosti predmeti iz dva groba, koji su se nali na raznim mjestima u Vukovaru. Jedan od tih grobova naao se g. 1901. na zemljitu Vase Mihajlovia kod velike skele, a predmeti (si. 19.) nabavljeni su u koliko su se sakupili od Nikodma Vlaia u Vukovaru za zagrebaki narodni muzej (inv. br. 26642667). ini se da j e grob sadravao kostur, uz koji j e bilo 7 predmeta od bakra i 6 zrna izrezanih od kamena ili iz kuica koljke Spondylus gaederopus. Najvei
61
predmet (si. 19. br. 1.) je 465 mm duga i 18 mm iroka vrvca od tankoga bakrenoga lima, kojoj su na jeduom kraju jedna za drugom dvije rupice. Sudei po svjezem prelomu, na drugom se je kraju prigodom otkria groba ili iza toga jedan komad odlomio, na kojem se j e valjda nalazilo jedno ili dva dugmenceta, koja su pristajala u one dvije rupice, e m u li j e ova vrvca mogla da slui? Kao nakit oko vrata sigurno ne, jer bi otri njezini rubovi veoma neugodno djelovali.
SI. 19. Predmeti iz jednoga groba bakrenoga doba u Vukovaru (Velika skela). % nar. vel. Za pojas opet ini mi se, da bi bila preuska. Preostaje dakle jedino mogunost, da j u shvatimo kao neku vrst diadema u kosi. etiri predmeta (si. 19. br. 47) su ploe od spiralno savijene 1*5 mm debele bakrene ice, od kojih dvije imaju vei (4647 m r a ), a dvije manji promjer (3637 m m ) . Kod manjih je komada sredina plosnato iskovana, tako da kod jednoga primjerka izgleda kao masivna ploica sa zarezanim spiralnim linijama. Krajevi ice, od koje su ove spiralne
62
B r n n m i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.
ploe smotane, poneto se uzdiu i opet svijaju, tako da se priinja, kao da su one na neto bile privrene. U to su sluile te bakrene spirale, koje nam prikazuju prastar ornamentalan motiv, rabljen ve u kameno doba za uresavanje zemljanih posuda? Na to nam daje odgovor jedno naae u sjevernoj Moravskoj, upucuju podjedno na srodnost kulture bakrenoga doba u Moravskoj i Slavoniji, koja se i onako i po drugim nekim srodnim oblicima izvan svake dvojbe ustanoviti moe. U pilji ertova dira (vraja pilja) kod Novoga Jiina (Neutitschein) u Moravskoj * naao j e naime prof. Maska bakrenu uresnu iglu, kojoj glavicu sainjava pet ovakovih spiralnih ploica, od kojih su jedna na gornjem kraju, a po dvije sa svake strane privrene. Drugi jedan primjerak nije imao gornje spirale, a tomu j e valjda naliila vukovarska igla, ako se j e od nje sve pokupilo. Dva daljnja predmeta iz vukovarskoga groba (si. 19. br. 23) jesu nekakove dvije cijevi od spiralno svijane 8 m m iroke bakrene limene vrvce, koje na jednom kraju prelaze u male spiralne ploice. Veoma j e vjerojatno, da su oba ova primjerka, od kojih jedan ima 16, a drugi 14 zavoja, negda sainjavala jednu cjelinu, a da samo u sredini neto manjka. U tom sluaju najprije bi mi se inilo, da je ovaj predmet bio narukvica, koja bi se onim malim spiralnim ploicama zakvaila. Moglo bi u ostalom biti, da su se ovakove spiralne cijevi nosile i u nizovima
V
poput haltatskih saltaleona", na koje one veoma sjeaju. I za to iz ertove dire poznajemo neto slinoga, j e r se je i tamo nala jedna 8 m m iroka spiralna cijev iz glaene bakrene ice, sastojea od 23 zavoja. Vukovarska pokojnica na mukarca se uz ovakove nakite sigurno ne moe pomiljati nosila je oko vrata niz od oveih probuenih zrna razna oblika (si. 19 br. 812), koja su bila nainjena ili od ukastobijeloga kamena ili (to mi je jo vjerojatnije) bila izrezana iz kuica koljke Spondylus gaederopus. Tri komada imaju oblik nepravilno okruglih 67 mm debelih ploica od 23, 25 i 30 m m promjera sa razmjerno velikim luknjama. Dva komada su 27 m m dugi, 10 i 12 mm debeli, duljinom probueni nepravilni valjci. Na dva komada opaaju se tragovi bakrenoga oksida, pa prema tome je vjerojatno, da