RASPRAVA

1
2
 1. UVOD

S prostora današnje sjeverne Dalmacije omeĊenog rijekama Zrmanjom i Krkom, koji je

u ranom srednjem vijeku bio sastavni dio hrvatske kneţevine 9. stoljeća, potjeĉe veliki broj
predromaniĉkih reljefa koji su u najvećoj mjeri nastali kao liturgijske instalacije sakralnih
graĊevina. Pronalasci tih reljefa ponajprije su rezultat većeg broja amaterskih i sustavnih
arheoloških istraţivanja poduzetih u posljednjih sto i ĉetrdeset godina koja su bila osnovni
preduvjet poĉetcima prouĉavanja predromaniĉke skulpture, ali i ranosrednjovjekovne
umjetnosti općenito. Tijekom ''poroĊajnih muka'' nacionalne arheologije i povijesti umjetnosti
ranoga srednjeg vijeka došlo se i do nekih znaĉajnih spoznaja, ali su iz njih proizašle i brojne
teorije o pojavi, podrijetlu i razvoju predromaniĉke skulpture na istoĉnoj obali Jadrana od
kojih je većina danas u potpunosti prevladana, dok ih je manji dio postao temelj za daljnje
izuĉavanje raspravljane materije. U odnosu na taj raniji period, naša je znanost u posljednjih
pedesetak godina postigla znaĉajan napredak, jer je utvrĊivanjem podrijetla stila i spoznajom
njegova postupnog razvoja, definirala i znatan broj likovno-morfoloških cjelina, tj.
radioniĉkih opusa, unutar ukupnog korpusa predromaniĉkih reljefa, ĉime je omogućeno
uspostavljanje barem relativne, a vrlo ĉesto i apsolutne kronologije. Kako bi se ta tvrdnja što
zornije predoĉila dovoljno je kazati da je do šezdesetih godina 20. stoljeća cjelokupna
predromaniĉka klesarska produkcija bila svoĊena pod zajedniĉki nazivnik tzv. ''pleterne
skulpture'', kao što je i njezina datacija, uz tek poneke pojedinaĉne iznimke, bila smještana u
dugi vremenski period od 9. do 11. stoljeća, dok su danas pak pojedini radioniĉki i majstorski
opusi okvirno datirani u vremenski period od svega dva ili tri desetljeća.
U ovom radu nastojat ću uvaţiti upravo dostignuća suvremene znanosti koja se bavila
tom materijom, dok u, iz današnje perspektive gledanja, prevladane rasprave o podrijetlu
hrvatske predromaniĉke skulpture, ali i umjetnosti općenito, neću ulaziti, tim više što su
detaljne osvrte na raspravljanu problematiku u svojim pregledima literature vezane za tu
tematiku već dali Ţeljko Rapanić i Ivo Petricioli.1 Zbog toga ću u nastavku donijeti samo
kratak pregled starijih djela ĉiji su se zakljuĉci i pretpostavke u kasnijem razdoblju pokazali
toĉnima ili su bili tek nadopunjeni novim spoznajama, kao i dosadašnjih istraţivanja i
1
RAPANIĆ, Ţ., 1987., 19-50; PETRICIOLI, I., 1990a., 11-19.

3
relevantne literature koja je bila presudna za inauguraciju metode rada kojom sam se koristio
prilikom pisanja ove disertacije.

1.1. Kratki pregled dosadašnjih istraţivanja

Predromaniĉka umjetnost, a time i predromaniĉka skulptura kao njezin sastavni dio, na

podruĉju izmeĊu Zrmanje i Krke, kao uostalom i na cijeloj istoĉnoj obali Jadrana, u ţiţi je
znanstvenog interesa još od sredine 19. stoljeća. U tom je razdoblju nastao veliki broj radova
koji su se bavili navedenom tematikom, a njihovi su autori djelovali u razliĉitim vremenima i
drţavama, što je uvelike utjecalo i na formiranje stava o spomeniĉkoj baštini, kao i na
postignute rezultate u izuĉavanju ranosrednjovjekovnih spomenika Dalmacije. Poĉetci njihova
istraţivanja bili su uglavnom vezani uz arheologe-amatere i rodoljubno nastrojene
zaljubljenike u povijest i kulturnu baštinu, pa se tako sedamdesetih, a pogotovo osamdesetih
godina 19. stoljeća pojaĉao interes dalmatinskih intelektualaca za ranosrednjovjekovnu
umjetniĉku baštinu, kao i svijest o njezinoj vaţnosti za nacionalnu povijest. Vrhunac toga
razdoblja u otkrivanju i prouĉavanju predromaniĉkih reljefa u Dalmaciji predstavlja knjiga
don Frane Bulića Hrvatski spomenici u kninskoj okolici uz ostale suvremene dalmatinske iz
dobe narodne hrvatske dinastije koja je bila objavljena 1888. godine. To je djelo bilo prva
sintezna monografija o dalmatinskim predromaniĉkim spomenicima. Posebna vaţnost
Bulićeva rada leţi u ĉinjenici da je već tada iznio hipotezu o podrijetlu i razvoju
predromaniĉke skulpture u Dalmaciji ĉiji je nastanak tumaĉio spojem domaće ranokršćanske
tradicije, langobardskog utjecaja iz sjeverne Italije te djelovanja franaĉkih misionara. 2 Takva
Bulićeva teorija u to je doba zaista bila daleko ispred svoga vremena, pa se moţe reći da su je
potvrdila tek recentna istraţivanja suvremene hrvatske povijesnoumjetniĉke znanosti, dok kod
njegovih suvremenika nije imala znaĉajniji odjek.
Od Bulićeva vremena pa sve do Drugoga svjetskog rata, razvile su se i neke druge,
danas uglavnom prevladane teorije o podrijetlu predromaniĉke umjetnosti na tlu Italije i kod
nas, poput italo-bizantske teze (R. Cattaneo), zatim langobardske (njemaĉki povjesniĉari),

2
BULIĆ, F., 1888., 15-17.

4
autohtono-narodne (J. Strzygowski) ili, pak, hrvatsko-bizantske teorije Frane Radića. Potonji
je bio blizak suradnik fra Luje Maruna (1857.–1939.), ustrajnog istraţivaĉa dalmatinske
ranokršćanske i ranosrednjovjekovne umjetniĉke baštine, koji je u svome pedesetogodišnjem
djelovanju vodio ili nadgledao arheološka iskapanja na većini danas poznatih lokaliteta
sjeverne i srednje Dalmacije. Pored toga, Marun je 1887. godine u Kninu utemeljio Kninsko
(od 1893. Hrvatsko) starinarsko društvo, godine 1893. osnovao je Prvi muzej hrvatskih
spomenika (od 1926. Muzej hrvatskih starina), da bi, konaĉno, 1894. godine bila pokrenuta i
Starohrvatska prosvjeta, ĉasopis koji se bavio temama vezanim za tzv. ''starohrvatsku
umjetnost'', a kojem je Frano Radić bio urednik.3 Unatoĉ ĉinjenici da su i Marun i Radić bili
amateri, mora se priznati da su svojom domoljubnom zanesenošću i brojnim poduzetim
istraţivanjima, te objavljenim ĉlancima i izviješćima dali veliki poticaj daljnjem prouĉavanju
navedene tematike, a za njihova je vremena otkriven ĉitav niz znaĉajnih arheoloških lokaliteta
u srednjoj i sjevernoj Dalmaciji, poput Riţinica u Rupotinama kod Solina, Bijaća kod Trogira,
Muća Gornjega, brojnih lokaliteta u uţoj kninskoj, vrliĉkoj, drniškoj i skradinskoj okolici,
preko Šopota, Korlata i Kule Atlagić u blizini Benkovca, do primjerice Biograda i Nina.
Posebno vaţno mjesto u izuĉavanju hrvatske predromaniĉke umjetnosti zauzima Ljubo
Karaman, pisac ĉuvene knjige Iz kolijevke hrvatske prošlosti objavljene 1930. godine u
Zagrebu. U tom sintetskom djelu o hrvatskoj predromaniĉkoj umjetnosti Karaman je detaljno
analizirao i komentirao dotad iznesena mišljenja o podrijetlu predromaniĉke skulpture kod nas
i u Italiji, odbacujući postojeće langobardske i bizantske teze o podrijetlu ''pleterne skulpture'',
a suprotstavio se i Radićevu stajalištu o postojanju tzv. ''hrvatsko-bizantskog sloga''. Nasuprot
takvim teorijama, Karaman je izvorište našim predromaniĉkim reljefima vidio u sjevernoj
Italiji te ih je vezivao za umjetniĉke tradicije italskih majstora iz vremena kasne langobardske
i rane franaĉke vladavine. Zasluge za dopiranje umjetniĉkih utjecaja s navedenoga podruĉja u
naše krajeve pripisuje misionarima koji su, prema njegovu mišljenju, u tadašnju Sklaviniju
Hrvatsku,4 a uz pristanak hrvatskih vladara, dovodili italske putujuće majstore zvane magistri

3
Usporedi ZEKAN, M., 2007., 10-12, 15, 19, 36-37.
4
Iako se u našoj historiografiji za ranosrednjovjekovnu hrvatsku drţavu 9. stoljeća ustalio naziv Kneţevina
Hrvatska, ovdje koristim pojam koji je za nju, ali i za ostale slavenske drţavne zajednice na istoĉnoj obali
Jadrana upotrijebio bizantski car-pisac Konstantin VII. Porfirogenet u 30. poglavlju svoga djela De
administrando imperio (O upravljanju Carstvom), a u kojem, izmeĊu ostaloga, posebno govori o Hrvatima i
ustrojstvu njihove drţave, ali daje opis i ostalih sklavinija unutar granica nekadašnje rimske Dalmacije, tj.

5
commacini. Iako je i navedena Karamanova teza danas odbaĉena zajedno s teorijama koje je i
on sam kritizirao, a jasno je da ne stoji ni njegovo mišljenje da su slog i motivika na
predromaniĉkim reljefima bili nepromjenjivi od poĉetka 9. do sredine 11. stoljeća, vaţno je
naglasiti da je taj ''otac povijesti umjetnosti kod Hrvata'' ipak primijetio kako ''sredinom 11.
vijeka, paralelno s uvoĊenjem romanskog graditeljstva u našim stranama, pleterna plastika
po malo izmiĉe pred ranom romanskom dekoracijom'', te da ''geometrijsko-linearni karakter
pleternog sloga popušta i slabi pred ojaĉanim osjećajem plošnosti''.5
Nakon što se 1960. godine pojavila knjiga Ive Petriciolija Pojava romaniĉke skulpture u
Dalmaciji u kojoj je autor obradio ponajviše ranoromaniĉku skulpturu 11. stoljeća, postalo je
jasno da su Karamanove slutnje bile ispravne, te da je moguće uspostaviti kronološku razliku i
meĊu onim predromaniĉkim spomenicima koji nisu bili datirani nekim posvetnim natpisom.
Osim odvajanja protoromaniĉke skulpture 11. stoljeća od one 9. i 10., Petricioli je, sluţeći se
poznatom Morellijevom metodom pri analizi predromaniĉke skulpture, u svojim
istraţivanjima osim kronološkog uspio postaviti i radioniĉki aspekt, ĉime je udario temelje
traţenju zajedniĉkih izvedbenih osobina unutar odreĊenog korpusa predromaniĉke skulpture,
tj. definiranju majstorskih, odnosno radioniĉkih opusa.6
Inauguracijom takvog pristupa u prouĉavanju predromaniĉkih spomenika otvorila se
široka lepeza mogućnosti njezine daljnje primjene na ostaloj ranosrednjovjekovnoj skulpturi.
Navedenu je metodu rada, ponajprije na ranijoj predromaniĉkoj skulpturi, posebno razradio
Nikola Jakšić koji je prepoznao više klesarskih produkcija 9. stoljeća.7 Polazište za okupljanje
pojedinih reljefa u jedinstvene cjeline ĉinili su fragmenti koji su sadrţavali natpise s
uklesanim imenima hrvatskih vladara 9. stoljeća (Trpimir, Branimir, Muncimir), jer su upravo
oni posluţili kao polazna toĉka pri uspostavi analogija izmeĊu njih i onih nedatiranih
fragmenata skulpture na tom istom, ali i na nekim drugim lokalitetima. Na takav je naĉin
ustvari prepoznat i definiran umjetniĉki opus više predromaniĉkih klesarskih produkcija koje
su se, upravo zahvaljujući natpisima s pojedinih ulomaka, mogle smjestiti u preciznije

Paganije, Zahumlja, Travunije, Duklje i Srbije. MARGETIĆ, L., 1977., 8; LONĈAR, M., 2002., 393-408. Ipak,
u nastavku ovoga rada pojmovi ''sklavinija'' i ''kneţevina'' upotrebljavat će se kao sinonimi, a u istom bi se smislu
mogao koristiti i termin ''dukat''.
5
KARAMAN, LJ., 1930., 110-111.
6
Usporedi PETRICIOLI, I., 1960.; JAKŠIĆ, N., 1986., 10.
7
JAKŠIĆ, N., 1986., 29-111.

6
vremenske okvire, konkretnije u sredinu ili u 2. polovinu 9. stoljeća. Isti je princip primijen i
na ostalim fragmentima predromaniĉkih reljefa koji nisu bili datirani natpisom, ali je sliĉan
izbor motiva te posve identiĉan naĉin klesarske obrade jasno upućivao na istu ili makar vrlo
blisku majstorsku ruku, pa su tako prepoznate i još neke radionice ili majstori koje nije bilo
moguće precizno datirati. MeĊutim, na temelju likovno-morfoloških karakteristika datiranih i
nedatiranih klesarskih produkcija bilo je moguće izmeĊu njih uspostaviti barem relativnu
kronološku distinkciju, tj. utvrditi jesu li nedatirana radionica ili majstor raniji ili kasniji od
onih datiranih. Takva je metoda traţila i seriozniji pristup pri analizi vrsnoće izvedbe i
''hvatanju'' klesarskog duktusa, ali i cjelokupnoga likovnog repertoara pojedinih klesarskih
produkcija, što je u novije vrijeme dovelo i do nekih novih pogleda na tu problematiku.8
MeĊutim, sve metode obrade i interpretacije predromaniĉkih reljefa i sagledavanje
njihova stilskog razvoja bilo bi manje uspješno da se i u periodu nakon Drugoga svjetskog
rata nisu nastavila intenzivno provoditi arheološka istraţivanja, koja je u najvećem broju
sluĉajeva organizirao današnji Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu kojemu je na
ĉelu dugo godina bio akademik Stjepan Gunjaĉa. Zajedno sa svojim suradnicima (D. Jelovina,
D. Vrsalović, M. Zekan, N. Jakšić, V. Delonga, T. Burić, itd...), od kojih su neki i danas
djelatnici te muzejske ustanove, Gunjaĉa je proveo znaĉajan broj revizijskih istraţivanja na
već poznatim, ali i velik broj sustavih istraţivanja na dotad neistraţenim lokalitetima u
srednjoj i sjevernoj Dalmaciji (npr. više lokaliteta u Biskupiji kod Knina, Brnaze kod Sinja,
Cetina i Koljane kod Vrlike, Bribir kod Skradina, Kašić, Biljane Donje i Pridraga kod
Zadra,...), a na kojima je pronaĊen i vrlo znaĉajan broj ulomaka predromaniĉke skulpture.
Osim navedenog muzeja, na tzv. matiĉnom podruĉju ranosrednjovjekovne hrvatske drţave,
istraţivanja su vršili i djelatnici ostalih muzejskih ili konzervatorskih ustanova sa sjedištima u
Kninu, Šibeniku i Zadru, a i njihovi su rezultati s aspekta prouĉavanja ranosrednjovjekovne
skulpture bili od iznimnoga znaĉenja.
U posljednjih šezdesetak godina radovi koji se dotiĉu raznih aspekata predromaniĉke
skulpture, ali i umjetnosti općenito, nabujali je do tolikog broja da njihovo detaljno nabrajanje
i komentiranje ne bi imalo smisla. Istaknut ću stoga samo najvaţnije teorije, pristupe i
zakljuĉke, poput vrlo vaţnog stajališta Milana Preloga da je predromaniĉka umjetnost, a

8
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 16-25.

7
samim time i skulptura, zapravo ''pasivna negaciji antike'', 9 te argumentiranu tvrdnju Mladena
Pejakovića da su predromaniĉka arhitektura i skulptura plod duboko promišljenog i
intelektualnog poduhvata, a ne djelo neukih majstora, tj. produkt narodne i primitivne
umjetnosti kako se do tada uglavnom tvrdilo.10 Ţeljko Rapanić je, pak, na tragu zakljuĉaka
Ejnara Dyggvea da predromaniĉka arhitektura u Dalmaciji svoj korijen vuĉe iz domaće
graditeljske tradicije kasne antike, došao do istoga zakljuĉka i u pogledu razvitka
predromaniĉkih reljefa, ali je posredno, preko uspostavljanja analogija sa spomenicima iz
Italije, ipak potvrdio da se naša skulptura razvijala i u ĉvrstom kontaktu s onim što se zbivalo
na susjednoj obali Jadrana.11 Potonje navedenom mišljenju bio je izrazito sklon Nikola Jakšić
koji je ustvari potpuno suglasan s davno iznesenom Bulićevom teorijom o višestrukim
utjecajima na nastanak i razvoj hrvatske predromaniĉke skulpture. 12 Nadalje, Rapanić je
posebnu paţnju posvetio naĉinu djelovanja klesarskih produkcija i odnosu izmeĊu naruĉitelja
i izvoĊaĉa radova prilikom stvaranja umjetniĉkog djela, ĉime je prvi u našoj znanosti
progovorio o procesu nastanka predromaniĉkih liturgijskih instalacija, ali i sakralnih zdanja
općenito.13 Likovno-stilskim i majstorsko-radioniĉkim aspektima u prouĉavanju
predromaniĉke skulpture na istoĉnoj obali Jadrana posebnu su paţnju posvetili Miljenko
Jurković14 i Nikola Jakšić. Potonje navedeni je u doktorskoj disertaciji i u nizu ĉlanaka, 15 a
pogotovo u dva sintezna teksta o hrvatskoj predromaniĉkoj skulpturi,16 više i dublje od bilo
koga prije njega pridonio poznavanju razvoja naših predromaniĉkih reljefa, podrijetlu njihove
ikonografske dekoracije (npr. ranokršćanski podni mozaici, utjecaj otoĉkog stila), definiranju

9
PRELOG, M., 1954. Ipak, Miljenko Jurković je s pravom upozorio da su kasnija istraţivanja pojedinih
predromaniĉkih spomenika pobila odreĊene dijelove Prelogove argumentacije, pa kao zoran primjer navodi
sljedeće: ''U tom je smislu uzorna rasprava Ive Petriciolija o crkvama s oblim kontraforima, koje, datirane u 9.
stoljeće nuţno spuštaju granicu aktivne negacije antike s 11. na 9. stoljeće, odnosno s romanike na
predromaniku''. Vidi JURKOVIĆ, M., 2012., 259, bilj. 4.
10
PEJAKOVIĆ, M., 1978; ISTI, 1982.
11
RAPANIĆ, Ţ., 1987.
12
Usporedi BULIĆ, F., 1888., 15-17; JAKŠIĆ, N., 1986., 13-14.
13
RAPANIĆ, Ţ., 1982.; ISTI, 1985.
14
JURKOVIĆ, M., 1986.; ISTI, 1988.; ISTI, 1992a.; ISTI, 2002. TakoĊer, vidi recentno: BASIĆ, I. -
JURKOVIĆ, M., 2011.
15
Vidi popis literature.
16
JAKŠIĆ, N., 1997c.; ISTI, 2000d.

8
i preciznijem datiranju pojedinih radioniĉkih i majstorskih opusa, ali i uspostavljanju
analogija sa srodnim materijalom ponajprije sa šireg podruĉja Italije. Nadalje, Jakšić je,
jednako kao i nešto ranije Pavuša Veţić,17 s pravom upozorio i na ĉinjenicu da je znatan broj
ranokršćanskih sakralnih graĊevina 5. i 6. stoljeća preţivio razdoblje seobe naroda te u 9.
stoljeću nastavio djelovati kao ţarište kulta, a to ujedno znaĉi da su tada bili nanovo opremani
liturgijskim instalacijama predromaniĉkih stilskih karakteristika. 18 Osim navedenih autora,
vrijedne doprinose u prouĉavanju predromaniĉke skulpture dali su još i Tonĉi Burić, Ante
Milošević, Vedrana Delonga, Pavuša Veţić i mnogi drugi, a posebno je vaţno istaknuti
Delonginu ulogu u istraţivanju ranosrednjovjekovne hrvatske epigrafije koja je rezultirala
objavom opširne i temeljite knjige u kojoj su obraĊeni svi dotad poznati latinski epigrafiĉki
spomenici na teritoriju ranosrednjovjekovne Hrvatske. 19
Za veliku promociju cjelokupne hrvatske predromaniĉke umjetnosti, a samim time i
skulpture iz toga razdoblja, u domovini i inozemstvu vrlo je znaĉajna bila izloţba Hrvati i
Karolinzi koja je odrţana od 20. prosinca 2000. do 30. svibnja 2001. godine u Splitu kao dio
ciklusa izloţbi u okviru velikoga meĊunarodnog projekta Karlo Veliki i stvaranje Europe. Ta
je izloţba, osim što je hrvatsku i europsku javnost upoznala s najznaĉajnijim spomenicima
karolinškog razdoblja u Hrvatskoj, iznjedrila i opširnu istoimenu knjigu u dva sveska koja je
koncipirana kao spoj tematskih rasprava i opširnog kataloga. 20 To djelo bez sumnje
predstavlja do sada najpotpuniju i najznaĉajniju sintezu o predromaniĉkoj umjetnosti od druge
polovine 8. do kraja 9. stoljeća u našoj zemlji. Znaĉajni radovi o predromaniĉkoj umjetniĉkoj
baštini nastavili su se objavljivati i u vremenu nakon završetaka gore spomenute izloţbe, a
najveći broj njih objavljen je u ĉasopisu Hortus artium medievalium, glasilu MeĊunarodnog
istraţivaĉkog centra za kasnu antiku i srednji vijek, kao i brojnim drugim domaćim
periodiĉkim publikacijama.

17
VEŢIĆ, P., 1986a., 215; ISTI, 1996., 94, 97.
18
JAKŠIĆ, N., 1993a.; ISTI, 1995b.
19
DELONGA, V., 1996.
20
Osim u Splitu, navedena je izloţba pod nazivom Bizantini, Croati, Carolingi. Alba e tramonto di regni e
imperi bila odrţana od 9. rujna 2001. do 6. sijeĉnja 2002. godine i u Bresci u Italiji. Vidi RASPRAVE, 2000.;
KATALOG, 2000a; KATALOG, 2001.

9
1.2. Obrazloţenje teme i metodologije rada

Uvidom u stanje dosadašnjih istraţivanja predromaniĉkih reljefa na podruĉju izmeĊu

Zrmanje i Krke koji je pripadao teritoriju ranosrednjovjekovne Kneţevine Hrvatske,
nametnula se potreba da se navedeni materijal još jedanput sustavno istraţi i cjelovito sagleda.
Osnovno polazište za navedena nastojanja bit će mi dosadašnji rezultati istraţivanja
predromaniĉke skulpture i njezino uspješno svrstavanje u likovno-morfološke cjeline, a sve u
svrhu njihove nadopune djelima koja većinom potjeĉu s nedavno istraţenih i recentno
objavljenih lokaliteta. Osim toga, temeljem novih spoznaja razmotrit ću i mogućnost što
preciznije datacije onih klesarskih produkcija ĉije vrijeme djelovanja nije bilo sa sigurnošću
definirano, a ponudit ću i identifikaciju dviju novih koje do sada, unatoĉ davnoj objavi
materijala u literaturi, nisu bile prepoznate, ili su, bolje reĉeno, tek bile naslućene.
Nadalje, dat ću detaljnu katalošku obradu svih u umjetniĉkom pogledu relevantnih
reljefa nastalih na podruĉju i u vremenu koji su odreĊeni naslovom disertacije, dok ću većinu
obraĊenih reljefa u raspravi sagledati u kontekstu cjelokupnog opusa definiranih radioniĉkih
produkcija u kojima su isklesani, neovisno o tome što će to dovesti do izlaţenja iz geografskih
ili povijesno-politiĉkih razdjelnica kojima je definiran osnovni korpus predromaniĉkih reljefa
koji su prvenstveno u fokusu ovoga rada.
Ulomci predromaniĉke skulpture koje ću ukljuĉiti u istraţivanje i detaljnu katalošku
obradu potjeĉu s tridesetak lokaliteta na podruĉju izmeĊu Zrmanje i Krke, u što nije ukljuĉeno
uţe podruĉje grada Zadra koje je tijekom perioda kojim se disertacija bavi, tj. u razdoblju od
druge polovine 8. do kraja 9. stoljeća, najveći dio vremena zasigurno pripadalo drugoj
politiĉkoj tvorbi u odnosu na njegovo uţe i šire zaleĊe. Predromaniĉke reljefe pronaĊene na
prethodno definiranom podruĉju obradit ću kroz sedamnaest većih poglavlja kataloga u
kojima će biti zastupljeni spomenici s vaţnijih lokaliteta, dok će preostala malobrojnija
skulptura koja potjeĉe s jedanaest manje vaţnih lokacija i nalazišta biti kataloški obraĊena u
dva manja poglavlja jer na tim lokalitetima (zasad) nije pronaĊen veći broj predromaniĉkih
ulomaka koji se mogu datirati u drugu polovinu 8. ili u 9. stoljeće. Većina obraĊenog
materijala ĉuva se u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, manji broj u
Arheološkom muzeju u Zadru, Konzervatorskom odjelu u istom gradu, Praktikumu Odjela za
arheologiju Sveuĉilišta u Zadru, Zaviĉajnom muzeju u Biogradu, te u Muzeju ninskih starina

10
pri Arheološkom muzeju u Zadru, dok je vrlo mali broj fragmenata još uvijek kao spolij
uzidan u raznim graĊevinama nedaleko od lokaliteta s kojih izvorno potjeĉe, a neznatan broj
danas je naţalost i izgubljen, pa će biti obraĊen tek temeljem starih fotografija i saĉuvane
dokumentacije.
Tijekom istraţivanja obišao sam sve navedene institucije, a uz svesrdnu i ljubaznu
pomoć djelatnika tih ustanova, pregledao sam gotovo sve dostupne reljefe koje ću u disertaciji
obraditi, kao i komparativni materijal koji mi je bio pri ruci. Ta su istraţivanja bila vaţna da
se utvrde svi tehniĉki detalji vezani za svaki pojedini ulomak, poput njegove debljine,
površinskih oštećenja, lomova, konstruktivnih detalja (utori, istaci, izbušene rupe za
meĊusobno spajanje pojedinih dijelova oltarne ograde, itd...), ali i vrste materijala. TakoĊer
sam, a to smatram vrlo vaţnim, terenskim obilascima posjetio gotovo sve lokalitete s kojih
navedena skulptura potjeĉe, osim naravno onih na koje se zbog objektivnih razloga (minirana
podruĉja) nije moglo pristupiti, ili onih u kojima su pojedini ulomci pronaĊeni kao spoliji bez
arheološkog konteksta i bez mogućnosti jasne spoznaje od kud zapravo izvorno potjeĉu.
Istraţivanje kao osnovni temelj uzima rezultate do kojih je u tom pogledu, prije više od
trideset godina, došao Nikola Jakšić u dijelu svoje disertacije koja se bavi klesarskim
produkcijama 9. stoljeća. Budući da je ispravnost Jakšićeva pristupa u meĊuvremenu
višekratno potvrĊena, a da su u meĊuvremenu pronaĊeni i/ili publicirali brojni fragmenti
predromaniĉkih reljefa, otvorila se velika mogućnost daljnjeg unaprjeĊenja spoznaja o
hrvatskoj predromaniĉkoj skulpturi nastaloj od sredine 8. do kraja 9. stoljeća.
Dakle, metode kojima sam se u najvećoj mjeri koristio prilikom obrade materijala su
stilska, tipološko-morfološka i komparativna analiza, ĉime sam nastojao doći do što je
moguće više podataka bitnih za samo istraţivanje. Nakon detaljnog uvida u svaki pojedini
ulomak, pokušalo se odrediti o kojem se dijelu liturgijskih instalacija ili arhitektonske
dekoracije zapravo radi, a ako je bilo moguće ponudila se i rekonstrukcija nekih sastavnih
dijelova oltarne ograde ili pak ĉitava rekonstrukcija nje same. Posebna paţnja usmjerila se na
prednju stranu reljefa, tj. na njihovu dekorativnu površinu, te se pritom pokušalo uoĉiti
njezine ikonografske i morfološke komponente.
Stilska analiza predstavljala je glavnu okosnicu metodskog pristupa problemu, te se
temeljem nje nastojalo odrediti pripadnost pojedinih ulomaka ranijoj ili kasnijoj fazi razvoja
predromaniĉkoga stila do kraja 9. stoljeća, da bi se oni zatim, ako to već nije uĉinjeno,
pokušali po prvi put atribuirati nekoj već poznatoj klesarskoj produkciji, ili pak uvrstiti u opus

11
neke novoprepoznate klesarske radionice ili majstora. Svaka od navedenih produkcija ima
svoje formalne i izvedbene specifiĉnosti, pojedine od njih ĉak i konstruktivne, ali se ipak
mora kazati da niti jedan ulomak predromaniĉke skulpture nije mogao biti sa sigurnošću
pripisan nekoj klesarskoj radionici ili majstoru ako na lokalitetu na kojem je otkriven nisu
pronaĊeni i ostali srodni fragmenti koji bi omogućili uvid u više sastavnih dijelova oltarne
ograde. Naime, tek uvid u cjelinu liturgijskih instalacija omogućava detaljniju komparativnu
analizu, a samim time i sigurniju atribuciju pojedinog reljefa. To je ponajprije vaţno zbog
postupka definiranja novih i nadopunjavanja već prepoznatih klesarskih produkcija, pri ĉemu
je potrebo uspostaviti analogije izmeĊu što je moguće više reljefa s raznih lokaliteta koji
posjeduju zajedniĉke likovno-morfološke karakteristike.
Potrebno je napomenuti da je na nekim lokalitetima koji su u ţarištu interesa ove
disertacije jasno prepoznato i više faza opremanja sakralnog zdanja novim liturgijskim
instalacijama, što je moţda posljedica oštećenja koja su mogla nastati u nekim nama zasad
nedokuĉivim povijesnim epizodama, ili je zamjena liturgijskih instalacija samo posljedica
promjene ukusa u odreĊenom povijesnom trenutku, a vrlo lako moguće i ambicija trenutnog
vlasnika koji je pojedinoj crkvenoj graĊevini ţelio dati peĉat vlastitog poimanja skladnog
ureĊenja sakralnog interijera. Kolika je vaţnost takvog pristupa u izuĉavanju cjelokupne
ranosrednjovjekovne umjetnosti pokazat će se na konkretnim primjerima u kojima je
prepoznavanje pojedine klesarske radionice na nekom lokalitetu bilo i odluĉujući argument za
preciznije datiranje graĊevine za ĉije je opremanje ta skulptura izvorno i bila namijenjena.
Vaţno je još istaknuti da ću za preostalu ''nerazvrstanu'' skulpturu nastojati ponuditi bar
okvirnu dataciju, ponajprije temeljem ikonografskih karakteristika samih ulomaka, zatim
uoĉavanjem nekih formalnih promjena do kojih je dolazilo protokom vremena, ili pak
pouzdanim uoĉavanjem promjene ukusa koja je rezultirala dvojnošću ikonografskih utjecaja
na kojima je moguće razlikovati dekoraciju ranokršćanskog podrijetla od one ĉisto
geometrijske koja svoje izvorište vuĉe iz germanskih tradicija i tzv. otoĉko-misionarskog
izriĉaja.
Na kraju, vaţan će biti i interdisciplinarni pristup u istraţivanju raspravljane materije, pa
ću u obzir svakako uzeti i arheološki kontekst pronalaska predromaniĉkih reljefa, zatim
epigrafiĉke analize posvetnih natpisa koji su u pravilu fragmentarno saĉuvani na dijelovima
trabeacija oltarnih ograda, a konaĉno i povijesnih dogaĊaja i okolnosti poznatih iz
malobrojnih vrela, a što će sve biti od iznimne vaţnosti za cjelovito sagledavanje raspravljane

12
problematike. Tako ću nastanak predromaniĉkih reljefa pokušati protumaĉiti u širem
kulturološkom kontekstu razvoja tadašnjega ranosrednjovjekovnog društva hrvatske
kneţevine koje se razvijalo na rubu zapadne kulturne sfere, u zaleĊu starih romanskih gradova
(Splita, Trogira, Zadra) kao baštinika kasnoantiĉke civilizacije, te u doticaju sa suvremenim
politiĉkim i kulturnim utjecajima iz Bizantskog Carstva (ĉiju su vlast njihovi susjedi u
dalmatinskim gradovima još uvijek priznavali), ali i još jaĉih umjetniĉkih utjecaja koji su
pristizali s podruĉja današnje Italije. Uloga franaĉkih misionara, ali i benediktinskih redovnika
ĉije je postojanje zasvjedoĉeno na više lokaliteta na teritoriju hrvatske kneţevine 9. stoljeća,
ali i vladara i pripadnika društvene elite koji su u kršćanskom duhu podigli veliki broj
privatnih zaduţbina, uvelike su odredili usvajanje stilskih utjecaja i ikonografskih shema, ali
su utjecali i na razinu kvalitete liturgijskih instalacija kojima su opremane preureĊene
ranokršćanske ili pak novopodignute ranosrednjovjekovne sakralne graĊevine.
Novim istraţivanjima predromaniĉkih reljefa na podruĉju Sklavinije Hrvatske izmeĊu
Zrmanje i Krke do kraja 9. stoljeća namjera je što jasnije predstaviti razvoj predromaniĉke
skulpture od druge polovine 8. stoljeća do, okvirno, vremena vladavine posljednjeg hrvatskog
kneza Muncimira s kraja 9. stoljeća. Tako ću zapoĉeti s obradom materijala koji na temelju
likovno-stilske analize, relativne kronologije i komparativne metode datiram u predfranaĉko
razdoblje, tj. u kraj 8. ili u sami poĉetak 9. stoljeća, jer u njima prepoznajem produkte dviju
novoidentificarnih klesarskih produkcija koje su djelovali i u gradu Zadru i na pojedinim
lokalitetima koji su se nakon uspostave Kneţevine Hrvatske poslije sklapanja Aachenskog
mira (812.) i razgraniĉenja politiĉkog utjecaja koje je on donio izmeĊu Bizanta i Franaĉke
nesumnjivo nalazili na teritoriju hrvatske drţave. Ostale već definirane klesarske produkcije
9. stoljeća nadopunit ću novoatribuiranim reljefima koji dosad nisu bili detaljnije i sustavnije
obraĊeni, pa ni sami lokaliteti s kojih potjeĉu nisu izravno povezani s djelovanjem tih
klesarskih radionica ili majstora. Osim toga, pokušat ću nešto preciznije datirati pojedine
klesarske opuse u odnosu na datacije koje su do sada ponuĊene, za radionice i majstore koje
nije bilo moguće preciznije datirati ponudit ću vremensku odrednicu temeljem uspostave
relativne kronologije, a sve bi to trebalo rezultirati jasnijom predodţbom razvoja
predromaniĉke skulpture, tj. njezinih formalnih, ikonografskih i morfoloških karakteristika.
Sam rad koncipiran je u dva glavna dijela: raspravu i katalog. Dok ću u prvom dijelu
disertacije obraditi samo one predromaniĉke reljefe koji su temeljem izvedbenih i
ikonografskih odlika razvrstani u pojedine majstorsko-radioniĉke opuse, u katalogu ću

13
donijeti sve ulomke na kojima je saĉuvan znaĉajniji likovni sadrţaj, a koji su pronaĊeni na
podruĉju koje je omeĊeno naslovom disertacije. Njih ću prezentirati tako što ću ih razvrstati u
poglavlja koja integralno obraĊuju lokalitete na kojima su pronaĊeni, a uz to ću za svaki
pojedini lokalitet ukratko izloţiti i povijest njegova dosadašnjeg istraţivanja i pregled
znanstvenih spoznaja. Napominjem da je najveći broj ulomaka što potjeĉu s lokaliteta koji su
dosad u literaturi bili sustavno obraĊeni u kataloškim jedinicama prezentiran tako da su
svrstani u veće cjeline prema pripadnosti pojedinim sastavnim elementima liturgijskih
instalacija i arhitektonske dekoracije, dok su fragmenti koji dosad nisu bili publicirani, ili je
prilikom njihove obrade iz raznoraznih razloga nedostajalo sustavnosti, obraĊeni pojedinaĉno,
a to se u praksi odnosi samo na reljefe iz Lepura i Pridrage. TakoĊer, bez obzira što bi s ĉisto
geografske toĉke gledišta u korpus reljefâ koji se obraĊuju u ovoj disertaciji trebalo uvrstiti i
ulomke koji su pronaĊeni u gradu Kninu, oni su ovom prilikom izostavljeni iz dvaju razloga.
Prvo, jer je njihovo izvorno podrijetlo upitno budući da se pouzdano zna da su neki od njih u
Knin dospjeli prilikom obnove grada nakon mletaĉko-turskih ratova krajem 17. stoljeća; te
drugo, jer oni pokazuju najviše sliĉnosti s fragmentima predromaniĉke skulpture koji su
pronaĊeni na obliţnjim lokalitetima što se nalaze juţnije od toka rijeke Krke, a to je poloţaj
Kapitul, te više lokaliteta u selu Biskupija kod Knina.

1.3. Klesarske produkcije i način njihova definiranja

Predromaniĉka umjetnost je umjetnost kršćanstva, a njezina skulptura je skulptura

sakralnog interijera. Zbog te ĉinjenice ona je ponajprije bila vezana za obradu crkvenog
namještaja, tj. liturgijskih instalacija, dok se na eksterijeru sakralnih objekata pojavljivala vrlo
rijetko, a i tada iskljuĉivo pri ukrašavanju njihove arhitektonske dekoracije, poput nadvratnika
i dovratnikâ portala ili pak stupića, imposta i kapitelića prozora, uglavnom bifora ili trifora. 21
Do našega vremena ranosrednjovjekovna se skulptura u pravilu uspjela tek fragmentarno

21
Usporedi JAKŠIĆ, N., 1986., 17.

14
saĉuvati, a to znaĉi da ne postoji gotovo ni jedna predromaniĉka liturgijska instalacija koja se
nalazi u svom izvornom obliku i na mjestu za koje je originalno bila namijenjena. 22
Naime, vremenski period duţi od jednog milenija koji nas dijeli od nastanka
predromaniĉke arhitekture i skulpture, a koji je ĉesto bio obiljeţen vrlo burnim povijesnim
dogaĊanjima ali i neumitnim društvenim razvojem, svakako je pridonio uništavanju sakralnih
graĊevina i liturgijskih instalacija, ali i njihovoj modernizaciji i preinakama u kasnijem
vremenu, što je onda utjecalo i na stanje oĉuvanosti predromaniĉke skulpture do naših dana.
Tako je u gradovima ona do nas stigla u stanju nešto bolje oĉuvanosti, ali uglavnom
prepravljena i preupotrebljena u sekundarnoj funkciji, što otvara i veliki problem njezine
izvorne namjene i smještaja, budući da se u urbanoj sredini prema potrebi mogla vrlo lako
seliti izmeĊu većeg broja gradskih crkava, ili pak onih u bliţoj okolici. U ruralnim sredinama,
predromaniĉka je skulptura uglavnom saĉuvana na svom izvornom mjestu, jer je u većini
sluĉajeva nakon rušenja graĊevina u kojima se nalazila bila prekrivena i zaštićena zemljom, ili
je pak sekundarno korištena pri kasnijoj obnovi crkava na tim istim lokalitetima ili u njihovoj
neposrednoj blizini. Ta nam ĉinjenica uvelike pomaţe da tu skulpturu s velikom sigurnošću
prepoznamo na njezinome izvornom mjestu i poloţaju, ali s druge strane, posljedice
rušilaĉkih pohoda koji su je i "pohranili" u zemlju uvjetovali su i njezinu veliku oštećenost i
fragmentiranost.23 Isto tako, nije rijedak sluĉaj da su se u kasnome srednjem vijeku dijelovi
liturgijskih instalacija, prije svega arhitravi oltarnih ograda koji su sadrţavali posvetne natpise
hrvatskih svjetovnih i crkvenih velikodostojnika 9. stoljeća (vladara, ţupana, opata), koristili
u sekundarnoj ulozi, kao neka vrsta najizravnijeg pozivanja na tradiciju prethodnih razdoblja.
Tako je veliki broj predromaniĉkih arhitrava bio pronaĊen u zidovima kasnosrednjovjekovnih
crkava s istoga lokaliteta ili, pak, kao obloţnica grobova pojedinih kasnosrednjovjekovnih
velikaša koji su se tim ĉinom nastojali dodatno legitimirati kao svojevrsni nasljednici, u

22
Jedina in situ saĉuvana predromaniĉka crkvena instalacija jest oltarna ograda iz crkvice sv. Martina u Splitu,
sagraĊena u pregraĊenom hodniku nad sjevernim, tj. Zlatnim vratima Dioklecijanove palaĉe. Ona je, meĊutim,
kao i sama crkva skromnih dimenzija, njom dominira zabat, a prema proporcijama i razvijenoj formi nosivih
elemenata (stupići, vijenci, arhitrav), likovnom repertoaru pluteja i zabata, kao i naĉinu njihove klesarske obrade
(ponajprije ptiĉjih likova), datira se u 11. stoljeće, dakle u vrijeme "kada su predromaniĉke reminiscencije
ustupale prostor novom likovnom govoru zreloga srednjeg vijeka". Usporedi JAKŠIĆ, N., 1997c., 14, 19.
23
Usporedi JAKŠIĆ, N., 1986., 20-21.

15
kolektivnoj memoriji saĉuvanih, ĉuvenih vladarskih liĉnosti iz hrvatske povijesti ranoga
srednjeg vijeka.24
Upravo ĉinjenica da se ostatci predromaniĉke skulpture u ruralnim krajevima u pravilu
nisu raznosili s izvornih lokaliteta, uz tek neke iznimke (Biskupija kod Knina, Pridraga, Kula
Atlagić, Korlat),25 pokazat će se vrlo vaţnom ĉinjenicom, posebno na onim lokalitetima gdje
se liturgijske instalacije tijekom vremena nisu mijenjale. U potonjem će sluĉaju mogućnost
pouzdanog datiranja skulpture biti i vrlo pouzdan vremenski orijentir za gradnju
arhitektonskog objekta, dakle same crkve.26 Upravo će korištenje te znanstvene metode, tj.
traţenje suodnosa izmeĊu gradnje nekog predromaniĉkoga sakralnog objekta i vremena
nastanka njemu pripadajućih liturgijskih instalacija, dovesti do uspostavljanja analogija
izmeĊu što je moguće više fragmenata predromaniĉke skulpture s razliĉitih lokaliteta, s
posebnim naglaskom na one fragmente koji su bili pouzdano datirani nekim vladarskim
natpisom. Takav će naĉin rada i pristupa problematici, koji je, kako je već navedeno, prvi
primijenio Ivo Petricioli, da bi ga kasnije nastavila koristiti i većina istraţivaĉa hrvatske
predromaniĉke baštine, dovesti do vrlo znaĉajnih rezultata. Naime, primjena opisane metode
rada najprije je rezultirala pouzdanim datiranjem znatnog broja predromaniĉke skulpture u
kronološki okvir od svega nekoliko desetljeća, a zatim i prepoznavanjem i izdvajanjem
radioniĉkih i majstorskih opusa prepoznatljivih po naĉinu i vrsnoći izvedbe te repertoaru
korištenih ukrasnih motiva. Konaĉno, u najnovije je vrijeme na predromaniĉkim reljefima 9.
stoljeća prepoznata dvojnosti podrijetla i utjecaja likovnog repertoara, ĉime se poĉelo
razlikovati ranokršćanske od otoĉko-misionarskih likovnih motiva, što znaĉi da se u našoj
znanosti barem donekle uspjela uspostaviti i relativna stratigrafija u prouĉavanju ove
problematike, i to podjednako na vertikalnoj (kronološkoj) i na horizontalnoj (politiĉke
granice) razini.27 Prepoznavanje navedene distinkcije izmeĊu korištenih motiva na skulpturi
raspravljanoga razdoblja zasigurno moţe doprinijeti da se na temelju pouzdano datiranih
klesarskih radionica ili majstora uspiju u vremenske okvire što preciznije smjestiti i oni

24
Usporedi JAKŠIĆ, N., 1998b., 124; ISTI, 2009b., 27.
25
U tim je mjestima postojalo više crkava iz doba predromanike, odnosno iz ranijeg ili kasnijeg perioda, pa je
mogućnost razmještanja i prenošenja skulpture izmeĊu njih, ali i sakralnih objekata s obliţnjih lokaliteta bila
vrlo velika.
26
PETRICIOLI, I., 1980., 114-115; ISTI, 1984., 224-225.
27
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 16-25.

16
radioniĉki i majstorski opusi od kojih nam saĉuvani fragmenti ne sadrţe posvetni natpis koji
bi omogućio pouzdanu dataciju, ili nam se on iz nekih drugih razloga nije saĉuvao. 28
Mogućnost da se veća skupina predromaniĉkih reljefa grupira u jednu klesarsku
produkciju proizlazi dakle iz ĉinjenice da ona pokazuje odreĊenu koliĉinu istovjetnih
klesarskih rješenja koja se oĉituju pri izboru karakteristiĉnoga ornamentalnog repertoara, ali i
kvaliteti njezine izvedbe. Već je Ţeljko Rapanić upozorio na vaţnost suradnje naruĉioca
(financijera) i majstora (graditelja i skulptora) pri izgradnji predromaniĉkih sakralnih
graĊevina, smatrajući da su one produkt aktivne suradnje obaju navedenih ĉimbenika. 29
MeĊutim, iako je izbor motivike na predromaniĉkoj skulpturi uvelike zavisio o naruĉiocu, on
je svakako odraţavao i ukus vremena, ali je, u neprestanom opetovanju standardnih motiva
koji su se pojavljivali na dijelovima oltarnih ograda, unutar zadanih predloţaka posve sigurno
bilo mjesta i za osobni peĉat koji je u svoje radove mogao unijeti pojedini majstor, odnosno
klesarska radionica. To znaĉi da je majstoru-klesaru, unatoĉ strogo zadanim zahtjevima,
ostajao još uvijek znaĉajni niz nedefiniranih likovnih elemenata koji su zavisili iskljuĉivo o
njegovu naĉinu izvedbe, tj. o individualnoj klesarevoj interpretaciji zadanog motiva. 30
Navedena formulacija ne odraţava se samo u kakvoći izvedbe, dakle u kvalitetu rezanja
i klesanja kamena, nego obuhvaća i ĉitav niz pojedinih detalja koji zavise o klesarovoj
maštovitosti i inventivnosti, a išĉitava se iz naĉina oblikovanja svakog pojedinog elementa
koji saĉinjava unaprijed zadani motiv liturgijske instalacije. To primjerice znaĉi da arhitrav
oltarne ograde moţe imati dvodijelnu ili trodijelnu horizontalnu podjelu, njegove kuke mogu
biti na kratkoj ili dugoj noţici koja će biti s profilacijom ili bez nje, te konaĉno one mogu
imati veliku ili malu zavojnicu. Takva analiza koja nas dovodi do nekih detalja koji ustvari
predstavljaju svojevrsni potpis pojedinih majstora ili klesarskih radionica, moţe se, osim na
arhitravu, primijeniti i na svim ostalim dijelovima oltarne ograde, pa ako se na fragmentima
skulpture s najmanje dva ili više lokaliteta primijeti da su ti detalji posve identiĉni ili u

28
Ovdje prije svega mislim na u povijesti vrlo poznati ĉin koji se obiĉno naziva damnatio memoriae, tj.
naknadno brisanje sjećanja na nekog vladara i inog velikodostojnika ĉija je uspomena prema neĉijem nalogu
trebala biti zatrta iz kolektivne memorije. Upravo takav ĉin Nikola Jakšić je prepoznao na fragmentima skulpture
koje pripisuje tzv. Trogirskoj klesarskoj radionici. Usporedi JAKŠIĆ, N., 1997c., 25; ISTI, 2000d., 207; ISTI,
2004., 265.
29
RAPANIĆ, N., 1987., 153, 157.
30
JAKŠIĆ, N., 1986., 14, 22-24.

17
najmanju ruku sliĉni, moţe se definirati djelovanje iste klesarske produkcije. Tim se
postupkom odreĊuju i izdvajaju osnovne karakteristike u likovnom izrazu pojedinog klesara
ili radionice koja u sebi sintetizira zbir tradicija i struĉnoga znanja koji se u odreĊeno vrijeme
oĉitovao na nekom podruĉju kao posljedica kontinuiranog obrtniĉkog djelovanja. 31 Ipak, da
bismo djelovanje pojedine klesarske radionice pouzdano ustanovili na nekom geografskom
prostoru, potrebno je provesti svestranu komparativnu analizu svih detalja na što je moguće
većem broju ulomaka s razliĉitih lokaliteta, i to po mogućnosti na istim dijelovima crkvenog
namještaja, kako bi se eventualne pogreške prilikom atribucije nekoj klesarskoj radionici ili
majstoru svele na najmanju moguću mjeru.32
Većina predromaniĉkih klesarskih radionica djelatnih krajem 8. i tijekom 9. stoljeća na
istoĉnoj obali Jadrana, pa tako i na podruĉju sjeverne Dalmacije, svoje je zanatsko umijeće
baštinila iz bogate klesarske tradicije koja je još od vremena kasne antike preţivjela u obalnim
gradovima tzv. Bizantske Dalmacije (Zadar, Trogir, Split, Dubrovnik, Kotor), neovisno o
tome da li su one bile više angaţirane u navedenim urbanim sredinama jadranskoga priobalja
ili su, pak, bile zastupljenije na teritoriju hrvatske kneţevine i ostalih istoĉnojadranskih
sklavinija u njihovu zaleĊu.33 Ipak, spomenuta recentna istraţivanja uspjela su utvrditi da su
predromaniĉke klesarske radionice ili majstori iz kraja 8. i prve polovice 9. stoljeća u
oblikovanju skulpture posezali gotovo iskljuĉivo za likovnim repertoarom baštinjenim iz
ranokršćanskog nasljeĊa, ponajprije s podnih i zidnih mozaika 5. i 6. stoljeća, a skulptura s
takvim likovnim motivima ĉešća je u dalmatinskom gradu nego u hrvatskoj kneţevini. S
druge strane, otoĉko-misionarski izriĉaj, koji se oĉituje prvenstveno u virtuoznim prepletima
beskonaĉnih troprutih vrpci, na tlo je hrvatske kneţevine pristigao djelovanjem franaĉkih
misionara. To će logiĉno rezultirati i zastupljenijom primjenom takvoga likovnog izriĉaja u
potonje navedenoj politiĉkoj tvorevini nego na prostoru Bizantske Dalmacije, kao što će i
kronološki sve uĉestalije prevladavati u vremenu od sredine prema kraju 9. stoljeća kada će
gotovo u potpunosti istisnuti motiviku ranokršćanskoga likovnog repertoara.34 MeĊutim, na
temelju analize predromaniĉkog materijala kojim danas raspolaţemo, ĉini se da je, uz tek
pojedina kratkotrajna razdoblja kada je dolazilo do prekida meĊusobnih odnosa, a koja se

31
Usporedi JAKŠIĆ, N., 1986., 25; RAPANIĆ, Ţ., 1987., 157.
32
Usporedi JURKOVIĆ, M., 1992b., 68.
33
Usporedi RAPANIĆ, Ţ., 1987., 85-87.
34
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 19-22.

18
danas daju naslutiti na temelju nekih pisanih izvora, 35 razmjena umjetniĉkih iskustava izmeĊu
dalmatinskih gradova i šireg im zaleĊa bila vrlo intenzivna. Iz toga razloga vrsnoća izvedbe
pojedine klesarske produkcije, kao i repertoar njezinih motiva, uglavnom ne ovisi o tome je li
ona bila djelatna iskljuĉivo u gradu ili iskljuĉivo na teritoriju hrvatske kneţevine, jer su u obje
sredine istovremeno bile angaţirane i vrlo kvalitetne, i prosjeĉne, i loše radionice, a njihova će
zastupljenost ponajprije biti vezana uz ţelje naruĉitelja i njihovu mogućnost da izdvoje veća
ili manja financijska sredstava za opremu sakralnih graĊevina liturgijskim instalacijama. 36
Na podruĉju sjeverne Dalmacije dosad je prepoznato djelovanje pet klesarskih radionica
ili majstora iz 9. stoljeća, a njima ću, kako je već navedeno, pridodati i dvije novoprepoznate
klesarske produkcije iz kasnoga 8. ili sa samog poĉetka 9. stoljeća. Reljefi koji su im pripisani
uglavnom su zastupljeni na više lokaliteta izmeĊu Zrmanje i Krke, poput reljefa iz Klesarske
radionice iz vremena kneza Trpimira ili pak onih iz obiju radionica iz vremena kneza
Branimira (Dvorska i Benediktinska klesarska radionica). S druge strane, djelovanje
Trogirske klesarske radionice na navedenom je podruĉju prepoznato na dva, a Majstora
koljanskog pluteja tek na jednom lokalitetu, dok je angaţman novoprepoznatih produkcija
zasad sa sigurnošću utvrĊen tek na dva, odnosno tri lokaliteta u sjevernoj Dalmaciji, od kojih
grad Zadar u oba sluĉaja predstavlja jednog od njih. MeĊutim, sagledavanje cjelokupnog
opusa svake pojedine klesarske produkcije neovisno o geografskim razdjelnicama vrlo je
vaţno iz više razloga. Naime, to je ponajprije vaţno zbog postupka definiranja majstorskih i
radioniĉkih opusa, pri ĉemu je nuţno provesti detaljne usporedbe izmeĊu što je moguće više
skulptura s raznih lokaliteta koje posjeduju zajedniĉke izvedbene karakteristike, ali i zbog
ĉinjenice da s podruĉja srednje Dalmacije (Riţinice, Muć Gornji), izmeĊu brojnih ostataka
predromaniĉke skulpture, potjeĉu i dva vrlo znaĉajna fragmenta s posvetnim natpisima koji
spominju hrvatske knezove Trpimira i Branimira, a koji su bili od kljuĉne vaţnosti za
datiranje ĉak dviju klesarskih radionica: Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira i
Benediktinske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira.
Kako bi bilo posve jasno o ĉemu se u disertaciji govori, istiĉem da se pojam ''klesarska
radionica'' ili ''majstor'' koriste kako bi oznaĉili anonimnu umjetniĉku produkciju ranoga
srednjeg vijeka, a sve u svrhu okupljanja što većeg broja reljefâ srodnih morfoloških,

35
JAKŠIĆ, N., 1995a., 148; ISTI, 1997a., 45-47.
36
Usporedi JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 22.

19
sadrţajnih ili tehniĉkih znaĉajki. U tom pogledu pojam ''klesarska radionica'' bit će korišten za
imenovanje onih produkcija na ĉijim je ostvarenjima moguće prepoznati djelovanje više
klesara koji su zajedno radili, a bili su otprilike podjednakih sposobnosti i umijeća, dok je
termin ''majstor'' sadrţan u nazivu one klesarske produkcije za koju je izvjesno da je u njoj
jedan majstor-klesar imao odluĉujuću i glavnu ulogu, dok su njegovi suradnici, pomoćnici i
uĉenici najvjerojatnije obavljali tek manje zahtjevne zadatke prvenstveno vezane za pripremu
i grubu obradu kamena. Dakle, navedene ranosrednjovjekovne klesarske produkcije, neovisno
o njihovu nazivu (majstor ili radionica), definiram i obraĊujem kao organizirane graditeljsko-
klesarske pogone koji su u nekom, ne osobito dugom vremenskom periodu (otprilike
dvadesetak godina) djelovali na odreĊenim lokalitetima na kojima se traţilo njihovo umijeće i
vještina, dok pod tim pojmom nipošto ne podrazumijevam nekakve radioniĉke krugove
širokoga vremenskog raspona djelovanja, a pod ĉime bi bila podrazumijevana i sva ukupnost
tradicijskih i zanatskih vještina klesarskog posla koje u pojedinim gradovima na istoĉnoj obali
Jadrana traju u neprekinutom kontinuitetu još od staroga vijeka pa sve do današnjih dana.

20
 2. MAJSTOR ZADARSKIH AMBONA

2.1. Historijat istraţivanja

Još 1896. godine, a zatim nešto detaljnije 1901., pisao je Frano Radić o deset ulomaka
predromaniĉkih reljefa koji su desetak godina ranije pronaĊeni meĊu ruševinama nekadašnje
benediktinske crkve sv. Mihovila na groblju sela NeviĊane na otoku Pašmanu.37 Radilo se o
osam fragmenata plutejâ oltarne ograde i dvama ulomcima parapeta ambona od bijeloga
vapnenca koji su nedugo nakon pronalaska bili prebaĉeni u tadašnji Prvi muzej hrvatskih
spomenika u Kninu. Neke od njih uspjelo se po crti loma spojiti u veće cjeline, pa ih je Radić
kao takve i obradio u svom ĉlanku iz 1901. godine (T. I, 2a; T. III, 1a-b).38 MeĊutim, tom je
prigodom navedeni autor, ponajprije temeljem ikonografskih podudarnosti, meĊusobno
povezao samo ulomke plutejâ,39 ali ih nije dovodio ni u kakvu vezu s fragmentom parapeta
ambona, osim što je zbog ĉinjenice da su pronaĊeni na istom lokalitetu pretpostavio da su
pripadali nekadašnjoj crkvi sv. Mihovila koja je po njegovu mišljenju ''bila sagradjena u 9. ili
najkašnje u 10. vieku''.40 Nakon Radića, veću cjelinu neviĊanskog pluteja kratko je spomenuo
tek Ivan Ostojić u prvom i drugom svesku svoje kapitalne knjige o benediktincima u
Hrvatskoj.41 Vaţno je naglasiti da je Ostojić, pozivajući se na Bianchija, naveo kako je crkva
sv. Mihovila podignuta 1018., a posvećena 1029. godine,42 ĉime je na implicitan naĉin
osporio Radićevo mišljenje o ranijem vremenu gradnje crkve sv. Mihovila, a sami time

37
RADIĆ, F., 1896b., 179-180; ISTI, 1901a.
38
Pet ulomak uspjelo se spojiti u veću, a dva u manju cjelinu pluteja, dok su dva fragmenta ambona takoĊer
sastavljena po crti loma. RADIĆ, F., 1901a.
39
Zbog razliĉitih debljina pojedinih ulomaka Radić je zakljuĉio je da se najvjerojatnije radi o fragmentima
najmanje dvaju pluteja koji su pripadali istoj oltarnoj ogradi. Usporedi RADIĆ, F., 1901a., 85-86.
40
RADIĆ, F., 1901a., 85-86.
41
OSTOJIĆ, I., 1963., 273, 275-276; ISTI, 1964., 57.
42
OSTOJIĆ, I., 1964., 56-57.

21
otvorio i pitanje izvornog podrijetla predromaniĉkih ulomaka koji su kod nje pronaĊeni.43
Prilikom istraţivanja navedene grobljanske crkve u NeviĊanima poduzetima 1979. godine od
strane Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zadru, koji su u konaĉnici rezultirali i obnovom
same graĊevine, pronaĊeno je više predromaniĉkih reljefa. Od svih njih objavljen je samo
veći ulomak parapeta ambona (T. I, 2b), inaĉe potpuno sukladan s cjelinom parapeta koju je
objavio još Frano Radić,44 dok ostali tada pronaĊeni fragmenti predromaniĉkih pluteja, koji su
takoĊer u likovno-morfološkom pogledu identiĉni s ulomcima plutejâ publiciranim kod
Radića, nisu ni do danas objavljeni (T. III, 2a-c).45
U istraţivaĉko-konzervatorskim zahvatima koji su tijekom 1989. godine provedeni na
zadarskoj katedrali naĊeni su u nasipu s jugoistoĉne strane njezine glavne apside brojni
ulomci predromaniĉkih reljefa, od kojih je ovom prilikom vaţno spomenuti fragmente
zaobljenog parapeta ambona (T. I, 1), 46 te veći ulomak ţbuke na kojem se saĉuvao otisak
reljefnoga konjaniĉkog lika pod arkadom, a koji je izvorno pripadao jednom mramornom
pluteju (T. II, 3).47 Te je ulomke detaljno obradio Ivo Petricioli povezavši ih na likovno-

43
Unatoĉ tome što se i u novijoj literaturi još uvijek ponekad tvrdi da je rijeĉ o predromaniĉkoj graĊevini
(JURIĆ, R., 1990., 296), ĉinjenica je da najstariji dijelovi danas obnovljene grobljanske crkve sv. Mihovila na
poluotoku izmeĊu Mrljana i NeviĊana potjeĉu iz kasnoga srednjeg vijeka, a za što imamo svjedoĉanstva i u
pisanim vrelima. Naime, iako postoje podaci da je crkva sagraĊena u prvoj polovini 11. stoljeća, te da se od 11.
do 13. stoljeća bila u posjedu zadarskog samostana sv. Krševana, tek saĉuvani ostaci njezina gotiĉkog svetišta na
terenu potvrĊuju dokumentirani podatak da je 23. listopada 1384. godine zadarski plemić Krešo Civalleli
oporuĉno naloţio njezinu pregradnju. Nakon toga prednji dio crkve bio je znatno pregraĊen najvjerojatnije u 17.
stoljeću, krajem 19. stoljeća crkva je već bila ruševna graĊevina bez krova i većeg dijela zidova, a obnovljena je
u konzervatorskim radovima 1979. godine kada joj je vraćen izgled koji je imala nakon barokne pregradnje.
Usporedi HILJE, E., 2006., 67-68, s upućivanjem na svu dotad objavljenu relevantnu literaturu o raspravljanoj
crkvi.
44
Ulomak je prvi put objavljen u popratnom katalogu izloţbe Sjaj zadarskih riznica odrţane u Zagrebu 1990.
godine. KATALOG, 1990., 308, kat. br. 53.
45
Neobjavljeni fragmenti pluteja (T. III, 2a-c) koji su pronaĊeni u NeviĊanima 1979. godine smješteni su danas
u depou Arheološkog muzeja u Zadru, dok se publicirani ulomak parapeta ambona (T. I, 2b) još uvijek nalazi u
prostorijama Konzervatorskog odjela u Zadru, a ĉuva se u potpuno neprimjernim uvjetima za tako vaţan
spomenik naše ranosrednjovjekovne kulturne baštine.
46
Prvi put objavljen u: PETRICIOLI, I., 1989.
47
Zajedno s komadom ţbuke pronaĊeni su i manji ulomci izgubljenoga mramornog pluteja koji je bio
sekundarno upotrijebljen kao dio poda, i to tako da mu je poleĊina bila vidljiva, a reljef utopljen u ţbuku na

22
morfološkoj i ikonografskoj razini s fragmentima ambona iz NeviĊana na otoku Pašmanu (T.
I, 2) i s ulomcima plutejâ s antropomorfnim i inim prikazima iz Pridrage u zadarskom zaleĊu
(T. I, 3-5; T. II, 1-2; PRIDRAGA I, 1-5), te je pritom naveo kako provedena usporedba
zadarskih, neviĊanskih i pridraških reljefa dovodi do zakljuĉka ''da smo na tragu jedne
radionice, vjerojatno zadarske, koja ih je u nekom kraćem razdoblju izradila''.48 Tom je
prilikom Petricioli iznio opravdanu pretpostavku da neviĊanski ulomci takoĊer potjeĉu iz
Zadra, po njegovu mišljenju upravo iz katedrale, pa je ponudio i dvije varijante mogućega
izvornog izgleda njezina predromaniĉkog ambona.49 Nadalje, isti je autor pojedine reljefe iz
tako definiranog korpusa skulpture (npr. parapet ambona iz zadarske katedrale) usporedio s
ĉuvenom ploĉom patrijarha Sigwalda (756.-786./787.) iz krstionice katedrale u Cividaleu (T.
V, 5),50 ali i s ostalom skulpturom koja je nastala sredinom i tijekom druge polovine 8.
stoljeća na tlu Italije, poput pluteja iz Cività Castellane (T. V, 1), stranice sarkofaga iz
Gussaga (T. V, 4) i reljefa iz crkve San Saba u Rimu (T. V, 3). Uspostavljanjem tih analogija
Petricioli je zakljuĉio da je na svim tim djelima prisutan isti ''likovni jezik'', pa je temeljem
toga i zadarsko-pridraške reljefe okvirno datirao u drugu polovinu 8. ili u sami poĉetak 9.
stoljeća.51

podlozi poda glavne apside katedrale. Kako se sretnom okolnošću saĉuvao otisak reljefne strane tog pluteja, on
je iskorišten kao kalup za dobivanje vjerne kopije originala, tj. gipsanog odljeva koji je prvi put objavljen u:
PETRICIOLI, I., 1995b., 80, fig. 12.
48
PETRICIOLI, I., 1995b., 81; ISTI, 1996a., 212-213.
49
PETRICIOLI, I., 1995b., 79-80, fig. 11; ISTI, 1996a., 211, sl. 4-5.
50
Petricioli kao glavne podudarnosti izmeĊu parapeta ambona iz zadarske katedrale i Sigwaldove ploĉe u
Cividaleu navodi plitkoreljefnost i dvodimenzionalnost dekoracije, zatim stilizaciju prikaza, reduciranje tijelâ
prikazanih likova na osnovne dijelove koji su neuvjerljivo meĊusobno spojeni, naĉin oblikovanja repova
ţivotinja ĉiji se vrhovi pretvaraju u volutu, te stilizaciju lišća na biljnim vijugama. Usporedi PETRICIOLI, I.,
1989., 25; ISTI, 1995b., 81; ISTI, 1996a., 213.
51
Usporedi PETRICIOLI, I., 1989., 25-26; ISTI, 1995b., 81-82; ISTI, 1996a., 212-214. U ovom kontekstu
napominjem da je u novije vrijeme Ante Milošević iznio mišljenje da reljefi s ratnicima i konjanicima iz
Pridrage s navedenim primjercima s Apeninskog poluotoka imaju samo sliĉnosti naĉelne prirode, dok im puno
više nalikuju predromaniĉki reljefi iz sredine 9. stoljeća iz Asturije na Pirinejskom poluotoku. MeĊu njima je
posebno istaknuo konjaniĉki reljef koji je ugraĊen u unutrašnjost crkve Santa Cristina de Lena nedaleko od
Ovieda (T. V, 2), a taj se datira u vrijeme Ordonja I. (850.-866.), vladara za ĉije je vladavine navedena crkva i
podignuta. MILOŠEVIĆ, A., 2008., 190. Smatram meĊutim da ta, inaĉe vrlo opravdana usporedba, ipak ništa
bitnije ne mijenja u pogledu predloţenog datiranja zadarsko-pridraških ulomaka, jer se radi o prevelikoj

23
 S druge strane, ulomci predromaniĉkih pluteja iz Pridrage, koji su poznati ponajprije
zbog prikaza scena s ljudskim likovima (konjanik, ratnik, ''lovac na jelena''), u znanstvenoj su
literaturi prisutni još od kraja 19. stoljeća od kada su se zapravo i poĉeli pronalaziti uokolo
tadašnje ţupne crkve sv. Martina, da bi nakon toga u pravilu dospijevali u Prvi muzej
hrvatskih spomenika u Kninu. 52 Na tri pridraška reljefa s ljudskim prikazima osvrnuo se 1954.
godine Kruno Prijatelj prilikom obrade ''skulptura s ljudskim likom iz starohrvatskoga doba'',
te ih je, unatoĉ ikonografskim usporedbama s reljefima iz Italije nastalima tijekom 8. stoljeća
(Cività Castellana, San Saba u Rimu), ipak datirao u drugu polovinu ili, ĉak, u kraj 11.
stoljeća, što je argumentirao time da se ''unatoĉ totalnoj rustici'' na reljefnim prikazima osjeća
''da smo na posljednjoj etapi oslobaĊanja pleterne šeme''.53 O navedenim pridraškim reljefima
u više je navrata pisao i Ivo Petricioli koji ih je temeljem već spominjanih stilskih i
ikonografskih analogija datirao u drugu polovinu 8. ili u sami poĉetak 9. stoljeća, za fenomen
njihovih originalnih prikaza domišljato je skovao sintagmu ''antika u ranosrednjovjekovnoj
naivi'', te ih je povezao sa srodnom skulpturom iz zadarske katedrale. 54 Njegovim opaţanjima
o zajedniĉkim karakteristikama pridraških prikaza s ljudskim likovima gotovo da se nema što
nadodati, a kao posebno vaţan detalj treba istaknuti ĉinjenicu da njihova gola i
neproporcionalna tijela nezgrapnih pokreta imaju meku modelaciju ekstremiteta kojima

geografskoj udaljenosti da bi se na temelju tih analogija moglo donositi neke dalekoseţnije i konkretnije
zakljuĉke.
52
Vidi literaturu u kataloškim jedinicama od br. XIII. 1 do br. XIII. 5.
53
PRIJATELJ, K., 1954., 78-80. Pored toga, ikonografsku bliskost za neke pridraške kamene spomenike
Prijatelj nalazi i na prizorima sa stećaka, a krivo tumaĉeći jedan ulomak kao predromaniĉki ulomak s prikazom
lovca ili pastira, smatra da je na njegovu ikonografiju utjecao uvrijeţeni antiĉki kult Silvana. MeĊutim, prilikom
popravka konzerviranih ruševina šesterolisne crkve sv. Mihovila u Pridragi 2003. godine pronaĊen je donji dio
tog reljefa s uklesanim natpisom iz kojega se jasno išĉitava da je na reljefu uistinu prikazan Silvan, a ne pastir ili
Atis kako se do tada pretpostavljalo (PRIJATELJ, K., 1954., 78-80, sl. 17; PETRICIOLI, I., 1975., 113-114, T.
II, 2; ISTI, 1983., 49-51). Time se ispostavilo da je rijeĉ o naivno isklesanom kasnoantiĉkom, a ne o
predromaniĉkom spomeniku. Vidi MILOŠEVIĆ, A., 2011b., 64, bilj. 143, sl. 50. Inaĉe, o navedenom je
pridraškom reljefu prije otkrića njegova donjeg dijela pisao i Nenad Cambi koji ga je okvirno datirao u razdoblje
nakon poĉetka 3. stoljeća te je u njegovu likovnom prikazu vidio primjer kultnog sinkretizma Silvana i Atisa
(CAMBI, N., 1968b.), dok ga je Zlatko Gunjaĉa protumaĉio kao uprizorenje Silvana s ponekim ikonografskim
pogreškama, tj. s pogrešnim kombiniranjem njegovih karakteristiĉnih atributa. GUNJAĈA, Z., 1977., 178, bilj.
7.
54
PETRICIOLI, I., 1975.; ISTI, 1983., 47-52; ISTI, 1995b., 81-82); ISTI, 1996a., 212-213.

24
upadljivo nedostaje skeletnost,55 a to je i najuoĉljivija razlika u odnosu na uobiĉajeni naĉin
prikazivanja ljudskih likova u osvitu romanike na kojima će izvedba strukture ljudskih i
ţivotinjskih tijela dosegnuti znatno veći stupanj anatomskog realizma. Na tragu Petriciolijevih
zakljuĉaka o zadarskim, neviĊanskim i pridraškim reljefima pisao je više puta i Nikola
Jakšić,56 koji je, jednako kao i Emil Hilje,57 iznio vrlo uvjerljivu pretpostavku da ulomci
parapeta ambona iz NeviĊana potjeĉu iz zadarske crkve sv. Krševana. 58 Jakšić još smatra da
su oba zadarska parapeta (i onaj iz katedrale i onaj iz Sv. Krševana) pripadala tipu ambona na
kojemu se te zaobljene ploĉe nisu protezale od poda graĊevine, već su se dizale samo nad
razinom povišenog podesta koji je bio podignut na vidljivom stupu ili, pak, stupovima.59
Nadalje, u pogledu datacije ambona iz zadarske katedrale navedeni autor kaţe sljedeće: ''Iako
posjeduje sve stilske osobine skulpture sredine 8. stoljeća, dopušteno je zakljuĉiti da je ovaj
ambon nastao nešto poslije, na poĉetku 9. stoljeća, u trenutku kada je Zadar nakratko
priznavao franaĉkog vladara, jer je upravo tada mogao biti ostvaren tješnji dodir s jakim
vjerskim središtima pod franaĉkom upravom kao što su to Cividale i Akvileja''.60 S ovim
Jakšićevim mišljenjem u potpunosti su se sloţile Silvia Lusuardi Siena i Paola Piva, koje su
pored toga još jedanput istaknule veliku sliĉnost zadarskih ambona (T. I, 1-2) i Sigwaldove
ploĉe iz Cividalea (T. V, 5).61 U novije vrijeme o raspravljanim ulomcima iz Pridrage i Zadra
pisao je i Ante Milošević koji ih je u svojim radovima uglavnom koristio za stilske i
ikonografske usporedbe prilikom obrade nekih, po njegovu mišljenju, ranosrednjovjekovnih
55
PETRICIOLI, I., 1975., 113; ISTI, 1983., 48-49. Kao dodatne pojedinosti u prikazivanju navedenih likova isti
autor istiĉe i naĉin oblikovanja glava s licima prikazanima u profilu, s oštrim i povijenim nosom te šiljatom
bradom.
56
Posljednji put u: JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 26, 86-94, kat. br. 011-015, s popisom sve dotadašnje
relevantne literature.
57
HILJE, E., 2006., 68.
58
Naime, crkva sv. Mihovila u NeviĊanima bila je u posjedu zadarske benediktinske opatije sv. Krševana sve do
njezina ukinuća, a za tu tvrdnju postoje i vrlo rana pisana svjedoĉanstva. Usporedi OSTOJIĆ, I., 1964., 56-58;
HILJE, E., 2006., 67, bilj. 47; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 89.
59
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 86-89. Za vizualnu predodţbu takvog tipa ambona moţe posluţiti crteţ
predloţenog izgleda ranokršćanskog ambona iz katedrale u Poreĉu kojega je u svom ĉlanku iz 1995. objavila
Pascale Chevalier. CHEVALIER, P., 1995., 129, fig. 9.
60
JAKŠIĆ, N., 2000d., 202; KATALOG, 2000a., 154-155, kat. br. III. 46; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. -
JURKOVIĆ, M., 2001., 42; JAKŠIĆ, N., 2001., 184.
61
LUSUARDI SIENA, S. - PIVA, P., 2002., 303-304.

25
reljefa iz srednje Dalmacije te Bosne i Hercegovine, a što se ponajprije odnosi na reljef koji je
uzidan u proĉelju crkve Uznesenja Blaţene Djevice Marije u Ţrnovnici kod Splita. 62 Iz
njegovih je ĉlanaka za ovu prigodu potrebno istaknuti zakljuĉak da izgubljeni dio mramornog
pluteja iz zadarske katedrale naĉinom izvedbe pokazuje ponešto naivniji likovni izraz u
odnosu na reljefe iz Pridrage,63 pa se iz takvog njegova promišljanja da shvatiti da ih ne
smatra djelima istoga majstora, tj. klesarske radionice. Nadalje, Milošević je prvi primijetio
da na dvama pridraškim reljefima prikazi konja i lava imaju naglašene faluse, tj. spolovila u
erekciji (T. I, 5; T. II, 2; PRIDRAGA I, 3-4), pa je na temelju toga iznio vrlo intrigantnu
pretpostavku da je moguće rijeĉ o preţitcima starih poganskih kultova (izmeĊu ostaloga i
kulta antiĉkog boţanstva plodnosti Silvana), koji su svojevrsnim ikonografskim sinkretizmom
pretvoreni u kršćansku interpretaciju simboliĉkog prikaza uskrsnuća.64

2.2. Likovno-morfološke i ikonografske karakteristike

Iako je već Ivo Petricioli nakon usporedbe gore navedenih kamenih spomenika iz Zadra,
NeviĊana i Pridrage ustvrdio da se nalazimo na tragu jedne klesarske radionice, 65 nakon
iznošenja takve pretpostavke nije bilo ozbiljnijih pokušaja da se njegovi inicijalni zakljuĉci
pokušaju dodatno osnaţiti ili pak opovrgnuti.66 Razloge za izostanak ozbiljnijih reakcija na
iznesene Petriciolijeve zakljuĉke moguće je traţiti u ĉinjenici da dobar dio predromaniĉkih
ulomaka pronaĊenih u NeviĊanima i Pridragi još uvijek nije publiciran niti detaljnije obraĊen,
pa je nedostatak uvida u kompletan zadarsko-pridraški materijal zasigurno onemogućavao i
daljnja istraţivanja u tom pravcu. Većinom je rijeĉ o kamenim spomenicima koji su tijekom
sedamdesetih, a manjim dijelom i u drugoj polovini devedesetih godina 20. stoljeća

62
Usporedi MILOŠEVIĆ, A., 2008.; ISTI, 2011b.; ISTI, 2012.
63
MILOŠEVIĆ, A., 2008., 191.
64
MILOŠEVIĆ, A., 2011b., 63-65, sl. 48. 1-2.
65
PETRICIOLI, I., 1995b., 81; ISTI, 1996a., 212-213.
66
U tom pogledu primjedba Ante Miloševića da gipsani odljev izgubljenog mramornog pluteja iz zadarske
katedrale naĉinom izvedbe pokazuje ponešto naivniji likovni izraz u odnosu na reljefe iz Pridrage predstavlja
jedinu iznimku, koja je kao takva vaţna bez obzira koliko se o nekim njezinim pojedinostima moţe raspravljati.
MILOŠEVIĆ, A., 2008., 191.

26
pronalaţeni uokolo crkava sv. Martina u Pridragi i sv. Mihovila u NeviĊanima, da bi nakon
toga dospijevali na ĉuvanje u Konzervatorski odjel u Zadru ili, pak, u Arheološki muzej u tom
gradu. Nakon njihove obrade i sagledavanja cjelokupnog korpusa srodnih
ranosrednjovjekovnih reljefa koji izvorno potjeĉu iz Zadra i Pridrage (ulomci pronaĊeni u
NeviĊanima prema svim dosadašnjim saznanjima tamo su u nekom trenutku dospjeli iz
Zadra), moguće je iz njega izdvojiti opus jedne vrlo zanimljive i osebujne klesarske
produkcije za koju bi, zbog izrazitih individualnih karakteristika primjetnih ponajprije u
naĉinu izvedbe njezinih djela, bilo uputno koristiti termin ''majstor''. Zbog toga, ovom
prilikom predlaţem da se navedena klesarska produkcija po svojim najreprezentativnijim
umjetniĉkim ostvarenjima imenuje kao Majstor zadarskih ambona.
Ulomci koji se zasad mogu prepoznati kao radovi tog majstora pripadaju parapetima
ambona, te plutejima, pilastima, kapitelima i arhitravima oltarne ograde. Na svim saĉuvanim
fragmentima na općoj je razini izvedbe primjetan vrlo nesiguran, gotovo drhtav duktus
klesanja koji ostavlja izrazito tanke, mada ponekad i dosta duboko urezane linije na površini
reljefâ, dok je s druge strane zamjetna i djelomiĉna voluminoznost isklesanih motiva koja je
podjednako vidljiva u visokom izdizanju iz podloge, ali i u suptilnom zaobljivanju forma
njihovih rubova. Takav naĉin klesanja na površini pluteja izaziva naglašenu, pa samim time i
dinamiĉnu igru svjetla i sjene, a tom dojmu dodano doprinosi i za predromaniĉke reljefe inaĉe
vrlo rijetka pojava korištenja isvrdlanih rupa u svrhu dodatnog ukrašavanja isklesanih motiva.
Opisana kombinacija dubokog klesanja na nekim dijelovima kamene površine u svrhu
postizanja što veće reljefnosti prikazanog motiva kod ovoga klesara stoji u ĉistoj opreci s
minucioznim, ali vrlo plitko izvedenim površinskim oblikovanjem pojedinih detalja na
epidermi reljefâ, a što je posebno vidljivo na dvama saĉuvanim ulomcima kapitela oltarne
ograde iz Pridrage (T. IV, 2-3; PRIDRAGA II, 11-12). S ikonografske toĉke gledišta Majstor
zadarskih ambona ima vrlo širok dijapazon korištenih likovnih motiva, od tipiĉno
ranokršćanskih prikaza kriţeva po arkadama, Salomonovih ĉvorova te dvoprutih ili troprutih
pletenica, preko raznih palmeta, rozeta i biljnih vitica, zatim zoomorfnih i antropomorfnih
likova koji su u pravilu smješteni unutar meĊusobno uĉvorenih troprutih kruţnica, te
kvadratnih i pravokutnih polja, pa sve do ĉisto geometrijskih motiva koji su oblikovani od
mjestimice gustoga, ali na nekim mjestima i rahloga naĉina preplitanja beskonaĉnih troĉlanih
traka.

27
 Parapet ambona iz zadarske katedrale (T. I, 1), i onaj koji najvjerojatnije potjeĉe iz
crkve sv. Krševana (T. I, 2), imaju identiĉan zaobljen oblik te posve jednaku koncepcijsku
podjelu dekorativne površine. Oba su bila podijeljena na pravokutne kasete, i to
najvjerojatnije rasporeĊene u dva reda s po tri kasete, što bi znaĉilo da ih je izvorno na svakoj
ploĉi bilo ukupno šest.67 Na bolje saĉuvanom ulomku iz katedrale navedene su kasete s lijeve,
donje i desne strane bile obrubljene širokim i neprofiliranim rubnim letvama koso zasjeĉenih
rubova u pravcu glavnoga ukrasnog polja, dok je vrh parapeta obrubljivala široka traka
ispunjena dvotraĉnom dvoprutom pletenicom koja je ispunjala i ostali prostor koji je ostajao
izmeĊu kaseta. Vrlo je vaţno naglasiti da se većim dijelom radi o dvoprutoj pletenici s po
jednom isvrdlanom rupicom u središtu svakoga zavoja, ali u prostoru izmeĊu prvih dviju
kaseta na lijevoj strani parapeta ta dvopruta pletenica prelazi u pletenicu ĉije su obje trake
saĉinjene od triju prutova. Navedena zanimljivost moţe se primijetiti i na fragmentu jednog
od parapetâ ambona iz Sv. Krševana (T. I, 2b), 68 dok je na saĉuvanim ulomcima pridraških
arhitrava vidljiva jedino dvotraĉna dvopruta (T. IV, 1; PRIDRAGA II, 13-15), a na
fragmentima plutejâ iz tog sela iskljuĉivo dvotraĉna tropruta pletenica (T. III, 3-4;
PRIDRAGA I, 6-8). Kasete katedralnog ambona ispunjaju razni motivi, pa se tako u
središnjem polju gornjega reda nalazi grĉki kriţ ĉiji je osnovni oblik ponovljen urezivanjem
još jedne tanke linije u njegovoj unutrašnjosti. Lijevo od kriţa smješten je prikaz pauna, a isti
se motiv temeljem manjih saĉuvanih ostataka moţe naslutiti i u kaseti desno od središnjeg
polja. U donjim redu kasetâ parapeta prikazani su simboli triju tetramorfa, pa se tako u
središtu nalazi Markov lav, lijevo od njega tele sv. Luke, a desno Matejev imago hominis.
Naĉin izvedbe tih motiva vrlo je specifiĉan. Naime, sve njih unatoĉ razlici u impostaciji i
općoj razini stiliziranosti svakog pojedinog lika, povezuje zanimljiv naĉin obrade površine na
kojoj je, oĉito namjerno, gradirana razina izvedbe detalja na svakom prikazu. Tako su
67
Ovom prilikom prihvaćam prijedlog za rekonstrukciju parapetâ ambonâ koji je predloţio Nikola Jakšić, a koji
se razlikuje od obiju varijanti koje je ponudio Ivo Petricioli (parapeti s ĉetiri ili s pet redova kaseta po visini).
Jakšićeva rekonstrukcija zasniva se na zakljuĉku da je rijeĉ o ulomcima dvaju ambona iz dviju zadarskih crkava
(katedrala, Sv. Krševan), te da su njihovi parapeti pripadali niskom tipu ploĉa koje su karakteristiĉne za ambone
podignute na kolonama. JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 26, 86-89.
68
Naime, prema već spomenutom prijedlogu Nikole Jakšića, svaka je zaobljena ploĉa ambona imala po tri kasete
rasporeĊene u dva reda, pa u tom sluĉaju dva saĉuvana ulomka parapeta iz Sv. Krševana ne bi mogla pripadati
istoj ploĉi, već je najvjerojatnije rijeĉ o dijelovima dvaju parapeta istog ambona. JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008.,
88.

28
paunovima gotovo u potpunosti, doduše u stiliziranoj formi, izvedeni svi dijelovi tijela, dok su
na Matejevu simbolu, koji je jedini prikazan frontalno do pojasa, detaljnije obraĊena samo
krila uz krajnje jednostavnu naznaku oĉiju, nosa i usta na njegovoj okruglastoj glavi, a ostatak
tijela gotovo mu je u potpunosti gladak, iako se pomnijim promatranjem na njemu ipak mogu
primijetiti i sitni urezi koji podsjećaju na zareze. S druge pak strane, Markov je lav bio
izveden krajnje stilizirano, u profilu, s glavom koja je praktiĉki spojena s njegovim
''nakostriješenim'' krilom, a iz tako oblikovanog tijela izlaze dvije potpuno atrofiĉne prednje
noge kojima ţivotinja drţi knjigu. Posebno je zanimljivo da je površina tijela tog krilatog lava
u potpunosti glatka, s izuzetkom jedne urezane linije koja prati osnovni oblik
pojednostavljenog mu krila, a na njegovoj glavi samo su nemarno naznaĉeni zubi s jezikom,
jedno oko i uši na vrhu.
Iste varijacije u obradi površine prikazanih zoomorfnih likova vidljive su i na lošije
saĉuvanim fragmentima parapetâ ambona iz Sv. Krševana (T. I, 2) koji je imao identiĉnu
koncepcijsku podjelu dekorativne površine kao i parapet katedralnog ambona, s tom razlikom
da su unutar njegovih pet djelomiĉno saĉuvanih kaseta izvedeni neki drugi motivi, poput
hipogrifa, pauna koji kljuca S-viticu, ptice grabljivice koja kandţama grabi neku ptiĉicu,
zatim jedne ptice u letu, te vjerojatno prikaza Agnus Dei. Potpun ili djelomiĉan izostanak
izvedbe detalja primjetan je i na većini fragmenata s prikazima ratnika (T. I, 3; PRIDRAGA I,
1), konjanikâ (T. I, 4-5; PRIDRAGA I, 3, 5) i jednog ĉetveronošca (T. II, 2; PRIDRAGA I,
4)69 koji su pripadali predromaniĉkim plutejima oltarne ograde iz ranokršćanske crkve sv.
Martina u Pridragi, mada se meĊu ostacima tih pluteja saĉuvao i fragment s prikazom ptice
kojoj su svi dijelovi tijela detaljno izvedeni (T. II, 1; PRIDRAGA I, 2). Motivi na pridraškim
plutejima smješteni su unutar uĉvorenih troprutih kruţnica, kvadrata i pravokutnika, a središta
njihovih ĉvorova takoĊer su oznaĉena s po jednom isvrdlanom rupicom. Upravo korištenje
uĉvorenih kvadratnih i pravokutnih polja ispunjenih raznim motivima na koncepcijskoj razini
povezuje pridraške pluteje s ulomcima koji su pronaĊeni u NeviĊanima, a koji vjerojatno
potjeĉu iz zadarskog Sv. Krševana (T. III, 1-2). Naime, na mogućnost da se radi o djelima iste

69
Tijelo ovoga ĉetveronošca, vjerojatno lava, obraĊeno je na vrlo zanimljiv naĉin. Naime, njegove noge i straţnji
dio tijela nisu obraĊeni, tj. glatki su, jednako kao i ostatak donjeg dijela repa iz kojeg je vidljivo da se savijao
prema naprijed. Otprilike po sredini ĉetveronošĉeva tijela sa sedam isvrdlanih rupica izvedena je krivudava
okomita linija, a od nje je pak, prema prednjem dijelu tijela polukruţnim urezima naznaĉeno krzno, tj. lavlja
griva.

29
klesarske produkcije upućuju i poluvaljkasto izvedeni prutovi troprutih traka na tim
fragmentima, zatim naĉin oblikovanja jednoga neobiĉnog pauna kojemu je rep savijen uz
kraljeţnicu kao da je rijeĉ o vjeverici a ne o ptici (T. III, 1a), te motiv srcolikog lista koji je
inaĉe dvaput ponovljen na ploĉi ambona zadarske katedrale (T. I, 1), a kojega nalazimo i uz
kruţnicu u kojoj je smješten prikaz ratnika s ulomka jednog od pluteja iz Pridrage (T. I, 3;
PRIDRAGA I, 1). Kako je već zakljuĉio Radić, u sluĉaju neviĊanskih fragmenata
najvjerojatnije je rijeĉ o dijelovima dvaju pluteja ĉija je dekorativna površina bila podijeljena
na reljefno istaknutiji vijenac ispunjen gustim prepletom troprutih traka u vrhu, te glavno
polje na kojemu su u tri reda bili rasporeĊeni nizovi uĉvorenih pravokutnih kaseta troprute
profilacije ispunjeni raznim geometrijskim, biljnim i zoomorfnim motivima u nešto plićem
reljefu.70
Drţim da svi opisani zadarski i pridraški ulomci svojim u pravilu naglašenim
izdizanjem iz podloge, plitkom reljefnošću, jednako zaobljenim rubovima isklesanih motiva,
naivnim izrazom, ali i sliĉnom ikonografijom, pokazuju uoĉljivu srodnost s izgubljenim
mramornim plutejem iz zadarske katedrale koji je nam je poznat u gipsanom odljevu (T. II,
3).71 Naime, taj reljef ne pokazuje ništa manju, ali ni veću kvalitetu izvedbe u odnosu na već
raspravljane fragmente, osim što nešto hrabriji pokušaj klesara da prikaţe konjanika-ratnika u
zaokretu prilikom izvlaĉenja maĉa stvara naglašeniji dojam nezgrapnosti u njegovoj
impostaciji. U tom je pogledu za atribuciju tog pluteja Majstoru zadarskih ambona
problematiĉnije postojanje i izvedba nekih drugih detalja, poput neuobiĉajene kompozicije od
dvaju superponiranih redova arkada s razliĉitim motivima unutar njih, te više drugih
pojedinosti kao što su, primjerice, pletenice bez profilacije, široki kapiteli arkada ĉije kutne
volute naglašeno strše u prostor, ili, pak, kuke na kratkim noţicama bez isvrdlanih rupica u
središtima koje ispunjaju luk jedne od arkada. MeĊutim, kada se neki drugi detalji, poput
naĉina oblikovanja kriţa ili izvedbe biljnih vitica, usporede s pojedinostima motivâ na
prsobranima ambona i ostalim ulomcima plutejâ iz Zadra i Pridrage, uoĉljive su i evidentne
sliĉnosti koje se mogu smatrati karakteristiĉnim rukopisom našega majstora, dok je sve

70
Iako fragmenti pluteja pronaĊeni 1979. godine uokolo crkve sv. Mihovila u NeviĊanima zbog istih dimenzija,
naĉina izvedbe i korištenih motiva neosporno pokazuju da su pripadali istoj cjelini kao i ulomci koje je krajem
19. i poĉetkom 20. stoljeća objavio Frano Radić, ni jedan od njih, naţalost, ne moţe se po crti loma spojiti s tim
već publiciranim fragmentima ili spojenim cjelinama (T. III, 1-2).
71
O ovoj problematici Ante Milošević je iznio potpuno drukĉije mišljenje. Vidi MILOŠEVIĆ, A., 2008., 191.

30
prisutne razlike moguće objasniti njegovom inventivnošću i širokim repertoarom korištenih
motiva koje, zbog uvijek nuţne sumnjiĉavosti i opreza, nije moguće sa sigurnošću ''pohvatati''
na malom broju njegovih saĉuvanih reljefa. Zbog toga ću pripisivanje zadarskoga mramornog
pluteja Majstoru zadarskih ambona ostaviti otvorenim, ali ću zbog identiĉnog naĉina
oblikovanja kuka s njim direktno povezati kapitel koji takoĊer potjeĉe iz zadarske katedrale
(T. II, 4), a kojega Pavuša Veţić smatra kapitelom nekog ciborija iz katedrale ili rotonde sv.
Trojstva (Sv. Donat) iz druge polovine 8. stoljeća.72 Taj je kapitel ukrašen neuobiĉajenim
dekorativnim motivima, poput polja malih našiljenih kvadratića, voluminoznih kutnih voluta
pod kojima se nalaze i aţurirani dijelovi kapitela, te cik-cak trake koja okruţuje njegov donji
dio, tj. mjesto prelaska u stup.73
S nešto većom sigurnošću u vezu s Majstorom zadarskih ambona moguće je dovesti
jedan ulomak koji je pronaĊen u zadarskoj katedrali (T. II, 5), a za kojega se s oprezom
pretpostavlja da je rijeĉ o arhitravu,74 iako se ni takvo prepoznavanje njegove izvorne funkcije
ne ĉini uvjerljivim.75 Na njemu su prikazana dva suĉeljena pauna koja kljucaju središnji motiv
Drva ţivota. Osim što dugi i neobiĉno svinuti vratovi pauna podsjećaju na prikaz te ptice koji
je isklesan na jednoj od arkada Mauricijeva ciborija u Novigradu, 76 na ovom je reljefu uoĉljiv
niz karakteristiĉnih detalja koji upućuju na mogućnost njegova atribuiranja navedenoj
klesarskoj produkciji. Odnosi se to ponajprije na nespretnu impostacija ptiĉjih tijela, zatim na
minimalne naznake oĉiju, kljuna i krune na njihovim glavama, ali i na ĉinjenicu da je tijelo
desnog pauna prikazano bez ijednog detalja ptiĉje anatomije, dok su na lijevom primjerku svi
ti detalji u potpunosti izvedeni, definirani tankim urezanim linijama koje odaju ''drhtav''
duktus klesanja, a uz to su prilikom njihove izvedbe korištene i isvrdlane rupice.
Pored pluteja s prikazima ljudskih i ţivotinjskih likova koji su smješteni unutar
uĉvorenih troprutih kruţnica, kvadrata ili pravokutnika, Majstor zadarskih ambona u Pridragi

72
S tim kapitelom Veţić povezuje još jedan srodan primjerak koji je 1972. godine pronaĊen u crkvi sv. Donata.
VEŢIĆ, P. - LONĈAR, M., 2009., 78-79.
73
Kapitel je prvi put objavio i ukratko opisao Ivo Petricioli u svom ĉlanku iz 1995. godine, te ga je tom prilikom,
kao i ostale stilski mu srodne ulomke iz zadarskog episkopalnog kompleksa, datirao u drugu polovinu 8. stoljeća.
PETRICIOLI, I., 1995b., 77-78, fig. 8.
74
PETRICIOLI, I., 1995b., 78, fig. 7.
75
PETRICIOLI, I., 1995b., 78, fig. 7.
76
Za usporedbu vidi npr. JURKOVIĆ, M., 1995a., 143, fig. 5.

31
je isklesao i pluteje s potpuno drukĉijom kompozicijom i likovnim prikazima. Naime,
saĉuvala su se tri ulomka najvjerojatnije dvaju pluteja oltarne ograde koji su imali identiĉnu
dekoraciju (T. III, 3-4; PRIDRAGA I, 6-8),77 a radilo se o motivu dviju priljubljenih arkada sa
zajedniĉkim središnjim pilastrom koji je, jednako kao i ostala dva stupića arkada, bio ukrašen
troprutim dvopletom u središtu ĉijih su zavoja svrdlanjem probušene rupice. Na vrhovima tih
pilastara nalazili su se kapiteli koji su u središnjem dijelu imali trostruko profilirani šiljati
listić, a njemu s obje strane izlazila je po jedna dvopruta trakica ĉiji se vrh zavijao prema vani
formirajući volutu. Središta obiju voluta takoĊer su bila ukrašena isvrdlanom rupicom. Na
kapitele stupića nalijegali su lukovi arkada, s tim da je iz kapitela središnjeg stupića u
razliĉitim smjerovima izlazio po jedan luk ukrašen troprutom pletenicom s isvrdlanim ''oĉima''
koja je bila obrubljena tankom rubnom letvom samoga luka. Pod tako izvedenim arkadama
bio je smješten po jedan latinski kriţ, a ispod svakog kraka njegove vodoravne haste nalazila
se palmeta. MeĊuprostor izmeĊu vodoravnih hasta kriţeva, gornjih krakova njihovih okomitih
hasta i lukova arkada popunjavali su motivi višelatiĉnih rozeta, zvjezdoliki oblici izrazito
voluminozne obrade ili pak ptice. U središtu rozete i zvjezdolikih motiva nalazila se isvrdlana
rupa. Sami kriţevi bili su obrubljeni tankim neprofiliranim letvama koje su se na prijelomima
lagano zašiljivale, a unutar njih takoĊer je tekla dvotraĉna tropruta pletenica s isvrdlanim
''oĉima''. Pored toga, sjecište okomite i vodoravne haste kriţeva bilo je naglašeno s pet
simetriĉno rasporeĊenih rupica koje su svojim rasporedom tvorile zamišljeno slovo X. Na
temelju saĉuvanoga lijevog ruba na jednom od fragmenata pluteja koji do sada nije bio
objavljen, moţe se pretpostaviti da su glavna polja tog tipa pluteja zatvarale nešto šire rubne
letve bez profilacije.
Od ostalih dijelova oltarne ograde koji se mogu pripisati Majstoru zadarskih ambona u
Pridragi su pronaĊeni ulomci pilastara, kapitela i arhitrava. Prama saĉuvanoj graĊi ĉini se da
je navedena klesarska produkcija pilastre ukrašavala sloţenim geometrijskim prepletima, od
kojih je za jedan tip pilastara koristila ukras od gustog mreţišta saĉinjenog od uĉvorenih,
vijugavih i isprepletenih troprutih traka izmeĊu kojih je, na pojedinim mjestima, tehnikom

77
Grafiĉku rekonstrukciju jednog od tih pluteja s umetnutim crteţima dvaju mu pripadajućih ulomaka, objavio je
1996. godine Pavuša Veţić, a u kontekstu ovoga poglavlja korisno je citirati njegovo zapaţanje da ''kameni
namještaj iz crkve (sv. Martina u Pridragi, nadopuna I. J.), s obiljeţjima plastike ranoga predromaniĉkog
razdoblja, svjedoĉi da je i ta bogomolja bila u upotrebi u ranom srednjem vijeku''. VEŢIĆ, P., 1996., 94-95, sl.
18.

