Autori: Beloevi, Janko Naslov: Razvoj i osnovne znaajke starohrvatskih grobalja horizonta 7. -9.

stoljea na

povijesnim prostorima Hrvata ( Development and basic characteristics of the Early Croatian cemeteries of the 7th-9th centuries horizon on the historical Croatian grounds )
Izvornik: Radovi. Sveuilite u Splitu, Filozofski fakultet u Zadru, Razdio povijesnih

znanosti. (0352-6712) 39(26) (2002); 71-97

Saetak: Autor u radu daje saeti prikaz razvoja starohrvatskih grobalja horizonta 7. -9.

stoljea na povijesnim prostorima Hrvata, sluei se pritom dosadanjim rezultatima istraivanja grobalja. U uvodnom dijelu rada kratko se osvre na povijesna zbivanja u vrijeme doseljenja Hrvata koje je znanstveno najslabije osvijetljeno razdoblje hrvatske povijesti. Naime, to je vrijeme o kome govore tek malobrojna raspoloiva pisana povijesna vrela, meutim, arheoloka graa otkrivena u starohrvatskim grobljima 7.-9. st. u pomanjkanju povijesnih vrela ima u tom pogledu relevantno znaenje. Ta arheoloka izvorna graa ne samo da omoguuje sa ireg motrita osvjetljavanje geneze i razvoja materijalne i duhovne kulture Hrvata ve daje i nove spoznaje za upoznavanje najstarije povijesne slike o nazonosti Hrvata u novoj postojbini. Razvoj starohrvatskih grobalja 7.-9. st. autor je razvrstao na nekoliko kronolokih faza, i to: - groblja spaljenih pokojnika u zemljanim urnama, okvirno datirana u 7. st. ; - kosturna groblja na redove s poganskim obredom pokapanja, okvirno datirana na kraj 7. do sredine 9. st. s prijelaznim periodom od zavrnog 8. st. do u polovicu 9.st., obiljeenim izrazitim karolinkim utjecajem u kulturnom grobnom inventaru ; groblja na redove s karakteristinim dalmatinsko-hrvatskim obiljejem, bez crkvene arhitekture, okvirno datirana od 9. do 11. st., te sa sporadinim tragovima karantansko-ketlake i bjelobrdske kulture i istodobna groblja oko crkava koja traju dalje do u razvijeni srednji i u novi vijek. U nastavku se rada autor kratko osvre na svaku od pojedinih faza razvoja grobalja i saet o je komentira. Groblja spaljenih pokojnika sa zemljanim urnama vrlo su rijetka, pa je sve donedavna postojalo miljenje da ih na povijesnim prostorima Hrvata nije ni bilo. Meutim, arheolokim istraivanjima provedenim u posljednjih nekoliko desetljea, otkriveni su na podruju Dalmacije, a i na ostalim podrujima nastanjenim Hrvatima, arheoloki dokazi o pokapanju spaljenuih pokojnika u zemljanim urnama. Dva najznaajnija nalaza starohrvatskih grobova u zemljanim urnama otkrivena su 1967. godine na poloaju Maklinovo brdo u selu Kaiu kod Zadra i 1986. godine u selu Dubravicama kod Skradina. Ostali nalazi s dalmatinskog podruja arheoloki su vrlo skromni ili su samo indikativni nedostatnim arheolokim podatcima za odreenije znanstveno vrednovanje. Isto se moe ustvrditi i za nalaze spaljenih pokojnika i na podrujima izvan Dalmacije. Autor zatim saeto komentira i daje osnovne karakteristike starohrvatskih kosturnih grobalja 7.-9. st. Ta su groblja najbrojnija na podruju Dalmacije, dok su na ostalim podrujima napuenim Hrvatima u ranom srednjem vijeku mnogo rjea. Zatim kratko komentira groblja nastala nakon izvrene kristijanizacije Hrvata tijekom 9. st. Ta se groblja bitno razlikuju od grobalja ranog horizonta s poganskim obrednim karakteristikama, premda se ponekad smjetajem veu s tim horizontom, ali su ipak najee zasebno locirana. Najbrojnija su na tlu Dalmacije, a izvan tog podruja mnogo su rjea. Spadaju meu groblja na redove i bez crkvenog su objekta. Uz ta groblja postoje i brojna istodobna starohrvatska groblja uz crkvene graevine kojima je u ovom radu takoer posveena znanstvena pozornost. Zakljuno autor istie da starohrvatska groblja horizonta 7.-9. st. nedvojbeno imaju veliku arheoloku izvornu vrijednost. Rezultati istraivanja tih grobalja relevantni su za odreivanje vremena doseljanja Hrvata tijekom 7. st. u novu postojbinu na obale i ire zalee istonog Jadrana, kao i na podruje Donje Panonije omeeno rijekama

Sutlom, Dravom, Dunavom i Drinom. Dakle, brojna i tipoloki raznolika arheoloka izvorna graa otkrivena u starohrvatskim grobovima tog horizonta omoguuje nam i upoznavanje i praenje ne samo geneze i razvoja materijalne i duhovne kulture Hrvata nego i novih irih spoznaja o najstarijoj povijesnoj slici Hrvata u ranom srednjem vijeku.