su oni bili u doticaju sa nekim bakrenim predmetima, moda sa spiralama spomenute uresne igle. Zrna za nizove a i drugi nakiti sve do potpuno izrezanih narukvica od Spondyla nisu rijetka pojava u neolithikim naselbinama srednjega Podunavja i njegova neposredna susjestva, pa nije nikakovo udo, da se pojavljuju i u grobovima bakrenoga doba, koje j e samo zadnja faza neolithikoga. U Madarskoj se j e toga dosta nalo u vanoj taciji kod Lengyela, a kod nas znadem za takove nakite osim iz Vukovara jo i iz neolithikih naselbina na Gradcu kod B a b s k 2 i u vinogradu Pfeiferove puste Sele kod Osijeka, 3 pa sa zemljita Opatija blizu Raanca (kot. Zadar) u Dalmaciji. 4 Odakle je potekao materijal za ove nakite, ne e biti lako ustanoviti. Mogue je, da j e u tu svrhu
1 2
Much n. d. str. 40. U narodnom muzeju u Zagrebu ima odavle od spondylovih kuica nainjenih: ulomak iroke narukvice (inv. br. 456), 2 svedene uresne ploice, od kojih jedna sa 2 luknje za privrivanje (inv. br. 457458), polukruna uska pruica sa 2 luknje na krajevima
(inv. br. 2826) i mala dva puta probuena peterouglasta ploica. 3 U nar. muzeju ulomak tanje narukvice od spondyla (inv. br. 1533). * U nar. muzeju 4 potpune tanje narukvice i 5 ulomaka od narukvica od spondyla (inv. br. 1876 1880).
63
katkada posluio i koji fosilni komad, ali veina e ipak biti iz primorskih krajeva uvezena. Drugi grob naao se g. 1895. blizu vukovarskoga kolodvora na zemljitu vrtlara Gapara Thallera, koje lei kraj eljeznike pruge. Sadravao j e kostur, uz koji j e bilo priloeno vie predmeta (si. 20), od kojih se vei dio nabavio za narodni muzej u Zagrebu (inv. br. 984986), ali j e neto dobio i gradski muzej u Osijeku. Od kovine j e bio malen ulomak masivne jedne bakrene sjekire sa 34 m m
SI. 20. Predmeti iz jednoga groba u Vukovaru 2/ nar. vel. visokom otricom i tri otvorene karike od navodno bronsane ice, koje su sluile ili kao narukvice ili kao naunice. Dosta velik je bio broj nakita od spondvlovih kuica, a izmed njih osobito se istie velika jedna narukvica, 94 m m d. i 83 m m sir., koja je napred 63 m m , a ostrag 29 m m visoka. Blizu doljnjega ruba prednje strane nalazi se u njoj vea luknja nepravilna oblika. Oko vrata nosila j e pokojna osoba niz plosnato valjkastih zrna od spondyla razne veliine, kojima promjer iznosi iz-
64
r u n mi Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.
meu 20 i 10 mm , a visina izmeu 8*6 i 0"5 mm . Oblik tih zrna, kojih ima u narodnom muzeju 87, a nekoliko komada u osjekom, nije niti pravilno okrugao niti j e visina na pojedinim komadima napred i ostrag jednaka. Povrina narukvice i nizovih zrna bruenjem se je izgladila, ali j e ipak ostala neravna na onim mjestima, gdje j e materijal bio rupicav. Ako su spomenute tri bronsane karike zaista iz ovoga groba, onda j e on svakako mlai od predjanjega, pa ve spada u bronsano doba. Nije u ostalom izvan svake sumnje, da li su se one zajedno sa ostalim ovdje spomenutim predmetima nale. Vjerojatno mi je, da- e se ova dva vukovarska groba bakrenoga doba imati da pridoda jo i trei, na koji se g. 1902. nailo u vinogradu Ilije Perkaanskoga u Vukovaru. Odanle su u narodni muzej kupom dospjele tri narukvice od spondyla (si. 21) zajedno sa komadom nadlaktice pokojne osobe, koja ih j e negda nosila. Da li j e u tom grobu sa kosturom bilo jo i drugih nakita, pa moda i kakovih predmeta od kovine, nije se moglo doznati. Ni ove narukvice