32
svrdlanja izbušeno nekoliko rupica (T. IV, 4; PRIDRAGA II, 10), dok je drugi tip pilastara
imao dekoraciju saĉinjenu od vertikalno rasporeĊenih, a vjerojatno i uĉvorenih, troprutih
kruţnica koje su dodatno bile isprepletene s po ĉetiri pereca formirana od iste troprute trake
(T. IV, 5; PRIDRAGA II, 9). Kapiteli su, pak, imali dvozonsku podjelu (T. IV, 2-3;
PRIDRAGA II, 11-12), pa je tako njihova donja zona bila ispunjena nizom voluminozno
oblikovanih arkada izvedenih od dvoprute vrpce s po jednom isvrdlanom rupicom u vrhu, a
trokutasti prostor koji se izmeĊu njih stvarao bio je ispunjen s ĉetiri manje horizontalne
letvice koje su se progresivno širile od dna prema vrhu. Ispod niza arkada koje su okuţivale
donji dio kapitela nalazio se prsten ispunjen nizom perli (kuglica) koje su s gornje i donje
strane bile omeĊene s po jednom tankom neprofiliranom letvicom. Prsten s kuglicama
odvajao je kapitel od kolone s kojom je bio isklesan u istom komadu kamena. U gornjem
dijelu kapitela, na svakoj njegovoj strani, bile su smještene po dvije simetriĉno postavljene
kutne volute koje su izlazile iz središnje tordirane letve, a kapitel je završavao tankom ploĉom
abakusa. Nadalje, temeljem triju saĉuvanih ulomaka arhitrava iz Pridrage (T. IV, 1;
PRIDRAGA II, 13-15) moţe se spoznati naĉin na koji je ovaj majstor oblikovao i te dijelove
oltarne ograde. Tako njegovi arhitravi odaju izrazitu sliĉnost u obradi s nekim dijelovima
zadarskih parapeta ambona, a to je ponajprije vidljivo u naĉinu definiranja dvotraĉne dvoprute
pletenice koja ispunja donje ukrasno polje na fragmentima pridraških arhitrava, mada i naĉin
oblikovanja voluta kuka iz njihovih gornjih zona podsjeća na sliĉno oblikovane S-motive na
parapetu ambona iz zadarske katedrale (T. I, 1), ili pak na isti motiv s ulomka pluteja s
prikazom ptice iz Pridrage (T. II, 1; PRIDRAGA I, 2). Inaĉe, zona kuka na arhitravima bila je
tankom neprofiliranom letvom odvojena od njihova donjeg pojasa s pletenicom, kuke su
imale troprute noţice koje su se lagano proširivale u dnu, a središta njihovih zavojnica
dodatno su bila ukrašena s po jednom isvrdlanom rupicom.

* * *
Zakljuĉno se moţe naglasiti da je oĉito rijeĉ o vrlo inventivnom majstoru koji je
''drhtavim'' potezima dlijeta definirao razliĉite likovne kompozicije krhkih formi. MeĊu njima
posebno se istiĉu prikazi s ljudskim likovima koji će upravo u vrijeme djelovanja tog majstora
poĉeti uzmicati pred iskljuĉivo vegetabilnim i geometrijskim, a manjim dijelom i zoomorfnim
likovnim repertoarom reljefâ zreloga predromaniĉkog stila. Potonje navedena motivika vratit
će se ''na velika vrata'' u medij klesarstva tek u osvit romaniĉkog razdoblja, ali tada uglavnom

33
u sloţenijim narativnim ciklusima te s puno naprednijim i anatomski toĉnijim oblikovanjem
ljudskoga tijela. Osim ĉvrstih stilskih analogija koje su već uspostavljene izmeĊu djela
Majstora zadarskih ambona i brojnih italskih reljefa iz sredine i druge polovine 8. stoljeća, na
ranu dataciju njegovih klesarija upućuje i prisutnost svjetovnih prizora koji su jednim dijelom
moţda bili proţeti i ostacima poganskih vjerovanja, a koji nisu bili prisutni u
ranosrednjovjekovnoj skulpturi na istoĉnoj obali Jadrana tijekom 9. stoljeća. TakoĊer,
koncepcijska podjela ukrasne površine pojedinih pluteja te klesarske produkcije na sustav
uĉvorenih kvadrata i pravokutnika predstavlja svojevrsnu reminiscenciju na uobiĉajeni
smještaj raznolikih motiva na ranokršćanskim podnim mozaicima unutar kvadratnih i
pravokutnih polja. Pored svega navedenog, na raniju dataciju raspravljanih reljefa moţda
dodatno ukazuje i ĉinjenica da je djelovanje našeg majstora uoĉeno u Zadru i Pridragi, dakle u
jednom gradu Bizantske Dalmacije te u srednjovjekovnom selu Dolcu koje se tijekom 9.
stoljeća neosporno nalazilo na teritoriju ranosrednjovjekovne hrvatske kneţevine, pa se ĉini
da su svi ti reljefi nastali kao posljedica jedinstvenog projekta u vrijeme kada su i Zadar i
Pridraga pripadali istoj crkvenoj dijecezi (Zadarska biskupija), a najvjerojatnije i u razdoblju
kada su priznavali istu politiĉku vlast (neovisno je li to bila bizantska ili kratkotrajna franaĉka
vlast s poĉetka 9. stoljeća), dakle prije sklapanja Aachenskog mira iz 812. godine.
Naime, ovom prilikom napominjem da su pridraški reljefi ukrašavali unutrašnjost
ranokršćanske sakralne graĊevine iz 5. i 6. stoljeća koja je bila neprekidno u funkciji tijekom
''tamnog razdoblja'' seobe naroda, da bi bez ozbiljnijih oštećenja doĉekala i uspostavljanje
hrvatske kneţevine pod franaĉkim patronatom u prvoj polovini 9. stoljeća. Zbog toga bi
nastanak zadarsko-pridraških djela našega majstora moţda trebalo sagledati i u širem
kontekstu nedavno iznesenih promišljanja Nikole Jakšića da je bizantska vlast u zaleĊu
dalmatinski gradova u dobroj mjeri bila prisutna i tijekom ''tamnog razdoblja'' 7. i 8. stoljeća,
ili se to barem moţe tvrditi za uţe podruĉje uz glavnu prometnicu koja je Nin i Zadar
povezivala s Kninom (Via magna), a uz koju je registrirana većina ranokršćanskih crkava koje
su ''preţivjele'' sve do 9. stoljeća, tj. do vremena doseljenja Hrvata i formiranja nove politiĉke
tvorevine na tom podruĉju.78
Moţe se primijetiti da su neki spomenici iz Zadra s oprezom pripisani Majstoru
zadarskih ambona [izgubljeni mramorni plutej, arhitrav (?) i kapitel iz zadarske katedrale, te

78
Usporedi JAKŠIĆ, N., 2008a.

34
pluteji iz Sv. Krševana], a razlog tome svakako je i ĉinjenica da je njegovo djelovanje zasad
bilo moguće prepoznati na samo dva lokaliteta. Na to se dalje nadovezuje i mali broj
saĉuvanih ulomaka za koje se sa sigurnošću moţe tvrditi da ih je isklesao upravo navedeni
majstor, pa je samim time suţen i ''manevarski prostor'' za uspostavljanje detaljnijih i širih
analogija. U tom pogledu preostaje nam tek ''hvatati'' rijetke karakteristiĉne detalje na
saĉuvanim dijelovima razliĉitih liturgijskih instalacija koji se mogu meĊusobno povezati i
prepoznati kao reljefi identiĉni po formi i naĉinu izvedbe. Zbog toga bi istraţivanja rane
predromaniĉke skulpture, pogotovo one zadarske, trebalo u budućnosti još više intenzivirati,
ĉime bi se vjerojatno i ''klesarski rukopis'' našega majstora mogao još jasnije definirati na
likovno-morfološkoj razini, njegova djela prepoznati na još ponekom lokalitetu, a sam opus
eventualno proširiti novim atribuiranim djelima.

35
36
 3. RADIONICA PLUTEJÂ ZADARSKE
KATEDRALE

3.1. Definiranje radionice

U Zadru je poĉetkom osamdesetih godina 19. stoljeća mladi ruski arhitekt Teodor
Ĉaguin (Ĉalginj) pronašao veliki mramorni plutej iz predromaniĉkoga razdoblja (T. VI, 1), 79
na kome se jasno dalo primijetiti da je bio naknadno upotrebljavan. Naime, plutej je bio
priklesan po svim rubovima kako bi se prilagodio sekundarnoj funkciji za koju je bio
iskorišten, a nedavno je uoĉeno da se na njegovoj poleĊini nalaze izlizani tragovi natpisa koji
svjedoĉe da je u 16. stoljeću upotrijebljen kao nadgrobna ploĉa zadarske obitelji Soppe. 80 Tri
ulomka vrlo srodnih pluteja (T. VI, 2-4) pronaĊena su 1934. godine prilikom preureĊenja
glavnog oltara zadarske katedrale u koji su bili ugraĊeni, i to tako da je njihova ornamentalna
strana bila okrenuta prema unutrašnjosti oltara, pa iz tog razloga dotad nisu bili vidljivi niti
poznati javnosti.81 Zbog naĉina izvedbe i gotovo identiĉne motivike sa spomenutim se
fragmentima plutejâ u izravnu vezu dovodi i ploĉa (T. VI, 5) koja visi na Stupu srama na
forumu u Zadru (srednjovjekovna poljana ''Kampa''). 82 Rijeĉ je zapravo o dijelu proĉelne

79
Prema pisanju Rudolfa Eitelbergera von Edelberga, na ĉiju je preporuku ruski inţenjer Ĉaguin i došao u Zadar
(Usporedi PETRICIOLI, I., 1996b., 24), navedeni je plutej, ili kako on kaţe ''das Fragment eines Sarkophages'',
pronaĊen i zabiljeţen ''in einem Hause vor Zara'' (EITELBERGER VON EDELBERG, R., 1884., 137), dok don
Frane Bulić, koji takoĊer drţi da se radi o proĉelnom licu sarkofaga, tvrdi da ga je taj isti Ĉaguin pronašao ''pri
iztraţivanju drevne crkvice na zadarskoj obali Franje Josipa I''. BULIĆ, F., 1888., 37. Posljednji put plutej je
objavljen u: JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 97-100, kat. br. 018, s popisom cjelokupne dotadašnje literature.
80
Doduše, prema podacima koje je objavio Giuseppe de Bersa navedeni je plutej sluţio kao ''coperchio della
tomba della famaiglia dei conti Borelli in Duomo'' (BERSA, G., 1926., 134), što prenosi i Nikola Jakšić, mada
odmah potom pridodaje da je na njegovoj poleĊini uklesan gore spomenuti natpis koji ovaj plutej izrijekom
povezuje s drugom zadarskom obitelji – Soppe. Usporedi KATALOG, 2006., 71; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E.,
2008., 97.
81
Ulomci su prvi put objavljeni u: BELOŠEVIĆ, J., 1968a., 271-275, T. I-V. Vidi takoĊer: JAKŠIĆ, N. - HILJE,
E., 2008., 19, 101-103, sl. 21, kat. br. 019, 020.
82
BELOŠEVIĆ, J., 1968a., 274-275; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 76, 98, 101.

37
stranice antiĉkog sarkofaga koja je tijekom ranoga srednjeg vijeka dobila novu reljefnu
dekoraciju unutar izvornoga arhitektonskog okvira,83 a do toga je oĉito došlo kada je prilikom
sekundarne upotrebe navedeni reljef najvjerojatnije iskorišten kao plutej oltarne ograde. 84
Temeljem saĉuvanih podataka o izvornom podrijetlu najvećeg saĉuvanog ulomka pluteja iz
katedrale (T. VI, 1), ali i zbog samog mjesta pronalaska triju fragmenata koji su bili ugraĊeni
u njezin glavni oltar (T. VI, 2-4), opravdano se pretpostavlja da su ti reljefi zapravo dijelovi
raskošnih liturgijskih instalacija koje su u ranome srednjem vijeku ukrašavale upravo
unutrašnjost te crkve.85 Osim toga, Nikola Jakšić je i ustvrdio da likovno-morfološke
karakteristike tih ulomaka ukazuju na to da ih je izradila jedna klesarska radionica koja je bila
djelatna na gradilištu katedrale, te je ''varirajući detalje klesala nadasve velike pluteje za
interijer najveće dalmatinske prvostolnice''.86
Navedeni mramorni pluteji zaista su velike i izrazito masivne mramorne ploĉe koje su
karakteristiĉne po tome što su u njihovom sluĉaju u jedinstvenu cjelinu spojena dva
arhitektonska elementa donjega dijela oltarne ograde, tj. pilastri i pluteji koji su obiĉno
isklesani zasebno. Oni su, naime, na tim primjercima izvedeni u istom komadu kamena, pa su
na tako definiranim ploĉama nešto reljefnije oblikovani oni dijelovi koji predstavljaju pilastre
i vijenac, dok su oni koji imaju oblik plutejâ više uvuĉeni u površinu kamena. Identiĉna
koncepcijska podjela dekoracije, ali i vrlo srodan naĉin izvedbe, jasno sugeriraju da su
navedene ploĉe, koje ću zbog jasnoće izlaganja ipak zvati plutejima, pripadale istoj cjelini
oltarne ograde. Glavni motivi na tim plutejima nalaze se unutar većih i uvuĉenih pravokutnih
kaseta, a rijeĉ je o prikazima latinskog kriţa lagano proširenih vrhova krakova ispod ĉije je
vodoravne haste, a sa svake strane okomite, postavljena po jedna palmeta, akantusov cvijet ili
Drvo ţivota, dok mu se poviše vodoravne haste nalaze motivi Drva ţivota, te stilizirani
ljiljanovi ili višelatiĉni cvjetovi. Vaţno je istaknuti da upravo razlike u definiranju pojedinih

83
CAMBI, N., 1995.; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 75-76, kat. br. 001, s popisom cjelokupne dotadašnje
literature.
84
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 76.
85
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 19, 75-76, 97-102.
86
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 100. Do gotovo identiĉnog zakljuĉka, samo bez ukljuĉivanja najvećeg
mramornog pluteja, došao je već ranije i Janko Belošević koji je naveo da ulomci pluteja koji su bili ugraĊeni u
glavni oltar zadarske katedrale ''predstavljaju jednu kompozicijsku cjelinu i nesumnjivo su rad jednog te istog
majstora klesara''. BELOŠEVIĆ, J., 1968a., 275.

38
detalja prilikom izvedbe glavnog ''rajskog motiva'' navode na zakljuĉak da su ĉetiri saĉuvana
srodna ulomka zasigurno pripadala ĉetirima razliĉitim plutejima oltarne ograde, a njima još
treba pridodati i ploĉu sa Stupa srama na zadarskom forumu koja je najvjerojatnije imala istu
funkciju, pa bi to moglo znaĉiti da se radi o fragmentu petog pluteja iz katedrale ili pak,
općenito, iz zadarskoga biskupskog kompleksa.
Motiv latinskog kriţa s lagano proširenim vrhovima krakova prisutan je na svim
raspravljanim ulomcima, samo što je na ploĉi s foruma njegova površina glatka (T. VI, 5), na
najvećem fragmentu pluteja iz katedrale saĉuvani kriţevi ispunjeni su dvoprutom pletenicom
(T. VI, 1), dok na ostalim ulomcima nisu posebno ukrašeni (T. VI, 2-4), osim što im je
jednom neprekinutom urezanom linijom ponovljen osnovni obris. Osim toga, u sluĉaju triju
potonje spomenutih fragmenata vrhovi proširenih krakova kriţeva završavaju volutama, a taj
detalj nije prisutan na istovrsnim motivima na najvećem ulomku pluteja te na kriţu s ploĉe sa
zadarskog Stupa srama. Izrazite likovno-morfološke podudarnosti izmeĊu tih zadarskih
fragmenata vidljive su općenito u upotrebi, ali i naĉinu izvedbe nekih drugih detalja, poput
identiĉno oblikovanih palmeta, motiva Drva ţivota, akantusovih i stiliziranih ljiljanovih
cvjetova, te manjih cvjetnih motiva koji zbog svojih šiljatih latica podsjećaju na peterokrake i
šesterokrake zvjezdice. Tako motivi palmeta i Drva ţivota u većini sluĉajeva imaju podnoţja
izvedena u obliku para manjih i simetriĉno rasporeĊenih volutica koje se zavijaju prema gore,
iako su u jednoj kaseti na najvećem pluteju te volute na istim motivima zavinute prema dolje.
TakoĊer, središnji dijelovi listića ili krakova svih opisanih motiva oblikovani su oštrim
urezima koji su dobiveni koso poloţenim drţanjem dlijeta prilikom klesanja.
Nadalje, na najvećem ulomku pluteja iz katedrale tri saĉuvana motiva kriţa nalaze se
unutar razliĉito obrubljenih kvadratnih kaseta, dok su na preostalim fragmentima ti motivi
smješteni ispod tordirano dekoriranih udvojenih arkada sa zajedniĉkim središnjim stupićem, a
one su smještene unutar jednostavno obrubljenih kaseta. Svi saĉuvani pluteji imaju posebno
ukrašene vijence i pilastre, a isto vrijedi i za njihove soklove, s tim da sokl na najvećem
ulomku nije saĉuvan jer je otklesan prilikom njegove preupotrebe. Na tom fragmentu pilastri
nisu izravno spojeni s vijencem već su odvojeni vodoravnom neprofiliranom letvom, a i
dekoracija im je razliĉita, dok su na drugom ulomku pluteja iz katedrale vijenac, pilastar i sokl
meĊusobno spojeni te su ukrašeni zajedniĉkim ukrasom koji je izveden od vijugave vitice s
ritmiĉkim obrtanjem virovitih rozeta. Na dvama manjim fragmentima plutejâ nisu se saĉuvali
dijelovi koji bi nam otkrili na koji su naĉin na njima bili izvedeni pilastri, ali su njihovih

39
soklovi ispunjeni motivom guste troprute pletenice debelih traka s kruţićima u središtu
svakog zavoja, a identiĉno izvedena pletenica, koja je na nekim dijelovima oštećena
abrazijom, poput arkade uokviruje i središnji motiv akantusovih cvjetova ispod latinskog
kriţa na ploĉi sa zadarskog Stupa srama.
Ipak, unatoĉ brojnim izvedbenim i ikonografskim podudarnostima na tim se ulomcima
mogu primijetiti i neki manji razlikovni detalji. Ako se u tom pogledu i zanemare manje
razlike u dekoraciji koje se mogu objasniti variranjem razliĉitih detalja unutar iste dekorativne
koncepcije plutejâ, te se ta pojava pripiše maštovitosti samih majstora ili pak naruĉitelja, na
izvedbenoj se razini ipak moţe primijetiti odreĊena razlika u kvaliteti klesanja izmeĊu
najvećeg ulomka pluteja i ostalih triju fragmenata istih dijelova oltarne ograde iz katedrale.
Naime, na najvećem se ulomku pluteja moţe uoĉiti veći plasticitet i pravilnost isklesanih
motiva, te mnogo sigurniji duktus klesanja, dok na ostalim fragmentima ti isti motivi imaju
ponešto fragilniju formu, a gledajući i ukupnost dekorativnog prikaza na njima je primjetna i
manja prisutnost kompleksa horror vacui. Ipak, sve te razlike nisu dovoljne da se navedeni
reljefi proglase djelima razliĉitih klesarskih produkcija, jer izmeĊu njih, i na izvedbenoj i na
ikonografskoj razini, postoji znatno veći broj dodirnih toĉaka o kojima je već bilo govora, pa
se moţe zakljuĉiti da je zacijelo rijeĉ o djelovanju dvoje ili više majstora unutar iste klesarske
radionice za koju ovom prilikom predlaţem prigodni naziv Radionica plutejâ zadarske
katedrale.
Izvedbene i ikonografske posebnosti te radionice moguće je uoĉiti na još nekim
zadarskim reljefima, ali i na pojedinim ulomcima iz Biograda (BIOGRAD I-II) i Galovca kod
Zadra (GALOVAC I-II) koji do sada nisu bili dovoĊeni u izravnu vezu s predromaniĉkim
plutejima zadarske katedrale. Ipak, prije ukazivanja na njihove meĊusobne sliĉnosti potrebno
je nešto kazati o problematici dosadašnjeg istraţivanja i obrade predromaniĉke skulpture iz
Biograda i Galovca, jer će se ispravno grupiranje tih reljefa u likovno-morfološke cjeline
pokazati jednom od kljuĉnih stvari prilikom definiranja djelovanja raspravljane klesarske
produkcije i nastojanja da se što sigurnije odredi njezin opus.
O biogradskoj ranosrednjovjekovnoj skulpturi do sada nije puno pisano. Detaljnu
katalošku obradu većine do tada poznate predromaniĉke skulpture koja se nalazila u
Arheološkoj zbirci današnjeg Zaviĉajnog muzeja u Biogradu objavila je 1980. godine Branka

40
Juraga,87 a posebno je znaĉajno bilo objavljivanje dokumentacije don Luke Jelića s iskapanja
biogradske katedrale. Naime, Jelićeve zabilješke s amaterskih istraţivanja koja je vodio 1902.
godine na poloţaju Glavica tek je 1988. godine objavio Frane Buškariol, a tim je
publiciranjem znanstvena javnost konaĉno bila upoznata i s toĉnim podacima o okolnostima
nalaza nekih predromaniĉkih reljefa, ali i okolnostima otkrivanja ostataka navedene crkve ĉiji
su ostaci ubrzo nakon tih istraţivanja u potpunosti uništeni.88 Dakle, izmeĊu ostaloga,
Buškariolov je rad vaţan i zbog toga što je pokazao da su pojedini predromaniĉki ulomci iz
biogradskog muzeja, kojima mjesto nalaza dotad nije bilo poznato, pronaĊeni na lokalitetu
Glavica, temeljem ĉega se sa velikom sigurnošću moglo zakljuĉiti da su pripadali liturgijskim
instalacijama graĊevine koja se nalazila na tom poloţaju.89 MeĊutim, tom prilikom ponuĊeni
pokušaj razvrstavanja i preciznijeg datiranja biografskih reljefa koji su pronaĊeni na Glavici
iz više razloga danas ne moţe biti prihvatljiv. 90 Osim toga, pojedinih se biogradskih
predromaniĉkih reljefa u raznim prilikama doticalo još nekoliko autora,91 fragmente koji su
pripadali biogradskoj katedrali posebno je kataloški obradila Nikolina Uroda,92 a u svom je

87
JURAGA, B., 1980., 448-449.
88
BUŠKARIOL, F., 1988.
89
BUŠKARIOL, F., 1988., 47-48. Usporedi URODA, N., 2005., 7, 14-20.
90
Usporedi BUŠKARIOL, F., 1988., 48-50.
91
JAKŠIĆ, N., 1986., 54-58, 134-138; JURIĆ, R., 1990., 285, 287, 289-290; FLÈCHE MOURGUES, M.-P. -
CHEVALIER, P., - PITEŠA, A., 1993., 248, S 61, V, 3; DELONGA, V., 1996., 175, 303, T. LVIII, 140-141;
JAKŠIĆ, N., 1997a., 42-43, fig. 2; KATALOG, 2000a., 196, kat. br. IV. 22; VEŢIĆ, P., 2009., 200-201, sl. 5;
PITEŠA, A., 2012., 112-114, kat. br. 58.
92
URODA, N., 2005., 16-20. Napominjem, meĊutim, da Uroda prilikom obrade predromaniĉkih reljefa koji su
pripadali biogradskoj katedrali navodi da se oni ne mogu preciznije datirati, te ih samo okvirno razdvaja u dvije
skupine. Tako bi, prema njezinoj podjeli, u prvu grupu spadali ''ulomci na kojima prevladavaju geometrijski
ornamenti'', a njih autorica okvirno smješta u sam kraj 9. stoljeća. S druge strane, u drugu skupinu reljefa
svrstava reljefe ''na kojima prevladavaju vegetabilni motivi koji odudaraju od stroge geometrizacije
karakteristiĉne za prethodno opisanu grupu namještaja'', a za koju onda, zbog uĉestalosti takve motivike
ranokršćanske provenijencije tijekom ĉitava predromaniĉkog razdoblja, kaţe da ju je ''teško kronološki
definirati''. URODA, N., 2005., 21. Ne mogu se sloţiti s takvim naĉinom pristupa obradi predromaniĉke
skulpture u kojoj ikonografska komponenta predstavlja jedini razlikovni element u pokušaju njezina
razvrstavanja i grupiranja, tim više što je jedan keramiĉki ulomak (kat. br. 21), koji je inaĉe u Urodinu radu
svrstan u drugu skupinu reljefa, temeljem stilskih karakteristika prepoznat kao ranoromaniĉko djelo iz vremena
oko sredine ili druge polovine 11. stoljeća. Vidi JAKŠIĆ, N., 1986., 134-138; ISTI, 2006b., 26; JAKŠIĆ, N. -

41
korpusu arhitekture s podruĉja Kvarnera i sjeverne Dalmacije predromaniĉke reljefe iz
Biograda i okolice spomenuo i Tomislav Marasović. 93 MeĊutim, korpus biogradske skulpture
koji se moţe pripisati ranijoj predromaniĉkoj fazi nikad nije bio jasno grupiran, a za njegovu
nešto precizniju dataciju nije iskorištena mogućnost usporedbe tog materijala sa sliĉnim
reljefima iz Zadra i Galovca.
S druge strane, galovaĉku predromaniĉku skulpturu, koja je manjim dijelom pronaĊena
u jednom probnom i amaterskom istraţivanju na lokalitetu Crkvina 1936. godine, 94 te većim
dijelom tijekom pet sustavnih arheoloških kampanja voĊenih u razdoblju od 1979. do 1991.
godine,95 u dvije je kronološko-razvojne faze pokušao svrstati Janko Belošević, od kojih je
onu raniju datirao u drugu polovinu 8., a onu kasniju u 9. stoljeće. 96 MeĊutim, Belošević tom
prigodom nije iskoristio mogućnost povezivanja pojedinih galovaĉkih reljefa s već
definiranim korpusima ranosrednjovjekovne skulpture, tj. s klesarsko-radioniĉkim
produkcijama, pa je izostanak takvog pristupa razmatranom materijalu rezultirao pogreškama
prilikom pokušaja utvrĊivanja i rekonstrukcije izvornog izgleda liturgijskih instalacija iz obiju
predromaniĉkih faza opremanja crkve sv. Bartula u srednjovjekovnom selu Tršci, tj. u
današnjem Galovcu. Tako su neki ulomci skulpture iz razliĉitih klesarskih radionica svrstani u
jednu, a ostatak raznorodnih fragmenata u drugu fazu. 97 Nedavno sam, temeljem likovno-
morfoloških karakteristika galovaĉkih ulomaka, napravio reviziju razvrstavanja galovaĉke

HILJE, E., 2008., 31. Osim toga, ostatak ''reljefa s vegetabilnom ornamentikom'' moţe se uspostavljanjem
analogija sa zadarskom i galovaĉkom skulpturom jasno povezati u jedinstvenu likovno-morfološku cjelinu, te
prepoznati kao rad jedne klesarske produkcije, a samim time i relativno pouzdano datirati, a o tome će više rijeĉi
biti u nastavku.
93
MARASOVIĆ, T., 2009a., 426-442.
94
Ta je iskapanja vodio don Kaţimir Perković, ali on za sobom nije ostavio zapise o tijeku i rezultatima svojih
istraţivanja, a nalaze iz Galovca prenio je i smjestio u ţupni ured u Biogradu bez da je o tome ostavio ikakvu
dokumentaciju. Vidi BELOŠEVIĆ, J., 1997a., 302 (301-350); JOSIPOVIĆ, I., 2010., 7.
95
O rezultatima istraţivanja ovog lokaliteta u više je navrata pisao voditelj istraţivanja Janko Belošević, a
sintezu svojih znanstvenih spoznaja uz navoĊenje kompletne ranije relevantne literature vezane za ovu
problematiku dao je u: BELOŠEVIĆ, J., 1997a. Navedeni ĉlanak je ustvari neznatno dopunjen i izmijenjen tekst
kojeg je autor objavio i na talijanskom jeziku. BELOŠEVIĆ, J., 1998.
96
BELOŠEVIĆ, J., 1997b., 166-201 (passim).
97
JOSIPOVIĆ, I., 2010., 9.

42
predromaniĉke skulpture na prvu i drugu fazu. 98 Tom sam prilikom osnaţio atribuciju
pojedinih galovaĉkih reljefa, u prvom redu kapitelâ (GALOVAC IV, 14.1-14.8), klesarskoj
produkciji koju je Nikola Jakšić nazvao Majstorom koljanskog pluteja,99 zatim sam tom
korpusu pridodao još srodnih galovaĉkih fragmenata, te sam zakljuĉio da su nastali u drugoj
fazi opremanja crkve sv. Bartula predromaniĉkim liturgijskim instalacijama, dok sam skupinu
ranijih predromaniĉkih reljefa iz Galovca proglasio djelima jedne ''zasad neimenovane
klesarske radionice''.100
Iako tom prilikom o toj temi nije bilo govora, već je tada postalo jasno da su prisutne
više nego uoĉljive podudarnosti izmeĊu galovaĉkih reljefa iz prve predromaniĉke faze i
biogradskog materijala koji se danas većim dijelom veţe uz katedralu, 101 pa bi to zapravo
znaĉilo da je rijeĉ o djelima iste klesarske produkcije. Da je taj zakljuĉak uistinu ispravan,
moţda ponajbolje moţe posvjedoĉiti ĉinjenica da je Janko Belošević temeljem likovno-
morfoloških karakteristika jedan biogradski ulomak (T. VIII, 3; BIOGRAD I, 1.1), kojemu u
to vrijeme mjesto nalaza nije bilo poznato, proglasio izvorno galovaĉkim fragmentom koji je
u Biograd dospio nakon amaterskih istraţivanja don Kaţimira Perkovića iz 1936. godine. 102
Budući da o svojim pronalascima Perković nije ostavio nikakvih zapisa, a što je uostalom i
prouzrokovalo mogućnost donošenja krivih zakljuĉka, tek je Buškariolovo objavljivanje
Jelićevih zapisa s istraţivanja biogradske katedrale s poĉetka 20. stoljeća pokazalo da
Belošević nije bio u pravu, jer se pokazalo da je navedeni ulomak uistinu pronaĊen na
biogradskoj Glavici.103 MeĊutim, taj primjer moţe sasvim zorno predoĉiti da je podudarnost
jednog dijela predromaniĉkog materijala s tih dvaju lokaliteta tolika da ih je, uslijed
nedostataka toĉnih podataka o mjestu pronalaska nekih od njih, bilo moguće smatrati dijelom
iste cjeline oltarne ograde. U nastavku će se nastojati ponuditi dokazi da je tako definiran

98
JOSIPOVIĆ, I., 2010.
99
Tu je klesarsku produkciju 1984. godine izdvojio i imenovao Nikola Jakšić definiravši njezin opus meĊu
reljefima pronaĊenima u Gornjim Koljanima kod Vrlike i Biskupiji kod Knina (JAKŠIĆ, N., 1984.), da bi nakon
novih otkrića na Crkvini u Galovcu njezino djelovanje prepoznao i na tom lokalitetu. JAKŠIĆ, N., 1997c., 23-
24.
100
JOSIPOVIĆ, I., 2010., 14.
101
Ti su ulomci najpreglednije objavljeni i kataloški obraĊeni u: URODA, N., 2005., 16, 18-20, kat. br. 8-9, 15-
18, 20.
102
BELOŠEVIĆ, J., 1990., 235, bilj. 10, T. X, 2.
103
BUŠKARIOL, F., 1988., 37, 47-48, sl. BXVI, 11.

43
korpus galovaĉko-biogradske skulpture moguće povezati s predromaniĉkim plutejima iz
zadarske katedrale, a to bi znaĉilo da se do sada prepoznato ili barem naslućeno djelovanje
dviju klesarskih produkcija moţe objediniti u jednu radionicu koja je bila angaţirana u Zadru,
Galovcu i Biogradu, a moţda i na još nekim drugim lokalitetima.
Sliĉnosti izmeĊu fragmenata s tih triju lokaliteta mogu se uoĉiti prilikom usporedbe više
ulomaka koji s njih potjeĉu, a ovdje ću navesti tek najuoĉljivije podudarnosti. Tako je,
primjerice, veliki pilastar iz Biograda (T. IX, 1; BIOGRAD I, 4) u izvedbenom i
ikonografskom smislu posve identiĉan pilastrima, vijencima i soklovima na trima ulomcima
pluteja iz zadarske prvostolnice (T. VI, 2-4), a manji dio sliĉno izvedenog motiva saĉuvao se i
na dijelu glavnoga polja jednog pluteja iz Galovca (T. VIII, 7; GALOVAC I, 2). Specifiĉan
niza arkada pod kojima su smještene polurozete šiljatih latica ispunjava vijence plutejâ na
trima ulomcima iz Biograda (T. VIII, 3-5; BIOGRAD I, 1.1, 2-3) i jednom iz Galovca (T.
VIII, 6; GALOVAC I, 1.1), a tek neznatno plastiĉniji i pravilniji niz takvih arkada ukrašava
vijenac najvećega pluteja iz zadarske katedrale (T. VI, 1). Dekoracija jednog biogradskog
pilastra koja je saĉinjena od uĉvorenih troprutih kruţnica ispunjenih raznim motivima (T. IX,
2; BIOGRAD I, 5a), po izvedbi plastiĉnih višelatiĉnih rozeta unutar kruţnica izrazito nalikuje
desnom pilastru najvećega pluteja iz zadarske katedrale (T. VI, 1), dok su zvjezdoliki motivi s
biogradskog pilastra jako srodni istim motivima koji su na razliĉitim mjestima izvedeni na
ulomcima triju pluteja iz iste zadarske crkve (T. VI, 2-4). TakoĊer, dvopruta pletenica u vrhu
navedenog pilastra (T. IX, 2; BIOGRAD I, 5a) identiĉno je izvedena kao pletenica koja
ispunja nutrinu latinskih kriţeva s velikoga zadarskog pluteja (T. VI, 1). Nadalje, gusta i
debela dvotraĉna tropruta pletenica s ispupĉenim kruţićima u središtima svakoga zavoja koja
ukrašava tri fragmenta dovratnika iz Biograda (T. X, 7-8; BIOGRAD II, 12.1-12.3), naĉinom
izvedbe izrazito nalikuje istovrsnoj dekoraciji na soklovima dvaju manjih ulomaka pluteja iz
zadarske katedrale (T. VI, 3-4), te identiĉno izvedenoj pletenici koja uokviruje središnji motiv
palmeta pod kriţem na ploĉi sa Stupa srama na zadarskom forumu (T. VI, 5). Osim toga,
ĉinjenica je da je i latinski kriţ glatke površine s potonje naveden ploĉe izveden na potpuno
identiĉan naĉin kao i središnji kriţ s jedine saĉuvane arkade oltarnog ciborija iz Galovca (T.
X, 3; GALOVAC II, 8.1). Svi spomenuti detalji svjedoĉe o velikoj srodnosti raspravljanih
ulomaka, pa drţim da su oni dovoljni da ih se smatra djelima iste klesarske radionice.
Pored toga, vaţno je naglasiti da je Ante Uglešić još 1993. godine uspostavio vrlo ĉvrste
analogije izmeĊu jednog ulomka pluteja iz Biograda (T. VIII, 1; BIOGRAD I, 1.3) i jednog

44
fragmenta pluteja iz Galovca (T. VIII, 6; GALOVAC I, 1.1) s plutejom koji je pronaĊen u
crkvi sv. Martina u Ljubĉu pokraj Nina (T. VII, 2). 104 Taj ljubaĉki primjerak, zajedno s još tri
vrlo srodna (T. VII, 1, 3-4), predstavlja skupinu plutejâ koji najvjerojatnije potjeĉu iz
Zadra.105 Doduše, samo je jedan od njih i pronaĊen u Zadru (T. VII, 1), 106 dva su naĊena u
grobljanskoj crkvi sv. Kriţa u Boţavi na Dugom otoku (T. VII, 3-4),107 a jedan, kako je već
navedeno, u crkvi sv. Martina u Ljubĉu pokraj Nina (T. VII, 2). Od njih ĉetiri, na trima je
plutejima vijenac ukrašen nizom troprutih ili dvoprutih arkada unutar kojih se nalaze motivi
polurozeta s laticama šiljatih vrhova (T. VII, 1-3), dok je meĊuprostor izmeĊu tih arkada i
gornje rubne letve ispunjen s po jednim karakteristiĉnim romboidnim motivom. Tako
ukrašene vijence pluteja susrećemo na trima ulomcima vijenaca plutejâ iz Biograda (T. VIII,
3-5; BIOGRAD I, 1.1, 2-3) i na jednom većem fragmentu pluteja iz Galovca (T. VIII, 6;
GALOVAC I, 1.1). Pored toga, karakteristiĉne romboidne motive u meĊuprostoru izmeĊu
uĉvorenih kruţnica ima i već spomenuti pilastar iz Biograda (T. IX, 2; BIOGRAD I, 5a), pa
ga taj detalj povezuje s navedenim zadarskim plutejima. TakoĊer, glavna polja triju od
ukupno ĉetiri zadarska pluteja (T. VII, 1-3) ukrašena su gotovo identiĉnim prikazom
kantarosa iz kojega izbija tropruta stabljika koja se razgranava na sve strane, a jednako
izvedeni i ikonografski sukladni motivi mogu se nazrijeti i na jednom manjem ulomku pluteja

104
UGLEŠIĆ, A., 1993b., 145; ISTI, 1993c., 153-154, 156. Taj plutej pronaĊen je prilikom radova u
novovjekovnoj ţupnoj crkvi sv. Martina u Ljubĉu, a ĉuva se u Arheološkom muzeju u Zadru gdje je i
rekonstruiran. Na izvornim je dijelovima pluteja vidljivo da je bio naknadno priklesan i probijen kako bi bio
pretvoren u rozetu. UGLEŠIĆ, A., 1993b., 143-146, sl. 1, T. I., 1-2.
105
Unatoĉ postojanju i drukĉijih mišljenja, njihovo je zadarsko podrijetlo prvi pretpostavio Nikola Jakšić,
opravdano drţeći da izvorno najvjerojatnije potjeĉu iz crkve ţenskog benediktinskog samostana sv. Nikole.
Naime, taj je zadarski samostan imao svoj posjed u Boţavi, a u prilog Jakšićevu mišljenju išla bi i ĉinjenica da je
stari titular crkve sv. Kriţa u Boţavi bio sv. Nikola, a to je i aktualni titular današnje ţupne crkve u tom mjestu.
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 105-106.
106
Navedeni je plutej pronaĊen 14. sijeĉnja 2001. godine prilikom zamjene kanalizacijskih cijevi na Liburnskoj
obali u Zadru, a pokrivao je kanal za odvoĊenje fekalija. Plutej je prvi put objavljen u: VEŢIĆ, P., 2007., 421.
TakoĊer, detaljno je kataloški obraĊen u: JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 104-105, kat. br. 023. Nikola Jakšić
prvi je pretpostavio da svi ti pluteji (jedan iz Zadra i Ljubĉa, te dva iz Boţave) izvorno potjeĉu iz Zadra, a da su
u Ljubaĉ i Boţavu dospjeli naknadno. JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 106.
107
Pluteji su pronaĊeni 1955. godine za vrijeme restauracije grobljanske crkve sv. Kriţa koja je sagraĊena 1469.
godine, a ĉiji je stari titular bio sv. Nikola. Bili su ugraĊeni u podnoţje oltara novijega datuma u toj crkvi, a na
vidjelo su izašli prilikom njegove demontaţe. Vidi PETRICIOLI, I., 1956.; UGLEŠIĆ, A., 1993c., 152-157.

45
iz Biograda (T. VIII, 1; BIOGRAD I, 1.3). Zanimljivo je spomenuti da je taj nadasve rijedak
motiv u našoj predromaniĉkoj skulpturi potaknuo Nikolu Jakšića na pomisao da je bio
korišten ponajprije u zadarskoj sredini, te da je moţda iznjedren iz raskošnih ranokršćanskih
podnih mozaika koji su još u 10. stoljeću ukrašavali unutrašnjost zadarske katedrale, kako
nam to uostalom svjedoĉi i Konstantin Porfirogenet.108
Nakon svega, ĉini se da i ta ĉetiri zadarska pluteja treba smatrati radovima Radionice
plutejâ zadarske katedrale, a upravo su njezini radovi iz Biograda i Galovca omogućili da se
ti pluteji sa sigurnošću poveţu s plutejima iz zadarske katedrale, jer njihova meĊusobna
usporedba, ponajprije zbog ikonografske raznolikosti, u prvi mah i ne bi sugerirala da je rijeĉ
o djelima istih majstora-klesara.109

3.2. Likovno-morfološke i ikonografske karakteristike

Na izvedbenoj razini sve prethodno nabrojane ili opisane fragmente povezuje vrlo
pravilan i uredan naĉin klesanja u nešto višem reljefu koji prilikom oblikovanja njihove
dekoracije stvara dojam naglašene voluminoznosti i oštroga optiĉkog kontrasta izmeĊu
istaknutih i plastiĉno oblikovanih motiva i dubine meĊuprostora na njihovoj pozadini.
TakoĊer, nakoso poloţeno dlijeto majstorâ prilikom klesanja dalo je zakošeno definirane
rubove pojedinih motiva, a plasticitet nekih od njih, primjerice višelatiĉnih cvjetova, dodatno
je naglašen kombiniranjem konkavnog oblikovanja ukrug rasporeĊenih latica u odnosu na
njihov središnji kruţić koji je naglašeno konveksan. Ipak, kako je već navedeno, na pojedinim
ulomcima istih liturgijskih instalacija vidljiva je manja razlika u kvaliteti klesanja koja odaje
ruku barem dvojice, ako ne i više majstora-klesara, pa navedenu ĉinjenicu treba imati na umu
kada se pokušava definirati ukupan opus Radionice plutejâ zadarske katedrale.
108
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 105-106.
109
Ĉini se da je na tragu takvom zakljuĉku već bio i Pavuša Veţić koji je, uoĉivši meĊusobnu sliĉnost izmeĊu
ĉetiri raspravljana zadarska pluteja (T. VII, 1-4) te plutejâ u Biogradu (T. VIII, 1-5; BIOGRAD I, 1.1-1.3, 2-3) i
Galovcu (T. VIII, 6-8; GALOVAC I, 1.1-1.2, 2, 3.1-3.2), napisao sljedeće: ''Svi oni uz opisanu ikonografsku
sliĉnost imaju u gornjoj zoni i gredu s arkadama pod kojima su polovice rozeta. Rješenje je srodno s onim na
spomenutome velikom mramornom pluteju iz katedrale u Zadru (T. VI, 1; op. a.), s kojim ovi predstavljaju sliĉne
proizvode jedne zadarske klesarske radionice (istaknuo I. J.), ĉini se vrlo produktivne''. VEŢIĆ, P., 2007., 421.

46
 Zajedniĉke likovno-morfološke karakteristike izmeĊu ulomaka s razliĉitih lokaliteta
poţeljno je uoĉiti na što je moguće većem broju sastavnih dijelova liturgijskih instalacija i
arhitektonske dekoracije, a od njih najveće mogućnosti pruţaju fragmenti zabata i arhitrava
oltarne ograde. Naţalost, dosad pronaĊeni ulomci koje pripisujem toj klesarskoj produkciji
pokazuju da je ona prolaze ogradâ svetišta u pravilu premošćivala lukovima a ne zabatima,
ĉime je, bar na ovoj razini istraţenosti, onemogućen uvid u naĉin ukrašavanja glavnog polja
zabata koji ĉesto puta nosi sadrţaje koji su dobar komparativni materijal za usporedbu s
motivima koji su prisutni na plutejima i pilastrima oltarnih ograda. MeĊutim, ta je klesarska
radionica vrlo jednostavno ukrašavala lukove i arhitrave, pa je ulomke tih dijelova oltarne
ograde s ostalim elementima njezinih liturgijskih instalacija moguće povezati ponajprije
temeljem ĉinjenice da su zajedno pronaĊeni na dvama lokalitetima, u ovom sluĉaju u
Biogradu i Galovcu. Zbog toga je, u sluĉaju te radionice, likovno-morfološku i ikonografsku
analizu najbolje zapoĉeti analizom pluteja i pilastara, pa tek onda prijeći na arhitrave i lukove,
te na ostale dijelove liturgijskih instalacija i arhitektonske dekoracije.

3.2.1. Pluteji i pilastri

Ĉinjenica da se u sluĉaju najkvalitetnijih radova raspravljane klesarske produkcije
pluteji i pilastri integrirani u jedinstvenu cjelinu nameće nuţnost da se ta dva, inaĉe odvojena
elementa oltarne ograde obrade zajedno. Ipak, kako su na ostalim lokalitetima na kojima je
utvrĊeno djelovanje te radionice ti elementi ipak izraĊeni zasebno, nakon analize pojedinih
specifiĉnih detalja s mramornih pluteja iz zadarske katedrale o kojima dosad nije bilo govora,
pristupit će se odvojenoj obradi ostalih tipova pluteja i pilastara koji se od katedralnih
primjeraka plutejâ osim po tehniĉkim detaljima razlikuju i po ĉinjenici da su isklesani u manje
kvalitetnom i jeftinijem materijalu, tj. u vapnencu.
Pluteji iz zadarske katedrale (T. VI, 1-4), unatoĉ istoj osnovnoj koncepcijskoj podjeli
dekorativne površine, pokazuju da je rijeĉ o dvama razliĉitim tipovima, a uz to treba naglasiti
da bi ploĉa sa zadarskog Stupa srama (T. VI, 5), ako je uistinu rijeĉ o ulomku koji je u
sekundarnoj funkciji sluţio kao plutej, predstavljala još jedan izdvojeni tip pluteja, a taj je,
zbog dijela svoje izvorne antiĉke dekoracije koja je pripadala prednjici nekadašnjeg
sarkofaga, vjerojatno i posluţio kao inspiracija za stvaranje ukrasnog koncepta ostalih pluteja

47
iz zadarske katedrale,110 kao što su, općenito govoreći, i ostali antiĉki uzori korišteni kao
inspiracija za dekoriranje raznih dijelova predromaniĉkih liturgijskih instalacija.
Kako je o osnovnoj koncepcijskoj podjeli dekorativne površine ĉetiriju ulomaka plutejâ
iz katedrale već bilo govora, ponovit ću samo da se oni razlikuju po tome što su na najvećem
fragmentu pluteja (T. VI, 1) glavni motivi, tj. kriţevi, smješteni unutar vodoravno usmjerenih
kvadratnih i pravokutnih kaseta, dok su na ostala tri ulomka (T. VI, 2-4) oni prikazani u
parovima, što znaĉi da po jedan kriţ ispunja prostor ispod svake od dviju arkada koje su
meĊusobno spojene jer imaju zajedniĉki središnji stupić, a tek su onda tako udvojene arkade
uokvirene tankom obrubnom letvom u horizontalno orijentirana pravokutna polja. MeĊutim,
kvadratne ili pravokutne kasete najvećega pluteja imaju i dosta široke trake koje ih okruţuju,
a ispunjene su razliĉitim motivima. Tako su pravokutne kasete obrubljene gustom troprutom,
odnosno dvoprutom pletenicom, dok je okvir desne kvadratne kasete ispunjen
intermitirajućom dvoprutom lozicom s trolisnim ukrasom u sredini njezinih zavinutih slijepih
ogranaka. Korištenje tog motiva na ikonografskoj razini povezuje taj zadarski plutej s
ulomcima prvih ranosrednjovjekovnih reljefa iz crkve sv. Marte u Bijaćima kod Trogira, i to
ponajprije s jednim fragmentom luka oltarne ograde (T. XI, 3), a taj njima zajedniĉki
ornament, izveden doduše u razliĉitim inaĉicama, bio je dosta ĉest na reljefima iz 8. i s
poĉetka 9. stoljeća na tlu Italije [npr. na boĉnim stranama katedrâ iz Cividalea i Sesto al
Reghene, te na arkadi Eleukadijeva ciborija iz Ravenne (T. XI, 4-6)].111 Osim rubnih traka
kaseta, veliki plutej iz katedrale ima zanimljivu dekoraciju desnoga šireg pilastra koji je
ispunjen trima krupnim uĉvorenim kruţnicama dvoprute profilacije unutar kojih se nalaze
simetriĉni motivi lišća, dok meĊuprostore izmeĊu kruţnica i rubnih letvi pilastra ispunjaju
motivi stiliziranih ljiljanovih cvjetova. Takvu je dekoraciju moţda ponajbolje usporediti sa
sliĉnom motivikom koja ukrašava jedan plutej s kraja 8. ili s poĉetka 9. stoljeća iz Novigrada
Istarskog (T. XI, 1),112 te s identiĉnom dekoracijom na pluteju iz depoa katedrale u Kotoru (T.
XI, 2).113 Potonji je plutej u novije vrijeme atribuiran novoprepoznatoj Klesarskoj radionici iz

110
Tu inaĉe vrlo opravdanu pretpostavku iznijeli su već Nenad Cambi i Nikola Jakšić. Usporedi CAMBI, N.,
1995., 288; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 76.
111
Ikonografske analogije izmeĊu svih navedenih fragmenata uspostavio je Ante Milošević. Usporedi
MILOŠEVIĆ, A., 2004., 249-256, sl. 8a, 12b-e.
112
KATALOG, 2000a., 47-48 (Miljenko Jurković, kat. br. I. 35).
113
KATALOG, 2009., 100-102 (Meri Zornija, kat. br. 16).

48
doba kotorskog biskupa Ivana, te je, kao i djelovanje same radionice, datiran u isto vremensko
razdoblje kao i novigradski plutej.114
Kako je već navedeno, tri ostala ulomka katedralnih pluteja (T. VI, 2-4) pripadala su
dugom tipu plutejâ koji se meĊusobno razlikuju tek po variranju smještaja pojedinih motiva, a
od kojih sam već istakao ĉinjenicu da su soklovi na dvama manjim fragmentima (T. VI, 3-4)
ukrašeni gustom troprutom pletenicom s ''oĉima'' u središtima krupnih zavoja, dok su sokl,
pilastar i vijenac na trećem ulomku pluteja (T. VI, 2) dekorirani istom vijugavom viticom s
ritmiĉkim obrtanjem virovitih rozeta. Vaţno je istaknuti da motiv troprute pletenice s ''oĉima'',
koji je inaĉe prisutan i na ploĉi sa zadarskog foruma (T. VI, 5), nalazimo i na već
spominjanim reljefima iz crkve sv. Marte u Bijaćima [npr. ulomak luka i pilastra oltarne
ograde (T. XII, 2-3)], ali takoĊer i na nekim ulomcima iz Italije, poput stranice Ratchisova
oltara u Cividaleu (T. XII, 5) ili, pak, stope arkade ciborija iz Museo Nazionale Romano u
Rimu (T. XII, 1).115 Osim toga, općenito govoreći, pluteji s motivom palmeta pod kriţevima
koji su uokvireni arkadama ĉesti su na brojnim predromaniĉkim plutejima na istoĉnoj obali
Jadrana, poĉevši od Istre do Boke kotorske, a u pravilu su i pripisani klesarskim radionicama
ĉije se djelovanje smješta u razdoblje od posljednjih desetljeća 8. do kraja prve ĉetvrtine 9.
stoljeća.
Trećem tipu plutejâ, koji je sudeći po saĉuvanim ulomcima moţda bio i najĉešće
izvoĊen meĊu djelima te klesarske radionice, pripadaju pluteji s motivom središnjeg kantarosa
u dnu glavnoga polja iz kojega se simetriĉno izvijaju po dvije stabljike troprute lozice koje se,
ovisno o veliĉini pluteja, razlistavaju u više kruţnica ispunjenih raznim zoomorfnim i
vegetabilnim motivima. Tako se na nekim primjercima unutar kruţnica nalaze ptice u
zaokretu i ukrug vrteća krilca, a korišten je i treći motiv koji u raznim kombinacijama takoĊer
ispunja kruţnice, a to je višelatiĉna rozeta koju okruţuju suzoliki listići priljubljeni uz
unutrašnji rub kruţnica. Svi ti pluteji imali su vijenac ukrašen nizom spojenih arkada koje su
ispunjale polurozete šiljatih latica,116 a taj tip plutejâ zabiljeţen je, ili se temeljem manjih

114
ZORNIJA, M. (u tisku).
115
MILOŠEVIĆ, A., 2004., 247-249, sl. 5b-d, 5h. Svi navedeni primjeri okvirno su datirani u 8., ili na prijelaz iz
8. u 9. stoljeće.
116
Štoviše, vrh jednog takvog vijenca na jednom biogradskom pluteju (T. VIII, 3; BIOGRAD I, 1.1) bio je
ukrašen motivom astragala, ali je on danas otuĉen, pa o njegovu postojanju svjedoĉi tek fotografija iz

49
ostataka nazire, u Zadru (T. VII, 1-3), Biogradu (T. VIII, 1; BIOGRAD I, 1.3) i Galovcu (T.
VIII, 6; GALOVAC I, 1.1), s tim da bi se i jedan ulomak pluteja iz Pridrage (T. VII, 5;
PRIDRAGA II, 16) zbog identiĉnog naĉina klesanja i sliĉne motivike, mogao uvrstiti kako u
ovaj tip plutejâ, tako i meĊu djela te klesarske produkcije. TakoĊer, jedan zadarski plutej koji
je pronaĊen u Boţavi na Dugom otoku (T. VII, 4) ima dekoraciju temeljem koje je moguće
prepoznati i ĉetvrti tip plutejâ iz repertoara Radionice plutejâ zadarske katedrale, a rijeĉ je o
tzv. Korrboden-motivu koji je takoĊer karakteristiĉan za djela klesarskih produkcija djelatnih
krajem 8. i u prvim desetljećima 9. stoljeća.117 Osim toga, dva ulomka pluteja iz Galovca (T.
VIII, 7-8; GALOVAC I, 2, 3.1) moţda svjedoĉe i o plutejima koji su bili ukrašeni uĉvorenim
kruţnicama ili arkadama poviše kojih su smještene kruţnice ispunjene ukrug vrtećim
krilcima, dok su im vijenci imali ukras od prepleta troprutih traka, ali zbog velike oštećenosti
tih fragmenata nije uputno bezrezervno tvrditi da se radi o još nekim tipovima dekoriranih
pluteja unutar opusa raspravljane klesarske produkcije.
S druge strane, pilastri Radionice plutejâ zadarske katedrale, neovisno da li su
integrirani u cjelinu pluteja ili isklesani zasebno, imaju ĉetiri dominantna ukrasna motiva, od
kojih su tri već ranije spomenuta. To su uĉvorene kruţnice ispunjene simetriĉno rasporeĊenim
lišćem, zatim uĉvorene kruţnice ispunjene rozetama, zvjezdolikim motivima i šiljatim lišćem,
te vijugava vitica s ritmiĉkim obrtanjem virovitih rozeta. MeĊutim, poleĊina jednoga
biogradskog pilastra (T. IX, 2; BIOGRAD I, 5b) ima ukras od intermitirajuće lozice iz koje
izbijaju razgranati izduţeni listovi, a taj motiv u znatno rustiĉnijoj izvedbi susrećemo i na
vijencu danas izgubljenog pluteja iz Sv. Marte u Bijaćima (T. XII, 4) kojega Ante Milošević
svrstava u korpus prve predromaniĉke skulpture s navedenog lokaliteta, te ga datira u kraj 8. i
na sami poĉetak 9. stoljeća.118

dokumentacije don Luke Jelića koju je 1988. godine objavio Frane Buškariol. Vidi BUŠKARIOL, F., 1988., 34,
sl. B. XVI, 11.
117
Radi se o ulomcima plutejâ s nepoznatog nalazišta iz Muzeja grada Trogira i iz šesterolisne crkve sv.
Mihovila u Brnazama kod Sinja koji su pripisani Trogirskoj klesarskoj radionici (JAKŠIĆ, N., 2004., 273-275),
te o ulomku pluteja iz crkve sv. Stjepana u Dubrovniku (MENALO, R., 2003., 45, sl. 4) koji se moţe uvrstiti u
opus tzv. Juţnodalmatinske ili Kotorske klesarske radionice. Navedenu klesarsku produkciju definirao je Nikola
Jakšić, pa o tome vidi u: JAKŠIĆ, N., 1999.-2000b.; ISTI, 2003.
118
Vidi MILOŠEVIĆ, A., 2004., 239, sl. 1 (passim).

50
3.2.2. Lukovi i arhitravi
Lukovi i arhitravi ove klesarske produkcije saĉuvali su se samo u Biogradu i Galovcu.
Moţe se reći da su oba elementa trabeacije oltarne ograde imala istu koncepcijsku podjelu
dekorativne površine jer su im se u gornjoj zoni nalazile kuke, a u donjoj natpisno polje. Kuke
su imale izduţene neprofilirane noţice koje su se u nekim sluĉajevima lagano proširivale u
dnu, dok su im se u vrhovima nalazile krupne zavojnice. Saĉuvao se samo jedan ulomak luka,
i to desni dio luka iz Galovca (T. IX, 3; GALOVAC I, 6), a za njega se logiĉno pretpostavlja
da su mu se dva niza razliĉito usmjerenih kuka simetriĉno razdvajala u samom tjemenu
luka.119 Od arhitravâ danas nam je poznato više ulomaka iz Biograda (T. IX, 7-9; BIOGRAD
II, 7-9) i Galovca (T. IX, 4-6; GALOVAC I, 5.1-5.5) od kojih se neki spajaju i u veće cjeline,
a na njima su se u pravilu saĉuvali i dijelovi natpisnog polja, mada postoje dva biogradska
primjerka (T. IX, 7-8; BIOGRAD II, 7, 9) na kojima je donja zona ostavljena prazna ili joj je
pak natpis s tog polja naknadno radiran.

3.2.3. Stupići oltarne ograde i stupići oltara

Iz Biograda i Galovca potjeĉe i nekoliko ulomaka stupića sa sraštenim kapitelima na
vrhu, od kojih se jedan moţe smatrati stupićem oltarne ograde, a ostala tri stupićima, tj.
stipesima oltara. Stupić oltarne ograde (T. X, 4; GALOVAC I, 4) završava kapitelom koji je
isklesan iz istoga komada kamena, a od njega je odvojen tordiranim prstenom. Kapitel ima
istu dekoraciju na sve ĉetiri strane. U donjem dijelu kapitela smještena su ĉetiri kutna
neprofilirana listića izmeĊu kojih se nalazi po jedan stilizirani ljiljanov cvijet, a u gornjoj
zoni, toĉno poviše donjeg cvijeta, smješten je isti motiv, s tom razlikom da se njegove latice
pretvaraju u jednostavne kutne volute.
S druge strane, bolje su nam poznati stupići koji su nosili menzu oltara jer se od njih
gotovo u cijelosti saĉuvao po jedan primjerak u Biogradu (T. X, 6; BIOGRAD II, 10.1) i
Galovcu (T. X, 5; GALOVAC II, 7), pa su nam tako poznate i baze tih stupića koje su se
uglavljivale u pod svetišta crkve. Baze su bile ĉetvrtastog oblika, dna stupova ukrašavala je
traka ispunjena cik-cak motivom ili pletenicom, dok su se njihova debla lagano širila prema
dnu te su bila glatko obraĊena. Stupići su završavali kapitelima od kojih su bili odvojeni

119
BELOŠEVIĆ, J., 1997b., 178-180, T. VII, 3.

51
razliĉito dekoriranim prstenima, dok su voluminozno oblikovani kapiteli bili podijeljeni u
dvije zone. Tako je u donjem dijelu kapitelâ tekao niz ukrug rasporeĊenih arkadica, dok je
gornja zona na dvama saĉuvanim primjercima bila ponešto drukĉije ukrašena. U sluĉaju
biogradskog kapitela (T. X, 6; BIOGRAD II, 10.1) gornja je zona bila podijeljena na donji
pojas sa stiliziranim i plastiĉno izvedenim listovima koji su se svojim vrhovima povijali
prema vani, te na gornji pojas s kutnim volutama izmeĊu kojih se nalazio motiv grĉkog kriţa.
S druge strane, gornja zona galovaĉkog kapitela (T. X, 5; GALOVAC II, 7) u donjem je dijelu
imala glatke stilizirane listove palmeta koji su na uglovima bili nešto izduţeniji te se poviše
njih nalazio par sljubljenih kutnih voluta, dok se poviše kraćih listova sa sredine svake
stranice kapitela nalazio motiv nazubljenih stupića. Na vrhu obaju ovih kapitela nalazio se
plitki abakus.

3.2.4. Ulomci oltarnog ciborija

Iz Galovca potjeĉe i arkada manjega ĉetverostranog ciborija (T. X, 3; GALOVAC II,
8.1) za kojega u zadnje vrijeme u literaturi prevladava mišljenje da se radi o ciboriju koji je
stajao na menzi oltara.120 Osim te dosta dobro saĉuvane arkade koja se moţe i rekonstruirati,
preostalo je još nekoliko ulomaka košare ciborija (T. X, 2; GALOVAC II, 8.2-8.4), jedan
ulomak njegova vijenca (T. X, 1; GALOVAC II, 8.5), te dva manja ulomka akroterija
(GALOVAC II, 9.1-2). Na rekonstruiranoj arkadi tog ciborija reljefno je izveden središnji
motiv glatkoga latinskog kriţa proširenih krakova s po jednim simetriĉno postavljenim
paunom s obiju strana koji u kljunu drţi sedmerolatiĉnu rozetu, dok su boĉni krajevi arkade
obrubljeni ukrasnim pojasom kuka s krupnim zavojnicama na visokim nerašĉlanjenim
noţicama. Već sam upozorio na sliĉnost kriţa s galovaĉke arkade ciborija i istog motiva s
ploĉe sa zadarskog foruma (T. VI, 5), a sada ukazujem i na podudarnost izvedbe njezine
višelatiĉne rozete s identiĉno izvedenim motivima na plutejima koji su pronaĊeni u Boţavi (T.
VII, 3-4), ali i na naĉin oblikovanja kuka s boĉnih stranica arkade i vijenca ciborija koji je
vrlo sliĉan izvedbi kuka na lukovima i arhitravima oltarne ograde iz Biograda (T. IX, 7-9;
BIOGRAD II, 7-9) i Galovca (T. IX, 4-6; GALOVAC I, 5.1-5.5). Pored toga, identiĉne kuke
ukrašavaju i jedan manji ulomak akroterija tog ciborija (GALOVAC II, 9.2), dok drugi
saĉuvani fragment akroterija (GALOVAC II, 9.1) ima plastiĉno oblikovane i stilizirane
120
VEŢIĆ, P. - LONĈAR, M., 2009., 99-100; JOSIPOVIĆ, I., 2010., 12-13, sl. 6-8.

52
listove sukladne listovima s kapitela oltarnog stupića iz Biograda (T. X, 6; BIOGRAD II,
10.1).

3.2.5. Fragmenti arhitektonske dekoracije

U Biogradu su pronaĊena i tri vrlo srodna ulomka kojima mjesto i okolnosti nalaza nisu
poznati, a za koja se moţe pretpostaviti da su imali funkciju dovratnika (T. X, 7-8;
BIOGRAD II, 12.1-12.3). Kako je već navedeno, unatoĉ nekim manjim meĊusobnim
razlikama, njihov je reljefni ukras, tj. motiv guste troprute pletenice s krupnim ''oĉima'' u
sredini svakog zavoja, posve identiĉan izvedbi istog motiva na soklovima dvaju fragmenata
pluteja iz zadarske katedrale (T. VI, 3-4) te na ploĉi sa Stupa srama na zadarskom forumu (T.
VI, 5).
TakoĊer, i u Biogradu i u Galovcu pronaĊen je po jedan impost-kapitel (T. X, 9-10;
BIOGRAD II, 11; GALOVAC II, 10), a oni toliko meĊusobno nalikuju da nema sumnje da ih
je isklesala ista klesarska radionica, a moţda ĉak i isti majstor. Naime, na njihovim je uţim
stranama izveden motiv stilizirane palmete iznad koje se nalazi plastiĉna narebrena zavojnica
koja izgleda poput svitka. Tjemena strana impost-kapitelâ završavala je abakom. Gornji dio
motiva palmete podsjeća na izvedbu stiliziranih ljiljanovih cvjetova koji su ĉesto korišteni na
djelima Radionice plutejâ zadarske katedrale, a donji dio tih palmeta ima zavojnice koje
nalikuju volutama kuka s luka i arhitravâ oltarnih ograda iz Galovca i Biograda, te kukama s
arkade i s vijenca galovaĉkoga oltarnog ciborija.

3.3. Datacija Radionice plutejâ zadarske katedrale

Reljefi koje sam ovom prilikom temeljem likovno-morfoloških karakteristika povezao u

jedinstvenu cjelinu kao radove iste klesarske produkcije dosad su u literaturi bili razliĉito
datirani. Tako se nastanak plutejâ iz zadarske katedrale uglavnom smještao u kraj 8. i u
poĉetak 9. stoljeća,121 ali i tek okvirno u 9. stoljeće,122 dok su ostali zadarski pluteji koji su

121
Naime, Janko Belošević smatra da ti pluteji predstavljaju prijelaznu fazu razvitka ''pleterne plastike'', pa ih iz
tog razloga datira u gore navedeni vremenski period. BELOŠEVIĆ, J., 1968a., 275.

53
pronaĊeni u Boţavi, Ljubĉu i Zadru bili razliĉito i preširoko datirani u 9., ili ĉak u prijelaz iz
9. u 10. stoljeće,123 mada je izneseno i mišljenje da ih treba datirati u drugu polovinu 8. ili u
sami poĉetak 9. stoljeća.124
Ako se na navedene zadarske pluteje gleda kao na djela iste klesarske radionice, njihovo
datiranje u potonje navedeni period potvrĊuju i uspostavljene analogije Ante Miloševića koji
je jedan od zadarskih mramornih pluteja (T. VI. 1) na ikonografskoj razini povezao s
ulomcima prvih ranosrednjovjekovnih reljefa iz crkve sv. Marte u Bijaćima, a koje on, po
mom mišljenju vrlo uvjerljivo, datira u kraj 8. ili u sami poĉetak 9. stoljeća. Naime,
ikonografska se sliĉnost izmeĊu tih spomenika oĉituje ponajprije u korištenju na istoĉnoj
obali Jadrana vrlo rijetkog motiva dvoĉlane intermitirajuće vitice s trolisnim ukrasom u
sredini njezinih zavinutih slijepih ogranaka, a taj je ornament, izveden inaĉe u razliĉitim
inaĉicama, bio dosta ĉest na reljefima iz 8. i s poĉetka 9. stoljeća na tlu Italije.125 Budući da
dio predromaniĉke skulpture iz Biograda i Galovca pokazuje iste likovno-morfološke
karakteristike kao i okupljeni korpus zadarskih pluteja, navedena se datacija moţe proširiti i
na njih, bez potrebe ponovnog osvrtanja na dosadašnja pogrešna razvrstavanja i datiranja
cjelokupne predromaniĉke skulpture s tih dvaju lokaliteta.
Rana datacija djela Radionice plutejâ zadarske katedrale podudarna je i s ĉinjenicom da
njezini reljefi potjeĉu s lokalitetâ na kojima je pouzdano utvrĊeno postojanje ranokršćanskih
graĊevina, poput zadarske katedrale, crkve sv. Bartula u Tršcima (dio današnjeg Galovca) ili
pak crkve u Biogradu, koja je prije nego što je postala katedrala,126 postojala kao

122
KATALOG, 2000a., 153; KATALOG, 2001., 380; KATALOG, 2006., 71; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008.,
75, 97, 102.
123
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 105-106.
124
Navedenu dataciju iznio je Ante Uglešić koji je pišući o plutejima iz Ljubĉa i Boţave primijetio da su
navedeni pluteji meĊusobno sliĉni, te je onda, temeljem ĉinjenice da se na njima nalaze prikazi koji podsjećaju
na ranokršćansku motiviku, zakljuĉio da ih treba ''dosta rano datirati''. Osim toga, prema Uglešićevu mišljenju,
na ranu dataciju, primjerice, boţavskog pluteja s prikazom kantarosa ''upućuju i bršljanovi listovi, prikazani u
zavijucima desne loze''. UGLEŠIĆ, A., 1993c., 153-154.
125
Vidi MILOŠEVIĆ, A., 2004., 249-256.
126
Mišljenje da je navedena biogradska crkva bila sagraĊena i prije nego što je postala katedrala (najvjerojatnije
sredinom 11. stoljeća), prvi je iznio Ivo Petricioli koji je, išĉitavanjem njezina tlocrta, predromaniĉku graĊevinu
na biogradskoj Glavici svrstao u skupinu crkava s oblim kontraforima kakve su se na teritoriju hrvatske
ranosrednjovjekovne kneţevine gradile tijekom druge polovine 9. stoljeća. PETRICIOLI, I., 1984., passim.

54
ranokršćanska,127 a potom i kao ranosrednjovjekovna sakralna graĊevina. MeĊutim, saĉuvani
ostaci reljefâ Radionice plutejâ zadarske katedrale koji su pripadali najranijoj crkvi na
biogradskoj Glavici svojim dimenzijama pokazuju da su izvorno bili sastavni dijelovi dosta
velikih i reprezentativnih liturgijskih instalacija koje sasvim sigurno nisu mogli stajati u
jednobrodnoj i jednoapsidnoj ranokršćanskoj crkvi koja je sve do nedavno pretpostavljana na
tom lokalitetu. U tom je kontekstu vrlo vaţno mišljenje koje je iznio Pavuša Veţić, a prema
kojemu je ''već u kasnoantiĉkom vremenu na mjestu buduće katedrale u Biogradu postojala
ranokršćanska crkva, vjerojatno kao trobrodna građevina (istaknuo I. J.)'', a to bi znaĉilo da
je crkva iz druge polovine 9. stoljeća naslijedila ''osnovnu matricu one stare'', tj.
ranokršćanske graĊevine,128 a postojanje takve velike i trobrodne crkve u prvim stoljećima

127
Iako je postignut konsenzus oko zakljuĉka da je biogradska katedrala imala raniju graĊevinsku fazu, nije bilo
potpunog suglasja oko njezina datiranja. Naime, unatoĉ tome što ju je Jelić datirao u ranokršćansko doba, prvu
arhitektonsku fazu navedene graĊevine Frane Buškariol je smjestio u ''vrijeme oko polovine 8. stoljeća '', a takva
je datacija proizašla iz njegova pogrešnog datiranja nekih reljefa pronaĊenih na poloţaju Glavica u to razdoblje.
BUŠKARIOL, F., 1988., 48-50. No, Pavuša Veţić je te ulomke opravdano povezao s nekoliko ranokršćanskih
fragmenata koji većinom potjeĉu iz dviju zadarskih ranokršćanskih bazilika, tj. iz crkava sv. Tome i sv. Stjepana,
te je zakljuĉio da su u pitanju radovi iste klesarske radionice ĉije je djelovanje smjestio u 5. ili na sami poĉetak 6.
stoljeća. VEŢIĆ, P., 1990. Veţićeva datacija posluţila je Nikolini Uroda i Nikoli Jakšiću da prvu fazu sakralne
graĊevine na biogradskoj Glavici opet datiraju u ranokršćansko razdoblje, ali su i oni prihvatili Jelićevo i
Buškariolovo mišljenje da se radilo o manjoj jednobrodnoj i jednoapsidnoj crkvi s unutrašnjim lezenama.
Usporedi URODA, N., 2005., 11, 21; JAKŠIĆ, N., 2006c., 111-112.
128
Svoje mišljenje Veţić temelji na detaljnoj analizi tlocrta nekadašnjih ostataka katedrale u Biogradu, a taj je
tlocrt napravljen prema izvorniku iz Arhiva don Luke Jelića u Arheološkom muzeju u Splitu. Autor je tako uoĉio
da je crkva na Glavici imala odnos širine prema duţini u omjeru 2:3, a to je karakteristika svojstvena
ranokršćanskim bazilikama u Zadru. Nadalje, Veţić je upozorio i na naglašeni otklon od pravog kuta u odnosu
proĉelnog i zaĉelnog zida prema uzduţnim zidovima crkve, po ĉemu ona nalikuje dvjema ranokršćanskim
crkvama sa zadarskog podruĉja: Sv. Mariji u Ninu i Sv. Andriji u Zatonu. Osim toga, autor je osporio i Jelićev
zakljuĉak da su istoĉni dio sjevernog zida biogradske crkve i njezina sjeverna boĉna apsida zapravo
inkorporirani ostaci dijela zidova ranije ranokršćanske graĊevine koji su se od ostataka zidova trobrodne crkve
razlikovali po pravilno klesanom i slaganom kamenu. Oĉito sumnjajući u vjerodostojnost Jelićevih zapaţanja o
tehnici graĊenja, Veţić je upozorio da su se na unutrašnjoj strani obaju uzduţnih zidova crkve, u dijelu prema
svetištu, nalazile po tri jednako oblikovane lezene koje su morale nastati istovremeno, jer po njegovu mišljenju
nije moguće da su lezene sjevernog zida bile ranokršćanske, a juţnoga zida srednjovjekovne, kako ih je tumaĉio
Jelić. Vidi VEŢIĆ, P., 2009., 198-204.

55
kršćanstva podupire tezu o tome kako je biogradski poluotok kao mjesto štovanja kršćanskog
kulta bio privlaĉan i prije nego što je bio urbaniziran.129
Na kraju je potrebno reći da likovni jezik ranokršćanske provenijencije koji je prisutan
na djelima Radionice plutejâ zadarske katedrale, poput palmeta ispod kriţeva unutar arkada
ili Korbboden-motiva, susrećemo i na ostaloj skulpturi kasnoga 8. i ranog 9. stoljeća na
istoĉnoj obali Jadrana, a neka od tih djela svrstana su i u opuse definiranih klesarskih
produkcija kao što su Klesarska radionica iz doba kotorskog biskupa Ivana,130 zatim Splitska
klesarska radionica,131 Juţnodalmatinska (Kotorska) klesarska radionice,132 te Trogirska
klesarska radionica.133 Više nego oĉito korištenje istih ikonografskih obrazaca samo dodatno
osnaţuje opravdanost datiranja djelovanja Radionice plutejâ zadarske katedrale u navedeno
vremensko razdoblje, a tome u prilog moţe ići i vrlo izgledan zakljuĉak da su djela te
radionice morala nastati kao posljedica jedinstvenoga projekta u povijesnim okolnostima kada
su Zadar, Biograd i Galovac pripadali istoj crkvenoj dijecezi (Zadarska biskupija), te se
najvjerojatnije nalazili i unutar iste politiĉke tvorbe, neovisno da li je to bilo pod vlašću
Bizantskog Carstva, ili pak za kratkotrajne franaĉke vladavine nad dalmatinskim gradovima
poĉetkom 9. stoljeća, dakle u razdoblju prije sklapanja Aachenskog mira 812. godine.

129
Usporedi JAKŠIĆ, N., 2006c., 112.
130
Više o toj klesarskoj produkciji vidi u: ZORNIJA, M. (u tisku).
131
Više o toj klesarskoj produkciji vidi u: BASIĆ, I. - JURKOVIĆ, M., 2011.
132
Više o toj klesarskoj produkciji vidi u: JAKŠIĆ, N., 1999.-2000b.; ISTI, 2003.
133
Više o toj klesarskoj produkciji vidi u: JAKŠIĆ, N., 2004.

56
 4. MAJSTOR KOLJANSKOG PLUTEJA

4.1. Historijat istraţivanja

Iako je većina ulomaka liturgijskih instalacija i arhitektonske dekoracije koji se

pripisuju Majstoru koljanskog pluteja pronaĊena i objavljena još krajem 19. stoljeća, 134 tu je
klesarsku produkciju prepoznao i definirao tek Nikola Jakšić 1980. godine.135 Koristeći se
dotadašnjim rezultatima arheoloških istraţivanja te objavljenom i neobjavljenom literaturom
koja je obraĊivala reljefe koje je prepoznao kao produkte navedenoga majstora-klesara,136

134
Pojedini ulomci s Crkvine u Biskupiji kod Knina pronaĊeni su u prvim istraţivanjima tog lokaliteta 1886.
godine, te su objavljeni još u djelima don Frane Bulića i Frane Radića. Vidi npr. BULIĆ, F., 1886., 55); ISTI,
1888., 17, 20-21, 24, T. III, 1; T. X, 26; T. XIII, 39; RADIĆ, F., 1895a., 153; ISTI, 1895c., 165-168, kat. br. I, V;
ISTI, 1897., 53-54, sl. 7-10. S druge strane, predromaniĉke fragmente iz Gornjih Koljana kod Vrlike pronašao je
vrliĉki grkokatoliĉki svećenik Petar Stanić, koji je, uz potporu Hrvatskoga starinarskog druţtva iz Knina, u dva
navrata tijekom 1890. i 1891. godine poduzeo amaterska iskopavanja na lokalitetu Crkvina u tom mjestu, a o
ĉemu je napisao i kratko izvješće. Vidi STANIĆ, P., 1892. Nakon revizije Stanićevih istraţivanja koja je 1898.
godine proveo fra Lujo Marun (MARUN, L., 1898., 104), rezultate obaju istraţivanja objavio je 1900. godine
Frano Radić, donoseći tom prigodom tlocrt temelja porušene predromaniĉke crkve te analizirajući ostatke
njezinih liturgijskih instalacija. Vidi RADIĆ, F., 1900. Nakon toga, arheološka istraţivanja na tom lokalitetu
izvoĊena su još nekoliko puta, i to 1936., te 1939. i 1940. godine, dok su svestranija revizijska istraţivanja
provedena 1956. godine, ali sva navedena nastojanja nisu dala znaĉajnije rezultate jer je lokalitet zbog krĉenja
koje je provedeno 1936. godine u potpunosti devastiran. Usporedi MILOŠEVIĆ, A., 1981., 20; DELONGA, V.,
1996., 112; MILOŠEVIĆ, A., 1998., 97.
135
JAKŠIĆ, N., 1984. Dvije godine nakon objave navedenog ĉlanka Jakšić je isti tekst inkorporirao i u svoju
doktorsku disertaciju. JAKŠIĆ, N., 1986., 99-111.
136
Osim već spomenutog ĉlanka iz 1900. godine, Frano Radić je pet godina ranije objavio i rad u kojem je,
izmeĊu svih ostalih primjeraka iz tadašnjeg Prvog muzeja hrvatskih spomenika u Kninu, obradio i ulomke
kapitelâ koji su potjecali iz ruševina crkve u Gornjim Koljanima i s Crkvine u Biskupiji kod Knina. RADIĆ, F.,
1895b. Nakon Radića, o ulomcima koje je Jakšić kasnije pripisao Majstoru koljanskog pluteja, a koji su
pronaĊeni u Koljanima i njegovoj okolici, ali i na lokalitetu Crkvina u Biskupiji kod Knina, pisali su još u raznim
prigodama i kroz razliĉite naĉine pristupa problematici Stjepan Gunjaĉa, Nikola Gabrić, Ante Milošević i
Vedrana Delonga. Vidi GUNJAĈA, S., 1953., 37, sl. 18, 20; ISTI, 1958a., 8-9, 10-12, sl. 2-4, 6; ISTI, 1960.,
273, sl. 17; GABRIĆ, N., 1974., 47-48, sl. 16; MILOŠEVIĆ, A., 1981., 20, 67, kat. br. 135-136); DELONGA,

57
Jakšić ih je djelomiĉno reinterpretirao te je rekonstrukciju oltarne ograde iz porušene crkve na
lokalitetu Crkvina u Koljanima137 nadopunio ulomcima pronaĊenima na obliţnjim
lokalitetima: u Podosoju kod Vrlike, manastiru Dragović (prije njegova potapanja pod
akumulacijsko jezero Hidroelektrane ''Peruĉa''), te na poloţaju Crkvina u Laktacu. Nakon što
je dio koljanskih reljefa grupirao u jednu likovno-morfološku skupinu, usporedio ih je s
jednom od ĉetiri grupe koliko ih je nekoliko godine ranije razvrstao meĊu ulomcima
predromaniĉkih zabata s lokaliteta Crkvina u Biskupiji kod Knina.138 Na taj je naĉin na tim
dvama lokalitetima prepoznao djelovanje iste klesarske produkcije koju je po najraskošnijem i
najbolje oĉuvanom djelu nazvao Majstorom koljanskog pluteja.139 Zbog nedostatka pouzdanih
oslonaca, Jakšić nije bio u mogućnosti toj klesarskoj produkciji preciznije odrediti vrijeme
djelovanja, pa u pitanje njezine datacije tom prilikom nije ni ulazio. Naime, iako je u jednom
ranijem ĉlanku tri biskupijska zabata (T. XIII, 2-4) vrlo oprezno i tek okvirno datirao u 10.
stoljeće,140 Jakšić nakon njihova uvrštavanja u opus Majstora koljanskog pluteja tu dataciju
više nije spominjao, da bi u godinama koje će uslijediti vrijeme djelovanja našeg majstora
iskljuĉivo smještao u 9. stoljeće, a u novijim radovima i u prva desetljeća tog stoljeća.141
MeĊutim, nedugo nakon Jakšićeva definiranja opusa Majstora koljanskog pluteja, neki
su autori povezali zakljuĉke iznesene u njegovim dvama ĉlancima, te su slijedom toga

V., 1980., 150-157. Osim dotad objavljene literature Jakšić se koristio i dnevnikom istraţivanja u Dragoviću koji
je vodio Stjepan Gunjaĉa. JAKŠIĆ, N., 1984., 243, 251, bilj. 4.
137
Koristeći se jednim zadarskim dokumentom iz 1385. godine u kojem se spominju zemlje na podruĉju gornje
Cetine, Ante Milošević je na širem podruĉju Koljana ubicirao srednjovjekovno selo Prhovo (Perchovo), a
nekadašnju predromaniĉku graĊevinu na lokalitetu Crkvina prepoznao kao crkvu sv. Marije koja se u navedenom
dokumentu spominje kao crkva tog sela. MILOŠEVIĆ, A. - PEKOVIĆ, Ţ., 2009., 21, 23; MARASOVIĆ, T.,
2011., 60-61. Lokalitet Crkvina danas je potopljen vodom akumulacijskog jezera Hidroelektrane ''Peruĉa''.
138
Usporedi JAKŠIĆ, N., 1980b., 98-99 (T. I), 105, 107-108; ISTI, 1984., 244.
139
JAKŠIĆ, N., 1984., 244.
140
JAKŠIĆ, N., 1980b., 107-108 (97-110).
141
Usporedi JAKŠIĆ, N., 1991., 23-24, kat. br. 11. Pro, 23. Pro; ISTI, 1997c., 24; KATALOG, 1999.-2000.,
408-409 (Nikola Jakšić, kat. br. 3); JAKŠIĆ, N., 2000d., 204-205; KATALOG, 2000a., 270-271 (Nikola Jakšić i
Vedrana Delonga, kat. br. IV. 152); DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 44-45; JAKŠIĆ, N.,
2006a., 23; ISTI, 2008a., 109. Nedugo nakon što je Jakšić djelovanje Majstora koljanskog pluteja izrijekom
smjestio u 9. stoljeće, s takvim se datiranjem usuglasio i Miljenko Jurković. JURKOVIĆ, M., 1995c., 69; ISTI,
2000., 182; KATALOG, 2000a., 269 (Miljenko Jurković, kat. br. IV. 150); DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. -
JURKOVIĆ, M., 2001., 24.

58
djelovanje te klesarske produkcije sa sigurnošću datirali u 10. stoljeće. Evo jednog zornog
primjera. Prilikom objave i obrade predromaniĉke skulpture s Kapitula kod Knina Tonĉi
Burić je meĊu tim spomenicima uoĉio i nekoliko ulomaka (T. XIV, 8-9) koje je prepoznao
kao radove koji su izrazito srodni predromaniĉkim reljefima s Crkvine u Biskupiji i s Crkvine
u Koljanima, a koje je Jakšić atribuirao našem majstoru, pa je iz toga zakljuĉio sljedeće:
''Jakšićev »majstor koljanskog pluteja«, osim bazilike u Koljanima i njezina namještaja, te
namještaja u Crkvini-Biskupiji prigodom obnove interijera, radio je i na obnovi bazilike na
Kapitulu, gdje mu je povjerena izrada dijela namještaja''.142 MeĊutim, kapitulske fragmente
koje je atribuirao Majstoru koljanskog pluteja Burić je svrstao u svoju drugu skupinu
predromaniĉke skulpture s tog lokaliteta, koja je po likovno-morfološkim karakteristikama
posve raznolika, a meĊu kojom se, ponajprije zbog svoje povijesne vaţnosti, posebno istiĉu
dvije ploĉe stepeništa ambona s uklesanim napisom u kojem se spominje hrvatski kralj
Drţislav iz druge polovine 10. stoljeća. Navedenu skupinu predromaniĉke skulpture Burić je
ĉini se grupirao iskljuĉivo zbog ĉinjenice da je na svim tim ulomcima uoĉljivo korištenje
geometrijskog ukrasnog repertoara, te je smatrao da ih je temeljem toga moguće povezati i
datirati pribliţno u isto vrijeme. Kao osnova za nešto precizniju dataciju ''druge skupine
kapitulske predromaniĉke skulpture'' posluţilo mu je i Jakšićevo prvotno datiranje grupe od
triju biskupijskih zabata u 10. stoljeće, samo što ju je on, temeljem natpisa s Drţislavovim
imenom, pokušao još preciznije datirati u drugu polovinu tog stoljeća, toĉnije u njegovu treću
ĉetvrtinu. Naime, Burić se pozvao na već navedeno spominjanje kasnijeg kralja Drţislava
(969.-996./997.) koji je na natpisu s ploĉâ stepeništa ambona tituliran kao veliki knez (DVX
MAGNVS), pa je tu vremensku odrednicu uzeo kao najpouzdaniji oslonac za dataciju cijele
druge skupine kapitulskih reljefa, a meĊu njima i radova Majstora koljanskog pluteja,
smatrajući da ju treba datirati u vrijeme u kome je navedeni vladar bio ili prijestolonasljednik,
ili pak vladar koji se još nije uĉvrstio na prijestolju.143

142
BURIĆ, T., 1990., 113-114. Burić u opus Majstora koljanskog pluteja sa sigurnošću ubraja samo ĉetiri
ulomka arhitravâ (kat. br. 44-45, 53-54), dok o atribuciji još dvaju fragmenata s Kapitula toj klesarskoj
produkciji s pravom dvoji (kat. br. 18, 40). Isti ĉlanak Burić je još jedanput objavio u Izdanjima Hrvatskog
arheološkog društva iz 1992. godine, a taj je svezak bio posvećen arheološkim istraţivanjima u kninskoj okolici.
BURIĆ, T., 1992.
143
Usporedi BURIĆ, T., 1990., passim.

59
 Ovom prilikom neću se šire kritiĉki osvrtati na takvu metodologiju rada i zakljuĉke do
kojih je njezinim korištenjem Burić došao, već ću samo napomenuti kako drţim da je
povezivanje i uspostavljanje analogija meĊu predromaniĉkim reljefima samo temeljem
njihove ikonografske komponente vrlo problematiĉna metoda rada, tim više što je i sam autor
bio svjestan oĉitih izvedbenih razlika izmeĊu skulpture koju je povezao u jedinstvenu cjelinu,
a što je onda pokušao objasniti time da je više majstora-klesara ili pak radionica (ĉak njih tri)
istovremeno bilo angaţirano na izradi liturgijskih instalacija crkve na Kapitulu. Pored toga,
drţim da premali broj kapitulskih ulomaka koji se moţe povezati s Majstorom koljanskog
pluteja, a od kojih su u pitanju sve isti dijelovi liturgijskih instalacija (arhitravi), nije dovoljan
za pouzdano uvrštavanje Kapitula meĊu lokalitete na kome je naš majstor pouzdano djelovao,
jer su oni na to mjesto mogli dospjeti i naknadno, primjerice s obliţnje Crkvine u Biskupiji.
Nakon arheoloških istraţivanja provedenih u pet kampanja izmeĊu 1979. i 1991. godine
na poloţaju Crkvina u selu Galovcu kod Zadra i pronalaska novih ulomaka predromaniĉkih
reljefa, ponajprije kapitelâ, Nikola Jakšić je djelovanje Majstora koljanskog pluteja prepoznao
i na tom lokalitetu.144 Iako je srodnost galovaĉkih kapitela s onima iz Koljana i Biskupije
odmah uoĉio i Janko Belošević, voditelj arheoloških istraţivanja u Galovcu, navodeći kako ih
je moţda izradila i ista radionica,145 pomalo zbunjuju njegovi kasniji zakljuĉci da su navedeni
kapiteli, kao i ostala srodna im skulptura s tog lokaliteta, produkt zadarskih klesara, odnosno
klesarske radionice koja je djelovala u Zadru.146 Sliĉna razmišljanja o ovoj problematici iznio
je i Pavuša Veţić, koji je Beloševićevo mišljenje nadopunio identifikacijom te radionice s
onom ĉije je djelovanje na prijelazu 8. u 9. stoljeće u Zadru pretpostavio Ivo Petricioli. 147
MeĊutim, navedene likovno-morfološke paralele izmeĊu zadarske i galovaĉke predromaniĉke
skulpture nije moguće uspostaviti ako se govori o radovima Majstora koljanskog pluteja, već
samo ako je rijeĉ o reljefima iz prve faze opremanja galovaĉke crkve sv. Bartolomeja
predromaniĉkim liturgijskim instalacijama. Naime, samo potonje navedeni reljefi pokazuju
zamjetnu sliĉnost s dijelom zadarske skulpture meĊu kojom se posebno istiĉu mramorni
pluteji iz katedrale (T. VI, 1-4), a upravo sam tu grupu spomenika, zajedno s još nekim
biogradskim primjercima, u prethodnom poglavlju prepoznao kao radove iste klesarske

144
JAKŠIĆ, N., 1991., 24, kat. br. 23. Pro; ISTI, 1997c., 23-24.
145
BELOŠEVIĆ, J., 1989., 80; ISTI, 1992., 87.
146
BELOŠEVIĆ, J., 1993a., 205; ISTI, 1997a., 328; ISTI, 1997b., 183, 186-187, 189.
147
VEŢIĆ, P., 1997., 113.

60
produkcije koju sam imenovao Radionicom pluteja zadarske katedrale. Na neodrţivost
povezivanja Majstora koljanskog pluteja sa Zadrom već je opravdano upozorio i Nikola
Jakšić, naglašavajući da se takva promišljanja bez ikakve analize, argumentacije i nuţnih
pojašnjenja, zasnivaju iskljuĉivo na ĉinjenici da je Galovac bio najbliţi Zadru ''kao jedinom
razvijenom gradskom središtu u kojoj bi takva radionica mogla djelovati'',148 a da takva
promišljanja zaista treba odbaciti ponajbolje svjedoĉi ĉinjenica da je djelovanje našeg
majstora zasad sa sigurnošću prepoznato samo u Biskupiji, Gornjim Koljanima i Galovcu,
dakle iskljuĉivo na lokalitetima koji su se nalazili unutar teritorija koji je tijekom 9. stoljeća
pripadao ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj kneţevini, dok ga u dalmatinskim gradovima, pa
tako i u Zadru, naprosto ne nalazimo.
Osim analize kapitelâ, Jakšić se još osvrnuo i na postojanje šesterostranog ciborija u
Galovcu, ali tom prilikom nije ulazio u detaljniju raspravu o njegovim likovno-morfološkim
svojstvima, već ga je samo, ponajprije zbog njegovih kapitela, atribuirao Majstoru koljanskog
pluteja. Naime, autoru je tom prilikom bilo vaţnije istaknuti znaĉaj same ĉinjenice da je takva
liturgijska instalacija uopće postojala u galovaĉkoj crkvi, jer to svakako svjedoĉi o vaţnosti
samog lokaliteta budući da ciboriji nisu bili uĉestala pojava u opremanju crkvenih interijera
na podruĉju ranosrednjovjekovne hrvatske kneţevine 9. stoljeća. Majstora koljanskog pluteja
Jakšić je u Galovcu još povezao i s izvedbom sarkofaga sastavljenog od arhitrava neke
antiĉke graĊevine (T. XVII, 10), što je usporedio sa sliĉnim primjerom pronaĊenim na
Crkvini u Biskupiji kod Knina (T. XVII, 9). MeĊutim, u analizi likovno-morfoloških
svojstava našega majstora ta atribucija nema nikakvoga znaĉaja jer je dekoracija galovaĉkog
sarkofaga, kao i onog biskupijskog, izvorno antiĉka, pa postojanje te zanimljive zajedniĉke
pojave na oba lokaliteta samo dodatno osnaţuje ĉinjenicu da je Majstor koljanskog pluteja na
njima zaista radio.149
U novije vrijeme o djelima Majstora koljanskog pluteja s Crkvine u Gornjim Koljanima
kod Vrlike i s Crkvine u Biskupiji kod Knina, kao i usporedbi arhitekture i skulpture s tih
lokaliteta, pisao je Ante Jurĉević, koji je svoj tekst popratio i katalogom skulpture. 150 Jurĉević
je tom prigodom, osim što je temeljem konzultiranja starog Stanićeva opisa crkve i
objavljenoga Radićeva tlocrta ponudio nadopunjeni tlocrt mogućega izvornog izgleda
148
Usporedi JAKŠIĆ, N., 2000c., 248, bilj. 118; ISTI, 2000e., 44-45, bilj. 125; JOSIPOVIĆ, I., 2010., 10.
149
JAKŠIĆ, N., 2000c., 246-250; ISTI, 2000e., 43-45.
150
JURĈEVIĆ, A., 2009.