SI. 21. Narukviee od Spondyla iz jednoga groba u Vukovaru. nisu pravilno okrugle, a i debljina njihova jako mijenja (promjeri 91 X 89, 83 X 77 i 81 X 79 ). Onaj, koji ih j e pravio ili nije bio tome poslu vjet ili j e imao potekoa sa materijalom, koji se ni ne da lijepo ugladiti. Na povrini narukvica opaaju se mjestimice i dosta znatni tragovi crvene boje, pa bi se u prvi mah reklo, da su one u staro doba bile ureene bojadisanim ornamentima. Kada su u kameno doba umjeli da bojadiu i ureavaju zemljane posude, ne bi ba nemogue bilo, da bi tu vjetinu upotrebljavali i za ureavanje nakita. Osvjedoio sam se meutim, da j e ta boja, koja se opaa i na nekim drugim naim predmetima od spondyla, naravni proizvod same koljke. Iz gornjega razlaganja moglo se uviditi, da se j e u hrvatskim zemljama nalo dosta bakrenih sprava, pa da su se one dapae u Slavoniji u domaim ljevaonicama saljevale, ali se nije moglo uviditi, odakle j e bio bakar, iz kojega su se te sprave nacinjale. J e li bio domai ili je od drugud dovezen? Ima dodue u hrvatskim zemljama na vie mjesta bakra, a ponajvie u junim krajevima
B r u n m i d Nalioaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.
65
Bosne, ali nije kovina ista, tako da bi se odmah mogla rabiti, nego bi se iz rudaca morala tekar talionikim postupanjem dobiti. Kako otkrie bakra nije u naim zemljama samostalno uslijedilo, to ne moe biti sumnje, da se j e u prvi kraj bakar sigurno nama dovozio. Tako j e to valjda bivalo i poslije, jer nigdje nema podataka, iz kojih bi se moglo zakljuivati, da su se u onako rano doba kod nas otvorili ili iscrpljivali majdani bakrene rude. Odakle se j e bakar dovozio, ne moe se kazati: moebiti iz Ugarske i Erdelja, gdje ga dosta ima, ali moda j e ovamo dospio i prastarim putevima uz rijeke i iz mnogo junijih krajeva. Smjelo bi se pomiljati ba i na otok Kypar, koji j e bakrom tako vanredno bogat, a gdje j e rudarsko proizvoenje i izvozno trgovanje bakrom bilo prastaro, tako da ne bi bilo nemogue, da se j e odanle namaknuo bar j e d a n dio bakrena materijala, to su ga zemlje oko srednjega i doljnjega Dunava trebale.
PREGLED NAHOAJA BAKRENOGA DOBA U HRVATSKOJ I SLAVONIJI I SUSJEDNIM ZEMLJAMA. Hrvatska i Slavonija.
upanija liko-krbavska: 1. L u k o v o , Plitvine (op. Sv. Juraj, kot. Senj): 1 svedena uska sjekira (Dr. Muller Zagreb). ~ upanija zagrebaka: 1. S ^ s L o i o r s k a o k o l i c a : 1 trouglast klin (Zagreb, muzej).,* i - f upanija varadinska: 1. O J u r a (op. i kot. Ivanec): 1 svedena uska sjekira (Sada posredovanjem prof. D. Marica u Zagrebu u muzeju). < _ . 2. O k o l i c a V a r a d i n a (?):1 nadak (Zagreb, muzej). upanija poeka: 1. Bjr e k i n j s k a (op. Gaj, kot. Pakrac): Zaliha ljevaonice sa 45 do 50 svedenih uskih sjekira i bakrenim materijalom u jednom loncu (29 cijelih, 1 ulomak i 1 komad materijala u Zagrebu u muzeju, pojedini komadi u Budimpeti (2), Ljubljani (1), Gradcu (1), Parizu i drugdje). > f f 2. KujbjejLQ, Brdo (kot. Poega): 1 plosnata sjekira (Zagreb, muzej). ? > f f VB. K u t j e v o , Mihalje (kot. Poega): 1 ploica (Zagreb, muzej). v s f t /\ 4. K l a k a r j e (op. Trnjani, kot. Brod na S.): 1 nadak (Zagreb, muzej). "I /v"~ u upanija Virovitika: 1. M i k l e u (op. N. Bukovica, kot. Slatina): 1 trouglast klin ,<- (Zagreb, muzej). ^ . / l i u p a n i j a srijemska: 1. B o j j ^ t a (kot. Vukovar): 1 plosnata sjekira (Zagreb, muzej). ' 2. V u k o v a r , vinograd I. Zimonia: 1 trouglast klin (Zagreb, muzej). 3. V u k o v a r , vinograd G. Vuia: 1 svedena uska sjekira (Zagreb, muzej). 4. V u k o v a r , Dobra voda: 1 svedena uska sjekira (Zagreb, muzej). 5. V u k o v a r , Zamfirov vinograd: 1 igla ukosnica (Zagreb, muzej). 6. V u k o v a r , Velika skela, zemlja V. Mihajlovia: U grobu 1 dijadem, 4 spiralne ploe, 2 spiralne cijevi, 5 zrna iz niza od Spondyla (Zagreb, muzej). 7. V u k o v a r , zemlja G. Thallera: U grobu 1 ulomak probuene masivne sjekire, 3 otvorene bronsane karike (?), 1 velika narukvica i preko 100 zrna iz niza od Spondyla (Zagreb, muzej; Osijek, muzej). 8. V u k o v a r , vinograd Ilije Perkaanskoga; U grobu 3 narukvice od Spondyla (Zagreb, muzej). - ,/.,, : ?9. S o t i n (kot. Vukovar): 1 plosnata sjekira (Zagreb, muzej), x ' * t / 10. L o v a , Kalvarija (op. Opatovac, kot. Vukovar): 1 bode (Zagreb, muzej). 5