61
koljanske sakralne graĊevine, iznio i svoja promišljanja o saĉuvanim radovima i vremenu
djelovanja našega majstora. MeĊutim, tom je prilikom u njegov opus ukljuĉio i reljefe koji se
ne mogu smatrati njegovim djelima, ali i one kojima pripadnost pojedinoj likovno-
morfološkoj grupi nije moguće pouzdano ni utvrditi.151 Iako je Jurĉević opusu raspravljane
klesarske produkcije opravdano pripisao i neke nove ulomke koji s njom dosad nisu bili
dovoĊeni u vezu, poput, primjerice, jednog fragmenta pilastra,152 zatim desne stope zabata,153

151
Reljefi i dijelovi arhitektonske dekoracije koji po mom mišljenju nisu djela Majstora koljanskog pluteja, a
Jurĉević ih pripisuje toj klesarskoj produkciji, u njegovu su ĉlanku detaljnije obraĊeni u kataloškim jedinicama
pod brojevima 3, 4, 16, 17, 33, 34 i 35. TakoĊer, u opus našega majstora isti je autor uvrstio i ulomak koji je
jedini izraĊen od muljike (kat. br. 2), a ne od sitnozrnatog vapnenca kao svi ostali fragmenti. Neovisno o tom
tehniĉkom detalju koji je sam po sebi dosta indikativan, taj fragment, za koji autor pretpostavlja da je pripadao
zabatu oltarne ograde, toliko je oštećen da prosudbe o njegovoj pripadnosti bilo kojoj likovno-morfološkoj
cjelini nije moguće pouzdano donositi, a to pogotovo nije uputno ĉiniti temeljem analize naĉina izvedbe slova iz
posvetnoga natpisa ako je to jedini argument za atribuciju. MeĊutim, za razliku od moga ĉlanka iz 2010. godine
u kojem sam osporio i pripisivanje Majstoru koljanskog pluteja jednog ulomka koji je prepoznat kao vrh desnog
nadvratnika portala koljanske crkve (kat. br. 26), sada ipak drţim da je u tom pogledu Jurĉević bio u pravu.
Nadalje, za fragment koji je u njegovu ĉlanku obraĊen u kataloškoj jedinici broj 23, a koji nipošto nije rad našeg
majstora, povlaĉim svoju kritiku upućenu autoru o pogrešnoj atribuciji, jer ju on uistinu nije ni iznio. Ipak, u tom
je sluĉaju upito zašto se navedeni ulomak uopće našao u katalogu u kojem su sva djela pripisana raspravljanoj
klesarskoj produkciji, a bez da je jasno naznaĉeno da se meĊu ostalim fragmentima našao iz posve drugih
razloga, tj. zbog ĉinjenice da su pronaĊeni novi podaci koji pokazuju da uopće nije naĊen u Gornjim Koljanima
već na lokalitetu Crkvina u Biskupiji kod Knina. Zbog toga još više zbunjuje ĉinjenica da ga je Jurĉević unatoĉ
toj napomeni ipak uvrstio u dio kataloga u kojem je obraĊena skulptura s Crkvine u Gornjim Koljanima, kao i da
je za mjesto njegova pronalaska naveo taj lokalitet. Usporedi JURĈEVIĆ, A., 2009., passim; JOSIPOVIĆ, I.,
2010., 16, bilj. 20.
152
JURĈEVIĆ, A., 2009., 76, kat. br. 20.
153
JURĈEVIĆ, A., 2009., 70-71, kat. br. 1. Taj je ulomak desne stope zabata sa saĉuvanim dijelom posvetnoga
natpisa [...cum] SOBOLE HOS CAN[c]ELLOS[...] Nikola Jakšić smatrao dijelom oltarne ograde iz druge faze
opremanja crkve u Koljanima predromaniĉkim liturgijskim instalacijama, a ne radom Majstora koljanskog
pluteja. JAKŠIĆ, N., 1984., 249. U tom pogledu Jurĉevićevo pripisivanje tog ulomka našem majstoru u
potpunosti je ispravno, a uzrok Jakšićevoj pogrešci treba traţiti u tome što se pozivao, a onda oĉito i svoje
zakljuĉke temeljio na lošoj fotografiji navedenog fragmenta koja je objavljena u Radićevu ĉlanku iz 1900.
godine (RADIĆ, F., 1900., 115, sl. 9), ali i u ĉinjenici da su dijelovi druge oltarne ograde iz koljanske crkve bili
imitacija one prve, pa je to, uz još neke druge stvari o kojima će više govora biti u nastavku, dovelo do navedene
pogrešne atribucije, tj. do izostavljanja ove stope zabata iz koljanskog opusa našega majstora. Ova pogreška
ispravljena je pred otvaranje izloţbe Hrvati i Karolinzi 2000. godine, kada je Ante Milošević, tadašnji ravnatelj

62
a moţda i škropionice koja je većim dijelom rekonstruirana,154 on ipak griješi kada reljefe
nastale u drugoj fazi obnove interijera koljanske crkve proglašava djelima Majstora
koljanskog pluteja, jer se takvoj atribuciji osim likovno-morfoloških razlika protive i neke
druge ĉinjenice.155 Nadalje, autor se referira i na dosadašnje Jakšićeve pokušaje datiranja
raspravljane klesarske produkcije koje smatra nedosljednima, te nudi svoj prijedlog datiranja
njezina djelovanja. Tako Jurĉević, oslanjanjem na dataciju pozlaćenih ostruga koje su
pronaĊene u spomenutom sarkofagu s hipokampima iz Biskupije (T. XVII, 9), a koji je,
prema Jakšićevu tumaĉenju, sastavio upravo Majstor koljanskog pluteja koristeći se ostacima

Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, dao da se navedeni ulomak uklopi u jedinstvenu cjelinu
zabata rekonstruirane oltarne ograde iz Koljana. Vidi JURĈEVIĆ, A., 2009., 60, bilj. 26. MeĊutim, iako se taj
upotpunjeni zabat bez svake sumnje moţe atribuirati Majstoru koljanskog pluteja, to se baš i ne moţe reći za sve
elemente koje su ukljuĉeni u rekonstrukciju navedene oltarne ograde jer njezina dva središnja pilastra, kao i dva
ulomka desnog arhitrava, pripadaju oltarnoj ogradi iz druga faze koja je oĉigledno imitirala onu prvu, ili je, pak,
izvorna oltarna ograda nakon nekih pretrpljenih oštećenja bila nadopunjena nešto mlaĊim i na izvedbenoj razini
zamjetno drukĉijim ulomcima. Usporedi KATALOG, 2000a., 270-271 (Nikola Jakšić i Vedrana Delonga, kat.
br. IV. 152).
154
JURĈEVIĆ, A., 2009., 80, kat. br. 31.
155
MeĊu djela Majstora koljanskog pluteja Jurĉević je pogrešno ubrojio i ulomke koji su nastali promjenom ili
naknadnim nadopunjavanjem izvorne oltarne ograde u koljanskoj crkvi (JURĈEVIĆ, A., 2009., pasim, kat. br.
3-4, 16-17), a ĉinjenicu da je na njoj došlo do nekih preinaka prvi je uoĉio i objasnio još Stjepan Gunjaĉa 1958.
godine. Gunjaĉa je tada primijetio da se na dvama, u likovno-morfološkom pogledu razliĉitim fragmentima
arhitrava ponavlja identiĉan tekst, te je zakljuĉio da je mlaĊi arhitrav zamijenio onaj stariji, i to nakon što je
izvorna oltarna ograda iz nekog razloga bila oštećena. GUNJAĈA, S., 1958a., 11-12, sl. 6. Iako Jurĉević,
jednako kao i Vedrana Delonga prije njega (DELONGA, D., 1996., 116, bilj. 78), nije prihvatio navedene
Gunjaĉine zakljuĉke, već je sve koljanske fragmente prepoznao kao produkte istog majstora ili radionice,
ĉinjenica je da je upravo jednom svojom novom atribucijom osnaţio navedeni Gunjaĉin zakljuĉak. Naime, meĊu
koljanskim ulomcima Jurĉević je prepoznao još jedan, po mom mišljenju, ukupno ĉetvrti pilastar oltarne ograde
kojeg je moguće atribuirati Majstoru koljanskog pluteja (JURĈEVIĆ, A., 2009., 61, 76, kat. br. 20), pa budući
da je izvorna oltarna ograda u Koljanima mogla imati samo ĉetiri pilastra, to ne odgovara njegovim zakljuĉcima
da još dva pilastra u Koljanima treba pripisati istome majstoru (JURĈEVIĆ, A., 2009., 62, 75, kat. br. 16-17), jer
bi ih u tom sluĉaju bilo ukupno šest. Iz svega toga posve je jasno da nakon oštećenja izvorne oltarne ograde u
Koljanima nisu bili zamijenjeni samo arhitravi, već i pilastri, a moţda i ĉitava oltarna ograda, pa njezina
rekonstrukcija koja se nalazi u stalnom postavu Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu zasigurno ne
odgovara izvornom stanju.

63
dvaju antiĉkih arhitrava,156 njegovo djelovanje smješta u razdoblje ''oko poĉetka druge trećine
9. stoljeća'', dok samog majstora, jednako kao i Jakšić,157 opravdano drţi i graditeljem
predromaniĉkih crkava u Gornjim Koljanima i na lokalitetu Crkvina u Biskupiji kod Knina. 158
Na djelovanje Majstora koljanskog pluteja u Galovcu nedavno sam se osvrnuo i ja, te
sam tom prigodom nastojao što toĉnije definirati korpus njegovih radova koji potjeĉu s tog
lokaliteta, a sve u svrhu što jasnijeg odvajanja dviju faza opremanja unutrašnjosti
ranokršćanske crkve sv. Bartolomeja predromaniĉkim liturgijskim instalacijama.159 Tom sam
prilikom uspostavio ĉvršće likovno-morfološke veze izmeĊu galovaĉkog opusa našega
majstora i njegovih djelâ iz Koljana i Biskupije, zatim sam utvrdio da njegovi reljefi i
arhitektonska dekoracija pripadaju drugoj predromaniĉkoj fazi obnove i opremanja galovaĉke
crkve liturgijskim instalacijama, a iznio sam i mišljenje da bi se djelovanje te klesarske
produkcije moglo smjestiti u vrijeme oko sredine ili ĉak u drugu polovinu 9. stoljeća, u
pogledu ĉega danas imam drukĉije mišljenje, pa će o tome više rijeĉi biti u nastavku.
Dakle, djelovanje Majstora koljanskog pluteja zasad je sa sigurnošću prepoznato samo
na trima lokalitetima unutar teritorija ranosrednjovjekovne hrvatske kneţevine (Biskupija,
Koljane i Galovac). Vaţno je primijetiti da se na dvama od triju navedenih lokaliteta
(Biskupija i Galovac) nalaze vrlo znaĉajne crkvene graĊevine koje su izravno povezane s
hrvatskom vladarskom dinastijom. Tako je za crkvu sv. Marije u Biskupiji kod Knina
utvrĊeno da je tijekom 9. stoljeća bila mauzolej hrvatskih vladara, 160 dok je u isto vrijeme
ranokršćanska crkva u Galovcu kao vladarska zaduţbina bila temeljito preureĊena i
opremljena novim liturgijskim instalacijama, ali i posvećena sv. Bartolomeju apostolu, inaĉe
zaštitniku više europskih vladarskih dinastija toga doba.161 Djelovanje tog majstora pri obnovi
i opremanju navedenih sakralnih graĊevina svjedoĉi o njegovoj vaţnosti, pa bi mu se, zbog
malobrojnosti, ali ujedno i znaĉaja lokaliteta na kojima je djelovao, moţda mogao pridati i
epitet ''vladarskog klesara''.

156
JAKŠIĆ, N., 2000c., 248-250; ISTI, 2000e., 45.
157
JAKŠIĆ, N., 1984., 250-251.
158
Usporedi JURĈEVIĆ, A., 2009., 65-70; ISTI, 2011., 136-137.
159
JOSIPOVIĆ, I., 2010.
160
KATALOG, 2000a., 198-199 (Nikola Jakšić, kat. br. IV. 26).
161
Usporedi JAKŠIĆ, N., 2000c., 245-256; ISTI, 2000e., 43-49.

64
4.2. Likovno-morfološke i ikonografske karakteristike

Majstor koljanskog pluteja prepoznatljiv je po dosta krupnoj izvedbi elemenata koji

tvore njegove liturgijske instalacije, poput širokih i masivnih pilastara i veoma velikih pluteja
oltarnih ograda ĉije su površine uglavnom ukrašene gusto izvedenim geometrijskim
troprutnim prepletom s izrazitom prisutnošću horror vacui. Osim toga, za njega je
karakteristiĉno oblikovanje zabatnih i arhitravnih kuka s velikim puţolikim zavojnicama
uglavnom na kratkim noţicama, zatim dosta ĉesto korištenje motiva golubice koja stoji na
kratkim i jakim nogama te ima sitnu glavu s krupnim okom i grozdom u kljunu, te izvedba
vrlo krupnih i razvijenih kapitela, obraĊenih u dvije zone listova s izraţajno istaknutim
volutama koje podrţavaju abakus, a koji inaĉe predstavljaju najkvalitetnije primjerke u našoj
predromaniĉkoj baštini. Po svim navedenim likovno-morfološkim karakteristikama majstor se
pokazuje kao vrstan klesar nemirnog duktusa i izrazite inventivnosti te nadasve izraţenog
osjećaja za plasticitet, štoviše i za negativne prostore.162
Na podruĉju izmeĊu Zrmanje i Krke djelovanje Majstora koljanskog pluteja dosad je
prepoznato samo na lokalitetu Crkvina u Galovcu kraj Zadra. Nalazi s tog lokaliteta nisu bili
poznati u vrijeme kada je Jakšić definirao tu klesarsku produkciju, jer su većim dijelom
otkriveni tek ponovnim pokretanjem i intenziviranjem arheoloških istraţivanja na galovaĉkoj
Crkvini krajem osamdesetih i poĉetkom devedesetih godina 20. stoljeća.163 Iako će se u
nastavku općenito govoriti o likovno-morfološkim karakteristikama majstorovih djela koje su
išĉitane sa svih elemenata liturgijskih instalacija i arhitektonske dekoracije, ipak će u prvi
plan biti stavljeni njegovi galovaĉki radovi, i to ne samo zbog ĉinjenice da potjeĉu s teritorija
koji je u ţiţi interesa ove disertacije, već i iz razloga što u dosadašnjoj literaturi nikad nisu bili
integralno obraĊeni.

162
Usporedi JAKŠIĆ, N., 1984.; ISTI, 1986., 99-111; ISTI, 1997c., 23-24 (13-39); ISTI, 2000d., 205-206;
JOSIPOVIĆ, I., 2010., 11.
163
O tijeku i rezultatima arheoloških iskapanja u Galovcu u više je navrata pisao glavni istraţivaĉ Janko
Belošević, a znanstvenu obradu materijala objavljivao je i nakon završetka istraţivanja 1991. godine. Sintezu
svojih znanstvenih spoznaja uz navoĊenje kompletne ranije relevantne literature vezane uz ovu problematiku dao
je u: BELOŠEVIĆ, J., 1997a. Navedeni ĉlanak je ustvari neznatno dopunjen i izmijenjen tekst kojeg je isti autor
objavio i na talijanskom jeziku. BELOŠEVIĆ, J., 1998.

65
4.2.1. Zabati i arhitravi
Od zabatâ Majstora koljanskog pluteja saĉuvalo se ukupno pet primjeraka, od toga tri iz
Biskupije (T. XIII, 2-4), te po jedan iz Koljana (T. XIII, 1) i Galovca (T. XIII, 5; GALOVAC
IV, 16). Općenito se moţe reći da su ti zabati u svojim središnjim poljima u pravilu imali
isklesan latinski kriţ koji je bio ispunjen troprutom dvotraĉnom pletenicom dok su mu
krakovi završavali voluticama. Navedeni kriţ s obje strane oboĉuje po jedna simetriĉno
postavljena golubica okrugle glavice i krupnoga naglašenog oka kojoj iz kljuna visi grozd s
gusto rasporeĊenim sitnim bobicama. Golubice imaju povijeno listoliko tijelo ukrašeno
motivom ''na riblju kost'', a stoje na kratkim i zdepastim nogama koje su u donjem dijelu
povijene prema naprijed, pa u tom detalju treba prepoznati kandţe. Središnje polje s lijeve i
desne strane bilo je obrubljeno s po jednim izrazito plastiĉnim kimationom koji se sastojao od
niza malih šiljatih arkadica izmeĊu kojih je bio umetnut po jedna sićušan listić. Upravo zbog
njihova osjetnog plasticiteta kimationi su na svim saĉuvanim ulomcima zabatâ gotovo u
potpunosti oštećeni, a njihov je izvoran izgled moguće predoĉiti tek po rijetkim saĉuvanim
primjercima te vrste dekoracije na ostalim dijelovima liturgijskih instalacija koje je isklesala
ta klesarska produkcija (vidi npr. T. XIV, 6; T. XVII, 2-3). Poviše zone kimationa, na
kosinama zabata, smještene su obodne kuke koje su postavljene na kratkim noţicama te imaju
vrlo velike i izrazito puţolike zavojnice.164 Donji luĉni obodi zabatâ sadrţe ili traku ispunjenu
gustim troprutim prepletom, kao na jednom zabatu iz Biskupije (T. XIII, 2), ili imaju natpisno
polje kao u sluĉaju dvaju zabata iz Biskupije (T. XIII, 3-4)165 i jedinog primjerka iz Koljana
(T. XIII, 1).166 MeĊutim, u Galovcu se saĉuvao samo manji dio desnog dijela zabata (T. XIII,
5; GALOVAC IV, 16) koji nije imao tipiĉnu dekoraciju središnjeg polja, već mu je ono bilo
gotovo u potpunosti prazno, tek s tankim urezanim latinskim kriţem u sredini. MeĊutim, i
takvo je središnje polje s obiju boĉnih strana uokvirivao plastiĉni kimation koji je danas

164
Usporedi JAKŠIĆ, N., 1984., 244.
165
Saĉuvane dijelove natpisa s dvaju biskupijskih zabata Majstora koljanskog pluteja obradila je Vedrana
Delonga, te ih je išĉitala na sljedeći naĉin: 1. [...salv]TIS OBRVCTA SED N(vn)C AV(tem) [renovata...(sc.
ecclesia etc.)], te 2. [...]DATUS E[t] GRA(tia) NA(m)Q(ue) UT [a (m?)...]. DELONGA, V., 1996., 57-58, 62, T.
IX, 12; T. XII, 22.
166
Dijelove natpisa s dvaju ulomaka koljanskog zabata obradila je Vedrana Delonga, te ih je išĉitala na sljedeći
naĉin: 1. [...]T ET CVM OM[nibvs], te 2. [...cum] SOBOLE HOS CAN[c]ELLOS[...]. DELONGA, V., 1996.,
113-115, T. XXXVII, 77; T. XXXVIII, 79.

66
gotovo u cijelosti otuĉen, a poviše njega opet se nalazi niz tipiĉnih puţolikih kuka na kratkim
i širokim noţicama koje su se na galovaĉkom primjerku saĉuvale samo na dijelu njegove
desne kosine.
Sliĉna podjela dekorative površine koja je prisutna na kosinama i donjem luĉnom obodu
zabatâ, prisutna je i na arhitravima te klesarske produkcije. Naime, oni su obiĉno podijeljeni u
tri zone, od kojih identiĉne kuke koje su prisutne i na zabatima ĉine njihov gornji pojas, ispod
njega se nalazi voluminozno istaknuti kimation koji je najbolje saĉuvan upravo na jednom
fragmentu arhitrava iz Galovca (T. XIV, 6; GALOVAC IV, 15.2), dok je u donjoj zoni
smješteno ili natpisno polje, koje nalazimo na primjercima iz Koljana (T. XIV, 1-2)167 i
Biskupije (T. XIV, 3-5),168 ili pak tropruta dvotraĉna pletenica koja je prisutna na pet
saĉuvanih fragmenata iz Galovca (T. XIV, 6; GALOVAC IV, 15. 1-5).
Osim s triju navedenih lokaliteta neki ulomci arhitravâ oltarne ograde koji se mogu
pripisati Majstoru koljanskog pluteja pronaĊeni su još u Uzdolju i na Kapitulu kod Knina.
Tako je u selu Uzdolju, nedaleko od poloţaja crkve sv. Ivana (današnji Sv. Luka) pronaĊen
veći fragment arhitrava oltarne ograde koji je naknadno preklesan i upotrijebljen kao
konstruktivni dio arhitekture, najvjerojatnije kao nadvratnik (T. XIV, 7). Od njegove izvorne
dekoracije preostao je tek gornji pojas s nizom kuka koje su po likovno-morfološkim
karakteristikama nesumnjivo djelo našeg majstora, dok je od izvornog natpisa iz donje zone
saĉuvan samo manji dio na krajnjem desnom dijelu arhitrava, a na kojem se ĉita rijeĉ
VIRGIN[is]. Od središnje zone kimationa nije se ništa saĉuvalo, jer upravo od toga dijela
prema dolje zapoĉinje preklesani dio površine arhitrava na kojem je uklesan mlaĊi posvetni

167
Saĉuvane dijelova natpisa s ukupno šest ulomaka arhitravâ Majstora koljanskog pluteja iz Koljana obradila je
Vedrana Delonga, a njihov sadrţaj išĉitala je na sljedeći naĉin: 1. [...]OS CONSTR(v)I ET CONFIRMARI C[...],
2. [...er]VNT ER(g)A P(res)B(ytero)S AL[exandrum], 3. [...]PEA[...], 4. [...a]D S(ancto) APO(sto)LO[...], 5.
[...Ch]R(ist)EM[...] i 6. [...m]IR[...]. DELONGA, V., 1996., 115-119, T. XXXIX, 81-82, 84; T. LX, 85-87.
168
Saĉuvane dijelove natpisa s ukupno deset ulomaka arhitravâ koji se sa sigurnošću mogu pripisati Majstoru
koljanskog pluteja iz Crkvine u Biskupiji kod Knina obradila je Vedrana Delonga, a njihov sadrţaj išĉitala je na
sljedeći naĉin: 1. MAR(i)E NEC N(on) ET S(an)C(t)I STEFA[ni...], 2. [...comple]VI TEMPORV(m) VOTVM,
3. [...]RVM P(r?)[...], 4. [...]AM VI[s...], 5. [...]VM [l(g?)...], 6. [...peccat]OR(um) MEOR(um)[...] ili
[..bon]OR(um) MEOR(um)[...], 7. + TIBI ALMIFICO D(omin)O (ili Deo) GL(oria)[...], 8. [...Michahel]IS ET
GABRIHE[lis...], 9. [...]TE(m)PLU(m) TIBI DICAT CO(n)F[essor ili confessori] i 10. [...]I(m?;n?)O
NA(m)QUE(m)[...]. DELONGA, V., 1996., 75-63, T. IX, 11; T. X, 14-17; T. XI, 19-20; T. XII, 21; T. XIII, 23-
24.

67
natpis rustiĉne latinske sintakse koji glasi: IVAN IVPANVS ABATI PETRI IVPANVS
ABIRIT (''Ţupan Ivan opatu Petru, ţupan ustupio je''). Budući da izvorni dio tog arhitrava
pokazuje izrazitu podudarnost s arhitravima našega majstora koji su pronaĊeni uokolo crkve
sv. Marije na Crkvini u Biskupiji kod Knina, ali i zahvaljujući ĉinjenici da se na dijelu
njegova starijeg natpisa moţe prepoznati spomen Djevice Marije, s velikom se sigurnošću
pretpostavlja da je ovaj ulomak u nekom kasnijem povijenom trenutku s navedenog lokaliteta
u Biskupiji prenesen na obliţnji vladarski posjed u Uzdolju gdje je posluţio kao konstruktivni
element na crkvi sv. Ivana. Novi posvetni natpis koji je tom prigodom na njemu uklesan
donosi nam podatak kako je kninski ţupan Ivan ustupio posjed u Uzdolju nekom opatu koji se
zove Petar, a koji je najvjerojatnije bio nadstojnik samostana sv. Bartolomeja u Kapitulu kod
Knina.169
Upravo na potonje navedenom lokalitetu pronaĊena su još ĉetiri fragmenta arhitravâ (T.
XIV, 8-9) koja pokazuju likovno-morfološke karakteristike Majstora koljanskog pluteja,170 s
tom posebnošću da na dvama bolje saĉuvanim ulomcima gornji pojas karakteristiĉnih kuka od
njihova donjeg pojasa ispunjenog dvotraĉnom troprutom pletenicom ne razdvaja uobiĉajeni
plastiĉni kimation, već tanka i neprofilirana vodoravna traka koja donji pojas s pletenicom
obrubljuje i s donje strane.171 MeĊusobnu sliĉnost navedenih ulomaka arhitravâ s Kapitula i

169
Navedeni ulomak pronaĊen je 6. rujna 1995. godine pred seoskom kućom u blizini crkve sv. Luke u Uzdolju,
a prva ga je objavila Vedrana Delonga 1996. godine. DELONGA, V., 1996., 588-589, T. LXXXIV, 236. Ista je
autorica o tom fragmentu iscrpno pisala u još dva navrata [DELONGA, V., 1998.; KATALOG, 2000a., 202-203
(Vedrana Delonga, kat. br. IV. 27g)], a u novije vrijeme, prilikom objave rezultata istraţivanja provedenih
tijekom 2001. i 2002. godine uokolo ruševinâ crkve sv. Ivana u Uzdolju, spomenuo ga je i Ljubomir Gudelj.
GUDELJ, LJ., 2005., 56, 58, 72, T. I, inv. br. 2612.
170
Istine radi, treba reći da je jedan od tih ĉetiriju fragmenta, toĉnije onaj kojega Burić obraĊuje u kataloškoj
jedinici br. 54, pronaĊen u Kninu, a ne na Kapitulu, ali je s potonje navedenim lokalitetom doveden u vezu zbog
njegove izrazite podudarnosti s ulomkom arhitrava koji je u Burićevu ĉlanku obraĊen pod brojem 53. Navedenu
pretpostavku Burić je dodatno potkrijepio poznatim podatcima da je krajem 17. stoljeća veliki dio materijala s
Kapitula dospio u Knin za potrebe gradnje novih venecijanskih javnih objekata. Usporedi BURIĆ, T., 1990.,
103-105, bilj. 15, T. I, 53-54.
171
Usporedi BURIĆ, T., 1990., 98, 100, 105-106, 113, T. I, 44-45, 53-54. Ipak, za dva potonje navedena ulomka
koje je obradio u kataloškim jedinicama br. 53 i 54 Burić kaţe da imaju izraţen utor uzduţ donjeg dijela, ''što
iskljuĉuje standardne arhitrave oltarne pregrade'', te pretpostavlja da se moţda radi o završnom vijencu ciborija,
iako u nastavku teksta sam odbacuje i tu mogućnost te pitanje njihove funkcionalne pripadnosti ostavlja i dalje
otvorenim. Ovom prilikom napominjem da gotovo identiĉne utore s donje strane imaju i tri ulomka pronaĊena u

68
fragmenata istih dijelova liturgijskih instalacija s Crkvine u Biskupiji i iz Koljana kod Vrlike
primijetio je već Tonĉi Burić, ali je odmah potom nadodao sljedeće: ''MeĊutim, donji dijelovi
oltarnih pregrada, koji se u sluĉaju Koljana i Biskupije-Crkvine veoma dobro poklapaju, ne
mogu se potvrditi na primjercima s Kapitula, što na ovom stupnju istraţenosti otvara
mogućnost razliĉitih pretpostavki u koje nije uputno ulaziti''.172 Iako se u potpunosti slaţem s
Burićevom konstatacijom, ipak ću pridodati kako velik broj izrazito heterogene
predromaniĉke skulpture koja je pronaĊena na Kapitulu zaista izaziva sumnju u njihovu
izvornu pripadnost tom lokalitetu, pa iz tog razloga, ali i ĉinjenice da se samo ĉetiri fragmenta
arhitravâ mogu pouzdano atribuirati Majstora koljanskog pluteja, njegovo djelovanje još
uvijek nije uputno povezivati i s tim lokalitetom (mada to Burić ipak ĉini),173 kao uostalom ni
s Uzdoljem na kome je pronaĊen samo spomenuti, naknado upotrijebljeni arhitrav za koga se
ionako drţi, doduše bez nepobitnih dokaza, da izvorno potjeĉe s Crkvine u Biskupiji.

4.2.2. Pluteji
Od pluteja Majstora koljanskog pluteja zasad su pouzdano utvrĊena samo ĉetiri
primjerka koja je moguće vjerodostojno rekonstruirati, a od toga dva potjeĉu iz Koljana (T.
XV, 1-2), jedan iz Biskupije (T. XV, 5), te jedan iz Galovca (T. XV, 3). Iako se u Galovcu
saĉuvalo još nekoliko manjih ulomaka pluteja, stanje njihove oĉuvanosti ne dopušta da se oni
sa sigurnošću poveţu s galovaĉkim plutejom kojega je moguće rekonstruirati, ili pak s nekim
drugim koji je s njim pripadao istoj oltarnoj ogradi, ali je ipak razvidno da se i na njima
ponavljaju sliĉni ornamenti kao i na plutejima iz Biskupije i Koljana koji su s njima i u

Galovcu za koje Belošević pretpostavlja da su bili dovratnici portala, a ja ih u katalogu ove disertacije donosim
kao ulomke neutvrĊene izvorne funkcije (T. XIV, 10; GALOVAC IV, 23).
172
BURIĆ, T., 1990., 113.
173
Osim toga, kako je već navedeno, oslanjajući se na prvotno Jakšićevo datiranje biskupijskih zabata Majstora
koljanskog pluteja u 10. stoljeće, Burić spominjane arhitrave s Kapitula, ali i još neke ulomke s toga lokaliteta
najprije atribuira našem majstoru, a nakon toga vrijeme njegova djelovanja smješta oko sredine ili u treću
ĉetvrtinu 10. stoljeće, jer drţi da su njegovi kapitulski reljefi nastali istovremeno kao i ploĉe s uklesanim imenom
kralja Drţislava (969.-996./997.), s ĉim se ni u kojem sluĉaju ne mogu sloţiti. Usporedi BURIĆ, T., 1990., 113-
114.

69
likovno-morfološkom pogledu posve podudarni.174 Ornament glavnog polja svih tih pluteja
organiziran je po naĉelu dvaju sljubljenih kvadratnih polja s po devet uĉvorenih, jednostavnih
ili koncentriĉnih kruţnica, tj. s po šest kruţnica u svakom redu [2 x (3 x 3)]. Pluteji, dakle, na
svojoj dekorativnoj površini imaju osamnaest isklesanih kruţnica, a u prosjeku su široki oko
150 centimetara. Na najpoznatijem i eponimskom pluteju te klesarske produkcije, tj. na bolje
saĉuvanom pluteju iz Koljana (T. XV, 1), unutar uĉvorenih troprutih kruţnica izmjenjuju se
prikazi golubica koje drţe grozd u kljunu s motivom Salomonova ĉvora i sedmerolatiĉne ili
osmerolatiĉne rozete, dok meĊuprostor izmeĊu kruţnica ispunja motiv stilizirana ljiljanova
cvijeta. Drugi koljanski plutej (T. XV, 2), koji je puno slabije saĉuvan, takoĊer je bio ukrašen
s istim brojem uĉvorenih troprutih kruţnica, ali ne njemu nije bilo figuralnih prikaza, već su
navedene kruţnice dodatno ispreplitale dvije paralelne troprute trake. 175 Jednako ukrašen i na
identiĉan naĉin izveden plutej poput potonje opisanoga moţe se prepoznati i na jednom dijelu
pluteja iz Galovca koja je sastavljena od dvaju ulomaka koji se spajaju po crti loma (T. XV, 3;
GALOVAC III, 11.1).176 Trećem tipu pluteja pripada primjerak iz Biskupije (T. XV, 5) koji
se takoĊer sastoji od osamnaest kruţnica, ali one u tom sluĉaju unutar sebe imaju i po jednu
manju koncentriĉnu kruţnicu, da bi onda obje bile isprepletene s dvjema paralelnim troprutim
trakama, tako da se moţe reći da je cjelokupni reljefni ukras pluteja dosta gusto koncipiran, te
da je na njemu više nego uoĉljiva prisutnost horror vacui.177
Osim glavnog polja, svi su pluteji imali nešto reljefnije istaknute vijence koji su bili
ispunjeni razliĉitim geometrijskim prepletima, poput dvaju nizova suĉelice postavljenih i

174
Unatoĉ tome što je Janko Belošević ponudio grafiĉke rekonstrukcije ĉetiriju pluteja oltarne ograde iz druge
faze opremanja galovaĉke crkve, one su ipak zasnovane na nedostatnom broju manjih fragmenata koji ne mogu
biti pouzdan oslonac za potpuno vjerodostojnu predodţbu njihova izvornog izgleda, tim više što neki od tih
ulomaka ne pripadaju Majstoru koljanskog pluteja, a to znaĉi ni toj fazi opremanja crkvenog interijera.
BELOŠEVIĆ, J., 1997b., 155-157, 183-187, sl. 15-18, T. VIII.-XIII.
175
Rekonstrukciju toga koljanskog pluteja donio je u svom ĉlanku iz 1984. godine Nikola Jakšić zajedno s
pripadajućim mu pilastrima, ali je tom prilikom u njega uklopio i ulomak s dijelom vijenca pluteja koji se u
inventarskim knjigama Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu vodi kao nalaz s Crkvine u Biskupiji
(T. XV, 4). JAKŠIĆ, N., 1984., 248, sl. 6. Ako se zaista radi o Jakšićevoj pogrešci, to bi znaĉilo da je isti tip
pluteja koji je prepoznat u Koljanima postojao i u Biskupiji, pa bi se onda radilo o petom dosad prepoznatom
primjerku pluteja kojeg je isklesao naš majstor.
176
JOSIPOVIĆ, I., 2010., 11-12, sl. 5, desno.
177
Usporedi JAKŠIĆ, N., 1984., 248, sl. 7; KATALOG, 2000a., 203 (Nikola Jakšić, kat. br. IV. 28b).

70
troprutih perec-motiva koji su dodatno bili isprepleteni troprutim trakama [koljanski plutej s
ptiĉicama (T. XV, 1)], zatim potpuno zamršenim geometrijskim prepletom troprutih traka
[koljanski plutej s ĉistom geometrijskom dekoracijom (T. XV, 2)], te, konaĉno, nizom
uĉvorenih troprutih kruţnica koje su opet bile dijagonalno ispresijecane troprutim trakama
[plutej iz Biskupije s koncentiĉnim kruţnicama; (T. XV, 5)].

4.2.3. Pilastri
Pilastri ove klesarske produkcije mogu se po motivu kojim su ukrašeni razvrstati u ĉetiri
tipa, a njihovi primjerci saĉuvali su se u Koljanima i Biskupiji, a vrlo fragmentarno i u
Galovcu. Tako je prvi tip pilastra ukrašen vrlo sloţenim ornamentom od niza uĉvorenih
koncentriĉnih kruţnica koje isprepliću dvije paralelne trake, a takve primjere nalazimo u
Koljanima (T. XVI, 1) i Biskupiji (T. XVI, 5). Drugi tip pilastara dekoriran je središnjim
vertikalnim nizom od sedam uĉvorenih kruţnica isprepletenih dijagonalnim trakama koje
svojim uĉvorenjima stvaraju boĉne okomite nizove od sedam tzv. perec-motiva. Takav se tip
pilastra gotovo u potpunosti saĉuvao u Koljanima (T. XVI, 4), njegova donja polovica u
Biskupiji (T. XVI, 7), a samo dno takvog primjerka nalazimo i u Galovcu (T. XVI, 8;
GALOVAC III, 13.1), meĊutim u potonje navedenom sluĉaju s primjetnom razlikom što
njegovo dekorativno polje nije bilo obrubljeno tordiranim uţetom kao u sluĉaju svih pilastara
iz Koljana i Biskupije. Treća vrsta pilastara bila je dekorirana vertikalnim nizom od pet
uĉvorenih kruţnica koje isprepliću dvije paralelne troprute trake, a ostaci takvih pilastara
pronaĊeni su u Koljanima (T. XVI, 2-3) i Biskupiji (T. XVI, 6). I konaĉno, kao ĉetvrti tip
pilastara ove klesarske produkcije moţe se prepoznati manji i teţe oštećeni ulomak iz Galovca
(GALOVAC III, 13.2) koji ima dekoraciju izvedenu na dvije susjedne strane po ĉemu se
moţe zakljuĉiti da je stajao uz prolaz oltarne ograde. Na jednoj njegovoj strani vidi se motiv
grozda unutar troprute kruţnice (sliĉne grozdove na prikazima sa zabata i pluteja koje je
isklesao naš majstor obiĉno kljucaju golubice), a na dugoj strani tog ulomka izvedena je
dvotraĉna tropruta pletenica izduţeno oblikovanih zavoja. Ni u ovom sluĉaju nije prisutan
motiv tordiranoga uţeta koji bi obrubljivao dekorativna polja ovoga fragmenta pilastra. Dakle,
kako je već istaknuto, ornamentalna polja svih saĉuvanih primjeraka pilastara iz Koljana i
Biskupije obrubljena su navedenim ornamentom tordiranoga uţeta, pa to predstavlja i jednu

71
od glavnih karakteristika raspravljane klesarske produkcije,178 ali baš u sluĉaju galovaĉkih
primjeraka u tom pogledu imamo iznimku, jer takvu vrstu obrubne dekoracije na njima ne
nalazimo.

4.2.4. Kapiteli
Za Majstora koljanskog pluteja posebno je karakteristiĉno vješto klesanje volumena, što
se ponajbolje oĉituje u raskošnim lisnatim kapitelima, od kojih neki imaju i prošupljene
detalje, a koje opet nalazimo u Koljanima, Biskupiji i Galovcu, mada se manji dijelovi sliĉnih
kapitela mogu prepoznati i na pojedinaĉnim fragmentima iz Pridrage (kat. br. XIII. 88) i
Knina (T. XVI, 15),179 uz napomenu da za pridraški primjerak nije sigurno ni da je toĉan
podatak o mjestu njegova pronalaska. Ti su kapiteli pripadali oltarnim ogradama ili pak
ciborijima, a u tom su se pogledu razlikovali samo po dimenzijama, jer su kapiteli ciborija bili
znatno veći od kapitelâ koji su pripadali ogradi svetišta. Budući da crkva u Gornjim
Koljanima nije imala ciborij, posve je jasno da su dva na tom lokalitetu pronaĊena kapitela
pripadala oltarnoj ogradi (T. XVI, 9-10), dok u sluĉaju kapitelâ iz Biskupije (T. XVI, 11-12) i
Galovca (T. XVI, 13-14; GALOVAC IV, 14.1-8; GALOVAC V, 17.1-6) nalazimo i jedne i
druge. MeĊutim, kako su galovaĉki kapiteli uglavnom vrlo dobro saĉuvani, meĊu njima se s
velikom sigurnošću ipak mogu odvojiti ĉetiri kapitela koja su pripadala oltarnoj ogradi
(GALOVAC IV, 14.1-4) od šest kapitela koji su bili dio šesterostraniĉnog ciborija
(GALOVAC V, 17.1-6), dok u sluĉaju kapitelâ iz Biskupije to nije moguće pouzdano uĉiniti
jer su ozbiljnije oštećeni. Ipak, neki od tih kapitela danas su rekonstruirani i uklopljeni u

178
Usporedi JAKŠIĆ, N., 1984., 244-245.
179
GUNJAĈA, S., 2009., 181, kat. br. 28. Napominjem da Gunjaĉa nije mislio da se radi o kapitelu, već je
pretpostavljao da je rijeĉ o dijelu kamenice za imerziju.

72
rekonstrukciju šesterostraniĉnog ciborija s tog lokaliteta (T. XVI, 12), 180 a on je izloţen u
stalnom postavu Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.181
Kako god bilo, kapiteli Majstora koljanskog pluteja bili su izrazito krupni i razvijeni,
obraĊeni u dvije zone listova koji su u većini sluĉajeva imali prošupljene detalje, dok su u
trećoj, gornjoj zoni, bile izvedene osjetno istaknute volute koje su podrţavale abakus, pa se
moţe reći da ti kapiteli predstavljaju najkvalitetnije primjerke u našoj predromaniĉkoj baštini
uopće. MeĊutim, za razliku od kapitelâ iz Biskupije i Koljana kojima su pojedini detalji
voluminoznijih dekorativnih dijelova bili prošupljeni, u sluĉaju galovaĉkih kapitela to izgleda
nije bio sluĉaj, već su plastiĉni dijelovi na tim primjercima samo izrazito stršili iz kalatosa
kapitela.

4.2.5. Akroteriji i dijelovi stranica (arkadâ) ciborija

Od akroterija ciborija posebno je reprezentativan onaj sa šesterostraniĉnog ciborija iz
Biskupije (T. XVI, 16), koji je izrazito vitak, ima umbo na vrhu, te je komponiran u tri zone.
Gornju i srednju zonu ĉini mu sedam prošupljenih arkada, a donju sedam palmeta meĊu ĉijim
vrhovima je po jedna rozeta. Vrhovi palmeta i arkada izvijeni su prema vani. Ĉetiri vrlo sliĉna
akroterija, koja su najvjerojatnije stajala u kutovima na vrhu krune šesterostraniĉnog ciborija,
saĉuvala su se i u Galovcu (T. XVI, 17-18; GALOVAC VI, 19.1-4), samo što su oni u
izvedbenom pogledu znatno manje voluminozni u odnosu na biskupijski primjerak, a nemaju
na sebi ni prošuplje detalje. Bili su isklesani u jednom komadu kamena, a njihova je
dekoracija bila podijeljena na tri ukrasna polja. Imali su kruţni popreĉni presjek, a baza im je
bila ĉetvrtasta. Donje ukrasno polje akroterijâ bilo je ukrašeno s osam ukrug rasporeĊenih
stiliziranih palminih listova ĉiji su se trostruki vrhovi neznatno povijali prema vani. Srednje
ukrasno polje bilo je dekorirano sa sedam stiliziranih, ukrug rasporeĊenih i izduţenih,

180
MeĊutim, već je Nikola Jakšić izrazio sumnju u ispravnost navedene rekonstrukcije napravljene po ideji
Stjepana Gunjaĉe, jer je smatrao da kruna tako rekonstruiranog ciborija ne odaje karakteristike rada Majstora
koljanskog pluteja, te je njegovim radovima smatrao samo kapitele i akroterij koji je postavljen na vrh
rekonstruiranog ciborija. JAKŠIĆ, N., 1984., 249. U skladu s tim, u novije se vrijeme dijelovi šesterostraniĉnog
ciborija iz Biskupije koje je isklesao naš majstor objavljuju pojedinaĉno, tj. izdvojeni iz ukupne rekonstrukcije
ciborija, pa su tako objavljeni i u: KATALOG, 2000a., 204 (Nikola Jakšić, kat. br. IV. 29a-b).
181
Fotografiju rekonstruiranoga biskupijskog ciborija izloţenog u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u
Splitu vidi u: VEŢIĆ, P. - LONĈAR, M., 2009., 61.

73
palminih listova koji su imali jednaka obiljeţja kao i listovi iz donjega polja. Gornje,
najmanje polje akroterijâ bilo je neukrašeno te je imalo stoţasti završetak. Osim toga,
saĉuvala su se i dva manja ulomka koja su najvjerojatnije bila dio središnjeg akroterija
galovaĉkoga šesterostranog ciborija (GALOVAC VI, 20.1-2), pa je, po logici stvari, i njih
zacijelo isklesao naš majstor, ali zbog njihovih malih dimenzija, prisutnih oštećenja i
nedostatka raspoznatljivih likovnih elemenata to nije moguće sa sigurnošću tvrditi.
Iako to nije sluĉaj sa šesterostraniĉnim ciborijem iz Biskupije, od istovrsnog ciborija iz
Galovca saĉuvalo se više ulomaka koji su pripadali gornjim dijelovima stranica (arkadâ) s
posebno istaknutim ukrasnim vijencima na vrhu (T. XVII, 1-2; GALOVAC V, 18.1-7). Ti su
se vijenci sastojali od dvaju horizontalnih polja. U gornjem većem polju bile su izvedene kuke
na kratkim noţicama i s velikim puţolikim zavojnicama, od kojih je dio bio okrenut na lijevu,
a dio na desnu stranu. Donje manje polje ispunjao je motiv gotovo klasiĉno izvedenoga
plastiĉnog kimationa koji se sastojao od niza šiljastih dvoprutih arkada izmeĊu kojih je bio
smješten po jedan listić. Izgleda da su arkade ciborija bile potpuno neukrašene, osim što je na
onoj proĉeljnoj, po sredini ispod ukrasnog vijenca, bio uklesan latinski kriţ izveden gotovo na
grafiĉki naĉin s neznatno proširenim krajevima krakova (T. XVII, 2; GALOVAC V, 18.6).

4.2.6. Vijenci ograde stubišta ambona (?)

U Galovcu su pronaĊeni i ulomci koji su najvjerojatnije bili u funkciji vijenca ograde
stubišta ambona (T. XVII, 4-5; GALOVAC VI, 22.1-3), iako je Janko Belošević, koji ih je
pronašao u arheološkim istraţivanjima i prvi objavio, iznio mišljenje da se radi o dijelovima
ukrasne oplate vrata.182 Te grede imaju po jedan kraj zasjeĉen pod karakteristiĉnim kutom, pa
se moţe zakljuĉiti da su se preko tih dijelova spajali s ostalim dijelovima s kojima su tvorili
ploĉe stepeništa ambona. Njihova dekorativna površina sastoji se od triju ukrasnih polja, pa je
tako gornje polje dekorirano nizom kuka tipiĉnih za Majstora koljanskog pluteja, središnju
zonu tvorio im je kimation sastavljen od niza meĊusobno spojenih arkadica, dok je drugi
pojas bio ispunjen prepletom troprutih traka. MeĊutim, dok je taj pojas na jednoj gredi
ukrašen vrlo gustim prepletom troprutih vrpci meĊu kojima gotovo da i nema praznoga
prostora, na drugoj gredi on je ispunjen nizom od troprutih uĉvorenih kruţnica koje su još

182
BELOŠEVIĆ, J., 1997a., 326, 328, sl. 17; ISTI, 1997b., 161, 193-196, sl. 24-25, T. XXV; T. XXVI, 1-2.

74
dodatno dijagonalno ispresjeĉene troprutim trakama, a što je motiv kojega susrećemo na
vijencu velikog pluteja s Crkvine u Biskupiji (T. XV, 5).

4.2.7. Škropionica
Majstoru koljanskog pluteja nedavno je Ante Jurĉević pripisao i škropionicu pronaĊenu
na lokalitetu Crkvina u Biskupiji kod Knina, a ona je rekonstruirana od tri manja ulomka (T.
XVII, 6).183 Škropionica je u donjem dijelu zaobljena, a u vrhu, gdje joj se nalazi rupa za
primanje posvećene vode, ima kvadratan oblik. Zadnja strana joj je ravna te se po tom detalju
vidi da je bila prislonjena uza zid. Njezin ukras podijeljen je u ĉetiri pojasa, pa se u prvoj zoni
od dna nalazi preplet troprutih vrpci, u drugoj dvotraĉna tropruta pletenica, u trećoj niz
arkadica odvojenih okomitim kaneliranim letvama s rombom u vrhu, dok se u ĉetvrtoj,
zadnjoj, koja već ima pravokutnu formu, na svakoj strani nalaze po dva para voluta izmeĊu
kojih je smješten okomito postavljeni motiv ''na riblju kost''. Iako su originalni dijelovi
škropionice vrlo mali, naĉin klesanja koji je na njima vidljiv podsjeća na duktus našeg
majstora, a kako je repertoar ukrasnih motiva korištenih na škropionici identiĉan dekoraciji
koja je zastupljena na arhitravima i zabatima Majstora koljanskog pluteja, navedena se
Jurĉevićeva atribucija, uz razumljivu dozu opreza, svakako moţe prihvatiti.

4.2.8. Okvir portala

Od arhitektonskih elemenata predromaniĉke crkve u Koljanima saĉuvali su se dijelovi
portala pravokutnog otvora koji je najvjerojatnije stajao na boĉnim juţnim vratima crkve (T.
XVII, 7),184 a njegovi su dovratnici i nadvratnik bili naĉinjeni od kamenih blokova koji su
prvotno bili u funkciji neke antiĉke zgrade, na što upućuju ostaci antiĉke profilacije koji se na
njima nalaze.185 Sve do nedavno kao sastavni dijelovi izvornog portala bili su prepoznati
samo njegov lijevi dovratnik (T. XVII, 7a) i nadvratnik (T. XVII, 7c), ali je recentno Ante
Jurĉević s njima povezao i još jedan manji ulomak koji bi pripadao vrhu desnog dovratnika
(T. XVII, 7b), a navedeno prepoznavanje Jurĉević je podjednako temeljio na njegovim

183
JURĈEVIĆ, A., 2009., 62-65, 80, sl. 19, 22, kat. br. 31.
184
JAKŠIĆ, N., 1984., 250.
185
JELOVINA, D., 1984., 234; KATALOG, 2000a., 269 (Tonĉi Burić, kat. br. IV. 151).

75
tehniĉkim detaljima, kao i na ĉinjenici da posjeduje istu i identiĉno klesanu dekoraciju kao i
lijevi dovratnik portala koji je gotovo u cijelosti saĉuvan.186
Dovratnici portala bili su ispunjeni gustom mreţom od troprute vrpce s urezanim kriţem
u vrhu, dok je nadvratnik imao ukrasno polje s nizom prekriţenih polukruţnih arkada troprute
profilacije. U sredini njegove središnje arkade smješten je kriţ, dok se po jedan ljiljan nalazi
ispod posljednje arkade sa svake strane. Po naĉinu klesanja opisanih ornamenata Nikola
Jakšić je ĉitavi portal koljanske crkve atribuirao Majstoru koljanskog pluteja, posebno
naglasivši da je detalj ljiljanova cvijeta na nadvratniku posve identiĉan istim cvjetovima
ljiljana koji su isklesani na reprezentativnom pluteju iz Koljana (T. XV, 1).187 TakoĊer,
ĉinjenica da je isti majstor isklesao okvire vrata crkve i liturgijske instalacije u njezinoj
unutrašnjosti navela je Jakšića na zakljuĉak da je Majstor koljanskog pluteja bio i graditelj, ili
barem obnovitelj, crkve u Koljanima.188

4.2.9. Sarkofazi isklesani od spolija s izvornim antičkim ukrasom

S djelovanjem Majstora koljanskog pluteja povezana je i izrada dvaju srednjovjekovnih
sarkofaga od kojih je jedan pronaĊen na Crkvini u Biskupiji kod Knina (T. XVII, 8),189 a

186
JURĈEVIĆ, A., 2009., 62, 64, 78, sl. 17, kat. br. 26. Iako sam u svom ĉlanku iz 2010. godine ustvrdio da
navedeni ulomak ne bi trebalo povezivati s Majstorom koljanskog pluteja (JOSIPOVIĆ, I., 2010., 16, bilj. 20),
danas u potpunosti prihvaćam Jurĉevićevu atribuciju tog ulomka navedenoj klesarskoj produkciji.
187
JAKŠIĆ, N., 1984., 250.
188
Usporedi JAKŠIĆ, N., 1984., 250. Iako ga je u svojim ranijim radovima izrijekom nazivao graditeljem, Jakšić
je kasnije bio skloniji zakljuĉiti da je naš majstor bio obnovitelj sakralnih graĊevina nasljedovanih iz antike, ili
pak rekonstruktor njihova interijera, a nipošto izvorni graditelj. NIKOLA JAKŠIĆ, 1997c., 23-24. Iako njegov
zakljuĉak u potpunosti stoji u sluĉaju Galovca, u pogledu Biskupije i Koljana takva konstatacija ipak nije toĉna,
iako je sasvim izvjesno da i ta dva lokaliteta imaju antiĉke i ranokršćanske slojeve koji su prethodili onom
predromaniĉkom. Tako, na primjer, u sluĉaju Koljana to potvrĊuje više antiĉkih (STANIĆ, P., 1892., 74-75), ali
i dva ranokršćanska, danas izgubljena, ulomka koja su na tom lokalitetu pronaĊena, pa se moţe zakljuĉiti da je
predromaniĉka crkva bila graĊena od materijala porušene ranokršćanske crkve, a kao ponajbolji dokaz za tu
tvrdnju moţe posluţiti nadvratnik njezina juţnog portala, jer je on ustvari ranokršćanski element preklesan u
ranom srednjem vijeku. Usporedi GUNJAĈA, S., 1949., 291; DELONGA, V., 1996., 112; MILOŠEVIĆ, A.,
1998., 95.
189
O sarkofagu vidi detaljnije u: KATALOG, 2000a., 208-209 (Nikola Jakšić, kat. br. IV. 38).

76
drugi u Galovcu kod Zadra (T. XVII, 9). 190 Ti su sarkofazi dobiveni preoblikovanjem antiĉkih
arhitrava i to tako da im je izvorna antiĉka dekoracija iskorištena za ukras prednjih strana
njihovih sanduka.191 Naime, oba su sarkofaga bila preklesana po principu da im je raka bila
isklesana na licu antiĉkog arhitrava, ĉime je njegovo naliĉje postalo dnom sarkofaga, a
kiparski ukras što ga je antiĉki arhitrav imao u podgledu njegovom prednjom stranom.
Poklopci sarkofagâ, oblikovani na dvije vode, takoĊer su isklesani od arhitrava ili vijenca
nekih antiĉkih graĊevina, s tim da je poklopac galovaĉkog sarkofaga dosta plitak, dok onaj s
Crkvine u Biskupiji ima nešto veću kosinu poklopca, a po sredini njegove proĉelne kosine
nalazi se urezani kriţ proširenih i raĉvasto definiranih završetaka krakova. Nadalje, prednja
strana galovaĉkog sarkofaga ukrašena je sloţenim biljnim ornamentom i uokvirena tipiĉno
antiĉkim, stupnjevito profiliranim okvirom. U sliĉan okvir bio je smješten i izvorni antiĉki
motiv na biskupijskom sarkofagu, a rijeĉ je o prikazu dvaju suĉelice postavljenih hipokampa.
Sarkofag s Crkvine u Biskupiji pronaĊen je u predvorju, a onaj galovaĉki u boĉnom
aneksu sakralnih graĊevina na tim lokalitetima, a u biskupijskom sarkofagu uz pokojnika je
zateĉena i izuzetno raskošna, paradna konjaniĉka oprema (pozlaćene ostruge) te bizantski
zlatnik, pa se pretpostavlja da je rijeĉ o grobu nekog od hrvatskih knezova 9. stoljeća ili,
općenito, nekog ĉlana vladarske obitelji.192 Ĉinjenica da je ujednaĉen pristup preureĊenja
rimskih arhitrava za novu i u oba sluĉaja istu funkciju evidentiran i na Crkvini u Biskupiji i na
Crkvini u Galovcu naveo je Nikolu Jakšića na zakljuĉak da je klesar koji je pristupio
preklesavanja u oba sluĉaja bio ista osoba. Kako su radovi pripisani Majstoru koljanskog
pluteja jedini pouzdano zabiljeţeni na oba lokaliteta, tako je upravo njega Jakšić pretpostavio
i kao klesara koji je, respektirajući antiĉku baštinu i afirmativno se odnoseći prema
poganskim likovnim motivima, preupotrijebio dijelove antiĉkih graĊevina oblikujući od njih
sarkofage u kojima su oĉito bili pokapani ugledni pokojnici iz ranog razdoblja
ranosrednjovjekovne hrvatske kneţevine. 193

190
O sarkofagu vidi detaljnije u: BELOŠEVIĆ, J., 1996., 328-332, sl. 1-2, T. I, 1-2; KATALOG, 2000a., 258
(Nikola Jakšić, kat. br. IV. 130a).
191
JAKŠIĆ, N., 2000c., 248-250; ISTI, 2000e., 45.
192
Usporedi RADIĆ, F., 1896a.; JAKŠIĆ, N., 2000c., 249; ISTI, 2000e., 45; KATALOG, 2000a., 208.
193
Usporedi JAKŠIĆ, N., 2000c., 249-250; ISTI, 2000d., 205-206; ISTI, 2000e., 45; DELONGA, V. - JAKŠIĆ,
N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 45-46.

77
4.3. Novoatribuirani ulomak i novi lokalitet

U arheološkim istraţivanjima koja su u drugoj polovini 2011. godine provedena na

lokalitetu Riţinice u Rupotinama kod Solina otkriven je i jedan poveći ulomak desne strane
arkade ciborija (T. XVII, 3). 194 Iako ga je Mate Zekan, temeljem ĉinjenice da je na njemu
korišten motiv kimationa koji je prisutan i na zabatu s natpisom PRO DVCE
TREPIME(ro...),195 a koji je još 1891. godine sluĉajno pronaĊen u gomili baš na tom
lokalitetu, povezao s tim zabatom i datirao ga u isto vrijeme, ĉini se da je rijeĉ o djelu
Majstora koljanskog pluteja, a ne Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira koja je
isklesala zabat s uklesanim imenom navedenoga hrvatskoga kneza. 196
Unatoĉ ĉinjenici da kvaliteta objavljene fotografije dijela arkade riţiniĉkog ciborija nije
na visokoj razini, ipak se i na njoj jasno vide detalji temeljem kojih je moguće uspostaviti
uvjerljive likovno-morfološke analogije s ostalim djelima koja su dosad atribuirana Majstoru
koljanskog pluteja. Tako se moţe ustvrditi da su kuke iz završnog vijenca te arkade potpuno
identiĉne kukama koje krase arhitrave i zabate navedene klesarske produkcije iz Biskupije,
Koljana i Galovca (T. XIII; T. XIV), dok se donja zona vijenca koju tvori odliĉno saĉuvani
plastiĉni kimation (što je inaĉe prava rijetkost), moţe usporediti sa solidno oĉuvanim
kimationima s ulomaka završnog vijenca arkadâ galovaĉkoga šesterostranog ciborija (T.
XVII, 1-2; GALOVAC V, 18.1-6), ali i s fragmentima arhitravâ iz Galovca (T. XIV, 6;
GALOVAC IV, 15.1-2) i Crkvine u Biskupiji (T. XIV, 4-5) na kojima se taj ukrasni element
nešto jasnije nazire. Glavno polje arkade bilo je ukrašeno vrlo sloţenim i izrazito gusto
koncipiranim prepletom troprute trake koja je na iznenaĊujuće spretan naĉin oblikovala
kompoziciju sastavljenu od većih i manjih motiva uĉvorenih kruţnica ispunjenih s po jednom
manjom kruţnicom koju zapravo formiraju ĉetiri zamršena preleta ĉiji oblici podsjećaju na
perece. Iako po naĉinu voĊenja krivudavih linija po površini reljefa, te specifiĉnim
194
Istraţivanja je vodio Mate Zekan, muzejski savjetnik u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
BATARELO-JELAVIĆ, M., 2011a., 19; ZEKAN, M., 2013., 21.
195
Zabat je u literaturi najrecentnije obraĊen u: PITEŠA, A., 2012., 123-125, kat. br. 65, s popisom sve
relevantne literature.
196
Naime, oko navedenog zabata Nikola Jakšić je 1986. godine grupirao ostalu srodnu mu skulpturu s više
lokaliteta u srednjoj i sjevernoj Dalmaciji te je tako definirao opus klesarske produkcije koju je nazvao
Klesarskom radionicom iz vremena kneza Trpimira. JAKŠIĆ, N., 1986., 48-59.

78
oblikovanjem ĉvorova, opisana dekoracija riţiniĉke arkade ciborija neodoljivo podsjeća na
sloţene preplete koje je naš majstor radio na plutejima i pilastrima s Crkvine, Koljana i
Galovca (T. XV; T. XVI, 1-8), opisana dekoracija novootkrivenog primjerka ipak predstavlja
sam vrhunac njegove inventivne razigranosti prilikom ukrašavanja površine kamenih
spomenika sloţenim geometrijskim prepletima.
Temeljem svega navedenog smatram da se ulomak riţiniĉke arkade ciborija svakako
moţe uvrstiti u opus Majstora koljanskog pluteja, a za vjerovati je da će se daljnjom objavom
ostalih predromaniĉkih ulomaka koji su u posljednjim istraţivanjima pronaĊeni,197 ili pak
otkrićem još nekih novih u nastavku istraţivanja u Rupotinama, potvrditi da pronaĊena arkada
ciborija nije tek izoliran sluĉaj, već samo jedan od saĉuvanih fragmenata koje je naš majstor
isklesao na tom lokalitetu. Ako to uistinu bude tako, Riţinice će postati ĉetvrti lokalitet na
kome je djelovanje Majstora koljanskog pluteja sa sigurnošću utvrĊeno.

4.4. Datiranje djelovanja Majstora koljanskog pluteja

Zbog nedostatka bilo kakvih sigurnijih oslonaca za datiranje radova Majstora

koljanskog pluteja, poput primjerice spomena nekog hrvatskog vladara ili uklesane godine u
posvetnom natpisu, pokušaj preciznijeg odreĊivanja vremena njegova djelovanja zaokupljao
je paţnju istraţivaĉa još od vremena kada ga je Nikola Jakšić definirao kao klesarsku
produkciju ĉije je radove prepoznao na dvama vrlo vaţnim lokalitetima (Crkvina-Biskupija,
Gornje Koljane). Iz navedenog je razloga datiranje djelovanja našeg majstora smještano u

197
Mate Zekan, voditelj recentnih istraţivanja na Riţinicama, u intervjuu koji je dao lokalnim novinama
spominje i pronalazak dvaju mramornih pilastara oltarne ograde na koje je bio poloţen jedan, u srednjem vijeku
oĉito preupotrijebljeni, rimski sarkofag. Zekan tom prilikom kaţe da ''prednju stranu jednog pilastra resi motiv
lozice s virovitim rozetama, dok je lice drugog pilastra ispunjeno koncentriĉnim kruţnicama'', uz napomenu da je
ukras obaju pilastara izveden u troprutom prepletu, prema njegovu tumaĉenju, iz Trpimirova vremena.
BATARELO-JELAVIĆ, M., 2012., 21. Budući da nemam uvid u navedene ulomke, mogu se tek nadati da bi
neki od njih mogao biti rad našega majstora, a to se pogotovo odnosi na drugi opisani primjerak, jer se iz opisa
njegove dekoracije moţe prepoznati i motivika koju je Majstor koljanskog pluteja koristio pri ukrašavanju
pilastara.

79
razliĉite kraće periode u rasponu od ranog 9. do treće ĉetvrtine 10. stoljeća,198 a da pritom ni
jedna od tih datacija nije bila potkrijepljena nepobitnim dokazima, već se do nje nastojalo
doći posrednim putem, tj. izvlaĉenjem zakljuĉaka utemeljenih ponajprije na pokušaju
uspostavljanje relativne kronologije izmeĊu skulpture i ostalih arheoloških nalaza koji su
pronaĊeni na lokalitetima na kojima je utvrĊeno njegovo djelovanje.
U tom je pogledu od kljuĉnog znaĉaja bilo Jakšićevo razvrstavanje ĉetiriju skupina
zabata s Crkvine u Biskupiji kod Knina,199 prilikom ĉega je autor vrlo pouzdano fiksirao
vrijeme nastanka dviju skupina zabatâ, jednu iz vremena kneza Branimira (temeljem
uspostavljanja analogija sa šopotskim zabatom), te drugu, ranoromaniĉku, iz druge polovine
ili ĉak s kraja 11. stoljeća.200 Temeljem tih okvirnih datacija Jakšić je u vremenski suodnos s
datiranim skupinama zabatâ stavio i preostale dvije grupe biskupijskih zabatâ, te je onu koja
je osim zabatâ isklesala i crkveni ambon datirao prije, a onu drugu, koju je kasnije pripisao
Majstoru koljanskog pluteja,201 poslije vladavine hrvatskog kneza Branimira.202 MeĊutim,
kako je od tako kasnog datiranja zabatâ Majstora koljanskog pluteja, a time posredno i svih
njegovih ostalih radova, kasnije odustao i sam Jakšić,203 u novijoj se literaturi u pravilu
iskristaliziralo mišljenje da djelovanje našeg majstora treba datirati u prvu polovinu 9.
stoljeća, tj. u vrijeme kada je sasvim sigurno morala biti izgraĊena i liturgijskim instalacijama
opremljena crkva sv. Marije na Crkvini u Biskupiji kod Knina. 204 Ipak, neuspijevanje da se

198
Vidi uvodni dio ovog poglavlja u kojem se izmeĊu ostaloga osvrćem i na razliĉite pokušaje datacije Majstora
koljanskog pluteja.
199
JAKŠIĆ, N., 1980b.
200
O toj skupini zabata Jakšić je već 1981. godine napisao poseban ĉlanak u kojem ih je uvrstio u radove od
njega prepoznate i definirane klesarske produkcije koju je nazvao Romaniĉkom klesarskom radionicom iz Knina,
a koju ju je, sukladno spoznajama iznesenim u ĉlanku o biskupijskim zabatima, datirao u drugu polovinu 11.
stoljeća. JAKŠIĆ, N., 1981.
201
JAKŠIĆ, N., 1984., 244.
202
JAKŠIĆ, N., 1980b., 107. Kako sam već istakao, Jakšić u ĉlanku posvećenom Majstoru koljanskog pluteja
uopće nije spominjao njegovu dataciju, iako je u gore navedenom radu, objavljenom ĉetiri godine ranije, njegove
zabate iz Crkvine u Biskupiji s velikim oprezom datirao u 10. stoljeće, pa se to od strane drugih autora ĉesto
uzimalo i kao okvirna datacija djelovanja Majstora koljanskog pluteja.
203
Vidi npr. NIKOLA JAKŠIĆ, 2000d., 204-205; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 44-
45; JAKŠIĆ, N., 2006a., 23.
204
Usporedi JURKOVIĆ, M., 1992a., 27-28; ISTI, 1992b., 67; ISTI, 2000., 183; KATALOG, 2000a., 198-199
(Nikola Jakšić, kat. br. IV. 26); DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 25.

80
pouzdanije datira skupina biskupijskih predromaniĉkih reljefa u koje se ubraja i crkveni
ambon mogla je i dalje izazivati sumnje u ispravnost navedenih zakljuĉaka, jer su se, naĉelno
govoreći, mogle razmatrati i razne druge kombinacije kojima bi se onda mogla osporavati i
predloţena datacija biskupijske faze Majstora koljanskog pluteja, a time i prijedlog datacije
cjelokupna njegova djelovanja u prvu polovinu 9. stoljeća.
MeĊutim, iako to do sada u literaturi nije bilo primijećeno, skupina predromaniĉkih
reljefa s Crkvine u Biskupiji u koju je Jakšić uvrstio i dijelove ambona, moţe se s velikom
sigurnošću povezati s klesarskom produkcijom koju je isti autor nazvao Benediktinskom
klesarskom radionicom iz vremena kneza Branimira,205 pa je iz samog njezina imena jasno da
i navedene biskupijske reljefe treba datirati u vrijeme vladavine navedenoga hrvatskog
kneza.206 Ako se ovakva atribucija prihvati, dobivamo i treću skupinu predromaniĉke
skulpture s Crkvine u Biskupiji koja se moţe pouzdano datirati (dvije u vrijeme kneza
Branimira, a jedna u drugu polovinu 11. stoljeća), pa iz toga postaje jasno da skupina zabatâ,
ali i ostale skulpture koja se pripisuje Majstoru koljanskog pluteja s tog lokaliteta, pripada
najranijoj fazi opremanje crkve sv. Marije predromaniĉkim liturgijskim instalacijama, a
samim time i da djelovanje našeg majstora treba okvirno smjestiti u drugo ili treće desetljeće
9. stoljeća, tj. u razdoblje u kojem su ostvareni svi politiĉki preduvjeti da se novoformirana
hrvatska kneţevina pod franaĉkim patronatom poĉne razvijati u društvenom i gospodarskom
pogledu.
Iz svega navedenoga moţe se pretpostaviti da je Majstor koljanskog pluteja izgradio
crkvu sv. Marije u Biskupiji i predromaniĉku crkvu u Koljanima, a samim time i da je autor

205
Naznake prepoznavanja ove klesarske radionice i njezine kvalitete prvi je dao Nikola Jakšić, i to u svojoj
doktorskoj disertaciji 1986., a potom i u ĉlanku objavljenom u Starohrvatskoj prosvjeti 1995. godine. Usporedi
JAKŠIĆ, N., 1986., 91-96; ISTI, 1995a., 147-149. Isti je autor tu radionicu u potpunosti definirao i imenovao u
tekstovima pisanim za izloţbe Hrvati i Karolinzi 2000. i Bizantini, Croati, Carolingi 2001. godine, te u ĉlanku iz
2002. godine. JAKŠIĆ, N., 2000d., 208-212; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., Arhitektura,
skulptura i epigrafika karolinškog razdoblja u Hrvatskoj, Split, 2001., 48-52; JAKŠIĆ, N., 2001., 189-196; ISTI,
2002b., 113-117. Osim Jakšića, djela ove radionice, koju doduše nije imenovala, u jednu je likovno-morfološku
cjelinu ispravno grupirala i Vedrana Delonga, i to prilikom obrade pojedinih ulomaka iz Lepura koji su
pronaĊeni prije sustavnih arheoloških istraţivanja. DELONGA, V., 1995b., 310-311, 316-318.
206
O tome će više govora biti u poglavlju o Benediktinskoj klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira.

81
prve faze njihova opremanja predromaniĉkim liturgijskim instalacijama. 207 TakoĊer, isti je
majstor djelovao i u srednjovjekovnom selu Tršci (dio današnjeg Galovca) tijekom druge faze
opremanja tamošnje ranokršćanske crkve predromaniĉkim liturgijskim instalacijama,208 a
najnovije otkriće velikog ulomka arkade ciborija iz Riţinica govori da je zasigurno bio
angaţiran u opremanju, ako ne i u izgradnji tamošnje predromaniĉke crkve, za koju Mate
Zekan tvrdi da ju je pronašao u recentnim arheološkim istraţivanjima.209

* * *
Dakle, zakljuĉno se moţe reći da se Majstor koljanskog pluteja prema navedenim
likovno-morfološkim karakteristikama otkriva kao izrazito kvalitetan klesar nemirnog duktusa
i izrazite inventivnosti te nadasve izraţenog osjećaja za plasticitet, štoviše i za negativne
prostore, pa se opravdano smatra jednim od ponajboljih majstora-klesara unutar hrvatske
umjetniĉke baštine ranoga srednjeg vijeka. Kvaliteta njegovih radova, ali i ĉinjenica da je
radio na ĉetiri iznimno vaţna lokaliteta ranosrednjovjekovne hrvatske drţave, koja su i
strateški iznimno dobro rasporeĊena, jer se Koljane i Biskupija nalaze u samom njezinu
središtu, tj. nedaleko od njezina glavnog centra Knina, a Galovac i Riţinice na prilazima
vaţnim dalmatinskim gradovima (Zadru i Splitu), ukazuju na mogućnost da se radilo o
''vladarskom klesaru''. Primjetno je, meĊutim, da liturgijske instalacije našeg majstora iz
Galovca oĉito predstavljaju jeftiniju varijantu opremanja crkvenoga interijera jer, primjerice,

207
Navedenu pretpostavku, s kojom se inaĉe u potpunosti slaţem, prvi je iznio Ante Jurĉević (JURĈEVIĆ, A.,
2009., 68-70; ISTI, 2011., 136-137), navodeći pritom i sve sliĉnosti izmeĊu navedenih crkava do kojih je došao
detaljnom usporedbom njihovih tlocrta, mada je i ovom prilikom potrebno napomenuti da je u tlocrtu koljanske
crkve njezino zaĉelje rekonstruirano prema opisu svetišta crkve kojeg je u svom ĉlanku iz 1892. godine donio
Petar Stanić. Vidi STANIĆ, P., 1892., 75.
208
Tu se jedino razilazim s Jurĉevićevim mišljenjem jer je on, oslanjajući se na Beloševićevo povezivanje dvaju
galovaĉkih zabata, koje je i sam Belošević datirao u drugu predromaniĉku fazu iz 9. stoljeća, u njima prepoznao
radove Majstora koljanskog pluteja, te ih je smatrao liturgijskim instalacijama iz prve predromaniĉke faze na
Crkvini u Galovcu. Vidi JURĈEVIĆ, A., 2011., 136-137. O problematici tih ciborija, tj. razlikama u njihovom
klesanju, problemima ponuĊene Beloševićeve rekonstrukcije jednog od njih, ali i na neodrţivost teze da oni
pripadaju istoj predromaniĉkoj fazi te da su djela iste klesarske radionice, opširnije sam pisao u svom ĉlanku iz
2010. godine, pozivajući se pritom i na neke kritike koje je u tom pogledu prije mene iznio Pavuša Veţić.
JOSIPOVIĆ, I., 2010., 11-15.
209
BATARELO-JELAVIĆ, M., 2011b., 19; ZEKAN, M., 2013., 21.

82
za razliku od zabatâ iz Biskupije i Koljana (T. XIII, 1-4), zabat u Galovcu (T. XIII, 5;
GALOVAC IV, 16) nema ukrašeno središnje polje, a stranice galovaĉkoga šesterostranog
ciborija takoĊer nisu imale nikakvu dekoraciju (T. XVII, 1-2; GALOVAC V, 18.3, 18.6), dok
je pronaĊena arkada ciborija iz Riţinica prekrivena raskošnim geometrijskim ukrasom (T.
XVII, 3).
Osim što je opremao interijere sakralnih zdanja na navedenim lokalitetima, naš je
majstor bio aktivno ukljuĉen i u njihovu gradnju ili pak obnovu, a o ĉemu svjedoĉe i saĉuvani
primjerci arhitektonskih elemenata koji se uvjerljivo mogu pripisati njegovoj ruci (npr.
koljanski portal). Pored toga, oĉito je da se Majstor koljanskog pluteja prilikom klesanja
svojih djela ĉesto sluţio i antiĉkim ulomcima, bilo da ih je u potpunosti preklesavao te na
njima izvodio vlastiti dekorativni repertoar, ili pak da je njihove izvorne motive vješto
koristio kao novu-staru dekoraciju onih kamenih ulomaka koji su upravo njegovom
intervencijom, tj. preklesavanjem i preoblikovanjem, bili upotrijebljeni u posve novoj
funkciji. Moglo bi se stoga kazati da se kroz njegove radove zrcali i duh vremena u kojem je
ţivio i radio, a to je oĉito bilo doba u kojem su se baštinjenje i afirmativan odnos prema
antiĉkoj kulturi uklapali u duhovne obzore kršćanskih naruĉitelja, što se moglo ostvariti samo
u općoj društvenoj klimi i stanju svijesti koje je pripremila karolinška ideja renovatio
Imperii.210

210
Usporedi JAKŠIĆ, N., 2000d., 205-206; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 45-46.

83
84
 5. TROGIRSKA KLESARSKA RADIONICA

5.1. Historijat istraţivanja

Prepoznavanje sliĉnih izvedbeno-morfoloških karakteristika i ujednaĉenog likovnog

repertoara na pojedinim ulomcima reljefâ koji se danas smatraju djelima iste klesarske
radionice, uvjetno nazvane prema gradu Trogiru, 211 gdje i uokolo kojeg su prema dosadašnjim
nalazima njezina djela znatnije koncentrirana, zapoĉelo je još odavno. Objavljujući rezultate
istraţivanja ostataka predromaniĉke šesterolisne crkvice na lokalitetu Mijoljaĉa (Miholjaĉa)
na Bunarskoj glavici u Brnazama kod Sinja, Stjepan Gunjaĉa je, osim uspostavljanja analogija
temeljem tipološke sliĉnosti izmeĊu istraţene crkve i ostalih tada mu poznatih dalmatinskih
heksakonhosa (Sv. Trojica u Splitu, Sv. Marija u Zadru i Sv. Mihovil u Pridragi), objelodanio
i više fragmenata skulpture kojom je unutrašnjost brnaške crkve izvorno bila opremljena.212
Struĉna javnost upoznala se tako s razliĉitim dijelovima njezine oltarne ograde, poput
ulomaka arhitravâ (T. XIX, 1-2) i lukova (T. XX, 1-3) s natpisom, kapitelâ (T. XXV, 3),
fragmenata plutejâ (T. XXIII, 3, 5), jednog pilastra (T. XXIV, 1), te više ulomaka kamenih
prozorskih rešetki, tj. tranzena (T. XXV, 5-6).213 Već tom prigodom Gunjaĉa je neke
novootkrivene fragmente reljefâ s Mijoljaĉe, toĉnije ulomke pluteja s tzv. Korbboden-
motivom (T. XXIII, 5),214 usporedio s jednim fragmentom pluteja s istim ukrasom kojega je u

211
Trogirsku klesarsku radionicu definirao je i imenovao Nikola Jakšić u svojoj doktorskoj disertaciji 1986.
godine, a 2004. godine objavio je i zaseban ĉlanak o njoj. JAKŠIĆ, N., 1986., 60-76; ISTI, 2004.
212
GUNJAĈA, S., 1955b. Nakon navedenih istraţivanja, sedamdesetih godina 20. stoljeća, nedaleko od
arheološki istraţenog prostora na tom lokalitetu, arheolog - amater J. Britvić pronašao je još dva ulomka pluteja s
tzv. Korbboden-motivom koja su kasnije u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu spojena po crti
loma s jednim fragmentom koji je već Gunjaĉa pronašao tijekom svojih istraţivanja. Ulomke koje je pronašao
Britvić prvi je put spomenuo Nikola Jakšić 1986., a fotografiju spojene cjeline navedenog pluteja iz Brnaza
objavio je u svom ĉlanku iz 2004. godine (T. XXIII, 5b). Usporedi JAKŠIĆ, N., 1986., 60, 66; ISTI, 2004., 275.
213
GUNJAĈA, S., 1955b., 110-120.
214
Gunjaĉa doduše kaţe da se tim ulomcima ne moţe ustanoviti toĉna funkcija, ali je ipak, zbog ĉinjenice da
saĉuvani uglovi na nekima od njih nisu pravokutni već tupokutni, bio skloniji zakljuĉiti da se radi o ploĉama
ambona nego o plutejima oltarne ograde. Usporedi GUNJAĈA, S., 1955b., 119-120, kat. br. 23-25, sl. 21.

85
svojoj knjizi iz 1930. godine objavio Ljubo Karaman (T. XXIII, 4). 215 MeĊutim, Karaman je
za taj plutej pogrešno naveo da potjeĉe iz Coma u talijanskoj pokrajini Lombardiji, 216 iako se
zapravo radilo o pluteju koji je pronaĊen na nekom, danas nepoznatom nalazištu u gradu
Trogiru ili njegovoj bliţoj okolici.217 Na taj je naĉin Karamanova pogreška i samoga Gunjaĉu
zavela na krivi trag, time ga zasigurno onemogućivši da ĉvršće poveţe navedene fragmente, te
da njihovom meĊusobnom usporedbom eventualno doĊe do nekih dalekoseţnijih zakljuĉaka.
MeĊutim, kada je nekoliko godina poslije objavio ostatke predromaniĉkih reljefa iz
PaĊena kod Knina,218 Gunjaĉa je analizirajući ponajprije arhitrave oltarne ograde primijetio
kako ti ulomci pokazuju sliĉnost s reljefnim fragmentima pronaĊenima na Mijoljaĉi u
Brnazama,219 a što se oĉitovalo u posve istovjetnom naĉinu oblikovanja arhitravâ oltarne
ograde koji su bili podijeljeni u tri zone, tj. na gornji red s kukama, središnje natpisno polje i
donju zonu na kojoj je izvedena gusta tropruta pletenica. Godine 1971. franjevac Nikola
Gabrić objavio je ulomke reljefâ iz Kljaka kod Drniša,220 te je uoĉio da po naĉinu obrade i po
izboru ukrasnih motiva na arhitravima, plutejima i pilastrima uvelike nalikuju onima iz
Brnaza i Trogira.221
Skupinu posve istovjetnih fragmenata trabeacije, od kojih su neki već bili poznati široj
javnosti, a neki ne, obradio je i na jednom mjestu donio 1982. godine Tonĉi Burić. 222 Iako su
neki od tih ulomaka pokazivali veliku srodnost u naĉinu izvedbe s gore navedenim
fragmentima, ali i s davno pronaĊenim arhitravima i zabatima oltarne ograde iz ostataka crkve
215
GUNJAĈA, S., 1955b., 120, sl. 22.
216
KARAMAN, LJ., 1930., sl. 82b, 82d.
217
Zamjenu trogirskog pluteja s onim u Comu koja se potkrala u Karamanovoj knjizi objašnjava i ispravlja
Tonĉi Burić u svom ĉlanku o trogirskoj predromaniĉkoj skulpturi iz 1982., a navedenu pogrešku uzima u obzir i
Nikola Jakšić prilikom pisanja ĉlanka o Trogirskoj klesarskoj radionici iz 2004. godine. BURIĆ, T., 1982., 131,
bilj. 6; JAKŠIĆ, N., 1986., 66; ISTI, 2004., 273-274.
218
GUNJAĈA, S., Tiniensia archaeologica – historica – topographica I., Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv.
6/1958., Zagreb, 1958., 108-116 (105-164).
219
Naime, tom prilikom Gunjaĉa kaţe sljedeće: ''ObraĊujući preostatke ostataka crkve u PaĊenama ne mogu
odvojiti misli o sliĉnosti gornjih dijelova pregrade s onima, koji su se pronašli u crkvi na Miholjaĉi u Brnazima
kod Sinja. Tu je profilacija grada ista, isti je dekor i raspored na njima, a istog oblika je i zabat (tj. luk, op.a.)''.
Vidi GUNJAĈA, S., 1958d., 115.
220
GABRIĆ, N., 1971.
221
GABRIĆ, N., 1971., 67.
222
BURIĆ, T., 1982.

86
sv. Marte u Bijaćima kod Trogira, Burić ih ipak nije bezrezervno prepoznao kao produkte iste
klesarske radionice, iako je na Gabrićevom tragu spomenuo i takvu mogućnost, 223 već je,
povodeći se u prvom redu ikonografskim usporedbama, u uzajamnu vezu doveo skulpturu s
više nalazišta na kojima se javljao motiv dviju palmeta pod kriţem unutar arkade (tzv. ''rajski
motiv''),224 zakljuĉivši ipak da ''najveću srodnost trogirskom pluteju pokazuju pluteji iz
Brnaza i Kljaka''.225 Potonje iznesenu tvrdnju Burić je, doduše, potkrijepio ukazivanjem na
prisutnost potpuno istih dekorativnih motiva na ulomcima s tih dvaju lokaliteta, poput
stiliziranog ljiljana, palmete, osmerolatiĉne rozete, troprute vrpce, itd.,226 ali i ta ĉinjenica
samo potvrĊuju već izneseni zakljuĉak da je autor djelomiĉno prenaglasio ikonografske, a
zanemario likovno-morfološke srodnosti navedenih reljefa, pa su time i njegovi zakljuĉci
dijelom bili pogrešni, a dijelom ostali nedoreĉeni.
Fragmente skulpture s navedenih lokaliteta prvi je na temelju kombinacije likovno-
morfološke i ikonografske analize jasno i nedvojbeno kao produkte jedne klesarske radionice
prepoznao Nikola Jakšić u svojoj neobjavljenoj doktorskoj disertaciji iz 1986. godine, 227
uvjetno je tom prilikom nazvavši Trogirskom klesarskom radionicom. O njoj je kasnije više
puta pisao u raznim prigodama, upoznavši s rezultatima svojih istraţivanja i širu javnost, te
djelomiĉno nadopunivši poĉetno definirani korpus njezinih radova novim atribucijama i
spoznajama.228 Tako je predromaniĉkim ulomcima s više lokaliteta na kojima je odmah

223
BURIĆ, T., 1982., 157.
224
Tom prilikom Burić trogirski plutej iz Sv. Marije usporeĊuje s onima u Splitu, ali i onima u Kljacima kod
Drniša, Brnazama kod Sinja, PaĊenama, Plavnu i Uzdolju kod Knina, te Otresu kod Bribira. BURIĆ, T., 1982.,
146-147. Problem je u tome što pojedini pluteji poput onih iz Plavna i Uzdolja pokazuju potpuno drukĉiji naĉin
izvedbe, tj. ukazuju na drugu klesarsku radionicu. Osim toga, motiv pluteja iz Uzdolja (T. XXX, 2) ni na
ikonografskoj razini nije u potpunosti sukladan ostalima, već se radi o jednom neuobiĉajenom prikazu palmeta i
rozeta pod arkadama, ali bez kriţa, što je razlika koju ĉini se primjećuje i Burić, ali tu ĉinjenicu posve jasno ne
iskazuje. Zanimljivo je napomenuti da je ulomke pluteja iz Kljaka koji su bili ukrašeni motivom kriţa s
palmetama pod arkadom s navedenim uzdoljskim primjerkom usporeĊivao i fra Nikola Gabrić pozivajući se na
njegovu fotografiju objavljenu u Marunovu ĉlanku iz 1927. godine. Vidi GABRIĆ, N., 1971., 67.
225
BURIĆ, T., 1982., 147.
226
BURIĆ, T., 1982., 147.
227
JAKŠIĆ, N., 1986., 60-76.
228
JAKŠIĆ, N., 1996., 90; ISTI, 1997c., 24-25; JAKŠIĆ, N. - KRNĈEVIĆ, Ţ., 1997., passim; JAKŠIĆ, N.,
2000d., 206-207; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 46-47; JAKŠIĆ, N., 2004.; ISTI,
2009b., 20-28.

87
prepoznao djelovanje te klesarske produkcije (Trogir, trogirsko Malo polje, Bijaći -
Stombrate, Kljaci, Brnaze i PaĊene),229 kasnije pridodao i još neke reljefe s lokaliteta Sv.
Lovre u Donjem Polju (Morinje) kod Šibenika,230 te, u najnovije vrijeme, luk oltarne ograde
(T. XXI, 1; OTRES I, 5.2) i ĉetiri pluteja (T. XXII, 3-4; OTRES I, 1, 2.1-2.3) iz
predromaniĉke crkve s lokaliteta Lukaĉuša u Otresu kod Bribira. 231
Nedavno sam imao priliku i sam pisati o djelima Trogirske klesarske radionice te tom
prigodom njezinu opusu pridodati i jedan zabat koji je pronaĊen u ploĉniku nekadašnjeg atrija
predromaniĉke šesterolisne crkve sv. Marije u Trogiru (T. XXI, 3), 232 te dva reljefna ulomka
koja su sekundarno ugraĊena u zaĉelni zid parohijske crkve sv. Georgija (ĐurĊa) u PaĊenima
kod Knina (T. XXIV, 6),233 a koje sam prepoznao kao pilastre oltarne ograde pretpostavljane

229
Jakšić je s izvjesnim oprezom spomenuo da bi u opus Trogirske klesarske radionice moţda trebalo uvrstiti i
ulomak arhitrava oltarne ograde iz Golubića kod Knina (OSTALI LOKALITETI, 2.1) sa saĉuvanim dijelom
posvetnog natpisa […sancta]E MARIE[…], mada je zbog njegove velike oštećenosti jako teško bilo što
decidiranije tvrditi u tom pogledu. Usporedi JAKŠIĆ, N., 2000d., 206; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. -
JURKOVIĆ, M., 2001., 46; JAKŠIĆ, N., 2004., 271; JOSIPOVIĆ, I., 2011., 105, bilj. 2. Ipak, ponešto nevještiji
i rustiĉniji naĉin klesanja moţda ipak govori u prilog zakljuĉku da se radio o djelu nekog drugog majstora-
klesara ili pak radionice koja je bila na niţoj kvalitativnoj razini i od one na kojoj su djelovali ne baš osobito
nadareni klesari Trogirske klesarske radionice, ali zbog ĉinjenice da je s tog lokaliteta zasad poznat samo taj
predromaniĉki fragment nikakve apodiktiĉne zakljuĉke u pogledu njegove atribucije još uvijek nije uputno
donositi.
230
JAKŠIĆ, N. - KRNĈEVIĆ, Ţ., 1997., 105-106. O tome takoĊer vidi u: LASZLO KLEMAR, K. - ZEMAN,
M., 2010., 156, 158.
231
JAKŠIĆ, N., 2009b., 24-28. Do izlaska navedenog Jakšićeva ĉlanka, ulomci luka oltarne ograde iz Otresa već
su bili objavljeni, tj. kataloški obraĊeni, i to ponajprije s epigrafiĉke toĉke gledišta. Vidi DELONGA, V., 1996.,
216, T. LXX, 181. S druge strane, fragmenti otreških pluteja uopće nisu bili publicirani, tako da ih je Jakšić po
prvi put obradio i odmah atribuirao Trogirskoj klesarskoj radionici. Jedan od tih pluteja saĉuvao se u cijelosti (T.
XXII, 3; OTRES I, 1), a drugi je rekonstruiran u restauratorskoj radionici Muzeja hrvatskih arheoloških
spomenika u Splitu na naĉin da su brojni manji ulomci povezani u jednu cjelinu, i to tako da su dijelovi koji
nedostaju izliveni u sivom cementu. Toj rekonstrukciji Jakšić je pridodao još jedan fragment s gornjim dijelom
lijeve palmete (T. XXII, 4; OTRES I, 2.1), a ponudio je i grafiĉke rekonstrukcije ostalih dvaju pluteja (OTRES I,
2.2-2.3) od kojih se saĉuvao dovoljan broj manjih ulomaka da bi se temeljem njih moglo sa sigurnošću zakljuĉiti
da se radi o još dvama plutejima. Vidi JAKŠIĆ, N., 2009b., 24-25, sl. 25a, 26-27.
232
Zabat je prvi put objavljen i detaljno obraĊen u: KOVAĈIĆ, V., 1995.
233
O tim fragmentima dotad je pisao jedino Stjepan Gunjaĉa. Vidi GUNJAĈA, S., 1958d., 112-113; ISTI, 2009.,
16-17.

88
predromaniĉke crkve u PaĊenima.234 Osim toga, traţeći bliske analogije za kuke s navedenoga
trogirskog zabata usporedio sam ih s kukama na ulomcima arhitravâ iz Krkovića (T. XIX, 1;
OTRES I, 5.1) i Ostrovice (T. XIX, 2-3; OTRES I, 5.3-5.8), te sam iznio pretpostavku da
fragmenti arhitravâ pronaĊeni u tim selima zapravo pripadaju trabeaciji oltarne ograde iz prve
faze opremanja predromaniĉke crkve u Otresu.235

5.2. Likovno-morfološke i ikonografske karakteristike, datacija i

lokaliteti

U svim tekstovima u kojima se bavio Trogirskom klesarskom radionicom Jakšić je kao

temeljnu odliku za njezino raspoznavanje isticao specifiĉan naĉin klesanja arhitravâ i ukupne
trabeacije oltarne ograde, ali i svih ostalih sastavnih joj dijelova (pluteji, pilastri, kapiteli).
Naţalost, na svih osam lokaliteta na kojima je prepoznato djelovanje te radionice nisu se
saĉuvali svi dijelovi liturgijskih instalacija, ali je ukupna graĊa ipak bila dostatna za
izdvajanje temeljnih odlika ove produkcije koja pokazuje vrlo ujednaĉen klesarski izraz.
Njezini su reljefi uglavnom isklesani u mekom vapnencu (muljika, lapor) te je na njima
naglašen horror vacui, a taj je pristup prema Jakšiću i bio glavni razlog okrupnjavanja nekih
motiva i detalja, poput kuka, pletenica, palmeta i arkada.236 Osim toga, majstori iz te klesarske
produkcije oĉito nisu bili u stanju klesati u visokom reljefu, pa su izbjegavali plastiĉne forme,
a to je moţda i razlog zbog kojeg se natpisno polje na njihovim djelima ne nalazi u donjoj
zoni arhitravâ, kako je inaĉe bilo uobiĉajeno, već ono popunjava središnje polje na kojem se
kod drugih majstora ili radionica uglavnom nalazi plastiĉno klesani kimation. Kod svih su
arhitrava Trogirske klesarske radionice, kao posljedica damnatio memoriae, otuĉeni dijelovi
natpisa koji su spominjali nekog velikodostojnika ili donatora, pa smo zbog te ĉinjenice
zasigurno ostali uskraćeni za neki vaţni podatak koji bi eventualno pomogao njezinom
preciznijem datiranju. Ipak, nalazeći ikonografska izvorišta za ovu radionicu meĊu
spomenicima Rima, te s prostora sjevernog Jadrana i Panonije s kraja 8. i s poĉetka 9.

234
JOSIPOVIĆ, I., 2011.
235
JOSIPOVIĆ, I., 2011., 101, 105, bilj. 13.
236
JAKŠIĆ, N., 2004., 283.

89
stoljeća,237 ali i u liturgijskim instalacijama iz šesterolisne crkve sv. Mihovila (Sv. Trojice) u
Splitu, Jakšić je temeljem relativne kronologije Trogirsku klesarsku radionicu okvirno datirao
u prvu ĉetvrtinu 9. stoljeća.238 Njezina su djela dosad prepoznata na ukupno osam lokaliteta,
ali su samo Otres kod Bribira i PaĊene kod Knina smješteni na podruĉju izmeĊu rijeka
Zrmanje i Krke, dok se ostali lokaliteti nalaze na teritoriju juţnije od potonje navedene rijeke,
a znatnije su koncentrirani upravo oko Trogira, što je Nikoli Jakšiću i posluţilo za prigodno
imenovanje same klesarske radionice.

5.2.1. Arhitravi, lukovi i zabati

Na ostacima reljefâ koji su pripadali trabeacijama oltarnih ograda koje je moguće
pripisati Trogirskoj klesarskoj radionici uoĉljivo je da se u gornjoj zoni njezinih arhitravâ u
pravilu opetuju masivne kuke na kratkim i širokim, a u nekim sluĉajevima, i dugim i vitkim
profiliranim noţicama, a one zajedno s gustom dvotraĉnom troprutom pletenicom na dnu
omeĊuju središnje natpisno polje. Primjerci takvih arhitrava dosad su pronaĊeni u Brnazama
(T. XVIII, 1-2), PaĊenima (T. XVIII, 3-4; PAĐENE, 3.1-3.4), Bijaćima (T. XVIII, 5-6),
Kljacima (T. XVIII, 7-9) i Donjem Polju (T. XVIII, 10-11). MeĊutim, nedavno sam uoĉio da
je meĊu arhitrave Trogirske klesarske radionice moguće uvrstiti i ulomke koji su pronaĊeni u
Krkoviću i Ostrovici, te sam pretpostavio da se moţda radi u fragmentima koji su izvorno
pripadali oltarnoj ogradi iz prve faze opremanja predromaniĉke crkve u Otresu liturgijskim

237
Naime, Jakšić smatra da su na naĉin podjele dekorativnih polja arhitravâ Trogirske klesarske radionice
utjecali spomenici s prostora Venecije i Istre, pa je tako, meĊu brojnim primjercima koje je pritom naveo kao
usporedni materijal, moţda najbolje izdvojiti gredu s donatorskim natpisom prezbitera Leopardisa iz Poreĉa (T.
XIX, 4), ili pak arhitrav s uklesanim imenom gradeškog patrijarha uzurpatora Ivana Juniora (806.-810.) iz kapele
sv. Marka u crkvi sv. Eufemije u Gradu (T. XIX, 5), a ĉije je ureĊenje datirano natpisom u 807. godinu. Nadalje,
zbog identiĉne koncepcijske podjele dekorativne površine arhitravâ, autor za usporedbu navodi i dva fragmenta
pronaĊena prilikom istraţivanja crkve sv. Marije Gorske u Loboru (T. XIX, 7), dakle na podruĉju tadašnje
Panonije. Osim toga, ulomke arhitrava s istovjetnim rasporedom ornamentalnih traka Jakšić je pronašao i u
Rimu, pa je tako spomenuo saĉuvane primjerke arhitravâ iz crkava sv. Kuzme i Damjana, sv. Hadrijana (T. XIX,
6) i sv. Martine (sve tri na rimskom forumu), a svi oni nastali su u posljednjim desetljećima 8. stoljeća. Usporedi
JAKŠIĆ, N., 2004., 284-285.
238
Usporedi JAKŠIĆ, N., 2000d., 207; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 47; JAKŠIĆ, N.,
2004., 276-285.

90
instalacijama.239 Naime, u selu Krkoviću koje se nalazi nedaleko od Otresa, prilikom
preureĊenja crkve Svih Svetih, pronaĊen je ulomak predromaniĉkog arhitrava (T. XIX, 1;
OTRES I, 5.1),240 a više takvih fragmenata naĊeno je i prilikom pregradnje crkve sv. Ante u
Ostrovici 1911. godine (T. XIX, 2-3; OTRES I, 5.3-5.8).241 Istovrsnost izvedbe krkovićkog
ulomka i onih iz Ostrovice već je primijetio Mate Zekan,242 a srodnost ostroviĉkih fragmenata
s reljefima iz Otresa Vedrana Delonga, koja je ipak istakla da ih, unatoĉ neosporno sliĉnim
''stilsko-dekorativnim rješenjima'', a ja bih nadodao i podudarnosti u dimenzijama,
''paleografska komponenta izraţena u tipu i duktusu natpisa ipak razdvaja''.243 Nikola Jakšić
je, pak, dopustio mogućnost da bi ostroviĉki reljefi, budući da su srodni ulomcima iz Otresa,
mogli biti radovi Trogirske klesarske radionice, ali je odmah potom nadodao da se takvom
zakljuĉku ''donekle protivi ĉinjenica da arhitrav nema tri pojasa, što je redovita pojava na
ostalim lokalitetima gdje su ovi klesari djelovali''.244 MeĊutim, kada se uzme u obzir ĉinjenica
da u Otresu nije pronaĊen arhitrav oltarne ograde koji bi u likovno-morfološkom smislu tvorio
cjelinu s pronaĊenim ostacima luka (T. XXI, 1; OTRES I, 5.2), kao i poznati podatak da su se
ulomci predromaniĉkih reljefa s tog lokaliteta koristili pri gradnji ostroviĉke crkve sv. Ante iz
ĉijih su zidova izvaĊeni 1911. godine,245 doista se moţe zakljuĉiti da su fragmenti iz Krkovića

239
JOSIPOVIĆ, I., 2011., 101, 105, bilj. 13.
240
ZEKAN, M., 1995a., 334, 341, sl. 11.
241
MARUN, L., 1998., 215-216.
242
ZEKAN, M., 1995a., 334.
243
DELONGA V., 1982., 79. Delonga je i u svojim ranijim radovima izraţavala sumnju u zapisani podatak da
predromaniĉki reljefi iz Ostrovice izvorno potjeĉu iz Otresa, jer se oslanjala na zapaţanja koja je u svojoj
korespondenciji s fra Lujom Marunom iznio njegov terenski povjerenik Vlado Ardalić, koji je tom prilikom
istakao da se fragmenti koje je pronašao tijekom iskopavanja crkve u Otresu 1911. godine razlikuju od onih koji
su kao spoliji bili ugraĊeni u crkvu sv. Ante u Ostrovici. DELONGA, V., 1982., 79, bilj. 41. Kasnije, meĊutim,
navedena je autorica u potpunosti odbacila mogućnost da ostroviĉki arhitravi izvorno potjeĉu iz Otresa.
DELONGA, V., 1996., 211.
244
JAKŠIĆ, N., 2009b., 33.
245
Taj podatak poznat je iz Starinarskih dnevnika fra Luje Maruna koji je pod datumom 26. rujna 1911. godine
izmeĊu ostaloga zapisao i sljedeće: ''U Otresu, u Lukaĉevoj negdašnjoj ogradi, vidio sam malu crkvu iz dobe hrv.
samostalnosti, iz koje je bio pk. Lukaĉ povadio gradivo za crkvicu sv. Ante u Ostrvici''. Vidi DELONGA, V.,
1982., 79, bilj. 40; MARUN, L., 1998., 216. Sada se, meĊutim, potrebno vratiti na zapaţanje Vlade Ardalića da
fragmenti koje je pronašao tijekom iskopavanja crkve u Otresu 1911. godine razlikuju od onih koji su kao spoliji
bili ugraĊeni u crkvu sv. Ante u Ostrovici, jer se ono moţe objasniti ĉinjenicom da je tom prilikom Ardalić

91
i Ostrovice najvjerojatnije dijelovi istog arhitrava oltarne ograde iz Otresa, što bi ujedno bila i
potvrda da se zaista radi o produktima Trogirske klesarske radionice. Nedostatak trodijelne
podijele na tim ulomcima arhitravâ moţe se smatrati tek iznimkom, kao što se to isto moţe
ustvrditi i za luk oltarne ograde iz PaĊena (T. XX, 4; PAĐENE, 4.1-4.3) koji se, unatoĉ
standardnoj dvodijelnoj podjeli lukova u toj klesarskoj radionici (kuke, natpis), iznimno
sastoji od tri pojasa (kuke, natpis, pletenica).
Vaţno je, meĊutim, primijetiti da majstori raspravljane klesarske produkcije u izvedbi
kuka pokazuju odreĊene varijacije na zadanu temu, a one su primjetne ponajprije u obliku
samih kuka. Naime, neke su kuke vitkije i duţe, dok su druge šire i kraće, mada ih meĊusobno
opet povezuje jednak naĉin oblikovanja zavojnica, te identiĉna profilacija noţica s laganim
zadebljanjem pri dnu.246 TakoĊer, ta je zanimljiva pojava jednako prisutna na arhitravima,
koliko i na lukovima i zabatima te klesarske radionice, pa se ĉini da je njezine liturgijske
instalacije izraĊivalo više klesara istovremeno, jer je jedino time moguće objasniti ĉinjenicu
da kuke s arhitravâ iste oltarne ograde, poput onih u PaĊenima (T. XVIII, 3-4; PAĐENE, 3.1-
3.4) ili Kljacima (T. XVIII, 7-9), pokazuju odreĊene razlike u formi, ali opet ne tolike da bi ih
trebalo smatrati rezultatom nekog drugog projekta, tj. rada nekih drugih klesara ili radionica.
Nad prolazima oltarnih ograda Trogirska klesarska radionica u pravilu je postavljala
lukove, mada su se saĉuvala i dva primjerka zabata (T. XXI, 2-3). Na lukovima se tako u
pravilu nalaze samo kuke i natpisno polje, što nam svjedoĉe saĉuvani ulomci iz Brnaza (T.
XX, 3), trogirskog Malog polja (T. XX, 6), Trogira (T. XX, 7), Donjeg Polja (T. XX, 8-9) i
Otresa (T. XXI, 1; OTRES I, 5.2), ali su iznimka fragmenti luka iz PaĊena na kojima se
identiĉna trodijelna podjela s arhitravâ nastavlja i na luku (T. XX, 4; PAĐENE, 4.1-4.3). U
Brnazama su pronaĊena tri manja ulomka luka (T. XX, 1-3), za koje je Stjepan Gunjaĉa
pretpostavio da su, ponajprije zbog dimenzija same crkve i velikog raspona oltarne ograde od
preko sedam metara, teoretski mogli pripadati ĉak trima lukovima koji su se zacijelo dizali

pronašao samo reljefe koje je tijekom druge faze opremanja unutrašnjosti otreške crkve predromaniĉkim
liturgijskim instalacijama isklesala Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira, pa samim
time nije osporen navedeni podatak da su se ulomci predromaniĉkih reljefa iz Otresa koristili pri gradnji
ostroviĉke crkve sv. Ante, jer se u tom sluĉaju većinom radilo o ulomcima arhitravâ Trogirske klesarske
radionice koja je otrešku crkvu liturgijskim instalacijama opremala tijekom prve faze.
246
Usporedi JOSIPOVIĆ, I., 2011., 101.

92
iznad triju prolazâ u svetište.247 Na tim ulomcima saĉuvani su i manji dijelovi posvetnog
natpisa, pa se na najvećem ulomku luka ĉita [...princi]PE(m) ANGE[lorum...] (T. XX, 3), 248 a
na ostalim dvama [...ad] HONOR[em...] i [...]OS[t?...] (T. XX, 1-2).249 Upravo je fragment
koji spominje anĊeoskog voĊu ili prvaka (princeps angelorum) vrlo vaţan jer je iz te
formulacije jasno da se odnosila na sv. Mihovila, pa je upravo ta ĉinjenica dovela do
zakljuĉka da je brnaška šesterolisna crkva bila posvećena navedenom svecu, a što potvrĊuje i
sam naziv predjela na kome se do rušenja nalazila (Mijoljaĉa, Miholjaĉa).250 Spomen istog
sveca išĉitava se i s natpisa većeg ulomka luka koja se u literaturi uglavnom povezuje s
crkvom sv. Mihovila od Ivernića u trogirskom Malom polju (T. XX, 6), 251 a koji glasi: + DE
DONIS D(e)I ET S(an)C(t)I MICHAELI ARCHANGELIQ[ue…]. Od ostalih lukova
Trogirske klesarske radionice, jedan manji ulomak luka s ostacima natpisa […]+R[…]
pronaĊen je i u Bijaćima (T. XX, 5),252 ĉetiri fragmenta u Donjem Polju (T. XX, 8-9),253 te
jedan u Trogiru (T. XX, 7),254 dok je po nekoliko ulomaka ukomponirano u idejne

247
GUNJAĈA, S., 1955b., 116-118. Isto smatra i Nikola Jakšić. JAKŠIĆ, N., 2004., 268.
248
Taj ulomak luka oltarne ograde specifiĉan je i po još jednom detalju kojega je uoĉio i istaknuo već Stjepan
Gunjaĉa. Naime, od ukupno šest kuka koje su se na njemu saĉuvale, treća kuka odozgo je najmanja i najšira od
svih, a njezin oblik prilagoĊen je oštećenju površine kamena do kojeg je oĉito došlo prije nego što su na njemu
isklesani dekorativni motivi, pa je klesar na tom mjestu izvedbu kuke prilagodio oštećenju kamena. Usporedi
GUNJAĈA, S., 1955b., 116-117.
249
GUNJAĈA, S., 1955b., 116-117, kat. br. 14-16; DELONGA, V., 1996., 83-84, T. XXV, 52; T. XXVI, 53-54.
250
GUNJAĈA, S., 1955b., 116.
251
Fragment luka pronaĊen je 1967. godine, a prvi je put objavljen u ĉlanku Milana Ivaniševića iz 1981.
(IVANIŠEVIĆ, M., 1981., 170-171, T. I, sl. 1-2), kao ''dio luka oltarne pregrade iz Muzeja grada Trogira''.
Nakon toga, autor piše da mu izvorno podrijetlo nije sigurno, ali se ''s dosta vjerojatnosti moţe pomišljati na
crkvu sv. Mihovila u predjelu Ivernić odnosno Lavdir u Malom polju'', a isti zakljuĉak u svom ĉlanku o
predromaniĉkoj skulpturi u Trogiru ponavlja i Tonĉi Burić. BURIĆ, T., 1982., 137, kat. br. 52. U katalogu
izloţbe Hrvati i Karolinzi iz 2000. godine pretpostavljeno izvorno podrijetlo luka doneseno je kao stvarna
ĉinjenica [KATALOG, 2000a., 146 (Vedrana Delonga, kat. br. III. 35)], pa se nakon toga kao takva nastavila i
dalje prenositi u literaturi bez ikakvi ograda. Vidi npr. JAKŠIĆ, N., 2004., 270.
252
DELONGA, V., 1996., 52, T. VIII, 9.
253
JAKŠIĆ, N. - KRNĈEVIĆ, Ţ., 1997., 99-100, kat. br. 18.1, 19. Na tim ulomcima saĉuvali su se sljedeći
dijelovi teksta: 1. […]EI D(?)[…], 2. […peccat]OR ET(i?) + EGO C[…], 3. […e]T S(an)C(t)I FLOR[iani…], te
4. […tempori]BUS DOMNO D[…].
254
Prvi je put objavljen u navedenom ĉlanku Milana Ivaniševića iz 1981. godine (IVANIŠEVIĆ, M., 1981., 172-
173, T. III, sl. 1-2), a u opus raspravljane klesarske produkcije uvrstio ga je Nikola Jakšić. JAKŠIĆ, N., 2004.,

93
rekonstrukcije lukova oltarnih ograda iz PaĊena (T. XX, 4; PAĐENE, 4.1-4.3) i Otresa (T.
XXI, 1; OTRES I, 5.2). Tako se dijelovima istog luka oltarne ograde iz PaĊena smatraju tri
ulomka, a ostatke njihovih posvetnih natpisa Vedrana Delonga je povezala u jedinstvenu
smislenu cjelinu koja glasi: [...munera(?) par]VA GENETRIC[i] M[ari(a)]E VIRGINIQVE +
SAC[rata sunt ?...] [...] [I]ACOBI QV[e...].255 Na saĉuvanim fragmentima luka iz Otresa, pak,
ista autorica ĉita sljedeći dio natpisa: [ch]RISTIAN[orum?] [...] C(s?)ENDO E[...]NVS[...]
TESSIA[...].256
U Bijaćima je osim navedenoga ulomka luka (T. XX, 5) pronaĊen i zabat s
karakteristiĉnim kukama i pletenicom (T. XXI, 2), ali i srednjom zonom u kojoj je kimation
stiliziran nizom zakrţljalih arkadica. Oni zajedno okruţuju središnje polje u kojem dvije, ne
baš spretno isklesane ptice antitetiĉki oboĉuju središnje postavljeni vitki kriţ s neznatno
proširenim krakovima, ĉiji se središnji ţlijeb upravo u njima i raĉva, dok mu je poviše antene
sa svake strane postavljena po jedna rozeta. Iz ovoga bi se dalo zakljuĉiti da je oltarna ograda
u Sv. Marti bila trodijelna, da je imala ĉetiri arhitrava meĊu kojima su se nalazila tri prolaza u
svetište, od kojih je središnji bio nadvišen zabatom, a dva boĉna polukruţnim lukovima.257
Drugi zabat (T. XXI, 3) koji je atribuiran Trogirskoj klesarskoj radionici nalazi se u
Arheološkoj zbirci - lapidariju Muzeja grada Trogira, a izraĊen je od segetskog vapnenca.
PronaĊen je u ploĉniku trogirske renesansne crkve sv. Sebastijana, dakle na mjestu
nekadašnjeg trijema ranosrednjovjekovne šesterolisne crkve sv. Marije. Njega je 1995. godine
uz detaljnu ikonografsku i epigrafiĉku analizu objavila Vanja Kovaĉić, te ga je, zbog
zagovora Bogorodici koji se išĉitava iz njegova natpisa, pripisala izvornoj fazi opremanja
crkve sv. Marije, zalaţući se pritom za njegovu ranu dataciju (ne kasniju od 9. stoljeća). 258
Iako zabatu nedostaje desna stopa, ta ĉinjenica ne ometa njegovu likovno-stilsku analizu, pa
se moţe reći da i na razini izvedbe i na razini korištenja istih ukrasnih motiva dosta nalikuje

270. MeĊutim, dok Ivanišević ostatak njegova natpisa tumaĉi kao dio rijeĉi […sanc]TORUM[…], Tonĉi Burić
ga ĉita kao […]TORI M[…], a Nikola Jakšić kao […]TORI N[…]. Usporedi IVANIŠEVIĆ, M., 1981., 73;
BURIĆ, T., 1982., 137, kat. br. 53, bilj. 13; JAKŠIĆ, N., 2004., 270.
255
DELONGA, V., 1996., 222, T. LXXIII, 187.
256
DELONGA, V., 1996., 216, T. LXX, 181.
257
Usporedi JAKŠIĆ, N., 2004., 266-268, 275.
258
KOVAĈIĆ, V., 1995., 293-302. TakoĊer vidi: KATALOG, 2000a., 145-146 (Vedrana Delonga, kat. br. IV.
34).

94
zabatu iz Bijaća, jer mu, osim standardne trodijelne podjele njegova rubnog dijela, središnje
polje popunjava potpuno jednako izvedeni kriţ kojeg oboĉuju dvije nasuprotno postavljene
ptice, dok mu se poviše antene nalaze tragovi dviju otuĉenih rozeta. Tu je ĉinjenicu primijetila
i Kovaĉić, navodeći pritom kako se ovakav tip kriţa bez ukrasa ''više uklapa u ranokršćansku
tradiciju nego u raznoliki repertoar predromaniĉkih kriţeva'',259 ali u detaljnije uspostavljanje
analogija izmeĊu dvaju zabata nije ulazila.
Ipak, unatoĉ neospornoj sliĉnosti, izmeĊu tih zabata postoje i stanovite razlike, pa tako
trogirski primjerak ima puno skladniji niz arkada stiliziranog kimationa u središnjem polju
rubnog dijela, njegova donja zona koja se savija u luk nema preplet troĉlane pletenice već
natpisno polje, ptice u središnjem dijelu zabata dosta su skladnije oblikovane, a zbog širokog
kuta kosih strana i većeg promjera luĉnog otvora zabata, u lijevoj se saĉuvanoj stopi stvorio
prostor koji je popunjen isklesanim prikazom ribe i polipa, zapravo hobotnice koja je u
usitnjenom obliku sliĉnija sipi.260 MeĊutim, navedene razlike mogu se smatrati posljedicom
djelomiĉnog variranja likovnog repertoara ili pomnije obrade pojedinih dijelova (ptice), pa je
meĊusobna sliĉnost, koja se ponajprije primjećuje na izvedbenoj razini, više nego uoĉljiva, te
se manifestira u srodnoj koncepcijskoj podjeli zabatâ, kao i posve identiĉnom umjetniĉkom
duktusu proizašlom iz iste klesarske radionice za koju je bio karakteristiĉan plošno-linearan
naĉin obrade kamene površine, dok je s postizanjem voluminoznih, plastiĉkih formi oĉito
imala stanovitih problema.
Ono što je gotovo uvijek bilo prisutno na svim dijelovima trabeacija oltarnih ograda kod
djela Trogirske klesarske radionice jest zona s natpisnim poljem. Iako je na pojedinim
ulomcima arhitravâ iz PaĊena (T. XVIII, 4; PAĐENE, 3.3), Bijaća (T. XVIII, 5) i Donjeg
Polja (T. XVIII, 11) zabiljeţen i fenomen damnatio memoriae, na većini ostalih fragmenata
saĉuvali su se dijelovi posvetnog natpisa, naravno, ukoliko je natpisni pojas na njima i bio

259
KOVAĈIĆ, V., 1995., 296.
260
Usporedi KOVAĈIĆ, V., 1995., 298. Nedavno je Ivo Babić primijetio kako taj motiv, koji je u biti
ranokršćanski, svojim grafizmom podsjeća na ribe prikazane na dvama ulomcima ranokršćanskog pluteja (ili
plutejâ) koji su pronaĊeni na lokalitetu Mijoljaĉa u Brnazama kod Sinja (BABIĆ, I., 2012., 292), a što postaje
vrlo zanimljivo opaţanje kada se stavi u kontekst s ĉinjenicom da su na tom lokalitetu, jednako kao i u Trogiru, u
ranom 9. stoljeću djelovali majstori Trogirske klesarske radionice. Inaĉe, ulomke ranokršćanskih pluteja iz
Brnaza na jednom je mjestu donio i kataloški obradio Ante Milošević 1981. godine. MILOŠEVIĆ, A., 1981., 63,
kat. br. 119-120.

95
izvorno realiziran. Ovom prilikom sve njih nije potrebno nabrajati, 261 tim više što sam
saĉuvane dijelove posvetnih natpisa s lukova već naveo, ali je zbog sadrţaja ipak vaţno
spomenuti neke primjere iz Bijaća, Trogira i PaĊena. Tako se na jednom saĉuvanom arhitravu
iz Bijaća (T. XVIII, 6) ĉita liturgijski tekst Sanctusa, dijela ambrozijanskog Te Deuma, a on
glasi: + S(an)C(tv)S S(an)C(tv)S S(an)C(tv)S D[(omi)n(v)]S D[eu]S [Sabao]TH [pl]ENI
SVNT CEL[i] ET [terra maiestatis gloriae tuae], dok se na drugome arhitravu (T. XVIII, 5)
saĉuvao tekst koji otkriva frazu zakljuĉnog dijela posvetnog natpisa: [...co]NIVGE ET CV(M)
FILIIS MEIS VO(tvm) CO[m]PLE[vi]. 262 Nuţno je istaknuti da se upravo Sanctus, poznata
molitvena formula iz kanonske mise, s pravom smatra bitnim dijelom obredne prakse koju su
karolinški misionari uveli u ranosrednjovjekovnu hrvatski kneţevinu, 263 pa i ta ĉinjenica ide u
prilog ranoj dataciji djelâ ove klesarske produkcije. Osim toga, zanimljiv je i ostatak natpisa s
arhitrava iz PaĊena (T. XVIII, 2; PAĐENE, 3.1) na kome se ĉita [...R]ASTIMIR
PERSEC[vtvs...], a u ĉemu se prepoznaje nekog donatora gradnje ili opremanja
predromaniĉke crkve koji se zvao Rastimir (moţda lokalni hrvatski odliĉnik),264 te već
spomenuta posvetna formulacija s trogirskog zabata (T. XXI, 3) koja je u literaturi razriješena
na sljedeći naĉin: + IN D(e)I N(o)M(ine) INTERCESSIO(ne) S(an)C(t)A[e] M[a]R[i]E A[...],

261
Gotovo sve natpise s arhitravâ i lukova Trogirske klesarske radionice, koje ovom prilikom neću pojedinaĉno
navoditi, na jednom je mjestu donio Nikola Jakšić (JAKŠIĆ, N., 2004., 268-271), a one s fragmenata arhitravâ iz
Otresa (naĊeni u Krkoviću i Ostrovici), koje Jakšić nije naveo, vidi u: DELONGA, V., 1996., 188, 211-214, kat.
br. 156, 176-180.
262
Arhitravi su prvi put objavljeni u: CAMBI, N., 1968a., 63-65, T. I, 1-2, a saĉuvani dijelovi posvetnog natpisa
doneseni su prema: DELONGA, V., 1996., 51. Usporedi takoĊer: KATALOG, 2000a., 182-183 (Nikola Jakšić,
kat. br. IV. 5); JAKŠIĆ, N., 2004., 267.
263
O tome vidi detaljnije u: DELONGA, V., 1996., 309; ISTA, 2000b., 240, 242; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N.
- JURKOVIĆ, M., 2001., 78, 80. Zanimljivo je istaknuti da se na jednom ulomku arhitrava koji je pronaĊen
prilikom istraţivanja crkve sv. Mavra u selu Ţednome na otoku Ĉiovu (T. XIX, 8), a za kojega Tonĉi Burić vrlo
uvjerljivo pretpostavlja da izvorno potjeĉe iz nekadašnje crkve sv. Vitala na podruĉju današnjeg naselja Divulje
istoĉno od Trogira, takoĊer saĉuvao dio natpisa iz kojega se ĉita: [...Dominu]S D(eu)S SAVAOTH PLE[ni...],
dakle upravo dio Sanctusa. Ova pojava postaje još zanimljivija ako se sagleda u kontekstu Burićeva zakljuĉka,
inaĉe temeljenog na podacima iz jednog dokumenta iz 1207. godine, da su tijekom srednjeg vijeka Divulje bile
sastavni dio vladarskog imanja (curtis) u Bijaćima, ĉime se uspostavljaju još ĉvršće veze izmeĊu bijaćkih i
divuljskih ulomaka arhitravâ, bez obzira što je više nego oĉito da se ne radi o djelima istoga majstora ili
klesarske radionice. Usporedi BURIĆ, T., 2010., 231-232, 241-242, 248-249.
264
DELONGA, V., 1996., 219-220, kat. br. 183.

96
a u kojoj se, osim uobiĉajene invokacije Boţjeg imena, prepoznaje i zagovor Bogorodici kao
zaštitnici ljudi.265

5.2.2. Kapiteli
Trabeaciju oltarne ograde podrţavali su kapiteli koji su stajali na vrhovima stupića, ali
se njih vrlo malo saĉuvalo, a i od tog broja većina je vrlo oštećena, toĉnije radi se tek o
manjim fragmentima. Kapiteli su zasad evidentirani samo na ĉetiri lokaliteta, a to su Bijaći (T.
XXV, 1), Brnaze (T. XXV, 3), Trogir (T. XXV, 2) i Donje Polje (T. XXV, 4). Iz saĉuvanih
primjeraka moţe se zakljuĉiti da se radi o kapitelima malih dimenzija, te jednostavne i
nerazvijene forme, na kojima je uoĉljiv nedostatak plastiĉne modelacije u njihovoj obradi.
Ugaone kuke i listovi plitko su im klesani, gotovo samo uparani. Ipak, po njihovoj osnovnoj
koncepciji moguće je prepoznati nešto razvijeniji i voluminozniji tip koji ima oblik obrnute
krnje piramide, poput jednog primjerka iz Bijaća (T. XXV, 1), te drugi tip koji je bio više
pravokutna oblika, a kojem su pripadali primjerci iz Trogira, Brnaza i Donjeg Polja (T. XXV,
2-4).

5.2.3. Pluteji i pilastri

Pluteji Trogirske klesarske radionice po korištenim dekorativnim kompozicijama mogu
se razvrstati u dva osnovna tipa, a jednog od njih opet je moguće podijeliti u dva podtipa.
Naime, najĉešći tip pluteja te klesarske produkcije predstavljaju primjerci s motivom dviju
palmeta pod latinskim kriţem unutar arkade, a dijele se na dva podtipa iz razloga što jedan
podtip taj motiv ima izveden preko ĉitave površine glavnog polja, te su takvi primjerci uţi,
dok je kod drugog podtipa taj motiv dupliciran, pa su takvi pluteji širi. Pluteji s prikazom
samo jednog kriţa pod arkadom zasad su pronaĊeni u Otresu [ĉetiri primjerka (T. XXII, 3-4;
OTRES I, 1, 2.1-2.3, 3)], Trogiru (T. XXII, 1) i Kljacima (T. XXII, 2), a oni s udvojenim
identiĉnim motivom u Kljacima (T. XXIII, 1), PaĊenima (T. XXIII, 2; PAĐENE, 1) i
Brnazama (T. XXIII, 3). Neki pluteji u vrhu su imali ukrasni vijenac ukrašen gustim
prepletom troprute trake koji je bio istaknutiji u odnosu na glavno polje [plutej iz Trogira (T.
XXII, 1) i jedan plutej iz Otresa (T. XXII, 3; OTRES I, 1)], dok drugi pluteji takve vijence

265
KOVAĈIĆ, V., 1995., 296-297.

97
najvjerojatnije nisu ni imali. Glavno im je polje bilo obrubljeno tankim neprofiliranim
letvama sa sviju strana. Na njemu su patibulum i antena kriţa bili ispunjeni gustom
dvotraĉnom troprutom pletenicom, a svi njegovi krakovi širili su se u krajevima. Prostor
izmeĊu gornjega kraja patibuluma kriţa i njegove antene popunjao je po jedan kruţni motiv
virovite ispune, dok su luk arkade i njegovi stupići, inaĉe odvojeni s po jednim trapezoidnim
ili vertikalno postavljenim pravokutnim kapitelom sa svake strane, takoĊer bili ukrašeni
dvotraĉnom troprutom pletenicom. MeĊuprostor izmeĊu luka arkade i neprofiliranih rubnih
letvi glavnoga polja pluteja bio je ispunjen ili trokutastim motivom unutar kojega su bile
urezane koncentriĉno rasporeĊene linije (Otres), ili pak motivom stiliziranoga ljiljanova
cvijeta (Trogir, Kljaci). Kakvo je već reĉeno, potpuno jednako oblikovani motiv, samo
dupliciran i meĊusobno sljubljen, imali su i pluteji drugoga podtipa. Jedina razlika bila je u
tome što je središnji stupić takvih pluteja zajedno s kapitelom bio nešto širi jer je prihvaćao po
jednu stopu svakog luka arkade, a njegova površina nije bila ispunjena dvotraĉnom troprutom
pletenicom već gustim mreţištem od troprutih traka, dakle sliĉnim motivom koji je ispunjao i
vijence pluteja i pilastre. Najbolje saĉuvani primjerak takvog pluteja jest onaj iz Kljaka (T.
XXIII, 1), pa je po njemu moguće zamisliti i izvoran izgled plutejâ iz PaĊena (T. XXIII, 2) i
Brnaza (T. XXIII, 3) koji su slabije saĉuvani, s tim da je potrebno napomenuti da je muzejska
rekonstrukcija potonje navedenog primjerka baš u predodţbi središnjeg stupića izmeĊu arkada
pogrešna.
Drugi tip pluteja predstavljaju pluteji s tzv. Korbboden-motivom, koji se još naziva i
''motivom dna pletene košare''. Taj je motiv sa svih strana uokviren neprofiliranim rubnim
letvama, dok ĉetiri kutna prostora koja ostaju izmeĊu njih i veće koncentriĉne kruţnice
Korbboden-motiva ispunja motiv stilizirana ljiljanova cvijeta. Veliki dio takvog pluteja
saĉuvao se u Trogiru (T. XXIII, 4), a nekoliko manjih ulomaka s identiĉnom dekoracijom, a
od kojih se neki spajaju i po crti loma, pronaĊeno je i u Brnazama kod Sinja (T. XXIII, 5).
Što se tiĉe pilastara i za njih se moţe reći da se mogu razvrstati na jedan uţi i širi tip, s
tim da su dekorativne površine i jednog i drugog tipa ukrašene gustim mreţištem troprutih
traka. Svi ti prepleti, jednako kao i oni na vijencima pluteja, ne odaju majstore koji su imali
neki sustavan plan pri izvedbi motivike jer na njima nema dosljednog preplitanja troprutih
vrpci, pa se prije moţe reći da se radilo o improvizaciji i gotovo inercijskom naĉinu
komponiranja i klesanja dekoracije, što u nekim sluĉajevima potvrĊuju i nelogiĉni završeci
pojedinih traka. TakoĊer, na većini pilastara zamjećuje se i vrlo karakteristiĉno oblikovanje

98
suţenoga poĉetka troprute vrpce, što se moţe smatrati jednom od karakteristika raspravljane
klesarske produkcije.266
Dakle, u uţi tip pilastara koji imaju jednostavniju kompoziciju gustoga geometrijskog
prepleta troprutih traka treba ubrojiti primjerke iz Brnaza (T. XXIV, 1), Kljaka (T. XXIV, 4),
Otresa (T. XXIV, 3; OTRES I, 4.1-4.2) i Bijaća (T. XXIV, 2), dok jedan ulomak iz Trogira
kojeg je Jakšić takoĊer svrstao meĊu navedene pilastre treba izdvojiti iz te grupe jer se ne radi
o produktu Trogirske klesarske radionice.267 Širem tipu pilastara pripadao bi jedan popriliĉno
dobro saĉuvani pilastar iz Donjeg Polja (T. XXIV, 5), a s njim bi moţda trebalo povezati i dva
manja ulomka koja su mu najvjerojatnije izvorno pripadala, ili su pak bili dijelovi onih
pilastara koji su s njim ĉinili istu cjelinu izvorne oltarne ograde. 268 TakoĊer, dijelovima istog
tipa pilastra smatraju se i dva reljefna fragmenta iz PaĊena kod Knina (T. XXIV, 6; PAĐENE,
2.1-2.2),269 mada su i oni saĉuvani usitnjeni, pa unatoĉ njihovu pripisivanju raspravljenoj
klesarskoj produkciji i prepoznavanju izvorne funkcije, odreĊene rezerve u tom pogledu ipak i
dalje treba zadrţati.

266
JOSIPOVIĆ, I., 2011., 102.
267
Detaljnije obrazloţenje te tvrdnje vidi u: JOSIPOVIĆ, I., 2011., 105, bilj. 18. Taj je ulomak prvi put objavljen
i kataloški obraĊen u: BURIĆ, T., 1982., 135, kat. br. 41. TakoĊer, recentno je Ivo Babić, govoreći o pilastrima
prekrivenima ''pleternim motivom s prikazanim poĉetkom trake koji izgleda poput jeziĉca – završetka pojasa-
kaiša'', u istu skupinu za koju kaţe da bi se mogla ''dovesti u svezu s trogirskim radionicama'' uvrstio više
pilastara, a meĊu njima i pilastar iz Kljaka (T. XXIV, 4), te jedan pilastar koji je pronaĊen u dvorištu komunalne
palaĉe u Trogiru (BURIĆ, T., 1982., 134, kat. br. 38). Vidi BABIĆ, I., 2012., 277. Iako ih autor nije izrijekom ni
okarakterizirao kao radove iste klesarske radionice, ipak napominjem da se naĉin izvedbe i pruţanja prepletenih
troprutih traka na tim dvama primjercima znatno razlikuju, pa drţim da na likovno-morfološkoj razini pilastar
Trogirske klesarske radionice iz Kljaka ne bi trebalo dovoditi u vezu s navedenim pilastrom iz Trogira, jer se, po
mom mišljenju, ne radi o djelima iste klesarske produkcije.
268
U pitanju su dva vrlo mala ulomka koja su u sekundarnoj upotrebi pretvorena u arhitrave, što znaĉi da imaju
dekoraciju s obiju strana. Fragmenti su kataloški obraĊeni u: JAKŠIĆ, N. - KRNĈEVIĆ, Ţ., 1997., 97-98, 106,
kat. br. 16c-d. Bez obzira na iznesenu pretpostavku, ipak napominjem da, budući da se radi o zaista malim
ulomcima, nikakve sigurnije zakljuĉke u pogledu njihove atribucije nije uputno sa sigurnošću donositi.
269
JOSIPOVIĆ, I., 2011., 101-103.

99
5.2.4. Prozorske tranzene
Zanimljiv fenomen koji se moţe povezati s Trogirskom klesarskom radionicom jest
ĉinjenica da su na dvama lokalitetima na kojima je sigurno zasvjedoĉeno njezino djelovanje
pronaĊeni dijelovi ili ĉak u cijelosti saĉuvani primjerci prozorskih tranzena. Te su tranzene
imale luĉno oblikovani završetak i rešetku u kojoj su bili probušeni mali romboidni otvori.
Najbolje saĉuvani primjerci pronaĊeni su u Brnazama kod Sinja, od toga jedna cjelovita
tranzena (T. XXV, 6) i dijelovi još triju, s tim da je jedna od njih naknadno rekonstruirana (T.
XXV, 5).270 Upravo ta potonja posebno je vaţna jer joj okvir ĉini dvotraĉna tropruta pletenica
izvedena na identiĉan naĉin kao pletenice na donjim poljima arhitravâ te klesarske produkcije.
TakoĊer, više sitnih ulomaka identiĉno oblikovanih tranzena pronaĊeno je još u prvim
istraţivanjima u Otresu, pa iako one još nisu objavljene o njima svjedoĉe ĉak dvije stare
fotografija snimljene u tadašnjem Muzeju hrvatskih starina u Kninu (jedna s fra Lujom
Marunom, a duga bez njega). Naime, na tim fotografijama se vide predromaniĉki ulomci
posloţeni po lokalitetima, pa se meĊu njima, u samom dnu fotografijâ, raspoznaju i dijelovi
tranzena koji su zajedno s ulomcima pluteja i jednog luka smješteni pod ceduljicom na kojoj
piše ''Otres''.271
Dakle, pronaĊeni ulomci prozorskih rešetki pronaĊeni u Brnazama i Otresu, ali i motiv
karakteristiĉne troprute pletenice koja je uokvirivala jednu od brnaških tranzena, upućuju na
zakljuĉak da su majstori Trogirske klesarske radionice sakralne graĊevine na kojima su
djelovali opremali ne samo liturgijskim instalacijama, već i pojedinim elementima
arhitektonske dekoracije, pa bi ih u najmanju ruku trebalo smatrati bliskim suradnicima
graditeljâ, ako ne i samim graditeljima crkava na tim lokalitetima.

* * *
Trogirska klesarska radionica prosjeĉna je klesarska produkcija koja je u prvoj ĉetvrtini
9. stoljeća bila djelatna na osam lokaliteta u srednjoj i sjevernoj Dalmaciji (Trogir, trogirsko
Malo polje, Bijaći - Stombrate, Brnaze kod Sinja, Kljaci kod Drniša, PaĊene kod Knina, Otres
kod Bribira i Donje Polje kod Šibenika), od kojih se većina njih nalazi na podruĉju koje je
bilo unutar teritorija ranosrednjovjekovne hrvatske kneţevine, mada je njezino djelovanje

270
GUNJAĈA, S., 1955b., 118-119, sl. 17-20; KATALOG, 2000a., 247-248 (Tonĉi Burić, kat. br. IV. 115).
271
Vidi GUNJAĈA, S, 1958c., sl. 13; MARUN, L., 1998., 13; JAKŠIĆ, N., 2009b., 20-21, sl. 18.

100
utvrĊeno i u jednom dalmatinskom gradu – Trogiru, po kojemu je uvjetno i dobila ime. Na
njezinu ranu dataciju upućuju i ukrasne kompozicije koje su njezini klesari koristili prilikom
oblikovanja pojedinih dijelova liturgijskih instalacija, a koje su bile inspirirane
ranokršćanskim uzorima, mada dekoracija vijenaca plutejâ i pilastara pokazuje kako su
usvojili i tipiĉno geometrijsku motiviku tzv. otoĉko-misionarskog likovnog izriĉaja.
Definiranje njezina opusa i nije bio pretjerano teţak posao jer je u pitanju grupa vrlo
prosjeĉnih i ne osobito inventivnih klesara koji su priliĉno jednostavno i bez znaĉajnijih
varijacija ponavljali korištene motive, a većinom su radili u lošoj vrsti domaćeg vapnenca,
tzv. muljici ili laporu.
Za liturgijske instalacije te klesarske produkcije najkarakteristiĉnije je oblikovanje
dijelova trabeacijâ oltarnih ograda, jer se na u pravilu trozonskoj podjeli arhitravâ [iznimka su
jedino arhitravi iz Otresa (T. XIX, 1-3; OTRES I, 5.1, 5.3-5.8)] od vrha prema dnu niţe zona s
kukama, zatim natpisni pojas, te zona pletenice koja se na lukovima nad prolazima u svetište
gubi, s iznimkom luka u PaĊenima (T. XX, 4; PAĐENE, 4.1-4.3) gdje je i pletenica izvedena
u donjoj zoni. Vrlo sitni kapiteli plošno su klesani i imaju posve nerazvijenu formu, pa upravo
naĉin njihova oblikovanja najbolje predoĉava kiparske vještine i dosege majstora koji su ih
isklesali. Dvije uĉestale ikonografske kompozicije primijenjene na glavnim poljima plutejâ
gotovo da se mogu smatrati potpisom Trogirske klesarske radionice, kao i specifiĉan naĉin
ukrašavanja njihovih vijenaca i pilastara oltarne ograde na kojima se gusto geometrijsko
mreţište formira kompliciranim, ali nedosljednim preplitanjem troprutih traka koje se pod
tupim kutom savijaju na mjestima na kojima se dotiĉu rubnih letvi. Nadalje, naglašeni horror
vacui rezultirao je i okrupnjavanjem pojedinih motiva i detalja, a nemogućnost majstorâ da
oblikuju voluminoznije forme doveo je do toga da su neki uobiĉajeni plastiĉni motivi, poput
primjerice kimationa, bili u potpunosti izostavljeni s arhitravâ i zabatâ, ili su pak, kao u
sluĉaju kimationa sa zabatâ iz Bijaća i Trogira (T. XXI, 2-3), bili svedeni na niz vrlo plošnih
arkadica. Štoviše, Nikola Jakšić drţi da je i smještaj posvetnog natpisa u središnju zonu
arhitravâ, a ne u donju kao što je uglavnom uobiĉajeno, ''dijelom rezultat klesareve
nespremnosti da kleše sloţenije plastiĉne forme'', a to ponajbolje dokazuje izvedba kapitelâ.272
Navedene zakljuĉke u potpunosti potvrĊuju i inaĉe vrlo rijetki figuralni motivi, u ovom
sluĉaju ptice, koje su u opusu ove radionice prisutne samo u središnjim poljima zabatâ. Te su

272
JAKŠIĆ, N., 2004., 283.

101
ptice uklopljene u kompoziciju zabatâ na naĉin da antitetiĉki oboĉuju središnje postavljeni
vitki kriţ, oblikovanje njihovih tijelâ vrlo je rustiĉno, a pojedini anatomski detalji poput obrisa
krila, perja, glave i repova definirani su tek plitkim uparivanjem linija dosta nesigurnog
duktusa. Dakle, i ovi detalji potvrĊuju da je za Trogirsku klesarsku radionicu bio
karakteristiĉan plošno-linaeran naĉin obrade kamene površine, dok je s postizanjem
voluminoznih, plastiĉnih formi oĉito imala stanovitih problema.
Naţalost, sigurnijih i nepobitnih oslonaca za preciznu dataciju djelovanja te klesarske
produkcije zasad nema, a tome je zasigurno razlog fenomen damnatio memoriae koji je
zabiljeţen na nekoliko njezinih radova s raznih lokaliteta (Brnaze, Bijaći, PaĊene, Donje
Polje).273 Zbog toga planskoga ĉina brisanja sjećanja vjerojatno smo ostali uskraćeni za ime
nekoga hrvatskog odliĉnika temeljem kojega bismo mogli i aktivnost naših majstora smjestiti
u neki uţi vremenski period, a ovako je njezino djelovanje, ponajprije temeljem
uspostavljanja relativne kronologije izmeĊu djelovanja dosad definiranih klesarskih
produkcija na istoĉnoj obali Jadrana, zatim ikonografskih podudarnosti, te uspostavlja širokih
analogija na temelju potonjih, datirano u prva desetljeća 9. stoljeća. 274 Osim toga, djelovanje
Trogirske klesarske radionice zabiljeţeno je na dvama lokalitetima na kojima su otkriveni
ostaci crkava šesterolisne tlocrtne osnove (Trogir, Brnaze), a Jakšić je iznio i pretpostavku da
su inspiraciju za svoje ukrasne motive njezini majstori crpili iz liturgijskih instalacija takoĊer
šesterokonhne crkve sv. Mihovila (sv. Trojice) na splitskom Poljudu. 275 Da zakljuĉim, kada se
sve navedeno uzme u obzir, moţe se ustvrditi da se vrijeme gradnje ĉuvenih dalmatinskih
šesterilista, tog vrlo specifiĉnog tipa predromaniĉkih crkava, ili bolje reći oratorija, barem
jednim svojim dijelom poklapa i s vremenom djelovanja Trogirske klesarske radionice.276

273
JAKŠIĆ, N., 2000d., 207; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 47.
274
Zakljuĉci o naĉinu, kvaliteti i vremenu djelovanja Trogirske klesarske radionice svojevrsna su sinteza dosad
iznesenih gledišta o toj tematici iznesenih u: JAKŠIĆ, N., 1986., 69-71; ISTI, 1997c., 24-25; ISTI, 2000d., 206-
207; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 46-47; JAKŠIĆ, N., 2004., 283; JOSIPOVIĆ, I.,
2011., 98-99.
275
Usporedi JAKŠIĆ, N., 2004., 276-285.
276
JOSIPOVIĆ, I., 2011., 104. Detaljno o dalmatinskim šesterolistima, pa i o problematici njihova datiranja, vidi
u: VEŢIĆ, P., 2012., s pregledom sve relevantne literature vezane za tu temu.

102
 6. KLESARSKA RADIONICA IZ VREMENA
KNEZA TRPIMIRA

6.1. Kratki povijesni uvod

Prvi veći uspon ranosrednjovjekovne hrvatske kneţevine povezan je s njezinom

osjetnijom emancipacijom od utjecaja franaĉke drţave i njezinih vladara, a dogodio se
tijekom vladavine hrvatskog kneza Trpimira [oko 840.-864.(?)] koji nam je poznat iz nekoliko
povijesnih izvora.277 Naime, ime toga vladara saĉuvano je u dvjema diplomatiĉkim ispravama
9. stoljeća, te u još nekim povijesnim izvorima,278 ali i u jednom epigrafiĉkom izvoru prvoga
reda – zabatu s natpisom iz Riţinica kod Solina.279 Knez je oĉigledno bio veliki pristaša

277
Usporedi KLAIĆ, N., 1975., 221; RAPANIĆ, Ţ., 1993., 100; BUDAK, N., 1994., 71; GOLDSTEIN, I.,
1995., 198, 207.
278
CODEX, 1967., 3-8, 22-24; RASPRAVE, 2000., 280-282; ANĈIĆ, M., 2001., 68-70. Osim u tim dvjema
ispravama Trpimirovo se ime spominje i u tzv. Zvonimirovoj potvrdnici iz 1075. (1076.) godine (CODEX,
1967., 141-142), a vijesti o njegovu ratovanju s Bugarima, tj. njihovim vladarom Mihajlom Borisom, donosi
Konstantin Porfirogenet u svom djelu O upravljanju carstvom. Usporedi GOLDSTEIN, I., 1992., 237; BUDAK,
N., 1994., 21-22, 71, bilj. 62.
279
Osim toga, don Frane Bulić je Trpimirovo ime proĉitao i na jednom manjem ulomku s uklesanim dijelom
natpisa iz Kapitula kod Knina, gdje se prema njegovu tumaĉenju saĉuvao završetak kneţeva imena i poĉetak
iduće rijeĉi, dakle: (Tre)PIMIR · SO…. Vidi BULIĆ, F., 1888., 26, T. III, br. 3; ISTI, 1891., 84, bilj. 2. S
njegovim se mišljenjem, doduše s nuţnim oprezom, slaţu Rade Mihaljĉić i Ludwig Steindorff, te Ivo Goldstein,
Neven Budak i Radoslav Katiĉić. Usporedi MIHALJĈIĆ, R. - STEINDORFF, L., 1982., 36-37, br. 55;
GOLDSTEIN, I., 1992., 234; BUDAK, N., 1994., 71, bilj. 62; GOLDSTEIN., I., 1995., 222; KATIĈIĆ, R.,
1998., 323, bilj. 1042. S druge strane, Tonĉi Burić je isti fragment povezao s jednim većim ulomkom nadgrobne
ploĉe s uklesanim epitafom u dva reda koji glasi: HVNC PRIBI(mer)IVS | ANNOS POST (se)PTEM DI…. On,
naime, smatra da je zbog paleografskih karakteristika manji fragment pripadao desnoj strani te nadgrobne ploĉe
koja joj nedostaje. MeĊutim, za razliku od Bulića, Burić je dio navedenog natpisa proĉitao samo kao …IMIR'…,
dakle bez prednjega slova P i bez slova S i O iz naredne rijeĉi, pa u njemu ne prepoznaje sa sigurnošću ime
Trpimir nego tek ''završetak dvosloţnog imena koji glasi mir, npr. Trpimir, Branimir, Rastimir i sl.''. Vidi
BURIĆ, T., 1990., 101, 107, T. XII, 56-57. Bez obzira što bi se Bulićevo ĉitanje Trpimirova imena odliĉno

103
kršćanske vjere, a kao takav i vrlo blizak tadašnjim crkvenim krugovima. 280 Tako je
Trpimirovo ime upisano i u poznatom Ĉedadskom evanĊelijaru,281 što nam svjedoĉi o
njegovu hodoĉasniĉkom putovanju najvjerojatnije u sjevernu Italiju ili moţda u Rim.
Poznato je, takoĊer, da je taj hrvatski vladar na svom dvoru ugostio uĉenog, ali i
kontroverznog benediktinca Gottschalka koji je zbog svoje teorije o predestinaciji
(predodreĊenju) došao u sukob s nekim vrlo utjecajnim crkvenim prelatima i opatima
tadašnjega Karolinškog Carstva, poput reimskog nadbiskupa Hinkmara, ili pak Rabana
Maura, opata samostana u Fuldi, pa je zbog toga bio prisiljen napustiti fuldski samostan te
svoje novo utoĉište traţiti putujući širom Europe, skrasivši se tako u razdoblju od 846. do
848. godine i na Trpimirovu dvoru.282 Gottschalk je kasnije, pišući o svojim doţivljajima,
spomenuo da je Trpimir ratovao protiv ''naroda Grka'' (gens Graecorum), što se
najvjerojatnije odnosilo na stanovnike dalmatinskih gradova i njihova carskog namjesnika, tj.
stratega (patricium eorum),283 a kneţevu politiĉku samostalnost moţda zorno predoĉava i
ĉinjenica da ga je progonjeni benediktinac u svojim prisjećanjima, oĉito pod dojmom njegova
dvora i naĉina vladanja, nazvao kraljem (rex), a njegovu zemlju kraljevstvom (regnum).284 Za

uklopilo u neke zakljuĉke koji će poslije biti izneseni u ovom radu, smatram da ovo pitanje i dalje treba ostaviti
otvorenim za daljnju raspravu.
280
Usporedi BUDAK, N., 1994., 20, 76-77.
281
U našoj literaturi taj se evanĊelijar (evangelijar) u pravilu pogrešno nazivao evanĊelistarom, što nikako nije
toĉno budući da on sadrţi tekst sva ĉetiri evanĊelja, dok je, s druge strane, evanĊelistar liturgijska knjiga
sastavljena tek od izvadaka iz evanĊeljâ, tj. perikopa koje su rasporeĊene za ĉitanje tijekom misnog slavlja u
pojedine dane kroz liturgijsku godinu. Više o samom evanĊelijaru vidi u knjizi Radoslava Kat iĉića iz 1998.
godine (KATIĈIĆ, R., 1998., 349-351) i u komentaru Mladena Anĉića kojim je popratio njegove manje izvatke
objavljene u: RASPRAVE, 2000., 289-291; ANĈIĆ, M., 2001., 77-79.
282
Usporedi KATIĆ, L, 1932.; KLAIĆ, N., 1975., 224-225; BUDAK, N., 1994., 73. Za više informacija o
Gottschalku u novijoj literaturi vidi u: RAPANIĆ, Ţ., 1993.; KATIĈIĆ, R., 1998., 340-349; RASPRAVE, 2000.,
293-295; ANĈIĆ, M., 2001., 81-83.
283
Usporedi KATIĆ, L., 1932., 410, 417; GOLDSTEIN, I., 1992., 229; RAPANIĆ, Ţ., 1993., 98-99; RAUKAR,
T., 1997., 28; KATIĈIĆ, R., 1998., 343-344. Zanimljivu teoriju, tj. mogućnost da se pod pojmom ''narod Grka''
prepoznaju Mleĉani (''Bizantinci''), iznio je Neven Budak (BUDAK, N., 1994., 21, 72-73), a sliĉno je mišljenje
imao i Ţeljko Rapanić. RAPANIĆ, Ţ., 1993., 101-102.
284
Usporedi GOLDSTEIN, I., 1995., 201, 242; ANĈIĆ, M., 2000., 92; ISTI, 2001., 28; ISTI, 2005., 220.
TakoĊer, ne bi trebalo posve odbaciti ni davno izneseno mišljenje don Lovre Katića, potkrijepljeno s više
dokumentiranih primjera objavljenih u ĉuvenom Du Cangeovom Glossariumu (Venecija, 1789.), da ''regnum i

104
Trpimirova vladanja u tadašnju su Hrvatsku došli i benediktinci, a u njegovoj ĉuvenoj
darovnici, koja je nastala u razdoblju od 840. do 844. godine,285 navodi se da je za njih
podigao i samostan,286 koji je hrvatska historiografija gotovo unisono smještala na lokalitet
Riţinice u Rupotinama kod Solina, dakle na mjesto ranokršćanskog kompleksa koji je
preureĊen za vrijeme Trpimirova vladanja Hrvatskom. 287 Neovisno o tome je li se na tom
lokalitetu zaista nalazio benediktinski samostan ili, pak, samo sakralni objekt, o navedenom
pothvatu koji se dogodio u to vrijeme zorno svjedoĉi saĉuvani dio posvetnog natpisa koji je
uklesan na ostatku lijeve stope zabata oltarne ograde, a na kojemu se ĉita: PRO DVCE
TREPIME(ro…), tj. ''za vojvodu Trpimira…''. 288 Naime, postojeća ranokršćanska crkva tada
je najvjerojatnije bila tek obnovljena ili nadograĊena, a u svakom je sluĉaju bila opremljena
novim liturgijskim instalacijama predromaniĉkih stilskih karakteristika. Pokrovitelj tih radova
zacijelo je bio sam knez Trpimir, a takvom zakljuĉku u prilog ide ĉinjenica da su korisnici

rex u ranom srednjem vijeku sve do X. stoljeća znaĉi uopće kneţevinu i kneza''. Vidi KATIĆ, L., 1932., 413, bilj.
32 (tj. bilj. 22, ispravak I. J.). S druge strane, Lujo Margetić Gottschalkove vijesti smatra u potpunosti
vjerodostojnima, te na temelju toga zakljuĉuje da je Trpimir u razdoblju od 840. do 843. bio knez (dux), a da već
od 846. godine nosi titulu kralja (rex). Vidi MARGETIĆ, L., 1993., 50-51; ISTI, 2004, 6. Zanimljivo je, takoĊer,
da se i u Trpimirovoj darovnici tadašnja Hrvatska spominje kao regnum Chroatorum, mada se i to uglavnom
tumaĉi kao pojam koji je upotrebljen u općenitom smislu za drţavu, što ne bi znaĉilo da je Hrvatska tada bila
kraljevina. Usporedi npr. GOLDSTEIN, I., 1995., 198.
285
Vidi prijepis isprave i komentar Mladena Anĉića u: RASPRAVE, 2000., 280-282; ANĈIĆ, M., 2001., 68-70.
Navedeni prijedlog datiranja isprave, koji je suprotan dotad prihvaćenom stavu da je ona izdana 852. godine,
prvi je argumentirano iznio Lujo Margetić. Vidi MARGETIĆ, L., 1993. Isti autor nedavno se opet pozabavio
pitanjem Trpimirove darovnice ponavljajući svoj prijedlog njezine datacije, a tom je prigodom pokušao dokazati
i ''punu samostalnost hrvatske drţave za vojvode Trpimira''. MARGETIĆ, L., 2004., 1-12. Sasvim recentno,
detaljnu diplomatiĉku analizu Trpimirove darovnice donio je i Milko Brković, ali se pritom na Margetićev
prijedlog njezine datacije nije osvrnuo (tek navodi da je Margetić pisao o njezinu predlošku), već je samo
ustvrdio da se ''u hrvatskoj historiografiji uglavnom ustalila datacija: Bihaći, 4. oţujka 852. godine''. BRKOVIĆ,
M., 2011., 86, 89, bilj. 39.
286
KATIĆ, L., 1932., 425.
287
Usporedi npr. KLAIĆ, N., 1975., 231; JURKOVIĆ, M., 1992a., 28; BUDAK, N., 1994., 73; DELONGA, V.,
1996., 127. Iako to zaista i moţe biti toĉno, tj. ĉini se najvjerojatnijom mogućnošću, ĉinjenica je da Trpimir u
svojoj darovnici tek kaţe da je ''sagradio samostan'' (construxi monasterium), ali ne precizira toĉno gdje.
Usporedi CODEX, 1967., 4; RAPANIĆ, Ţ., 1993., 106; GOLDSTEIN, I., 1995., 222-223.
288
Usporedi BULIĆ, F., 1891.; JAKŠIĆ, N., 1986., 48-49; JURKOVIĆ, M., 1992a., 29; DELONGA, V., 1996.,
128.

105
riţiniĉke crkve, najvjerojatnije benediktinci, imali potrebu u posvetnom natpisu oltarne
ograde pozvati na molitvu za najvaţniju osobu u tadašnjoj hrvatskoj kneţevini – Trpimira,
kneza Hrvata (dux Chroatorum).289

6.2. Historijat istraţivanja i lokaliteti

Prema dosadašnjim rezultatima istraţivanja izgleda da je za vrijeme vladavine

hrvatskog kneza Trpimira na teritoriju kojim je upravljao došlo do zamaha u izgradnji novih
sakralnih objekata,290 ali i do obnove onih starih, ranokršćanskih, koji su adaptirani za nove
kultne potrebe.291 Ta graditeljsko-obnoviteljska djelatnost iziskivala je i potrebu za
djelovanjem majstora ili klesarskih radionica koje su trebale opremiti interijere navedenih
graĊevina.
Tako je za vrijeme Trpimirove vladavine na teritoriju onodobne Hrvatske bila djelatna i
jedna vrlo kvalitetna, te teritorijalno dosta rasprostranjena klesarska radionica koja je u
znanstvenoj literaturi uvjetno nazvana Klesarskom radionicom iz vremena kneza Trpimira.
Iako su pojedini fragmenti skulpture koji joj pripadaju pronaĊeni još krajem 19., a većina
lokaliteta na kojima je djelovala istraţeni i publicirani u više navrata tijekom 20. stoljeća, tek
je Nikola Jakšić u svojoj doktorskoj disertaciji iz 1986. godine sve te ulomke okupio u jednu
likovno-morfološku cjelinu koju je imenovao na gore navedeni naĉin. 292 Jakšić je već ranije
zabat iz Riţinica kod Solina (T. XXVI, 8) povezao s dva srodna zabata koja potjeĉu s drugih
dalmatinskih lokaliteta [Vrpolje (T. XXVI, 7; VRPOLJE II, 8.1-8.3), Lopuška glavica u
Biskupiji kod Knina (T. XXVI, 9)], raspoznajući ih kao djela iste klesarske radionice, pa ih je,
na temelju saĉuvanog natpisa s riţiniĉkog primjerka na kojem se spominje ime kneza

289
Usporedi MARASOVIĆ, T., 2011., 201.
290
JAKŠIĆ, N., 1986., 48; JURKOVIĆ, M., 1992a., 28-29 (23-43); GOLDSTEIN, I., 1995., 252; JURKOVIĆ,
M., 2000., 183-184; ISTI, 2001a., 167; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 25-26.
291
O znaĉajnom broju ranokršćanskih crkava koje su preţivjele razdoblje seobe poganskih naroda tijekom 7. i 8.
stoljeća, da bi tijekom 9. stoljeća, sada na teritoriju novoosnovane hrvatske kneţevine, nastavile djelovati kao
ţarišta kršćanskog kulta, a onda i bile opremane novim, predromaniĉkim liturgijskim instalacijama, vidi više u:
JAKŠIĆ, N., 1993a.; ISTI, 1995b.
292
JAKŠIĆ, N., 1986., 48-59.

106
Trpimira, sve datirao vremenom njegove vladavine, dakle u sredinu 9. stoljeća. 293 Nadalje,
detaljnom usporedbom svih izvedbenih i ikonografskih detalja koji su prisutni na zabatima i
onih koji se nalaze na ostalim dijelovima liturgijskih instalacija (arhitravi, pluteji, pilastri,
kapiteli) Jakšić je uspio izdvojiti likovno-morfološke karakteristike navedene klesarske
produkcije, a njezino djelovanje prepoznati na više dalmatinskih lokaliteta. MeĊutim, budući
da Jakšićeva disertacija do danas nije objavljena, a da toj radionici kasnije nije posvećen niti
jedan znanstveni ĉlanak koji bi na jednom mjestu donio pregled i analizu njezina cjelokupnog
opusa, ona je od svih identificiranih klesarskih radionica 9. stoljeća u znanstvenoj literaturi
najmanje prisutna, te je spominjana i obraĊivana iskljuĉivo u sintetskim tekstovima koji su se
bavili hrvatskom predromaniĉkom skulpturom.294
Djelovanje te klesarske produkcije dosad je utvrĊeno na više lokaliteta u srednjoj i
sjevernoj Dalmaciji, a njihova je srodnost i meĊuovisnost potkrijepljena komparacijom
ostataka reljefâ koji potjeĉu upravo s tih nalazišta. Iako ti ulomci nisu odmah prepoznati kao
djela jedne klesarske radionice, većina ih je već ranije objelodanjena u znanstvenoj literaturi,
a prema tadašnjim Jakšićevim spoznajama radilo se o djelima sa sljedećih lokaliteta: Riţinice
kod Solina,295 Vrpolje kod Knina,296 Plavno kod Knina,297 Lopuška glavica u Biskupiji kod
Knina,298 Kašić kod Zadra,299 Ţaţvić kod Bribira,300 Biograd,301 te Pridraga kod Novigrada.302
U novije vrijeme toj su klesarskoj produkciji pripisani i ulomci skulpture s lokaliteta

293
Gore navedene zakljuĉke Nikola Jakšić je iznio u svom neobjavljenom magistarskom radu, i to u poglavlju
pod naslovom Kninsko-solinska grupa zabata. Vidi JAKŠIĆ, N., 1980a., 23-28, 87-90, kat. br. 9-14. Jakšićeva
metoda obrade raspravljane graĊe i zakljuĉci koji su iz toga proizašli bili su vrlo brzo prihvaćeni u znanstvenoj
literaturi, dijelom i bez izravnog pozivanja na njegov magisterij. PETRICIOLI, I., 1980., 114; ISTI, 1984., 224;
RAPANIĆ, Ţ., 1987., 185-186.
294
IzmeĊu ostalih radova posebno istiĉem sljedeće: MILJENKO JURKOVIĆ, 1992a., 28-29; JAKŠIĆ, N.,
1997a., 41-42; ISTI, 1997c., 23; ISTI, 2000d., 208; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 48;
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 23-24.
295
BULIĆ, F., 1891.
296
GUNJAĈA, S., 1958d., 116-124; ISTI, 2009., 22-30.
297
GUNJAĈA, S., 1958d., 124-160; ISTI, 2009., 31-64.
298
GUNJAĈA, S., 1954b., 15-22.
299
DELONGA, V., 1990., 49-78.
300
MARUN, L., 1896.; BURIĆ, T., 1986a.; JAKŠIĆ, N., 2009b., 18-20.
301
JURAGA, B., 1980.
302
GUNJAĈA, S., 1963., 21-55; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 23, 109-113.

107
Begovaĉa u Biljanima Donjim kod Zadra,303 a to svakako treba uĉiniti i s dosad samo dijelom
publiciranim fragmentima koji su pronaĊeni kod crkvi sv. Jeronima i sv. Marije Runjavice u
Korlatu kod Benkovca,304 zatim s jednim dosad neobjavljenim ulomkom arhitrava iz Nina (T.
XXVII, 6; NIN I, 1), te s dijelom fragmenata predromaniĉke skulpture iz nekadašnje crkve sv.
Martina na katoliĉkom groblju u Lepurima (takoĊer kod Benkovca).305
MeĊu navedene lokalitete još bi trebalo uvrstiti i Kapitul kod Knina, jer pet ulomaka s
tog lokaliteta, koje je izmeĊu ostalih kapitulskih reljefa, na jednom mjestu objavio Tonĉi
Burić,306 zaista pokazuje likovno-morfološke osobine te klesarske radionice, a isto se moţe
ustvrditi i za jedan veći dio pluteja koji je pronaĊen u zidu bunara Ploĉaša u Uzdolju kod
Knina (T. XXX, 2).307 Primjetno je, nadalje, da je od ukupno ĉetrnaest lokaliteta na kojima je
moguće prepoznati djelovanje Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira, njih deset
smješteno sjeverozapadno od rijeke Krke, dakle u sjevernoj Dalmaciji, dok se samo ĉetiri
lokaliteta (Riţinice kod Solina, Uzdolje i Kapitul kod Knina, te Lopuška glavica u Biskupiji
kod Knina) nalaze jugoistoĉno od toka navedene rijeke i njezina pritoka, rijeke Butišnice,
dakle na podruĉju srednje Dalmacije. MeĊutim, malobrojni i tek fragmentarno saĉuvani reljefi
koji potjeĉu s ta ĉetiri lokaliteta zbog svoje će iznimne vaţnosti i ovom prilikom biti obraĊeni,
tj. uzeti u obzir pri zaokruţivanju svih likovno-morfoloških karakteristika te klesarske
produkcije i pokušaja što toĉnijeg omeĊivanja vremenskog razdoblja u kojem je ona
djelovala.

303
Skulpturu s ovog lokaliteta prva je cjelovito objavila Vedrana Delonga (DELONGA, V., 1992a.), a kao
produkt raspravljane klesarske radionice prepoznao ju je Miljenko Jurković. KATALOG, 2000a., 191.
304
Ulomci se ĉuvaju u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu i Arheološkom muzeju u Zadru.
Usporedi MILOŠEVIĆ, A., 2000., 329, 331-332; JURIĆ, R., 2007., 270, 280, sl. 10; ISTI, 2009., 76-78, sl. 8.
305
Iz potonje crkve potjeĉe velik broj ulomaka predromaniĉkih reljefa razliĉitih likovno-morfoloških
karakteristika, od kojih su neki objavljeni (DELONGA, V., 1995b.; JAKŠIĆ, N., 2000a.), dok će preostali
fragmenti koji se mogu atribuirati Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira biti obraĊeni u nastavku ovog
poglavlja.
306
Nastanak dvaju ulomaka (T. XXVI, 2, 4) i sam Burić smješta u vrijeme Trpimirove vladavine, ali ostala tri
fragmenta ipak datira kasnije, pa tako veći ulomak za koji pretpostavlja da je pripadao opatskoj stolici (T. XXX,
6) smješta u drugu polovinu 9., a dva fragmenta kapitela (T. XXXII, 4-5), za koje inaĉe smatra da su pripadali
ciboriju, datira u vrijeme kralja Stjepana Drţislava, dakle u posljednju ĉetvrtinu 10. stoljeća. Vidi BURIĆ, T.,
1990., 94-95, 98, 100, 107, 109, 112-114, T. III, 7-8; T. XI, 43, 45a; T. XII, 52.
307
MILOŠEVIĆ, A., 2000., 325.

108
6.3. Likovno-morfološke i ikonografske karakteristike

Ulomci liturgijskih instalacija koji se pripisuju Klesarskoj radionici iz vremena kneza

Trpimira saĉuvani su u izrazito usitnjeni, kao komadi koji su pretrpjeli teška oštećenja.
Naime, visok stupanj oštećenosti i usitnjenost ulomaka nastalih u toj radionici vidljiv je na
svim lokalitetima na kojima je zasvjedoĉeno njezino djelovanje, ali su i tako usitnjeni bili
sasvim dostatni da se na njima prepoznaju istovjetni izvedbeno-morfološki elementi, vidljivi
podjednako i u naĉinu klesanja i u izboru likovnih motiva, ali i u meĊusobnom kombiniranju
potonjih na svim dijelovima liturgijskih instalacija, ponajprije na zonama oltarnih ograda, tj.
na zabatima, arhitravima, plutejima, pilastrima i kapitelima. 308 MeĊutim, novijim
istraţivanjima likovno-morfološke karakteristike navedene klesarske radionice prepoznate su
i na ulomcima koji su pripadali ostalim liturgijskim instalacijama iz interijera
ranosrednjovjekovnih crkava, poput, primjerice, novoprepoznatog ciborija iz Lepura kod
Benkovca (T. XXXIII, 1; LEPURI II, 23-30),309 ili, pak, pojedinih fragmenata ĉiju izvornu
funkciju nije moguće sa sigurnošću utvrditi (LEPURI II, 31-33).
Opaţanja koja je o likovno-morfološkim i ikonografskim karakteristikama te klesarske
radionice prije skoro trideset godina iznio Nikola Jakšić komparativno analizirajući ostatke
svakoga pojedinog dijela liturgijskih instalacija s ukupno sedam lokaliteta, 310 bit će polazna
toĉka za daljnje produbljivanje spoznaja o djelima Klesarske radionice iz vremena kneza
Trpimira. Njih je tijekom vremena nadopunio i sam Jakšić,311 manjim dijelom i Miljenko

308
Usporedi JAKŠIĆ, N., 1986., 49-50.
309
O tom ciboriju vidi detaljnije u: JOSIPOVIĆ, I., 2012a., 52-57, sl. 3-9.
310
Tom prilikom ulomke iz Pridrage nije podrobnije analizirao jer je pridraški lokalitet Mijovilovac
(Manastirine) tek s oprezom uvrstio meĊu lokalitete na kojima je djelovala Klesarska radionica iz vremena
kneza Trpimira.
311
Primjerice, nedavnom atribucijom dvaju pluteja iz Pridrage (danas se ĉuvaju u obliţnjem Novigradu)
navedenoj klesarskoj produkciji (T. XXVIII, 8-9; PRIDRAGA III, 18-19), ili prepoznavanjem njezinih
karakteristika na reljefima koje je upravo on, kao glavni istraţivaĉ, otkrio u Lepurima kod Benkovca. Tom je
prilikom, u nabrajanju lokaliteta u zaleĊu Zadra na kojima su pronaĊeni fragmenti skulpture koji se mogu
pripisati Trpimirovim klesarima, Jakšić omaškom naveo i Kulu Atlagić, vjerojatno imajući na umu pronalaske iz
njoj susjednog sela Korlata. JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 23-24, 109-113, kat. br. 027, 028.

109
Jurković,312 a otkriće i objava novoga materijala koji u trenutku njezina definiranja nije bio
poznat, poput reljefâ iz Biljana Donjih, Korlata ili Lepura, u potpunosti su potvrdili ispravnost
dotadašnjih zakljuĉaka i spoznaja o njezinim kljuĉnim likovno-morfološkim karakteristikama,
kao i opravdanost uvjetnoga naziva za samu radionicu i okvirnoga vremenskog odreĊenja
njezina djelovanja.
Stoga se ĉini najprikladnijim djela raspravljane klesarske radionice iznijeti kroz
podrobnu obradu svih znaĉajnijih ulomaka s razliĉitih lokaliteta koji će biti analizirani i
komparirani temeljem pripadnosti odreĊenim dijelovima liturgijskih instalacija, poput,
primjerice, sastavnih elemenata oltarne ograde ili nekih drugih dijelova skulpturalne opreme
interijera crkve, ili ĉak njezina eksterijera, poput fragmenata ciborija ili, pak, dijelova portala.

6.3.1. Zabati
Zabati navedene klesarske produkcije prepoznati su do sada meĊu ostacima liturgijskih
instalacija s pet lokaliteta, a to su Riţinice (T. XXVI, 8), Vrpolje (T. XXVI, 7; VRPOLJE II,
8.1-8.3), Plavno (T. XXVI, 10-11; PLAVNO IV, 11.1-11.6), Lopuška glavica (T. XXVI, 1, 3,
9) i Kašić (T. XXVI, 5; KAŠIĆ II, 13.1-13.3). Njima treba pridodati i novoprepoznati zabat iz
Korlata kraj Benkovca (T. XXVI, 12; KORLAT, 2),313 zatim dva fragmenta zabata iz

312
Već ranije spominjana atribucija reljefâ pronaĊenih na lokalitetu Begovaĉa u Biljanima Donjim kod Zadra.
KATALOG, 2000a., 190-191 (Miljenko Jurković, kat. br. IV. 15).
313
Taj zabat u svom magisteriju i kasnije doktorskoj disertaciji spominje već Nikola Jakšić koji ga je u tim
prigodama pripisao Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira, samo što mu mjesto njegova pronalaska
tada nije bilo poznato (JAKŠIĆ, N., 1980a., 23-27, 89, kat. br. 13.; ISTI, 1986., 53), pa je to moţda i bio razlog
što je široj javnosti bio gotovo nepoznat. Naime, zabat je dugo godina u inventarskim knjigama Muzeja
hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu voĊen kao pronalazak s nepoznatog lokaliteta, da bi prije dvadesetak
godina bio prepoznat kao sluĉajni pronalazak spašen iz ruševina nepoznate crkve koja se nalazila pokraj bunara
Sljutina koji katastarski spada u teritorij sela Nadin kod Zadra. Prema mojim privatnim saznanjima, njega je kao
zabat s tog lokaliteta uspio identificirati Mate Zekan krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, pa ga je s tom
oznakom podrijetla u svom ĉlanku iz 1990. godine spomenula i Vedrana Delonga, koristeći ga kao komparativni
materijal prilikom obrade predromaniĉkih reljefa koji su pronaĊeni na lokalitetu Mastirine u Kašiću kod Zadra.
Usporedi DELONGA, V., 1990., 76, bilj. 89. Ako je navedena Zekanova identifikacija toĉna, a u to nema
razloga sumnjati, prve i zasad jedine podatke o pronalasku zabata donio je Stjepan Gunjaĉa koji ga je nazvao
tegurijem te naveo da je pronaĊen 1939. godine prilikom pravljenja protutenkovskog rova koji je presjekao neku
crkvu koja se nalazila kod bunara Sljutina kod Nadina. Osim toga fragmenta, prema svjedoĉenju oĉevidaca,

110
Kapitula kod Knina (T. XXVI, 2, 4), 314 moţda jedan ulomak iz Biljana Donjih (BILJANE
DONJE, 2), te tri fragmenta zabata iz Lepura kod Benkovca (T. XXVI, 6; LEPURI II, 17-19).
Od svih zabata s pet dosad već utvrĊenih lokaliteta posebno je zanimljiv sluĉaj jednoga od
ukupno tri zabata ĉiji su veći ili manji ulomci pronaĊeni u Plavnu kod Knina (T. XXVI, 11;
PLAVNO IV, 11.2). Taj je zabat kao spolij uzidan visoko u proĉelju zvonika parohijske crkve
sv. Georgija (ĐurĊa) te je djelomiĉno prekriven ţbukom pod kojom su vjerojatno saĉuvane i
kuke iz gornje zone njegovih dviju kosina. Zabat do sada nije fotografiran iz neposredne
blizine, a kalup koji je uzet prilikom sanacije u potresu oštećenog zvonika 1987. godine do
danas nije iskorišten za dobivanje njegove kopije (u meĊuvremenu je i zagubljen), tako da iz
navedenih razloga zabat uopće nije bio poznat široj javnosti. Ipak, u Konzervatorskom odjelu
u Splitu saĉuvala se ne baš dobra, ali svakako iskoristiva fotografija navedenog kalupa sa
saĉuvanim negativom zabata, pa sam uz pomoć suvremene raĉunalne obrade uspio dobiti
njegov pozitiv (T. XXVI, 11; PLAVNO IV, 11.2), tako da će i on biti korišten prilikom
definiranja likovno-morfoloških i ikonografskih karakteristika zabatâ koje je izradila
Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Iako niti jedan zabat nije saĉuvan u cijelosti, svi poznati, veći ili manji fragmenti tog
elementa oltarne ograde s razliĉitih lokaliteta dovoljni su za opis izvornog izgleda zabatâ
kakve je izraĊivala ta klesarska radionica. Oni su na dvjema duţim kosim stranama imali

pronaĊeno je još ''pleternih ulomaka'' koje su raznijeli vojnici, dok je sam zabat uzeo seljak Andrija Margarin iz
Nadina te ga uzidao u svoju pojatu, pa ga je za Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu otkupio upravo
Gunjaĉa. Vidi GUNJAĈA, S., 1949., 288. MeĊutim, kako se navedeni lokalitet nalazi na krajnjem istoĉnom rubu
nadinskog teritorija, svega ĉetiristotinjak metara sjeverozapadno od korlatske crkve sv. Marije Runjavice, a
budući da su mu i likovno-morfološka svojstva podudarna s djelima Klesarske radionice iz vremena kneza
Trpimira koja su pronalaţena uz dvije korlatske crkve (Sv. Jeronim i Sv. Marija Runjavica), nameće se logiĉan
zakljuĉak da je i navedeni zabat pripadao istoj cjelini oltarne ograde u unutrašnjosti predromaniĉke crkve koja se
najvjerojatnije nalazila na poloţaju današnje crkve sv. Jeronima u Korlatu, što zapravo znaĉi u srednjovjekovnoj
crkvi sv. Marije u Praskviću.
314
Tonĉi Burić je kao dio središnjeg polja zabata prepoznao samo ulomak koji je objavljen pod br. 45a (T.
XXVI, 2), dok je u pogledu fragmenta br. 43 dvojio radi li se o arhitravu ili dijelu kosine zabata (T. XXVI, 4),
mada je skloniji prvom tumaĉenju. MeĊutim, kako je taj dosta oštećeni ulomak ispod zone kuka imao pojas
reljefno znatno istaknutijeg kimationa koji je iz tog razloga i otuĉen, posve je jasno da je u pitanju dio rubnog
pojasa zabata, a ne fragment arhitrava, jer ti dijelovi oltarne ograde u osnovnoj koncepcijskoj podjeli kod
Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira nisu imali zonu kimationa, već samo pojas kuka i natpisnog
polja. Vidi BURIĆ, T., 1990., 98, 107, 109, T. XI, 43, 45a.

111
vanjski pojas s izduţenim kukama na dvopruto profiliranoj noţici s pomno izvedenim
puţolikim zavojnicama, s ispod njega zonu kimationa u obliku niza profiliranih arkadica
(zapravo niza sljubljenih ljiljanovih cvjetova) sa stiliziranim listićima izmeĊu njih. S donje
strane zabata nalazio se luĉni pojas koji je rjeĊe sadrţavao natpisno polje (Riţinice, Lepuri,
Plavno), dok je kod ostalih bio prazan ili je, pak, naknadno radiran (Vrpolje, Lopuška glavica,
Kašić, Korlat). Zona kuka i kimationa s lukom se zabata dodirivala tek u njegovim stopama, a
zajedno su formirali dekorativni okvir središnjeg zabatnog polja u kojem je centralnu poziciju
zauzimao reljefno izvedeni grĉki kriţ. On je imao relativno tanke krakove patibuluma i antene
koji su u krajevima završavali trima rošĉićima (Lopuška glavica, Plavno, Korlat), dakle na
identiĉan naĉin kao i vrhovi patibuluma kriţeva s arkadama na nekim plutejima te klesarske
radionice (T. XXX, 1, 7; PLAVNO II, 4.2; PRIDRAGA IV, 22, 24). Kriţ je bio ukrašen
kosim (Plavno, Korlat) ili vodoravnim prelomljenim linijama (Kašić), a u nekim sluĉajevima i
nizom kuglica (Plavno, Lopuška glavica), dok je njegova stopa, kako nam svjedoĉi ulomak iz
Kašića, a moţda i iz Kapitula, ulazila u donji pojas zabata.
Pod kriţem su, jedna nasuprot drugoj, bile postavljene dvije golubice izduţenih repova
ispunjenih ornamentom na riblju kost (Riţinice, Lopuška glavica, Kašić, Korlat, Plavno,
Vrpolje) ili s po jednim njegovim koncentriĉnim obrisom (Lepuri). Ptice su na korlatskom
primjerku (T. XXVI, 12; KORLAT, 2), ali i na jednom zabatu iz Plavna (T. XXVI, 10;
PLAVNO IV, 11.1) u kljunovima drţale crva koji je oblikovan poput S-volutice. Rep ptica
spuštao se prema uglovima zabata, pa se na korlatskom zabatu (T. XXVI, 12; KORLAT, 2) u
prostoru ispod repa lijeve ptice saĉuvao dio motiva dvotraĉne troprute pletenice, na ulomku iz
Lopuške glavice S-volutica (T. XXVI, 9), dok je na zabatima iz Riţinica (T. XXVI, 8) i
Vrpolja (T. XXVI, 7; VRPOLJE II, 8.1) taj prostor ostao prazan. Poviše horizontalnih
krakova kriţa, sa svake strane, nalazio se po jedan ljiljanov cvijet koji se od sjecišta antene s
patibulumom rascvjetavao prema vani, a on je najbolje saĉuvan na dvama zabatima iz Plavna
(T. XXVI, 10-11; PLAVNO IV, 11.1-2), te na primjerku iz Korlata (T. XXVI, 12; KORLAT,
2), dok se na fragmentu iz Lopuške glavice (T. XXVI, 9), te na jednom zabatu iz Plavna (T.
XXVI, 11; PLAVNO IV, 11.2), isti motiv smjestio i u prostor izmeĊu ptiĉjeg krila i antene
kriţa.
Na kraju, izvedbeni detalji zabatâ iz Riţinica (T. XXVI, 8) i Lepura (T. XXVI, 6;
LEPURI II, 17-19) upućuju na zakljuĉak da se radi o djelima manje kvalitetnog klesara unutar

112
ove klesarske radionice, za razliku od ostalih zabata koje je isklesao majstor koji je bio nešto
viĉniji u baratanju dlijetom.

6.3.2. Arhitravi
Arhitravi te klesarske radionice saĉuvani su na ukupno devet lokaliteta na kojima je
prepoznato njezino djelovanje [Riţinice, Vrpolje, Plavno, Ţaţvić, Kašić, Nin, Lepuri, Biljane
Donje i Pridraga (T. XXVII)], 315 a podjela njihove prednje strane krajnje je jednostavna te se
podjednako opetuje na svim saĉuvanim primjercima. Komponirana je u dvije zone, od kojih
gornja sadrţava umjereno izduţene kuke s dvopruto profiliranim noţicama te s pomno
izvedenim puţolikim zavojnicama, dok je donja zona vjerojatno sadrţavala posvetni natpis,
koji se u nekim sluĉajevima saĉuvao (Riţinice, Pridraga, Biljane Donje, Lepuri, Plavno), a u
ostalima je bio namjerno radiran ili nije ni postojao (Kašić, Nin, Vrpolje, Ţaţvić, Plavno,
Pridraga). Osim toga, na pojedinim ulomcima arhitrava, kao što su, primjerice, neki fragmenti
iz Plavna (T. XXVII, 5; PLAVNO III, 9.1, 9.3; PLAVNO IV, 10.3), saĉuvalo se mjesto
dodira dvaju nizova kuka koje upravo tu poĉinju teći u suprotnom smjeru, dok je meĊuprostor
koji se pritom stvorio popunjen s ljiljanovim cvijetom, motivom tako omiljenim u toj
klesarskoj radionici. Taj detalj svjedoĉi da su navedeni arhitravi pripadali većoj trabeaciji
oltarne ograde koja se sastojala od duţih segmenata greda te je najvjerojatnije imala tri
prolaza u svetište, jer su kuke, unatoĉ promjeni smjera nagiba na arhitravima, na zabat morale
doći nagnute tako da poštuju smjer uzdizanja njegove kosine, da bi se u vrhu zabata
posljednja kuka u nizu jedne kosine vanjskom stranom svoje noţice dodirnula s noţicom
posljednje nasuprotno okrenute kuke s druge kosine zabata.

315
MeĊu ovim lokalitetima nije naveden Kapitul kod Knina, iako je jedan ulomak, koji se moţe pripisati
Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira, Tonĉi Burić prepoznao kao fragment arhitrava, te ga je kao
takvog i obradio u priloţenom katalogu (T. XXVI, 4). MeĊutim, u pitanju je ipak dio lijeve rubne trake, tj.
kosine zabata, što je prigodom podrobnije analize tog fragmenta kao moguću varijantu spomenuo i sam Burić,
mada ne navodi kljuĉne razloge koji bi potkrijepili identifikaciju ulomka kao dijela zabata, a koji bi onda u
potpunosti otklonili mogućnost njegova prepoznavanja kao fragmenta arhitrava. Usporedi BURIĆ, T., 1990., 98,
109, T. XI, 43. Ista tvrdnja vrijedi i za dva ulomka s Lopuške glavice u Biskupiji kod Knina (T. XXVI, 1, 3) koje
Stjepan Gunjaĉa smatra fragmentima arhitrava, ili kako on kaţe ''grede septuma'', iako su u pitanju dijelo vi
zabata. Vidi GUNJAĈA, S., 1954b., 18, sl. 15.

113
 MeĊutim, podrobnijom analizom svih morelijanskih detalja na arhitravima postaje jasno
da se na trima lokalitetima [Riţinice (T. XXVII, 9), Pridraga (T. XXVII, 8; PRIDRAGA V,
33-44) i Lepuri (T. XXVII, 10; LEPURI II, 20-22)] mogu prepoznati primjerci koje je klesala
manje vješta majstorska ruka od one koja se dade pratiti na preostalim fragmentima arhitravâ
iz Pridrage (T. XXVII, 3; PRIDRAGA V, 29-32), kao i na svim arhitravima s drugih
lokaliteta (T. XXVII, 1-2, 4-7; BILJANE DONJE, 4.1-4.8; KAŠIĆ II, 11.1-11.3, 12.1-12.5;
NIN I, 1; PLAVNO III, 9.1-9.10; PLAVNO V, 10.1-10.3; VRPOLJE II, 7.1-7.3; ŢAŢVIĆ,
2.1-2.7) na kojima je utvrĊeno djelovanje te radioniĉke produkcije. Naime, kuke velikih
puţolikih zavojnica s umjereno izduţenim i širokim dvoprutim noţicama koje imaju nešto širi
vanjski prut i lagano zadebljanje pri dnu, prisutne su na svim lokalitetima osim u Lepurima i
Riţinicama, a to su uz Pridragu još jedina dva nalazišta na kojima su otkriveni arhitravi ĉije su
kuke izraĊene znatno nesigurnijim duktusom, te ostavljaju dojam fragilnosti i nešto veće
izduţenosti.
Štoviše, unutar korpusa pridraških arhitrava nalaze se i dva ulomka (PRIDRAGA V, 43-
44) koja su u osnovnoj koncepciji sliĉni tipiĉnim arhitravima Klesarske radionice iz vremena
kneza Trpimira, mada su im neki detalji ponešto drukĉije izvedeni, što se posebno odnosi na
zavojnice kuka u ĉijim se središtima nalazi po jedna isvrdlana rupica. Upravo po upotrebi
isvrdlanih rupica ta su dva fragmenta srodna većem pluteju iz Pridrage (T. XXVIII, 9;
PRIDRAGA III, 19) koji je, bez svake sumnje, djelo navedene klesarske radionice, pa se zbog
toga i raspravljani ulomci arhitrava mogu smatrati njezinim djelima. Štoviše, u korištenju
isvrdlanih rupica pri dekoriranju pojedinih motiva, koje unutar te klesarske produkcije
predstavlja iznimku, moglo bi se prepoznati svojevrsno referiranje njezinih klesara na naĉin
dekoriranja pridraških liturgijskih instalacija u prvoj predromaniĉkoj fazi opremanja
ranokršćanske crkve sv. Martina koja se moţe okvirno datirati u posljednja desetljeća 8.
stoljeća. Nadalje, unutar svake od tih cjelina primjetne su još neke manje razlike koje bi
upućivale na angaţiranost još ponekog majstora-klesara prilikom izvedbi liturgijskih
instalacija na svim lokalitetima, ali takve zakljuĉke nema potrebe potanje obrazlagati jer oni
ništa bitnije ne pridonose spoznaji glavnih likovno-morfoloških karakteristika Klesarske
radionice iz vremena kneza Trpimira, niti su išta neoĉekivano u logiĉnom promišljanju naĉina
na koji su sve klesarske radionice (ili majstori sa svojim pomoćnicima) djelovale tijekom
ranoga srednjega vijeka, ali i u ostalim stilskim razdobljima. Naime, unatoĉ svim, više ili
manje zamjetnim razlikama u izvedbi pojedinih detalja, vrlo velika doza sliĉnosti prisutna je

114
na svim raspravljanim arhitravima, što se ponajprije oĉituje u oštro rezanom ''V'' profilu
njihovih motiva, pa ta ĉinjenica sve arhitrave ĉvrsto drţi okupljene u djela iste klesarske
produkcije.

6.3.3. Pluteji
Pluteji oltarne ograde, posve logiĉno, nude najviše mogućnosti za upotrebu raznovrsnih
ukrasnih motiva prilikom njihove izrade, pa je to sluĉaj i s plutejima nastalim u Klesarskoj
radionici iz vremena kneza Trpimira. Njih je po osnovnoj koncepciji i rasporedu dekorativnih
motiva moguće razvrstati u tri osnovna tipa, 316 od kojih je najrašireniji onaj ĉija je površina
podijeljena u ortogonalnom sustavu formiranom od nizova uĉvorenih troprutih kruţnica
unutar kojih se izmjenjuju razni motivi, poĉevši od ptiĉica, preko više vrsta rozeta (virovitih,
šesterolatiĉnih, osmerolatiĉnih i ostalih višelatiĉnih), do rjeĊih motiva poput tzv. Salomonova
ĉvora, ukriţenih ljiljana, ĉetiriju kao na vrtuljku rasporeĊenih ljiljanovih cvjetova, te vrlo
neobiĉne rozete formirane od beskonaĉne i kruţno zatvorene dvotraĉne troprute pletenice koja
se pruţa uokolo središnjega kruţića. Takve primjere pluteja nalazimo u Pridragi (T, XXVIII,
7-9; PRIDRAGA III, 18-21), Biogradu (T. XXVIII, 1; BIOGRAD III, 13), Kašiću (T.
XXVIII, 2; KAŠIĆ I, 2.1-2.3, 3), Plavnu (T. XXVIII, 4; PLAVNO I, 2.1-2.6) i Vrpolju (T.
XXVIII, 5-6; VRPOLJE I, 1, 2.1-2.8), ali i u Riţinicama kod Solina (T. XXVIII, 3), 317 te
Korlatu kod Benkovca.318

316
Nikola Jakšić je u svojoj disertaciji pluteje navedene klesarske radionice razvrstao u dva osnovna tipa: prvi,
ĉija je ''ĉitava površina ispunjena motivima virovitih rozeta u nizu što ih meĊusobno vezuje povijena lozica'', te
drugi, ĉija je ''površina podijeljena u ortogonalnom sustavu u nizove uĉvorenih troprutih kruţnica'' koje su
ispunjene najĉešće ''rozetama raznih tipova''. JAKŠIĆ, N., 1986., 55. U ovom će se poglavlju analizirati, te u
likovni repertoar raspravljane klesarske radionice nastojati argumentirano pridodati, još jedan tip pluteja koji do
sada nije bio posebno prepoznat niti istican.
317
Vidi JAKŠIĆ, N., 1997a., 42, fig. 2.
318
Iako ulomke iz Korlata koji pripadaju tom tipu pluteja nisam bio u mogućnosti obraditi, ovdje ću samo
konstatirati da oni postoje, tj. da su pronaĊena tri takva fragmenta koja se ĉuvaju u Arheološkom muzeju u
Zadru. Ovom prilikom zahvaljujem se kolegi Radomiru Juriću koji mi je dopustio uvid u navedenu graĊu, kao i
mogućnost spominjanja ĉinjenice da sam upoznat s materijalom koji on kao autor istraţivanja ima namjeru
uskoro objaviti.

115
 Na glavnom polju Toga tipa pluteja u slobodnim prostorima izmeĊu uĉvorenih kruţnica
i njegovih rubnih letvi obiĉno su smješteni stilizirani ljiljanovi cvjetovi koji su svojim širim
stranama uvijek okrenuti prema letvama (Pridraga, Biograd, Kašić, Plavno, Riţinice) i S-
volutice (Pridraga, Biograd, Kašić), dok su se u prostoru koji ostaje izmeĊu ĉetiri susjedne
kruţnice izmjenjivali motivi stilizirana ljiljanova cvijeta (svi lokaliteti osim Riţinica i
Vrpolja), zatim virovite i višelatiĉne rozetice (Pridraga, Vrpolje), ali i jedan vrlo zanimljivi
ĉetverolisni motiv (Vrpolje), te šesterolatiĉne ili osmerolatiĉne rozete s naizmjeniĉnim duţim
i kraćim laticama (šesterolatiĉna rozeta u Korlatu, a osmerolatiĉna u Biogradu i Plavnu).
Ptiĉice, koje su inaĉe rjeĊe korišteni motivi pri popunjavanju uĉvorenih kruţnica na plutejima
(saĉuvane su samo u Pridragi i Vrpolju), oĉito su bile posebno omiljene klesarima iz te
radionice, jer su upravo prilikom njihove izrade postigli najviši stupanj vrsnoće klesarske
izvedbe. Naime, kada se usporede s drugim radionicama djelatnim na tlu hrvatske kneţevine
9. stoljeća, ti majstori upravo u izvedbi ptiĉica pokazuju vrlo visoku kvalitativnu razinu, što se
podjednako oĉituje u naĉinu klesanja, kao i u inventivnosti prilikom dekoriranja ptiĉjih tijela i
njihova postavljanja u prostor. Ptiĉice su postavljene u raznim pozama, u pravilu se nalaze u
raskoraku, ĉesto i s naglim zaokretom glave unatrag, a uvijek kljucaju grozd ili S-voluticu.
Navedena se raznolikost ponajbolje moţe uoĉiti na, za tu radionicu iznimno dobro
saĉuvanom, pluteju iz Pridrage kod Novigrada (XXVIII, 8; PRIDRAGA III, 18). 319 Osim
toga, ptiĉja su krila uvijek ispunjena s nekoliko njihovih koncentriĉnih obrisa, dok su im
repovi ispunjeni kosim paralelnim linijama (Vrpolje) ili paralelnim linijama koje prate
pruţanje samoga repa (Pridraga). Ĉešći motivi koji ispunjaju uĉvorene kruţnice jesu virovita i
razne vrste višelatiĉnih rozeta koje nalazimo na svim lokalitetima, dok su ostali rjeĊi motivi
koji ponekad, takoĊer, ispunjaju navedene uĉvorene kruţnice već nabrojani, a susreću se samo
na dvama pridraškim plutejima (T. XXVIII, 7, 9; PRIDRAGA III, 19-20).
Glavno polje toga tipa pluteja sa svih su strana obrubljivale ĉetiri neprofilirane rubne
letve od kojih je donja uglavnom nešto šira od boĉnih i gornje. Iz tih su letvi izravno izlazili
ĉvorovi kruţnica koje su bile rasporeĊene uz rubove pluteja, a poviše gornje letve, u većini
sluĉajeva, nalazio se vijenac pluteja koji je bio osjetno reljefnije istaknut od glavnoga polja,
pa je to ujedno i glavni razlog što su ti dijelovi pluteja na većini saĉuvanih ulomaka znatnije
oštećeni, a njihova dekoracija jedva raspoznatljiva. Osim toga, ĉini se da dva pluteja iz

319
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 109-111, kat. br. 027.

116
Pridrage (T. XXVIII, 8-9; PRIDRAGA III, 18-19) nisu ni imala vijence, dok su na ostalim
ulomcima pluteja vijenci tek manjim dijelom saĉuvani, pa se tako na biogradskom (T.
XXVIII, 1; BIOGRAD III, 13), vrpoljskom (T. XXIX, 5; VRPOLJE I, 2.1) i korlatskom
primjerku (T. XXIX, 9; KORLAT, 1.1) njihov ukras ne moţe ni razaznati, dok se analizom
saĉuvanih fragmenata iz Pridrage (T. XXVIII, 7; T. XXIX, 7; PRIDRAGA III, 20-21), Kašića
(T. XXIX, 6; KAŠIĆ I, 2.2) i Plavna (T. XXIX, 8; PLAVNO I, 2.1) moţe zakljuĉiti da su bile
korištene dvije vrste dekoracije vijenca: gusto mreţište od prepleta dviju beskonaĉnih
troprutih traka (Pridraga, Kašić), te niz krupnih trolatiĉnih cvjetova koji su bili smješteni
ispod troprutih polukruţnih arkada s motivom stiliziranih ljiljanovih cvjetova u prostoru
izmeĊu njih (Plavno).
Nasuprot opisanom ukrasu prvoga tipa pluteja, drugom je tipu ĉitava površina ukrašena
povijenom intermitirajućom lozicom, u ĉijim su zaokruţenim slijepim krakovima s vrhovima
u obliku ljiljanova cvijeta smještena ukrug vrteća krilca koja izlaze iz zajedniĉkoga središta, a
gusti raspored navedenog motiva pokazuje da je kod tog tipa pluteja kompleks horror vacui
naglašeniji nego kod ijednog drugog unutar te radionice. Ostaci takvih pluteja do sada su
pronaĊeni samo na ĉetiri lokaliteta, a to su Korlat kod Benkovca (T. XXIX, 1, 9; KORLAT,
1.1-1.3), Riţinice kod Solina (T. XXIX, 4),320 te Plavno (T. XXIX, 2; PLAVNO I, 1.1-1.4) i
Vrpolje (T. XXIX, 3; VRPOLJE I, 3.1-3.2) kod Knina. Kao i kod prethodno opisanih pluteja i
ti su imali obrubne letve oko glavnog polja [na jednom korlatskom fragmentu saĉuvala se
samo donja letva (KORLAT, 1.3), a na ulomka iz Plavna boĉna (PLAVNO I, 1.2)], te široki i
reljefno istaknuti vijenac koji se opet saĉuvao samo u Korlatu (T. XXIX, 9; KORLAT, 1.1),
ali s potpuno otuĉenom dekoracijom. Unutar glavnoga polja, osim već opisane glavne
koncepcije njegove dekoracije, vaţno je istaknuti i ĉinjenicu da meĊuprostore izmeĊu
zaokruţenih slijepih krakova intermitirajuće lozice i rubnih letvi, u skladu s kompleksom
horror vacui, ispunjaju stilizirani ljiljanovi cvjetovi koji su svojom širom stranom uvijek
okrenuti prema letvama (Korlat, Plavno), dok slijepi zaokruţeni krakovi lozice završavaju u
obliku ljiljanova cvijeta, od kojeg se, pak, jedna boĉna latica stapa u jedno od ukrug vrtećih
krilaca, dok mu se druga boĉna latica pretvara u malu puţoliku zavojnicu.
Treći tip pluteja unutar raspravljane klesarske radionice do sada nije bio prepoznat kao
dio njezina opusa i likovnoga repertoara. Dekorativna površina glavnog polja takvih pluteja

320
Vidi JAKŠIĆ, N., 1997a., 42, fig. 2.

117
koncipirana je na temelju rasporeda niza više arkada pod kojima su smješteni kriţevi ĉiji donji
dio patibuluma oboĉuju palmete ili, pak, stabla ţivota s oštrim listovima, dok su njihovi
vijenci ispunjeni gustim mreţištem komponiranim na naĉin meĊusobnog preplitanja troprutih
ĉvorišta. Budući da su svi pluteji s ovakvom ukrasnom površinom saĉuvani u manjim ili
većim fragmentima koji su ipak nedovoljni za cjelovitu rekonstrukciju bilo kojeg od njih,
teško je i pojedinaĉno i općenito utvrditi koliko se arkada s kriţem u nizu nalazilo na jednom
pluteju, jer je to vjerojatno variralo od lokaliteta do lokaliteta, budući je bilo uvjetovano
veliĉinom crkve, te širinom i koncepcijom same oltarne ograde. Dakle, ovaj se tip pluteja
saĉuvao samo na dva lokaliteta, a to su Pridraga kod Zadra i Plavno kod Knina.
Saĉuvani ulomci triju pluteja iz Plavna (T. XXX, 5, 7-8; PLAVNO II, 4.1-4.3, 5.1-5.2,
6.1-6.2),321 te dvaju pluteja iz Pridrage (T. XXX, 1, 3-4; PRIDRAGA IV, 22-26), otkrivaju
zajedniĉke posebnosti koje se manifestiraju u jednakom ukrašavanju arkada i središnjih
kriţeva, te na identiĉan naĉin smještenih palmeta ili stabala ţivota pod njima. Arkade i kriţevi
ispunjeni su beskonaĉnom troprutom pletenicom koja na površini kriţeva ostavlja prazan
romboidan prostor na sjecištu antene i patibuluma (T. XXX, 7; PLAVNO II, 4.2). Vrhovi
patibuluma kriţa na dvama saĉuvanim primjercima iz Pridrage (T. XXX, 1; PRIDRAGA IV,
22, 24) te na jednome iz Plavna (T. XXX, 7; PLAVNO II, 4.2) završavaju s tri šiljata roga, pa
se moţe pretpostaviti da su na isti naĉin bili oblikovani i krajevi njihovih antena.322 MeĊutim,
u nekim sluĉajevima, pod kriţem se nalaze palmete sljubljenih izduţenih latica sa zaobljenim
krajevima koje su okrenute prema gore, dok njihove stapke izlaze iz troprute cik-cak trake, te
se šire u po jednu volutu sa svake strane (T. XXX, 7-8; PLAVNO II, 4.1-4.3). Nasuprot tome,
na nekim su primjercima pod kriţevima bila smještena stabla ţivota koja imaju simetriĉno
rasporeĊene oštre i odvojene listiće spuštene prema dolje (poput palmeta sa šiljatim listovima)
te dvokraki korijen u obliku obrnutog slova V, a susrećemo ih i na pluteju iz Plavna (T. XXX,
321
Neke od tih ulomaka (PLAVNO II, 4.1-4.2) Stjepan Gunjaĉa potpuno je pogrešno datirao u 11. stoljeće. Iako
je tom prilikom posve neopravdano kritizirao Branimira Gabriĉevića, tj. njegovu odliĉnu likovno-stilsku analizu
i posve ispravnu dataciju splitskog sarkofaga nadbiskupa Ivana, upravo je Gunjaĉa svojim krivim metodološkim
postupkom pogrešno datirao taj sarkofag jer ga je povezao s ''krivim'' nadbiskupom Ivanom (onim iz treće
ĉetvrtine 11., a ne s onim iz dvadesetih godine 10. st.), pa je uspostavljanjem ikonografskih analogija s njim
pogrešno datirao i navedene fragmente iz Plavna. Vidi GUNJAĈA, S., 1979., passim, a posebno 217.
322
Vaţno je primijetiti da je na identiĉan naĉin kao i vrhovi patibuluma kriţeva na ovim plutejima završavaju i
krakovi kriţeva na središnjim poljima nekih zabata raspravljane klesarske radionice (Lepuri, Plavno, Lopuška
glavica).

118
5; PLAVNO II, 6.1-6.2) i na pluteju iz Pridrage (T. XXX, 3-4; PRIDRAGA IV, 25-26). Motiv
sliĉan tome, samo sa stapkom koja se sa svake strane grana u puţoliku zavojnicu, nalazi se i
na jednom ulomku iz Kapitula kod Knina (T. XXX, 6), 323 koji je Tonĉi Burić prepoznao kao
dio opatske stolice,324 a koji se takoĊer moţe atribuirati Klesarskoj radionici iz vremena kneza
Trpimira.
Prostor poviše antene kriţeva popunja ili po jedna antitetiĉki postavljena ptica sa svake
strane (T. XXX, 7; PLAVNO II, 4.2, 5.1), ili motivi virovitih rozeta (T. XXX, 1; PRIDRAGA
IV, 22), dok meĊuprostor izmeĊu arkada i gornje rubne letve ispunja stilizirani ljiljanov cvijet
(T. XXX, 1; PRIDRAGA IV, 22, 24), a prostor izmeĊu krajnjih arkada te gornje i boĉnih letvi
motiv S-volutice (PLAVNO II, 5.2), ili motiv ptice koja kljuca arkadu na kojoj stoji (T. XXX,
1; PRIDRAGA IV, 22). Ispod potonje navedenog motiva, tj. ptiĉjeg repa, smještena je jedna,
okomito postavljena, dvotraĉna tropruta pletenica koja je na jednom podtipu pluteja ispunjala
prostor izmeĊu boĉne rubne letve glavnoga polja i stupića jedne od arkada (T. XXX, 1;
PRIDRAGA IV, 22-23).
Naĉin klesanja pojedinih detalja na tim plutejima, poput ptiĉjih krila, stiliziranih
ljiljanovih cvjetova, virovitih rozeta ili S-volutica, unatoĉ nekim manjim razlikama izmeĊu
pojedinih ulomaka koji odaju najmanje dvije majstorske ruke, potvrĊuju da ih je zaista
izradila Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira, tj. da ih valja uvrstiti u dosad
prepoznati korpus njezinih djela. Štoviše, u ovom kontekstu treba spomenuti i još jedan veći
fragment pluteja koji je pronaĊen u Uzdolju kod Knina (T. XXX, 2), 325 a ĉiji naĉin izvedbe i
odabir likovnih motiva sugerira potrebu njegova pripisivanja klesarima iz Trpimirova
vremena. MeĊutim, motiv kojim je ukrašen dosta je specifiĉan, jer iako podsjeća na
kompoziciju od niza kriţeva pod arkadama, njegove su arkade puno uţe, nemaju kriţeve, već
samo jednu vodoravnu traku ispunjenu gustom troprutom pletenicom koja dijeli gornji dio
323
BULIĆ, F., 1888., 19, T. VII, 15.
324
BURIĆ, T., 1990., 100, 114, T. XII, 52. Prilikom obrade ovoga ulomka Burić je za njega uspostavio ispravne
analogije upravo s fragmentima iz Pridrage i Plavna, ali i jednu po mome sudu pogrešnu, s prikazima na
mramornim plutejima iz zadarske katedrale (T. VI, 1-4), na kojima se, meĊu ostalom dekoracijom, nalaze sliĉni,
ali ipak ne i identiĉni motivi, budući da je tamo u pitanju ukras u obliku akantusova cvijeta, a ne stabla ţivota
koji ima oblik palmete s oštrim listovima. Pluteje iz zadarske katedrale prvi je objavio Janko Belošević
(BELOŠEVIĆ, J., 1968a., 271-275, T. I-V), a o njima vidi recentno u: JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 97-102,
kat. br. 018-020.
325
MILOŠEVIĆ, A., 2000., 325.