66
11. Sjb a r J J a n k o v c i (kot. Vukovar): 1 ilo (Zagreb, muzej). - ^ 12. V i n k o v c i (?): 1 pola nadaka (Zagreb, muzej). A-<--^ -r" 1 ' 1 - 1 '^ 4 > ~ 13. O r o l i k (op. Slakovci, kot. Vinkovci): 1 plosnata sjekira (Zagreb, muzej), -?1 14. I l o k , Boino brdo, neolithika naselbina: 1 igla ukosnica (Budimpeta, muzej). 15. I l o k , vinogradi: 1 igla ukosnica (Bupimpeta, muzej). 16. S v i l o (op. Suek, kot. Ilok): 1 nadak (Kamo je dospio ne zna se). 17. Rji m : 1 ogroman nadak (Zagreb, muzej). z t 18. Sja r i n (kot. Zemun): 2 duguljasta dlijeta (Zagreb, muzej). ^-<- <r efL>,,.*.,.*$ t / 19. B e m e n (op. Surin, kot. Zemun): Zaliha ljevaonice sa 7 nadaka, 2 nepotpuna nadaka, krhotinom od 1 nadaka i 1 ilom. Predmeti od kremea i obsidijana (Zagreb, muzej). 2 / / / ^ - 2 0 . D e (kot. Zemun): 1 mali nadak i 1 ilo (Zagreb, muzej). ^..Xi 4;:/"^.-., 21. S j r i j e m , nalazite poblie nepoznato: 1 pola nadaka (Zagreb, muzej). Poblie nepoznata provenijencija: 1. Z a g r e b ( ? ) : I plosnata sjekira (Berlin, Nrodopisn muzej). ; 2. H r v a t s k a : 1 plosnata sjekira (Zagreb, muzej).
Kranjska.
, / 1. P r e s t r a n e k : 1 plosnata sjekira (Zagreb, muzej). / ;' .
Istra.
1. B o l j u n : 3 trouglasta klina (Zagreb, muzej). *<
Dalmacija.
1. V r l i k a o k o l i c a : 1 pola nadaka (Knin, muzej). 2. M u : 1 plosnata sjekira (Spljet, muzej). 3. G - r a b o v a c (kot. Imoski): 1 klin (Spljet, muzej). 4. V i n j a n i (kot. Imoski): 1 klin (, dvorski prirodopisni muzej). 5. T r o m e a d a l m a t i n s k o c r n o g o r s k o a l b a n s k a : 1 probusena sjekira (Zagreb^ muzej). 6. N e p o z n a t e p r o v e n i j e n c i j e : 1 svedena iroka sjekira (Spljet, muzej). 7. 3 nadaka (Spljet, D. Savo). 8. 1 svedena uska sjekira (Spljet, D. Savo).
Bosna.
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. T e s a n j s k i k o t a r : 1 dlijeto, 1 nepotpun nadak (Sarejevo, muzej). L a k t a i (kot. Banjaluka): 1 probusena sjekira (Sarajevo, muzej). T r a v n i k a o k o l i c a : 2 probuene sjekire (Sarajevo, muzej). N e m i l a (kot. Zenica), orahovako polje: 1 plosnata sjekira (Sarajevo, muzej). B o s a n s k i S v i l a j : 1 nadak (Zagreb, muzej). ^/,-, ^ O r a j e : 4 klina, 1 probusena sjekira (Zagreb, muzej). K o s o v a c a (kot. Zvornik): 1 svedena uska sjekira (Sarajevo, muzej).
Hercegovina.
1. G o r i c a (kot. Ljubuki): 1 probusena sjekira (, dvorski prirodoslovni muzej).
Albanija.
1. Ravnica T u s i na s. i. strani skadarskoga jezera: 1 pola nadaka.
67
Srbija.
Podrinski Okrug: 1. t i t a r i : Zaliha ljevaonice: 11 nadaka (Beograd, muzej [9 kom.| Gjuri [2 kom.]). Beogradski Okrug. 1. U e K o l u b a r e u Savu: 3 trouglasta klina (Beograd, muzej). 2. B e o g r a d : Plosnata sjekira (Beograd, muzej). 3. R i p a n j : 1 nadak (Beograd, muzej). Poarevaki Okrug: 1. G o l u b a c: 1 nadak (Beograd, muzej). Krajinski okrug. 1. B r e s t o v a c : 1 nadak (Negotin, gimnazija). 2. Nalazite nepoznato: 1 nadak (Beograd, muzej). Grnoreki Okrug. 1. V a l a k o n j a : 2 nadaka (Beograd, muzej). 2. B o r : 1 nadak (Beograd, muzej). 3. S l a t i n a kod Rgotine: 1 nadak (, dvorski prirodoslovni muzej). 4. O s n i : 1 pola ogromnoga nadaka (Beograd, muzej). 5. Nalazite nepoznato: 1 nadak (Beograd, muzej). Niski Okrug. 1. J e l a n i c a : 1 nadak sa horizontalnim otricama (Beograd, muzej). Srbija. Nalazite nepoznato: 9 nadaka (Beograd, muzej).
Dr. Josip Brunmid.