119
arkade s virovitom rozetom od donjeg dijela koji ispunja palmeta s po jednom S-voluticom u
vrhu sa svake strane. Posebno je vaţno primijetiti da se na tom primjerku saĉuvala zona
kapitela koji razdvaja stupiće arkada od njihovih lukova, jer se oni nisu saĉuvali na ulomcima
pluteja sliĉnoga tipa iz Plavna i Pridrage. Naime, kapiteli arkada na uzdoljskom pluteju imali
su oblik troroge krune, što bi znaĉilo da su bili oblikovani na isti naĉin kao i krajevi kriţeva
na plutejima s prethodno navedena dva lokaliteta.
Osim tri opisana tipa postoji još velik broj ulomaka pluteja s više lokaliteta (Biljane
Donje, Kašić, Lepuri, Plavno, Pridraga, Vrpolje) kojima zbog usitnjenosti materijala, ali i
ĉinjenice da se javljaju samo na jednom lokalitetu, nije moguće sa sigurnošću prepoznati
likovnu kompoziciju. MeĊu njima potrebno je istaknuti tek dva lepurska primjerka. Prvome
od njih saĉuvao se jedan veći (LEPURI I, 1) i ĉetiri manja ulomka (LEPURI I, 2-5). Na
većem fragmentu tog pluteja nalazi se fino klesana i okomito postavljena ptica koja u kljunu
drţi peterolatiĉni cvijet, a okruţena je neobiĉnim, ali geometrijski pravilnim prepletom od
dvotraĉnih troprutih pletenica, dok se na njegovim manjim ulomcima vide tek dijelovi
navedene pletenice. Od drugoga pluteja, saĉuvala su se tek dva manja fragmenta (LEPURI I,
6-7) na kojima se vide dijelovi motiva po jedne ptice u raskoraku unutar troprute kruţnice.
Dvopruto oblikovane noţice ptica završavaju trokutastim kandţama, a njihovo je tijelo
ispunjeno nepravilno izvedenim urezima koji ga dijele u nepravilne trokutaste segmente.
Takvo oblikovanje ptiĉjeg tijela najviše podsjeća na naĉin na koji je izvedena grabljivica u
poloţaju slijetanja koja se nalazi pod središnjom arkadom na prednjoj strani velikog sarkofaga
iz Arheološkog muzeja u Zadru.326
Na kraju, ĉini se vaţnim primijetiti da je većina pluteja iz ove klesarske radionice bila
vrlo debela, uglavnom oko 16 centimetara, po ĉemu se oni razlikuju od pluteja iz svih ostalih
predromaniĉkih klesarskih produkcija, i to ne samo iz 9. stoljeća, već i uopće. Stoga se
postavlja pitanje je li ova klesarska radionica u konstrukcijskom pogledu primjenjivala i
nekakav sebi svojstven naĉin sklapanja oltarne ograde, jer su njezini pluteji, toĉnije debele
ploĉe s reljefnom dekoracijom, i same mogle stajati u prostoru bez nuţnog uglavljivanja u
pilastre.

326
Usporedi JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 103-104, kat. br. 022.

120
6.3.4. Pilastri
Pilastri iz raspravljane grupe spomenika nisu se saĉuvali u velikom broju, pa su do sada
bili prepoznati samo u Plavnu i Kašiću,327 a ovdje će im se pridodati i primjerci iz Vrpolja i
Lepura. Unatoĉ usitnjenosti materijala moţe ih se prepoznati po utorima na boĉnim stranama,
po znatno manjoj širini dekorativne površine njihova lica i po okomitom pruţanju ukrasnih
motiva na njoj. MeĊutim, na nekim je lokalitetima, poput recimo Kašića, primjetno da svi
pilastri nisu bili iste širine, već da su ovisno od smještaja u cjelini oltarne ograde postojali uţi
i širi primjerci.328
Općenito se moţe reći da su pilastri uglavnom bili dekorirani identiĉnim ukrasom kao i
pluteji, pa je najrašireniji naĉin ukrašavanja pluteja korišten i na pilastrima. Naime, dekoracija
formirana od niza uĉvorenih troprutih kruţnica koje su ispunjene raznim motivima prisutna je
na ulomcima dvaju pilastara iz Kašića (T. XXXI, 1; KAŠIĆ I, 6.1-6.2, 8.1-8.2), te na jednom,
danas rekonstruiranom, pilastru iz Plavna (T. XXXI, 10; PLAVNO III, 7.2). Tako je saĉuvani
pilastar iz Plavna ornamentiran motivom koji tvori vertikalni niz od ĉetiri uĉvorene troprute
kruţnice. One su ispunjene nasuprotno okrenutim ljiljanovim cvjetovima koji su smješteni
izmeĊu dijagonalno ukriţenih troprutnih traka sa zavojnicama na krajevima, dok ljiljanov
cvijet po pravilu horror vacui ispunja prostor i izmeĊu uĉvorenih kruţnica i rubnih letvi
pilastra. Na njegovoj gornjoj plohi, više nalijevo, vidljivo je samo dno stupića oltarne ograde,
što znaĉi da su i pilastar i stupić, a najvjerojatnije i kapitel koji se naţalost nije saĉuvao, bili
isklesani u istom komadu kamena.329 S druge strane, kašićki se pilastri ovoga tipa (T. XXXI,
1; KAŠIĆ I, 6.1-6.2, 8.2) od opisanog pilastra u Plavnu razlikuju samo po tome što unutar
uĉvorenih kruţnica imaju motive razliĉitih višelatiĉnih rozeta, a na oljuštini jednog od njih

327
JAKŠIĆ, N., 1986., 56.
328
Više o tim pilastrima, kao i prijedlog idejne rekonstrukcije ĉitave oltarne ograde u kašićkom šesterolistu, vidi
u: DELONGA, V., 1990., 66-71, skica 1. MeĊutim, treba napomenuti da svi ulomci koje je Delonga smjestila na
istu oltarnu ogradu, po mom mišljenju, pokazuju razliĉita likovno-morfološka svojstva, tj. nije ih sve izradila
Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira. Stoga mi se ĉini da su kašićki pluteji i pilastri bili naknadno
krpani, tj. djelomiĉno obnavljani nakon nekog oštećenja izvornih liturgijskih instalacija crkve.
329
Vjerodostojnost ovoj pretpostavci daju saĉuvani primjerci kapitelâ na kojima se saĉuvao i gornji dio stupića
oltarne ograde, poput kapitelâ s dijelom sraštenog stupića iz Biljana Donjih (BILJANE DONJE, 3), Biograda
(BIOGRAD III, 14), Plavna (PLAVNO III, 8.1-8.2) i Ţaţvića (ŢAŢVIĆ, 1.1, 1.4).

121
(KAŠIĆ I, 8.1) saĉuvao se i motiv kaleţa, koji je najvjerojatnije stajao na njegovu samom
dnu.330
Osim opisane dekoracije, na jednom kašićkom pilastru (T. XXXI, 2-3; KAŠIĆ I, 7.1-
7.3) vide se i prepleti nasuprotno postavljenih polukruţnih troprutih lukova koji se uz boĉne
rubne letve pruţaju od dna pilastra, a u slobodnom prostoru unutar njih nalaze se i manje
volutice. Cijela kompozicija u vrhu je završavala s troprutom elipsom šiljatih krajeva koja je
ispunjena motivom S-volutice, a izmeĊu nje i poĉetka prvoga lijevog boĉnog luka izveden je
stilizirani motiv ljiljanova cvijeta. Sliĉna je dekoracija prisutna i na jednom, gotovo u cijelosti
saĉuvanom, pilastru iz Plavna (T. XXXI, 7; PLAVNO III, 7.1), samo što se na njemu
nasuprotno okrenuti tropruti lukovi pruţaju od vrha do dna pilastra, a prostore njihovih
sjecišta ispunjaju šiljati listići. IzmeĊu lijevog i desnog niza ispresjeĉenih lukova, po sredini
pilastra, teĉe tanka i okomita neprofilirana letva koja je sastavljena od kontinuiranog niza
superponiranih strelica usmjerenih vrhom prema dolje, a koja u vrhu završava kuglicom.
U Vrpolju (T. XXXI, 8-9; VRPOLJE I, 4.1-4.2) i Lepurima (T. XXXI, 4; LEPURI I,
10) saĉuvali su se i pilastri koji su ukrašeni intermitirajućom lozicom koja se sinusoidno penje
po pilastru, dok prazne prostore izmeĊu nje i rubnih letvi popunjaju manje volutice koje iz
lozice i izlaze. Osim toga, lozica svojim slijepim krajevima formira kruţne odsjeĉke ispunjene
uz njih priljubljenim listovima ĉija je unutrašnjost podijeljena na manje elipsoidne segmente. I
dok se na vrpoljskom primjerku unutar svakog odsjeĉka uistinu nalaze po dva veća i
nasuprotno postavljena lista, na ulomku koji je pripadao vrhu pilastra iz Lepura rijeĉ je,
zapravo, tek o za lozicu priljubljenim laticama izmeĊu kojih je smješten neobiĉan
ĉetverolatiĉni cvijet. Osim navedenoga pilastra, u Lepurima su pronaĊena po dva fragmenta
njih još dvaju: jednoga (T. XXXI, 5; LEPURI I, 11-12) koji je takoĊer bio ukrašen
intermitirajućom lozicom ĉiji su slijepi krajevi formirali kruţne odsjeĉke u kojima su se
najvjerojatnije nalazile ptice s grozdovima u kljunovima, te drugoga (T. XXXI, 6; LEPURI I,
14-16) koji je bio ispunjen gustim i pravilnim prepletom troprutih polukruţnih traka sa
stiliziranim ljiljanovim cvjetovima u meĊuprostorima.

330
Suprotno tom mišljenju, Vedrana Delonga ga u idejnoj rekonstrukciji oltarne ograde kašićkog šesterolista
stavlja u vrh uţeg pilastra s desne strane oltarne ograde. Vidi DELONGA, V., 1990., 70, skica 1.

122
6.3.5. Kapiteli sa stupićima oltarne ograde
Kapiteli kojima su završavali stupići oltarne ograde zabiljeţeni su u Plavnu (T. XXXII,
6; PLAVNO III, 8.1-8.2), Ţaţviću (T. XXXII, 7; ŢAŢVIĆ, 1.1-1.4), Kašiću (T. XXXII, 3;
KAŠIĆ II, 9.1-9.5, 10.1-10.2), Biljanima Donjim (T. XXXII, 1; BILJANE DONJE, 3) i
Biogradu (T. XXXII, 2; BIOGRAD III, 14), ali i u Kapitulu kod Knina (T. XXXII, 4-5).331
Svi su oni vrlo sliĉni s tek neznatnim razlikama, pa su tako ostaci dvaju kapitela iz Plavna,
ĉetiriju iz Ţaţvića, te jednoga iz Biljana Donjih ponešto voluminozniji od kapitelâ iz Kašića,
Biograda i Kapitula kod Knina koji su zatvorenije, kubiĉne forme. Klesarska radionica iz
vremena kneza Trpimira u pravilu je klesala kapitele zajedno s kolonom u jednom komadu
kamena, a oni su od stupića bili odvojeni tek ornamentiranim prstenom poput uţeta (Plavno,
Ţaţvić), ornamentiranim prstenom ukrašenim nizom kuglica (Biograd), ili pak samo
jednostavno profiliranim prstenom (Kašić, Biljani Donji, Kapitul). Ovdje je zanimljivo
pridodati kako je Nikola Jakšić posebno istaknuo ĉinjenicu da su upravo motivima tordiranog
uţeta ili nizom kuglica ukrašeni i kriţevi na zabatima te klesarske radionice. 332 Nadalje,
kapiteli koji su kubiĉnog, ili gotovo kubiĉnog presjeka, bili su veliki toliko da njihovi gabariti
nisu prelazili širinu pilastara iz kojih su izlazili njima pripadajući stupići. Oblikovani su
jednostavno, po uzoru na klasiĉne tipove, s nizom od osam listova u donjem dijelu i
zavojnicama u uglovima poviše njih. Razlikovali su se samo po motivima koji su popunjavali
prostor izmeĊu zavojnica u gornjoj zoni kapitelâ, pa je tako taj prostor na kapitelima iz
Plavna, Ţaţvića i Kapitula ispunjen voluticama postavljenima na tordiranu osnovu, dok ostali
kapiteli iz te radionice na tom mjestu imaju samo reljefno izvedenu tordiranu traku ili traku
ukrašenu paralelnim urezanim linijama ili kuglicama, što se uz manje varijacije ponekad
izmjenjuje i na razliĉitim stranama istoga kapitela.

331
Iako Tonĉi Burić, ulomke tih dvaju kapitela smatra kapitelima ciborija, njihove dimenzije, kao i stilsko
nepodudaranje s fragmentima koji su ciboriju najvjerojatnije pripadali, sugeriraju da su u pitanju kapiteli koji su
nosili trabeaciju oltarne ograde, a ne krunu ciborija. Usporedi BURIĆ, T., 1990., 94-95, 112-113, T. III, 7-8.
332
JAKŠIĆ, N., 1986., 54.

123
6.3.6. Ciborij 333

MeĊu ulomcima predromaniĉkih reljefa iz Lepura kod Benkovca, neki se fragmenti

mogu prepoznati kao dijelovi ciborija ĉija se izrada moţe atribuirati Klesarskoj radionici iz
vremena kneza Trpimira. Velik broj lepurskih reljefa sluĉajno je pronalaţen u nekoliko
navrata, ponajprije za obnovâ i preureĊenjâ grobišne crkve sv. Martina tijekom 20. stoljeća,334
a pojedini su fragmenti najvjerojatnije bili poznati još od Marunovih obilazaka ovog lokaliteta
krajem 19. stoljeća.335 Tako je jedan ulomak predromaniĉkog ciborija (LEPURI II, 23; lijevi
ulomak arkade s ostatkom ptice) pronaĊen prilikom obnove crkve u razdoblju od 1950. do
1955. godine,336 te je bio pohranjen u Arheološkoj zbirci Franjevaĉkog samostana u Sinju. 337
Ipak, najveći broj predromaniĉkih fragmenata otkriven je u sustavnim arheološkim
istraţivanjima od 1997. do 2004. godine, a nekoliko tada pronaĊenih ulomaka objavio je u
više navrata voditelj iskapanja Nikola Jakšić. 338 MeĊutim, u tim je istraţivanjima pronaĊen i
veći broj dosad neobjavljenih fragmenata koji su zasigurno, ili vrlo vjerojatno, bili sastavni
dijelovi ciborija (veći broj ulomaka pod kat. br. VIII. 23, te kat. br. VIII. 24-30), a neki od
njih meĊusobno se spajaju i po crti loma (T. XXXIII, 1; LEPURI II, 23). Pored toga, jedan

333
Tekst ovog potpoglavlja neznatno je izmijenjen izvadak iz mog ĉlanka objavljenog u zborniku radova ''Dani
Stjepana Gunjaĉe 2''. Vidi JOSIPOVIĆ, I., 2012a., 51-57, sl. 2-9.
334
GUNJAĈA, S., 1955a., 228-229; GABRIĆ, N., 1974., 49, sl. 22; ISTI, 1976., 219-221, sl. 1-2; BAĈIĆ, S.,
1989., 90-101; DELONGA, V., 1995b., 307; NIMAC, S. - DELONGA, V., 1997., 77.
335
MARUN, L., 1927., 290; BAĈIĆ, S., 1989., 95-96, bilj. 189; DELONGA, V., 1996., 198-199, kat. br. 167,
168, 170.
336
Ulomak je u dosad objavljenoj literaturi prepoznavan kao dio zabata ili pluteja oltarne ograde, a ne kao
fragment ciborija. Usporedi GABRIĆ, N., 1974., 49, sl. 22; DELONGA, V., 1995b., 313, sl. 9; NIMAC, S. -
DELONGA, V., 1997., 82, 85, sl. 24.
337
Iako bi se taj ulomak i danas trebao nalaziti u Arheološkoj zbirci Franjevaĉkog samostana u Sinju, tamo ga
nisam uspio pronaći, pa naţalost postoji mogućnost da je izgubljen. S ovim zakljuĉkom podudarna je i ĉinjenica
da nije objavljen ni u recentnoj knjizi u kojoj su, izmeĊu ostalih znaĉajnih eksponata iz drugih kulturno-
umjetniĉkih razdoblja, vrlo detaljno obraĊeni i svi srednjovjekovni predmeti iz te vrlo vrijedne zbirke. Usporedi
ŢUPIĆ, B., 2008., 319, 323-324.
338
JAKŠIĆ, N., 1998a., 277; ISTI, 2000a., 196; ISTI, 2000d., 212; KATALOG, 2000a., 279-280, kat. br. IV.
165 - IV. 167; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 52; KATALOG, 2001., 421, 463, kat. br.
VI. 55; JAKŠIĆ, N., 2001., 196; ISTI, 2002b., 115; ISTI, 2008a., 108-109, fig. 9; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E.,
2008., 113-115.

124
ulomak ciborija sluĉajno je pronaĊen od mjesnog stanovništva neposredno nakon završetka
Domovinskoga rata (LEPURI II, 23, fragment vijenca ciborija s potpuno otuĉenim pojasom
kimationa), a danas se nalazi u privatnom vlasništvu, toĉnije kod fra Stipe Nimca, redovnika
splitskoga Franjevaĉkog samostana Trstenik. Taj se fragment po crti loma spaja s dvama već
spojenim ulomcima iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu koji su pronaĊeni u
sustavnim arheološkim istraţivanjima (LEPURI II, 23), pa će se upravo ta ĉinjenica pokazati
vrlo bitnom, jer će tako spojena cjelina zapravo omogućiti potpunu rekonstrukciju arkade
ciborija.
Budući da nedavno otkriveni fragmenti i ulomak koji je sluĉajno pronaĊen u razdoblju
obnove crkve od 1950. do 1955. godine pokazuju izrazite likovno-morfološke i konstruktivne
podudarnosti, moguće ih je povezati u jedinstvenu cjelinu, tj. zakljuĉiti da se radi o dijelovima
istog ciborija. Od ukupno petnaest kamenih ulomaka, njih osam su bili sastavni dijelovi
arkade (ili arkadâ) krune ciborija, dok su ostali pripadali donjem dijelu njegove konstrukcije.
Dakle, pribliţan izvorni oblik arkade moguće je rekonstruirati od osam fragmenata (T.
XXXIII, 1; LEPURI II, 23), a tako rekonstruirana arkada ima sljedeće dimenzije: visina 96
cm, širina 136 cm, debljina 14-14,7 cm, širina stope 17 cm, promjer luka 103 cm i visina
vijenca 24 cm. Sedam ulomaka moguće je toĉno pozicionirati unutar arkade, dok manji
fragment vijenca ciborija s ostatkom dviju kuka moţe stajati bilo gdje na njegovoj lijevoj
polovici. Pet ulomaka spaja se po crti loma u dvije veće cjeline. Veća cjelina spojena je od
dvaju fragmenata te je smještena na desnom dijelu arkade i u svom dijagonalnom pruţanju
sadrţi dio kuka i kimationa iz vijenca, zatim tordiranu traku koja dijeli vijenac od donjeg
dijela arkade, dio troprutih traka isprepletenih u obliku osmica te ostatak ptiĉjega krila ispod
njih. Manja cjelina, spojena od triju ulomaka, pripada središnjem dijelu arkade, te ona, s
izuzetkom motiva ptice, takoĊer sadrţi iste dekorativne elemente kao i veća cjelina. Obje
spojene cjeline u vrhu, sa straţnje strane, imaju duboke i široke zasjekline koje su sluţile kao
leţaj pokrovnih ploĉa ciborija. Vrlo je vaţan fragment koji daje predodţbu o lijevoj strani
donjega dijela njegove arkade. On, naime, sadrţi motiv ptice koji je smješten ispod široke
trake ispunjene motivom povezanih troprutih osmica. Ta je ptica prikazana s visoko
podignutim krilima i s glavom okrenutom u desnu stranu (svoju lijevu). Isti motiv nalazio se i
na desnoj strani arkade, ali se od te ptice, koja je glavom najvjerojatnije bila okrenuta na
lijevu stranu (svoju desnu), saĉuvalo tek lijevo krilo i sićušan dio glave.

125
 Posljednji komad arkade koji nam otkriva izvorni oblik ĉitavog ciborija jest njezina
desna stopa. Taj je ulomak s desne boĉne strane zarezan pod kutom od 60 stupnjeva, što
neosporno upućuje na zakljuĉak da se radi o arkadi šesterostranog ciborija.339 Kako je već
utvrĊeno da je širina rekonstruirane arkade bila otprilike 136 centimetara, lako je dobiti
promjer ĉitavog ciborija koji je iznosio 272 centimetra. Nadalje, navedeni fragment stope ima
dvije isvrdlane rupe, i to na gornjem dijelu gdje mu se nalazi fraktura, i na donjem dijelu koji
mu je izvorno saĉuvan. Rupe na stopama arkada sluţile su da bi se one s pomoću metalnih
klinova spojile s kapitelima stupova koji su drţali krunu ciborija. Prednja strana saĉuvane
stope lepurskog ciborija ukrašena je gustim prepletom troprutih traka koje su formirale niz
uĉvorenih i isprepletenih osmica, a na tom su se fragmentu saĉuvale tek dvije horizontalno
poloţene osmice kao poĉetak navedenog niza koji se okomito pruţao po desnoj boĉnoj strani
donjeg dijela arkade.
Ipak, što se rekonstruirane arkade tiĉe, ovdje je potrebno upozoriti na jednu ĉinjenicu.
Tordirana traka koja se saĉuvala na većim cjelinama arkade ne teĉe u istom smjeru. Naime, na
lijevoj cjelini motiv tordiranog uţeta ide nalijevo, dok na desnoj teĉe udesno. Iako je teoretski
moguće da se smjer pruţanja tordiranog uţeta na arkadi asimetriĉno prekidao, to nije
uobiĉajena pojava, pa svakako treba uzeti u obzir mogućnost da ove dvije cjeline pripadaju
dvjema arkadama ciborija koje su imale identiĉnu ili sliĉnu koncepciju. Štoviše, moguće je i
da svih pet saĉuvanih cjelina pripada razliĉitim arkadama, pa bi ponuĊenu rekonstrukciju
trebalo shvatiti kao najvjerojatniji izvorni izgled barem njih dviju.
Kako god bilo, vrlo masivnoj arkadi (ili arkadama) toga šesterostranog ciborija lice je
bilo podijeljeno na dva osnova dijela: gornji pojas vijenca i donji dio s polukruţnim lukom u
dnu. Vijenac je bio sastavljen od kuka u gornjoj i kimationa u donjoj zoni. Na lijevoj polovici
vijenca kuke su poloţene nadesno, a na desnoj polovici nalijevo. Oba niza kuka susreću se u
središtu vijenca gdje ostaje trokutasti meĊuprostor koji je ispunjen motivom neprofilirane
šiške. Donju zonu vijenca ispunjao je kimation koji je u svom vrhu bio izrazito plastiĉan, pa je
upravo zbog toga na saĉuvanim ulomcima ozbiljnije oštećen. Kimation je izveden od
meĊusobno spojenih i stiliziranih ljiljanovih cvjetova, a prostor koji je ostao izmeĊu njih
popunjen je glatkim šiljatim listićima. Donji dio arkade s gornje i boĉnih strana ukrašavala je

339
O zakonitostima spajanja konstrukcije šesterostranog ciborija vidi više u: VEŢIĆ, P., 1997., 104-105; VEŢIĆ,
P. - LONĈAR, M., 2009., 18.

126
široka traka ispunjena sloţenim motivom formiranim od niza isprepletenih i uĉvorenih osmica
koje su tekle od jedne do druge stope arkade, omeĊujući pritom dva trokutasta polja koja su
ostajala izmeĊu te trake i luka kojim je oblikovana njezina donja strana. Ta dva polja
ispunjala je po jedna ptica, a one su meĊusobno stajale u ĉistoj simetriji.
MeĊu saĉuvanim predromaniĉkim ulomcima iz Lepura njih je sedam bilo moguće posve
pouzdano, ili bar s većom dozom sigurnosti, prepoznati kao sastavne dijelove donjeg dijela
konstrukcije ciborija, tj. njegova stupovlja s kapitelima (T. XXXIII, 1; LEPURI II, 24-30). Od
svih tih ulomaka najvaţniji je fragment osmerostranoga stupa koji završava kapitelom
(LEPURI II, 24), jer je upravo temeljem njega moguće u istu cjelinu povezati i još dva veća
ulomka osmerostranih stupova (LEPURI II, 29-30), te ĉetiri manja i oštećena fragmenta
kapitelâ (LEPURI II, 25-28). Sami kapiteli bili su horizontalno podijeljeni u dvije zone, s
nizom glatkih neprofiliranih listova u donjoj, te kutnim kukama i razliĉitim manjim
segmentima izmeĊu njih u gornjoj zoni. Njihove kutne kuke imaju vitku dvoprutu noţicu na
koju se nastavlja dosta krupna zavojnica s naglašenim kruţićem u sredini. Budući da su
kapiteli i stupovi isklesani u istom komadu kamena, oni su meĊusobno odijeljeni dvoprutim
horizontalnim prstenom. Dosta velike dimenzije kapitela i pripadajuće mu kolone otklanjaju
mogućnost da se radi o elementima središnjeg dijela oltarne ograde, pa ih se zbog toga, ali i
likovno-morfoloških i tehniĉkih podudarnosti s ulomcima koji ĉine arkadu šesterostranoga
ciborija, moţe smatrati donjim dijelom njegove konstrukcije.
Što se tiĉe likovnog sadrţaja tog lepurskog ciborija moţe se reći da je inovativan u
odnosu na ostale, jer se sliĉna ikonografska rješenja ne susreću na dosad poznatim primjerima
na istoĉnoj obali Jadrana. Naime, identiĉan ili bar pribliţno podudaran likovni sadrţaj ne
posjeduje ni jedan poznati ciborij, a tek ga je temeljem dvaju detalja moguće povezati s
oltarnim ĉetverostranim ciborijem iz crkve sv. Andrije u Betiki koji je datiran u rano 9.
stoljeće, a ĉiji se ostaci ĉuvaju u Arheološkom muzeju Istre u Puli. 340 Prva identiĉna
karakteristika jest ta što nijedan navedeni ciborij nema uobiĉajenu široku traku koja prati
pruţanje luka arkada, a koja je obiĉno ispunjena nekim likovnim motivom ili natpisom, već
na tom mjestu imaju samo tanku neprofiliranu letvu luĉnog pruţanja. Drugu meĊusobnu
sliĉnost predstavlja niz prepleta troprutih osmica koje se pruţaju okomito uz rubove obiju

340
Za više podataka o navedenom ciboriju vidi u: KATALOG, 2000a., 26-27, kat. br. I. 13; VEŢIĆ, P. -
LONĈAR, L., 2009., 68-71.

127
boĉnih arkada betiĉkog ciborija, a nalazimo ih i kod lepurske arkade. Razlika je samo u tome
što arkada ciborija iz Betike navedeni motiv ima samo na rubovima, dok u lepurskom sluĉaju
niz karakteristiĉnih osmica teĉe i horizontalno poviše luka arkade.
Po naĉinu klesanja, saĉuvanom likovnom repertoaru i konstruktivnim karakteristikama
lepurski ciborij pokazuje izrazite sliĉnosti s reljefima koje je na tom i ostalim dalmatinskim
lokalitetima izvela Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira. To se ponajprije odnosi
na uoĉljivu debljinu njegove arkade, što se podudara s ĉinjenicom da je ta radionica dosta
masivno oblikovala i ostale dijelove liturgijskih instalacija, poput pluteja, pilastara i zabata, a
kao najbolje analogne primjere moguće je navesti ulomke iz Plavna (kat. br. XII. 1-3, XII. 7,
XII. 11) i Vrpolja kod Knina (kat. br. XV. 1-3, XV. 5-6, XV. 8).341 Pored toga, na istu
klesarsku produkciju upućuju i izvedbeni detalji koji se primjećuju pri analizi pojedinih
motiva, ponajprije pticâ, kukâ, kimationa i beskonaĉnog prepleta troprutih traka sa svih
dijelova ovoga ciborija. Naime, kada se ti karakteristiĉni motivi i detalji usporede s izvedbom
identiĉnoga ili sliĉnoga likovnog sadrţaja s više poznatih reljefa s drugih dalmatinskih
lokaliteta na kojima je djelovala Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira, postaje
jasno da ih je izradila ista klesarska radionica.342 Iako na tim lokalitetima nisu pronaĊeni
ulomci ciborija, što donekle oteţava uspostavljanje analogija, korištenje identiĉnih motiva na
drugim dijelovima liturgijskih instalacija i naĉin njihove izvedbe ipak dozvoljava njihovu
meĊusobnu usporedbu. Tako su, primjerice, kuke iz vijenca lepurskog ciborija po izvedbi
najsliĉnije kukama s arhitrava iz Plavna, kimation s tog vijenca podsjeća na kimation zabata iz
Riţinica, oblikovanje ptice na arkadi identiĉno je izvedbi istog motiva na pluteju iz Pridrage,
a kapitel ovog ciborija najbolje je komparirati sa sliĉnim primjerkom iz Biograda (T.
XXXIII). Sve uspostavljene analogije upućuju na zakljuĉak da se šesterostrani ciborij iz
Lepura moţe smatrati produktom Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira, pa on time
postaje prvi njoj atribuirani ciborij. Njegovim prepoznavanjem povećan je inaĉe mali broj
pouzdano utvrĊenih ciborija na teritoriju ranosrednjovjekovne hrvatske drţave, a od posebnog
je znaĉenja ĉinjenica da se radi o šesterostranom ciboriju, jer su na tom podruĉju primjerci

341
GUNJAĈA, S., 1958d., 116-160; ISTI, 2009., 22-64.
342
Iako su neki motivi na lepurskom ciboriju, poput noţica kuka ili kimationa, isklesani bez detaljnijeg
oblikovanja pojedinih dijelova, to ne sprjeĉava njihovu usporedbu s identiĉnim, ali detaljnije izvedenim
motivima na reljefima koji potjeĉu s ostalih lokaliteta na kojima je utvrĊeno djelovanje ove klesarske radionice.

128
takve tlocrtne osnove pronaĊeni i prepoznati samo u Biskupiji kod Knina i Galovcu kraj
Zadra.343
* * *
Naţalost, ovakvo povezivanje predromaniĉkih reljefa s više lokaliteta u jedinstvenu
likovno-morfološku cjelinu nisu prihvatili i usvojili svi znanstvenici koji su se bavili obradom
skulpture koju je Jakšić prepoznao kao radove klesarske radionice iz Trpimirova vremena, pa
je to izazvalo nepotrebne stranputice, datacijske općenitosti i kronološka zastranjenja, a
ponekad je i u samom startu onemogućavalo spoznavanje nekih vrlo vaţnih ĉinjenica. Kao
zoran primjer prethodno iznesenog stava moţe posluţiti kataloška obrada ostataka crkve
nepoznatog titulara i njoj pripadajućih ulomaka liturgijskih instalacija s lokaliteta Begovaĉa u
Biljanima Donjim kod Zadra. Te je fragmente u istom katalogu izloţbe Hrvati i Karolinzi
Miljenko Jurković opravdano atribuirao Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira,
ĉime ih je i okvirno datirao u sredinu 9. stoljeća,344 dok Vedrana Delonga takvu atribuciju nije
spomenula, a nastanak samih reljefa tek je općenito smjestila u 9. stoljeće. 345 MeĊutim,
navedene je biljanske ulomke sama Delonga već ranije datirala u drugu polovinu tog
stoljeća,346 kao uostalom i njoj srodne fragmente pronaĊene na lokalitetu Mastirine u
obliţnjem Kašiću, koje je upravo ta autorica prva objavila i obradila u znanstvenoj
literaturi.347 Da stvar bude neobiĉnija, nitko nije saţetije i bolje opisao podrijetlo
ikonografskih karakteristika reljefa koje je Jakšić atribuirao Klesarskoj radionici iz vremena
kneza Trpimira od Vedrane Delonga, koja je prilikom usporeĊivanja kašićke skulpture s

343
Usporedi VEŢIĆ, P., 1997., 108-110, fig. 14-19, 22-23; VEŢIĆ, P. - LONĈAR, M., 2009., 57-61.
344
KATALOG, 2000a., 190-191 (Miljenko Jurković, kat. br. IV. 15).
345
Iako je Delonga u tekstu kataloške jedinice koja obraĊuje ulomke arhitravâ iz Biljana Donjih iznijela tek
preopćenitu dataciju obnove (ili gradnje) biljanske crkve i njezina opremanja liturgijskim instalacijama u 9.
stoljeće, takva je vremenska odrednica drukĉija od datacije iz naslova njezine kataloške jedinice gdje se ti
fragmenti datiraju u sredinu ili drugu polovinu 9. stoljeća, a u ĉemu prepoznajem kompromisnu intervenciju
glavnog urednika u pokušaju ujednaĉavanja Jurkovićeve i Delongine datacije. Usporedi KATALOG, 2000a.,
191-192 (Vedrana Delonga, kat. br. IV. 16). MeĊutim, mnogo je veći problem to što je nekorištenje mogućnosti
da se reljefi iz Biljana Donjih atribuiraju Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira rezultiralo time da se iz
fragmentarno saĉuvanog natpisa koji je bio uklesan na arhitravima biljanske crkve nije išĉitao jedan vrlo vaţan
podatak o kojem će više govora biti u nastavku.
346
DELONGA, V., 1992a., 106; ISTA, 1996., 170-173.
347
DELONGA, V., 1990., 51-55, 65-78.

129
ostalim srodnim primjerima iz sjeverne i srednje Dalmacije, izmeĊu ostaloga, navela i
sljedeće: ''Oĉito je rijeĉ o radioniĉkom, klesarskom krugu koji je svoje uzore imao već u
najranijem predromaniĉkom razdoblju u zadarskim klesarskim ateljeima 8. st. PotvrĊujući se
kontinuirano kroz cijelu predromaniku u samom gradu i astareji, utjecao je na formiranje
specifiĉnog likovnog izraza u razvojnim fazama zrele predromaniĉke plastike tijekom druge
polovice 9. st. u bliţem zadarskom i daljem sjeverodalmatinskom zaleĊu, na tlu
ranosrednjovjekovne Hrvatske, kad postiţe onaj likovni izraz kakav nam se oĉituje na
saĉuvanim dijelovima oltarne pregrade iz šesteroapsidne crkve na Mastirinama''.348 Iako, tom
prilikom u uspostavljanju većinom ispravnih analogija s kašićkim reljefima opravdano navodi
i riţiniĉki zabat s uklesanim ostatkom Trpimirova imena na njegovu natpisnom polju (T.
XXVI, 8), Delonga ipak ne koristi mogućnost da ĉitavu grupu spomenika, poput Jakšića,
datira u vrijeme vladavine navedenoga hrvatskoga kneza, već njihov nastanak smješta ''u
razdoblje od druge polovine 9. do poĉetka 10. stoljeća''.349
Razlog takvoj dataciji vjerojatno leţi u ĉinjenici da je Delonga cijelo vrijeme
ikonografsku komponentu pojedinih reljefa (ukrasni motivi) pretpostavljala njihovim likovno-
morfološkim, tj. izvedbenim karakteristikama, pa onda nije ni smatrala da jedna ĉvrsta
vremenska odrednica, poput uklesanoga Trpimirova imena na riţiniĉkom zabatu, moţe
posluţiti za dataciju svih raspravljanih reljefa, jer se ista ili sliĉna motivika zaista moţe
ponavljati i u duţem vremenskom razdoblju i na razliĉitim geografskim podruĉjima. Istu
metodološku pogrešku napravila je nedavno i Magdalena Skoblar u pokušaju nadopunjavanja
korpusa saĉuvanih djela te klesarske radionice. Ona je, naime, oslanjajući se na Delongine
analogije za kašićku skulpturu, Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira pripisala i pet
ulomaka dvaju pluteja koji su pripadali istoj oltarnoj ogradi, a koji su većim dijelom
pronaĊeni u crkvi sv. Kriţa u Ninu, te se danas ĉuvaju u Muzeju ninskih starina u istom gradu

348
DELONGA, V., 1990., 77-78.
349
DELONGA, V., 1990., 65-78, posebno 75-76. Navedenu datacijsku nelogiĉnost primijetila je već Mirja Jarak
koja kaţe da Delonga ''oprezno datira crkvu u Kašiću u 2. pol. 9. st.'' iako ''meĊu analogijama za pleternu
plastiku redom navodi primjere koji se mogu datirati u sredinu 9. st., tako predromaniĉku plastiku s Lopuške
glavice i iz Riţinica''. JARAK, M., 1998., 124. Istu problematiku nedavno je prokomentirala i Magdalena
Skoblar, smatrajući da je Jakšićeva datacija u sredinu 9. stoljeća toĉnija od Delongine, jer ''svakako bolje
oznaĉava razdoblje Trpimirove vlasti''. SKOBLAR, M., 2004., 110.

130
(NIN II, 11.1-11.5).350 Iako navedeni pluteji, pogotovo onaj od kojega se saĉuvalo više
ulomaka (NIN II, 11.1-11.4), zaista sadrţe veći dio motiva kao i pluteji navedene klesarske
radionice, poput troprutih uĉvorenih kruţnica ispunjenih šesterolatiĉnom rozetom sa S-
voluticama (ili S-viticama) u meĊuprostorima, njihova se zamjetno niţa reljefnost i naĉin
klesanja – koji karakterizira znatno nemarnije oblikovanje i slobodnije postavljanje pojedinih
dijelova dekoracije unutar cjeline likovne kompozicije – dosta razlikuje od strogoga,
geometrijski pravilnoga i izrazito reljefnoga naĉina oblikovanja koje su prakticirali majstori
Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira, a ĉije je uvijek jednako nagnuto dlijeto, kako
je primijetio Nikola Jakšić, ostavljalo urezane linije ''V'' profila s oštrim linijama bridova, koje
su vidljive na isklesanoj dekorativnoj površini brojnih fragmenata liturgijskih instalacija s više
razliĉitih lokaliteta.351
Na kraju likovno-morfološke analize svih saĉuvanih ulomaka liturgijskih instalacija i
arhitektonske dekoracije crkava koji se mogu pripisati Klesarskoj radionici iz vremena kneza
Trpimira moţe se reći da njezini majstori, iako robuju strogo zadanoj geometrijskoj
koncepciji, prilikom izbora dekorativnih motiva iskljuĉivo poseţu za ornamentikom
ranokršćanske provenijencije, od davnina baštinjene u dalmatinskim gradovima, i to
ponajprije u Zadru kao snaţnom umjetniĉkom centru. Nadalje, Jakšić smatra da djela te
klesarske radionice ''odaju kvalitetnog i nadasve vještog klesara, ako i ne odveć maštovita
umjetnika''.352 Dok se s prvim dijelom Jakšićeve konstatacije moguće u potpunosti sloţiti, ne
dvojeći da se radi o vještim klesarima koji su zanat izuĉili u gradskoj sredini izrasloj na
stoljetnoj tradiciji obrade i ukrašavanja kamena, njegov se oprez i sumnje oko maštovitosti
ovih umjetnika ipak ĉine neopravdanima, jer su navedeni majstori svoju inventivnost pokazali
u izvedbi brojnih detalja prilikom dekoriranja kamenih reljefa ustaljenom likovnom
motivikom o ĉijem će podrijetlu i izvorištima više govora biti u nastavku.

350
Usporedi DELONGA, V., 1990., 71-72; SKOBLAR, M., 2004., 106-110, sl. 1-5.
351
Usporedi JAKŠIĆ, N., 1986., 58.
352
JAKŠIĆ, N., 1986., 58.

131
6.4. Podrijetlo likovnih motiva

Budući da je već izneseno mišljenje da majstori Klesarske radionice iz vremena kneza

Trpimira zasigurno potjeĉu iz neke sredine koja je imala snaţnu umjetniĉku tradiciju, te da je
ta radionica prilikom izbora dekorativnih motiva posezala iskljuĉivo za ornamentikom
ranokršćanske provenijencije koja je od davnine baštinjena u dalmatinskim gradovima, i to
ponajprije u Zadru kao jedinom gradu na istoĉnoj obali Jadrana u kojem su prisutni gotovo svi
motivi koje je ona redovito koristila, navedene je tvrdnje potrebno dodatno potkrijepiti.
Nikola Jakšić prvi je upozorio na ĉinjenicu da je tijekom ranoga srednjeg vijeka uslijed
redukcije ''opremanja sakralnog interijera u drugim skupocjenim likovnim medijima'', a što se
''ponajviše odnosi na mozaik'', klesarstvo preuzelo i razradilo dobar dio motiva koji su se
nekoć imanentno koristili na mozaicima i to ponajviše u mozaiĉkim podovima kršćanskih
hramova.353 Isti je autor nedavno produbio razradu navedenih likovnih motiva te je utvrdio da
su predromaniĉke klesarske radionice iz kraja 8. i prve polovice 9. stoljeća u oblikovanju
reljefa posezale gotovo iskljuĉivo za likovnim repertoarom baštinjenim iz ranokršćanskog
nasljeĊa, ponajprije s podnih i zidnih mozaika 5. i 6. stoljeća, a skulptura s takvim likovnim
motivima ĉešća je u dalmatinskom gradu nego u hrvatskoj kneţevini.
S druge strane, otoĉko-misionarski izriĉaj, koji se oĉituje prvenstveno u virtuoznim
prepletima beskonaĉnih troprutih vrpci, na tlo je hrvatske kneţevine pristigao djelovanjem
franaĉkih misionara. To će logiĉno rezultirati i zastupljenijom primjenom tog likovnog
izriĉaja u potonje navedenoj politiĉkoj tvorevini nego na prostoru Bizantske Dalmacije, kao
što će i kronološki sve uĉestalije prevladavati u vremenu od sredine prema kraju 9. stoljeća,
kada će gotovo u potpunosti istisnuti motiviku ranokršćanskog likovnog repertoara.354
MeĊutim, na temelju analize predromaniĉkog materijala koji je danas raspoloţiv, ĉini se da je,
uz tek pojedina kratkotrajna razdoblja kada je dolazilo do prekida meĊusobnih odnosa, a koja
se danas daju naslutiti na temelju nekih pisanih izvora, 355 razmjena umjetniĉkih iskustava
izmeĊu dalmatinskih gradova i šireg im zaleĊa bila vrlo intenzivna, što potvrĊuju i djela
Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira.

353
JAKŠIĆ, N., 2000d., 194; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 34.
354
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 19-22.
355
Usporedi JAKŠIĆ, N., 1995a., 148; ISTI, 1997a., 45-47.

132
 Tu se kao posebna zanimljivost nameće motivika koja se susreće na djelima navedene
klesarske radionice, a ĉije izvorište, unatoĉ manjim varijacijama, treba traţiti ponajprije u
Zadru, jer se neki od preuzetih i adaptiranih motiva nalaze jedino na zadarskim
predromaniĉkim reljefima s kraja 8. i iz 9. stoljeća. Podrijetlo motiva na tim reljefima Nikola
Jakšić vidi u podnim mozaicima zadarske katedrale, od kojih su se, naţalost, saĉuvali tek
neznatni fragmenti,356 a ĉijom je raskošnošću i ljepotom bio fasciniran i bizantski car-pisac
Konstantin VII. Porfirogenet sredinom 10. stoljeća.357 Naime, kako se najraskošniji podni
mozaici središnjega broda katedrale nisu saĉuvali, njihov je likovni repertoar Jakšić
pretpostavio po motivu koji se saĉuvao na plutejima iz Zadra (T. VII, 1) i njegove bliţe
okolice,358 tj. iz Boţave (T. VII, 3) i Ljubĉa (T. VII, 2), 359 gdje su u odreĊenom povijesnom
trenutku vjerojatno dospjeli iz samoga grada.360 Svi ti pluteji okvirno se datiraju u 9., ili na
prijelaz iz 9. u 10. stoljeće.361 Na njima je isklesana kompozicija na kojoj iz središnje

356
JAKŠIĆ, N., 2008b., 188-189, bilj. 3; ISTI, 2010., 306-307, bilj. 7.
357
Taj najstariji opis zadarske katedrala temeljitije analizira, posebno s jeziĉnog stajališta, Milenko Lonĉar koji
tekst prevodi na sljedeći naĉin: ''The temple of Saint Anastasia is oblong (dromicós) similar to the temple
Chalcopratia, with green and white columns, and entirely pictured in ancientwood carving (chylographía
arhaia); its floor is of wonderful mosaic''. LONĈAR, M., 1999., 236-237. Usporedi takoĊer LONĈAR, M. -
ŠARIĆ, M. M., 2012.
358
Na tu temu Jakšić kaţe sljedeće: ''Srodni pluteji pronaĊeni u Ljubĉu i Boţavi samo potvrĊuju omiljenost tog
motiva u zadarskoj sredini IX. stoljeća te upućuju na zakljuĉak da je iznjedren u Zadru po ugledu na neki
raskošan podni mozaik, najvjerojatnije onaj u katedrali (istaknuo I. J.) koji je još i u X. stoljeću plijenio paţnju
promatraĉa, kako nam svjedoĉi Konstantin Porfirogenet''. JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 105.
359
UGLEŠIĆ, A, 1993b., 143-146, sl. 1, T. I, 1; ISTI, 1993c., 153-155, sl. 1, T. VI, 1.
360
Takvu je tvrdnju, primjerice, Nikola Jakšić iznio za plutej iz Boţave za koji drţi, suprotno stavu Ante
Uglešića, da ne pripada liturgijskim instalacijama predromaniĉke faze boţavske crkve sv. Kriţa (Sv. Nikola),
već opravdano smatra da, zajedno s drugim s kojim je u paru, potjeĉe iz neke reprezentativne zadarske crkve.
Naime, oba su pluteja, prema Jakšićevu mišljenju, na samostanski posjed u Boţavi dospjela naknadno, i to s
jasnom namjerom da budu iskorištena za podnoţje oltara. JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 106.
361
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 20, 104-106, sl. 22-23, kat. br. 023-024. Iako navedene pluteje Jakšić tek
okvirno datira u 9. stoljeće, a poneke (Boţava) ĉak na prijelaz iz 9. u 10. stoljeće, mišljenja sam da njihovu
dataciju treba pomaknuti u kraj 8. ili sami poĉetak 9. stoljeća, jer će upravo njihova motivika utjecati na likovni
repertoar Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira koja je djelovala sredinom 9. stoljeća, a sliĉni se motivi
nalaze i na nekim ulomcima iz Biograda i Galovca koji bi se mogli na temelju relativne kronologije datirati
upravo u navedeno razdoblje, tj. u kraj 8. ili sami poĉetak 9. stoljeća. Za sluĉaj Galovca vidi: JOSIPOVIĆ, I.,
2010., 13-15, sl. 8. Ipak, s takvim datacijama, ako se zasnivaju samo na ikonografskoj osnovi, treba biti vrlo

133
postavljenog kantarosa u dnu pluteja izrastaju dvije biljne intermitirajuće lozice koje
povijajući se svojim slijepim odsjeĉcima tvore kruţne segmente ispunjene raznim motivima
(ptiĉice s glavom okrenutom unazad, višelatiĉne rozete okruţene nizom listića koji izrastaju iz
kruţnih segmenata, te ukrug vrteća krilca koja izlaze iz zajedniĉkoga središta). Obje lozice
nalaze se na svojoj polovici pluteja te tako ispunjaju njegovu cjelokupnu površinu.
Kako je primijetio Jakšić, ''takva kompozicija nije doţivjela širu primjenu u
predromaniĉkoj umjetnosti niti na tlu Italije niti u Dalmaciji'', pa posebno istiĉe ĉinjenicu da
se taj motiv tijekom 7. stoljeća koristio na sarkofazima Akvitanije i Languedoca (T. XXXIV,
4-5).362 MeĊutim, sliĉnu varijaciju navedenog motiva, samo bez kantarosa u dnu, koriste i
klesari iz Trpimirova vremena, jer je takva kompozicija prisutna na drugom tipu pluteja koji
je ukrašen intermitirajućom lozicom sa slijepim krajevima u obliku kruţnih segmenata (T.
XXIX, 1-4). TakoĊer, identiĉan naĉin postavljanja ptica koje imaju glave okrenute unatrag te
kljucaju neki grozd, a koji se susreće na zadarskom pluteju pronaĊenom na Liburnskoj obali
(T. VII, 1), kod Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira prisutan je na pluteju iz
Pridrage (T. XXVIII, 8; PRIDRAGA III, 18), samo u tom sluĉaju unutar uĉvorenih troprutih
kruţnica. Sliĉni, ali ne i istovjetni motivi susreću se i na nekim predromaniĉkim reljefima iz
Rima, pa se za usporedbu, primjerice, mogu navesti dva fragmenta pluteja iz crkve San
Giovanni a Porta Latina koji su datirani u prvu ĉetvrtinu 9. stoljeća (T. XXXIV, 1-2),363 te

oprezan, jer se ista ili sliĉna motivika u Zadru i njegovoj okolici, ali i na mnogo širem prostoru, mogla koristiti i
u duţem vremenskom razdoblju.
362
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 20, bilj. 37. Kao potvrdu ovoga Jakšićeva zapaţanja dosta je navesti dva
poznata sarkofaga iz Toulousea. Prvi od njih (T. XXXIV, 4) ĉuva se u Musée Saint-Raymond - Musée des
Antiques de Toulouse, a on, uz navedenu likovnu kompoziciju na dvama boĉnim poljima, kao glavni prikaz na
središnjem polju ima mitološku scenu Meleagarova lova na kalidonskog vepra. Sarkofag se u literaturi razliĉito
datirao, pa su ga neki smještali u kraj 4. ili 5. stoljeće, drugi u razdoblje od druge polovine 5. do prve polovine 6.
stoljeća, a postoji i datacija u 6. ili 7. stoljeće. Drugi, pak, sarkofag (T. XXXIV, 5) u literaturi je poznat pod
nazivom ''prvi sarkofag iz klaustra Saint-Sernina'', a nalazi se u Musée des Augustins (Muzeju augustinaca) u
istom gradu. Usporedi HUBERT, J. - PORCHER, J. - VOLBACH, W. F., 1968., 25, 354, sl. 27, kat. br. 27;
METZGER, M., 1993., 89-90, Pl. V, VI, fig. 1; FARIOLI CAMPANATI, R., 1999., 363; CAZES, D., 2006., 97-
98, fig. 7; LAUBRY, N., 2008., 486-487.
363
CORPUS VII/3, 1974., 91-93, 95-96, T. XI, 31b, T. XIII, 34.

134
jedan ulomak arkade ciborija (?) s carskog foruma koji je datiran u drugu polovinu tog
stoljeća (T. XXXIV, 3).364
Osim kompozicije s intermitirajućom lozicom, Trpimirovi klesari na svojim plutejima
koriste i motive stabala ţivota ili palmeta pod kriţem unutar arkade (T. XXX). Iako je sliĉna
motivika korištena i na djelima tzv. Trogirske klesarske radionice (T. XXII, 1-4; T. XXIII, 1-
3),365 ĉinjenica je da, za razliku od nje, reljefi Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira,
osim drugaĉijeg naĉina oblikovanja pojedinih detalja i veće kvalitete klesarske izvedbe,
iskazuju i odreĊene posebnosti na ikonografskoj razini. Tako se, osim pojedinih za tu
radionicu karakteristiĉnih motiva poput S-volutice ili stiliziranoga ljiljanova cvijeta, na tim
reljefima pod kriţevima ne nalaze samo palmete okruglastih listova kao u radovima Trogirske
klesarske radionice, već i palmete šiljatih listića, koje je, zbog ĉinjenice da imaju naglašene
dvokrake korijene, uputnije zvati stablima ţivota. MeĊutim, sliĉne i izrazito tanke vegetabilne
motive (Drvo ţivota, akantusov cvijet) koji oboĉuju kriţeve, a na kojima se koriste i stilizirani
ljiljanovi cvjetovi, nalazimo i na velikim mramornim plutejima iz zadarske katedrale (T. VI,
1-4),366 pa to predstavlja još jednu ikonografsku poveznicu zadarskih reljefa s djelima
Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira. Osim traţenja, u geografskom smislu, bliţih
analogija za motive koje je ta radionica primjenjivala na svojim plutejima, tipološke i
ikonografske usporedbe za njezine kapitele moguće je pronaći na nekim primjercima u Italiji,
pa je u tom pogledu dovoljno spomenuti kapitel s dijelom sraštenog stupića koji se ĉuva u
Museo dell'Alto Medioevo u Rimu, a koji se inaĉe datira u prvu polovinu 9. stoljeća (T.
XXXV, 1).367
Ipak, kao najzanimljiviju ikonografsku posebnost raspravljane klesarske radionice
potrebno je istaknuti motiv tzv. S-volutice. On se, naime, na njezinim djelima koristi vrlo
ĉesto, pa tako popunjava prazne prostore koji ostaju izmeĊu raznih većih motiva, a ponekad, u
364
CORPUS VII/2, 1974., 42-43, T. IX, 17.
365
Vidi JAKŠIĆ, N., 2004., 271-273; ISTI, 2009b., 24-26, sl. 25-28; JOSIPOVIĆ, I., 2011., 99, 104, sl. 9. Osim
na djelima navedene klesarske radionice, isti je motiv, primjerice, prisutan i na plutejima iz splitske katedrale
koje su nedavno Ivan Basić i Miljenko Jurković pridodali opusu tzv. Splitske klesarske radionice kasnoga 8.
stoljeća, a tom su prilikom uspostavili i ikonografske analogije s plutejima iz Novigrada Istarskog i Rima.
BASIĆ, I. - JURKOVIĆ, M., 2011.,152-157, 167-169.
366
Pluteje iz zadarske katedrale prvi je objavio Janko Belošević (BELOŠEVIĆ, J., 1968a., 271-275, T. I-V), a o
njima vidi recentno u: JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 97-102, kat. br. 018-020.
367
CORPUS VII/6, 1995., 79-81, T. II, 4a-b.

135
ponešto reduciranom obliku, zna predstavljati i crva koji visi iz ptiĉjih kljunova. U svakom je
sluĉaju vaţno primijetiti da navedeni motiv u pravilu ne koristi ni jedna druga identificirana
klesarska radionica ranoga srednjeg vijeka na istoĉnoj obali Jadrana. Podrijetlo tog motiva, po
mom mišljenju, takoĊer proizlazi iz likovnog repertoara ranokršćanskih mozaika, jer se
zapravo radi o izdvojenom motivu ruĉke katarosa iz kojega su obiĉno pili paunovi (rajske
ptice), golubice ili jeleni [npr. podni mozaici krstionice u Stobiju u Makedoniji (T. XXXV, 4),
podni mozaik u katakumeneionu zadarske katedrale (T. XXXV, 3), ali i u katakumeneionu
episkopalnog kompleksa u Saloni].368 Sliĉne ruĉke ima i kantaros iz kojega izrasta
intermitirajuća lozica na već spominjanom zadarskom pluteju (T. VII, 1), pa se ĉini da su na
ideju formiranja i korištenja motiva S-volutice Trpimirovi klesari moţda došli upravo u
Zadru, te su ga poslije primijenili na svojim plutejima i ostalim elementima oltarne ograde,
kao svojevrsni preostatak kantarosa, popularnog motiva koji je u pravilu nestao iz likovnoga
repertoara te klesarske radionice [izuzetak je moţda ulomak pilastra iz Kašića (KAŠIĆ I,
8.1)].

6.5. Preciznije datiranje djelovanja radionice

Temeljem natpisa PRO DVCE TREPIME(ro…) na ostatku lijeve stope zabata iz

Riţinica (T. XXVI, 8) Nikola Jakšić je navedeni ulomak povezao s ostalim srodnim reljefima
na drugim dalmatinskim lokalitetima, sve ih je prepoznao kao radove iste klesarske radionice
ĉije je djelovanje okvirno datirao vremenom Trpimirove vladavine, dakle u sredinu 9.
stoljeća.369 Već je bilo govora o tome kako je neprihvaćanje ovakvoga naĉina grupiranja
morfološki srodnih reljefa kod obrade predromaniĉkih fragmenata iz Biljana Donjih dovelo
do njihova nepreciznog i pogrešnog datiranja. MeĊutim, veći je problem što je takva datacija
368
Ideju za mišljenje koje iznosim dobio sam prilikom nedavnog posjeta Bizantskom i kršćanskom muzeju u
Ateni, kada sam na jednom mramornom polukapitelu pilastra (T. XXXV, 2) iz tzv. bazilike C iz Nea Anchialosa
(7. ili 8. st.) unutar sloţenog motiva kantarosa s akantusovim lišćem i dvjema dvostrukim ptiĉjim protomama,
posebno primijetio ruĉke kantarosa koje sam, vjerojatno zbog njihove izrazite reljefnosti, u prvi mah protumaĉio
kao S-volutice, da bi ih tek potom, na upozorenje prof. dr. sc. Pavuše Veţića, vizualno akceptirao kao dio većeg i
sloţenijeg motiva.
369
JAKŠIĆ, N., 1986., 48-49.

136
utjecala i na pogrešno tumaĉenje nekih podataka koji su se išĉitali iz natpisa s većeg broja
ulomaka arhitravâ oltarne ograde, a to je moglo pridonijeti toĉnijem datiranju djelovanja
navedene klesarske radionice.
Dakle, u Biljanima Donjim pronaĊeno je osam ulomaka arhitrava oltarne ograde od
kojih su tri spojena od manjih fragmenata (BILJANE DONJE, 4.1-4.8). Kompozicija na
njihovoj prednjoj strani rašĉlanjena je u dva pojasa, pa tako gornju zonu ispunjaju kuke
dugaĉkih dvoprutih noţica i puţolikih zavojnica, tako tipiĉne za navedenu klesarsku
radionicu, dok se u donjem pojasu nalazi posvetni natpis. Na pet fragmenata kuke su poloţene
na desnu stranu, a na tri ulomka na lijevu, dok su se dijelovi uklesanog natpisa saĉuvali na
šest fragmenata. Natpis je u više navrata obradila i protumaĉila Vedrana Delonga,370 inaĉe
najveća struĉnjakinja za ranosrednjovjekovnu latinsku epigrafiku u Hrvatskoj.
Tako se na saĉuvanim ulomcima arhitravâ moţe sa sigurnošću razabrati poĉetak natpisa
sa starom kršćanskom zavjetnom formulom darivanja i posvećenja [(+) DE DONIS D(e)I
E(t)…], te završetak koji svjedoĉi o obnovi crkve kao privatne obiteljske zaduţbine [(…pr)O
REMED(io) A(n)IME SVE REN(ovavit) HVNC TE(mplum)]. U natpisu je izvorno bilo
uklesano ime donatora koji se spominje zajedno sa suprugom, no ti su dijelovi loše saĉuvani i
tekstovno manjkavi. Iz tog je razloga dio natpisa na jednom fragmentu na kojemu se saĉuvao
veći dio slavenskog imena Moisclavus [MOISCL(avus)] protumaĉen kao spomen donatora
koji je sa svojom suprugom [(…vn)A CVM CO(nivge…)] obnovio navedenu crkvu za spas
svoje duše. To je ime do sada ĉitano kao Voisclavus (Voislav) ili Moisclavus (Mislav,
Mojslav) te je tumaĉeno kao ime lokalnog hrvatskog velikaša koji je tijekom ili u drugoj
polovini 9. stoljeća obnovio ranokršćansku crkvu ili na njezinim temeljima podigao novu
ranosrednjovjekovnu.371

370
DELONGA, V., 1992a., 101-107; ISTA, 1996., 170-173, 294, 299, bilj. 159, 301, 313; KATALOG, 2000a.,
191-192 (Vedrana Delonga, kat. br. IV. 16).
371
Doduše, prilikom prvog ĉitanja tog imena Delonga je smatrala da je ono najbliţe antroponimu Moisclavus
(Moisclavo), dakle Mislav (DELONGA, V., 1992a., 105), ali je nekoliko godina potom u obzir uzela i
mogućnost da se radi i o imenu Voisclavus, tj. Voislav, te je zakljuĉila da je u pitanju neki lokalni hrvatski
velikaš iz 9. stoljeća koji je kao donator na prostoru starije, ranokršćanske ''podigao novu crkvu kao svoju
obiteljsku donaciju te ju je opremio predromaniĉkim liturgijskim namještajem, o ĉemu jamĉi saĉuvani latinski
natpis na oltarnoj ogradi''. Vidi KATALOG, 2000a., 192 (Vedrana Delonga, kat. br. IV. 16). To Delongino
zapaţanje kasnije nekritiĉki prenose Nikolina Maraković i Miljenko Jurković, ali i Tomislav Marasović koji je
ipak skloniji ostatak navedenoga imena ĉitati kao Moisclavus, te onda tvrdi da se radi o nekom hrvatskom

137
 MeĊutim, navedeno se ime nikako ne moţe ĉitati kao Voisclavus jer saĉuvana okomita
hasta prvoga slova nije mogla pripadati slovu V, već slovima A, I, M ili N. Iz tog razloga, u
ostatku navedenog slavenskog imena moguće je prepoznati samo ime Moisclavus, tj. Mislav,
a taj se antroponim u sliĉnim oblicima (Oyslaus, Mislaus, Muisclavus) navodi i prilikom
spominjanja istoimenoga hrvatskog kneza u prijepisima ĉuvene Trpimirove darovnice, ali i u
Kronici Ivana Đakona.372 Nadalje, budući da ulomci ovoga arhitrava, kako je primijetio
Miljenko Jurković, pokazuju likovno-morfološke karakteristike tzv. Klesarske radionice iz
vremena kneza Trpimira, cijeli arhitrav treba datirati ranije od druge polovine 9. stoljeća, pa u
tom kontekstu ime Mislav najvjerojatnije predstavlja spomen hrvatskoga kneza koji je vladao
tijekom ĉetvrtog desetljeća 9. stoljeća. Nadalje, vjerojatnijim se ĉini da je Mislavovo ime
spomenuto u za to vrijeme uobiĉajenoj verbalnoj datacijskoj formuli (tzv. unutarnja datacija)
koja je sadrţavala ime vladara i koja je mogla, primjerice, glasiti: tempore Moisclavo duci,
nego da je sam Mislav bio donator obnove (ili gradnje) i opremanja crkve. Naime, kuke
poviše dijela natpisa koji spominje Mislava polegnute su nadesno, dok je ime donatora
vjerojatno stajalo ispred dijela natpisa […un]A CVM CO[nivge…] poviše kojeg su isklesane
kuke poloţene na lijevu stranu. Zbog toga se ĉini da je posvetni natpis mogao glasiti: [+] DE
DONIS D(e)I E[t…] […tempore] MOISCL[avo duci…] […un]A CVM CO[nivge…] […pr]O
REMED(io) A(n)IME SVE REN(ovavit) HVNC TE[mplvm], ili u prijevodu: ''Od darova
Boţjih i… …u vrijeme vojvode Mislava… …sa suprugom… …za spas duše svoje obnovio je
ovaj hram''. Na dva manja ulomka arhitrava naziru se još ostaci slova BRT i IOI. Dakle, po
svemu sudeći donator je bio neki visokopozicionirani pripadnik hrvatskog društva koji je u
vrijeme vladavine kneza Mislava, dakle u drugoj ĉetvrtini 9. stoljeća, raniju ranokršćansku

velikašu ĉije je ime izvorno moţda bilo Mojslav, a koji je obnovio ''postojeći sakralni prostor izgradnjom svoje
obiteljske donacije – predromaniĉke crkve s troapsidnim prezbiterijem i s velikim brojem nalaza koji se datiraju
u drugu polovinu IX. stoljeća (istaknuo I. J.)''. Usporedi MARAKOVIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2007., 362-363;
MARASOVIĆ, T., 2009a., 251-252.
372
U najstarijem saĉuvanom prijepisu Trpimirove darovnice, onom iz ţupnog ureda u Kaštel Sućurcu koji je
nastao 1568. godine, ime kneza Mislava zapisano je kao ''Oyslaus'', dok se u ostalim prijepisima ono navodi kao
''Mislaus''. U Kronici Ivana Đakona (Mletaĉka kronika, Chronicum venetum, Cronaca veneziana), koja je nastala
oko godine 1000. kao djelo mletaĉkog kroniĉara Ivana Đakona (umro 1009.), tajnika mletaĉkog duţda Petra II.
Orseola, spominje se kako je 839. godine ''apud curtem sancti Martini'' (pokraj sela sv. Martina) mletaĉki duţd
Petar Tradenik potpisao mir s hrvatskim knezom Mislavom, a njegovo je ime tom prilikom navedeno kao
''Muisclavus''. CODEX, 1967., 3-8.

138
crkvu opremio predromaniĉkim liturgijskim instalacijama, ili je, pak, na prostoru ranije
graĊevine podigao novu ranosrednjovjekovnu crkvu te ju opremio suvremenim liturgijskim
instalacijama, a o ĉemu svjedoĉi i saĉuvani latinski natpis na oltarnoj ogradi.
Kako god bilo, u ovom je kontekstu najvaţnija ĉinjenica da je metoda povezivanja
srodnih ulomaka s razliĉitih lokaliteta i njihovo zajedniĉko datiranje po vremenu vladavine
hrvatskog kneza Trpimira, preko ulomka arhitrava iz Biljana Donjih povratno potvrdila
ispravnost nje same, zatim dobar odabir naziva za radionicu koja ih je isklesala, ali i toĉnost
okvirnog datiranja njezina djelovanja. Naime, preko likovno-morfoloških karakteristika
navedenog biljanskog fragmenta koji je temeljem izvedbenih detalja opravdano atribuiran
Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira, na njemu saĉuvani veći dio slavenskog
imena Mislav [MOISCL(avus)] s velikom se sigurnošću moţe protumaĉiti kao jedini saĉuvani
epigrafiĉki spomen istoimenoga hrvatskog kneza, inaĉe neposrednog Trpimirova prethodnika,
iako se uz njegovo ime, naţalost, nije saĉuvala i njegova titula. Zbog svega navedenoga,
dosadašnju okvirnu dataciju djelovanja Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira u
sredinu 9. stoljeća treba pomaknuti malo dublje u prvu polovinu tog stoljeća, dakle i u vrijeme
Mislavove vladavine, pa se vremenski period druge ĉetvrtine 9. stoljeća, tek s mogućnošću
djelomiĉnog prelaska i u njegovu treću ĉetvrtinu [drugi dio Trpimirove vladavine (?)], 373 ĉini
najpreciznijom vremenskom odrednicom njezina djelovanja.374

373
Iako se u našoj historiografiji vrijeme Trpimirove vladavine obiĉno smješta u razdoblje od oko 840. do 864.
godine, takva datacija nije u potpunosti sigurna. Naime, Trpimirova se vladavina prema Gottschalkovim
zapisima i njegovom ţivotnom putu moţe pouzdano pratiti samo do 848. godine, jer se kao njegovo posljednje
spominjanje više ne moţe uzimati 852. (prijašnja datacija Trpimirove darovnice koja se sada argumentirano
datira u razdoblje od 840. do 844. godine). Kako se Trpimirov nasljednik Domagoj prvi put spominje tek 865.
godine, postoji širok vremenski raspon od šesnaest godina u kojem je moglo doći do smjene na hrvatskom
prijestolju, pa je tako vrijeme Trpimirove vladavine moglo trajati i samo desetak godina, ali isto tako i ĉetvrt
stoljeća. Usporedi GOLDSTEIN, I., 1992., 226; ISTI, 1995., 198.
374
O problematici tumaĉenja posvetnog natpisa s biljanske trabeacije oltarne ograde i prepoznavanju imena
kneza Mislava u njemu, vidi detaljnije u: JOSIPOVIĆ, I., 2012b.

139
6.6. Stanje graĎe i povijesni razlozi

Kada ulomke koji su atribuirani Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira

usporedimo s ostalim saĉuvanim produktima predromaniĉkih klesarskih radionica iz 9.
stoljeća, postaje oĉigledno da su ti fragmenti znatno oštećeniji, što zacijelo nije tek puka
sluĉajnost nego vrlo vjerojatno posljedica nekih rušilaĉkih pohoda, i to ne samo onih iz
kasnijih povijesnih razdoblja, već i onih iz vremena nedugo nakon njihova nastanka, dakle iz
treće ĉetvrtine 9. stoljeća, tj. iz vremena vladavine hrvatskoga kneza Domagoja (864.-876.). U
prilog navedenoj pretpostavci idu dvije ĉinjenice: visok stupanj oštećenosti i fragmentiranost
ulomaka te radionice na svim lokalitetima na kojima je zasvjedoĉeno njezino djelovanje, ali i
prisutnost mlaĊih klesarskih radionica na istim tim lokalitetima, i to onih koje su pouzdano
djelovale svega dvadeset do trideset godina nakon nje, u doba kneza Branimira, a za ĉijim
angaţiranjem ne bi bilo potrebe da sakralni objekti i njima pripadajući crkveni namještaj nisu
bili teţe oštećeni u nekim nama za sada još uvijek nepoznatim povijesnim epizodama.
Navedenoj pretpostavci, osim indicija proizašlih zakljuĉivanjem na temelju saĉuvanih
ostataka skulpture i okolnostima njihova pronalaska, u prilog idu i neki povijesni izvori koji bi
je mogli nešto ĉvršće potkrijepiti. Naime, već je benediktinac Gottschalk u svojim
prisjećanjima o svom boravku na dvoru kneza Trpimira zabiljeţio kako je navedeni hrvatski
vladar pobjedonosno ratovao protiv ''naroda Grka'', dakle najvjerojatnije protiv bizantskih
gradova u Dalmaciji, što je onda svjedoĉanstvo da je Trpimir negdje oko 846. do 848. godine
bio u ratnom sukobu s Bizantskim Carstvom, tj. njegovim dalmatinskim podanicima. 375 U
nedostatku drugih povijesnih vrela iz tog vremena koji bi nam mogli dodatno pojasniti slijed
povijesnih dogaĊanja, zasada nije moguće ustvrditi ništa više od toga da sredinom 9. stoljeća
tadašnja hrvatska kneţevina nije bila u baš idiliĉnim odnosima s Istoĉnim Carstvom, što u
praksi ponajprije znaĉi s vlastitim susjedima u obliţnjim dalmatinskim gradovima. 376

375
Usporedi KATIĆ, L., 1932., 410-415.
376
Doduše, Neven Budak u tom pogledu ima potpuno suprotno mišljenje koje temelji na podacima iz Trpimirove
darovnice, a koji svjedoĉe o dobrim vezama kneza Trpimira i tadašnjeg splitskoga nadbiskupa Petra. Budak zbog
toga nastoji relativizirati neke podatke koje donosi Gottschalk, a samog benediktinca u nekim aspektima
proglašava i nepouzdanim izvorom, pa iznosi tezu da bi u njegovu pojmu ''narod Grka'' moţda trebalo prepoznati

140
 MeĊutim, dva poznata pisma iz nešto kasnijeg razdoblja moţda bi mogla nadopuniti
slagalicu povijesnih zbivanja na ovom podruĉju u vremenu nakon smrti kneza Trpimira,
toĉnije za njegovih nasljednika Domagoja i Branimira (879.-892.). Tako se iz pisma
franaĉkog cara Ludovika II. upućenog 871. godine bizantskom caru Baziliju I. saznaje kako
franaĉki vladar svom bizantskom kolegi prigovara da je bizantska flota izvršila vojni pohod
na istoĉnu obalu Jadrana, te da je, dok su njegovi slavenski saveznici, tj. Hrvati, 870.-871.
godine zajedno s njegovom vojskom sudjelovali u ratnoj ekspediciji osvajanja Barija koji su
dotad drţali Saraceni, iskoristila priliku i opustošila hrvatski teritorij, razrušivši pritom
njihove gradove te odvevši neke njihove stanovnike u zarobljeništvo. 377 Ludovik je nadalje
traţio da se Hrvatima da odšteta i njihovi zarobljenici vrate, ali nije poznato kako je Bazilije
odgovorio na njegov oštar prigovor, niti je li udovoljio navedenim zahtjevima.378
Kada se ta saznanja sravne s podacima iz nešto kasnijeg pisma pape Stjepana VI., kojeg
je 887./888. godine uputio dotadašnjem ninskom biskupu Teodoziju, a koji je nedugo ranije,
protivno crkvenim obiĉajima, zasjeo i na splitski (nad)biskupski tron, dogaĊaji opisani u
prethodno navedenom pismu dobivaju dodatnu potvrdu. Naime, papa Stjepan V. (VI). moli
biskupa Teodozija da se sve crkve, koje su barbarskim bijesom razrušene, obnove, ''ali tako
da u obnovi novih crkava ne budu zanemarene ni one stare''.379 Navedeni je citat dosada u
našoj literaturi tumaĉen ponešto drukĉije, pa se tako, zbog oĉite ţelje da se u izrazu

Mleĉane (''Bizantince''), a ne stanovnike dalmatinskih gradova, niti neku bizantsku ekspediciju koja je upućena
iz Carigrada s ciljem da proširi dalmatinske granice dublje u unutrašnjost. BUDAK, N., 1994., 21, 72-73, 75.
377
Usporedi DOCUMENTA, 1877., 361-362. Iako sam u Ludovikovim ''slavenskim saveznicima'', poput Mate
Zekana (MATIJEVIĆ SOKOL, M. - ZEKAN, M., 1990., 7-8) i Nevena Budaka (BUDAK, N., 1994., 23) sklon
vidjeti (i) Hrvate, tj. hrvatsku kneţevinu kojoj je u to vrijeme na ĉelu bio knez Domagoj, tumaĉenje Mladena
Anĉića ponešto je drukĉije, jer on u njima prepoznaje iskljuĉivo Neretvane. Usporedi ANĈIĆ, M., 1998., 18;
RASPRAVE, 2000., 288-289; ANĈIĆ, M., 2001., 76-77. U tom je kontekstu svakako interesantna ĉinjenica da
je Bizant nedugo nakon toga, oko 874. godine, organizirao i neuspjelu urotu za svrgavanje hrvatskoga kneza
Domagoja, a nakon njegove smrti na hrvatski su tron doveli svog štićenika Zdeslava, pa Anĉić, u skladu s
interpretacijama Jadrana Ferluge, zakljuĉuje sljedeće: ''Temporarily, as we can reconstruct from preserved
sources, it seemed that the Byzantines managed to regain control over not only the coastal cities, but also of the
whole Roman Dalmatia''. ANĈIĆ, M., 1998., 18. Usporedi još: FERLUGA, J., 1957., 70.
378
Usporedi MATIJEVIĆ SOKOL, M. - ZEKAN, M., 1990., 8.
379
Izvorni tekst tog dijela pisma glasi: (…) et omnes ecclesie, que barbarorum rabie destructe sunt, assiduis
precibus, ut restaurentur, imploramus, ita tamen ut in novarum ecclesiarum restauratione neglectus non
proveniat antiquarum. (...). Vidi u: CODEX, 1967., 21-22.

141
''barbarski bijes'' prepoznaju navodna pustošenja novopridošlog stanovništva na podruĉju
Dalmacije tijekom 7. stoljeća, i sami prijevod dosta slobodno prilagoĊavao unaprijed
odreĊenom mišljenju, dok mogućnost da se navedeni izraz koristi u pejorativnom smislu za
neke suvremene rušilaĉke pohode nije ni uzimana u obzir. Kao zoran primjer prilagoĊavanja
izvornog teksta unaprijed formiranom stavu interpretatora moţe se predoĉiti ĉinjenica da se
formulacija ''da u obnovi (istakao I. J.) novih crkava ne budu zanemarene ni one stare'', u
pravilu prevodila ''da se ne dogodi da u uspostavi novih Crkava zaboraviš na stare'', ili, pak,
''da pri obnovi (gradnji) novih crkava ne bude zanemareno ono što je ostalo od starih''
(istakao I. J.),380 što vrlo jasno svjedoĉi da naša historiografija nije ni pokušala razmotriti
mogućnost da su se tijekom 9. stoljeća obnavljale neke tek nedavno izgraĊene crkve koje su
razorili neki suvremeni ''barbari'' (pogrdan naziv za sve one koji nešto uništavaju), jer takvo
stanje stvari nije odgovaralo dotadašnjim saznanjima o povijesnim dogaĊajima tijekom toga
stoljeća. Tumaĉenje ovoga pisma kakvo se ovdje predlaţe u znanstvenoj je literaturi tek u
najnovije vrijeme ponudio Nikola Jakšić, ali tom prilikom nije u potpunosti iskljuĉio ni
iznesena tumaĉenja kakva su ranije prevladavala u našoj historijskoj znanosti. 381
Ipak, kada se uz te nedostatne, ali ipak znaĉajne povijesne podatke u obzir uzme i
ĉinjenica da su svi lokaliteti na kojima je djelovala Klesarska radionica iz vremena kneza
Trpimira bili obnavljani već u vrijeme Branimirove vladavine, kada je i inaĉe došlo do velike
ekspanzije u gradnji, obnovi i opremanju brojnih sakralnih graĊevina, zakljuĉak da je u
vremenu izmeĊu vladavina tih dvaju hrvatskih knezova, tj. u Domagojevo vrijeme (864.-
876.), došlo do nekog rušilaĉkog pohoda na teritoriju hrvatske kneţevine zaista se ĉini vrlo
vjerojatnim. Naime, prouĉavanjem lokaliteta na kojima su djelovali Trpimirovi klesari,
postalo je jasno da su na pojedinim lokalitetima, poput primjerice Pridrage (T. XXVIII, 7;
PRIDRAGA III, 20) ili Plavna (T. XXVIII, 4; PLAVNO I, 2.1-2.6) neki pluteji bili naknadno
reducirani, ali i da su neki elementi oltarne ograde bili sekundarno zakrpani ulomcima koje su
isklesale neke druge klesarske radionice, po njihovim likovno-morfološkim i ikonografskim
karakteristikama, zasigurno iz Branimirova vremena [npr. Kašić (KAŠIĆ III), Pridraga

380
Usporedi RAPANIĆ, Ţ., 1996., 59; MATIJEVIĆ SOKOL, M. - SOKOL, V., 2005., 60-61. Potrebno je
napomenuti da Ţeljko Rapanić izraz ''ecclesiae'' tumaĉi kao graĊevinu, tj. crkvu, dok je Mirjana Matijević Sokol
sklonija taj pojam tumaĉiti kao zajednicu vjernika (moţda ĉak kao biskupiju), pa je stoga piše velikim poĉetnim
slovom.
381
Usporedi JAKŠIĆ, N., 2009b., 38.

142
(PRIDRAGA VI)]. Ĉini se tako da su na nekim manje stradalim lokalitetima liturgijske
instalacije crkava samo dijelom obnavljane, tj. onoliko koliko je bilo nuţno, dok su na drugim
mjestima, koja su oĉito više postradala, crkve najvjerojatnije u potpunosti rekonstruirane i
nanovo opremljene kamenim namještajem. Zbog svega navedenog, veliku usitnjenost
kamenih reljefa koje je izradila Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira, ne bi trebalo
tumaĉiti samo kao posljedicu ratnih zbivanja iz kasnijih povijesnih razdoblja, ponajprije
turskih osvajanja, jer se u ovom sluĉaju kao presudniji uzrok ĉine pretpostavljena ratna
pustošenja s kraja treće ĉetvrtine 9. stoljeća, dakle dogaĊaji koji su uslijedili nedugo nakon
nastanka samih reljefa.

143
144
 7. KLESARSKE RADIONICE IZ VREMENA
KNEZA BRANIMIRA

7.1. Kratki povijesni uvod

Kako je u svojoj ''Mletaĉkoj kronici'' (Chronicum Venetum) nastaloj oko godine 1000.
zapisao Ivan Đakon, tajnik mletaĉkog duţda Petra II. Orseola, na hrvatsko je vladarsko
prijestolje 879. godine, nakon što je ubio svog prethodnika Zdeslava, došao knez Branimir
(879.-892.).382 O vladavini navedenoga hrvatskog kneza u našoj se historiografiji uistinu
mnogo pisalo,383 a razlog tome ponajprije leţi u ĉinjenici da je za njim ostao velik broj
povijesnih svjedoĉanstava. Tako se njegovo ime u cijelosti ili u fragmentarnom obliku
saĉuvalo na šest epigrafiĉkih natpisa s podruĉja ranosrednjovjekovne hrvatske kneţevine, 384
on i njegova supruga Maruša (Mariosa) dali su se zapisati na marginama tzv. Ĉedadskog
evanĊelijara, najvjerojatnije prilikom osobnog hodoĉasniĉkog posjeta Akvileji oko 880.
godine,385 a saĉuvalo se i ukupno sedam pisama koja su pape Ivan VIII. (872.-882.) i Stjepan

382
Izvorni tekst glasi: ''His diebus quidam Sclavus nomine Brenamir interfecto Sedesc(l)avo ipsius ducatum
usurpavit'', što bi u prijevodu znaĉilo: ''Ovih je dana neki Slaven po imenu Branimir, ubivši Zdeslava, prisvojio
njegovu kneţevinu''. Vidi DOCUMENTA, 1877., 374. Usporedi takoĊer KLAIĆ, N., 1975., 250, bilj. 94;
MATIJEVIĆ SOKOL, M., 2002., 30; MATIJEVIĆ SOKOL, M. - SOKOL, V., 2005., 62.
383
Kraći osvrt na osnovna tumaĉenja o knezu Branimiru i njegovu vremenu u istaknutijim sintezama
srednjovjekovne hrvatske povijesti vidi u: PEŠORDA, Z. - RAVANĈIĆ, G., 2002.
384
Pet dotad poznatih epigrafiĉkih spomenika s imenom kneza Branimira obradila je na jednom mjestu Mirjana
Matijević Sokol, i to u dva navrata. MATIJEVIĆ SOKOL, M., 2002., 31-39; MATIJEVIĆ SOKOL, M. -
SOKOL, V., 2005., 63-74. Inaĉe, prije navedene autorice, temeljitu analizu ĉetiriju tada poznatih natpisa kneza
Branimira (Muć Gornji, Nin, Šopot, Ţdrapanj) napravio je Ţeljko Rapanić 1981. godine (RAPANIĆ, Ţ., 1981.),
Mate Zekan im je 1993. pridodao i spomen kneza Branimira na trabeaciji oltarne ograde iz Otresa kraj Bribira
(ZEKAN, M., 1993.), a recentno je i Nikola Jakšić Branimirovo ime prepoznao u posvetnom natpisu uklesanom
na okviru vrata crkve sv. Martina u Lepurima kod Benkovca (LEPURI VI, 85), ĉime se broj epigrafiĉkih
spomenika koji spominju navedenoga hrvatskog kneza popeo na šest. JAKŠIĆ, N., 2012.
385
Ime kneza Branimira zapisano je na fol. 102v kao Brannimero comiti, a njegova ţena Maruša navedena je kao
Mariosa cometissa. RASPRAVE, 2000., 291; ANĈIĆ, M., 2001., 79; MATIJEVIĆ SOKOL, M., 2002., 31;

145
V. (VI.) (885.-891.) uputili samom Branimiru, zatim ninskom (hrvatskom), a kasnije i
splitskom (nad)biskupu Teodoziju,386 te kleru u hrvatskoj kneţevini i susjednim joj
dalmatinskim gradovima.387
Vrijeme Branimirove vladavine znaĉajno je iz razloga što se hrvatska kneţevina upravo
tada i formalno oslobodila franaĉkog vrhovništva, te je postala zaokruţena i zasebna politiĉka
tvorba, pa se time otvorio i put njezina samostalnijeg razvoja. S druge strane, sam Branimirov
dolazak na hrvatsko prijestolje prilikom ĉega je svrgnuo bizantskog štićenika Zdeslava, te
ĉinjenica da su se pristankom samoga cara Bazilija I. (867.-886.) gradovi Bizantske Dalmacije
obavezali porez koji su dotad plaćali bizantskom strategu ubuduće plaćati hrvatskom knezu,
ali i vladarima ostalih istoĉnojadranskih sklavinija, govore u prilog zakljuĉku da je rijeĉ o
kraju stvarne i djelotvorne politiĉke nazoĉnosti Bizanta na tom prostoru.388 Osim toga,
slabljenje utjecaja dviju nekad moćnih politiĉkih tvorbi (Franaĉka i Bizant), ĉiji su se interesi
dotad isprepletali i na podruĉju ranosrednjovjekovne hrvatske drţave, rezultiralo je time da se
Branimir okrenuo prema novom politiĉkom savezniku – rimskom papi, od kojega je dobio
punu podršku, pa ĉak i onda kada se protivno crkvenim zakonima njegov, tj. ninski biskup
proglasio i splitskim tj. salonitanskim (nad)biskupom, a iz ĉega se jasno zrcali i pokušaj
hrvatskoga vladara da u svoju politiĉku tvorbu, tj. u tkivo hrvatskoga ranosrednjovjekovnog
društva, inkorporira i dalmatinske gradove koji su dotad priznavali vrhovnu vlast istoĉnog
cara.389
Neosporni politiĉki uspjesi hrvatske kneţevine pod Branimirovim vodstvom te
smirivanje ukupnih društvenih prilika rezultirali su probuĊenom aktivnošću Crkve i

MATIJEVIĆ SOKOL, M. - SOKOL, V., 2005., 63. U pokušaju da što toĉnije odredi vrijeme kada je
novoizabrani ninski biskup Teodozije otišao na posvetu kod akvilejskog nadbiskupa i metropolita Walberta
(Walperta), Lujo Margetić je, temeljem rekonstrukcije povijesnih zbivanja, došao do zakljuĉka da se to
najvjerojatnije dogodilo odmah nakon 879. godine, te da je Teodozije na put u Akvileju krenuo u okviru
Branimirova i Marušina hodoĉašća u Furlaniju, pa je taj pohod smjestio u 880. godinu. MARGETIĆ, L., 1990.,
29.
386
O vremenu osnivanja Ninske biskupije kojoj je na ĉelu bio episcopus Croatorum, i problematici vezanoj za
nju, vidi detaljnije u: KLAIĆ, N., 1975., 232-239; BUDAK, N. - RAUKAR, T., 2006., 68-72.
387
MATIJEVIĆ SOKOL, M. - ZEKAN, M., 1990.; MATIJEVIĆ SOKOL, M., 2002., 23-29; MATIJEVIĆ
SOKOL, M. - SOKOL, V., 2005., 35-61.
388
O tome vidi više u: ANĈIĆ, M., 1998.
389
Usporedi ANĈIĆ, M., 2002.

146
pojaĉanim graditeljskim i umjetniĉkim poletom na njezinu teritoriju, pa je Neven Budak s
pravom ustvrdio da bi se navedene pojave mogle okarakterizirati i kao svojevrsna kulturna
renesansa na hrvatskom prostoru.390 I zaista, veliki broj obnovljenih ranokršćanskih crkava,
ali i nezanemariv broj novopodignutih sakralnih graĊevina koje predstavljaju hrvatsku
posebnost unutar korpusa europske arhitekture ranoga srednjeg vijeka, a koje je Ivo Petricioli
nazvao ''starohrvatskim crkvama s oblim kontraforima'', 391 kao i dosad raspoznati opus ĉak
dviju klesarskih radionica koje su posve sigurno djelovale u Branimirovo vrijeme, 392 samo
potvrĊuju gore izneseno mišljenje. Štoviše, u tom je kontekstu vrlo zanimljiva i u ovom radu
već spominjana molba, ili bolje reći preporuka, koju je papa Stjepan V. (VI.) iznio u svom
pismu upućenom tadašnjem splitskom, a ujedno i ninskom biskupu Teodoziju kojega moli da
se ''sve crkve koje su barbarskim bijesom razorene obnove, i to tako da se ne dogodi da
prilikom obnove novih crkava budu zaboravljene one stare''. Bez obzira na svu problematiku
dosadašnjeg tumaĉenja i razumijevanja te reĉenice u našoj historiografiji, 393 neosporna je
ĉinjenica da kameni reljefi, te bolje ili gore saĉuvani ostaci sakralne arhitekture iz tog
vremena potvrĊuju da papina molba u svakom sluĉaju nije ostala neuslišana. Osim toga, ĉak
pet crkava s teritorija ranosrednjovjekovne hrvatske drţave koje su u vrijeme Branimirove
vladavine bile opremljene novim liturgijskim instalacijama (Muć Gornji, Otres kod Bribira,
Gradac kod Drniša, Rapovine kod Livna i Bioviĉino Selo kod Knina) imale su kao sveca
zaštitnika, ili barem kao jednog od suzaštitnika, sv. Petra, pa Nikola Jakšić drţi da je
uĉestalije štovanje apostolskog prvaka i prvoga rimskog biskupa u tadašnjoj Hrvatskoj jednim
dijelom zasigurno bilo uzrokovano i politiĉkim zaokretom njezina vladara prema papi i
Rimu.394 Kako god bilo, moţe se sa sigurnošću ustvrditi da je Kneţevina Hrvatska u vrijeme
vladavine kneza Branimira doţivjela puni procvat graditeljsko-umjetniĉke djelatnosti, a on se
ostvario kao rezultat zajedniĉkih nastojanja i sinkroniziranog djelovanja pripadnika hrvatske

390
BUDAK, N., 1994., 28; BUDAK, N. - RAUKAR, T., 2006., 118-119.
391
PETRICIOLI, I., 1984.
392
JAKŠIĆ, N., 2000d., 208-213; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 48-53; JAKŠIĆ, N.,
2002.
393
Vidi tekst pod podnaslovom Stanje graĊe i povijesni razlozi u poglavlju Klesarska radionica iz vremena
kneza Trpimira.
394
O tome vidi detaljnije u: JAKŠIĆ, N., 2009a., 64-69.

147
vladarske elite i crkvene hijerarhije s jedne, te arhitekata, graditelja i klesara kao neposrednih
izvršitelja njihovih zamisli na terenu s druge strane.

148
 7.2. DVORSKA KLESARSKA RADIONICA IZ
VREMENA KNEZA BRANIMIRA

7.2.1. Historijat istraţivanja

Prvi temelji povezivanju srodnih predromaniĉkih reljefa koji su kasnije prepoznati kao
radovi jedne klesarske radionice imenovane gore navedenim nazivom postavljeni su 1980.
godine. Tada je, naime, Ivo Petricioli objavio ĉlanak u kome je dijelove oltarne ograde iz
crkve Svetoga Spasa na vrelu Cetine (Stara Vrlika, tj. današnje selo Cetina) usporedio s
ostacima liturgijskih instalacija koji su pronaĊeni u Šopotu kod Benkovca i Ţdrapnju kraj
Skradina. Budući da je na reljefima s oba spomenuta lokaliteta bilo uklesano i ime hrvatskoga
kneza Branimira (879.-892.), od kojih su posebno ĉuveni dijelovi posvetnog natpisa sa
šopotske trabeacije BRANIMERO COM... (T. XXXVIII, 1; ŠOPOT, 1.1) te DVX
CRVATORV(m) COGIT[avit] (T. XXXVI, 1; ŠOPOT, 1.3), Petricioli je i ostatke oltarne
ograde iz crkve u Cetini datirao u vrijeme Branimirove vladavine, a time je ujedno odredio i
vrijeme podizanja same graĊevine.395 Istu je komparativnu metodu autor primijenio i na
skromne ostatke arhitekture i skulpture s lokaliteta Bukorovića podvornica u Biskupiji kod
Knina, zakljuĉivši da ostaci tzv. ''ĉetvrte crkve u Biskupiji'' zbog prisutnosti kontrafora
pripadaju istoj grupi sakralnih graĊevina s teritorija ranosrednjovjekovne hrvatske drţave u
koju spadaju crkva Svetog Spasa i još tri njoj srodne crkve (Lopuška glavica i Stupovi u
Biskupiji, biogradska katedrala), dok ''skromni ostaci crkvenog namještaja, zapravo dva
fragmenta arhitrava upućuju na Branimirovo vrijeme, toĉnije na ulomke iz Šopota, Ţdrapnja i
Sv. Spasa''.396
Te je godine (1980.) primjenom iste metode rada do gotovo identiĉnih zakljuĉaka došao
i Nikola Jakšić. On je tako u ĉlanku objavljenom u Fiskovićevu zborniku u morfološki
jedinstvenu cjelinu grupirao ostatke triju zabata s lokaliteta Crkvina u Biskupiji kod Knina (T.
XXXVI, 4-6), da bi onda ukazao i na njihovu neospornu sliĉnost sa šopotskim zabatom na

395
PETRICIOLI, I., 1980., 114-115.
396
PETRICIOLI, I., 1980., 115-116.

149
kome se saĉuvao dio natpisa PRO REM[edio] (T. XXXVI, 2; ŠOPOT, 1.4). Budući da je taj
reljef pripadao istoj oltarnoj ogradi kao i drugi šopotski zabat s natpisom DVX
CRVATORVM COGIT[avit] te arhitrav s natpisom BRANIMERO COM..., navedenu
skupinu zabatâ s Crkvine u Biskupiji Jakšić je datirao vremenom vladavine kneza
Branimira.397 Nadalje, isti je autor u svojoj magistarskoj radnji, obranjenoj takoĊer 1980.
godine u Zagrebu, ĉitavo jedno potpoglavlje posvetio tzv. ''kninsko-benkovaĉkoj grupi zabata
naivnih likovnih svojstava'', a u nju je ubrojio dva već spomenuta zabata iz Šopota (T.
XXXVI, 1-2; ŠOPOT, 1.3-1.4), zatim tri iz Biskupije - Crkvina (T. XXXVI, 4-6), po jedan iz
Ţdrapnja [T. XXXVI, 3; ŢDRAPANJ (PIRAMATOVCI), 2.3], Cetine (T. XXXVII, 2) i
Biskupije - Bukorovića podvornica (T. XXXVII, 3), te jedan kome mjesto nalaza nije
poznato,398 a zna se da potjeĉe iz zbirke splitskog društva ''Bihać'' (T. XXXVII, 5). 399 Iako je
tom prigodom, temeljem analize naĉina oblikovanja kuka na obodima i kriţeva u središnjim
poljima zabatâ, uoĉio stanovite meĊusobne razlike izmeĊu pojedinih primjeraka ''kninsko-
benkovaĉke grupe zabata'', ipak je drţao da zbog mnoštva zajedniĉkih elemenata (plastiĉno
rebro na obodu luka, istokraĉni kriţ, identiĉno izvedene ptice) svi oni pripadaju produkciji
jedne klesarske radionice, mada je ostavio i mogućnost da su u pitanju i radovi dvaju majstora
ili radionica ''sa veoma sliĉnim likovnim izrazom i shvaćanjem''. MeĊutim, ĉinjenica da se na
dvama šopotskim zabatima koji su sasvim sigurno pripadali istoj trabeaciji oltarne ograde
mogu uoĉiti stanovite izvedbene razlike, nedvojbeno svjedoĉi da se radi samo o razliĉitim
majstorima unutar iste klesarske produkcije, a ne o dvama meĊusobno neovisnim majstorima
ili klesarskim radionicama, a takvo će mišljenje u svojim kasnijim radovima, i to bez
prisutnosti ikakvih dvojbi, zastupati i sam Jakšić.400
Dakle, ono što je u spomenutim radovima Petriciolija i Jakšića bilo izneseno tek kao
mogućnost povezivanja srodnih zabata i arhitrava s razliĉitih dalmatinskih lokaliteta, a koji su

397
JAKŠIĆ, N., 1980b., 103, 107, T. IV, 9-11.
398
Doduše, iako je u dosadašnjoj literaturi bilo navoĊeno da mjesto pronalaska tog ulomka nije poznato, te se tek
nagaĊalo da izvorno moţda potjeĉe iz Splita [katedrala (?)] (BURIĆ, T., 1995., 102, 108-109, sl. 14), ili s nekoga
nepoznatog lokaliteta ''iz priobalja izmeĊu Trogira i Omiša'' (JAKŠIĆ, N., 1995a., 143), recentno je Ante Piteša
iznio podatak da je navedeni zabat pronaĊen u istoĉnom zidu sakristije splitske katedrale, ali tom prilikom,
naţalost, nije naveo izvor na temelju kojega je do njega došao. PITEŠA, A., 2012., 93.
399
JAKŠIĆ, N., 1980a., 28-33, 90-95, kat. br. 15-23.
400
JAKŠIĆ, N., 1995a., 142.

150
pouzdano datirani vremenom Branimirove vladavine, potonje će navedeni autor kasnije
uvjerljivo prepoznati kao djela jedinstvene klesarske radionice.401 Njezin će opus sukcesivno
nadopunjavati i ostalim dijelovima liturgijskih instalacija tipiĉnim za tu produkciju (npr.
pluteji i pilastri), a prilikom ĉega će mu kao osnovno polazište posluţiti primjerci s onih
lokaliteta s kojih potjeĉu fragmenti oltarnih trabeacija koji su već ranije povezani u
kompaktnu likovno-morfološku cjelinu, mada će temeljem daljnjih otkrića, te publiciranjem i
analizom novog materijala, djelovanje te klesarske radionice tijekom vremena biti prepoznato
i na ĉitavom nizu novih lokaliteta.402 Proširivanju opusa Dvorske klesarske radionice znaĉajan
je doprinos dao i Tonĉi Burić koji je neke njezine pojedinaĉne reljefe prepoznao i na još
nekoliko lokaliteta u okolici Knina i Drvara. 403 Iako se zapravo radilo o izoliranim nalazima,
tj. malobrojnim primjercima koje nije bilo moguće usporedi s ostalim dijelovima liturgijskih
instalacija s tog istog lokaliteta, njegove se atribucije ipak ĉine dosta uvjerljive, mada je
Burićev isuviše formalan pristup njihovoj obradi, koji je bio zasnovan iskljuĉivo na analizi
motivâ, Nikola Jakšić s pravom kritizirao, pa je i njegove rezultate uzimao s odreĊenom
dozom rezerve.404
Nadalje, drţeći da naivna svojstva svih raspravljanih reljefa koji se mogu uţe datirati u
deveto desetljeće 9. stoljeća zrcale i aktualne politiĉke prilike povezane s Branimirovim
nastojanjem da za svoju kneţevinu ostvari što je moguće viši stupanj samostalnosti i od
Franaĉke i od Bizanta, a koje se ogledaju i u napetim odnosima izmeĊu tadašnje Hrvatske i
dalmatinskih gradova, Jakšić je zakljuĉio da je spomenuta ''klesarska, a valjda i graditeljska
druţina'' bila okupljena oko ninskoga, tj. hrvatskog biskupa ili, pak, vladarskoga dvora, pa ju
je zbog toga i nazvao Dvorskom klesarskom radionicom. MeĊutim, za razliku od Jakšića koji
je djelovanje te klesarske produkcije samo povezao s hrvatskom vladarskom elitom ili
vladarskim dvorom,405 Tonĉi Burić nastojao ju je locirati u Split,406 dok je Miljenko Jurković

401
JAKŠIĆ, N., 1986., 77-98; ISTI, 1995a.
402
Osim u dvama radovima koji su navedeni u prethodnoj bilješci isti je autor o reljefima te klesarske radionice
pisao u sljedećim tekstovima: JAKŠIĆ, N., 1997a., 44-45, fig. 3; ISTI, 1997c., 25; ISTI, 2000d., 212-213;
DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 52-53; JAKŠIĆ, N., 2001., 196-197; ISTI, 2002b., 112-
113, T. I-II; ISTI, 2006a., 24; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 22.
403
BURIĆ, T., 1995., 95 i dalje.
404
Vidi JAKŠIĆ, N., 2002b., 112; ISTI, 2009b., 30-31.
405
JAKŠIĆ, N., 1986., 94-95; ISTI, 1995a., 148-149.

151
još prije njega iznio pretpostavku da je njezino sjedište zacijelo bilo u Kninu. 407 O tome da je
Jakšić posve u pravu kada, suprotno nastojanjima Jurkovića i Burića, niti ne pokušava locirati
''sjedište'' djelovanja naših klesara nije potrebno posebno objašnjavati, već je dovoljno reći da
je logika kamenoklesarskog posla nametala potrebu stalnoga seljenja majstora s lokaliteta na
lokalitet, pa je i traţenje njihove ''stalne'' lokacije boravka posve bezrazloţno. Opravdanost
naziva koji je Jakšić dodijelio raspravljanoj klesarskoj radionici potvrĊuje i ĉinjenica da je na
posvetnim natpisima s ĉak triju trabeacija oltarnih ograda s razliĉitih lokaliteta dvaput bilo
uklesano Branimirovo ime (Šopot, Ţdrapanj), a dvaput ime visokih velikodostojnika njegove
drţave, toĉnije ime ţupana Gostihe (lat. Gastica) na arhitravu iz crkve Sv. Spasa u Cetini (T.
XXXVIII, 4),408 te ime ţupana Prištine (lat. Pristina) na arhitravu iz Ţdrapnja kod Skradina
[T. XXXVIII, 2; ŢDRAPANJ (PIRAMATOVCI), 2.2]. 409 Nadalje, ta je klesarska produkcija,
prema vrlo uvjerljivom mišljenju navedenog autora, trebala popuniti prazninu nastalu
trenutnom nemogućnošću angaţiranja vještijih majstora poniklih u gradskim sredinama, jer je
zbog tadašnjeg prekida meĊusobnih odnosa izmeĊu hrvatske i dalmatinske crkve u potpunosti
bila otklonjena i mogućnost da na teritoriju Branimirove kneţevine djeluju kvalitetni klesari
koji su odgajani i obuĉavani na stoljetnoj tradiciji obrade i klesanja kamena u
istoĉnojadranskim urbanim središtima.410 MeĊutim, već u svojim prvim radovima posvećenim
Dvorskoj klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira Jakšić je kao svojevrsnu posebnost
izdvojio i dva vrlo vaţna i, u odnosu na produkte navedene klesarske produkcije, mnogo
406
BURIĆ, T., 1995., 108.
407
JURKOVIĆ, M., 1992a., 33.
408
Ime ţupana koji je spomenut u posvetnom natpisu s arhitrava iz crkve Sv. Spasa u Cetini donosim prema
argumentiranom prijedlogu njegova ĉitanja od strane Vedrane Delonga, za kojeg se već ranije zalagala i Vesna
Jakić-Cestarić, jer je uĉestalo rabljena varijanta njegova imena Gastica, koja je inaĉe uklesana na natpisu,
zapravo latinizirana grafiĉka interpretacija izvornoga hrvatskog fonološkog predloška – Gostiha. Vidi
DELONGA, V., 1995a., 122-125. Ipak, nedavno je Nikola Jakšić s oprezom spomenuo i mogućnost da je
navedeno ime izvorno glasilo Gostiša. JAKŠIĆ, N., 2009b., 31.
409
Ime ţupana Prištine spominje se, osim na arhitravu iz Ţdrapnja, i u darovnici kneza Muncimira iz 892. godine
gdje je oznaĉen kao maĉonoša (Pristina, macherario zuppano / Prisna, maccerarii zuppano), a na tu je ĉinjenicu
prvi upozorio Miho Barada. BARADA, M., 1937., 76. Usporedi još: CODEX, 1967., 24; JAKŠIĆ, N., 1986., 83-
84; ISTI, 1995a., 144. Iz toga se moţe zakljuĉiti da je Priština najvjerojatnije bio ţupan Bribirske ţupanije u
vrijeme vladavine dvojice hrvatskih knezova – Branimira i Muncimira.
410
Usporedi JAKŠIĆ, N., 1986., 94-95; ISTI, 1995a., 148-149; ISTI, 2000d., 210, 212-213; DELONGA, V. -
JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 52-53.

152
kvalitetnija reljefa. Radilo se o arhitravima s uklesanim Branimirovim imenom iz Muća (T. L,
1) i Nina (T. XLIX, 2; NIN I, 6.1), 411 a upravo će mu oni kasnije posluţiti kao jezgro za
definiranje opusa jedne druge, na izvedbenoj razini puno bolje klesarske produkcije djelatne u
tom istom vremenu, kojoj će dati ime Benediktinska klesarska radionica.412 Budući da će
majstore te produkcije zbog visoke zanatske izvedbe njihovih djela proglasiti nastavljaĉima
klesarskih tradicija još iz vremena Trpimirove vladavine, pojavu njihovih klesarija na
teritoriju hrvatske kneţevine od 888. godine nadalje (datacija arhitrava iz Muća) takoĊer će
protumaĉiti kao posljedicu povijesnih okolnosti, tj. ponovnim povezivanjem Hrvatske i
Dalmacije koje je bilo vidljivo ponajprije na crkvenom planu, jer je ninski biskup Teodozije,
inaĉe Branimirov štićenik, 886. godine bio izabran za splitskog (nad)biskupa. Time su prema
Jakšićevu mišljenju prestali ''razlozi opstojanju dvorske radionice uz ambicioznog vladara'',
pa se ona ''ili gasi ili pak preuzima narudţbe u udaljenim središtima u Livanjskom i
Glamoĉkom polju''.413 No, najnovija će istraţivanja baciti novo svjetlo i na potonje navedene
Jakšićeve tvrdnje, jer će detaljnija analiza većeg broja reljefa s razliĉitih lokaliteta, a od kojih
su neki i relativno nedavno otkriveni, pokazati da su ĉak u nekoliko sluĉajeva obje klesarske
radionice istovremeno radile na istim lokalitetima. To će ponekad dovesti do toga da će
klesari Dvorske klesarske radionice pokušati oponašati likovni repertoar svojih boljih
suvremenika, a ponekad oĉito i suradnika, a tu nam pojavu ponajbolje predoĉava jedan
arhitrav iz Lepura kod Benkovca (T. XXXIX, 8; LEPURI III, 52), te dva ulomka pluteja iz
Rapovina kod Livna (T. XLIII, 2-3). Naime, na tim je primjercima jasno uoĉljivo da je
prilikom njihova ukrašavanja korišten likovni repertoar tipiĉan za Benediktinsku klesarsku
radionicu iz vremena kneza Branimira, te samo niska kvaliteta tih djela, tj. krajnje rustiĉan
naĉin izvedbe, svjedoĉi da se ipak radi o klesarijama majstora Dvorske klesarske radionice.
Radovi Dvorske klesarske radionice u poĉetku su bili prepoznati samo na sedam
lokaliteta u Dalmaciji, a to su bili Šopot kod Benkovca, Ţdrapanj (Piramatovci) kraj Skradina,
Plavno kod Knina, Cetina kraj Vrlike, Crkvina i Bukorovića podvornica u Biskupiji kod
Knina, te neko nepoznato nalazište najvjerojatnije u okolici Solina, a njima su još pridodani i
udaljeniji lokaliteti u Glamoĉkom i Livanjskom polju (Rapovine kod Livna, Vrba u

411
JAKŠIĆ, N., 1986., 95-96; ISTI, 1995a., 149; ISTI, 1997a., 45-46, fig. 3.
412
Pod tim nazivom navedena je klesarska radionica prvi put definirana i obraĊena u: JAKŠIĆ, N., 2000d., 208-
212.
413
JAKŠIĆ, N., 1997c., 25.

153
Glamoĉkom polju), dakle na podruĉju zapadne Bosne. 414 Kasnije je broj mjesta na kojima su
prepoznata njezina djela još znatnije povećan, tako da danas treba još navesti i Lepure kod
Benkovca, Pridragu kraj Novigrada, zatim Biograd i Nin, lokalitet Sv. Trojica u Biskupiji kod
Knina, Korlat i Kulu Atlagić kraj Benkovca, PaĊene, Bioviĉino Selo i Oton kod Knina, sam
grad Knin, te poloţaje Spasovina i Šopića groblje kod Drvara. Doduše, na dosta tih lokaliteta
pronaĊen je vrlo mali broj reljefa, pa samim time na nekima od njih nije ni bilo moguće
sagledati sve dijelove liturgijskih instalacija u svoj njihovoj ukupnosti, a time je i mogućnost
pouzdanog atribuiranja tih fragmenata bilo kojoj klesarskoj produkciji, pa tako i Dvorskoj
klesarskoj radionici, znatno smanjena.415 Nadalje, ako se ta djela s uvijek nuţnim oprezom i
prepoznaju kao radovi Dvorske klesarske radionice, mali broj pronaĊenih ulomaka na
pojedinom lokalitetu nameće pomisao da su na njega moţda dospjeli i naknadno s nekog
poloţaja u bliţoj okolici, pa bi to ujedno i znaĉilo da je broj mjesta na kojima je navedena
radionica bila angaţirana u svakom sluĉaju nešto manji. Ipak, kako god bilo, ĉinjenica da su
njezini radovi, s većom ili manjom sigurnošću, zasad evidentirani na više od dvadeset
lokaliteta svjedoĉi da je rijeĉ o najrasprostranjenijoj i najaktivnijoj klesarskoj radionici koja je

414
Usporedi JAKŠIĆ, N., 1986., 84-85; ISTI, 1995a., passim; ISTI, 1997c., 25.
415
Na tu ĉinjenicu posebno je upozorio Nikola Jakšić koji je po pitanju proširivanja opusa Dvorske klesarske
radionice bio dosta oprezan, pogotovo ako su novoatribuirani ulomci pripadali iskljuĉivo plutejima ili pilastrima
oltarne ograde. Naime, on je napisao da ostaje otvoreno pitanje je li baš svaki plutej ĉija je površina ukrašena
nepovezanim troprutim kruţnicama proizvod jedne, uvijek iste klesarske radionice kako je to bio predloţio
Tonĉi Burić (BURIĆ, T., 1995., 95 i dalje), te je smatrao da iskljuĉivo analiza motivike, i to samo s jednog ili
najviše dva sastavna elementa oltarne ograde, ne moţe biti dovoljna za pouzdanu atribuciju pojedinih reljefa
raspravljanoj klesarskoj produkciji, te za zakljuĉivanje da je ona djelovala i na lokalitetu na kojem su ti reljefi
pronaĊeni. Prema njegovu mišljenu, više od naĉina oblikovanja pluteja i pilastara, majstore raspravljane
klesarske produkcije ''odaje njihov pristup klesanju trabeacije oltarnih ograda sa zakrţljalim, ali reljefno
istaknutim kimatijem poviše natpisnog polja, zatim s karakteristiĉnim, samo ovim klesarima svojstvenim kukama
na obodima, te s vrlo naivno klesanim golubicama i nevještim pletenicama u zabatima''. Kako na pojedinim
lokalitetima (Drvar-Spasovina, Drvar-Šopića groblje, Bioviĉino Selo, Knin, Oton) ulomci arhitravâ i zabatâ nisu
pronaĊeni, Jakšić je drţao da neki fragmenti pluteja i pilastara s tih lokaliteta moţda i jesu klesarije Branimirovih
dvorskih klesara, ali da je sasvim sigurno da neki to i nisu. Usporedi JAKŠIĆ, N., 2009b., 30-31. Ipak, zbog vrlo
niske razine kvalitete klesarske obrade tih reljefa, te korištenja likovnog repertoara koji je tipiĉan za Dvorsku
klesarsku radionicu, smatram da je Jakšić u ovom pogledu bio previše oprezan, te da se gotovo sve Burićeve
atribucije navedenoj klesarskoj produkciji (osim jednog ulomka pluteja iz Karina) mogu prihvatiti.

154
djelovala na teritoriju ranosrednjovjekovne hrvatske kneţevine tijekom ĉitava 9. stoljeća. 416
Naime, ako temeljem svega navedenoga ustvrdimo da se broj izvornih lokaliteta na kojima je
ona bila uposlena kreće izmeĊu petnaest i dvadeset, te ako logiĉno pretpostavimo da je na
jednom zadatku djelovala unutar jedne godine, dolazimo do zakljuĉka da, u sluĉaju njezina
kontinuiranog angaţmana, broj lokaliteta otprilike ocrtava i vremensko trajanje njezine
djelatnosti, što je dakle period od otprilike dvadesetak godina, a teško da je mnogo duţe od
toga uopće i mogla djelovati jedna organizirana i kompaktna klesarska radionica.
Veliki dio svojih radova Dvorska klesarska radionica ostvarila je i na podruĉju izmeĊu
rijekâ Zrmanje i Krke, pa su tako njezine klesarije dosad prepoznate u sljedećim gradovima i
selima: Šopot, Korlat, Kula Atlagić, Lepuri, Pridraga, Biograd, Nin, Ţdrapanj, Plavno,
PaĊene, Bioviĉino Selo i Oton. MeĊutim, djela navedene klesarske produkcije iz tih mjesta
mogu se u potpunosti razumjeti jedino ako se sagledaju u kontekstu njezina cjelokupna opusa,
pa će metodom komparativne analize u nastavku biti obraĊeni i svi ostali reljefi koji se mogu
uvrstiti u tu vrlo specifiĉnu likovno-morfološku skupinu predromaniĉkih spomenika, a koji su
u velikom broju pronaĊeni i na teritoriju juţnije od rijeke Krke, a manjim dijelom i na
podruĉju iza planine Dinare, u okolici Drvara, Glamoĉa i Livna, dakle na teritoriju današnje
Bosne i Hercegovine.

7.2.2. Likovno-morfološke i ikonografske karakteristike

Nevještost klesara Dvorske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira

prvenstveno se ogleda u krajnje rustiĉnoj klesarskoj maniri i naivnoj izvedbi likovnih motiva

416
Doduše, neke radove koji ponajprije svojim likovnim repertoarom, a donekle i sliĉnim naĉinom izvedbe
nalikuju djelima Dvorske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira Nikola Jakšić je prepoznao u Splitu
(Sv. Trojica) i Zadru (Sv. Marija benediktinki), ali ih nije atribuirao navedenoj klesarskoj produkciji nego je tek
ustvrdio da ti primjerci ''svjedoĉe da su i u gradskoj mediteranskoj sredini ponekad usvajani modeli inaĉe
znatnije nazoĉni u ruralnim središtima, najvjerojatnije stoga što bijahu manje skupocjeni''. JAKŠIĆ, N. - HILJE,
E., 2008., 22. Ipak, dok njegov zakljuĉak u potpunosti stoji za plutej iz zadarske crkve sv. Marije (T. XLI, 9),
splitski ulomci arkade ciborija (XLV, 3) koji se povezuju sa šesterolisnom crkvom sv. Trojice, uistinu pokazuju
karakteristike navedene klesarske radionice, a veliko je pitanje da li oni izvorno i potjeĉu iz poljudskog
šesterolista ili moţda s nekog drugog lokaliteta u okolici grada.

155
koji su prisutni na njezinim reljefima, jer se zapravo radi o vrlo specifiĉnom naĉinu klesarske
interpretacije ustaljene predromaniĉke motivike budući da su njezini majstori standardne i
sloţene geometrijske uzore, inaĉe općenito karakteristiĉne za predromaniku kao stilsko
razdoblje, sveli tek na pojednostavljene i blijede imitacije tih istih motiva. Tako, primjerice,
na plutejima te klesarske produkcije u pravilu nisu prisutne troprute uĉvorene kruţnice
povezane u beskonaĉne troprute prepletene sustave, već se radi o nizanju nepovezanih
medaljona koje tek dijagonalno sijeku ravne troprute trake u pokušaju oponašanja uobiĉajenih
i sloţenijih predromaniĉkih spletova.417 Doduše, postoji i manji broj primjeraka, poput nekih
pluteja iz Pridrage, Lepura i s Crkvine u Biskupiji, gdje su se naši majstori okušali i u
dosljednijem oponašanju sloţenih geometrijskih sustava, ali je rezultat tih pokušaja bio
dvojak: u sluĉaju dvaju pluteja iz Lepura (XLII, 3; LEPURI III, 34, 37), te jednog iz Biskupije
(XLII, 4) bili su relativno uspješni, dok je dekoracija dvaju pridraških primjeraka (XLII, 1-2;
PRIDRAGA VI, 45-46) zbog gusto izvedenih prepleta dovela do toga da se izvorno
zamišljeni motivi jedva razaznaju te da na gledatelja ostavljaju dojam krajnje kaotiĉnog
preplitanja ravnih i zaobljenih troprutih traka koje su meĊusobno povezane neproporcionalno
velikim i neuobiĉajeno izduţenim ĉvorovima.418
Moguće je još navesti ĉitav niz izvedbenih detalja koji potvrĊuju izneseni stav o niskoj
zanatskoj razini i neinventivnosti majstorâ Dvorske klesarske radionice, ali ću još navesti
samo neke. Tako se, na primjer, standardna gusta, tropruta i valovita pletenica u izvedbi tih
klesara pretvara u rastegnut i krajnje anemiĉan preplet dviju traka, motiv kimationa reducira
se u sitne nizove listića ispod istaknute neprofilirane letva koja odvaja niz kuka od natpisnog
polja, dok su kriţevi i golubice kao dominantni motivi unutar središnjih poljâ zabatâ toliko
grubo i shematizirano isklesani da se prije nalikuju na djeĉje crteţe nego na radove ozbiljnih
klesara.419

417
Usporedi JAKŠIĆ, N., 1986., 78-79; ISTI, 1995a., 141; ISTI, 1997c., 25; ISTI, 2000d., 212; DELONGA, V. -
JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 52.
418
Navedene pluteje iz Pridrage tek je nedavno Dvorskoj klesarskoj radionici pripisao Nikola Jakšić koji ih je
tom prilikom i znatnije upotpunio novim ulomcima. JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 119-122, kat. br. 033-034.
Temeljem njegove atribucije bilo je moguće kao djela navedene klesarske radionice prepoznati i primjerke iz
Biskupije i Lepura. Lepurski pluteji dosad u literaturi nisu bili objavljeni, dok je fotografiju pluteja s Crkvine u
Biskupiji objavio Ţeljko Rapanić 1987. godine. RAPANIĆ, Ţ., 1987., T. XVI, sl. 2.
419
Usporedi JAKŠIĆ, N., 1997c., 25.

156
 Dakle, reljefi Dvorske klesarske radionice po svojoj kvaliteti zasigurno predstavljaju
najniţu toĉku koju je ukupna klesarska proizvodnja na teritoriju hrvatske kneţevine dosegla
tijekom 9. stoljeća, a njihovo postojanje zorno svjedoĉi kako u izvjesnom trenutku moţe doći
ne samo do zastoja, već i do nazadovanja procesa koji se u našoj struci obiĉno definira kao
''razvoj stila u kronološkom slijedu''. Naime, navedena su djela u izvedbenom smislu znatno
ispod kvalitativne razine reljefâ Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira koji su im
prethodili, ili pak djela Benediktinske klesarske radionice koja su nastala istovremeno s njima.
No, upravo zbog loše kvalitete reljefâ Dvorske klesarske radionice iz doba kneza Branimira i
neinventivnosti njezinih majstora u odabiru dekorativnih motiva, opus te radionice bilo je
puno lakše prepoznati i definirati, pa su nam ukupna dosadašnja saznanja o njoj znatno veća
nego o bilo kojoj drugoj predromaniĉkoj klesarskoj produkciji ĉije je djelovanje prepoznato
na istoĉnoj obali Jadrana u širemu vremenskom periodu od kraja 8. do poĉetka 12. stoljeća.

7.2.2.1. Zabati i arhitravi

Trabeacije oltarnih ograda Dvorske klesarske radionice vrlo su specifiĉne i lako
prepoznatljive bez obzira na neka manja variranja u naĉinu ukrašavanja pojedinih standardnih
motiva koji su na njima prisutni. Zabati oltarnih ograda na svojim kosinama imaju izveden niz
kuka ispod kojih se nalazi zona zakrţljalog kimationa, dok je na donjem, luĉnom dijelu zabata
u većini sluĉajeva smješteno natpisno polje (T. XXXVI, 1-3, 6; T. XXXVII, 1, 4-5). Ipak,
saĉuvala se jedna stopa zabata na kojoj je uoĉljivo kako je natpis najvjerojatnije bi naknadno
radiran (T. XXXVII, 3), a postoje i zabati kod kojih luĉni pojas nije bio ispunjen natpisom,
već je bio dekoriran izduţenom dvotraĉnom troprutom pletenicom (T. XXXVI, 4) ili nizom
odvojenih troprutih kruţnica koje su dijagonalno ispresjeĉene troprutim trakama (T. XXXVI,
5). Iako naĉin izvedbe kuka na vanjskom pojasu zabatâ nije posve identiĉan na svim
primjercima, te se njihovim pozornijim promatranjem mogu raspoznati barem dvije, ako ne i
tri majstorske ruke, one su ipak u osnovnoj koncepciji vrlo sliĉne, te imaju tanke dvoprute
noţice koje se šire u dnu, dok im se nespretno oblikovane zavojnice sa sićušnim središnjim
kruţićem nalaze u vrhu.
Središnje polje zabata ispunja motiv kriţa koji ima raĉvasto definirane krajeve krakova,
a kojega sa svake strane oboĉuje po jedna golubica koja kljuca grozd ili S-voluticu. Taj glavni
motiv primjetan je na svim primjercima zabatâ na kojima se saĉuvao njihov središnji dio, što

157
ne znaĉi da pojedini detalji na razliĉitim zabatima nisu ponešto drukĉije definirani i isklesani.
Primjerice, iako većina zabatâ u središnjem polju ima isklesan grĉki kriţ (T. XXXVI, 1-3), na
primjerku s nepoznatog lokaliteta koji se ĉuva u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u
Splitu izveden je latinski tip kriţa (T. XXXVII, 5). Nadalje, oba kriţa na dvama šopotskim
zabatima ukrašena su troprutom pletenicom (T. XXXVI, 1-2; ŠOPOT, 1.3-1.4), na isti je
naĉin najvjerojatnije bio dekoriran i kriţ s jednog od triju zabata s Crkvine u Biskupiji (T.
XXXVI, 1), dok je na primjerku iz Ţdrapnja taj motiv ukrašen tek ravnim paralelnim
ţljebovima [T. XXXVI, 3; ŢDRAPANJ (PIRAMATOVCI), 2.3)], a na drugom biskupijskom
zabatu (T. XXXVI, 6), kao i na onima iz Cetine (T. XXXVII, 2) i Splita (T. XXXVII, 5),
površina središnjeg kriţa uopće nije ornamentirana. Osim toga, i naĉin ukrašavanja gotovo
identiĉno izvedenih ptica varira u nekim detaljima, pa su tako tijela većine ptica ukrašena
paralelnim kosim linijama, a samo kod ptice na jednome biskupijskom zabatu primjetan je
naĉin dekoriranja linijama koje koncentriĉno ponavljaju osnovni obris ptiĉjeg tijela (T.
XXXVI, 6). Repovi ptica, s druge strane, ponekad su ukrašeni ravnim ili kosim uţljebinama, a
ponekad i motivom ''na riblju kost''. Prostori izmeĊu gornjeg dijela okomite haste kriţa i
njegove antene na dvama je šopotskim primjercima ispunjen s po jednim motivom rozetice
(T. XXXVI, 1-2; ŠOPOT, 1.3-1.4), a na svim ostalim zabatima taj je meĊuprostor ostao
upraţnjen.
Dekoracija koja je omeĊivala središnje polje zabatâ kontinuirano se nastavljala i na
arhitravima koji su zbog toga imali trodijelnu podjelu ukrasne površine, pa im se u gornjoj
zoni nalazio niz kuka, u središnjoj zakrţljali kimation, a u donjoj, opet u većini sluĉajeva,
natpisno polje (T. XXXVIII, 1-6; T. XXXIX, 2-5). Ipak, za saĉuvani ulomak arhitrava s
lokaliteta Bukorovića podvornica u Biskupiji kod Knina moţe se tek pretpostaviti da mu je
uklesani natpis naknadno radiran (T. XXXIX, 1), dok jedan fragment arhitrava iz Korlata (T.
XXXIX, 6; KORLAT, 5), te jedan iz Kule Atlagić kod Benkovca (T. XXXIX, 7; KULA
ATLAGIĆ I, 3) natpisno polje nisu ni imali, već im je ta zona bila ukrašena rahlim
geometrijskim prepletom dvoprutih i troprutih traka. TakoĊer, potonje navedeni ulomci nisu
imali kimation nego istaknutu i neprofiliranu horizontalnu letvu umjesto njega, a isti motiv u
potpunosti nedostaje i na duţoj cjelini arhitrava iz Pridrage koji je, kao jedina iznimaka unutar
opusa raspravljane klesarske produkcije, imao samo zonu kuka i natpisnog polja (T.
XXXVIII, 6; PRIDRAGA VI, 48-49). Dvije jako dobro saĉuvane grede iz crkve Sv. Spasa u
Cetini (T. XXXVIII, 4-5) svjedoĉe da su se nizovi kuka na njima pruţali u razliĉitim

158
smjerovima, susrećući se otprilike po sredini arhitravâ, i to na naĉin da su prve kuke u
nizovima bile zavojnicama okrenute jedna prema drugoj, formirajući tako srcoliki
meĊuprostor ispunjen s po jednim malim kriţićem. Kao izniman tip arhitrava kojeg je
isklesala Dvorska klesarska radionica treba navesti već spomenuti primjerak iz Lepura (T.
XXXIX, 8; LEPURI III, 52) koji nam zorno svjedoĉi da su se njezini klesari prilikom izvedbe
tog arhitrava nastojali ugledati na naĉin na koji su te iste dijelove liturgijskih instalacija
ukrašavali majstori Benediktinske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira. Naime,
navedeni arhitrav u gornjoj zoni ima uobiĉajeni niz kuka, samo s vidljivo krupnijim i
puţolikije oblikovanim zavojnicama, središnji pojas dosta mu je širok kao da je predviĊeno da
u njemu bude uklesan natpis, a donju zonu ispunja niz tzv. perec-motiva koji su izvedeni od
iste troprute trake. Budući da je ovakav raspored dekorativnih polja arhitrava s inverznim
odnosom natpisnog polja i perec-motiva Benediktinska klesarska radionica izvela samo na
trabeaciji oltarne ograde (T. XLVIII, 2; T. L, 4; LEPURI IV, 58-61) i vijencu ciborija u
Lepurima (T. LIV, 6a-b; LEPURI IV, 62-63), nema nikakve sumnje da je na tom istom
lokalitetu Dvorska klesarska radionica djelovala u isto vrijeme, a to potvrĊuju i pronaĊeni
ulomci njezinih tipiĉnih arhitrava (T. XXXVIII, 3; LEPURI III, 49), zabata (T. XXXVII, 1;
LEPURI III, 50) i pluteja (T. XL, 5; LEPURI III, 39-41), a ne samo prethodno opisani
specifiĉni primjerak koji najvjerojatnije nikada i nije bio uklopljen u oltarnu ogradu crkve sv.
Martina u tom selu.
Natpisi sa zabata i arhitrava Dvorske klesarske radionice vrlo su znaĉajni te je o nekima
od njih već i bilo rijeĉi u uvodnom dijelu ovog poglavlja. Stoga ću samo još jednom
napomenuti da su neki od tih natpisa posebno znaĉajni budući da se na arhitravima s dvaju
razliĉitih lokaliteta spominje ime hrvatskoga kneza Branimira (Šopot, Ţdrapanj), a na dvama i
imena dvaju hrvatskih ţupana – Gostihe u Cetini i Prištine u Ţdrapnju. Kako je najveći dio tih
natpisa već obraĊen u literaturi,420 a dijelove posvetnih natpisa s lepurskih reljefa koji do sada
većinom nisu bili objavljeni navodim u katalogu (kat. br. VIII. 49-51), ne nalazim potrebnim
da se na ovom mjestu na njih posebno osvrćem, tim više što ću se na problematiku posvetnog
natpisa, kao i cjelokupnoga izvornog izgleda najvaţnijeg djela Dvorske klesarske radionice –

420
Vidi, ponajprije, DELONGA, V., 1996., pod navedenim lokalitetima na kojima je utvrĊeno djelovanje
Dvorske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira.

159
trabeacije oltarne ograde iz Šopota – još jednom detaljnije osvrnuti u nastavku ovoga
poglavlja.

7.2.2.2. Pluteji i pilastri

Pluteji i pilastri Dvorske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira, barem ako je
suditi prema dosad pronaĊenim primjercima s više lokaliteta, u većini su sluĉajeva bili
ukrašeni istom vrstom dekoracije – ortogonalno rasporeĊenim i meĊusobno nepovezanim
troprutim kruţnicama koje su bile dijagonalno ispresjeĉene ravnim troprutim trakama.
Najbolje saĉuvani primjerak takvog tipa pluteja potjeĉe iz Ţdrapnja kod Skradina [T. XL, 7;
ŢDRAPANJ (PIRAMATOVCI), 1]. Vijenac tog pluteja koji je nešto reljefnije istaknut
ukrašen je nizom meĊusobno ispresijecanih troprutih polukruţnica kojima meĊuprostore uz
donji rub vijenca ispunjaju šiljati listići. Kruţnice na glavnom polju rasporeĊene su u pet
vodoravnih redova s po šest troprutih i nepovezanih kruţnica koje dijagonalno ispresijecaju
troprute trake i to tako da se uz donji i dva boĉna ruba pretvaraju u niz perec-motiva koji su
svojim širim stranama okrenuti prema rubovima glavnog polja. Manji ulomci pluteja s
jednako dekoriranim glavnim poljem pronaĊeni su još u Biogradu (T. XL, 1; BIOGRAD III,
15.2), Ninu (T. XL, 3; NIN I, 2.1-2.6), Kašiću kod Zadra (T. XL, 2; KAŠIĆ III, 17.1-17.2),
Lepurima kod Benkovca (T. XL, 5; LEPURI III, 39-41), zatim u Plavnu (T. XL, 4; PLAVNO
V, 12.1), PaĊenima (T. XL, 6; PAĐENE, 5), Bioviĉinu Selu (T. XLI, 1-2; OSTALI
LOKALITETI, 1.1.1.-1.1.2.), u Bukorovića podvornici u Biskupiji kod Knina (T. XLI, 3), u
Cetini kod Vrlike (T. XLI, 4), Kninu (T. XLI, 5), Rapovinama kod Livna (XLI, 6-7), te na
lokalitetu Šopića groblje kod Drvara (T. XLI, 8). Razlika je vidljiva samo kod nekih
primjeraka na kojima su se saĉuvali dijelovi vijenaca, jer su oni za razliku od ţdrapanjskog
pluteja bili ispunjeni ili gustim prepletom troprute trake (Plavno, Bioviĉino Selo, Rapovine,
Drvar - Šopića groblje), ili nizom nepovezanih troprutih kruţnica ispresjeĉenih beskonaĉnom
troprutom trakom (Biograd, Knin). Manji ulomci vijenaca pluteja s tim dvama vrstama
dekoracije, uz tek neke manje varijacije, pronaĊeni su još i u Korlatu (T. XLIII, 4; KORLAT,
3), Biogradu (BIOGRAD III, 15.1), Cetini (T. XLIII, 6) i Plavnu (T. XLIII, 5; PLAVNO V,
12.2). Drugom tipu pluteja s nešto sloţenijim ukrasom glavnog polja pripadaju po dva
primjerka iz Pridrage (T. XLII, 1-2; PRIDRAGA VI, 45-46) i Lepura (T. XLII, 3; LEPURI
III, 34, 37), te jedan s Crkvine u Biskupiji (T. XLII, 4). Glavna polja svih navedenih

160
primjeraka prekrivena su vrlo gustim ornamentom koji se sastoji od niza uĉvorenih troprutih
kruţnica koje su dijagonalno isprepletene troprutim trakama. Kako je već navedeno taj naĉin
ukrašavanja nije bio uobiĉajen za radove naših klesara, a da se ipak radi o njihovim djelima
svjedoĉi nam nemiran duktus klesanja i naglašena prisutnost horror vacui, zatim brojni
izvedbeni detalji poput vrlo širokih traka, te prenaglašenih i razvuĉenih ĉvorova, ali i ukrasne
površine plutejâ koje sagledane u cjelini ostavljaju dojam izrazite kaotiĉnosti izvedenoga
geometrijskog motiva. Vijenci tih pluteja u većini su sluĉajeva bili ispunjeni gustim prepletom
troprutih traka, a samo je vijenac s biskupijskog primjerka (T. XLII, 4) bio ispunjen nizom
nepovezanih kruţnica ispresjeĉenih troprutim dijagonalama, pa upravo taj, za naše klesare
više nego uobiĉajen motiv samo dodatno potvrĊuje ispravnost atribucije ĉitave grupe tih
pluteja raspravljanoj klesarskoj produkciji.
Osim dvaju opisanih tipova koji su izrazito u većini, saĉuvao se i jedan fragment iz
Cetine koji otkriva dekoraciju pluteja koja se sastojala od gustoga dijagonalnog preplitanja
troprutih traka (T. XLIII, 1), dok dva ulomka pluteja iz Rapovina kod Livna (T. XLIII, 2-3)
svjedoĉe kako su majstori Dvorske klesarske radionice prilikom ukrašavanja njegova vijenca i
glavnog polja koristili sloţenu kompoziciju uĉvorenih kruţnica kakvu su izvodili majstori iz
Benediktinske klesarske radionice, a da se uistinu radi o djelima ''dvorskih majstora''
potvrĊuje nam vrlo nespretan naĉin klesanja i postavljanja navedene kompozicije na površinu
pluteja, te vrlo nemiran i nespretan naĉin voĊenja dlijeta po površini kamena što stoji u
izrazitoj opreci s urednim i preciznim naĉinom klesanja njihovih boljih i spretnijih
suvremenika.
Pilastri su, s druge strane, u najvećem broju sluĉajeva imali dva okomita niza od po pet
kruţnica koje su sjekle ravne troprute trake, a najbolje saĉuvani primjerak takvog tipa pilastra
pronaĊen je u Uzdolju kod Knina [najvjerojatnije potjeĉe s Crkvine u Biskupiji (T. XLIV,
1)],421 dok su manji dijelovi jednako ukrašenih pilastara još pronaĊeni u Korlatu (T. XLIII, 7;

421
Na takvu mogućnost ponajprije upućuje to što su predromaniĉki reljefi pronaĊeni u Uzdolju vrlo heterogeni i
naĉinjeni od razliĉitih vrsta kamena. Iako je ta ĉinjenica Ljubomira Gudelja, posljednjeg istraţivaĉa lokaliteta,
navela na zakljuĉak da se radi o ''najmanje ĉetiri predromaniĉke oltarne pregrade'' koje ''svjedoĉe o nizu
preinaka u interijeru crkve svetog Ivana tijekom prvih stoljeća njezina ţivota'' (GUDELJ, LJ., 2005., 57-58),
vjerojatnijim se ĉini da su svi ti ulomci na navedeni lokalitet dospjeli naknadno s Crkvine u Biskupiji, jer su oni
po svojim izvedbenim karakteristikama, ali i po upotrebi likovnog repertoara, najvećim dijelom podudarni s
razliĉitim morfološkim grupama predromaniĉke skulpture koje su do sada prepoznate na Crkvini u Biskupiji.

161
KORLAT, 4) i Kuli Atlagić kod Benkovca (T. XLIII, 8; KULA ATLAGIĆ I, 1), te kod crkve
Sv. Spasa na izvoru rijeke Cetine (T. XLIV, 2). Jedan primjerak iz Biograda imao je na
središnjem polju pilastra samo jedan stupac od sedam troprutih medaljona koji su bili
dijagonalno ispresjeĉeni jednom beskonaĉnom troprutom trakom (T. XLIV, 3; BIOGRAD III,
16), manji fragment iz Cetine svjedoĉi o ukrasu sastavljenom od nepovezanih i okomito
poredanih troprutih kruţnica koje su dijagonalno bile presjeĉene s po dvije paralelne troprute
trake, a postoje i primjerci na kojima je ĉitavo dekorativno polje bilo ispunjeno gustim
geometrijskim prepletom troprutih traka [Oton kod Knina (T. XLIV, 6; OSTALI ULOMCI, 3)
i Spasovina kod Drvara (T. XLIV, 7)]. TakoĊer, jedan fragment pilastra s Crkvine u Biskupiji
(T. XLIV, 4) svjedoĉi da je Dvorska klesarska radionica i kod ukrašavanja pilastara ponekad
koristila sloţeniju dekoraciju komponiranu od uĉvorenih kruţnica koje su presjeĉene
troprutim dijagonalama, dakle isti tip ukrasa koji je prisutan na dvama plutejima s tog
lokaliteta (T. XLII, 5-6), pa bi to znaĉilo da taj pilastar i pluteje treba smatrati dijelovima iste
liturgijske instalacije. Osim toga, u nedavnim arheološkim istraţivanjima koja su poduzeta na
katoliĉkom groblju u Rapovinama kod Livna pronaĊen je i ostatak gornjeg dijela pilastra (T.
XLIV, 8) koji se sasvim sigurno moţe pripisati majstorima raspravljane klesarske
produkcije.422 Naime, navedeni je pilastar bio ispunjen nešto jednostavnijim prepletom
beskonaĉne geometrijske trake s kriţem u vrhu, a taj je ukras bio smješten unutar okvira s
luĉnim nadvojem koji je bio ispunjenim dvotraĉnom troprutom pletenicom izduţenih ĉvorova
koja svojom izvedbom nalikuje na pletenicu s luka jednog biskupijskog zabata (T. XXXVI,
4), ili pak na istovrsni motiv koji je ispunjao središnje kriţeve na dvama zabatima iz Šopota
(T. XXXVI, 1-2; ŠOPOT, 1.3-1.4). TakoĊer, u istim je istraţivanjima u Rapovinama
pronaĊen i još jedan manji fragment najvjerojatnije drugog pilastra na kome se prepoznaje
samo dio iste motivike, tj. odsjeĉak jednako oblikovane izduţene pletenice (T. XLIV, 9).423

422
Navedeni ulomak voditeljica iskopavanja Marija Marić Baković navodi kao fragment pluteja, a ne pilastra
oltarne ograde. Vidi MARIĆ BAKOVIĆ, M., 2012., 62-63, sl. 12. Vaţno je naglasiti da je na navedenom
poloţaju zvanom Groblje do pred kraj 17. stoljeća stajala crkva posvećena sv. Petru. Njezini ostaci pronaĊeni su
u recentnim arheološkim istraţivanjima 2010. godine, a temeljem ranijih i novih pronalazaka predromaniĉkih
reljefa navedena se crkva drţi sakralnom graĊevinom iz tog razdoblja. MARIĆ BAKOVIĆ, M., 2012., 60.
423
MARIĆ BAKOVIĆ, M., 2012., 60-61, sl. 5.

162
7.2.2.3. Kapitel i ulomci ciborija
Od kapitela Dvorske klesarske radionice saĉuvao se samo jedan primjerak (T. XLV, 1),
a pouzdanost navedene atribucije ponajprije potvrĊuje ĉinjenica da je pronaĊen na lokalitetu
Sv. Spas u selu Cetina pokraj Vrlike na kome je zasad utvrĊeno samo djelovanje navedene
klesarske produkcije. Radi se o dosta oštećenom ostatku kapitela isklesanog u muljici kome se
od ĉetiri izvorne volute iz njegove gornje zone u cijelosti saĉuvala samo jedna, dok su mu
ostale tri okrnjene. Ispod voluta naziru se ostaci trokutastih stiliziranih listova. 424 Plošna
obrada kapitela koji je imao oblik okrenute krnje piramide, te naĉin oblikovanja jedine
saĉuvane volute koja podsjeća na izgled zavojnica s arhitravnih i zabatnih kuka s istog
lokaliteta (T. XXXVII, 2; T. XXXVIII, 4-5), omogućava njegovo pripisivanje Dvorskoj
klesarskoj radionici, mada nam nedostaju istovrsni dijelovi liturgijskih instalacija s drugih
lokaliteta koji bi u potpunosti potvrdili takvu atribuciju.
Sa znatno više sigurnosti u opus navedene klesarske produkcije mogu se uvrstiti dijelovi
više arkada ciborija koji se danas ĉuvaju u Splitu (T. XLV, 2-3), a mjesto njihova izvornog
podrijetla još uvijek nije poznato unatoĉ postojanju podataka da pojedini fragmenti potjeĉu s
nekoga nepoznatog lokaliteta u Solinu, zatim iz zvonika splitske katedrale, te i iz crkve Sv.
Trojice na splitskom Poljudu.425 Unatoĉ tome što se u navedenim ulomcima dosad
prepoznavalo ostatke dvaju razliĉitih ciborija,426 te usprkos ĉinjenici da su fragmenti koji su
zasigurno bili sastavni dijelovi više razliĉitih arkada ili stranica ciborija uglavnom
reproducirani tako da sugeriraju kako se radi o ulomcima samo njih dviju (T. XLV, 2-3),427 ne
treba odbaciti ni mogućnost da se radi o ostacima razliĉitih arkada iste krune ciborija. Naime,
takvo promišljanje podupire ĉinjenica da je identiĉan naĉin klesarske obrade zamjetan na
svim tim ulomcima, kao i gotovo isti likovni repertoar koji je na njima izveden. U tom
pogledu dijelovi ciborija (ili ciborijâ) nesumnjivo odaju rukopis Dvorske klesarske radionice
iz vremena kneza Branimira, a takvu atribuciju potvrĊuje nekoliko izvedbenih detalja s tih

424
ŠEPAROVIĆ, T., 1995., 85, kat. br. 14.
425
Ulomci su recentno detaljno obraĊeni, pa o cjelokupnoj problematici vidi u: PITEŠA, A., 2012., 29-34, 90-93,
kat. br. 7, kat. br. 43-44.
426
VEŢIĆ, P. - LONĈAR, M., 2009., 113-114.
427
Vidi npr. PITEŠA, A., 2012., 30, 90, sl. 7, 43-44. Takve fotografije donosim i ja u tablama koje prate sadrţaj
ovog poglavlja. Vidi T. XLV, 2-3.

163
fragmenata koji se mogu prepoznati kao karakteristike navedene klesarske produkcije. Tako
su kuke iz vijenacâ arkadâ posve identiĉne zabatnim i arhitravnim kukama koje su majstori
ove radionice izvodili na brojnim lokalitetima na kojima je utvrĊeno njihovo djelovanje,
nizovi nepovezanih troprutih kruţnica dijagonalno ispresjeĉenih troprutim trakama koji se
nalaze ispod opisanih vijenaca identiĉni su takvim motivima s vijenaca pluteja iz Biskupije -
Crkvina (T. XLII, 6), Knina (T. XLI, 5) i Biograda (T. XL, 1; BIOGRAD III, 15.2), dok su
gusti prepleti troprutih traka koji su se nalazili uz boĉne rubove arkadâ ciborija (ciborijâ)
evidentirani na brojnim primjercima pluteja i pilastara te klesarske radionice. O plošnom i
grafiĉkom oblikovanju ptica koje podsjećaju na djeĉje radove, a koje nalazimo na saĉuvanim
ulomcima ciborija (ciborijâ) iz Splita, nije potrebno previše govoriti, već je dovoljno reći da
su na taj naĉin oblikovane ptice izrazita osobina naših klesara.
Prema tome, neovisno o tome da li se radi o fragmentima jednoga ili ĉak dva ciborija,
neosporno je da se ti ulomci mogu sa sigurnošću smatrati radovima Dvorske klesarske
radionice iz vremena kneza Branimira. Ĉinjenica da su djela te radionice sa sigurnošću
prepoznata iskljuĉivo na teritoriju ranosrednjovjekovne hrvatske drţave osnaţuje ona
promišljanja koja su sklona zakljuĉiti da navedeni ciborij, ili pak ciboriji, jednako kao i zabat
s nepoznatog nalazišta iz fundusa društva ''Bihać'' (T. XXXVII, 5), izvorno potjeĉu iz Solina
ili nekog lokaliteta u njegovoj bliţoj okolici, a ne iz Splita u koji su u nekom povijesnom
trenutku mogli naknadno dospjeti. Ipak, budući da ne postoje neoborivi dokazi ni za jednu od
spomenutih mogućnosti, problem izvornog podrijetla splitskih fragmenata ciborija (ciborijâ) i
dalje treba ostaviti otvorenim.

7.2.3.Ekskurs o trabeaciji oltarne ograde iz Šopota kod

Benkovca

Djelo Dvorske klesarske radionice koje ima poseban znaĉaj za hrvatsku povijest ranoga
srednjeg vijeka jest trabeacija oltarne ograde ĉiji su dijelovi pronaĊeni na lokalitetu Crkvina u
Šopotu kod Benkovca.428 Od svih otkrivenih ulomaka koji su joj pripadali posebno je

428
Radi se o sedam fragmenata koji su bez sumnje pripadali arhitravima i zabatima iste oltarne ograde, a od
kojih se još po dva ulomka dvaju zabata meĊusobno spajaju po crti loma, dok se jedan fragment arhitrava i jedan

164
znaĉajan jedan fragment njezina arhitrava (T. XXXVIII, 1; ŠOPOT, 1.1) te jedan zabat (T.
XXXVI, 1; ŠOPOT, 1.3), jer su se na njima saĉuvali dijelovi posvetnog natpisa
+BRANIMIRO COM…, te DVX CRVATORV(m) COGIT[avit]. Potonje navedeni dio
natpisa posebno je vaţan jer se radi o najstarijem epigrafiĉkom spomenu hrvatskog etnika, pa
je kao takav od trenutka kada je otkriven pobuĊivao veliki interes hrvatskih arheologa,
povjesniĉara i povjesniĉara umjetnosti. Sama grafija uklesanoga gentilnog imena
CRVATORV(m) zapoĉinje konsonantskom skupinom CRV, dakle bez vokala, što svjedoĉi o
tome da ime Hrvatâ u tom natpisu nije iskazano u latinskoj verziji CRO-at već prema
hrvatskoj dikciji CRV-at, tj. HRV-at.429 MeĊutim ĉitanje natpisa s dvaju navedenih ulomaka
izazivalo je u našoj znanosti velike probleme, jer su se vodile rasprave o tome da li je
Branimirovo ime na arhitravu bilo doneseno u nominativu ili ablativu. Naime, ukoliko je
njegovo ime iskazano u nominativu to bi znaĉilo da je on i comes i dux Hrvata jer natpis
donosi obje titule, a ukoliko se natpis s arhitrava proĉita u ablativu [npr. BRANIMIRO
COM(ite)], radilo bi se o formulaciji tzv. verbalne datacije (''U vrijeme kneza Branimira''), pa
bi postojala mogućnost da navedeni comes Branimir nije ona osoba koja se na zabatu
spominje kao dux crvatorum, a koja je dala ili odluĉila podići ili obnoviti crkvu u Šopotu.430
MeĊutim, u literaturi je bila iznesena i pretpostavka da se spomenuti ulomak arhitrava i
navedeni zabat oltarne ograde meĊusobno mogu povezati s manjim ulomkom na kome su
saĉuvana tri uklesana slova MES (T. XXXVI, 1; ŠOPOT, 1.2), te je ponuĊeno ĉitanje tako
spojenoga tekstualnog sadrţaja koje bi glasio: +BRANIMERO COMMES DVX
CRVATORV(m) COGIT[avit], s tim da je reduplikacija slova M u rijeĉi COMMES

zabat konstruktivno spajaju ''na utor i pero''. Većina tih ulomaka pronaĊena je krajem 1928. godine u amaterskim
arheološkim istraţivanjima don Mate Klarića, a o kojima je širu javnost prvi informirao Ferdo Šišić (ŠIŠIĆ, F.,
1929.). Od ostalih fragmenata šopotske trabeacije veći dio zabata s dijelom natpisa PRO REM… (T. XXXVI, 2;
ŠOPOT, 1.4) otkupio je Klarić 1926. godine od jednog mještanina obliţnjeg sela Podluga, ulomak arhitrava s
uklesanim slovima MES (T. XXXVI, 1; ŠOPOT, 1.2) naĊen je kao spolij na benkovaĉkom Kaštelu u
sedamdesetim ili osamdesetim godinama 20. stoljeća, dok je vrh jednog zabata (T. XXXVI, 2; ŠOPOT, 1.4) i
fragment arhitrava s uklesanim slovima RER (ŠOPOT, 1.5) pronaĊen tijekom revizijskih istraţivanja u Šopotu
1985. i 1986. godine. Vidi BURIĆ, T., 1986b., 31; DELONGA, V. - BURIĆ, T., 1987., 37; DELONGA, V.,
1996., 165-168.
429
Usporedi JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 118.
430
O toj problematici vidi detaljno u: RAPANIĆ, Ţ., 1981., 185-186. Vidi takoĊer JAKŠIĆ, N., 1986., 77.

165
protumaĉena kao posljedica vulgarnog latiniteta.431 Ipak, nedavno sam se u Muzeju hrvatskih
arheoloških spomenika u Splitu i osobno uvjerio da navedeni prijedlog spajanja dijelova
posvetnog natpisa nije moguć, jer se ti ulomci naprosto ne mogu fiziĉki spojiti u jedinstvenu
cjelinu.432 Naime, iako sam tom prilikom utvrdio da je ulomak arhitrava na kome su se
saĉuvala tri uklesana slova MES bez svake sumnje izravno prethodio zabatu na kome se
nalazi dio natpisa DVX CRVATORV(m) COGIT[avit] (T. XXXVI, 1; ŠOPOT, 1.2-1.3), jer
se pero saĉuvano na desnoj boĉnoj strani manjeg fragmenta arhitrava idealno uklapa u utor na
lijevom boku stope zabata, pretpostavka da bi se tako spojena cjelina izravno nastavljala na
veći ulomak arhitrava s dijelom natpisa +BRANIMIRO COM… nije se potvrdila, jer ih nije
bilo moguće izravno spojiti po crti loma. Naime, nemogućnost spajanja tih dvaju ulomaka u
jedinstvenu cjelinu potvrĊuju i još neki detalji, poput nepodudarnosti i nesklada dekorativnih
motiva na tim fragmentima, a to se ponajprije odnosi na nemogućnost skladnog spajanja kuka,
kao i prevelik razmak koji bi u tom sluĉaju ostajao izmeĊu dva slova M u rijeĉi COMMES.
Zbog toga, sve spomenute ulomke treba staviti u kontekst s ostalim pronalascima sa šopotske
Crkvine, toĉnije s još jednim zabatom (T. XXXVI, 2; ŠOPOT, 1.4) i manjim fragmentom
arhitrava (ŠOPOT, 1.5), koji svjedoĉe da je ta oltarna ograda bila velika, te da je od izvornog
posvetnog natpisa s njezine trabeacije zasad otkrivena otprilike samo jedna ĉetvrtina. To
ujedno znaĉi da navedeni natpis nije moguće pouzdano rekonstruirati, tj. ponuditi iole
sigurniju restituciju njegova izvornog sadrţaja, a postoji mogućnost da je knez Branimir na
njoj ĉak dvaput spomenut, i to prvi put na poĉetku posvetnog natpisa u formuli verbalne
datacije gdje se spominje kao comes, te drugi put u onom dijelu teksta gdje se kaţe da je on,
sada kao comes i dux Hrvata odluĉio podići ili obnoviti crkvu u Šopotu.
Uz navedenu problematiku utvrdio sam da se i drugi šopotski zabat (T. XXXVI, 2;
ŠOPOT, 1.4) sastoji od dva ulomka koja se spajaju po crti loma, a ta ĉinjenica do sada nije
bila primijećena jer se drţalo da ti fragmenti pripadaju dvama razliĉitim zabatima. 433 Dakle,

431
ZEKAN, M., 1993., 408, 412-413; DELONGA, V., 1996., 165; ISTA, 1997., 36, Pl. III.
432
Osim mene, pri spajanju ulomaka šopotske trabeacije sudjelovao je i kolega Ante Jurĉević, viši kustos u
Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, pa mu se na tome ovom prilikom iskreno zahvaljujem. Zašto
taj posao nije pokušao napraviti nitko prije nas, iako su o mogućnosti spajanja tih fragmenata iznošene
pretpostavke u literaturi, ostaje nejasno, tim više što se manji benkovaĉki fragment (T. XXXVI, 1; ŠOPOT, 1.2)
u navedenom splitskom muzeju nalazi od završetka Domovinskog rata 1995. godine.
433
DELONGA, V. - BURIĆ, T., 1987., 37; BURIĆ, T., 1994., 47.

166
zasad je moguće govoriti o dva, a ne o tri zabata oltarne ograde iz Šopota, mada već sama
ĉinjenica da su nam se saĉuvala dva sugerira da je postojao i treći. Iz svega iznesenoga kao
najvaţniju spoznaju moţe se istaknuti zakljuĉak Nikole Jakšića da je tako velika oltarna
ograda oĉito imala tri prolaza u svetište te da nije mogla stajati u nevelikoj crkvi ĉiji su temelji
otkriveni na lokalitetu Crkvina podno Grubića glavice. Ograda vjerojatno potjeĉe s drugog
poloţaja u Šopotu koji još nije otkriven.434 Neka mi bude dopušteno pretpostaviti da su ĉuveni
dijelovi šopotske trabeacije izvorno ukrašavali interijer neke veće i u vrijeme kneza Branimira
obnovljene ranokršćanske crkve unutar koje se još tijekom kasnoga srednjeg vijeka svake
godine odrţavao sabor plemenitih hrvatskih rodova, a za što postoje i dokumentirane potvrde
iz sredine 14. stoljeća.435 Na posve logiĉno i opravdano pitanje jesu li ovakva promišljanja
toĉna ili ne, odgovor mogu dati samo neka buduća arheološka istraţivanja koja bi se ĉim prije
trebala provesti u Šopotu.

* * *
Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira klesarska je produkcija koja
je prema dosadašnjim pouzdanim saznanjima struke djelovala iskljuĉivo na teritoriju
ranosrednjovjekovne hrvatske kneţevine, mada postoje naznake da je moţda bila angaţirana i
na podruĉju grada Splita. Njezina su djela zabiljeţena na više od dvadeset lokaliteta, a oni su
većinom bili koncentrirani na širem dinarskom prostoru ĉije je središte grad Knin. Na nekim
vrlo znaĉajnim reljefima te klesarske radionice zabiljeţena su i imena hrvatskih velmoţa, tj.
kneza Branimira i ţupanâ Gostihe i Prištine, što potvrĊuje da su njezini majstori sudjelovali u
izvršenju donacija pripadnika najvišeg sloja tadašnjega hrvatskog društva. Naime, u razdoblju
uznapredovale obnove starih i gradnje novih crkava u Hrvatskoj za vrijeme Branimirove
vladavine oĉito je bilo prostora i za djelovanje priuĉenih klesara ĉija produkcija nije bila
ĉvršće povezana sa znaĉajnim klesarskim središtima, kao što je to bilo u vrijeme prije dolaska
tog kneza na hrvatsko vladarsko prijestolje, kada je, kako je to već ustvrdio Nikola Jakšić,
''poticaj za gradnju crkvenih objekata na tek pokrštenom prostoru dolazio ĉesto sa strane,
potaknut ponajviše od misionara koji su skrbili i o izvoĊaĉima''.436

434
Usporedi JAKŠIĆ, N., 1998b., 124-125.
435
Vidi detaljnije u: JAKŠIĆ, N., 1998b., 109, 118-121.
436
JAKŠIĆ, N., 2000d., 213; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 53.

167
 Naime, osebujan likovni jezik reljefâ Dvorske klesarske radionice znatno zaostaje na
zanatskoj razini u usporedbi s drugim predromaniĉkim klesarijama u Hrvatskoj, pogotovo za
djelima njoj istovremene Benediktinske klesarske radionice. Ti radovi jednostavno ne
zadovoljavaju standarde suvremena stila, te odaju vrlo rustiĉnu maniru, a u pokušaju da
upotrebe ustaljeni likovni jezik suvremenoga stilskog dosega uspijevaju tek u onoj mjeri
koliko je moguće u okolnostima bez nasljedovanja zanatske tradicije. Dakle, upravo zanatski
nedostaci navedenih majstora-klesara primjećuju se već prilikom površnog promatranja
reljefâ koji su nastali kao rezultat njihova rada, ali nam baš te posebnosti, poput raznih
izvedbenih nepravilnosti, zatim siromašnoga i neinventivnoga likovnog repertoara, te izrazite
naivnost u oblikovanju nekih, ponajprije zoomorfnih motiva, olakšavaju njihovo povezivanje
u jedinstvenu likovno-morfološku cjelinu koja zasad, temeljem rezultata dosadašnjih
istraţivanja, tj. po koliĉini atribuiranih djela, predstavlja najproduktivniju klesarsku radionicu
ranoga srednjeg vijeka ĉije je djelovanje prepoznato i definirano na istoĉnoj obali Jadrana. 437

437
Usporedi JAKŠIĆ, N., 1997c., 25.

168
 7.3. BENEDIKTINSKA KLESARSKA RADIONICA IZ
VREMENA KNEZA BRANIMIRA

7.3.1. Historijat istraţivanja

Iako je Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira u potpunosti

definirana i imenovana tek u tekstovima koje je Nikola Jakšić napisao za izloţbe Hrvati i
Karolinzi 2000., te Bizantini, Croati, Carolingi 2001. godine,438 jednako kao i u sluĉaju
Dvorske klesarske radionice, prvi koraci u povezivanju njezinih reljefâ u homogenu cjelinu
napravljeni su još 1980. godine, i to u jednom ĉlanku Ive Petriciolija, 439 te u magistarskoj
radnji Nikole Jakšića.440 Tada su, naime, oba autora, temeljem zajedniĉkih karakteristika, u
istu likovno-morfološku skupinu povezali vrlo kvalitetno isklesane ulomke arhitrava iz Muća
Gornjeg (T. L, 1) i Nina (T. XLIX, 2; NIN I, 6.1), te ostatke predromaniĉke oltarne ograde
koji su pronaĊeni na lokalitetu Stupovi u Biskupiji kod Knina. 441 Kako je na ninskom i
mućkom arhitravu bilo uklesano ime kneza Branimira, Petricioli i Jakšić su u vrijeme njegove
vladavine smjestili i nastanak fragmenata liturgijskih instalacija sa Stupova, pa su time i
ostatke sakralne graĊevine koji su bili otkriveni na tom lokalitetu datirali u posljednju
ĉetvrtinu 9. stoljeća, što je bilo u suprotnosti s njezinim dotad uvrijeţenim datiranjem u 11.
stoljeće.442 Osim toga, Jakšić je u istu grupu srodnih zabata koju je nazvao ''zabatima s
motivom beskonaĉnog trojnog uzla'', uz tri fragmentarno saĉuvana primjeraka s lokaliteta
Stupovi u Biskupiji (T. XLVI, 2-4), uvrstio i još nekoliko ulomaka zabatâ od kojih jedan
potjeĉe iz Otresa kod Skradina (T. XLVI, 5; OTRES II, 9b), dva iz Kule Atlagić kod
Benkovca (T. XLVI, 1; KULA ATLAGIĆ II, 5.3; T. XLVII, 1; KULA ATLAGIĆ II, 6.2),

438
JAKŠIĆ, N., 2000d., 208-212; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 48-52; JAKŠIĆ, N.,
2001., 189-196.
439
PETRICIOLI, I., 1980., 115-117.
440
JAKŠIĆ, N., 1980a., 36-41, 98-103, kat. br. 29-36.
441
Ostaci navedene oltarne ograde, ali i ostali fragmenti pronaĊeni na tom lokalitetu detaljno su kataloški
obraĊeni u: GUNJAĈA, S., 1956., 87-124, sl. 13-38.
442
KARAMAN, LJ., 1930., 70-71; GUNJAĈA, S., 1956., 125.

169
jedan iz Lepura kod Benkovca (T. XLVII, 2; LEPURI IV, 57), dok je jedan primjerak
pronaĊen na nekom nepoznatom lokalitetu, a ĉuva se u Arheološkom muzeju u Splitu (T.
XLVIII, 1).443
Daljnje naznake prepoznavanja djela Benediktinske klesarske radionice Jakšić je
nastavio davati i u svojim idućim radovima, ali je u tim prigodama uglavnom samo isticao
visoku kvalitetu mućkog i ninskog arhitrava, te ulomaka trabeacije oltarne ograde iz Otresa i
Biskupije - Stupovi, ali i iz Uzdolja kod Knina, u usporedbi s djelima Dvorske klesarske
radionice koja su nastala otprilike u isto vrijeme.444 Tako povezanoj skupini reljefâ Ivo
Petricioli je 1990. godine pridruţio i arhitrav pronaĊen u crkvi sv. Krševana u ĉijem se
posvetnom natpisu spominje stanovita Marina (T. L, 5), 445 navedeno grupiranje
predromaniĉkih reljefa prihvatio je 1992. godine i Miljenko Jurković u popratnom tekstu i
katalogu izloţbe Od Nina do Knina,446 a djela raspravljane klesarske radionice, koju doduše
nije imenovala, u jednu je likovno-morfološku cjelinu ispravno grupirala i Vedrana Delonga, i
to prilikom obrade pojedinih ulomaka iz Lepura koji su u tom ravnokotarskom selu pronaĊeni
prije provoĊenja sustavnih arheoloških istraţivanja. 447
Tek od 2000. godine nadalje, kako je već navedeno, Nikola Jakšić je sasvim jasno
definirao opus navedene klesarske produkcije, pa je osim trabeacija oltarnih ograda s razliĉitih
lokaliteta koji su i do tada bili meĊusobno dovoĊeni u vezu, u njezine radove uvrstio i ulomke
plutejâ oltarnih ograda koji su bili ukrašeni gustom kompozicijom od troprutih uĉvorenih
kruţnica koje presijecaju troprute dijagonale. Takve primjerke plutejâ Jakšić je prepoznao u
Ninu (T. LI, 1; NIN I, 5), Kuli Atlagić (T. LI, 3-4; KULA ATLAGIĆ I, 4.1-4.3), Stupovima u
Biskupiji i Muću Gornjem (T. LI, 5-6), a time je ujedno dao i potpuniji uvid u izvoran izgled
cjelokupnih oltarnih ograda koje su izraĊivali majstori Benediktinske klesarske radionice.448

443
Zabat je recentno kataloški obraĊen u: PITEŠA, A., 2012., 190-191, sl. 157.
444
JAKŠIĆ, N., 1986., 91-92, 95-96; ISTI, 1995a., 147, 149; ISTI, 1997a., 45-47, fig. 5; ISTI, 1997c., 25.
445
PETRICIOLI, I., 1990c., 198; KATALOG, 2000a., 166-167 (Vedrana Delonga, kat. br. III. 54).
446
JURKOVIĆ, M., 1992a., 30; KATALOG, 1992., 92-93, 95 (Boţena Kliĉinović, kat. br. 21-23).
447
DELONGA, V., 1995b., 310-312. Navedena je autorica pojedine lepurske ulomke tom prilikom povezala s
reljefima iz Zadra, Otresa, Kule Atlagić, Nina, Splita, Stupova u Biskupiji, Blizne i Muća Gornjeg, te ih je bez
nekoga opravdanog razloga razvrstala u dvije prostorne grupe lokaliteta: Zadar i njegovo zaleĊe (Otres, Kula
Atlagić, Nin, Lepuri), te Split i srednjodalmatinsko zaleĊe (Biskupija-Stupovi, Blizna, Muć Gornji).
448
JAKŠIĆ, N., 2000d., 209; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 49; JAKŠIĆ, N., 2001.,
191.

170
Kako je u razdoblju od kada je poĉelo povezivanje njezinih reljefâ (1980.) do trenutka
jasnijeg definiranja i imenovanja same radionice (2000.) novopronaĊenim fragmentima
nadopunjena i rekonstruirana trabeacija oltarne ograde iz Otresa (OTRES II, 9a-c), te
kompletiran njezin posvetni natpis u kome se spominje i knez Branimir, 449 Jakšić je dobio
odliĉan povod za njezino imenovanje navedenim nazivom. Naime, u posvetnom natpisu s
otreške trabeacije izmeĊu sedam navedenih titulara spominje se i sv. Krševan, a budući da
osim u Otresu spomen tog sveca nije zabiljeţen nigdje drugdje u srednjovjekovnoj Hrvatskoj,
Jakšić je zakljuĉio da posrednika u pojavi štovanja njegova kulta treba prepoznati u
benediktinskoj zajednici jer je njoj matiĉna ustanova na istoĉnoj obali Jadrana bio upravo
zadarski samostan sv. Krševana. Nadalje, kako se veliki broj lokaliteta na kojima je djelovala
raspravljana klesarska produkcija moţe dovesti u neposrednu vezu s benediktincima (Zadar,
Nin, Lepuri, Otres),450 autor je smatrao opravdanim da je imenuje Benediktinskom klesarskom
radionicom iz vremena kneza Branimira, a ĉinjenicu da su njezini reljefi pronaĊeni i u

449
Rekonstruiranu trabeaciju oltarne ograde nastalu u vrijeme vladavine kneza Branimira prvi je objavio glavni
istraţivaĉ lokaliteta Mate Zekan, koji je pozornost ponajprije obratio na Branimirovo spominjanje u njezinu
posvetnom natpisu. ZEKAN, M., 1993., 408, 413-417. Autor je tada donio i sadrţaj posvetnog natpisa kojega
ovdje prenosim prema nešto kasnijem i neznatno izmijenjenom ĉitanju Vedrane Delonga: + IN N(omine)
D(omi)NI TE(m)POR[e] DOMNO [Br]ANNI[mero] DVCI EGO C[ede]DRA[go] [ad ho]NORE(m) BEATI
PETRI ET S(an)C(ta)E MARIE S(an)C(t)I GEORGII S(an)C(t)I STEFANI S(an)C(t)I MARTINI S(an)C(t)I
GRISOGONI S(an)C(ta)E CRVCIS, ili u prijevodu: ''U ime Gospodnje! U vrijeme gospodina Branimira, kneza.
Ja Zdedrag (?) uĉinio sam u ĉast blaţenoga Petra i svete Marije, svetoga Jurja, svetoga Stjepana, svetoga
Martina, svetoga Krševana, Svetoga Kriţa''. DELONGA, V., 1996., 217.
450
Osim već spomenutog ulomka arhitrava koji je pronaĊen u zadarskoj crkvi sv. Krševana (T. L, 5), te otreške
trabeacije u ĉijem se posvetnom natpisu spominje navedeni svetac (OTRES II, 9a-c), na povezanost raspravljane
klesarske produkcije i benediktinske zajednice upućuje i uklesano ime opata Teudeberta na njezinu arhitravu iz
Nina (T. XLIX, 3; NIN I, 6.2), dok su u Lepurima kod Benkovca, dakle na lokalitetu na kojemu je djelovanje
njezinih klesara takoĊer potvrĊeno, pronaĊena tri natpisa koja spominju opate kao pokretaĉe odreĊenih zahvata
(kat. br. VIII. 73; VIII. 81; VIII. 85). Usporedi JAKŠIĆ, N., 2002b., 115. Od tih natpisa posebno su zanimljivi
ulomci portala lepurske crkve (kat. br. VIII. 85; LEPURI VI, 85) koji je nastao prenamjenom antiĉkog sarkofaga,
a u ĉijem se saĉuvanom dijelu natpisa, prema recentno objavljenom tumaĉenju Nikole Jakšića, moţe sa
sigurnošću prepoznati ime kneza Branimira i ime opata Teudeberta, oĉito one iste osobe koja se spominje i na
arhitravu iz Nina (T. XLIX, 3; NIN I, 6.2). JAKŠIĆ, N., 2012., 216 i dalje, sl. 4.

171
dalmatinskim gradovima (Zadar, Split) i na podruĉju hrvatske kneţevine objasnio je upravo
internacionalnim obiljeţjima benediktinaca. 451
Vrlo brzo nakon konaĉnog definiranja i imenovanja te klesarske produkcije stigla je i
svojevrsna potvrda ispravnosti danog joj naziva. Naime, 2008. godine Mirja Jarak je objavila
ulomak arhitrava koji je pronaĊen u zvoniku crkve franjevaĉkog samostana na Košljunu,
otoĉiću koji je smješten u zaljevu Puntarska draga na otoku Krku. 452 Kako taj arhitrav i po
naĉinu izvedbe i po koncepcijskoj podjeli dekorativne površine pokazuje sve karakteristike
Benediktinske klesarske radionice, Jarak ga je posve ispravno njoj i atribuirala, a time i
datirala u vrijeme kneza Branimira.453 Pored toga, ĉinjenica da je pronaĊen na mjestu na
kojem je više stoljeća djelovala benediktinska opatija poznata pod nazivom monasterium
Beatae Mariae de Castillione, ordinis sancti Benedicti,454 samo je potvrdila ispravnost
dotadašnjih Jakšićevih zakljuĉaka o bliskoj povezanosti benediktinske zajednice i majstora
raspravljane klesarske radionice.
Nedavno je, pišući o šest lokaliteta u okolici Bribira na kojima su pronaĊeni ostaci
predromaniĉkih reljefa, Nikola Jakšić posebnu paţnju posvetio i radovima Benediktinske

451
JAKŠIĆ, N., 2000d., 211-212; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 51-52; JAKŠIĆ, N.,
2001., 192-196; ISTI, 2002b., 114-116.
452
JARAK, M., 2008. Inaĉe, na arhitravu je saĉuvan poĉetak posvetnog natpisa koji glasi: + IN NOMINE
D(omi)NI N(ost)RI I(e)SHV XPI [dakle kratica grĉke rijeĉi Christi, op. a.] EGO... Usporedi JARAK, M., 2008.,
431.
453
JARAK, M., 2008., 432.
454
Navedeni samostan benediktinci su napustili 1438. godine, a odlukom knezova Frankopana i pristankom pape
Nikole V. 1447. godine dobili su ga franjevci. OSTOJIĆ, I., 1964., 182-183. MeĊutim, spomenuti arhitrav
posebno je vaţan jer sugerira da su benediktinci na Košljunu bili prisutni najkasnije od druge polovine 9.
stoljeća, što je vrlo znaĉajan podatak s obzirom da najstarija dosad poznata vijest o postojanju benediktinske
opatije na Košljunu potjeĉe iz jedne darovnice izdane 1186. godine, a u kojoj se kao svjedok spominje i kanonik
Ivan, opat košljunskog samostana (Johannes abbas de Castellione, canonicus). OSTOJIĆ, I., 1964., 183. U
zaštitnim arheološkim istraţivanjima poduzetima poĉetkom devedesetih godina 20. stoljeća unutar današnje
franjevaĉke crkve na Košljunu pronaĊeni su ostaci trobrodne i troapsidalne graĊevine koja je na temelju
tipoloških odlika datirana u 11. ili 12. stoljeće. No, pronalaskom dviju kasnoantiĉkih grobnica ispod temelja
navedene sakralne graĊevine, te uzimanjem u obzir znaĉajki njihova zidanja i odnosa prema ostacima trobrodne
bazilike, isto je tako pretpostavljeno i postojanje nekih starijih graĊevinskih struktura na tom mjestu, pa navedeni
arhitrav iz druge polovine 9. stoljeća svakako osnaţuje takva, zasad još nepotvrĊena promišljanja. Usporedi
JARAK, M., 2008., 434-435.

172
klesarske radionice iz Otresa koje je smjestio u drugu fazu opremanja unutrašnjosti tamošnje
crkve predromaniĉkim liturgijskim instalacijama.455 Tom je prilikom opus navedene klesarske
produkcije nadopunio jednim kapitelom (T. LIII, 6; OTRES II, 8) te dvama ulomcima pluteja
s motivom preplitanja uĉvorenih troprutih kruţnica (T. LII, 3; OTRES II, 6.1-6.2), pa je time
naša saznanja o njezinu opusu obogatio uvidom u izgled barem jednog primjerka njezina
kapitela te jednog tipa pluteja koji dotad s njom nije bio dovoĊen u vezu. 456 Nadalje, o nekim
su djelima Benediktinske klesarske radionice u novije vrijeme pisali i drugi autori, pa sam joj
tako i ja pripisao ĉetiri ulomka arkade (ili arkadâ) jednog ciborija iz Lepura kod Benkovca (T.
LIV, 6a-d; LEPURI IV, 62-65) za koji nije bilo moguće pouzdano utvrditi kojem je tipu
ciborija pripadao, ali je iznimno vaţno istaknuti da je rijeĉ o jedinom ciboriju koji je dosad
atribuiran navedenoj klesarskoj produkciji.457 TakoĊer, Mate Zekan je, temeljem uvida u
terenski dnevnik arheoloških istraţivanja na Bribiru, iznio neoborivi dokaz da je jedan manji
fragment arhitrava (T. L, 3; BRIBIR I, 3.2), za koji se dotad pogrešno drţalo da potjeĉe iz
Muća Gornjeg, zapravo pronaĊen na Bribirskoj glavici, 458 a budući da taj ulomak pokazuje
sve karakteristike arhitravâ Benediktinske klesarske radionice (što Zekan doduše ne
spominje),459 samim time i Bribir treba uvrstiti meĊu lokalitete na kojima je pouzdano
utvrĊeno njezino djelovanje.
Dakle, radovi Benediktinske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira, prema
dosadašnjim rezultatima istraţivanja, pronaĊeni su na sljedećim lokalitetima s podruĉja
sjeverne i srednje Dalmacije te Kvarnera: Nin, Lepuri, Kula Atlagić, Otres i Bribir – sve
lokaliteti s prostora kojim se bavi ova disertacija, te izvan njega Muć Gornji i Stupovi u
Biskupiji kod Knina (svi na teritoriju ranosrednjovjekovne Hrvatske), ali i Košljun na Krku,

455
JAKŠIĆ, N., 2009b., 20-28.
456
JAKŠIĆ, N., 2009b., 22-24, bilj. 30, sl. 23-24. Jakšić u popratnoj bilješci navodi da je takav motiv ''priliĉno
rijedak u hrvatskoj predromanici'', te istiĉe da mu je poznat samo jedan plutej s tim motivom iz Crkvine u
Biskupiji (T. LII, 1), te dva fragmenta s Kapitula kraj Knina (T. LII, 4).
457
JOSIPOVIĆ, I., 2012a., 56-59, sl. 10-12.
458
ZEKAN, M., 2012., 172, sl. 10.
459
Naime, Zekan tom prigodom o navedenom fragmentu arhitrava samo kaţe sljedeće: ''Svojom kompozicijom i
epigrafskim osobinama veoma je srodan Branimirovu natpisu iz Muća, a s tim je nalazištem i doveden u vezu''.
Iako u nastavku taj ulomak usporeĊuje i s dijelovima, u morfološkom smislu izrazito srodne, trabeacije oltarne
ograde iz Otresa (OTRES II, 9a-c), mogućnost njegove atribucije Benediktinskoj klesarskoj radionici autor iz
nekog razloga uopće ne spominje. Vidi ZEKAN, M., 2012., 172.

173
Zadar - Sv. Krševan i Split - katedrala, dakle lokaliteti s podruĉja ranosrednjovjekovne
Dalmacije.460 Ĉinjenica da su u na tim lokalitetima pronaĊeni ulomci koji se mogu atribuirati
navedenoj klesarskoj produkciji ne znaĉe uvijek i da je ona baš na svakom od njih i djelovala,
jer na umu uvijek treba imati i mogućnost da je u odreĊenom povijesnom trenutku moţda
došlo i do naknadnog seljenja nekih reljefa s jednog poloţaja na drugi. MeĊutim, s gore
pobrojanim lokalitetima nisu se iscrpila i sva nalazišta na kojima su pronaĊeni fragmenti
liturgijskih instalacija koji se mogu pripisati Benediktinskoj klesarskoj radionici, kao što
dosad nisu prepoznati ni baš svi njezini radovi koji su pronaĊeni na lokalitetima na kojima je
njezino djelovanje već utvrĊeno, pa će tim, njoj novoatribuiranim djelima više paţnje biti
posvećeno u nastavku.

7.3.2. Likovno-morfološke i ikonografske karakteristike

Za razliku od klesara Dvorske klesarske radionice koji su imali krajnje rustiĉnu maniru i
naivan likovni izriĉaj, njihove suvremenike, majstore Benediktinske klesarske radionice iz
vremena kneza Branimira, upravo suprotno, odlikuje izrazito vješt naĉin klesanja reljefâ, tj.
visoka kvaliteta izrade, te vrlo oštro i uredno klesanje osnovnih, preciznih geometrijskih
uzoraka.461 Naime, kako je prilikom obrade pojedinih reljefa te klesarske radionice iz Lepura
već istakla Vedrana Delonga, radi se o radionici ''koja se odlikuje kvalitetnim klesarsko-
epigrafiĉkim ostvarenjima, vjerojatno dulje zanatske tradicije, oĉito vezane uz gradska
središta Splita i Zadra''.462
Od korištenih ukrasnih motiva za Benediktinsku klesarsku radionicu posebno je
karakteristiĉan niz povezanih ĉvorova od beskonaĉne troprute vrpce, tzv. niz perec-motiva,463

460
Usporedi JAKŠIĆ, N., 2002b., 113-114; ISTI, 2009b., 24, bilj. 30; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 22. U tim
Jakšićevim djelima još nema spomena Košljuna i Bribira, jer su vaţni novopronaĊeni i novoprepoznati ulomci s
tih dvaju lokaliteta objelodanjeni tek nakon objave njegovih gore navedenih radova.
461
JAKŠIĆ, N., 2000d., 208-209; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 48-49; JAKŠIĆ, N.,
2001., 189-191; ISTI, 2002b., 113-114.
462
DELONGA, V., 1995b., 324.
463
Iako se taj naziv postao uobiĉajen u struĉnoj terminologiji Mladen Pejaković još je 1978. godine upozoravao
na njegovu neosnovanu upotrebu u domaćoj literaturi. PEJAKOVIĆ, M., 1978., 123.

174
koji se uvijek nalazi na rubnim pojasevima kosinâ zabatâ i na jednom od triju zona arhitravâ,
a u dupliciranoj varijanti i na vijencima plutejâ oltarne ograde i vijencima parapeta ambona na
kojima su dva niza povezanih motiva pereca postavljena suĉelice po horizontali, i to u pravilu
tako da je svaki pojedini par pereca meĊusobno povezan ĉvorom. TakoĊer, njihovi pluteji, a
vidjet ćemo i pilastri, bili su ispunjeni vrlo kompliciranim, ali izrazito pravilno i uredno
koncipiranim geometrijskim motivima, u kojima Nikola Jakšić vidi utjecaj tzv. otoĉko-
misionarskog likovnog jezika, a ĉemu u prilog svakako ide ĉinjenica da je naruĉitelj jednog
od takvih pluteja, toĉnije onoga u Ninu (T. LI, 1; NIN I, 5), bio redovnik germanskog imena
Teudebert, opat benediktinskog samostana sv. Ambroza u tom gradu. 464
MeĊutim, ono što je posebna karakteristika i svojevrsna ''dodana vrijednost'' klesara
Benediktinske klesarske radionice jest njihova inventivnost, tj. uoĉljivo nastojanje da prilikom
ponavljanja ustaljenih koncepcijskih obrazaca prilikom izvedbe ukrasnih motiva ipak unesu i
stanovite varijacije u oblikovanju pojedinih detalja, ili ĉak da tijekom vremena postupno
mijenjaju uobiĉajeni likovni repertoar na pojedinim sastavnim elementima oltarnih ograda. U
tom pogledu pogodno je kao primjere navesti arhitravne i zabatne kuke koje na primjercima s
pojedinih lokaliteta imaju profilirane noţice (Nin, Muć, Kula Atlagić, Split - katedrala), dok
na ulomcima s drugih lokaliteta to nije sluĉaj jer je površina tih noţica ostavljena posve glatka
(Biskupija - Stupovi, Otres, Lepuri, Zadar - Sv. Krševan, Košljun).465 Moţda su upravo te
manje razlike u izvedbi potakle Ivu Petriciolija da u jednom svom ĉlanku, prilikom usporedbe
ostataka oltarnih ograda iz Muća, Nina i Stupova, zakljuĉi kako ih ''vjerojatno nije ista ruka
klesala'', ali ''je sliĉnost nedvojbena i dovodi nas do zakljuĉka da su istovremeni''.466 U
kategoriju navedenih manjih razlika prilikom izvedbe likovnog repertoara raspravljane
klesarske produkcije treba svrstati i posebnost ukrašavanja lepurskih arhitravâ (T. L, 4;
LEPURI IV, 59-61), luka oltarne ograde (T. XLVIII, 2; LEPURI IV, 58) i ciborija (T. LIV,
6a-d; LEPURI IV, 62-65), na kojima je primjetan inverzan odnos natpisa i niza perec-motiva,
tako da natpis nije u donjem pojasu, kao kod ostalih primjeraka, nego je u sredini, dok se niz
pereca nalazi u dnu. TakoĊer, na zabatu iz Arheološkog muzeja u Splitu (T. XLVIII, 1), 467 ali
i na onom iz Otresa (T. XLVI, 5; OTRES II, 9b), pereci su formirani od beskonaĉne dvoprute,

464
Usporedi JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 22.
465
Usporedi JAKŠIĆ, N., 2002b., 114.
466
PETRICIOLI, I., 1984., 224.
467
O zabatu vidi više u: PITEŠA, A., 2012., 190-191, kat. br. 157.

175
a ne od troprute trake kako je inaĉe uobiĉajeno, i kako su ti detalji uostalom izvedeni i na,
potonjem zabatu pripadajućim, arhitravima oltarne ograde iz Otresa (T. XLIX, 8-9; OTRES
II, 9a, 9c).468 MeĊutim, niz perec-motiva na ĉetirima ulomcima arhitrava koji se dovode u uţu
vezu sa splitskom katedralom (T. XLIX, 4-5) takoĊer su izvedeni od dvoprute trake,469 pa bi
ih se moglo povezati s već spominjanim zabatom iz Arheološkog muzeja (T. XLVIII, 1) jer
je lako moguće da su svi zajedno pripadali istoj trabeaciji oltarne ograde, i to najvjerojatnije
onoj iz splitske katedrale. Sve te posebnosti moţda su uzrokovale i nešto teţi put u
dosadašnjim pokušajima da se što preciznije definira, a onda i nadopuni opus Benediktinske
klesarske radionice, ĉemu će se u nastavku ovog poglavlja takoĊer pokušati dati stanoviti
doprinos, ali upravo ta ĉinjenica samo dodatno potvrĊuje koliko su njezini majstori bili
maštovitiji i nadareniji od svojih suvremenika iz Dvorske klesarske radionice koji su nam
svojom neinventivnošću i niskom zanatskom vještinom uvelike olakšali prepoznavanje
njihovih klesarskih ostvarenja izrazito niske kvalitete.

7.3.2.1. Zabati i lukovi

Zabati Benediktinske klesarske radionice koji su dosada bili prepoznati kao njezini
sigurni radovi karakteristiĉni su ponajprije zbog naĉina oblikovanja i ukrašavanja
dekorativnih pojasa na njihovima kosinama. Naime, osim vanjskoga niza uobiĉajenih kuka s
krupnom zavojnicom, koje se, kako je već spomenuto, razlikuju od primjerka do primjerka po
tome da li imaju duţu ili kraću, te profiliranu ili neprofiliranu noţicu, zajedniĉka osobina svih
tih zabata jest donji ukrasni pojas njihovih kosinâ s nizom reljefno istaknutih perec-motiva
koji su izrazito pravilno klesani i uredno rasporeĊeni. Takvu dekoraciju nalazimo na dvama
zabatima iz Kule Atlagić (T. XLVI, 1; KULA ATLAGIĆ II, 5.3; T. XLVII, 1; KULA
ATLAGIĆ II, 6.2), na trima sa Stupova u Biskupiji (T. XLVI, 2-4), te na po jednom
primjerku iz Otresa (T. XLVI, 5; OTRES II, 9b), Muća (T. XLVI, 6), Lepura (T. XLVII, 2;
468
Usporedi JAKŠIĆ, N., 2000d., 209; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 49; JAKŠIĆ, N.,
2001., 191; ISTI, 2002b., 114.
469
Iako im zbog razliĉitih podataka iznesenih u starijoj literaturi mjesto pronalaska ni do danas nije sa
sigurnošću utvrĊeno, od ĉetiri navedena ulomka arhitrava tri su navodno naĊena u blizini katedrale ili u bivšoj
crkvici sv. Mateja (Frane Bulić, doduše, spominje da je jedan od njih pronaĊen u kripti sv. Lucije), a jednome
mjesto pronalaska nije ni poznato, iako se zna da potjeĉe iz Splita. Vidi detaljnije u: RAPANIĆ, Ţ., 1971., 283-
285, kat. br. 16-19.

176
LEPURI IV, 57) i Splita (T. XLVIII, 1). MeĊutim, već analizom ostalih dijelova tih zabata
mogu se uoĉiti manje meĊusobne razlike u dekoraciji koja nije posve unificirana već uistinu
varira od lokaliteta do lokaliteta, tj. od jednog do drugog primjerka. Tako su, recimo, zabati iz
Kule Atlagić, Otresa, Muća, Lepura i Splita na donjem luĉnom pojasu imali uklesan posvetni
natpis, dok njega na trima zabatima sa Stupova uopće nije bilo, već je taj pojas ispunjala gusta
dvotraĉna tropruta pletenica. Nadalje, na temelju triju primjeraka (jedan zabat iz Kule Atlagić
i dva iz Stupova) na kojima je saĉuvan bar dio središnjeg polja zabata moţe se zakljuĉiti da je
izvorno bilo ispunjeno kompozicijom dviju suĉelice postavljenih golubica koje su oboĉavale
središnje postavljeni latinski kriţ ukrašen troprutom pletenicom. MeĊutim, kako je to već
primijetio Nikola Jakšić, neki zabati te klesarske produkcije, poput jednog primjerka iz Kule
Atlagić (T. XLVII, 1; KULA ATLAGIĆ II, 6.2), te po jednog iz Lepura (T. XLVII, 2;
LEPURI IV, 57) i Splita (T. XLVIII, 1), imaju ponešto drukĉije koncipiranu ukrasnu
kompoziciju središnjeg polja. Naime, zabat iz Kule Atlagić s ostatkom natpisa
[...B]VDIMER[ius...] na tom mjestu ima ĉetiri uĉvorene troprute kruţnice rasporeĊene u
trokut koje su ispunjene cvjetovima, zabat iz Lepura središnji motiv grĉkoga kriţa kojega ne
oboĉuju golubice već po jedan petrolatiĉni cvijet, a na zabatu iz splitskog Arheološkog
muzeja sa strana središnjega grĉkog kriţa nalazi se po jedan neuobiĉajeni motiv dvoprutoga
uzla. Posebnost potonjega zabata vidljiva je i u tome što mu izmeĊu niza pereca i trokutastoga
središnjeg polja ne postoji nikakva razdjelna letva, već perec-motivi zapravo ĉine unutrašnji
obrub tog polja.
MeĊutim, zabat iz Kule Atlagić kojemu je središnje polje ispunjeno motivom uĉvorenih
kruţnica (T. XLVII, 1; KULA ATLAGIĆ II, 6.2) vrlo je znaĉajan jer je pomnijom analizom
nekih njegovih detalja moguće utrti put daljnjem proširivanju opusa Benediktinske klesarske
radionice. Naime, vrlo blizu takvom promišljanju bio je već Nikola Jakšić koji je prije
nekoliko godina, pišući o tom zabatu naglasio sljedeće: Neke pak pojedinosti (strah pred
praznim prostorom, tordirana vrpca, rozete) pribliţavaju ga reljefima iz Uzdolja kod Knina,
osobito zabatu na kojem je uklesano ime kneza Muncimira''.470 Iz tog razloga Jakšić ga datira
u osamdesete ili devedesete godine 9. stoljeća, a izvjesnoga Budimira (Budimerius) koji se
spominje u njegovu posvetnom natpisu, na tragu starog zakljuĉaka Mihe Barade kojeg je

470
Vidi KATALOG, 2006., 85. Istu reĉenicu Jakšić ponavlja i prilikom kataloške obrade tog zabata u: JAKŠIĆ,
N. - HILJE, E., 2008., 117.

177
prihvatila i Vedrana Delonga,471 poistovjećuje s istoimenim dvorskim ţupanom (Budimiro /
Bundimerio / zuppani palatii) ili, pak, sa ţupanom kneginje (Budimiro / Bondumero /
zuppano commitissae) koji se spominju u ĉuvenoj ispravi kneza Muncimira iz 892. godine. 472
MeĊutim, još eksplicitnije zakljuĉke Jakšić iznosi prilikom obrade zabata s Muncimirovim
natpisom iz Uzdolja (T. XLVII, 3) jer tada piše, citiram: ''Ovaj zabat po stupnju svoje
doraĊenosti svakako je najljepši i najdotjeraniji meĊu brojnim zabatima oltarnih ograda do
sada pronaĊenima na prostoru ranosrednjovjekovne kneţevine Hrvatske. U stilskom se smislu
rad ovog klesara neposrednije vezuje na skupinu reljefa koji su nastali u vrijeme kneza
Branimira kojega je Muncimir naslijedio na prijestolju. Utoliko je opravdano izreći mišljenje
da su reljefi iz Uzdolja najbliţi skupini reljefa pronaĊenih u Kuli Atlagića kod Benkovca,
osobito ulomku zabata na kojem je saĉuvan dio jednog imena ...VDIMER. Na tom zabatu
nema ni kriţa niti golubica, jer mu je središnji motiv sasvim osobit – ĉetiri troprute povezane
kruţnice rasporeĊene u trokut. No, i njega omeĊuje tordirana vrpca, a kruţnice uokviruju
raznorodne rozete. Vijenac je, istina, ispunjen troprutim ĉvorovima, a ne troprutim
arkadama, no likovni je doţivljaj vrlo srodan. Kuke su na obodu u oba sluĉaja profilirane i s
krupnim zavojnicama. Vaţno je istaknuti da je strah pred praznim prostorom na ova dva
zabata zamjetljiv kao nigdje drugdje na predromaniĉkim reljefima, stoga ih valja pripisati
istom radioniĉkom krugu''.473 Zašto je Jakšić nakon ovakvih više nego jasnih i opravdanih
promišljanja za zabat iz Uzdolja (T. XLVII, 3) tek naveo da ga je isklesao ''nepoznati klesar'',
dok je zabat iz Kule Atlagić (T. XLVII, 1; KULA ATLAGIĆ II, 6.2) izrijekom pripisao
Benediktinskoj klesarskoj radionici, ostaje nejasno, pa ću ja, potpuno podrţavajući sva
njegova opaţanja osim navedene atributivne rezerviranosti, zabat iz Uzdolja, kao i arhitrav
koji je zajedno s njim pripadao istoj trabeaciji oltarne ograde (T. L, 8), bez ikakvih zadrški i
ograda pripisati Benediktinskoj klesarskoj radionici. Naglasit ću tek da i ostali dijelovi
uzdoljskog zabata, poput središnjega latinskog kriţa te glavâ ptica i grozdova koji vise u
njihovim kljunovima umnogome nalikuju na sliĉne motive s dvaju zabata sa Stupova u
Biskupiji (T. XLVI, 2-3), kao što je i motiv trolisnog cvijeta poviše središnjeg kriţa na zabatu
iz Uzdolja u potpunosti jednak identiĉnom motivu koji se na istom tom mjestu nalazi i na

471
BARADA, M., 1937., 75; KATALOG, 2000a., 277-278 (Vedrana Delonga, kat. br. IV. 163).
472
KATALOG, 2006., 85; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 117. Prijepis cijele isprave vidi u: CODEX, 1967.,
22-25.
473
KATALOG, 2006., 81-82.

178
zabatu iz splitskog Arheološkog muzeja (T. XLVIII, 1). Iz prethodno iznesenoga moţe se
dakle zakljuĉiti da su majstori raspravljane klesarske produkcije osim neprofilirane rubne
letve koja je u pravilu odvajala središnji dio zabatâ od ukrasnih pojaseva njegovih kosina i
donjega luĉnoga dijela umjesto nje znali upotrebljavati i motiv tordiranoga uţeta, kao što to
pokazuju zabati iz Kule Atlagić (T. XLVII, 1; KULA ATLAGIĆ II, 6.2) i Uzdolja (T. XLVII,
3). Nadalje, vaţno je još istaknuti da je na potonje navedenom primjerku i inaĉe uobiĉajeni
niz perec-motiva zamijenjen nizom troprutih arkadica koje se meĊusobno presijecaju.
Posebnosti koje su uoĉljive na tim dvama zabatima dosljedno su bile primijenjene i na
arhitravima koji su im pripadali, pa tako na ulomku arhitrava iz Kule Atlagić (T. L, 7; KULA
ATLAGIĆ II, 6.1) tordirano uţe odvaja perec-motive od natpisnog polja, a na uzdoljskom
arhitravu (T. L, 8) poviše tordiranog uţeta nalazi se niz presjeĉenih troprutih arkada.
Upravo dva potonje opisivana zabata omogućuju da se s velikom sigurnošću u opus
Benediktinske klesarske radionice uvrste i ostaci dvaju zabata s lokaliteta Crkvina u Biskupiji
(T. XLVII, 4-5) o kojima je još 1980. godine pisao Nikola Jakšić povezujući ih tada na
morfološkoj razini s ostacima ambona s toga istog lokaliteta. 474 Iako je te reljefe Jakšić tom
prilikom ispravno grupirao, smatrao je da ta skupina reljefa kronološki ili prethodi, ili pak
dolazi nakon druge grupe zabata koju je sa sigurnošću datirao u vrijeme Branimirove
vladavine,475 da bi ju kasnije i atribuirao Dvorskoj klesarskoj radionici nakon što je definirao
njezin opus i dodijelio joj navedeno ime.476 Ĉini se ipak, da je Crkvina u Biskupiji još jedan
od lokaliteta na kojima su majstori obiju klesarskih radionica iz Branimirova vremena bili
podjednako, a moţda ĉak i istovremeno angaţirani, jer se temeljem naĉina izvedbe, ali i
korištenja likovnih motiva dva saĉuvana fragmenta zabata s tog lokaliteta mogu pripisati
dlijetu Branimirovih ''benediktinskih klesara''. Naime, motiv uĉvorenih troprutih kruţnica s
cvjetovima koji su rasporeĊeni uokolo središnjeg kriţa s tih dvaju primjeraka (T. XLVII, 4-5)
na ikonografskoj razini izrazito nalikuje rješenju koje je primijenjeno na zabatu iz Kule
Atlagić (T. XLVII, 1; KULA ATLAGIĆ II, 6.2), ali istovremeno, po naĉinu izvedbe rozeta, tj.
konkavno oblikovanih cvjetova s izrazito ispupĉenim središnjim kruţićem, ti zabati pokazuju
više nego oĉigledne sliĉnosti sa zabatom iz Uzdolja (T. XLVII, 3). S druge strane, gusta i
pravilna pletenica koja na fragmentima biskupijskih zabata ispunja i središnji kriţ, ali i, što je
474
JAKŠIĆ, N., 1980b., 100-102, 106, T. III, 7-8.
475
JAKŠIĆ, N., 1980b., 107-108.
476
Prvi put u: JAKŠIĆ, N., 1986., 77-98.

179
puno vaţnije, donji luĉni pojas, najviše nalikuje na primjerke triju zabata sa susjednoga
lokaliteta Stupovi (T. XLVI, 2-4).
Osim zabatâ, u premošćivanju prolaza oltarne ograde majstori Benediktinske klesarske
radionice iz vremena kneza Branimira koristili su i lukove, što nam potvrĊuju dva saĉuvana
primjerka. Jedan od njih potjeĉe iz Lepura (T. XLVIII, 2; LEPURI IV, 58), 477 dakle s
lokaliteta na kome je djelovanje te radionice u literaturi više nego jasno utvrĊeno, dok je drugi
luk pronaĊen u selu Blizna Gornja u trogirskom zaleĊu (T. XLVIII, 3). On, meĊutim, do sada
nije bio izrijekom uvršten u opus raspravljane klesarske produkcije, iako su izmeĊu pojedinih
fragmenata oltarne trabeacije iz Blizne i njezinih reljefâ s drugih lokaliteta već ranije bile
uspostavljane neke analogije.478 I dok lepurski luk ima podjelu dekorativne površine koja je
uobiĉajena za djela Benediktinske klesarske radionice, doduše s inverznim rasporedom perec-
motiva i natpisnog polja, luk oltarne ograde iz Blizne, uostalom kao i ĉitava trabeacija, ima
ponešto drukĉiji likovni repertoar koji ponajprije nalikuje jednom ulomku arhitrava (T. L, 7;
KULA ATLAGIĆ II, 6.1) i zabatu (T. XLVII, 1; KULA ATLAGIĆ II, 6.2) iz Kule Atlagić, te

477
Jedan ulomak tog luka prvi je Benediktinskoj klesarskoj radionici pripisao Nikola Jakšić, naglasivši pritom da
je na njemu primjetan inverzan odnos posvetnog natpisa i perec-motiva. JAKŠIĆ, N., 2000d., 209; KATALOG,
2000a., 280 (Nikola Jakšić, kat. br. III. 167); DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 49;
JAKŠIĆ, N., 2001., 191; ISTI, 2002b., 114.
478
Naime, manji broj tada poznatih predromaniĉkih reljefa iz Blizne, doduše bez fragmenata koji su pripadali
luku oltarne ograde, već je Tonĉi Burić, zbog podudarnosti u kompozicijskim rješenjima, te po izboru motiva i
kvaliteti izrade, povezao s ulomcima sa Stupova u Biskupiji, te ih je temeljem te analogije, a pozivajući se na
Petriciolijeve zakljuĉke, datirao u vrijeme kneza Branimira. BURIĆ, T., 1988., 83-84. Iste je fragmente i
Vedrana Delonga povezala sa srodnim djelima iz Splita, Muća i Stupova, te ih je uvrstila u arhitrave koje je
svrstala u tzv. prostornu grupu vezanu za Split i srednjodalmatinsko zaleĊe, naglasivši pritom da su oni izrazito
srodni arhitravima koje je svrstala u tzv. zadarsku regionalnu skupinu (Zadar i njegovo zaleĊe), a u koju je
ubrojila primjerke iz Lepura, Otresa, Kule Atlagić i Nina. DELONGA, V., 1995b., 310. U arheološkim
istraţivanjima provedenima 1999. i 2000. godine pronaĊeno je još dvadeset i devet ulomaka oltarne ograde,
meĊu kojima i dijelovi njezina luka, pa je time uvid u reljefe iz Blizne postao bolji i potpuniji. ObraĊujući
nedavno te ulomke, Radoslav Buţanĉić se ponajprije pozabavio restitucijom i interpretacijom posvetnog natpisa
s trabeacije oltarne ograde, dok u likovno-morfološku analizu tih reljefa nije previše ulazio. Naime, tom je
prilikom samo ponovio već spomenute zakljuĉke Tonĉija Burića o sliĉnosti fragmenata iz Blizne s onima iz
Stupova, ali pritom nije vodio raĉuna o tome da je te ulomke Nikola Jakšić u meĊuvremenu prepoznao kao djela
Benediktinske klesarske radionice, pa su svi daljnji zakljuĉci koji su se iz toga mogli izvući u potpunosti izostali.
Vidi BUŢANĈIĆ, R., 2011., 47-57.