Josip Brunšmid - Nahođaji Bakrenoga Doba Iz Hrvatske I Slavonije I Susjednih Zemalja

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Josip Brunšmid - Nahođaji Bakrenoga Doba Iz Hrvatske I Slavonije I Susjednih Zemalja

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

NAHODAJI BAKEENOGA DOBA IZ HRVATSKE I SLAVONIJE I SUSJEDNIH ZEMALJA.

B r u n m i Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

B r u n m i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

B r u n m i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonijo i susjednih zemalja.

B r u n m i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

B r u n m i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

B r u n m i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

zeit in Ungarn" u Ungarische Revue. God. IV., str. 297343 i 386438.

B r u n m i Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

B r u n m i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

B r u n m i Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

M u c h Die^Kuperzeit str. 242.

B r u n m i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

B r u n m i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

B r u n m i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

B r u n m i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

L j u b i o Popis str. 59 br. 9.

B r u n m i Nalioaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

L j u b i o Popis str. 60 br. 23. L j u b i o Popis str. 104 br. 1.

Buli. dalm. XXI 1898 str. 15.

B r u n m i d Nahoaji bakrenoga doba \' Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

SI. 7. Bakrene sprave iz Oraja u Bosni. ' nar. vel.

L j u b i Popis str. 96 br. 14.

L j u b i Popis str. 96 IVa br. 1-15.

B r u n m i Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

B r u n m i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

SI. 9. Bakrene plosnate sjekire iz Hrvatske i Slavonije.

B r u n m i Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

B r u n m i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

B r n n m i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

Fiala Mitth. Fiala Mitth.

Popis str. 95 br. 21. Much n. d. str. 46.

r u n mi d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

B r u n m i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

T r u h e l k a Glasnik IV 1892 str. 80 = Wiss. Mitfch. I str. 315.

B r u n m i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

* Iz lista g. prof. M. Valtrovia u Beogradu, 5 V a l t r o v i c Starinar VII str. 69.

B r u n n i i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

poznat, nalazi reki okrug) \

V a l t r o v i Starinar VI str. 29.

B r u n m i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

Fiala, Glasnik V. 1892. str. 152. * Osborne n. d. tabla XIX. 1.

B r u n m i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

SL 16. Bronsana sjekira iz june Dalmacije. xj2 nar. vel.

B r u n m i Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

B r u n m i Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

B r u n m i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

B r n n m i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

B r u n m i Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

r u n mi Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

B r u n m i d Nalioaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

B r u n m i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

B r u n m i d Nahoaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja.

Dr. Josip Brunmid.

You might also like