180
arhitravu (T. L, 8) i zabatu (T. XLVII, 3) oltarne ograde iz Uzdolja. Naime, na luku iz Blizne,
uz uobiĉajeni gornji pojas kojega ispunjaju kuke neprofiliranih noţica, te donju zonu u kojoj
se nalazi posvetni natpis, središnji pojas ne ĉini ni niz perec-motiva, ni niz presjeĉenih
troprutih arkada, nego jedna neprofilirana horizontalna letva ispod koje je smješten motiv
tordiranog uţeta. Ipak, budući da kuke na tom luku izrazito nalikuju na zabatne i arhitravne
kuke s reljefâ iz Otresa (T. XLVI, 5; T. XLIX, 8-9) i Stupova u Biskupiji (T. XLVI, 2-4; T.
XLIX, 6), a motiv tordiranog uţeta podsjeća na dekoraciju istih dijelova oltarne ograde iz
Kule Atlagić (T. XLVII, 1; T. L, 7) i Uzdolja (T. XLVII, 3; T. L, 8), nema nikakve sumnje da
su taj luk, kao i ĉitavu oltarnu ogradu iz Blizne, isklesali majstori Benediktinske klesarske
radionice iz vremena kneza Branimira, pa i to mjesto, jednako kao i Uzdolje kod Knina, treba
pribrojiti lokalitetima na kojima su pronaĊeni reljefi te klesarske produkcije.

7.3.2.2. Arhitravi
Identiĉna dekoracija koja je bila prisutna na kosinama i donjim luĉnim pojasevima
zabatâ nastavljala se i na arhitravima koji su zajedno s njima ĉinili istu cjelinu trabeacije
oltarne ograde. Većina arhitrava Benediktinske klesarske radionice ima trodijelnu podjelu
dekorativne površine, s kukama u gornjoj, perec-motivima u srednjoj te natpisnim poljem u
donjoj zoni. Kako je već istaknuto, pojedine razlike u ukrašavanju arhitravâ vidljive su u
naĉinu definiranja kuka iz njihova gornjeg pojasa jer one na nekim primjercima imaju duţe
[Split - katedrala (T. XLIX, 4-5), Biskupija - Stupovi (T. XLIX, 6), Otres (T. XLIX, 8-9;
OTRES II, 9a, 9c), Zadar - Sv. Krševan (T. L, 5), Košljun (T. L, 6), Blizna (T. L, 10)], a na
nekima kraće noţice [Kula Atlagić (T. XLIX, 1; KULA ATLAGIĆ II, 5.1-5.2; T. L, 7; KULA
ATLAGIĆ II, 6.1), Nin (T. XLIX, 2-3; NIN I, 6.1-6.2), Muć (T. L, 1), Lepuri (T. L, 4;
LEPURI IV, 59-61), Uzdolje (T. L, 8)], s tim da su noţice kuka uvijek šire pri dnu, dok su
njihove zavojnice izrazito krupne i puţoliko oblikovane. TakoĊer, noţice nekih kuka imaju
dvoprutu (Split - katedrala) ili troprutu profilaciju (Kula Atlagić, Nin, Muć, Uzdolje), dok su
neke ostavljene potpuno glatke (Biskupija - Stupovi, Otres, Lepuri, Zadar - Sv. Krševan,
Košljun, Blizna). Što se tiĉe središnjeg pojasa arhitravâ, na njima se uglavnom nalazi niz
perec-motiva izvedenih od beskonaĉne troprute trake, s iznimkom ulomaka arhitrava iz Splita
na kojima pereci imaju dvoprutu profilaciju (T. XLIX, 4-5), te posebnosti lepurskih

181
fragmenata (T. L, 4; LEPURI IV, 59-61) na kojima je središnji pojas ispunjen posvetnim
natpisom, dok im se niz troprutih perec-motiva nalazi u donjoj zoni.
Zbog izrazitih sliĉnosti s većinom gore nabrojanih arhitrava u opus Benediktinske
klesarske radionice mogu se uvrstiti i dva primjerka iz Bribira kojima doduše nedostaje gornji
pojas s kukama, ali zato raspored središnje i donje zone, kao i naĉin oblikovanja perec-motiva
neosporno potvrĊuje gore iznesenu atribuciju. TakoĊer, preko novoatribuiranog arhitrava
oltarne ograde iz Uzdolja (T. L, 8), meĊu djela raspravljane klesarske produkcije moguće je
uvrstiti i manji fragment arhitrava koji je sluĉajno pronaĊen u Posedarju kod Zadra (T. L,
9),479 jer on po oštrini klesarske izvedbe, po upotrebi presjeĉenih troprutih arkada u
središnjem pojasu i po naĉinu oblikovanja kuka u gornjoj zoni oĉigledno nalikuje na
primjerak iz Uzdolja. Ista stvar moţe se ustvrditi i za jedan manji ulomak arhitrava koji je
pronaĊen u blizini poloţaja Bukorovića podvornica u Biskupiji kod Knina (T. XLIX, 7), jer je
on u likovno-morfološkom pogledu jako sliĉan reljefima s obliţnjeg lokaliteta Stupovi (T.
XLVI, 2-4; T. XLIX, 6), iako treba naglasiti da je vrlo lako moguće da upravo s njega izvorno
i potjeĉe.480 Štoviše, za razliku od fragmenata arhitrava koji su pronaĊeni na potonje
navedenom lokalitetu (T. XLIX, 6), i koji u donjoj zoni imaju natpisno polje, taj ulomak na
toj poziciji ima isklesanu gustu troprutu pletenicu, dakle isti motiv kojega na donjem luĉnom
dijelu imaju i sva tri zabata sa Stupova (T. XLVI, 2-4).
Od svih saĉuvanih ulomaka arhitravâ i zabatâ, tj. trabeacija Benediktinske klesarske
radionice najĉuveniji su primjerci iz Muća Gornjeg (T. L, 1), Nina (T. XLIX, 2), Otresa (T.
XLIX, 8) i Uzdolja (T. XLVII, 3), jer se u njihovim natpisima jasno išĉitavaju, ili se barem s
velikom vjerojatnošću naslućuju, imena hrvatskih knezova Branimira (Muć, Nin, Otres) i

479
Ĉinjenicu da posedarski arhitrav najviše nalikuje arhitravu i zabatu iz Uzdolja, a u manjoj mjeri i reljefima iz
Nina i Muća, primijetio je već Ante Uglešić koji je prvi i objavio ulomak iz Posedarja. Vidi UGLEŠIĆ, A.,
1993a., 154-155, sl. 7; ISTI, 1993b., 150-151, T. II, 2.
480
Naime, navedeni je ulomak 22. oţujka 1933. godine pronašao mještanin Biskupije Đuro Bukorović
pokojnoga Petra, a bio je uzidan u jednom starom grobu na njivi udaljenoj pedesetak koraka od pojate Jovana
Bukorovića-Keriĉića prema bunaru Bukorovcu. O samom fragmentu i okolnostima njegova pronalaska vidi
detaljnije u: GUNJAĈA, S., 1952a., 61, 77-78, sl. 25. MeĊutim, bez obzira što je mjesto na kojem je naĊen
najbliţe poloţaju ''ĉetvrte starohrvatske crkve'' u Bukorovića podvornici, to nipošto ne znaĉi da taj ulomak s
njega izvorno i potjeĉe, jer postoji mogućnost da je u navedeni grob u nekom trenutku dospio i s obliţnjega
lokaliteta Stupovi s ĉijim reljefima pokazuje izrazite likovno-morfološke podudarnosti, dok njemu sliĉni
fragmenti na poloţaju Bukorovića podvornica dosad nisu pronaĊeni.

182
Muncimira (Uzdolje), ali i vaţnih liĉnosti toga vremena, poput opata Teudeberta (Nin) ili pak
izvjesnoga Zdedraga (Otres), za koga nije poznato koju je funkciju obnašao. 481 Upravo će
trabeacije s triju prvonavedenih lokaliteta predstavljati osnovno polazište za povezivanje
srodnih reljefa u opus jedne klesarske radionice koja će, ponajprije zbog Branimirova
spominjanja u posvetnim natpisima, biti datirana, a onda i imenovana kao Benediktinska
klesarska radionica iz vremena kneza Branimira. Pripisivanjem trabeacije iz Uzdolja (T.
XLVII, 3; T. L, 8) toj klesarskoj produkciji, postaje jasno da je ona nastavila djelovati i nakon
Branimirove smrti, jer se u natpisu iz Uzdolja spominje njegov nasljednik, knez Muncimir
(princes Muncimyr), a upravo će u vrijeme njegove vladavine Hrvatskom njezini majstori
doţivjeli svoj stvaralaĉki vrhunac, da bi ubrzo nakon toga i sama radionica najvjerojatnije
prestala djelovati.

7.3.2.3. Pluteji i pilastri

Najrašireniji tip pluteja Benediktinske klesarske radionice jest onaj ĉije je glavno polje
ukrašeno sloţenom geometrijskom kompozicijom u kojoj se u redovima i stupcima niţu
motivi od dviju koncentriĉnih troprutih kruţnica, a one su meĊusobno povezane ĉvorovima i
dijagonalno ispresjeĉene dvjema paralelnim troprutim trakama. Osnovi motiv, naime, tvori
manja kruţnica koja nije izravno povezana s većom koja je okruţuje, ali je zato potonja
ĉvorovima povezana sa susjednim većim kruţnicama. Navedene kruţnice ĉvorove nemaju
jedino na onim stranama gdje se nalaze rubne letve glavnoga polja pluteja. Njegov vijenac,
pak, nešto više izlazi u prostor, a ukrašen je dvama horizontalnim i suĉelice postavljenim
nizovima troprutih perec-motiva koji su širim stranama okrenuti prema rubnim letvama, dok
je svaki suĉelice postavljeni par pereca povezan jednim ĉvorom koji se nalazi na tjemenima
njihovih polukruţnih strana. U većoj ili manjoj mjeri primjerci takvog tipa pluteja saĉuvali su
se u Ninu (T. LI, 1; NIN I, 5), Kuli Atlagić (T. LI, 3-4; KULA ATLAGIĆ I, 4.1-4.3) i Muću
Gornjem (T. LI, 5),482 a jedna veća cjelina pluteja, koju sam po crti loma uspio spojiti od triju
fragmenata, pronaĊena je i u PaĊenima (T. LI, 2; PAĐENE, 6), dakle na lokalitetu gdje
djelovanje raspravljane klesarske radionice do sada nije bilo utvrĊeno.

481
Epigrafiĉki sadrţaj gore nabrojanih ulomaka detaljno je obraĊen u: DELONGA, V., 1996., 121-124, T. XLI,
88-90, 92; T. XLII, 91; 156-157, T. LII, 118; 207-208, T. LXVIII, 174; 217-218, T. LXXI, 182.
482
MARASOVIĆ, T., 2011., 35-36, sl. 33.

183
 Njezinom drugom i nešto jednostavnijem tipu pluteja glavno je polje bilo ukrašeno
kompozicijom nastalom pravilnim preplitanjem uĉvorenih troprutih kruţnica, i to tako da je
uz gornji i donji rub svaki stupac kruţnicâ završavao s po jednom polukruţnicom. Vijenac
tako dekoriranih pluteja takoĊer je bio nešto reljefniji u odnosu na glavno polje, a njegov je
ukras bio identiĉan kao i kod vijenca s prethodno opisanog tipa pluteja. Veći ili manji
fragmenti takvih primjeraka zasad su pronaĊeni na lokalitetu Crkvina u Biskupiji kod Knina
(T. LII, 1-2)483 i Otresu (T. LII, 3; OTRES II, 6.1-6.2), ali i u Kapitulu kod Knina (T. LII,
4).484 TakoĊer, postojao je i još jednostavniji, dakle treći tip plutejâ, a ukras njegova glavnog
polja sastojao se od pravilno rasporeĊenih i uĉvorenih troprutih kruţnica koje su bile
dijagonalno ispresjeĉene troprutim trakama, a manji ulomci takvih primjeraka saĉuvali su se u
Muću Gornjem (T. LI, 6) 485 i Kapitulu,486 dok vrlo sloţenu geometrijsku kompoziciju od
gustog prepleta troprutih kruţnica zasad nalazimo samo na jednom fragmentu iz Blizne pokraj
Trogira (T. LII, 6), gdje su se saĉuvali i dijelovi vijenca pluteja s dvostrukim nizom suĉelice
postavljenih i ĉvorovima povezanih perec-motiva (T. LII, 5).487
Dekoraciju koja je bila prisutna na plutejima nalazimo i na pilastrima Benediktinske
klesarske radionice, iako je njih zapravo vrlo malo saĉuvano. Tri primjerka s razliĉitim
tipovima ukrasa pronaĊena su u Lepurima kod Benkovca. Na ostatku jednoga od njih (T. LIII,
1; LEPURI IV, 54) vidljiva kompozicija koju tvore u stupac poredane i uĉvorene troprute
kruţnice koje su dijagonalno presjeĉene s po jednom troprutom trakom. Na fragmentu drugog
pilastra (T. LIII, 2; LEPURI IV, 55) razaznaju se u stupac poredani motivi dviju koncentriĉnih
troprutih kruţnica, od kojih je veća kruţnica uĉvorena s istovjetnim susjednim motivima, a
sve ih dijagonalno presijecaju po dvije paralelne troprute trake, dok se s njihove lijeve strane,
uz tanku i neprofiliranu boĉnu letvu, vertikalno pruţa gusta tropruta pletenica. Konaĉno, na
trećem ulomku pilastra (T. LIII, 3; LEPURI IV, 56) vidi se dno stupca kojega su tvorile

483
KATALOG, 2000a., 203 (Tonĉi Burić, kat. br. IV. 28a).
484
Radi se o trima fragmentima istog pluteja oltarne ograde koja su pronaĊena na Kapitulu, a detaljno su
obraĊena u: BURIĆ, T., 1990., 95, 106, T. VIII, 13-15. Na dvama od njih (kat. br. 13-14) uoĉljiva je romaniĉka
profilacija na uzduţnim lomovima koja svjedoĉi o njihovoj kasnijoj preupotrebi.
485
MARASOVIĆ, T., 2011., 35-36, sl. 34.
486
BURIĆ, T., 1990., 96, 106, T. VIII, 16.
487
BUŢANĈIĆ, R., 2011., 51-52, 54-55; MARASOVIĆ, T., 2011., 24, sl. 12.

184
meĊusobno presjeĉene troprute kruţnice koji u dnu i vrhu završavaju s po jednom
polukruţnicom.
Osim opisanih tipova pilastara opusu raspravljane klesarske produkcije moguće je
pripisati i još dva pilastra iz Crkvine u Biskupiji kod Knina (T. LIII, 4-5).488 Jedan od njih (T.
LIII, 5) ima dekoraciju na prednjem i jednom boĉnom ukrasnom polju, pa je tako na širem
polju izvedena kompozicija sastavljena od niza uĉvorenih troprutih kruţnica koje su ispunjene
šesterolatiĉnim cvjetovima s izrazito naglašenim središnjim ispupĉenjima, dok se na uţem
polju nalazi gusto mreţište nastalo preplitanjem troprutih traka. Na drugome, pak, pilastru (T.
LIII, 4), koji ima utor s lijeve strane, a saĉuvao mu se samo gornji dio dok mu je donji dio
rekonstruiran, dekorativno je polje obrubljeno troprutom trakom na koju je ĉvorovima spojen
niz od pet troprutih kruţnica koje su meĊusobno takoĊer uĉvorene. Uz svaki takav ĉvor sa
svake je strane smješten po jedan motiv stilizirana ljiljanova cvijeta, a kruţnice su
naizmjeniĉno ispunjene motivima grĉkog kriţa s ukrasom od troprute pletenice i motivom
Salomonova ĉvora s krupnim kruţićem u središtu.

7.3.2.4. Kapiteli
Da je neki kapitel djelo Benediktinske klesarske radionice moguće je zakljuĉiti jedino
kombiniranjem dvaju vaţnih saznanja: prvoga, da je kapitel pronaĊen na nekom lokalitetu na
kojem je djelovanje te radionice dosad već bilo prepoznato; te, drugoga, da naĉin izvedbe
pojedinih njegovih dijelova, tj. opći klesarski pristup oblikovanju njegovih ukrasnih motiva
odgovara oštroj i pravilnoj obradi kamene površine koja je karakteristiĉna za njezine majstore.
Upravo temeljem toga nedavno je Nikola Jakšić toj klesarskoj produkciji atribuirao jedan
ulomak kapitela iz Otresa (T. LIII, 6; OTRES II, 8), 489 a na isti naĉin njezin je opus moguće

488
Jednog od njih (T. LIII, 5) Nikola Jakšić je uvrstio u grupu u koju spadaju fragmenti zabatâ i ambona iz
Crkvine u Biskupiji (JAKŠIĆ, N., 1980b., 101, 106, T. III, a), a kako sam već ostatke dvaju zabata (T. XLVII, 4-
5) iz te skupine atribuirao Benediktinskoj klesarskoj radionici isto vrijedi i za navedeni pilastar, kao i za dijelove
ambona (T. LIV, 1-2). Oba pilastra kataloški su obraĊena u katalogu izloţbe Hrvati i Karolinzi, ali je jedan
prepoznat kao stupić stepeništa ambona (T. LIII, 5), a drugi kao pilastar oltarne ograde (T. LIII, 4), te su oba
datirana u prvu polovinu 9. stoljeća. Vidi KATALOG, 2000a., 206, 208 (Tonĉi Burić, kat. br. IV. 32, IV. 36).
489
JAKŠIĆ, N., 2009b., 22-24, sl. 23.

185
upotpuniti i fragmentima kapitelâ koji su pronaĊeni na lokalitetu Stupovi u Biskupiji kod
Knina (T. LIII, 7-8),490 ali i u Muću Gornjem (T. LIII, 9). 491
Za te je kapitele posebno karakteristiĉno oblikovanje zavojnica koje su smještene u
njihovoj gornjoj zoni, i to tako da se nalaze uz oba boĉna ruba na svakoj strani kapitela.
Zavojnice su dosta krupne i puţoliko oblikovane, dakle jednako kao i na arhitravima i
zabatima Benediktinske klesarske radionice, a njihove noţice nekad su ostavljene glatke
(Otres, Stupovi), dok su nekad i profilirane (Muć). Razlika je vidljiva i u tome što na nekim
primjercima izmeĊu dviju kuka na jednoj strani kapitela imamo samo motiv okomito
postavljene tordirane letve (Otres), dok se na drugima izmeĊu kutnih kuka i tordiranog stupića
nalazi još po jedna manja zavojnica sa svake strane (Stupovi). TakoĊer, saĉuvani primjerak iz
Otresa (T. LIII, 6; OTRES II, 8) ima izrazito kubiĉan oblik i nije pretjerano voluminozan, a u
donjoj mu se zoni nalazi tek za kalatos priljubljeni niz širokih listića sa šiljatim završecima,
dok kapiteli iz Stupova pokazuju veću voluminoznost i širi ukrasni repertoar donje zone
kapitelâ (T. LIII, 7-8). Naime, ispod zavojnica iz gornjega pojasa kod tih su se kapitela u
raznim kombinacijama izmjenjivali nizovi širokih listića koji su se šiljastim vrhovima povijali
prema vani s po jednim nizom sljubljenih arkadica ili, pak, s prstenom koji je bio ukrašen
motivom guste troprute pletenice kakvu su majstori te radionice znali upotrebljavati i na
arhitravima, zabatima i pilastrima. Unatoĉ tome što je broj kapitelâ koji se mogu atribuirati
raspravljanoj klesarskoj radionici zasad vrlo mali, te pored toga što su oni u pravilu vrlo
fragmentarno saĉuvani, i na tako malom broju primjeraka bilo je moguće prepoznati likovne i
izvedbene karakteristike naših klesara, a time i barem donekle steći uvid u naĉin na koji su oni
oblikovali te vrlo vaţne dijelove liturgijskih instalacija, ali i arhitektonske dekoracije
predromaniĉkih crkava kojima su izvorno pripadali.

490
Veliki broj uglavnom vrlo fragmentarno saĉuvanih ulomaka više kapitela pronaĊenih na Stupovima u
Biskupiji objavio je i kataloški obradio Stjepan Gunjaĉa (GUNJAĈA, S., 1956., 97-108, sl. 20-25), a od najbolje
saĉuvanih fragmenata naknadno su u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika napravljene rekonstrukcije
ĉitavih kapitelâ, pa ovom prigodom prilaţemo fotografije dvaju takvih primjeraka (T. LIII, 7-8).
491
MARASOVIĆ, T., 2011., 36, sl. 35.

186
7.3.2.5. Ambon i škropionica
Novim spoznajama o kojima je već bilo govora, u opus raspravljane klesarske radionice
moguće je ubojiti i ĉetiri ulomka koja se prepoznaju kao dijelovi ograde stepeništa ili parapeta
ambona. Od njih su dva pronaĊena na Crkvini u Biskupiji (T. LIV, 1-2),492 a dva u Uzdolju
(T. LIV, 3-4),493 a svi pokazuju izrazito pravilan naĉin klesanja, kao i upotrebu ukrasnih
motiva koji su tipiĉni za klesare Benediktinske klesarske radionice. Ne ulazeći ovom prilikom
u podrobne opise tih reljefa koje smatram nepotrebnima, tek ću naglasiti na upotreba i naĉin
klesanja pojedinih detalja, poput niza perec-motiva i kuka s puţolikim zavojnicama i
neprofiliranim noţicama, zatim guste troprute pletenice te uĉvorenih kruţnica koje su
ispunjene višelatiĉnim cvjetovima s karakteristiĉnim ispupĉenim kruţićem u njihovim
središtima, neosporno upućuju na zakljuĉak da se radi o djelima naših klesara.
Na Stupovima u Biskupiji pronaĊena su ĉetiri ulomka od kojih je kasnije u Muzeju
hrvatskih arheoloških spomenika rekonstruirana ĉitava škropionica koju su, ako je suditi
prema vrlo fragmentarno saĉuvanim ostacima njezine dekoracije, takoĊer isklesali majstori
Benediktinske klesarske radionice (T. LIV, 5).494 Škropionica je bila polukuglastog oblika, a
stajala je na uskoj prstenastoj nozi. Cijela vanjska ploha bila joj je ispunjena mreţom od
troprutih uĉvorenih kruţnica koje su bile dodatno dijagonalno ispresjeĉene troprutim trakama.
Navedene su kruţnice vrlo pravilo klesanim ĉvorovima bile povezane i s troprutom trakom
koja je tekla uz gornji rub ukrasnog polja škropionice. Nadalje, prema podacima koje donosi
Stjepan Gunjaĉa, dva ulomka ''skoro identiĉne obrade'' pronaĊena su i na obliţnjem poloţaju
Crkvina, pa nije iskljuĉeno da su naši majstori isti liturgijski predmet isklesali i za
predromaniĉku crkvu na tom lokalitetu.495

492
JAKŠIĆ, N., 1980b., 101, 106, 108 T. III, b-c. Kako je već navedeno, Nikola Jakšić je ta dva ulomka ambona
uvrstio u grupu u koju spadaju i dva fragmenta zabatâ (T. XLVII, 4-5) i jedan pilastar (T. LIII, 5). Vidi još
KATALOG, 2000a., 206-207 (Tonĉi Burić, kat. br. IV. 33).
493
GUDELJ, LJ., 2005., 65, 73, T. II, inv. br. 2609, 2613.
494
GUNJAĈA, S., 1956., 111-112, sl. 29. Vidi još KATALOG, 2000a., 244 (Tonĉi Burić, kat. br. IV. 109).
495
Usporedi GUNJAĈA, S., 1956., 112.

187
7.3.2.6. Ciborij 496

U Lepurima kod Benkovca pronaĊena su ĉetiri ulomka koja se mogu prepoznati kao
dijelovi košare ciborija. Jedan fragment tog ciborija već je odavno poznat u znanstvenoj
literaturi (T. LIV, 6d; LEPURI IV, 65),497 a s njim je odnedavno, temeljem likovno-
morfoloških podudarnosti, povezan i ulomak koji je prvi put objavljen 1997. godine (T. LIV,
6a; LEPURI IV, 62).498 S tim je ulomcima u vezu dovoĊen i još jedan fragment spojen od
dvaju dijelova na kojemu se saĉuvao dio natpisa (…c)E IN DECORE D(…) (???), 499 ali se
zahvaljujući pronalascima novih reljefa iz Lepura i njihovom nedavnom obradom takva
pretpostavka sa sigurnošću moţe odbaciti.500
Prvi ulomak tog ciborija zapravo je njegova desna stopa kojoj se izvorno saĉuvalo dno,
luĉno oblikovani lijevi bok, a djelomiĉno i debljina, dok na desnoj boĉnoj strani i gornjoj
plohi ima lomove. Lice fragmenta ukrašeno je dvozonskom podjelom. Tako se lijevo nalazi
vertikalno orijentirana zona s troprutim prepletom koji oblikuje niz pereca, a desno natpisno
polje na kojem se moţe proĉitati dio natpisa (…Chroat)OR(um) D(ux) A(me)N, 501 dakle
njegov završni dio u kojem se spominje i uobiĉajena titula hrvatskih vladara tijekom 9.

496
Tekst ovog potpoglavlja neznatno je izmijenjen izvadak iz mog ĉlanka objavljenog u zborniku radova ''Dani
Stjepana Gunjaĉe 2''. Vidi JOSIPOVIĆ, I., 2012a., 56-59, sl. 10-12.
497
MARUN, L., 1927., 290; DELONGA, V., 1995b., 307, 316-318, sl. 3; ISTA, 1996., 198, T. LXV, 168;
NIMAC, S. - DELONGA, V., 1997., 80, 82-84, sl. 21; MARASOVIĆ, T., 2009a., 267-268, sl. 302.
498
NIMAC, S. - DELONGA, V., 1997., 80, 84, sl. 23; MARASOVIĆ, T., 2009a., 268, sl. 303; VEŢIĆ, P. -
LONĈAR, M., 2009., 101.
499
DELONGA, V., 1995b., 307, 310, 315-318, sl. 2; ISTA, 1996., 198, T. LXV, 167; NIMAC, S. - DELONGA,
V., 1997., 80, 82-83, sl. 21.
500
Naime, taj je ulomak već Nikola Jakšić smatrao ulomkom luka oltarne ograde (Jakšić 2002, str. 114, T. III, 7),
a Tomislav Marasović je pretpostavio da se on izravno spaja s većim fragmentom luka na kojemu se saĉuvao dio
uklesanog natpisa (I)OH(anne)S ELECTVS NE(m)PE (…) CIDE…, a kojeg je Jakšić pronašao na poĉetku
sustavnih arheoloških istraţivanja u Lepurima, u ljeto 1997. godine. JAKŠIĆ, N., 1998a., 277; MARASOVIĆ,
T., 2009a., 267, sl. 302. Prilikom obrade tih ulomaka u depou Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu
tijekom ljeta 2011. godine, uspio sam utvrditi da je Marasovićeva pretpostavka bila toĉna jer se navedeni
fragmenti zaista spajaju po crti loma. To ujedno znaĉi da je raspravljani ulomak neosporno pripadao luku oltarne
ograde (T. XLVIII, 2; LEPURI IV, 58), a ne ciboriju kako se nekada pretpostavljalo.
501
DELONGA, V., 1995b., 316-318, sl. 3; ISTA, 1996., 198, T. LXV, 168; NIMAC, S. - DELONGA, V., 1997.,
83, sl. 21; MARASOVIĆ, T., 2009a., 267-268, sl. 302.

188
stoljeća. Prvi pojas s lijeve strane obrubljuje tanka neprofilirana letva koja ujedno definira i
saĉuvani luĉni isjeĉak. Desno od zone s natpisnim poljem vjerojatno je postojala i treća zona
ĉiji se ukras (kuke?) takoĊer okomito pruţao po njegovoj površini, ali se ona naţalost nije
saĉuvala.
Ispod prvoga pereca na licu ovog fragmenta probušena je rupa koja se kroz unutrašnjost
kamena ukoso spušta prema njegovu dnu gdje joj se nalazi drugi kraj. Ovaj detalj govori
kakva je bila orijentacija ovog ulomka unutar cjeline kojoj je nekada pripadao, u ovom sluĉaju
unutar arkade ciborija, jer je navedena rupa sluţila da se stopa arkade ciborija uz pomoć klina
i tekućeg olova poveţe s kapitelom koji je stajao ispod nje. Upravo taj detalj, kao i poĉetak
luĉne zakrivljenosti na lijevoj strani fragmenta, svjedoĉe da se zaista radi o desnoj stopi
arkade ciborija.
Drugi ulomak pripadao je vijencu njegove arkade. Izvorno mu se saĉuvao vrh i debljina,
dok na ostalim krajevima ima lomove. Na frakturi donje plohe, otprilike po sredini, nalazi se
ostatak isvrdlane rupe koja je sluţila za spajanje vijenca s arkadom uz pomoć klina. Na
straţnjoj plohi ovog fragmenta, od njegova vrha do razine poĉetka zone s kukama na prednjoj
strani, izvedena je pravilna zasjeklina koja je sluţila za primanje i uĉvršćenje pokrova
ciborija. Lice ulomka podijeljeno je u tri dekorativne zone koje meĊusobno odvajaju plastiĉno
izvedene razdjelne letve bez profilacije. U gornjem pojasu nalazio se uobiĉajeni niz krupnih
kuka s kratkim neprofiliranim noţicama, od kojih su se saĉuvale samo dvije poloţene na
desnu stranu. Središnja zona bila je ispunjena nizom meĊusobno povezanih i tropruto
izvedenih pereca, od kojih je na tom ulomku vidljiv tek jedan gotovo u potpunosti saĉuvan
perec, dok se lijevo od njega nazire samo desni kraj njemu susjednoga istovrsnog motiva. U
donjem pojasu bio je isklesan natpis, a od njega se moţe išĉitati samo …IE AD… , pa se iz ta
ĉetiri saĉuvana slova ne moţe pouzdano razabrati koje su rijeĉi na tom dijelu natpisa bile
uklesane. Iako su znatno oštećeni, s tim je ulomkom moguće povezati još dva fragmenta koja
zbog svojih dimenzija i rasporeda ukrasnih motiva upućuju na pretpostavku da su pripadali
istoj liturgijskoj instalaciji, tj. da su zajedno s već opisanim ostatkom desne stope nekad ĉinili
jedinstveni ciborij od kojega su danas preostala tek ĉetiri ulomka (T. LIV, 6a-d; LEPURI IV,
62-65). Naţalost, zbog vrlo malog broja saĉuvanih dijelova nije moguće sa sigurnošću utvrditi
izvorne dimenzije i oblik ovog ciborija, tj. da li je po tlocrtnoj osnovi pripadao kvadratnom ili
poligonalnom tipu.

189
 U likovno-morfološkom i ikonografskom pogledu navedena ĉetiri fragmenta podudarna
su s reljefima iz srednje i sjeverne Dalmacije (Nin, Kula Atlagić, Zadar, Otres, Muć, Stupovi-
Biskupija kod Knina, Split), ali i s ulomkom arhitrava s otoĉića Košljuna pokraj Krka (T. L,
6),502 a sve njih ponajbolje predstavljaju ulomci arhitravâ s imenom kneza Branimira iz Muća
Gornjeg (T. L, 1) i Otresa (T. XLIX, 8; OTRES II, 9a), dakle s reljefima Benediktinske
klesarske radionice iz vremena kneza Branimira. MeĊutim, dok se na ulomcima vijenca
arkade lepurskog ciborija vidi uobiĉajena trodijelna podjela površine kao i na većini arhitrava
i zabata u toj klesarskoj radionici (kuke u vrhu, zona s perec-motivom u sredini, te natpisno
polje u dnu), na saĉuvanom dijelu njegove stope moţe se ustanoviti inverzni raspored
potonjih dvaju polja, a isti takav raspored dekorativnih motiva utvrĊen je i na ulomcima
arhitrava i luka oltarne ograde iz Lepura.503 Nadalje, na ulomcima vijenca arkade ukrasne
kuke imaju kratke i neprofilirane noţice, kakve je Benediktinska klesarska radionica isklesala
na arhitravima i zabatima iz Otresa, Zadra, Košljuna i Stupova u Biskupiji kod Knina, mada je
na istim dijelovima liturgijskih instalacija, kako je već reĉeno, znala oblikovati i kuke s
profiliranim noţicama (Nin, Split, Muć, Kula Atlagić). 504 Svakako je zanimljivo primijetiti
da, jednako kao i još jedan ciborij kojega sam nedavno prepoznao u Lepurima i atribuirao
Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira, i ovaj mlaĊi lepurski primjerak predstavlja
jedini do sada prepoznati ciborij unutar poznatog korpusa djela radionice koja ga je isklesala.

* * *
Iako prethodno analizirani reljefi sasvim sigurno ne predstavljaju cjelokupni opus
Benediktinske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira, moţe se reći da je njihovom
obradom prezentiran najveći dio njezine klesarske produkcije. Oni su pronaĊeni na ukupno
šesnaest lokaliteta, a to su: Kula Atlagić, Otres, Muć Gornji, Biskupija - Crkvina, Stupovi,
Bukorovića podvornica, Lepuri, Uzdolje, Split - katedrala, Blizna, Nin, Bribir, Zadar - Sv.
Krševan, Košljun, Posedarje i PaĊene. Iako je posve sigurno da navedena klesarska radionica
izvorno nije radila na svim tim lokalitetima, nego su neka njezina djela na neke od njih
dospjela naknadno, dosta veliki broj mjesta na kojima su pronaĊeni njezini radovi svjedoĉi da

502
JARAK, M., 2008.
503
DELONGA, V., 1995b., 310; JAKŠIĆ, N., 2000d., 209; KATALOG, 2000a., 280 (Nikola Jakšić, kat. br. IV.
167); DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 49; JAKŠIĆ, N., 2001., 191; ISTI, 2002b., 114.
504
Usporedi JAKŠIĆ, N., 2002b., 114.

190
su majstori Benediktinske klesarske radionice bili dosta angaţirani pri ukrašavanju crkvenih
interijera na podruĉju hrvatske kneţevine, ali i u dalmatinskim gradovima. Kako potvrĊuju
ĉetiri posvetna natpisa s reljefâ te klesarske produkcije iz Muća, Nina, Otresa i Uzdolja, ona je
djelovala za vladavine hrvatskih knezova Branimira i Muncimira, s tim da je vrijeme izrade
dviju oltarnih ograda vrlo precizno datirano i u samim posvetnim natpisima: ona iz Muća
isklesana je 888., a ona iz Uzdolja 895. godine.
Djela Benediktinske klesarske radionice odlikuju se, dakle, vrlo visokom kvalitetom
izrade, te izrazito oštrim i urednim klesanjem sloţenih geometrijskih motiva, ali i ostalih vrsta
dekoracije.505 Takav naĉin klesanja, ali i inventivnost u osmišljavanju raznolikih motiva
kojima je ukrašavala razne dijelove liturgijskih instalacija, svrstava djela te radionice u sami
vrh umjetniĉkih ostvarenja iz predromaniĉkoga stilskog razdoblja, a od klesarskih produkcija
9. stoljeća s njom se po kvaliteti jedino mogu usporeĊivati Majstor koljanskog pluteja i
Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira. Naime, moţe se reći da u odnosu na njih
Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira, i u kronološkom i u
kvalitativnom smislu, predstavlja sam vrhunac umjetniĉkog stvaranja s kojim je zakljuĉena
klesarska djelatnost na podruĉju hrvatske kneţevine i susjednih joj dalmatinskih gradova
(Zadar, Split) na kraju 9. stoljeća.

505
Usporedi JAKŠIĆ, N., 2000d., 208-209; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 48-49;
JAKŠIĆ, N., 2001., 189-191; ISTI, 2002b., 113-114.

191
192
 8. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Reljefi ranoga i zreloga predromaniĉkoga stila s podruĉja izmeĊu rijeka Zrmanje i Krke,
kao i na cijeloj istoĉnoj obali Jadrana, pokazuju sve opće karakteristike koje su prisutne i na
ostaloj suvremenoj europskoj skulpturi, a posebno na onoj s podruĉja Italije. Iako je na
reljefima koji potjeĉu s teritorija hrvatske kneţevine moguće uoĉiti stanovite razlike ili bolje
reći prisutnost donekle razliĉitog ukusa prilikom njihova ukrašavanja u odnosu na
predromaniĉke ulomke iz priobalnih gradova Bizantske Dalmacije, ipak se moţe reći da je
cjelokupna naša predromaniĉka skulptura imala isto izvorište, razvijala se gotovo ujednaĉeno,
a meĊusobna ovisnost i proţimanje likovnoga jezika više su nego uoĉljivi na svim saĉuvanim
primjercima. Naime, u obje se sredine zamjećuje kako raniji predromaniĉki reljefi imaju veći
utjecaj ranokršćanske baštine, tj. njezina likovnog jezika, ponajprije onoga kojemu se
izvorište moţe prepoznati u raskošnim podnim mozaicima kršćanske antike, dok skulptura
nastala nakon sredine 9. stoljeća pokazuje da je inspiraciju sve više pronalazila u dekoraciji
keltsko-germanskog podrijetla koja je prepoznatljiva po sloţenim spiralnim motivima i
prepletima višeprutih beskonaĉnih traka. Ipak, ĉinjenica je da je potonji repertoar zastupljeniji
na podruĉju Kneţevine Hrvatske nego u dalmatinskim gradovima, dok za korištenje
ranokršćanske motivike vrijedi upravo suprotno. Saĉuvao nam se, doduše, i stanovit broj
spomenika koji svjedoĉe da je vrlo brzo došlo i do meĊusobnoga proţimanja dvaju ukrasnih
repertoara, što je opet potvrda preplitanja razliĉitih kulturnih utjecaja. MeĊutim, prodiranje
novoga likovnoga jezika inspiriranoga ponajprije inzularnim rukopisima sasvim je sigurno
povezano s djelovanjem misionara koji su u tek formiranu hrvatsku kneţevinu stizali s
teritorija koji je bio pod kontrolom njezina politiĉkoga saveznika i pokrovitelja, dakle s
podruĉja Franaĉkoga Carstava, a na taj utjecaj, doduše u znatno manjoj mjeri, oĉito nisu ostali
imuni ni u dalmatinskim gradovima.506
Gledajući ukupnu klesarsku produkciju na podruĉju koje se obiĉno naziva ''matiĉnim
podruĉje hrvatske ranosrednjovjekovne drţave'', a u koju spadaju i predromaniĉki reljefi
izmeĊu Zrmanje i Krke, mogu se na njima jasno uoĉiti razvojni pomaci koji se oĉituju
ponajprije u postupnoj promjeni likovnog repertoara od druge polovine 8. do kraja 9. stoljeća,
506
Usporedi JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 16-25.

193
ali i u nekim tehniĉkim detaljima vezanima ponajprije za ukupan izgled oltarne ograde. Tako
na ranijim predromaniĉkim reljefima susrećemo i nevješto klesane ljudske figure koje oĉito
krajem 8. i poĉetkom 9. stoljeća nestaju iz upotrebe, zatim jedno vrijeme prevladava
ranokršćanski repertoar koji se zasniva na raznim zoomorfnim i vegetabilnim motivima, da bi
u konaĉnici na zreloj predromaniĉkoj skulpturi dominirale sloţene geometrijske kompozicije
koje su gotovo u potpunosti lišene bilo kakvoga figuralnog prikaza. TakoĊer, moţe se
primijetiti da na trabeacijama oltarnih ograda iz ranijega predromaniĉkog perioda nad
prolazima u svetište više prevladavaju lukovi, dok u razdoblju od sredine prema kraju 9.
stoljeća gotovo u pravilu nalazimo samo zabate.
Većina predromaniĉkih reljefa iz navedenoga vremenskog perioda uspješno je svrstana
u radioniĉke ili majstorske opuse koji imaju svoje izvedbene i ikonografske specifiĉnosti
temeljem kojih su prepoznati, definirani i pobliţe datirani. Obradom graĊe s oko tridesetak
lokaliteta iz sjeverne Dalmacije došlo se do spoznaje da je na vrlo malom broju njih
pronaĊena skulptura koja je nastala samo u jednoj fazi opremanja sakralnog interijera
liturgijskim instalacijama, što zapravo znaĉi da je većina preţivjelih ranokršćanskih ili, pak,
novih predromaniĉkih sakralnih graĊevina od druge polovine 8. do kraja 9. stoljeća bila više
puta obnavljana, ili je samo višekratno ureĊivan njihov interijer. Naime, zahvati na pojedinoj
crkvi u nekim su sluĉajevima podrazumijevali njezinu cjelovitu obnovu, a time i promjenu
kompletnih liturgijskih instalacija, dok se ponekad samo radilo o manjim zahvatima i
''krpanjima'' već postojećih, što se ponajprije oĉitovalo u mijenjaju gornjeg dijela, tj. trabeacije
oltarne ograde. Ĉešća promjena arhitrava, lukova i zabata oltarne ograde u kraćem
vremenskom razdoblju posve je logiĉna ako se ima na umu da su ti dijelovi liturgijskih
instalacija mogli najlakše biti oštećeni, kao i da se na njima obiĉno nalazio posvetni natpis
donatora koji je financirao cijeli pothvat, a koji je u nekom povijesnom trenutku mogao
postati društveno nepoţeljan, pa je, primjerice, neki drugi investitor imao potrebu ostaviti
pisani trag o svom boguugodnom djelu.
Na podruĉju sjeverne Dalmacije uspjelo se dosad prepoznati sedam klesarskih
produkcija, tj. majstorskih i radioniĉkih opusa ĉija su djela obraĊena u svoj njihovoj
ukupnosti. Dvije od njih djelovale su i prije uspostave ranosrednjovjekovne hrvatske
kneţevine, a radovi tih produkcija, osim na njezinu kasnijem teritoriju, utvrĊeni su i u
gradovima Bizantske Dalmacije. TakoĊer, prilikom obrade ostalih klesarskih radionica i
majstora nastojalo se uzeti u obzir i sve njihove reljefe koji su nastali izvan teritorija

194
Kneţevine Hrvatske, ali i one koji su pronaĊeni na podruĉju koje je izvan prostornih okvira
odreĊenih naslovom ove disertacije. Dvije klesarske produkcije tek su u ovom radu jasno
definirane i prepoznate na manjem broju lokaliteta, dok su se saznanja o dosad već
identificiranim majstorima i radionicama nastojala proširiti i nadopuniti. Te klesarske
produkcije su sljedeće, a donosim ih kronološki, tj. po vremenu djelovanja, od najstarijih
prema najmlaĊima: Majstor zadarskih ambona, Radionica plutejâ zadarske katedrale,
Majstor koljanskog pluteja, Trogirska klesarska radionica, Klesarska radionica iz vremena
kneza Trpimira, Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira i Benediktinska
klesarske radionica iz vremena kneza Branimira.
Majstor zadarskih ambona vrlo je inventivan majstor koji je ''drhtavim'' potezima dlijeta
definirao razliĉite likovne kompozicije krhkih formi. MeĊu njima posebno se istiĉu prikazi s
ljudskim likovima koji će upravo u vrijeme djelovanja tog majstora poĉeti uzmicati pred
iskljuĉivo vegetabilnim i geometrijskim, a manjim dijelom i zoomorfnim likovnim
repertoarom reljefâ zreloga predromaniĉkog stila. Potonje navedena motivika vratit će se ''na
velika vrata'' u medij klesarstva tek u osvit romaniĉkog razdoblja, ali tada uglavnom u
sloţenijim narativnim ciklusima te s puno naprednijim i anatomski toĉnijim oblikovanjem
ljudskoga tijela. Osim ĉvrstih stilskih analogija koje su već uspostavljene izmeĊu djela
Majstora zadarskih ambona i brojnih italskih reljefa iz sredine i druge polovine 8. stoljeća, na
ranu dataciju njegovih klesarija upućuje i prisutnost svjetovnih prizora koji su jednim dijelom
moţda bili proţeti i ostacima poganskih vjerovanja, a koje više ne susrećemo na
ranosrednjovjekovnoj skulpturi na istoĉnoj obali Jadrana tijekom 9. stoljeća. TakoĊer,
koncepcijska podjela ukrasne površine pojedinih pluteja te klesarske produkcije na sustav
uĉvorenih kvadrata i pravokutnika predstavlja svojevrsnu reminiscenciju na uobiĉajeni
smještaj raznolikih motiva na ranokršćanskim podnim mozaicima unutar kvadratnih i
pravokutnih polja. Pored svega navedenoga, na raniju dataciju raspravljanih reljefa moţda
dodatno ukazuje i ĉinjenica da je djelovanje našeg majstora uoĉeno u Zadru i Pridragi, dakle u
jednom gradu Bizantske Dalmacije te u srednjovjekovnom selu Dolcu koje se tijekom 9.
stoljeća neosporno nalazilo na teritoriju ranosrednjovjekovne hrvatske kneţevine, pa se ĉini
da su svi ti reljefi nastali kao posljedica jedinstvenog projekta u vrijeme kada su i Zadar i
Pridraga pripadali istoj crkvenoj dijecezi (Zadarska biskupija), a najvjerojatnije i u razdoblju
kada su priznavali istu politiĉku vlast (neovisno je li to bila bizantska ili kratkotrajna franaĉka
vlast s poĉetka 9. stoljeća), dakle prije sklapanja Aachenskog mira iz 812. godine.

195
 Radionica plutejâ zadarske katedrale, ĉije je djelovanje zasad prepoznato u Zadru,
Biogradu i Galovcu, prilikom ukrašavanja liturgijskih instalacija koristila je likovni repertoar
ranokršćanske provenijencije, poput palmeta ispod kriţeva unutar arkada ili Korbboden-
motiva, a takvu motiviku susrećemo i na ostaloj skulpturi kasnoga 8. i ranog 9. stoljeća na
istoĉnoj obali Jadrana. Više nego oĉito korištenje istih ikonografskih obrazaca samo dodatno
osnaţuje opravdanost datiranja njezina djelovanja u navedeno vremensko razdoblje, pa bi to
znaĉilo da su njezina djela nastala otprilike u isto vrijeme kao i reljefi Majstora zadarskih
ambona. Inaĉe, sva djela Radionice plutejâ zadarske katedrale karakterizira vrlo pravilan i
uredan naĉin klesanja u nešto višem reljefu koji prilikom oblikovanja njihove dekoracije
stvara dojam naglašene voluminoznosti i oštroga optiĉkog kontrasta izmeĊu istaknutih i
plastiĉno oblikovanih motiva i dubine meĊuprostora na njihovoj pozadini. TakoĊer, nakoso
poloţeno dlijeto majstorâ prilikom klesanja dalo je zakošeno definirane rubove pojedinih
motiva, a plasticitet nekih od njih, primjerice višelatiĉnih cvjetova, dodatno je naglašen
kombiniranjem konkavnog oblikovanja ukrug rasporeĊenih latica u odnosu na njihov središnji
kruţić koji je naglašeno konveksan. TakoĊer, na pojedinim ulomcima istih liturgijskih
instalacija vidljiva je manja razlika u kvaliteti klesanja koja odaje ruku barem dvojice, ako ne
i više majstora-klesara.
Majstor koljanskog pluteja izrazito je kvalitetan klesar nemirnog duktusa i izrazite
inventivnosti te nadasve izraţenog osjećaja za plasticitet, štoviše i za negativne prostore, pa se
opravdano smatra jednim od ponajboljih majstora-klesara unutar hrvatske umjetniĉke baštine
ranoga srednjeg vijeka. Kvaliteta njegovih radova, ali i ĉinjenica da je radio na ĉetiri iznimno
vaţna lokaliteta ranosrednjovjekovne hrvatske drţave, koja su i strateški iznimno dobro
rasporeĊena, jer se Koljane kod Vrlike i Biskupija kod Knina nalaze u samom njezinu
središtu, tj. nedaleko od njezina glavnog centra Knina, a Galovac kod Zadra i Riţinice u
Rupotinama kod Solina na prilazima vaţnim dalmatinskim gradovima – Zadru i Splitu,
ukazuju na mogućnost da se radilo o ''vladarskom klesaru''. Osim što je opremao interijere
sakralnih zdanja na navedenim lokalitetima, naš je majstor bio aktivno ukljuĉen i u njihovu
gradnju ili pak obnovu, a o ĉemu svjedoĉe i saĉuvani primjerci arhitektonskih elemenata koji
se uvjerljivo mogu pripisati njegovoj ruci (npr. koljanski portal). Pored toga, oĉito je da se
Majstor koljanskog pluteja prilikom klesanja svojih djela ĉesto sluţio i antiĉkim ulomcima,
bilo da ih je u potpunosti preklesavao te na njima izvodio vlastiti dekorativni repertoar, ili pak
da je njihove izvorne motive vješto koristio kao novu-staru dekoraciju onih kamenih ulomaka

196
koji su upravo njegovom intervencijom, tj. preklesavanjem i preoblikovanjem, bili
upotrijebljeni u posve novoj funkciji. Moglo bi se stoga kazati da se kroz njegove radove
zrcali i duh vremena u kojem je ţivio i radio, a to je oĉito bilo doba u kojem su se baštinjenje i
afirmativan odnos prema antiĉkoj kulturi uklapali u duhovne obzore kršćanskih naruĉitelja,
što se moglo ostvariti samo u općoj društvenoj klimi i stanju svijesti koje je pripremila
karolinška ideja renovatio Imperii.
Trogirska klesarska radionica u kvalitativnom je smislu prosjeĉna klesarska produkcija
koja je bila djelatna na osam lokaliteta u srednjoj i sjevernoj Dalmaciji (Trogir, trogirsko
Malo polje, Bijaći - Stombrate, Brnaze kod Sinja, Kljaci kod Drniša, PaĊene kod Knina, Otres
kod Bribira i Donje Polje kod Šibenika), od kojih se većina njih nalazi na podruĉju koje je
bilo unutar teritorija ranosrednjovjekovne hrvatske kneţevine, mada je njezino djelovanje
utvrĊeno i u jednom dalmatinskom gradu – Trogiru, po kojemu je uvjetno i dobila ime. Na
ranu dataciju te radionice upućuju i ukrasne kompozicije koje su njezini klesari koristili
prilikom oblikovanja pojedinih dijelova liturgijskih instalacija, a koje su bile inspirirane
ranokršćanskim uzorima, mada dekoracija vijenaca plutejâ i pilastara pokazuje kako su
usvojili i tipiĉno geometrijsku motiviku tzv. otoĉko-misionarskog likovnog izriĉaja.
Definiranje njezina opusa i nije bio pretjerano teţak posao jer je u pitanju grupa vrlo
prosjeĉnih i ne osobito inventivnih klesara koji su priliĉno jednostavno i bez znaĉajnijih
varijacija ponavljali korištene motive, a većinom su radili u lošoj vrsti domaćeg vapnenca,
tzv. muljici ili laporu. TakoĊer, za liturgijske instalacije te klesarske produkcije
karakteristiĉan je i naglašeni kompleks horror vacui prilikom njihova ukrašavanja, a ĉinjenica
je da je na njezinim reljefima prisutan i fenomen damnatio memoriae, tj. namjerno oštećivanje
onih dijelova posvetnih natpisa na kome se vjerojatno nalazilo ime nekoga hrvatskog
odliĉnika. Naţalost, i potonje navedena ĉinjenica rezultirala je nedostatkom sigurnijih i
nepobitnih oslonaca za preciznu dataciju navedene klesarske produkcije. Zbog toga se njezino
djelovanje, ponajprije temeljem uspostavljanja relativne kronologije izmeĊu djelovanja dosad
definiranih klesarskih produkcija na istoĉnoj obali Jadrana, zatim ikonografskih podudarnosti,
te traţenja širokih analogija na temelju potonjih, datira u prva desetljeća 9. stoljeća.
Ulomci liturgijskih instalacija koji se pripisuju Klesarskoj radionici iz vremena kneza
Trpimira saĉuvali su vrlo usitnjeni, kao komadi koji su pretrpjeli teška oštećenja. Naime,
visok stupanj oštećenosti i usitnjenost ulomaka nastalih u toj radionici vidljiv je na svim
lokalitetima na kojima je zasvjedoĉeno njezino djelovanje, ali su i tako usitnjeni bili sasvim

197
dostatni da se na njima prepoznaju istovjetni izvedbeno-morfološki elementi, vidljivi
podjednako i u naĉinu klesanja i u izboru likovnih motiva, ali i u meĊusobnom kombiniranju
potonjih na svim dijelovima liturgijskih instalacija, ponajprije na zonama oltarnih ograda, tj.
na zabatima, arhitravima, plutejima, pilastrima i kapitelima. MeĊutim, novijim istraţivanjima
likovno-morfološke karakteristike navedene klesarske radionice prepoznate su i na ulomcima
koji nisu bili sastavni dijelovi oltarnih ograda, poput, primjerice, novoprepoznatog ciborija iz
Lepura kod Benkovca (T. XXXIII, 1; LEPURI II, 23-30), ili, pak, pojedinih fragmenata ĉiju
izvornu funkciju nije moguće sa sigurnošću ni utvrditi (LEPURI II, 31-33). Opaţanja koja je
o likovno-morfološkim i ikonografskim karakteristikama te klesarske radionice prije skoro
trideset godina iznio Nikola Jakšić komparativno analizirajući ostatke svakoga pojedinog
dijela liturgijskih instalacija s ukupno sedam lokaliteta bila su polazna toĉka za daljnje
produbljivanje spoznaja o djelima Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira. Nakon
detaljne analize tih djela kojima se pristupilo s više razliĉitih aspekata u potpunosti je
potvrĊena opravdanost uvjetnoga naziva za samu radionicu i okvirnoga vremenskog
odreĊenja njezina djelovanja, koje je temeljem novoga prijedloga ĉitanja posvetnog natpisa iz
Biljana Donjih pomaknuto i na vrijeme vladavine kneza Mislava. Na kraju likovno-
morfološke analize svih saĉuvanih ulomaka liturgijskih instalacija i arhitektonske dekoracije
crkava koji se mogu pripisati Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira moţe se reći da
su njezini majstori, iako podloţni strogo zadanoj geometrijskoj koncepciji, prilikom izbora
dekorativnih motiva posezali za ornamentikom ranokršćanske provenijencije, od davnina
baštinjene u dalmatinskim gradovima, i to ponajprije u Zadru kao snaţnom umjetniĉkom
centru. Mada se ponegdje isticalo da djela te klesarske radionice odaju kvalitetnog i nadasve
vještog klesara, ako i ne odveć maštovita umjetnika, ĉini se da su oprez i sumnje oko
maštovitosti ovih umjetnika ipak bile neopravdane, jer su navedeni majstori svoju
inventivnost pokazali u izvedbi brojnih detalja prilikom dekoriranja kamenih reljefa
ustaljenom likovnom motivikom.
Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira klesarska je produkcija koja
je prema dosadašnjim pouzdanim saznanjima struke djelovala iskljuĉivo na teritoriju
ranosrednjovjekovne hrvatske kneţevine, mada postoje naznake da je moţda bila angaţirana i
na podruĉju grada Splita. Njezina su djela zabiljeţena na više od dvadeset lokaliteta, a oni su
većinom bili koncentrirani na širem dinarskom prostoru ĉije je središte grad Knin. Na nekim
vrlo znaĉajnim reljefima te klesarske radionice zabiljeţena su i imena hrvatskih velmoţa, tj.

198
kneza Branimira i ţupanâ Gostihe i Prištine, što potvrĊuje da su njezini majstori sudjelovali u
izvršenju donacija pripadnika najvišeg sloja tadašnjega hrvatskog društva. Naime, u razdoblju
uznapredovale obnove starih i gradnje novih crkava u Hrvatskoj za vrijeme Branimirove
vladavine oĉito je bilo prostora i za djelovanje priuĉenih klesara ĉija produkcija nije bila
ĉvršće povezana sa znaĉajnim klesarskim središtima, kao što je to bilo u vrijeme prije dolaska
tog kneza na hrvatsko vladarsko prijestolje, kada je, kako je to već ustvrdio Nikola Jakšić,
''poticaj za gradnju crkvenih objekata na tek pokrštenom prostoru dolazio ĉesto sa strane,
potaknut ponajviše od misionara koji su skrbili i o izvoĊaĉima''.507 Naime, osebujan likovni
jezik reljefâ Dvorske klesarske radionice znatno zaostaje na zanatskoj razini u usporedbi s
drugim predromaniĉkim klesarijama u Hrvatskoj, pogotovo za djelima njoj istovremene
Benediktinske klesarske radionice. Ti radovi jednostavno ne zadovoljavaju standarde
suvremena stila, te odaju vrlo rustiĉnu maniru, a u pokušaju da upotrebe ustaljeni likovni jezik
suvremenoga stilskog dosega uspijevaju tek u onoj mjeri koliko je moguće u okolnostima bez
nasljedovanja zanatske tradicije. Dakle, upravo zanatski nedostaci navedenih majstora-klesara
primjećuju se već prilikom površnog promatranja reljefâ koji su nastali kao rezultat njihova
rada, ali nam baš te posebnosti, poput raznih izvedbenih nepravilnosti, zatim siromašnoga i
neinventivnoga likovnog repertoara, te izrazite naivnost u oblikovanju nekih, ponajprije
zoomorfnih motiva, olakšavaju njihovo povezivanje u jedinstvenu likovno-morfološku cjelinu
koja zasad, temeljem rezultata dosadašnjih istraţivanja, tj. po koliĉini atribuiranih djela,
predstavlja najproduktivniju klesarsku radionicu ranoga srednjeg vijeka ĉije je djelovanje
prepoznato i definirano na istoĉnoj obali Jadrana.
Iako je više nego izvjesno da u ovom radu nisu obraĊeni svi reljefi koji se mogu
atribuirati Benediktinskoj klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira, moţe se reći da je
njihovom obradom prezentiran najveći dio njezine klesarske produkcije. Oni su pronaĊeni na
ukupno šesnaest lokaliteta, a to su: Kula Atlagić, Otres, Muć Gornji, Biskupija - Crkvina,
Stupovi, Bukorovića podvornica, Lepuri, Uzdolje, Split - katedrala, Blizna, Nin, Bribir, Zadar
- Sv. Krševan, Košljun, Posedarje i PaĊene. Ipak, posve je sigurno da navedena klesarska
radionica izvorno nije radila na svim tim lokalitetima, nego su neka njezina djela na neke od
njih dospjela naknadno, dosta veliki broj mjesta na kojima su pronaĊeni njezini radovi
svjedoĉi da su majstori Benediktinske klesarske radionice bili dosta angaţirani pri

507
JAKŠIĆ, N., 2000d., 213; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 53.

199
ukrašavanju crkvenih interijera na podruĉju hrvatske kneţevine, ali i u dalmatinskim
gradovima. Kako potvrĊuju ĉetiri posvetna natpisa s reljefâ te klesarske produkcije iz Muća,
Nina, Otresa i Uzdolja, ona je djelovala za vladavine hrvatskih knezova Branimira i
Muncimira, s tim da je vrijeme izrade dviju oltarnih ograda vrlo precizno datirano i u samim
posvetnim natpisima: ona iz Muća isklesana je 888., a ona iz Uzdolja 895. godine. Djela
Benediktinske klesarske radionice odlikuju se, dakle, vrlo visokom kvalitetom izrade, te
izrazito oštrim i urednim klesanjem sloţenih geometrijskih motiva, ali i ostalih vrsta
dekoracije. Takav naĉin klesanja, ali i inventivnost u osmišljavanju raznolikih motiva kojima
je ukrašavala razne dijelove liturgijskih instalacija, svrstava djela te radionice u sami vrh
umjetniĉkih ostvarenja iz predromaniĉkoga stilskog razdoblja, a od klesarskih produkcija 9.
stoljeća s njom se po kvaliteti jedino mogu usporeĊivati Majstor koljanskog pluteja i
Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira. Naime, moţe se reći da u odnosu na njih
Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira, i u kronološkom i u
kvalitativnom smislu, predstavlja sam vrhunac umjetniĉkog stvaranja s kojim je zakljuĉena
klesarska djelatnost na podruĉju hrvatske kneţevine i susjednih joj dalmatinskih gradova
(Zadar, Split) na kraju 9. stoljeća.
Prilazeći obradi predromaniĉkih reljefa na naĉin da ih se ponajprije nastojalo povezati u
likovno-morfološke cjeline, da bi ih se tek onda pobliţe datiralo i analiziralo njihove likovne
sadrţaje, nastojalo se primjenom već provjerene metode rada donijeti neke nove spoznaje o
raspravljanoj graĊi ili barem jednim dijelom nadopuniti one stare koje su već bile iznošene u
znanstvenoj literaturi. Prepoznavanje i definiranje majstorskih i radioniĉkih produkcija u
razdoblju od kraja 8. do kraja 9. stoljeća na istoĉnoj obali Jadrana dalo je vrlo plauzibilan
kronološki slijed njihove pojave i djelovanja, a samim time omogućilo je i bolje sagledavanje
likovnih fenomena koji su prisutni na njihovim djelima. Takva metoda rada omogućila je da i
predromaniĉka skulptura koja je pronaĊena na prostoru kojim se pobliţe bavi ova disertacija,
a koju se nije uspjelo povezati u majstorske i radioniĉke opuse, bude bolje sagledana u
kontekstu cjelokupne problematike razvoja stila na predromaniĉkim reljefima, zatim da bude
vrednovana s obzirom na opća saznanja o lokalitetu na kojem je pronaĊena, a samim time i
nešto preciznije datirana. Takvi predromaniĉki reljefi koji su nastali kao produkt vjerojatno
zauvijek neznanih klesara detaljno su, sa svim ostalim ulomcima predromaniĉke skulpture
koji su se mogli pripisati nekom majstoru ili klesarskoj radionici, obraĊeni u katalogu, a
moţda će neko buduće uoĉavanje likovno-izvedbenih podudarnosti izmeĊu njih i pojedinih

200
fragmenata s nekih drugih lokaliteta vrlo skoro rezultirati i prepoznavanjem nekih novih
klesarskih produkcija.
Na kraju, ţelim reći, da sam ovim radom nastojao dodatno afirmirati i unaprijediti
metodu rada prvenstveno zadarskih povjesniĉara umjetnosti, pa se nadam da su ostvareni i u
njemu prezentirani rezultati opravdali navedena nastojanja i doprinijeli daljnjem
produbljivanju ukupnih spoznaja o predromaniĉkim reljefima na istoĉnoj obali Jadrana.

201
202
KATALOG

203
204
I. Biljane Donje kod Zadra

205
 Lokalitet Begovaĉa (Crkvina)508 nalazi se otprilike dva kilometra jugozapadno od sela
Kašića u blizini Zadra, u arheološki vrlo bogatoj mikrozoni koju ĉine ravnokotarska naselja
Kašić, Smilĉić i Biljane Donje. Iako je Begovaĉa geografski bliţa Kašiću i Smilĉiću nego
Biljanima Donjim, katastarski se ipak nalazi u granicama potonje navedenog sela, pa se od
1963. godine u znanstvenoj literaturi u pravilu i navodi kao lokalitet koji pripada Biljanima
Donjim.509 Arheološka iskapanja na Begovaĉi provedena su u ĉetiri kampanje u razdoblju od
1959. do 1962. godine,510 ali rezultati istraţivanja nisu nikada objavljeni u integralnom
obliku.
Naime, ako zanemarimo neka kraća izvješća i manje osvrte o istraţivanjima
raspravljanog lokaliteta,511 Dušan Jelovina i Dasen Vrsalović tek su 1981. godine upoznali
struĉnu javnost s rezultatima istraţivanja srednjovjekovne nekropole na Begovaĉi, 512 a ona je
formirana uokolo jedne, samo djelomiĉno saĉuvane sakralne graĊevine koja je, jednako kao i
ĉitava nekropola, podignuta na temeljima reprezentativne antiĉke gospodarske kuće (villa
rustica).513 Jelovina i Vrsalović ostatke navedene crkve nisu podrobnije obradili, već su samo

508
Lokalitet je dobio ime po poloţaju Begovaĉa na kome se nalazi istoimeni zidani zdenac, ali se u literaturi
ĉesto puta navodi i pod nazivom Crkvina, što je ime za gomilu koja se na tom mjestu takoĊer nalazi. Vidi
GUNJAĈA, S., 1960., 279; JELOVINA, D., 1963., 243; JELOVINA, D. - VRSALOVIĆ, D., 1981., 56.
509
Naime, tijekom i neposredno nakon okonĉanja arheoloških istraţivanja (1959.-1962.), u kratkim izvještajima
koji su objavljivani u Starohrvatskoj prosvjeti, lokalitet je redovito nazivan Begovaĉom u Kašiću. Vidi
GUNJAĈA, S., 1960., 279; VRSALOVIĆ, D., 1963., 274, 278. MeĊutim, Dušan Jelovina 1963. godine
Begovaĉu prvi put navodi kao lokalitet koji katastarski pripada selu Biljanima Donjim (JELOVINA, 1963., 243),
što je od tada u znanstvenoj literaturi u pravilu usvojeno, tek uz poneki izuzetak, poput dvaju radova Nikole
Jakšića u kojima se navedeni lokalitet opet navodi kao dio sela Kašića, a što moţe izazvati zabunu kod manje
upućenih ĉitatelja. Vidi JAKŠIĆ, N., 1993a., 127, 133; ISTI, 1995b., 39.
510
Prve dvije kampanje istraţivanja kao glavni je istraţivaĉ vodio Stjepan Gunjaĉa, a naredne dvije Dušan
Jelovina i Dasen Vrsalović. Vidi JELOVINA, D., 1976., 27; JELOVINA, D. - VRSALOVIĆ, D., 1981., 59.
511
GUNJAĈA, S., 1960., 279; JELOVINA, D., 1963.; VRSALOVIĆ, D., 1963., 274, 278; JELOVINA, D.,
1976., 27-32.
512
JELOVINA, D. - VRSALOVIĆ, D., 1981. Na lokalitetu su otkrivena ukupno 604 groba koja pokazuju
kontinuitet ukapanja od pojedinaĉnih karolinških (familijarnih) grobova pa sve do kraja srednjeg vijeka i nakon
njega. Koliĉina otkrivenih grobova svrstava Begovaĉu meĊu najveća dosad istraţena groblja na podruĉju
sjeverne Dalmacije. JELOVINA, D. - VRSALOVIĆ, D., 1981., 133; JAKŠIĆ, N., 1989., 407; KATALOG,
2000a., 190; KATALOG, 2001., 449.
513
DELONGA, V., 1992a., 85; KATALOG, 2000a., 190; KATALOG, 2001., 449.

206
najavili da će to uĉiniti Stjepan Gunjaĉa, uz napomenu da se radi o ''vrlo interesantnom obliku
jednog tipa trobrodne starohrvatske crkve''.514 Naţalost, akademik Gunjaĉa umro je baš te
godine, tako da do najavljene detaljne objave i interpretacije ostataka crkve nikada nije došlo.
Godine 1989. Nikola Jakšić je objavio kritiĉku reinterpretaciju dotadašnjih znanstvenih
spoznaja vezanih za nalazište na Begovaĉi jer je, ĉitanjem stratigrafskih odnosa na lokalitetu i
stavljanjem u odgovarajući suodnos ostataka antiĉke i srednjovjekovne arhitekture te
pojedinaĉnih segmenata srednjovjekovne nekropole, metodom praćenja slijeda ukapanja
odredio graĊevinsko-razvojne faze na lokalitetu.515 Od cijeloga niza znanstvenih spoznaja do
kojih je Jakšić u tom ĉlanku došao, ovom je prilikom potrebno istaknuti njegov zakljuĉak da
je, prije gradnje manje crkve, na Begovaĉi postojala i veća ranokršćanska crkva, kao i
datiranje manje sakralne graĊevine u razdoblje romanike, što je bilo suprotno mišljenju
istraţivaĉâ lokaliteta koji su je smatrali ''starohrvatskom''. 516
Nedugo nakon objave Jakšićeva ĉlanka njegov zakljuĉak o postojanju ranokršćanske
sakralne graĊevine na lokalitetu potvrdila je objava i kataloška obrada antiĉkih,
ranokršćanskih i predromaniĉkih ulomaka od strane Vedrane Delonga, 517 koja je korištenjem
posve razliĉitih izvora i metoda u odnosu na Jakšića, nesumnjivo dokazala ranokršćansku
graĊevinsku fazu na Begovaĉi, mada ju je radije vidjela kao ranokršćansku adaptaciju dijela
postojeće rimske arhitekture, a ne kao slobodnostojeću sakralnu graĊevinu iz razdoblja kasne
antike.518 Jakšićev ĉlanak izazvao je ţuĉan i polemiĉki intoniran osvrt Dušana Jelovine, 519
ispod razine znanstvenog raspravljanja i suprotstavljanja razliĉitih mišljenja, koji je dobrim
dijelom demantiran upravo Delonginim ĉlankom objavljenim u istom broju Starohrvatske
prosvjete. MeĊutim, i nakon toga, prepoznavanje postojanja veće ranokršćanske crkve na
Begovaĉi, kao i zakljuĉak da su predromaniĉke liturgijske instalacije nastale u fazi njezine

514
JELOVINA, D. - VRSALOVIĆ, D., 1981., 59, bilj. 5.
515
JAKŠIĆ, N., 1989.
516
JAKŠIĆ, N., 1989., 421-423.
517
DELONGA, V., 1992a.
518
DELONGA, V., 1992a., 96, 100. U tom pogledu stajalište podudarno Jakšićevu iznijela je Branka Migotti
[MIGOTTI, B., 1995., 117 (bilj. 31), 131], dok su Ante Uglešić (UGLEŠIĆ, A., 2002., 57), te pogotovo Tonĉi
Burić, bili skloniji Delonginoj interpretaciji. BURIĆ, T., 2001., 246-247.
519
JELOVINA, D., 1992.

207
obnove u 9. stoljeću, bezrezervno je podrţao samo Pavuša Veţić, 520 dok su svi ostali autori
bili skloniji u predromaniĉkim ulomcima vidjeti opremu interijera manje crkve koju su
smatrali ranosrednjovjekovnom,521 a ne romaniĉkom kakvom je prepoznaju Jakšić i Veţić. U
pogledu navedene problematike, Delonga je prilikom objave biljanskih predromaniĉkih
reljefa i detaljne epigrafiĉke analize ostataka arhitravâ oltarne ograde, ostala dosta neutralna,
ostavljajući otvorenima obje navedene mogućnosti, iako se ĉini da je i tada, a i poslije, bila
sklonija mišljenju da je manja crkva na Begovaĉi predromaniĉka graĊevina. 522 MeĊutim,
recentno je Ivan Josipović objavio ĉlanak u kojemu je, detaljnom analizom saĉuvanih
ulomaka trabeacije predromaniĉke oltarne ograde i njihova epigrafiĉkog sadrţaja, došao do
zakljuĉka da je navedena oltarna ograda izvorno bila znatno duţa od širine manje crkve na
lokalitetu (koja je onda zasigurno kasnijeg postanka), ĉime je potvrĊeno već izneseno
Jakšićevo mišljenje da su predromaniĉke liturgijske instalacije krasile unutrašnjost veće
ranokršćanske crkve na Begovaĉi, pa to ujedno znaĉi da je bila obnovljena u vrijeme
vladavine hrvatskoga kneza Mislava (ĉetvrto desetljeće 9. stoljeća), ĉije je ime Josipović
prepoznao na dijelu posvetnog natpisa na jednom fragmentu arhitrava oltarne ograde. 523

520
VEŢIĆ, P., 1996., 93; ISTI, 2005. (2006.) [2007.], 101-102.
521
Vidi npr. MARASOVIĆ, T., 1994., 56, 98, s navoĊenjem vaţnije, dotad objavljene literature u kojoj se
pokušavalo utvrditi vrijeme gradnje manje crkve na Begovaĉi. Štoviše, Marasović je njezine ostatke tipski
povezao s tzv. kriţno-troapsidnim tipom koji ponajbolje predstavlja crkva sv. Kriţa u Ninu, a u tom je pogledu
njegovo mišljenje kasnije prihvatio i dodatno razradio Miljenko Jurković. Usporedi JURKOVIĆ, M., 2000., 173
i dalje; KATALOG, 2000a., 190-191 (Miljenko Jurković, kat. br. IV. 15); DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. -
JURKOVIĆ, M., 2001., 15 i dalje; JURKOVIĆ, M., 2001a., 158 i dalje; KATALOG, 2001., 448-449 (Miljenko
Jurković, kat. br. VI. 9); MARASOVIĆ, T., 2009a., 250-252.
522
DELONGA, V., 1992a., 107; ISTA, 1996., 170; KATALOG, 2000a., 192.
523
JOSIPOVIĆ, I., 2012b.

208
I. 1. Dva ulomka pluteja ili pilastra oltarne ograde (BILJANE DONJE, 1.1-1.2)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva nepoznatog titulara na lokalitetu Begovaĉa.
Datacija: Druga ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza:
1. Ulomak pronaĊen 1960. godine u arheološkim istraţivanjima koja je na lokalitetu Crkvina
(Begovaĉa) vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
2. Fragment pronaĊen u arheološkim istraţivanjima koja je na lokalitetu Crkvina (Begovaĉa) u
razdoblju od 1959. do 1962. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 9 cm, širina 14,5 cm, debljina 13 cm.
2. Visina 9,5 cm, širina 10,5 cm, debljina 5 cm.
Opis: Dva ulomka za koja, zbog velikih oštećenja, nije moguće sa sigurnošću utvrditi radi li se o
dijelovima pluteja ili pilastra oltarne ograde. Prvi fragment ima izvorno saĉuvanu debljinu, dok na
svim ostalim krajevima ima lomove. Na prednjoj strani saĉuvao mu se dio geometrijske dekoracije
troprute kruţnice ispunjene nekim vegetabilnim ili zoomorfnim motivom. Drugi ulomak ima frakture
na svim krajevima, a na saĉuvanom dijelu prednje plohe moguće je razaznati tek ostatak nekog
plitkoreljefnog motiva izvedenog od troprutih traka.

Literatura: DELONGA, V., 1992a., 88, 100, T. IV, 2, 3; MARASOVIĆ, T., 2009a., 251-252, sl. 285;
JOSIPOVIĆ, I., 2012b., 132, 134, bilj. 17, sl. 2a-b.

I. 2. Ulomak zabata ili pluteja oltarne ograde (BILJANE DONJE, 2)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva nepoznatog titulara na lokalitetu Begovaĉa.
Datacija: Druga ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen u arheološkim istraţivanjima koja je na lokalitetu Crkvina (Begovaĉa) u
razdoblju od 1959. do 1962. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Laporasti vapnenac.
Dimenzije: Visina 19 cm, širina 14 cm, debljina 12 cm.

209
Opis: Ulomak donjeg dijela zabata ili pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina, na
tri kraja ima lomove, dok mu je lijeva boĉna strana pravilno oblikovana. Pri dnu te strane nalazi se
isvrdlana rupa. MeĊutim, smještaj znatno oštećenog motiva na prednjoj strani fragmenta, neovisno o
tome je li uistinu rijeĉ o zabatu ili pluteju oltarne ograde, sugerira da ovaj ulomak nije mogao imati
izvorno definiran rub na tom mjestu, pa je njegova pravilno obraĊena lijeva boĉna strana zacijelo
posljedica naknadnog preklesavanja. Na prednjoj plohi fragmenta u dnu se vide ostaci prepleta
troprute pletenice omeĊene tankom neprofiliranom letvom sa svih strana. Poviše pletenice moţe se
raspoznati rep, manji dio krila i noţice ukoso postavljene ptice koja je glavom bila usmjerena na lijevu
stranu. Uz motiv ptice preostao je manji dio okomite neprofilirane letve koja je moţda pripadala
gornjem (ako je ulomak pripadao pluteju) ili donjem (ako se radilo o zabatu) dijelu patibuluma kriţa, a
navedena ptica stajala mu je s desne strane.
Iako je fragment znatnije oštećen, pa to oteţava njegovu analizu, naĉin klesanja saĉuvanih
motiva, ali i stavljanje ulomka u kontekst ostalih pronalazaka s ovog lokaliteta, dozvoljavaju njegovu
pouzdanu atribuciju Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira.

Literatura: DELONGA, V., 1992a., 88, 100-101, T. IV, 4; MARASOVIĆ, T., 2009a., 251-252, sl. 285;
JOSIPOVIĆ, I., 2012b., 132, 134, bilj. 17, sl. 2c.

I. 3. Kapitel s dijelom stupa oltarne ograde (BILJANE DONJE, 3)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva nepoznatog titulara na lokalitetu Begovaĉa.
Datacija: Druga ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen kao uĉelak pri donoţnici groba 4. kolovoza 1962. godine u arheološkim
istraţivanjima koja je na lokalitetu Crkvina (Begovaĉa) vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 46 cm, širina kapitela (vrh) 12,7 cm, promjer stupa 12,5 cm.
Opis: Kapitel s dijelom stupa oltarne ograde koji je znatno oštećen po ĉitavoj površini, dok mu se lom
nalazi na dnu. Kapitel je podijeljen u dvije zone i to tako da donji pojas ĉini niz od osam ukrug
rasporeĊenih šiljatih listova, dok se u gornjem pojasu kapitela, na svakoj njegovoj strani, nalaze po
dvije kuke koje se u kutovima meĊusobno dodiruju bridovima puţolikih zavojnica. Prostor izmeĊu
kuka, po sredini svake strane kapitela, popunjao je motiv okomite troprute trake. Na vrhu kapitela
nalazi se profilirani abakus, dok je na dnu od tijela monolitnog stupa odijeljen jednostavnim
dvoprutim prstenom.

210
 Unatoĉ velikim površinskim oštećenjima, ovaj segment gornjeg dijela oltarne ograde po naĉinu
klesanja i rasporedu ukrasnih motiva predstavlja tipiĉan primjer kapitelâ kakve je oko sredine 9.
stoljeća izraĊivala Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira, pa ga se moţe smatrati njezinim
proizvodom.

Literatura: DELONGA, V., 1992a., 88, 101, T. IV, 1; MARASOVIĆ, T., 2009a., 251-252, sl. 285;
JOSIPOVIĆ, I., 2012b., 132, 134, bilj. 17, sl. 2d.

I. 4. Ulomci arhitrava oltarne ograde (BILJANE DONJE, 4.1-4.8)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva nepoznatog titulara na lokalitetu Begovaĉa.
Datacija: Druga ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza:
1. Središnji, najveći ulomak sluĉajan je nalaz prije planskih istraţivanja iz 1958. godine, krajnji
fragment pronaĊen je na zidu središnje apside 10. kolovoza 1959., a manji ulomak na poĉetku
arhitrava naĊen je 25. srpnja 1960. godine petnaest metara zapadno od proĉelja crkve.
2. Fragment pronaĊen u arheološkim istraţivanjima 26. srpnja 1961. godine kao spolij u uzglavnom
dijelu groba 543.
3. Ulomak pronaĊen u arheološkim istraţivanjima 1. kolovoza 1959. u unutrašnjosti crkve u blizini
septuma.
4. Fragment pronaĊen u arheološkim istraţivanjima 6. kolovoza 1960. godine ĉetiri metra od zapadnog
perimetralnog zida crkve.
5. Ulomak pronaĊen u arheološkim istraţivanjima koja je na lokalitetu Crkvina (Begovaĉa) u
razdoblju od 1959. do 1962. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
6. Fragment s ostatkom teksta …ACV… naĊen u arheološkim istraţivanjima 4. kolovoza 1961. u
ogradnom zidu gomile koja je dijelila vlasniĉku ĉesticu mještanina Vase Drĉe od uţeg areala crkve,
dok je drugi ulomak s dijelom natpisa …VMCO… kao sluĉajan nalaz seljaka predan Stjepanu Gunjaĉi
za vrijeme arheoloških iskapanja na lokalitetu Mastirine u Kašiću (1955.-1957.).
7. Fragment pronaĊen u arheološkim istraţivanjima 11. kolovoza 1960. godine ĉetiri metra od
zapadnog perimetralnog zida crkve.
8. Desni, završni ulomak naĊen u arheološkim istraţivanjima 10. kolovoza 1961. jugoistoĉno od desne
boĉne kapele, dok je lijevi fragment pronaĊen u rekognosciranjima lokaliteta od 1977. do 1978.
godine.

211
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 17-18 cm, širina 56 cm, debljina 10,5-11,5 cm, visina natpisnog polja 6,5-6,8 cm.
2. Visina 22 cm, širina 27 cm, debljina 9-11,5 cm, visina natpisnog polja 8 cm.
3. Visina 18 cm, širina 19,5 cm, debljina 10,5 cm, visina natpisnog polja 6,5 cm.
4. Visina 11,5 cm, širina 18,5 cm, debljina 7,5-8,5 cm.
5. Visina 13 cm, širina 14 cm, debljina 7 cm.
6. Visina 21 cm, širina 34 cm, debljina 8,5-11 cm, visina natpisnog polja 8-8,5 cm.
7. Visina 11,5 cm, širina 15,5 cm, debljina 11,5 cm, visina natpisnog polja 7,5 cm.
8. Visina 21-22 cm, širina 88 cm, debljina 8,5-11 cm, visina natpisnog polja 8-8,5 cm.
Opis: Osam ulomaka arhitrava oltarne ograde od kojih su tri spojena od manjih fragmenata. Na pet
ulomaka u većoj se mjeri saĉuvala izvorna visina grede, na dva manja fragmenta preostale su tek po
dvije teţe oštećene kuke, a na jednome manji dio natpisnog polja i poĉetak noţice jedne kuke.
TakoĊer, na ĉetiri se ulomka vide izvorni završeci arhitrava, a dva od njih na boĉnoj kosini s gornje
strane imaju preostatke po jednog pera koje je sluţilo za uglavljivanje u utore na stopama zabata
oltarne ograde. Kompozicija na prednjoj strani ulomaka rašĉlanjena je u dva pojasa, pa tako gornju
zonu ispunjaju kuke dugaĉkih dvoprutih noţica i puţolikih zavojnica, dok se u donjem pojasu nalazi
posvetni natpis. Na pet fragmenata kuke su poloţene na desnu stranu, a na tri ulomka na lijevu. Inaĉe,
ove je fragmente, kao i sve reljefe pronaĊene na ovom lokalitetu, prvi put cjelovito objavila Vedrana
Delonga 1992. godine, te je tom prilikom obradila i dijelove uklesanoga natpisa koji su se saĉuvali na
šest ulomaka.
Na njima se moţe sa sigurnošću razabrati poĉetak natpisa sa starom kršćanskom zavjetnom
formulom darivanja i posvećenja [(+) DE DONIS D(e)I E(t)…], te završetak koji svjedoĉi o obnovi
crkve kao privatne obiteljske zaduţbine [(…pr)O REMED(io) A(n)IME SVE REN(ovavit) HVNC
TE(mplum)]. U natpisu je izvorno bilo uklesano ime donatora koji se spominje zajedno sa suprugom,
no ti su dijelovi loše saĉuvani i tekstovno manjkavi. Iz tog je razloga, dio natpisa na jednom fragmentu
na kojemu se saĉuvao veći dio slavenskog imena Moisclavus [MOISCL(avus)] protumaĉen kao
spomen donatora koji je sa svojom suprugom [(…vn)A CVM CO(nivge…)] obnovio navedenu crkvu
za spas svoje duše. To je ime dosada ĉitano kao Voisclavus (Voislav) ili Moisclavus (Mislav, Mojslav)
te je tumaĉeno kao ime lokalnog hrvatskog velikaša koji je u drugoj polovini 9. stoljeća obnovio
starokršćansku crkvu ili na njezinim temeljima podigao novu ranosrednjovjekovnu.
MeĊutim, navedeno se ime nikako ne moţe tumaĉiti kao Voisclavus jer saĉuvana okomita hasta
prvoga slova nije mogla pripadati slovu V, već slovima A, I, M ili N. Iz tog razloga, u ostatku
navedenog slavenskog imena moguće je prepoznati samo ime Moisclavus, tj. Mislav, a to se ime u
sliĉnim oblicima (Oyslaus, Mislaus, Muisclavus) navodi i prilikom spominjanja istoimenoga hrvatskog

212
kneza u prijepisima ĉuvene Trpimirove darovnice, ali i u Kronici Ivana Đakona. Nadalje, budući da
ulomci ovoga arhitrava, kako je primijetio Miljenko Jurković, pokazuju likovno-morfološke
karakteristike tzv. Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira, cijeli arhitrav treba datirati ranije
od druge polovine 9. stoljeća, pa u tom kontekstu ime Mislav najvjerojatnije predstavlja spomen
hrvatskoga kneza koji je vladao tijekom ĉetvrtog desetljeća 9. stoljeća. Nadalje, vjerojatnijim se ĉini
da je Mislavovo ime spomenuto u za to vrijeme uobiĉajenoj verbalnoj datacijskoj formuli (tzv.
unutarnja datacija) koja je sadrţavala ime vladara i koja je mogla, primjerice, glasiti: tempore
Moisclavo ducis, nego da je sam Mislav bio donator obnove (ili gradnje) i opremanja crkve. Naime,
kuke poviše dijela natpisa koji spominje Mislava polegnute su nadesno, dok je ime donatora vjerojatno
stajalo ispred dijela natpisa […un]A CVM CO[nivge…] poviše kojeg su isklesane kuke poloţene na
lijevu stranu, što znaĉi da je izmeĊu ova dva dijela natpisa postojala znatno veća prostorna udaljenost
nego što dopušta logika njihova ĉitanja kao dijelova natpisa koji se meĊusobno neposredno nastavljaju
jedan na drugoga. Zbog toga se ĉini da je posvetni natpis u rekonstrukciji mogao glasiti: [+] DE
DONIS D(e)I E[t…] […tempore] MOISCL[avo ducis…] […un]A CVM CO[nivge…] […pr]O
REMED(io) A(n)IME SVE REN(ovavit) HVNC TE[mplvm], ili u prijevodu: ''Od darova Boţjih i…
…u vrijeme kneza Mislava… …sa suprugom… …za spas duše svoje obnovio je ovaj hram''. Na dva
manja ulomka arhitrava naziru se još ostaci slova BRT i IOI.
Dakle, po svemu sudeći donator je bio neki visokopozicionirani pripadnik hrvatskog društva
koji je u vrijeme vladavine kneza Mislava, dakle u drugoj ĉetvrtini 9. stoljeća, raniju ranokršćansku
crkvu opremio predromaniĉkim liturgijskim instalacijama, a o ĉemu svjedoĉi i saĉuvani latinski natpis
na oltarnoj ogradi.

Literatura: JELOVINA, D., 1963., 244; VRSALOVIĆ, D., 1963., 274, 278; JELOVINA, D. - VRSALOVIĆ,
D., 1981., 56; JAKŠIĆ, N., 1989., T. I, dolje desno; DELONGA, V., 1992a., 88-89, 101-107, T. V, 1-4, T. VI, 1-
4; JAKŠIĆ, N., 1993a., 134, sl. 2; ISTI, 1995b., 39; DELONGA, V., 1996., 170-173, 294, 299, bilj. 159, 301,
313, T. LXII, 134-138, T. LVIII, 139; VEŢIĆ, P., 1996., 93, sl. 13; KATALOG, 2000a., 191-192, kat. br. IV. 15,
16; KATALOG, 2001., 449, kat. br. VI. 9; BABIĆ, I., 2006., 101; MARAKOVIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2007.,
362-363; MARASOVIĆ, T., 2009a., 251-252, sl. 285; JOSIPOVIĆ, I., 2012b., 134-146, sl. 3, 5-7.
Izloţbe: Hrvati i Karolinzi, Split, 2000./2001.

213
214
II. Biograd

215
 Biograd (Belgradon, Belgradum, Alba civitas, Albamaris, Alba regale, Zaravecchia) je
grad smješten na malenom poluotoĉiću orijentiranom prema sjeverozapadu, blizu
jugoistoĉnog ulaza u Pašmanski kanal, nasuprot otoku Pašmanu i manjim otoĉićima ispred
njega. U srednjem vijeku, toĉnije nakon doseljenja Hrvata i formiranja njihove kneţevine,
grad se razvija kao utvrda-naselje izvan prostora Bizantske Dalmacije, te je s vremenom
postao vaţno uporište ranosrednjovjekovne hrvatske drţave na Jadranu.524 Problem razvoja
Biograda zaokupljao je pozornost povjesniĉara, a prema dosadašnjim spoznajama drţi se da
prije srednjeg vijeka nije postojalo nikakvo naselje na podruĉju današnjeg grada, iako ga se
nekada nastojao povezati s poloţajem liburnske Blandone (Blandona ili Blanona), grada
kojeg spominju neki rimski pisci (prije svih Klaudije Ptolomej), ali je to uvjerljivo osporio
Slobodan Ĉaĉe.525 Vjerojatnije je, naime, da je Biograd tijekom ranoga srednjeg vijeka
izrastao na rubu Blandonine antiĉke luke te kao prosperitetni grad postao civitas s prijeko
potrebnim institucijama gradskog biskupa i priora.526 U ranom srednjem vijeku Biograd je bio
središte starohrvatske ţupanije Sidrage.527
Biograd pod imenom to Belgradon sredinom 10. stoljeća prvi spominje Konstantin
Porfirogenet u 31. glavi svog ĉuvenog djela De administrando imperio (O upravljanju
Carstvom), svrstavajući ga pritom meĊu devet gradova (kastruma) ''krštene Hrvatske''. 528
Prema podacima iz jedne isprave iz Kaptolskog arhiva u Splitu koja je datirana s godinom
950., a ĉija je autentiĉnost upitna, Biograd je bio biskupija već u to doba, 529 meĊutim u
kontekstu ostalih povijesnih izvora i pouzdanijih podataka još uvijek se drţi vjerojatnim da je
biskupsko sijelo postao tek u drugoj polovini 11. stoljeća.530 Organizirani razvitak Biograda
posebno se veţe uz hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. (1058.-1074.) koji je u gradu krajem
pedesetih i tijekom šezdesetih godina 11. stoljeća utemeljio i bogato obdario dva
benediktinska samostana: muški sv. Ivana EvanĊelista (kasnije samostan sv. Kuzme i

524
Usporedi JURAGA, B., 1980., 445; DELONGA, V., 1996., 174; MARASOVIĆ, T., 2009a., 422.
525
ĈAĈE, S., 1990.
526
VEŢIĆ, P., 2009., 195.
527
Više o teritoriju i granicama navedene ţupanije vidi u: SMILJANIĆ, F., 1990.
528
LONĈAR, L., 2002., 485.
529
Na tome da je Biogradska biskupija postojala već sredinom 10. stoljeća posebno je inzistirao Stjepan
Antoljak. ANTOLJAK, S., 1990., 264-266. Vidi još: PERIĈIĆ, E., 1990., 339-341.
530
Usporedi DELONGA, V., 1996., 174; URODA, N., 2005., 3-5; MARASOVIĆ, T., 2009a., 422.

216
Damjana na brdu Ĉokovcu kod Tkona na otoku Pašmanu) i ţenski sv. Tome. Arheološkim
istraţivanjima na prostoru grada otkriveni su ostaci obiju samostanskih bazilika, od kojih su
obje bile trobrodne, a svetište im je završavalo trima polukruţnim apsidama. 531
Biogradska katedrala nalazila se na poloţaju Glavica, istoĉno od današnje ţupne crkve
sv. Anastazije, a njezine arheološke ostatke otkrio je poĉetkom 20. stoljeća don Luka Jelić.532
Naţalost, ti ostaci danas više ne postoje, a vrlo vaţne podatke o Jelićevim iskapanjima i
nekim pronalascima objavio je Frane Buškariol.533 Radilo se o trobrodnoj i troapsidalnoj
graĊevini o ĉijoj je dataciji bilo razliĉitih mišljenja (kretale su se u rasponu od 9. do 11.
stoljeća), a analizom Jelićevih bilješki o nekadašnjim ostacima zidova i tlocrtne dispozicije
crkve prepoznavane su ĉak ĉetiri faze njezine gradnje (u razdoblju od 5. ili poĉetka 6. pa do
kraja 11. stoljeća),534 da bi se kasnije i o takvim zakljuĉcima raspravljalo, te ih se pritom
djelomiĉno i revidiralo.535 Ipak, moţda je najvaţnije istaknuti stav Ive Petriciolija koji je
predromaniĉku graĊevinu na biogradskoj Glavici svrstao u skupinu crkava s tzv. oblim
kontraforima kakve su se na teritoriju hrvatske ranosrednjovjekovne kneţevine gradile
tijekom druge polovine 9. stoljeća, a što bi ujedno znaĉilo da je navedena biogradska crkva

531
BELOŠEVIĆ, J., 1970., 167-168; VODIĈ, 1970., 25; JURAGA, B., 1980., 448-449; JURIĆ, R., 1990., 285;
DELONGA, V., 1996., 174; MARASOVIĆ, T., 2009a., 432-433, 436.
532
O tim je istraţivanjima Jelić objavio tek kraći novinski ĉlanak. JELIĆ, L., 1902b., 1.
533
BUŠKARIOL, F., 1988., 21-55; BUŠKARIOL, F. - JELIĆ, L., 1990.
534
Prvu arhitektonsku fazu graĊevine na Glavici, za koju se donedavno unisono drţalo da je bila jednobrodna
sakralna graĊevina s jednom apsidom i s unutrašnjim rašĉlanjenjem zidova uz pomoć lezena, Frane Buškariol
datira u ''vrijeme oko polovine 8. stoljeća'', a takva datacija proizlazi iz njegova pogrešnog datiranja nekih reljefa
pronaĊenih na Glavici u to razdoblje. BUŠKARIOL, F., 1988., 48-50. No, Pavuša Veţić je te ulomke opravdano
povezao s nekoliko ranokršćanskih fragmenata koji većinom potjeĉu iz dviju zadarskih ranokršćanskih bazilika,
tj. iz crkve sv. Tome i iz crkve sv. Stjepana, te je zakljuĉio da su u pitanju radovi iste klesarske radionice ĉije je
djelovanje smjestio u 5. ili na sam poĉetak 6. stoljeća. VEŢIĆ, V., 1990. Veţićeva datacija sasvim je opravdano
posluţila Nikolini Uroda i Nikoli Jakšiću da prvu fazu sakralne graĊevine na biogradskoj Glavici opet datiraju u
ranokršćansko razdoblje. Usporedi URODA, N., 2005., 11, 21; JAKŠIĆ, N., 2006c., 111-112. MeĊutim, Veţić je
nedavno iznio mišljenje da je ''već u kasnoantiĉkom vremenu na mjestu buduće katedrale u Biogradu postojala
ranokršćanska crkva, vjerojatno kao trobrodna građevina (istaknuo I. J.)'', tj. da je crkva iz druge polovine 9.
stoljeća naslijedila ''osnovnu matricu one stare'', tj. ranokršćanske graĊevine. VEŢIĆ, P., 2009., 202, 204.
535
O tome postoji brojna literatura pa ovdje upućujem samo na posljednje radove koji su se bavili tom
problematikom, a koji pregledno i kritiĉki donose sva mišljenja ranijih istraţivaĉa. Vidi, dakle, URODA, N.,
2005.; MARASOVIĆ, T., 2009a., 426-431; VEŢIĆ, P., 2009.

217
bila sagraĊena i prije nego što je postala katedrala.536 Nadalje, iako se dosad o graĊevini
uobiĉajeno govorilo kao o bazilici, nedavno je Pavuša Veţić iznio mišljenje da se moţda
radilo i o dvoranskom tipu crkve, što je zakljuĉio na temelju prepoznavanja obrisa
dvostrešnoga krova koji je prekrivao cijelu graĊevinu na crteţu njemaĉkog putopisca Konrada
von Grünemberga iz 1486. godine.537
Godine 1102. u Biogradu je za hrvatskoga kralja okrunjen ugarski kralj Koloman što je
još jedna potvrda znaĉaja koji je taj grad imao u hrvatskoj drţavi tijekom druge polovine 11. i
u prvoj ĉetvrtini 12. stoljeća. MeĊutim, njegovo ''zlatno doba'' neće dugo potrajati jer su ga
već 1125. godine Mleĉani osvojiti i u potpunosti razrušiti, a od ĉega se Biograd nikad neće u
potpunosti oporaviti, niti će više doseći vaţnost koju je imao u vrijeme ranosrednjovjekovne
hrvatske drţave.538
O biogradskoj ranosrednjovjekovnoj skulpturi do sada nije puno pisano. Nekoliko
ranosrednjovjekovnih reljefa prvi je objavio, bolje reći pobrojao, biogradski uĉitelj Velimir
Škarpa, koji je naveo i vrlo vaţan podatak da su neki raniji biogradski nalazi dijelom završili
u Prvom muzeju hrvatskih spomenika u Kninu. 539 Detaljnu katalošku obradu većine tada
poznate predromaniĉke skulpture koja se nalazila u Arheološkoj zbirci današnjeg Zaviĉajnog
muzeja u Biogradu objavila je 1980. godine Branka Juraga. 540 Već prilikom te objave postali
su jasni svi problemi s kojima se suoĉava istraţivaĉ biogradske srednjovjekovne skulpture.
Naime, nedostatak pravilnoga dokumentiranja uzrokovao je i manjak podataka o vremenu i
mjestu pronalaska pojedinih ulomaka koji nisu nalaţeni samo u gradu nego i u njegovoj bliţoj
okolici, i to podjednako na kopnu i na otocima. Veliki broj predromaniĉkih reljefa uništen je i
u kasnijim razaranjima grada, tako da se zaista moţe reći da se radi samo o ''ostacima
ostataka'' nekadašnje bogate spomeniĉke baštine, a to potvrĊuje i uoĉljiva stilska i
ikonografska raznovrsnost biogradske skulpture. Nadalje, veliki broj fragmenata kasnije je
sekundarno upotrijebljen kao graĊevni materijal, a budući da se radi o gradskoj sredini, za
većinu ulomaka vrlo je teško pouzdano odrediti i kojoj su crkvi izvorno pripadali, jer su oni
kao spoliji mogli biti višekratno prenošeni po ĉitavom gradu.

536
PETRICIOLI, I., 1984., passim.
537
VEŢIĆ, P., 2009., 202.
538
Usporedi DELONGA, V., 1996., 174; URODA, N., 2005., 5; MARASOVIĆ, T., 2009a., 424-425.
539
ŠKARPA, V., 1898., 232-233.
540
JURAGA, B., 1980., 448-449.

218
 U tom je smislu bilo vrlo znaĉajno Buškariolovo objavljivanje Jelićeve dokumentacije s
iskopavanja biogradske katedrale 1902. godine, koje je, uza sve druge podatke vezane za tijek
istraţivanja i izvorni izgled same graĊevine, bilo vaţno i zbog toga što je pokazalo kako su
pojedini predromaniĉki ulomci iz biogradskog muzeja, kojima mjesto nalaza dotad nije bilo
poznato, pronaĊeni na lokalitetu Glavica te da su vrlo vjerojatno pripadali liturgijskim
instalacijama graĊevine koja se na tom poloţaju nalazila. 541 MeĊutim, Buškariolov pokušaj
razvrstavanja i preciznijeg datiranja biografskih reljefa koji su pronaĊeni na lokalitetu Glavica
iz više razloga danas ne moţe biti prihvatljiv. 542 Osim toga, pojedinih se biogradskih
predromaniĉkih reljefa u raznim prilikama doticalo još nekoliko autora, 543 ulomke koji su
pripadali biogradskoj katedrali posebno je kataloški obradila Nikolina Uroda,544 a u svom
korpusu arhitekture s podruĉja Kvarnera i sjeverne Dalmacije predromaniĉke reljefe iz
Biograda i okolice spominje i Tomislav Marasović. 545 MeĊutim, glavni problem kod
prouĉavanja ranosrednjovjekovne biogradske skulpture predstavlja njezino datiranje, koje je,
iz svih prije navedenih razloga, u većini sluĉajeva neprecizno i preopćenito, a u ĉemu je
odreĊene pomake napravio tek Nikola Jakšić prepoznavši neke biogradske ulomke kao
proizvode Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira, ĉime ih je i preciznije datirao u
drugu i treću ĉetvrtinu 9. stoljeća,546 jedan ulomak pluteja pripisao je Dvorskoj klesarskoj
radionici iz vremena kneza Branimira iz posljednje ĉetvrtine 9. stoljeća,547 dok je fragment od
peĉene gline s reljefnim prikazom ţivotinje (psa?) argumentirano datirao oko sredine 11.
stoljeća.548

541
BUŠKARIOL, F., 1988., 47-48. Usporedi URODA, N., 2005., 7, 14-20.
542
Usporedi BUŠKARIOL, F., 1988., 48-50.
543
JAKŠIĆ, N., 1986., 54-58, 134-138; JURIĆ, R., 1990., 285, 287, 289-290; FLÈCHE MOURGUES, M.-P. -
CHEVALIER, P. - PITEŠA, A., 1993., 248, S 61, V, 3; DELONGA, V., 1996., 175, 303, T. LVIII, 140-141;
JAKŠIĆ, N., 1997a., 42-43, fig. 2; KATALOG, 2000a., 196, kat. br. IV. 22; VEŢIĆ, P., 2009., 200-201, sl. 5;
PITEŠA, A., 2012., 112-114, kat. br. 58.
544
URODA, N., 2005., 16-20.
545
MARASOVIĆ, T., 2009a., 426-442.
546
JAKŠIĆ, N., 1986., 54-58; ISTI, 1997a., 42-43, fig. 2.
547
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 22, 117, kat. br. 031.
548
JAKŠIĆ, N., 2006b., 26; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 31, sl. 40.

219
II. 1. Tri ulomka pluteja oltarne ograde (BIOGRAD I, 1.1-1.3)
Produkcija: Radionica plutejâ zadarske katedrale.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Biogradska katedrala.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomak br. 2 pronaĊen je prije 1898. godine kod lokaliteta Glavica. Fragmenti br.
1 i 3 naĊeni su tijekom arheoloških istraţivanja koja je 1902. godine na navedenom lokalitetu vodio
don Luka Jelić.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 21 cm, širina 30 cm, debljina 8,5 cm.
2. Visina 22 cm, širina 18 cm, debljina 7 cm.
3. Visina 32,5 cm, širina 44 cm, debljina 9 cm.
Opis: Tri ulomka najvjerojatnije istoga pluteja oltarne ograde koji su pronaĊeni na ili u blizini
lokaliteta Glavica krajem 19. i na samom poĉetku 20. stoljeća pa se na temelju toga s velikom
vjerojatnošću moţe pretpostaviti da su pripadali ranijoj graĊevinskoj fazi sakralne graĊevine koja je
tijekom 11., a moţda već i sredinom 10. stoljeća, imala funkciju biogradske katedrale. Fragmenti
imaju lomove na svim stranama, a ulomci br. 1 i 3 još su dodatno oštećeni tijekom vremena što se
moţe zakljuĉiti po njihovim starim fotografijama koje su naĉinjene odmah nakon njihova otkrića.
Fragment br. 1 ima trokutasti oblik te je ukrašen plastiĉnim ornamentom rozete unutar troprute
kruţnice, susjedna kruţnica s lijeve strane tek se nazire, a meĊuprostor izmeĊu njih s gornje strane
ispunja tropruti romboidni motiv. Iznad ovoga ornamenta nalazi se izboĉena uţa traka bez profilacije,
a nad njom šira s koje je otuĉen astragalni motiv. Ulomak br. 2 takoĊer je ukrašen motivom troprute
kruţnice unutar koje se nalazi motiv višelatiĉnog cvijeta. Fragment br. 3 dosta je oštećen tako da se
njegov ornament ne vidi u cijelosti. Djelomiĉno je saĉuvan donji rubni dio ukrasnog vijenca pluteja, tj.
tanka i deblja neprofilirana traka koje su meĊusobno odvojene uskom udubljenom linijom. Dekoraciju
tvori gotovo kruţni motiv izveden od troprute trake iz ĉijeg slijepog kraka izlazi peteljka s
višelatiĉnim cvijetom koji je ispunio unutrašnjost kruga. Troprutu kruţnu traku s unutrašnje strane
ukrašava niz priljubljenih suzolikih listića. Na temelju stare fotografije ovoga ulomka zna se da se s
lijeve strane od opisanog motiva nalazio još jedan potpuno identiĉan, samo što je on bio simetriĉno
postavljen u odnosu na prvoga, dok je prostor izmeĊu obaju kruţnih motiva s gornje strane takoĊer
ispunjao tropruti trokutić.
Temeljem likovno-morfoloških sliĉnosti s plutejima iz Zadra i Ljubĉa, te s fragmentima koji su
nastali tijekom prve predromaniĉke faze opremanja crkve sv. Bartula u Galovcu, a uzimajući u obzir i

220
povijesne prilike s kraja 8. i samog poĉetka 9. stoljeća, ove fragmente pluteja moţe se okvirno datirati
upravo u to vrijeme.

Literatura: ŠKARPA, V., 1898., 233, sl. 114, 6; JURAGA, B., 1980., 455-456, T. IV, 19; T. VI, 26;
BUŠKARIOL, F., 1988., 33-34, 37, 47, sl. B XV, 14; BXVI, 11; BELOŠEVIĆ, J., 1990., 235, bilj. 10, T. X, 2;
JURIĆ, R., 1990., 285, 303, T. I, 3; JAKŠIĆ, N., 1997a., 42-43, fig. 2); URODA, N., 2005, 19, 21, kat. br. 16-
18; MARASOVIĆ, T., 2009a., 429-430, sl. 531.

II. 2. Ulomak vijenca pluteja oltarne ograde (BIOGRAD I, 2)

Produkcija: Radionica plutejâ zadarske katedrale.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Biogradska katedrala.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Sluĉajno pronaĊen 10. lipnja 2008. godine u kući sjeverno od današnje ţupne crkve
sv. Anastazije, tj. na poloţaju Glavica.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 19 cm, širina 73 cm, debljina 14 cm.
Opis: Ulomak vijenca pluteja oltarne ograde sastavljen od dva dijela koja se spajaju po crti loma.
Fragment ima izvorno saĉuvanu debljinu i gornju plohu dok mu se na svim ostalim krajevima nalaze
lomovi. Desnom ulomku dno je naknadno poravnato.
Na njegovoj dekorativnoj površini, koju s gornje i donje strane uokviruje po jedna tanka
neprofilirana letva, vidi se niz od ĉetiri troprute arkade ispod kojih se nalazi po jedan motiv polovine
višelatiĉne rozete. U meĊuprostoru izmeĊu arkada i gornje rubne letve smješten je po jedan tropruti
romboidni motiv.
Temeljem likovno-morfoloških podudarnosti, ovaj ulomak vijenca pluteja vjerojatno pripada
istim liturgijskim instalacijama kao i prethodno obraĊeni fragmenti (BIOGRAD I, 1.1-1.3), pa se i
njega moţe okvirno datirati u posljednja desetljeća 8. ili u sami poĉetak 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

II. 3. Ulomak pluteja oltarne ograde (BIOGRAD I, 3)

Produkcija: Radionica plutejâ zadarske katedrale.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.

221
Podrijetlo: Biogradska katedrala.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen tijekom arheoloških istraţivanja koja je 1902. godine na lokalitetu
Glavica vodio don Luka Jelić.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 20 cm, širina 33 cm, debljina 7,5 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde na kome se saĉuvao dio ukrasnoga vijenca i dio glavnoga polja
pluteja. Fragment je naknadno preklesan u pravokutni oblik. Njegova dekorativna površina podijeljena
je izboĉenom neprofiliranom letvom na dva polja ukrašena vegetabilnim ornamentom. Na ostatku
gornjega polja koje je pripadalo vijencu pluteja vidi se ostatak niza troprutih arkadica pod kojima je
bila smještena polovica višelatiĉne rozete. U ostatku glavnoga polja, pak, nazire se motiv formiran od
troprute trake koja se izvija u volutice, završava u obliku listova ili pak oblikuje romboidne oblike.
Temeljem likovno-morfoloških podudarnosti, ovaj ulomak pluteja vjerojatno pripada istim
liturgijskim instalacijama kao i prethodno obraĊeni fragmenti (BIOGRAD I, 1.1-1.3, 2), pa se i njega
moţe okvirno datirati u posljednja desetljeća 8. ili u sami poĉetak 9. stoljeća.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 457, T. VII, 31; BUŠKARIOL, F., 1988., 34, 37, 47, sl. B XVI, 12; URODA,
N., 2005, 20-21, kat. br. 20; MARASOVIĆ, T., 2009a., 429, sl. 531.

II. 4. Ulomak pilastra oltarne ograde (BIOGRAD I, 4)

Produkcija: Radionica plutejâ zadarske katedrale.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Biogradska katedrala.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen tijekom arheoloških istraţivanja koja je 1902. godine na lokalitetu
Glavica vodio don Luka Jelić.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 82 cm, širina 25 cm, debljina 15 cm.
Opis: Ulomak pilastra oltarne ograde koji je spojen od tri dijela. Njegov gornji dio naknadno je
preklesan što je na tom mjestu djelomiĉno oštetilo dekorativnu površinu njegove prednje strane. Na
desnoj boĉnoj strani pilastra nalazi utor za uglavljivanje širok 6,5 centimetara, dok mu je lijeva strana
glatko obraĊena, pa je jasno da je izvorno stajao desno od prolaza u svetište. Ukrašen je meĊusobno
povezanim motivima ukrug vrtećih krilaca koja izlaze iz zajedniĉkoga središta, a koji su naizmjeniĉno

222
okrenuti u suprotnom smjeru. Opisanu dekoraciju s boĉnih i gornje strane uokviruje po jedna izboĉena
neprofilirana letva.
Temeljem likovno-morfoloških sliĉnosti ponajprije s jednim mramornim plutejem iz Zadra
kome saĉuvani pilastar nije fiziĉki odvojeni od ostatka pluteja već su zajedno isklesani u istom
komadu kamena (T. VI, 2), a koji je ukrašen posve identiĉnom dekoracijom, ovaj se biogradski
pilastar moţe smatrati proizvodom iste klesarske produkcije. Kako se djelovanje te produkcije, koja je
zasad prepoznata u Zadru, Biogradu i Galovcu, moţe okvirno datirati u posljednja desetljeća 8. ili u
sami poĉetak 9. stoljeća, navedena datacija vrijedi i za opisani biogradski pilastar.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 459-460, T. X, 44; BUŠKARIOL, F., 1988., 34-35, 47, sl. B XVII, 9;
URODA, N., 2005, 18, 21, kat. br. 15; MARASOVIĆ, T., 2009a., 429, 441-442, sl. 531, 542.

II. 5. Pilastar oltarne ograde (?) (BIOGRAD I, 5a-b)

Produkcija: Radionica plutejâ zadarske katedrale.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Biogradska katedrala (?).
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Nepoznate.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 99 cm, širina 14 cm, debljina 13 cm.
Opis: Ulomak koji je u izvornoj funkciji najvjerojatnije sluţio kao pilastar oltarne ograde da bi
kasnije, najvjerojatnije poĉetkom 12. stoljeća, zacijelo bio upotrijebljen kao stupić koji je nosio
impost-kapitel s voluminoznim prikazom orla izvedenog u visokom reljefu, tj. gotovo u punoj plastici.
Prva ga je objavila i kataloški obradila Branka Juraga, a donijela je i fotografiju njegovih dviju
ukrašenih strana, samo što je na njoj pilastar bio okrenut naglavaĉke.
Na prednjoj strani pilastra nalazi se dekoracija od šest vertikalno poredanih i uĉvorenih troprutih
kruţnica, s tim da se ona u dnu ne zatvara u potpunosti nego se njezina dva kraja savijaju prema vani
te završavaju kao svinute i u vrhu zašiljene trake. Kruţnice su ispunjene šiljatim listovima,
višelatiĉnim rozetama, te s po jednom peterokrakom i ĉetverokrakom zvjezdicom. Vertikalni niz
uĉvorenih kruţnica obrubljen je sa sviju strana tankim i neprofiliranim rubnim letvama, a meĊuprostor
izmeĊu njih i kruţnica popunjaju maleni romboidni motivi koji su svojim šiljatim vrhom okrenuti
prema rubnim letvama. U vrhu pilastra, u jednom izdvojenom pravokutnom polju horizontalnog
pruţanja smještena je mala dvotraĉna dvopruta pletenica od svega ĉetiri zavoja. Na straţnjoj strani
nalazi se ukras od intermitirajuće lozice iz koje izbijaju razgranati izduţeni listovi, a u vrhu se takoĊer

223
nalazi horizontalno poloţena dvotraĉna dvopruta pletenica koja je izvedena ponešto drukĉije nego
pletenica na prednjoj strani pilastra. Iako je ovaj motiv karakteristiĉan ponajprije za ranoromaniĉku
skulpturu, nešto nepravilniji naĉin izvedbe, mekša modelacija i slobodnije pruţanje troprute trake
govore u prilog zakljuĉku da je rijeĉ o ukrasu ranoga predromaniĉkog reljefa, jer će takva vrsta
dekoracije tijekom zrele faze ranosrednjovjekovne skulpture u potpunosti izaći iz upotrebe te će se
opet pojaviti u vrijeme rane romanike, ali tada u puno pravilnijem obliku.
Dakle, po naĉinu klesanja i izboru likovnih motiva ovaj se pilastar moţe pripisati klesarskoj
produkciji koja je djelovala u posljednjim desetljećima 8. ili na samom poĉetku 9. stoljeća, a ĉiji su
radovi za sada prepoznati u Zadru, Biogradu i Galovcu.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 459, T. X, 43; MARASOVIĆ, T., 2009a., 441-442, sl. 542.

II. 6. Ulomak pluteja ili pilastra oltarne ograde / fragment neutvrĎene namjene
(BIOGRAD I, 6a-b)
Produkcija: Radionica plutejâ zadarske katedrale / neznani klesar.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Biogradska katedrala.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća, te druga polovina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: PronaĊen tijekom arheoloških istraţivanja koja je 1902. godine na lokalitetu
Glavica vodio don Luka Jelić.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 22 cm, širina 12,5 cm, debljina 8,5 cm.
Opis: Ulomak je obraĊen s obje strane. Izvorno je pripadao pluteju ili pilastru oltarne ograde, da bi
kasnije bio preupotrijebljen u nekoj drugoj funkciji kada je njegova poleĊina postala lice. Na jednoj se
njegovoj strani ispod uske izboĉene trake nalazi motiv virovite rozete, a na drugoj se vide dvije kuke
na visokim neprofiliranim noţicama koje su svojim puţolikim zavojnicama usmjerene s lijeva na
desno.
Temeljem likovno-morfoloških karakteristika izvorne dekoracije ovog fragmenta moţe se reći
da pripada skupini predromaniĉkih reljefa koji su obraĊeni u prethodnim kataloškim jedinicama
(BIOGRAD I, 1.1.-1.3, 2-5), tj. da ga je isklesala ista klesarska produkcija u posljednjim desetljećima
8. ili na samom poĉetku 9. stoljeća. Za dekoraciju koju je dobio prilikom sekundarne namjene teško je
bilo što sa sigurnošću reći, pa je navedenu fazu reutilizacije ulomka moguće tek s oprezom datirati u
drugu polovinu 9. stoljeća.

224
Literatura: JURAGA, B., 1980., 457, T. VIII, 32; BUŠKARIOL, F., 1988., 33, 37, 47, sl. B XV, 13-13a;
JURIĆ, R., 1990., 285, 303, T. I, 4; URODA, N., 2005, 18, 21, kat. br. 13; MARASOVIĆ, T., 2009a., 429, sl.
531.

II. 7. Dio arhitrava oltarne ograde (BIOGRAD II, 7)

Produkcija: Radionica plutejâ zadarske katedrale.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Biogradska katedrala.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen tijekom arheoloških istraţivanja koja je 1902. godine na lokalitetu
Glavica vodio don Luka Jelić.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 18 cm, širina 69 cm, debljina 8,5 cm.
Opis: Dio arhitrava oltarne ograde koji se sastoji od dva dijela koja se gotovo lijepe po crti loma, a
tako spojena cjelina ima lomove na boĉnim krajevima. Prednja strana arhitrava podijeljena je na dvije
zone. U gornjoj se saĉuvao niz od ukupno deset nadesno poloţenih kuka koje imaju visoke
neprofilirane noţice i velike puţolike zavojnice. Budući da se lomovi nalaze na kraćim, tj. na boĉnim
stranama arhitrava, od prve kuke (gledajući s lijeve strane) vidi se samo gornji, a od posljednje samo
donji dio. Osma kuka (gledajući s lijeve strane) navedenom je prazninom prepolovljena po sredini
noţice. Donje polje najvjerojatnije je bilo ispunjeno posvetnim natpisom koji je naknadno radiran, ali
postoji mogućnost i da je izvorno bilo prazno.
Po naĉinu klesanja i izboru likovnih motiva koji ga ukrašavaju ovaj se dio arhitrava moţe
pripisati klesarskoj produkciji koja je djelovala u posljednjim desetljećima 8. ili na samom poĉetku 9.
stoljeća, a ĉiji su radovi za sada prepoznati u Zadru, Biogradu i Galovcu.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 464, T. XVI, 69-70; BUŠKARIOL, F., 1988., 35, sl. B XVII, 15a; URODA,
N., 2005, 16, 21, kat. br. 9; MARASOVIĆ, T., 2009a., 429-430, 440-441, sl. 531, 541.

II. 8. Dva ulomka arhitrava oltarne ograde (BIOGRAD II, 8.1-8.2)

Produkcija: Radionica plutejâ zadarske katedrale.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Biogradska katedrala (?).
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.

225
Okolnosti nalaza: Nepoznate.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 16 cm, širina 34 cm, debljina 9,5 cm.
2. Visina 18 cm, širina 22 cm, debljina 9,5 cm.
Opis: Dva ulomka arhitrava oltarne ograde koja je Janko Belošević smatrao galovaĉkim fragmentima
jer je drţao da su u Biograd dospjeli nakon amaterskih arheoloških istraţivanja koja je 1936. godine na
lokalitetu Crkvina u Galovcu poduzeo don Kaţimir Perković. Beloševićevo mišljenje preuzeli su i svi
kasniji znanstvenici koji su spominjali navedene ulomke. No, budući da se ti fragmenti izravno ne
spajaju ni s jednim ulomkom koji je pouzdano pronaĊen u Galovcu, a što se ponajprije odnosi na
arheološka istraţivanja koja je od 1979. do 1991. godine vodio Janko Belošević, takva identifikacija
nije u potpunosti pouzdana, iako se ni takva mogućnost ne smije odbaciti. Problem je, naime, u tome
što je ista klesarska produkcija u posljednjim desetljećima 8. ili na samom poĉetku 9. stoljeća
djelovala i u Biogradu i u Galovcu, pa je navedene fragmente bez neoborivog dokaza o njihovom
galovaĉkom podrijetlu zasad uputnije smatrati biogradskim reljefima.
Ulomak br. 1 sastavljen je od tri dijela koji se spajaju po crti loma. Dekorativna površina
podijeljena mu je u dvije zone, pa tako gornju ispunja niz nadesno poloţenih kuka, dok se u donjoj
nalazi natpisno polje. Saĉuvalo se pet kuka s dugim neprofiliranim noţicama i krupnim puţolikim
zavojnicama, dok je od natpisa preostalo šest fragmentarnih slova od kojih se samo slovo ''T'' moţe sa
sigurnošću prepoznati. Na lijevoj boĉnoj strani fragmenta vidi se ostatak pera za uĉvršćivanje
arhitrava. Ulomak br. 2 ima istu koncepcijsku podjelu prednje strane. Sastavljen je od dva dijela koja
se spajaju po crti loma. U njegovoj su se gornjoj zoni saĉuvale tri cijele i dio ĉetvrte kuke, a sve su
poloţene na desnu stranu. Na ostatku natpisnog polja moţe se razabrati tek uklesano slovo ''M''. Na
donjoj strani fragmenta nalazi se kruţno udubljenje za priĉvršćivanje arhitrava na kapitel.
Po naĉinu klesanja i izboru likovnih motiva koji ih ukrašavaju ova se dva ulomka arhitrava
mogu pripisati klesarskoj produkciji koja je djelovala u posljednjim desetljećima 8. ili na samom
poĉetku 9. stoljeća, a ĉiji su radovi za sada prepoznati u Zadru, Biogradu i Galovcu.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 463-464, T. XV, 63, 65; T. XVI, 71; DELONGA, V., 1996., 182, T. LIX,
146-147; BELOŠEVIĆ, J., 1997b., 152, 154, 175, sl. 8a-b, T. V, 1; MARASOVIĆ, T., 2009a., 415-416, sl. 516.

II. 9. Arhitrav oltarne ograde (BIOGRAD II, 9)

Produkcija: Radionica plutejâ zadarske katedrale.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.

226
Podrijetlo: Biogradska katedrala.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen tijekom arheoloških istraţivanja koja je 1902. godine na lokalitetu
Glavica vodio don Luka Jelić.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 16 cm, širina 136 cm, debljina 9,5 cm.
Opis: Arhitrav oltarne ograde koji je sastavljen od ukupno pet komada koji se spajaju po crti loma.
Tako spojena cjelina ima izvorno saĉuvanu debljinu, donju i gornju stranu te lijevi bok, a lom joj se
nalazi samo na desnoj boĉnoj strani. Dekorativna površina arhitrava podijeljena je na dvije zone. U
gornjoj se nalazi niz od dvadeset i ĉetiri nalijevo poloţene kuke koje imaju krupne zavojnice i visoke
neprofilirane noţice koje se pri dnu šire. Prve tri kuke s lijeve strane doraĊenije su od drugih, a na toj
strani niz kuka omeĊuje okomita neprofilirana letva. Donje polje nije ukrašeno iako je moţda imalo
natpis koji je mogao biti naknadno radiran.
Po naĉinu klesanja i izboru likovnih motiva koji ga ukrašavaju, a ponajprije po izrazitoj sliĉnosti
sa završnim vijencem ĉetverostranog ciborija u Galovcu na kome se saĉuvao dio natpisa […]AMEN
D(e)O G[ratias…] (GALOVAC II, 8.5), ovaj se arhitrav moţe pripisati klesarskoj produkciji koja je
djelovala u posljednjim desetljećima 8. ili na samom poĉetku 9. stoljeća, a ĉiji su radovi za sada
prepoznati u Zadru, Biogradu i Galovcu.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 464, T. XV, 68; BUŠKARIOL, F., 1988., 35, 48, sl. B XVII, 15; JURIĆ, R.,
1990., 285, 303, T. I, 5; URODA, N., 2005, 16, 21, kat. br. 8; MARASOVIĆ, T., 2009a., 429-430, sl. 531.

II. 10. Jedan čitavi i jedan manji ulomak oltarnog stupića (stipesa) (BIOGRAD II, 10.1-
10.2)
Produkcija: Radionica plutejâ zadarske katedrale.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Biogradska katedrala (?).
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Oltarni stupić koji je saĉuvan u cijelosti (br. 1) pronaĊen je u ostacima crkve sv.
Ivana, dok okolnosti pronalaska ulomka br. 2 nisu poznate.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 84 cm, širina 16 cm, debljina 18 cm.

227
2. Visina 31 cm, širina 16 cm, debljina 15 cm.
Opis: Jedan ĉitavi i jedan manji ulomak oltarnog stupića koje je prva objavila i obradila Branka Juraga
smatrajući da se radi o stupićima oltarne ograde. Štoviše, na temelju mjesta pronalaska, Juraga je bolje
saĉuvani stupić (br. 1) datirala u 11. stoljeće. Nakon što je taj stupić usporedio s gotovo identiĉnim
oltarnim stupićem kojeg je pronašao na lokalitetu Crkvina u Galovcu, Janko Belošević je i
biogradskom stupiću sasvim opravdano pripisao istu funkciju. Budući da se galovaĉki oltarni stupić
moţe okvirno datirati u posljednja desetljeća 8. ili u sami poĉetak 9. stoljeća, ista datacija vrijedi i za
dva biogradska primjerka.
Stupić pod br. 1 loše je saĉuvan, sastavljen je od dva dijela koja se spajaju po crti loma, a ukras
na njegovu kapitelu jedva je vidljiv. Dekoracija mu je bila podijeljena u tri zone. Tako se u gornjoj
zoni, na svakoj strani kapitela, nalaze dvije kutne volute izmeĊu kojih je smješten motiv grĉkoga kriţa.
Srednju i donju zonu ĉini niz ukrug rasporeĊenih i plastiĉno izraĊenih stiliziranih listova koji se
svojim vrhovima povijaju prema vani. Prijelaz izmeĊu kapitela i debla stupa naznaĉen je prstenom
koji je ispunjen astragalnim motivom. Deblo stupa glatko je obraĊeno i lagano se širi pri dnu. Osim
toga, deblo stupa je pri dnu ukrašeno prstenastom profilacijom koja je ispunjena cik-cak vrpcom. Baza
stupića je ĉetvrtasta i djelomiĉno odlomljena.
Na ulomku stupića br. 2 saĉuvao se gornji dio debla stupića i donji dio njegova kapitela. I on je
loše saĉuvan. Deblo stupića je glatko i pri dnu se širi. Većina kapitela je uništena, a preostao je samo
njegov donji dio koji je ukrašen nizom arkadica ĉiji vrhovi izlaze u prostor, a po ĉemu nalikuje na
donju zonu stiliziranog lišća na kapitelu stupića br. 1. Prijelaz iz kapitela u deblo stupa naznaĉeno je
trima plastiĉno izraĊenim vodoravnim trakama.
Kako je već djelomiĉno navedeno, po naĉinu klesanja i izboru likovnih motiva koji ih
ukrašavaju, ovi se oltarni stupići mogu pripisati klesarskoj produkciji koja je djelovala u posljednjim
desetljećima 8. ili na samom poĉetku 9. stoljeća, a ĉiji su radovi za sada prepoznati u Zadru, Biogradu
i Galovcu.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 461, T. XII, 50-52; JURIĆ, R., 1990., 285, 304, T. II, 1; BELOŠEVIĆ, J.,
1995., 156; MARASOVIĆ, T., 2009a., 434-435, sl. 535.

II. 11. Impost-kapitel dvojnog prozora (BIOGRAD II, 11)

Produkcija: Radionica plutejâ zadarske katedrale.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Biogradska katedrala (?).
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.

228
Okolnosti nalaza: Nepoznate.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 21,5 cm, širina 16,5 cm, debljina 12,6 cm.
Opis: Impost-kapitel najvjerojatnije dvojnoga prozora kojeg je prva objavila i obradila Branka Juraga
pogrešno navodeći da se radi o konzoli. Nakon što ga je usporedio s gotovo identiĉnim impost-
kapitelom kojeg je pronašao na lokalitetu Crkvina u Galovcu (GALOVAC II, 10), Janko Belošević je
ovom biogradskom reljefu toĉno prepoznao izvornu funkciju, ali je smatrao da izvorno potjeĉe iz
Galovca, drţao je da je nastao tijekom druge faze opremanja galovaĉke crkve predromaniĉkim
liturgijskim instalacijama te ga je datirao u 9. stoljeće. MeĊutim, i galovaĉki impost-kapitel
(GALOVAC II, 10) temeljem stilskih karakteristika treba pripisati prvoj predromaniĉkoj fazi crkve sv.
Bartula u Galovcu, što znaĉi da je nastao u posljednjim desetljećima 8. ili na samom poĉetku 9.
stoljeća. Osim toga, kako je ista klesarska produkcija koja je opremila unutrašnjost galovaĉke crkve u
to vrijeme djelovala i u Biogradu, biogradski je impost-kapitel zasad uputnije smatrati i izvorno
biogradskim jer nepobitnog dokaza o njegovu galovaĉkom podrijetlu zasad nema, iako se ni ta
pretpostavka ne smije u potpunosti odbaciti.
Biogradski impost-kapitel ima ukrašenu prednju i straţnju stranu. Dekoracija prednje strane
dosta je dobro saĉuvana, a sastoji se od stilizirane palmete iznad koje se nalazi plastiĉna narebrena
zavojnica koja izgleda poput svitka. Donji rub zavojnice-svitka ima vodoravnu cik-cak profilaciju.
Tjemena strana impost-kapitela završavala je abakom. Njegova straţnja strana imala je geometrijski
ukras koji je zbog oštećenja vrlo nejasan.
Kako je već djelomiĉno navedeno, po naĉinu klesanja i izboru likovnih motiva koji ga
ukrašavaju, ovaj se impost-kapitel moţe pripisati klesarskoj produkciji koja je djelovala u posljednjim
desetljećima 8. ili na samom poĉetku 9. stoljeća, a ĉiji su radovi za sada prepoznati u Zadru, Biogradu
i Galovcu.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 453, T. II, 6; BELOŠEVIĆ, J., 1990., 235, bilj. 11, T. XIV, 2; ISTI, 1997b.,
162, 197, sl. 26, T. XXXI, 2; MARASOVIĆ, T., 2009a., 439, sl. 538.

II. 12. Tri ulomka dovratnika (?) (BIOGRAD II, 12.1-12.3)

Produkcija: Radionica plutejâ zadarske katedrale.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Biogradska katedrala (?).
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Nepoznate.

229
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 40 cm, širina 11,5 cm, debljina 9,5 cm.
2. Visina 32 cm, širina 11,5 cm, debljina 11 cm.
3. Visina 31,5 cm, širina 12 cm, debljina 10,5 cm.
Opis: Tri ulomka koja je Branka Juraga prepoznala kao pilastre, ali se zbog nepostojanja utora na
njihovim boĉnim stranama ĉini vjerojatnijim da su u pitanju dovratnici. Sva tri fragmenta imaju lom
na jednoj kraćoj strani dok su im ostali krajevi izvorno saĉuvani. TakoĊer, na sva tri dovratnika
središnji dekorativni motiv uokviren je neprofiliranim rubnim letvama koje su šire u donjem dijelu, a
to se posebno istiĉe na ulomku br. 3. Središnji motiv na dovratnicima je dvotraĉna tropruta pletenica s
''oĉima'', a potonje su posebno naglašene na fragmentima br. 1 i 2, dok su na ulomku br. 3 izrazito
male.
Po naĉinu klesanja i izboru likovnih motiva koji ih ukrašavaju, ovi se ulomci mogu pripisati
klesarskoj produkciji koja je djelovala u posljednjim desetljećima 8. ili na samom poĉetku 9. stoljeća,
a ĉiji su radovi za sada prepoznati u Zadru, Biogradu i Galovcu.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 460, T. XI, 44-48; MARASOVIĆ, T., 2009a., 442, sl. 542.

II. 13. Ulomak pluteja oltarne ograde (BIOGRAD III, 13)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Biograd.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Vrijeme i okolnosti nalaza ovog fragmenta nisu poznati, ali je u inventarskim
knjigama Zaviĉajnog muzeja u Biogradu zaveden kao pronalazak iz toga grada.
Materijal: Ţućkasti vapnenac.
Dimenzije: Visina 40 cm, širina 30 cm, debljina 15 cm.
Opis: Ulomak gornjega lijevog dijela pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala samo
debljina, dok na svim drugim krajevima ima lomove. Prva ga je objavila i kataloški obradila Branka
Juraga, a Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira pripisao Nikola Jakšić. Prednja strana jako
mu je izlizana tako da je i njegov reljefni ukras slabo vidljiv. Unatoĉ tome, na ostatku njegova glavnog
polja raspoznaje se motiv troprute uĉvorene kruţnice koja je s desne i donje strane povezana s dva
istovrsna susjedna motiva od kojih su saĉuvani samo mali dijelovi. Kruţnicu ispunja motiv virovite
rozete s kruţićem u središtu. Lijevo od nje nalazila se lijeva rubna letva koja se tek nazire, a kruţnica

230
je s njom takoĊer bila povezana ĉvorom. U meĊuprostoru izmeĊu kruţnica, odnosno izmeĊu kruţnica i
lijeve rubne letve te vijenca pluteja smješteni su razliĉiti motivi. Tako se u gornjem lijevom kutu
glavnoga polja nalazi tzv. S-volutica, lijevo dolje isklesan je stilizirani ljiljanov cvijet koji je širim
krajem okrenut prema rubnoj letvi, isti motiv, samo drukĉije orijentiran, nalazi se i desno gore pod
vijencem pluteja, a desni donji meĊuprostor od najbolje saĉuvane kruţnice ispunja osmerolatiĉni cvijet
s naizmjeniĉnim duţim i kraćim laticama te kruţićem u središtu. Dekoracija na saĉuvanom dijelu
vijenca pluteja još je više oštećena nego glavno polje tako da ju više nije moguće ni prepoznati.
Po naĉinu klesanja te repertoaru ukrasnih motiva ovaj fragment predstavlja tipiĉan primjer
plutejâ kakve je u drugoj i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća izraĊivala Klesarska radionica iz vremena kneza
Trpimira, pa joj se on sa sigurnošću moţe atribuirati.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 456, T. V, 21; JAKŠIĆ, N., 1986., 55-58; ISTI, 1997a., 42-43, fig. 2;
MARASOVIĆ, T., 2009a., 439-440, sl. 539.

II. 14. Kapitel s dijelom stupića oltarne ograde (BIOGRAD III, 14a-d)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Biograd (?).
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Nepoznate.
Materijal: Ţućkasti vapnenac.
Dimenzije: Visina 28 cm, širina 16 cm, debljina 17 cm.
Opis: Kapitel s dijelom stupića oltarne ograde koji je jako dobro saĉuvan, a lom ima samo s donje
strane stupića. Prva ga objavila i kataloški obradila Branka Juraga, a Klesarskoj radionici iz vremena
kneza Trpimira atribuirao Nikola Jakšić. Janko Belošević smatrao ga je dijelom predromaniĉke
skulpture koja je u Biograd dospjela 1936. godine s lokaliteta Crkvina u Galovcu kod Zadra, ali je
njegovu argumentaciju, kao i navodno galovaĉko podrijetlo kapitela, osporio Ivan Josipović.
Stupić i kapitel izraĊeni su iz jednoga komada kamena. Na prijelazu iz tijela stupa u kapitel
nalazi se prsten obrubljen s po jednom neprofiliranom trakom. Njegova unutrašnjost ispunjena je
nizom kuglica, tzv. bisernim nizom. Sve strane kapitela dobro su saĉuvane i ukrašene srodnim, ali ne i
posve identiĉnim ukrasom. U njegovoj donjoj zoni ukrug teĉe niz od osam šiljatih stiliziranih listova,
od kojih su kutni glatko obraĊeni, a oni koji se nalaze po sredini strane ukrašeni su ţljebovima koji
prate osnovni obris lista. Gornji dio kapitela ukrašen je kukama s dvoprutim noţicama i velikim
puţolikim zavojnicama koje se sa susjednim kukama u kutovima dotiĉu vrhovima voluta. IzmeĊu

231
dviju kuka na svakoj strani kapitela, po njezinoj sredini, nalazi se okomiti štapić koji je razliĉito
ukrašen na svakoj strani. Tako je na prednjoj strani ukrašen okomitim nizom od ĉetiri kuglice
(BIOGRAD III, 14a), na desnoj boĉnoj strani kosim linijama koje se penju slijeva nadesno
(BIOGRAD III, 14b), na lijevoj boĉnoj kosim linijama koji se penju zdesna nalijevo (BIOGRAD III,
14c), a na straţnjoj strani okomito urezanim linijama (BIOGRAD III, 14d). Kapitel u vrhu završava
tankim abakusom.
Po naĉinu klesanja ukrasnih motiva i morelijanskim detaljima koji se na njima primjećuju ovaj
kapitel se zaista moţe atribuirati Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira koja je djelovala u
drugoj i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća. MeĊutim, za razliku od njezinih kapitela iz Plavna (PLAVNO III,
8.1-8.2), Ţaţvića (ŢAŢVIĆ, 1.1-1.4) i Biljana Donjih (BILJANE DONJE, 3) koji su voluminozniji, te
se u gornjoj zoni više šire i izlaze u prostor, ovaj kapitel ima zatvoreniju formu ĉime je sliĉniji
istovrsnim radovima navedene radionice iz Kašića (KAŠIĆ II, 9.1-9.5) i Lepura (LEPURI II, 24-28).

Literatura: VODIĈ, 1970., 22; JURAGA, B., 1980., 459-460, T. XIII, 54; JAKŠIĆ, N., 1986., 54, 57; ISTI,
1991., 23, kat. br. 10. Pro; BELOŠEVIĆ, J., 1997b., 154, kat. br. 2.1., 166-167, 172-178, sl. 6-7, T. IV; JAKŠIĆ,
N., 1997a., 42-43, fig. 2; MARASOVIĆ, T., 2009a., 442, sl. 542; JOSIPOVIĆ, I., 2010., 9-10, sl. 3; ISTI,
2012a., 56-57, sl. 9.
Izloţbe: Tisuću godina hrvatske skulpture, Zagreb, 1991.

II. 15. Dva ulomka plutejâ oltarne ograde (BIOGRAD III, 15.1-15.2)
Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Biogradska katedrala.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Oba ulomka pronaĊena su tijekom arheoloških istraţivanja koja je 1902. godine na
lokalitetu Glavica vodio don Luka Jelić.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 17 cm, širina 33 cm, debljina 10 cm.
2. Visina 38 cm, širina 46 cm, debljina 11 cm.
Opis: Dva ulomka plutejâ oltarne ograde koja su najvjerojatnije pripadala istoj oltarnoj ogradi. Prva ih
je objavila i obradila Branka Juraga. Ulomak br. 1 ima lomove na svim stranama, a na desnoj je
naknadno stepeniĉasto preklesan. Fragmentu br. 2 djelomiĉno se saĉuvala gornja ploha i desni bok, a
na toj se strani saĉuvao i dio pera za uglavljivanje.

232
 Ulomak br. 1 većim je dijelom zapravo ostatak vijenca pluteja koji je bio ukrašen prepletom
troprute trake. Vijenac su izvorno sa sviju strana obrubljivale široke, neprofilirane i izboĉene rubne
letve od kojih se na ovom fragmentu saĉuvao tek dio donje koja ga je ujedno i odvajala od glavnoga
polja pluteja. Od glavnoga polja na ovome ulomku gotovo da ništa nije preostalo.
Fragment br. 2 pripadao je gornjem desnom dijelu pluteja. Na saĉuvanom dijelu vijenca
zapaţaju se tri troprute kruţnice koje isprepliće beskonaĉna tropruta vrpca. Vijenac je sa sviju strana
bio ukrašen neprofiliranim i ponešto izboĉenim rubnim letvama. Ispod donje rubne letve vijenca nalazi
se gornja rubna letva glavnoga polja. Glavno je polje u odnosu na vijenac bilo više uvuĉeno u debljinu
pluteja. Iako je od njegova ukrasnog motiva saĉuvan samo manji dio, sasvim je razvidno o kojem je
motivu rijeĉ. Naime, ukupna površina glavnog polja bila je prekrivena troprutim kruţnicama koje nisu
bile meĊusobno povezane, a sudeći prema dimenzijama saĉuvanoga ulomka bile su rasporeĊene u
ĉetiri horizontalna niza s tim da ih je u svakom nizu moglo biti ĉetiri ili pet. Navedene su kruţnice
dijagonalno presijecale troprute trake koje su se uz okomite rubove pluteja preplitale, tj. formirale tzv.
perec-motive koji su svojim duţim stranama bili okrenuti prema boĉnim rubnim letvama.
Po naĉinu klesanja ukrasnih motiva, njihovu rasporedu na dekorativnoj površini i morelijanskim
detaljima koji se na njima primjećuju ovi se fragmenti pluteja bez svake sumnje mogu atribuirati
Dvorskoj klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira koja je djelovala u posljednjoj ĉetvrtini 9.
stoljeća.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 455, 457, T. IV, 18; T. VI, 27; JAKŠIĆ, N., 1986., 87; BUŠKARIOL, F.,
1988., 36, 48, sl. B XVIII, 20-20a; JURIĆ, R., 1990., 285, 303, T. I, 1; URODA, N., 2005, 17, 21, kat. br. 10-11;
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 22, 117, kat. br. 031; MARASOVIĆ, T., 2009a., 429-430, 439-440, sl. 531, 539.

II. 16. Pilastar oltarne ograde (BIOGRAD III, 16)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Biogradska katedrala (?).
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Vrijeme i okolnosti nalaza ovog fragmenta nisu poznati, ali je u inventarskim
knjigama Zaviĉajnog muzeja u Biogradu zaveden kao pronalazak iz toga grada.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 116 cm, širina 7,5 cm, debljina 15 cm.
Opis: Pilastar oltarne ograde s ostatkom baze stupića s kojim je bio isklesan u istom komadu kamena.
Dobro je saĉuvan, a stavljen je od triju ulomaka koji se spajaju po crti loma. S lijeve i sa straţnje

233
strane pilastra nalazi se utor za uglavljivanje širine 7 centimetara, dok mu je desna strana glatko
obraĊena. Po tim se detaljima moţe zakljuĉiti da je pilastar stajao lijevo od prolaza oltarne ograde te
da se u njega uglavljivao plutej obraĊen u prethodnoj kataloškoj jedinici (BIOGRAD III, 15.2). Kako
se taj ulomak pluteja zbog mjesta pronalaska smatra dijelom liturgijskih instalacija graĊevine na
Glavici, a koja je u 10. ili 11. stoljeću postala biogradska katedrala, i ovaj pilastar treba smatrati
dijelom tih instalacija, bez obzira što mjesto njegova pronalaska nije dokumentirano, a samim time ni
poznato.
Prednja strana pilastra ukrašena je nizom nepravilnih troprutih kruţnica kroz koje se provlaĉi
tropruta pletenica. Ukras u dnu i u vrhu završava ravnom trakom. Središnji motiv pilastra sa sve ĉetiri
strane uokviruju neprofilirane letve, a u dnu pilastra vidi se i veći neobraĊeni dio koji je ulazio u rupu
za uglavljivanje u podu crkve.
Po naĉinu klesanja ukrasnih motiva, njihovu rasporedu na dekorativnoj površini i morelijanskim
detaljima koji se na njima primjećuju ovaj se pilastar bez svake sumnje moţe atribuirati Dvorskoj
klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira koja je djelovala u posljednjoj ĉetvrtini 9. stoljeća.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 460, T. XI, 45; URODA, N., 2005, 18, 21, kat. br. 14; MARASOVIĆ, T.,
2009a., 429-430, 441-442, sl. 531, 542.

II. 17. Ulomak pluteja oltarne ograde (?) (BIOGRAD IV, 17)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Biograd.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen prilikom iskopavanja kanala za vodu šezdesetih godina 20. stoljeća kod
kuće Paška Zorice koja se nalazi sjeverno od ostataka crkve ţenskog benediktinskog samostana sv.
Tome.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 25 cm, širina 38 cm, debljina 12,2-13,5 cm.
Opis: Ulomak dna pluteja oltarne ograde kojemu su izvorno saĉuvani debljina i dno, dok na svim
ostalim krajevima ima lomove. Njegova dekorativna površina podijeljena je na dva polja. Donje polje,
koje je od gornjega odvojeno tankom neprofiliranom letvom, ispunja gusta dvotraĉna tropruta
pletenica. Najvjerojatnije se radi o donjoj traci s dna pluteja. Na ostatku gornje zone, tj. glavnoga polja
pluteja, vidi se ostatak niza troprutih arkadica pod kojima se nalazila po jedna polovica višelatiĉne
rozete. IzmeĊu arkadica, s gornje strane, bili su smješteni stilizirani motivi ljiljanova cvijeta.

234
 Temeljem likovno-morfoloških podudarnosti ovaj je ulomak pluteja moguće povezati s
fragmentima pluteja oltarne ograde koji su pronaĊeni u Ninu (NIN II, 11.1-11.5), ali ga, kao i njih, nije
moguće preciznije datirati.

Literatura: MARASOVIĆ, T., 2009a., 436-437, sl. 536.

II. 18. Ulomak pluteja oltare ograde (BIOGRAD IV, 18)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Biograd.
Datacija: Druga polovina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Pronašao ga je oko 1936. godine don Kaţimir Perković na poloţaku ''pod Kriţ''
(sjeverozapadno od biogradskoga predjela Bošana) u Primorju.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 30 cm, širina 42 cm, debljina 7 cm.
Opis: Ulomak gornjega desnoga dijela pluteja oltarne ograde koji je prva objavila i obradila Branka
Juraga. Izvorno mu se saĉuvao samo desni bok, dok na svim ostalim krajevima ima lomove. Na desnoj
boĉnoj strani ima saĉuvan dio pera za uglavljivanje koje je široko 3,5 centimetara. Od dekorativne
površine ovog fragmenta preostao je tek manji oštećeni dio vijenca u gornjem desnom dijelu, te ukras
glavnoga polja na kome se vide dvije koncentriĉne kruţnice koje su dijagonalno presjeĉene dvjema
trakama. Veća kruţnica na desnoj strani ima ĉvor kojim je bila povezana s trakom koja je tekla uz
desnu rubnu letvu. Epiderma reljefa toliko je oštećena da se ne vidi dobro od koliko su prutova trake i
kruţnice bile sazdane, ali se ipak nazire da je u pitanju bila tropruta profilacija.
Zbog oštećenosti ovog ulomka teško je govoriti o njegovim likovno-morfološkim
karakteristikama, a geometrijska shema njegove dekoracije tek omogućava da ga se okvirno i s
velikim oprezom datira u drugu polovinu 9. stoljeća.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 456, T. V, 24; MARASOVIĆ, T., 2009a., 440, sl. 539.

II. 19. Ulomak kapitela (BIOGRAD IV, 19)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Biogradska katedrala.

235
Datacija: Posljednja desetljeća 8. – kraj 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: PronaĊen tijekom arheoloških istraţivanja koja je 1902. godine na lokalitetu
Glavica vodio don Luka Jelić.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 23 cm, širina 15 cm, debljina 7,5 cm.
Opis: Ulomak kapitela koji je oštećen sa svih strana. Ukrašen je motivom stiliziranoga ljiljanova
cvijeta ĉije boĉne latice prelaze u volute. Zbog malih dimenzija, oštećenosti i male površine njegove
saĉuvane reljefne dekoracije nije moguće definirati njegove stilske karakteristike, pa ga nije moguće ni
preciznije datirati.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 462, T. XIII, 55; BUŠKARIOL, F., 1988., 33, 47, sl. B XV, 2; URODA, N.,
2005, 20-21, kat. br. 19; MARASOVIĆ, T., 2009a., 429-430, 442, sl. 531, 542.

II. 20. Ulomak arhitrava oltarne ograde (BIOGRAD IV, 20)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Biograd (?).
Datacija: Posljednja desetljeća 8. – polovina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Nepoznate.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 18 cm, širina 32 cm, debljina 6 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde koji ima lomove na obje boĉne strane, dok su mu gornja i
donja ploha izvorno saĉuvane. Epiderma reljefa dosta je nastradala, a njegova dekorativna površina
podijeljena je u dva pojasa. U gornjemu se nalaze ĉetiri nalijevo poloţene kuke koje su grupirane po
dvije. Lijevi par kuka u odnosu na desni vodoravnije je postavljen, a volute su im manje zavinute.
Noţice su bez profilacije, a volute imaju naglašeni središnji kruţić. Niz kuka s desne strane omeĊuje
okomita neprofilirana letva pa se moţe zakljuĉiti da je kraj arhitrava bio blizu. Donji pojas nema
napis, pa je pitanje da li je naknadno radiran ili ga uopće nije ni bilo.
Arhitrav je teško preciznije datirati, ali se temeljem ĉinjenice da ima dvozonsku podjelu
dekorativne površine moţe pretpostaviti da je nastao do sredine 9. stoljeća.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 465, T. XVII, 76; MARASOVIĆ, T., 2009a., 440-441, sl. 541.

236
II. 21. Ulomak arhitrava oltarne ograde (BIOGRAD IV, 21)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Biograd (?).
Datacija: Posljednja desetljeća 8. – polovina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Nepoznate.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 19 cm, širina 7 cm, debljina 9,5 cm, visina natpisnog polja 6 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde koji ima lomove na obje boĉne strane, dok su mu gornja i
donja ploha izvorno saĉuvane. Dekorativna površina podijeljena mu je u dva pojasa. U gornjemu se
vide dvije gotovo horizontalno postavljene kuke. Noţice su im bez profilacije i s gotovo trapezastim
dnom, a zavojnice imaju naglašeni kruţić u središtu. U donjem pojasu saĉuvao se dio natpisa koji glasi
[...]IOYA[...].

Literatura: DELONGA, V., 1996., 175, T. LVIII, 141.

II. 22. Ulomak arhitrava oltarne ograde (BIOGRAD IV, 22)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Biograd (?).
Datacija: Posljednja desetljeća 8. – kraj 11. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: PronaĊen u dvoru Matkovićeva kaštela u Biogradu prije 1898. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 26 cm, širina 20 cm, debljina 6 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde koji ima lomove na obje boĉne strane, dok su mu gornja i
donja ploha izvorno saĉuvane. Dekorativna površina arhitrava podijeljena je horizontalnom
neprofiliranom letvom u dva pojasa. U gornjemu se nalaze ĉetiri nalijevo poloţene kuke ĉije se noţice
trokutasto šire pri dnu, dok im zavojnice nemaju profilaciju. Donji pojas ispunja motiv vinove loze
koja sinusoidno teĉe po površini dok iz nje izlaze listovi.
Površinska oštećenost ovoga ulomka, ali i vrlo rijedak motiv u donjem ukrasnom polju, uvelike
oteţavaju njegovu stilsku analizu i pokušaj nešto preciznijeg datiranja, pa se samo moţe ustvrditi da se
radi o predromaniĉkom reljefu, dok se njegov nastanak moţe smjestiti tek u širi vremenski period od
posljednjih desetljeća 8. do kraja 11. stoljeća.

237
Literatura: ŠKARPA, V., 1898., 232-233, sl. 114, 5; JURAGA, B., 1980., 467, T. XVIII, 86; MARASOVIĆ,
T., 2009a., 440-441, sl. 541.

II. 23. Dva ulomka arhitrava oltarne ograde (BIOGRAD IV, 23.1-23.2)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Biograd (?).
Datacija: Prva polovina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Nepoznate.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 17 cm, širina 82 cm, debljina 12,5 cm.
2. Visina 12 cm, širina 18 cm, debljina 11 cm.
Opis: Dva ulomka najvjerojatnije istoga arhitrava oltarne ograde koja je prva objavila i obradila
Branka Juraga. Fragment br. 1 sastavljen je od dva dijela koja se spajaju po crti loma. Tako spojena
cjelina ima lom samo na desnoj boĉnoj strani dok su mu svi ostali krajevi izvorno saĉuvani. Ulomak
br. 2, pak, ima izvorno saĉuvanu samo donju plohu, dok mu se na svim drugim stranama nalaze
frakture.
Prednja ploha arhitrava bila je podijeljena na dva dekorativna pojasa. U gornjem se nalazio niz
kuka, a u donjem horizontalno polje na kojem je vjerojatno bio uklesan natpis koji je naknadno
radiran, mada je moguće da je polje i izvorno bilo prazno. Ulomak br. 1 na lijevoj strani ima izvoran
kraj grede što se vidi po okomitoj i neprofiliranoj letvi koja s te strane omeĊuje niz kuka. Na njemu se
saĉuvalo ukupno trinaest nalijevo poloţenih kuka na visokim i neprofiliranim noţicama koje se u vrhu
zakrivljuju formirajući zavojnicu koja završava središnjim kruţićem. Na vrlo malom fragmentu br. 2
saĉuvali su se poĉetci noţica tek dviju kuka.
Arhitrav je teško preciznije datirati, ali se temeljem ĉinjenice da ima dvozonsku podjelu
dekorativne površine moţe pretpostaviti da je nastao do sredine 9. stoljeća. MeĊutim, budući da je vrlo
srodan s dvama ulomcima zabata koji se takoĊer ĉuvaju u biogradskom Zaviĉajnom muzeju
(BIOGRAD IV, 24.1-24.2), a koji se teško mogu datirati prije prvih desetljeća 9. stoljeća, prva
polovina 9. stoljeća ĉini se najvjerojatnijom vremenskom odrednicom za njegov nastanak.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 465, T. XVI, 72, 74; MARASOVIĆ, T., 2009a., 440-441, sl. 541.

238
II. 24. Dva ulomka zabata oltarne ograde (BIOGRAD IV, 24.1-24.2)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Biograd (?).
Datacija: Prva polovina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Nepoznate.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 14,5 cm, širina 26 cm, debljina 11 cm.
2. Visina 17 cm, širina 34 cm, debljina 11 cm.
Opis: Dva ulomka zabata oltarne ograde koja je prvi i zasad jedini put objavila i obradila Branka
Juraga. Fragmenti imaju lomove na kraćim stranama. Ulomak br. 1 pripada lijevom dijelu oboda
zabata, a na njemu su vidljive tek tri neprofilirane noţice kuka s njegove lijeve kosine, te dio luka na
kojem nema natpisa već se prema njegovu dnu nalazi samo tanka neprofilirana letva koja je dobivena
uparivanjem dvaju linija u površinu zabata. Fragment br. 2 sadrţi dio desne kosine, tj. oboda zabata,
ali i dio njegova luka. Ukrašen je nizom od sedam kuka koje imaju visoke neprofilirane noţice te male
zavojnice koje su identiĉne kukama na ulomcima arhitrava obraĊenima u kataloškoj jedinici br. II. 23
(BIOGRAD IV, 23.1-23.2). Površina izmeĊu luka i kuka koje su pripadale desnoj kosini zabata
obraĊena je na jednak naĉin kao i kod fragmenta br. 1, s tim da se na ovom uloku saĉuva i poĉetak
središnjeg polja zabata.
Temeljem likovno-morfoloških karakteristika i koncepcijske podjele dekorativne površine ovih
ulomaka zabata, ali i ĉinjenice da su oni zajedno s fragmentima arhitrava koji su obraĊeni u kataloškoj
jedinici br. II. 23 (BIOGRAD IV, 23.1-23.2) pripadali istoj oltarnoj ogradi, moguće ih je tek okvirno
datirati u prvu polovinu 9. stoljeća.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 469, T. XX, 94-95.

II. 25. Ulomak zabata oltarne ograde (BIOGRAD V, 25)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Biogradska katedrala.
Datacija: Druga polovina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen tijekom arheoloških istraţivanja koja je 1902. godine na lokalitetu
Glavica vodio don Luka Jelić.

239
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 29 cm, širina 46 cm, debljina 7 cm, visina natpisnog polja 6,5 cm.
Opis: Ulomak desne strane zabata oltarne ograde koji ima lomove lijevo gore i desno dolje, dok su mu
ostala dva kraja, a tu spada i luĉno oblikovana donja ploha, izvorno saĉuvana. Kuke s kratkim
trokutastim noţicama i krupnim zavojnicama nalazile su se na obodu zabata, a ispod njih je bio pojas
stiliziranoga kimationa kojega je s obje strane obrubljivala po jedna uska neprofilirana traka. Oba
dekorativna pojasa bila su okvir središnjoj kompoziciji s kriţem koji ima rašljaste završetke krakova te
urezanu liniju na njegovoj površini koja ponavlja njegov vanjski obris. Ispod antene kriţa bile su
smještene dvije rozete, i to po jedna sa svake strane donjega dijela patibuluma, a saĉuvana je samo
desna koja je virovita. Na luku se vidi dio uklesanoga natpisa [...s]TI PONTIF[icis...]. Ulomak desne
stope na kojem se natpis nastavljao (...ICIS) u meĊuvremenu je izgubljen.
Iako ga nije moguće atribuirati ni jednoj identificiranoj klesarskoj produkciji 9. stoljeća, zabat je
ipak, temeljem općenitih stilskih karakteristika (naĉin oblikovanja kuka, kriţa i virovite rozete), ali i
po koncepcijskoj podjeli njegove dekorativne površine, moguće okvirno datirati u drugu polovinu 9.
stoljeća. Stoga se spominjanje naslova crkvenog prelata (pontifex) teško moţe povezati s osobom
biogradskoga biskupa kako drţe neki autori, jer je postojanje Biogradske biskupije prema jednim
izvorima osvjedoĉeno najranije od sredine 10., a prema drugima tek od druge polovine 11. stoljeća.

Literatura: PETRICIOLI, I., 1984., 224-225, sl. 7; BUŠKARIOL, F., 1988., 35, 48, sl. B XVII, 16, 16 bis;
FLÈCHE MOURGUES, M.-P. - CHEVALIER, P. - PITEŠA, A, 1993., 248, S 61, V, 3; DELONGA, V., 1996.,
175, 303, T. LVIII, 140; KATALOG, 2000a., 196, kat. br. IV. 22; URODA, N., 2005, 17, 21, kat. br. 12;
MARASOVIĆ, T., 2009a., 429-430, sl. 531; VEŢIĆ, P., 2009., 200-201, sl. 5; PITEŠA, A., 2012., 112-114, kat.
br. 58.

II. 26. Impost-kapitel (BIOGRAD V, 26a-b)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Biograd.
Datacija: Druga polovina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: PronaĊen prije 1898. godine gdje je bio uzidan u kući Rošinoj u sjevernom dijelu
biogradskog predjela Ţegar.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 17 cm, širina 16 cm, debljina 17,5 cm.

240
Opis: Najvjerojatnije se radi o ulomku impost-kapitela što se moţe zakljuĉiti po tome što mu se strane
bez profilacije šire prema vrhu, dok mu se kraće strane s dekoracijom prema vrhu povijaju prema vani.
Fragment ima lom s gornje strane, dok su mu ostali krajevi izvorno saĉuvani. Ulomak ima dekoraciju
na dvjema kraćim stranama. Tako se na jednoj strani nalazi ukras od gustoga mreţišta formiranog od
troprute trake kojega uokviruju neprofilirane rubne letve s donje i boĉnih strana. Jednaki okvir ima i
dekoracija na drugoj strani, samo što je ona dodatno podijeljena okomitom neprofiliranom trakom na
dva jednaka dijela koja ispunja po jedna gusta dvotraĉna tropruta pletenica.
Ĉisti geometrijski ukras na jednoj strani impost-kapitela sugerira da je mogao nastati u drugoj
polovini 9. stoljeća.

Literatura: ŠKARPA, V., 1898., 232-233, sl. 114, 3-4; JURAGA, B., 1980., 452, T. II, 4; MARASOVIĆ, T.,
2009a., 439, sl. 538.

II. 27. Dva ulomka neutvrĎene namjene (BIOGRAD V, 27.1-27.2)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Za ulomak br. 1 podrijetlo nije utvrĊeno. Iako je fragment br. 2 pronaĊen u ostacima crkve
muškoga benediktinskog samostana sv. Ivana koji je utemeljen 1059. ili 1060. godine, njegovo
izvorno podrijetlo nije moguće sa sigurnošću utvrditi.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. – kraj 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Vrijeme i mjesto pronalaska ulomka br. 1 nisu poznate, dok je fragment br. 2
naĊen u ostacima crkve sv. Ivana.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 11,5 cm, širina 8 cm, debljina 5,5 cm.
2. Visina 15 cm, širina 22 cm, debljina 11 cm.
Opis: Dva ulomka neutvrĊene namjene koja imaju lomove na boĉnim stranama, a ukrašeni su
motivom guste dvotraĉne troprute pletenice. Pletenica na ulomku br. 1 je s ''oĉima''. Na oba ulomka
pletenice s gornje i donje strane obrubljuju tanke rubne letve.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 465-466, T. XVII, 77-78; MARASOVIĆ, T., 2009a., 441, sl. 541.

241
II. 28. Četiri ulomka neutvrĎene namjene (BIOGRAD V, 28.1-28.4)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Biograd (?).
Datacija: Druga polovina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Nepoznate.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 12,4 cm, širina 12 cm, debljina 7,5 cm.
2. Visina 12 cm, širina 14 cm, debljina 8,5 cm.
3. Visina 10 cm, širina 16 cm, debljina 8,5 cm.
4. Visina 9 cm, širina 12,5 cm, debljina 9,5 cm.
Opis: Ĉetiri ulomka neutvrĊene namjene koja imaju lomove na svim stranama. Na njihovim licima
saĉuvali su se dijelovi nekadašnjih geometrijskih ukrasa koji su formirani od prepleta dvoprute ili
troprute trake.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 452, 455, 466, T. II, 5; T. IV, 20; T. XVII, 82-83; MARASOVIĆ, T., 2009a.,
439-441, sl. 538-539, 541.

242
III. Bribir kod Skradina

243
 Bribir je smješten 12 kilometara sjeverozapadno od Skradina, a istoĉno od tog sela, na
istaknutoj uzvisini koja se naziva Bribirska glavica, nalazi se jedan od najvaţnijih arheoloških
kompleksa u Hrvatskoj. Lokalitet je smješten na prostranoj i zaravnjenoj uzvisini (150 metara
apsolutne i 300 metara nadmorske visine), a ona pripada Ostroviĉko-otreškom lancu koji
razdvaja Ravne kotare od Bukovice i od kojega je dijeli klanac Planiĉnik. S Bribirske glavice
moţe se nadgledati širok prostor od Velebita, Promine i Dinare, nizinski kraj do Zadra, te veći
dio zadarsko-šibenskog akvatorija i puĉinsko prostranstvo sve do Visa. 549
Na Bribirskoj glavici nastalo je naselje ĉiji poĉeci seţu još u eneolitik i rano bronĉano
doba, veće naselje oblikovalo se u kasnom bronĉanom i poĉetkom ţeljeznoga doba, da bi u
osvit antiĉke epohe bile zabiljeţene i prve pisane vijesti i natpisi u kojima se gradina na
Bribirskoj glavici javlja pod imenom Varvaria. Bio je to utvrĊeni grad (oppidum) kojeg su
nastanjivali Varvarini, pripadnici plemena Liburna, a koji je rimskim osvajanjem Dalmacije
ušao u sferu rimske antiĉke civilizacije. Naime, grad u to vrijeme postaje municipij,
najkasnije tada dobiva gradske bedeme zidane megalitskom tehnikom, a navedeno razdoblje
ostavilo je bogate tragove materijalne kulture (ostaci antiĉkih zgrada, javnih i privatnih
kupelji, kanelirani stupovi, arhitravi, nadgrobni cipusi, natpisi,...). Iako su tragovi
ranokršćanske epohe dosta oskudni, s kasnom antikom u Varvariju zasigurno prodire
kršćanstvo, te se ona uklapa u mreţu kasnorimske crkvene organizacije u okviru
Skardonitanske biskupije. O razdoblju istoĉnogotske vladavine i Justinijanova vremena
svjedoĉe brojni numizmatiĉki nalazi.550
U ranom srednjem vijeku na Bribirskoj glavici razvija se naselje tipa kastruma koje je u
ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj drţavi bilo središte Bribirske ţupanije (Brebera),551 ĉiji je
prvi spomen saĉuvan u 30. glavi djela De administrando imperio bizantskog cara-pisca
Konstantina Porfirogeneta,552 dok se od 11. stoljeća bribirski ţupani navode i u hrvatskim
vladarskim poveljama.553 U imenu Bribirske ţupanije zrcali se i pohrvaćeni naziv njezina
središta, Bribir, koje je nastalo jeziĉnom pretvorbom staroga predslavenskog naziva za naselje

549
Usporedi GUNJAĈA, S., 1968b., 205; BURIĆ, T., 1997a., 5.
550
BURIĆ, T., 1996b., 10-12; ISTI, 1997a., 5-7; MARASOVIĆ, T., 2009a., 468-469.
551
Više o teritoriju Bribirske ţupanije i svim problemima i nedoumicama vezanim za njegovo utvrĊivanje vidi u:
SMILJANIĆ, F., 2003.; LASZLO KLEMAR, K., 2012., 164-167.
552
LONĈAR, M., 2002., 386.
553
BURIĆ, T., 1996b., 10-12; DELONGA, V., 1996., 176; BURIĆ, T., 1997a., 12.

244
na Glavici, Varvarije. Unutar i neposredno izvan zidina nekadašnje antiĉke Varvarije
pronaĊeno je pet nekropola koje ukazuju na kontinuitet ţivota na Bribiru tijekom ĉitava
srednjeg vijeka.554 Svoj vrhunac Bribir je doţivio u razvijenom i kasnom srednjem vijeku,
toĉnije za vladavine knezova Šubića koji od sredine 13. stoljeća dobivaju bribirsko kneštvo u
nasljedno leno, ali će opadanje njihove moći tijekom 14. stoljeća rezultirati i postupnim
gubljenjem na vaţnosti samoga Bribira koji će, konaĉno, dvadesetih godina 16. stoljeća pasti
u ruke turskih osvajaĉa.555
Arheološka istraţivanja na Bribiru provode se još od davne 1910. godine kada je Lujo
Marun zapoĉeo istraţivati ostatke bedema, da bi 1913. krenuo sa sondiranjem na razliĉitim
poloţajima unutar grada. Ipak, sustavna arheološka iskopavanja popraćena i konzervatorskim
zahvatima zapoĉela su tek 1959. godine pod vodstvom Stjepana Gunjaĉe, a ona su na više
mjesta na Bribirskoj glavici provoĊena sve do 1980. godine.556 Otkrivene su tako ĉetiri
srednjovjekovne crkve i franjevaĉki samostan, ali je samo jedna od tih crkava nastala u ranom
srednjem vijeku.557 Rijeĉ je o višekonhnoj sakralnoj graĊevini, za koju, zbog njezine tek
djelomiĉne istraţenosti, još uvijek nije sa sigurnošću utvrĊeno da li je bila šesterolisna ili
osmerolisna, a koja je otkrivena ispod današnje parohijske crkve sv. Joakima i Ane. 558 O
njezinu se titularu takoĊer raspravlja, pa iako prevladava mišljenje da se radilo o sv. Mariji, ne
treba smetnuti s uma da je kasnosrednjovjekovna crkva koja je bila podignuta na njezinim
ostacima bila posvećena sv. Ivanu Krstitelju, što je recentno neosporno utvrdio Mate
Zekan.559 Iz svega navedenoga moţe se zakljuĉiti da pitanja vezana za oblik polikonhne
predromaniĉke crkve i njezin izvorni titular ostaju i dalje otvorena.

554
ZEKAN, M., 1996b, 41 i dalje.
555
BURIĆ, T., 1996b., 13-15; DELONGA, V., 1996., 176-177; BURIĆ, T., 1997a., 13-19.
556
Cjelokupni historijat istraţivanja Bribirske glavice vidi u: ZEKAN, M., 1996a.
557
BURIĆ, T., 1996a., 26-27.
558
O istraţivanjima višekonhne crkve koja su voĊena u dva navrata (1959. i 1967.), te o problematici koja je za
nju vezana, vidi recentno u: JAKŠIĆ, N., 2009b., 14-17; MARASOVIĆ, T., 2009a., 471-473; LASZLO
KLEMAR, K., 2012., 151-152, s pregledom sve dosadašnje relevantne literature. Navedena crkva najvjerojatnije
je nastala na mjestu najstarijega kršćanskog zdanja na Bribirskoj glavici iz 5. ili 6. stoljeća, a na takav zakljuĉak
upućuje nalaz jednoga presvoĊenog hipogeja s dvama sarkofazima u neposrednoj blizini današnje crkve, zatim
kamena golubica u punoj plastici koja je u njemu naĊena, te jedan impost bifore s uklesanim kriţem sa svake
strane koji je takoĊer pronaĊen u neposrednoj blizini. JAKŠIĆ, N., 2009b., 12-13.
559
ZEKAN, M., 2012.

245
 Na Bribirskoj je glavici pronaĊen i manji broj ranosrednjovjekovnih reljefa koje je u
posebnom ĉlanku objavio Tonĉi Burić.560 Iako su bili dosta usitnjeni, Burić je uspješno
odvojio predromaniĉke od ranoromaniĉkih reljefa, te je one prve okvirno datirao u 9. i 10.
stoljeće. Naime, prepoznavši na njima djelovanje više radionica, Burić je zakljuĉio da
predromaniĉki ulomci ili nisu nastali u isto vrijeme, ili nisu pripadali istoj crkvi. Dakle,
raznovrsnost predromaniĉkih reljefa Burića je navela na zakljuĉak da je, osim polikonhne
graĊevine otkrivene ispod parohijske crkve sv. Joakima i Ane, na Bribiru najvjerojatnije
postojala i još jedna predromaniĉka crkva, ili pak još jedna ranokršćanska crkva koja je
nastavila funkcionirati i tijekom ranoga srednjeg vijeka. U novije vrijeme, Kosjenka Laszlo
Klemar djelomiĉno je nadopunila Burićeve zakljuĉke, povezavši dio pronaĊenih ulomaka
arhitrava s Bribira sa srodnim fragmentima iz nedalekog sela Ţaţvića, ĉime ih je dovela u
vezu s tzv. Klesarskom radionicom iz doba kneza Trpimira, dok je nastanak nešto većeg
ulomka ambona ili krsnoga zdenca s isklesanim motivom kriţa ispunjenog troprutom
pletenicom okvirno smjestila u vrijeme Trpimirove ili Branimirove vladavine.561

560
BURIĆ, T., 1987.
561
LASZLO KLEMAR, K., 2012., 159-160.

246
III. 1. Ulomak pluteja ili pilastra oltarne ograde (BRIBIR I, 1)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira (?)
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka polikonhna crkva otkrivena ispod parohijske crkve sv. Joakima i Ane ili
neka druga predromaniĉka ili ranokršćanska crkva koja kontinuira u srednji vijek.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Nisu pobliţe poznate.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 12 cm, širina 9 cm, debljina 8,5 cm.
Opis: Ulomak pluteja ili pilastra oltarne ograde koji ima lomove na svim stranama. Na prednjoj strani
vidi se ostatak virovite rozete koja se nalazila unutar troprute kruţnice. Izbor dekorativnog motiva te
naĉin oštrog i preciznog klesanja upućuju na zakljuĉak da bi se moglo raditi o djelu Klesarske
radionice iz vremena kneza Trpimira, što bi znaĉilo da ga treba datirati u drugu ili treću ĉetvrtinu 9.
stoljeća.

Literatura: BURIĆ, T., 1987., 109, 112-113, T. I, 8; MARASOVIĆ, T., 2009a., 472.

III. 2. Tri ulomka arhitrava oltarne ograde (BRIBIR I, 2.1-2.3)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira (?)
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka polikonhna crkva otkrivena ispod parohijske crkve sv. Joakima i Ane ili
neka druga predromaniĉka ili ranokršćanska crkva koja kontinuira u srednji vijek.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Nisu pobliţe poznate.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 13 cm, širina 33 cm, debljina 11 cm.
2. Visina 15 cm, širina 20 cm, debljina 12,5 cm.
3. Visina 7 cm, širina 9,5 cm, debljina 7,5 cm.
Opis: Ulomci arhitrava oltarne ograde koje je prvi objavio i kataloški obradio Tonĉi Burić. Sva tri
fragmenta imaju lomove na svim stranama, a ulomak br. 1 sastavljen je od dva dijela koja se spajaju
po crti loma. Na sva tri fragmenta saĉuvali su se samo dijelovi gornjega ukrasnog polja. Na ulomku br.
1 vidi se šest (moţda i sedam) više ili manje oštećenih kuka koje su poloţene udesno. Kuke imaju
visoke dvoprute noţice s punim zavojnicama, a ţljebovi na njihovim noţicama vrlo su nemarno

247
uparani. Jednako oblikovane, ali nalijevo poloţene kuke nalaze se i na fragmentu br. 2. Ulomak br. 3
teţe je oštećen, a na ostatku njegove dekorativne površine vide se tek ostaci zavojnica dviju nalijevo
poloţenih kuka koje podsjećaju na kuke s dvaju prethodno obraĊenih fragmenata.
Izbor dekorativnih motiva te naĉin oštrog i preciznog klesanja upućuju na zakljuĉak da bi se
moglo raditi o djelima Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira, što bi znaĉilo da ih treba
datirati u drugu ili treću ĉetvrtinu 9. stoljeća.

Literatura: BURIĆ, T., 1987., 110, 114-115, T. II, 11a-b, 12; T. III, 14; ISTI, 1996a., 30; LASZLO
KLEMAR, K., 2012., 159, T. LXII, 1-3.

III. 3. Dva ulomka arhitrava oltarne ograde (BRIBIR I, 3.1-3.2)

Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka polikonhna crkva otkrivena ispod parohijske crkve sv. Joakima i Ane ili
neka druga predromaniĉka ili ranokršćanska crkva koja kontinuira u srednji vijek.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomak br. 1 otkriven je na tjemenu Bribirske glavice, dok je fragment br. 2, za
kojega se dosad pogrešno drţalo da potjeĉe iz Muća Gornjeg, pronaĊen 22. lipnja 1964. godine, ispod
površine, u kvadrantu V, prema podacima iz terenskoga dnevnika arheoloških istraţivanja pod
vodstvom Stjepana Gunjaĉe.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 16 cm, širina 22 cm, debljina 9 cm.
2. Visina 13 cm, širina 8 cm, debljina 10 cm.
Opis: Ulomci dvaju arhitrava oltarne ograde koji imaju lomove na svim stranama. Na ostatcima
prednje strane obaju fragmenata raspoznaje se izvorna podjela na tri dekorativna pojasa: kuke u vrhu
(poĉetak noţica dviju kuka nazire se samo na ulomku br. 1), niz perec-motiva u sredini, te natpisno
polje u dnu. Središnju od donje zone dijeli vodoravna neprofilirana letva. Na fragmentu br. 1 saĉuvan
je samo gornji dio natpisnog polja tako da na njemu nije vidljivo ni jedno uklesano slovo, za razliku
od ulomka br. 2 na kome se vidi slovo D.
Naĉin klesanja ovih fragmenata, te odabir i raspored njihovih ukrasnih motiva, upućuju na
zakljuĉak da se radi o djelima Benediktinske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira, što
znaĉi da ih treba datirati u posljednju ĉetvrtinu 9. stoljeća.

248
Literatura: BURIĆ, T., 1987., 109, 111-112, T. I, 7; DELONGA, V., 1996., 124, T. XLI, 93; LASZLO
KLEMAR, K., 2012., 159, T. LXII, 4; ZEKAN, M., 2012., 172, sl. 10.

III. 4. Šest ulomaka pluteja ili pilastra oltarne ograde (BRIBIR I, 4.1-4.6)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka polikonhna crkva otkrivena ispod parohijske crkve sv. Joakima i Ane ili
neka druga predromaniĉka ili ranokršćanska crkva koja kontinuira u srednji vijek.
Datacija: Druga polovina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Nisu pobliţe poznate.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 12 cm, širina 15 cm, debljina 7 cm.
2. Visina 10 cm, širina 8 cm, debljina 2,5 cm.
3. Visina 14 cm, širina 10 cm, debljina 3,5 cm.
4. Visina 11 cm, širina 10 cm, debljina 5 cm.
5. Visina 16 cm, širina 11 cm, debljina 6 cm.
6. Visina 13 cm, širina 11 cm, debljina 8 cm.
Opis: Šest ulomaka pluteja ili pilastra oltarne ograde koje je prvi objavio Tonĉi Burić. Fragmenti
imaju lomove na svim stranama, iako se na ulomku br. 6 prema saĉuvanoj dekoraciji moţe naslutiti
blizina jednoga ruba. Na ostacima ukrasa prvih pet fragmenata (br. 1-5) prepoznaju se manji dijelovi
izvorne geometrijske dekoracije koja je bila izvedena od niza troprutih kruţnica koje su dijagonalno
presijecale troprute trake, dok ulomak br. 6 najvjerojatnije sadrţi rubni preplet navedenih troprutih
traka koje time stvaraju niz perec-motiva koji su svojoj širom stranom najĉešće prislonjeni uz boĉne
rubove ili dno pluteja. Ĉista geometrijska dekoracija ovih fragmenata upućuje na dataciju u drugu
polovinu 9. stoljeća.

Literatura: BURIĆ, B., 1987., 109, 111-112, T. I, 1-6; ISTI, 1996a., 30; MARASOVIĆ, T., 2009a., 472;
LASZLO KLEMAR, K., 2012., 159, T. LXIV, 1, 3-5.

III. 5. Ulomak pluteja ili pilastra oltarne ograde (BRIBIR II, 5)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.

249
Podrijetlo: Predromaniĉka polikonhna crkva otkrivena ispod parohijske crkve sv. Joakima i Ane ili
neka druga predromaniĉka ili ranokršćanska crkva koja kontinuira u srednji vijek.
Datacija: Druga polovina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen na gotiĉkom kompleksu u predjelu zvanom Dol.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 19 cm, širina 14 cm, debljina 7 cm.
Opis: Ulomak pluteja ili pilastra oltarne ograde koji ima lomove na svim stranama. Na saĉuvanom
dijelu njegova dekorativnog polja vidi se preplet troprutih traka. Ĉista geometrijska dekoracija
fragmenta upućuje na dataciju u drugu polovinu 9. stoljeća.

Literatura: BURIĆ, T., 1987., 109, 111-112, T. III, 9; ISTI, 1996a., 30; MARASOVIĆ, T., 2009a., 472;
LASZLO KLEMAR, K., 2012., 159, T. LXIV, 4.

III. 6. Ulomak arhitrava oltarne ograde (BRIBIR II, 6)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka polikonhna crkva otkrivena ispod parohijske crkve sv. Joakima i Ane ili
neka druga predromaniĉka ili ranokršćanska crkva koja kontinuira u srednji vijek.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: Nisu pobliţe poznate.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 20 cm, širina 15 cm, debljina 9 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojega je prvi objavio i kataloški obradio Tonĉi Burić. Izvorno
mu je saĉuvano dno i dio lijeve boĉne strane na kojoj se vidi ostatak utora za uglavljivanje pera. Po
tome se moţe zakljuĉiti da je rijeĉ o poĉetku arhitrava koji se nadovezuje na zabat ili luk, a njegova
dekorativna površina ima dva polja. Naime, u gornjoj se zoni nalaze ostaci dviju nadesno poloţenih
kuka s punim zavojnicama na visokoj troprutoj nozi koje s lijeve strane omeĊuje vertikalna
neprofilirana letva lagano nagnuta na desnu stranu, dok donje polje ispunjava tropruta pletenica.

Literatura: BURIĆ, T., 1987., 109, 114, T. II, 10; LASZLO KLEMAR, K., 2012., 159, T. LXIII, 2.

250
III. 7. Dva ulomka arhitrava oltarne ograde (?) (BRIBIR II, 7.1-7.2)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka polikonhna crkva otkrivena ispod parohijske crkve sv. Joakima i Ane ili
neka druga predromaniĉka ili ranokršćanska crkva koja kontinuira u srednji vijek.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: Nisu pobliţe poznate.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 23 cm, širina 25 cm, debljina 12 cm.
2. Visina 15 cm, širina 13,5 cm, debljina 6 cm.
Opis: Dva ulomka arhitrava oltarne ograde koje je prvi objavio i kataloški obradio Tonĉi Burić, a od
kojih je jedan fragment veći (br. 1), a drugi manji (br. 2). Ulomak br. 1 ukrašen je s prednje i straţnje
strane istim ukrasom, a jednaka je i kvaliteta klesanja na obje strane, iako Burić netoĉno navodi da mu
je pozadina nemarnije obraĊena. Njegova ukrasna površina sastoji se od dvaju polja, pa gornji pojas
ĉine ostaci ĉetiri niske, masivne i nalijevo polegnute kuke s troprutim noţicama i punim zavojnicama,
dok je donji pojas neukrašen. MeĊutim, moguće je da se radi i o naknadno radiranom natpisnom polju.
Dvije opisane dekorativne zone odijeljene su jednostavnom uparanom linijom. Zbog obraĊenosti ovog
ulomka s obje strane postavlja se pitanje je li je uistinu pripadao arhitravu oltarne ograde ili nekoj
drugoj cjelini liturgijskih instalacija. Ulomak br. 2 teţe je oštećen, a na njemu se vidi ostatak dijela
jedne kuke koja oblikom i izvedbom podsjeća na kuke s fragmenta br. 1, pa bi mogla biti rijeĉ o dijelu
istoga arhitrava, a ĉini se da njegova pripadnost istoj trabeaciji oltarne ograde nije upitna.

Literatura: BURIĆ, T., 1987., 110, 114-115, T. II, 13a-b; T. III, 15; ISTI, 1996a., 30-31; MARASOVIĆ, T.,
2009a., 474, sl. 580; LASZLO KLEMAR, K., 2012., 159, T. LXIII, 1, 3.

III. 8. Ulomak prednjeg dijela ambona ili krsnoga zdenca (?) (BRIBIR II, 8)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka polikonhna crkva otkrivena ispod parohijske crkve sv. Joakima i Ane.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Manji fragment sa saĉuvanim ostatkom uklesane rijeĉi ...RIT... pronaĊen je 1959.
godine unutar parohijske crkve sv. Joakima i Ane tijekom istraţivanja višekonhne predromaniĉke

251
crkve koja se pod njom nalazi, dok je veći ulomak naĊen ispod stare seoske mrtvaĉnice na
jugozapadnom dijelu nekropole Groblje.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 45 cm, širina 42 cm, debljina 10 cm.
Opis: Najvjerojatnije se radi o ulomku prednjeg dijela ambona ili krsnoga zdenca koji je prelomljen
na dva nejednaka fragmenta koja se spajaju po crti loma. Na manjem ulomku saĉuvan je oštećeni
završetak gornjeg kraja patibuluma kriţa, a desno od njega vidi se ostatak natpisa u dva reda. U
donjem redu saĉuvala su se tri slova ...RIT..., što se uglavnom smatra dijelom rijeĉi [...salub]RIT[er...],
a od gornjega reda natpisa vidi se samo dio okomite haste slova s karakteristiĉnom serifom. Na većem
fragmentu ploĉe ambona vidi se sjecište patibuluma i antene kriţa ispunjeno malim kruţićem, a
saĉuvao se veći dio patibuluma i cijeli desni krak antene. Kriţ je ukrašen troprutom pletenicom koja je
na krajevima ravno zasjeĉena, a rubovi svih krakova kriţa bili su blago konkavni i dekorirani s po
jednom malom voluticom sa svake strane.
Na ikonografskoj, a dijelom i na izvedbenoj razini, ovaj je bribirski fragment najsliĉniji jednom
ulomku ambona is Crkvine u Biskupije kod Knina (T. LIV, 1), zatim dvama zabatima s lokaliteta
Stupovi u istom selu (T. XLVII, 4-5), te zabatu oltarne ograde iz Uzdolja kod Knina (T. XLVII, 3).
Budući da je sav nabrojani usporedni materijal djelo Benediktinske klesarske radionice iz vremena
kneza Branimira koja je djelovala u posljednjoj ĉetvrtini 9. stoljeća, navedena se datacija, ponajprije
zbog ikonografskih podudarnosti u izvedbi kriţeva kao centralnih motiva na svim ulomcima, moţe
primijeniti i za fragment ambona ili krsnoga zdenca pronaĊenog na Bribiru.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1968a., 235, sl. 2, dolje lijevo; BURIĆ, T., 1987., 110, 115-116, T. III, 16a-b;
BAĈIĆ, S., 1995., 73; BURIĆ, T., 1996a., 30-31; DELONGA, V., 1996., 178, T. LVIII, 142; BURIĆ, T.,
1997a., 12; JAKŠIĆ, N., 2009b., 17, sl. 13; MARASOVIĆ, T., 2009a., 472, sl. 578; LASZLO KLEMAR, K.,
2012., 160, T. LXIV, 6.

III. 9. Ulomak neutvrĎene namjene (BRIBIR II, 9)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka šesterolisna (?) crkva [sv. Marija (?)] ili neka druga predromaniĉka ili
ranokršćanska crkva koja kontinuira u srednji vijek.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: Nisu pobliţe poznate.
Materijal: Vapnenac.

252
Dimenzije: Visina 7,5 cm, širina 8 cm, debljina 2,5 cm.
Opis: Sitni ulomak koji ima lomove na svim stranama. Od njegove dekorativne površine saĉuvao se
vrlo mali dio na kome se raspoznaje tek ostatak troprutoga pleternog motiva, vjerojatno pereca.
Fragmentarnost ulomka ne dopušta da ga se sigurno atribuira nekom odreĊenom elementu liturgijskih
instalacija jer je taj motiv inaĉe prisutan na pilastrima, plutejima, arhitravima i zabatima.

Literatura: BURIĆ, T., 1987., 110, T. III, 17.

253
254
IV. Galovac kod Zadra

255
 Na samom sjeverozapadnom rubu sela Galovca, smještenog oko 10 kilometara zraĉne
linije istoĉno od Zadra, a nedaleko od njegova novog groblja, nalazi se poloţaj Crkvina s već
odavno poznatim ostacima sakralne arhitekture i velikim grobljem uokolo nje. Navedeno
arheološko nalazište lokalno je stanovništvo desetljećima koristilo kao rudnik kamena za
vlastite graĊevinske potrebe, pa je lokalitet ozbiljno devastiran. U srednjem vijeku Crkvina je
bila sastavni dio nekadašnjega sela Tršci,562 koje je zauzimalo prostor sjeverozapadnog dijela
današnjeg Galovca te se pruţalo dalje na zapad, prema Zemuniku Donjem, tj. njegovu zaselku
zvanom Mostar.563
Prvo probno i amatersko istraţivanje na lokalitetu Crkvina poduzeo je 1936. godine don
Kaţimir Perković. MeĊutim, Perković za sobom nije ostavio zapise o tijeku i rezultatima
svojih istraţivanja, a nalaze iz Galovca prenio je i smjestio u ţupni ured u Biogradu bez da je
o tome ostavio ikakvu dokumentaciju. Do sustavnih arheoloških istraţivanja lokaliteta došlo
je tek u razdoblju izmeĊu 1979. i 1991. godine, a njih je u pet kampanja kao glavni istraţivaĉ
vodio Janko Belošević.564 To je rezultiralo otkrićem ranokršćanskog kompleksa popraćenog i
nalazima ulomaka pripadajućih mu liturgijskih instalacija.
Znaĉajne graĊevinske preinake i dogradnje navedeni je kompleks doţivio u dva navrata
tijekom ranoga srednjeg vijeka, a o ĉemu svjedoĉe reljefi predromaniĉkih stilskih
karakteristika.565 Navedenom kompleksu pripadaju još i kasnoantiĉki bunar, tri ranokršćanske
zidane grobnice, dva ranosrednjovjekovna kamena sarkofaga izraĊena od antiĉkih spolija,
ostaci manje crkve za koju Belošević pretpostavlja da potjeĉe iz postturskog vremena, te

562
Toponim Tršci u arhivskoj se graĊi poĉinje javljati već od druge polovice 11. stoljeća, intenzivno se spominje
od kraja 13. do završetka 15., a susreće se i tijekom 17. stoljeća. Ipak, pred sam kraj tog stoljeća, uslijed većih
demografskih promjena izazvanih tursko-mletaĉkim ratovima, a posebno nakon Morejskog rata, toponimu Tršci
se u pisanim vrelima gubi svaki trag. JAKŠIĆ, N., 2000c., 209; ISTI, 2000e., 17-18.
563
O smještaju, granicama i pribliţnoj veliĉini (55 ţdrjebova) srednjovjekovnog sela Tršci vidi u: JAKŠIĆ, N.,
2000c., 209-212; ISTI, 2000e., 17-21.
564
O rezultatima istraţivanja ovog lokaliteta u više je navrata pisao sam voditelj istraţivanja, a sintezu svojih
znanstvenih spoznaja uz navoĊenje kompletne ranije relevantne literature vezane uz ovu problematiku dao je u:
BELOŠEVIĆ, J., 1997a. Navedeni ĉlanak je ustvari neznatno dopunjen i izmijenjen tekst kojeg je autor objavio i
na talijanskom jeziku (BELOŠEVIĆ, J., 1998.).
565
Detaljniju analizu i katalošku obradu predromaniĉke kamene plastike s Crkvine u Galovcu Belošević je
objavio u: BELOŠEVIĆ, J., 1997b.

256
veliko višeslojno groblje s 521 ukopom koje se datira od kasne antike (presvoĊene grobnice i
sarkofazi), preko ranoga i razvijenoga srednjeg vijeka, pa sve do kraja 18. stoljeća.566
Nekadašnju središnju graĊevinu kompleksa na lokalitetu Crkvina predstavljaju ostaci
crkve koja je bila posvećena sv. Bartolomeju apostolu.567 Radi se o jednobrodnoj pravokutnoj
graĊevini s narteksom na zapadnoj, te s iznutra polukruţnom, a izvana poligonalnom apsidom
na istoĉnoj strani, što odgovara tipologiji ranokršćanskih sakralnih objekata nastalih krajem 5.
i poĉetkom 6. stoljeća. Crkva je imala glavni ulaz na zapadu i njime se ulazilo najprije u
narteks, a tek onda drugim vratima u sami naos crkve. Po dvoja vrata bila su i na njezinim
boĉnim zidovima, a sluţila su za povezivanje crkve s aneksima (diaconicon, prothesis,
krstionica) na sjeveru i jugu, ali su troja od njih, prema Beloševićevoj interpretaciji, bila
zazidana prilikom ranosrednjovjekovne adaptacije crkve.568 U apsidi su se saĉuvali i ostaci
svećeniĉke klupe, a pronaĊeni su i skromni fragmenti ranokršćanskih liturgijskih instalacija,
ponajprije ulomci ograde svetišta, na temelju kojih je autor istraţivanja, moţda presmiono,
ponudio crteţe njezinih sastavnih dijelova, ali i pretpostavljeni izvorni smještaj i grafiĉku
rekonstrukciju ĉitave ograde.569 Osim glavne crkve i njezinih boĉnih aneksa, njoj su sa
zapadne strane bili smješteni još i ranokršćanski oratorij (nekadašnja poganska kultna
graĊevina) s djelomice saĉuvanom kasnoantiĉkom, tj. ranokršćanskom zidanom grobnicom na
svod, te jedan sepulkralni objekt, tj. memorija s još dvije uz nju podignute presvoĊene
kasnoantiĉke grobnice koje su naţalost potpuno uništene. Ranokršćanski oratorij, koji je
smješten oko 10 metara sjeverozapadno od proĉelja crkve, nepravilnog je kvadratnog tlocrta,
podijeljen je na tri prostorije i ima apsidu po sredini istoĉnoga perimetralnog zida, dok se

566
BELOŠEVIĆ, J., 1997a., 303-304.
567
Svetog Bartolomeja kao titulara ove crkve Janko Belošević bez dodatnih objašnjenja u svojim radovima
poĉinje navoditi tek od 1994. godine nadalje. BELOŠEVIĆ, J., 1994a.; ISTI, 1994b. Do toga vremena navedena
se graĊevina u Beloševićevim ĉlancima spominjala bez navoĊenja titulara, dakle samo kao ranokršćanska crkva
na lokalitetu Crkvina u Galovcu. BELOŠEVIĆ, J., 1989.; ISTI, 1990.; ISTI, 1992.; ISTI, 1993b. Da lokalitet
Crkvinu treba identificirati kao dio srednjovjekovnog sela Tršci, u kojemu se, prema jednom dokumentu, već od
1289. godine spominje crkva sv. Bartula, naknadno je pojasnio Nikola Jakšić. MeĊutim, za razliku od
Beloševića, on smatra da je sv. Bartolomej postao titular ove crkve tek od vremena uspostave hrvatske
kneţevine. JAKŠIĆ, N., 2000c., 238, 250-252; ISTI, 2000e., 38, 45-47.
568
BELOŠEVIĆ, J., 1997a., 317, sl. 9, 321, sl. 11.
569
BELOŠEVIĆ, J., 1994a.

257
memorija nalazila uz samo proĉelje crkve, s juţne strane njezina glavnog ulaza, a dvije
presvoĊene zidane grobnice dograĊene su joj s juţne strane.570
Osim ulomaka ranokršćanske skulpture na lokalitetu Crkvina otkriveno je znatno više
fragmenata predromaniĉke kamene plastike, i to uglavnom sastavnih dijelova liturgijskih
instalacija same crkve. MeĊu njima su dosad, prema interpretaciji Janka Beloševića,
prepoznati dijelovi dvaju ciborija i dviju oltarnih ograda, zatim fragmenti oltara, ambona i
krstionice, te razni ulomci arhitektonsko-skulpturalne dekoracije crkve, poput stupića, impost-
kapitela dvojnih prozora (bifora), prozorskih rešetki, dovratnika, ukrasnih oplata na vratima i
još nekih neutvrĊenih funkcionalnih i dekorativnih elemenata arhitekture. 571 U svom pokušaju
interpretacije izvornih ranosrednjovjekovnih liturgijskih instalacija koje je kronološki
podijelio u dvije razvojne faze, Belošević je, osim fragmenata koje je pronašao prilikom
istraţivanja lokaliteta, njima pridruţio i još neke ulomke skulpture koji prema njegovu
mišljenju izvorno potjeĉu s Crkvine, ali su već ranije s nje odneseni, bilo prilikom sluĉajnog
nalaza i preupotrebe od strane lokalnog stanovništva ili, pak, uslijed navedenog amaterskog
istraţivanja iz sredine tridesetih godina 20. stoljeća.
Naime, kao što je već bilo istaknuto, u prošlosti su mještani Galovca neke kamene
ulomke sluĉajno pronaĊene na Crkvini odnosili s lokaliteta te ih ugraĊivali u svoje privatne
objekte, pa su se tako neki od njih saĉuvali u sekundarnoj upotrebi, dok je drugima zameten
svaki trag. S druge strane, manji broj ulomaka je iz privatnog vlasništva dospio i u tadašnji
Muzej starina Savske i Primorske banovine u Kninu, pa se oni danas u pravilu nalaze u
Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Nakon već opisanih amaterskih
istraţivanja iz 1936. godine, Biograd je postao treća lokacija na koju su dospjeli neki ulomci
iz Galovca, ali je nedokumentiranje tog materijala tijekom vremena rezultiralo njegovim
miješanjem s biogradskom skulpturom. Kada je 1969. godine otvorena biogradska
Arheološka zbirka, koja je kasnije prerasla u Zaviĉajni muzej, tamo prispjela galovaĉka
skulptura postala je njezin sastavni dio, ali je u inventarske knjige zavedena bez podataka o
izvornom nalazištu, pa ju danas nije lako razlikovati od ostalih spomenika kojima mjesto
nalaza takoĊer nije poznato, a potjeĉu iz samog Biograda ili njegove bliţe okolice.572

570
BELOŠEVIĆ, J., 1997a., 303, 310-311, 314-315.
571
BELOŠEVIĆ, J., 1997b., 151.
572
Katalošku obradu svih dotada poznatih ulomaka srednjovjekovne kamene skulpture s podruĉja Biograda, pa i
onih o kojima je ovdje rijeĉ, donijela je u svom ĉlanku iz 1980. godine Branka Juraga. JURAGA, B., 1980.

258
 MeĊu navedenim muzejskim eksponatima s nepoznatog nalazišta Janko Belošević je
mnoge od njih prepoznao kao one koje je Kaţimir Perković donio u Biograd, 573 a njegova je
identifikacija gotovo u potpunosti bila toĉna. Beloševiću je pri utvrĊivanju galovaĉkog
podrijetla nekoliko biogradskih ulomaka kljuĉna bila ĉinjenica da se oni po frakturi spajaju s
fragmentima koji su iskopani u sustavnim arheološkim istraţivanjima u Galovcu, dok je za
ostale bilo vaţno uspostavljanje analogija s ulomcima pronaĊenima na Crkvini. MeĊutim,
neke su analogije ipak uspostavljane na preopćenitim oblikovnim podudarnostima koje
predstavljaju opća mjesta predromanike kao stila, a da je pritom ostala neiskorištena
mogućnost povezivanja pojedinih reljefa s već definiranim korpusima ranosrednjovjekovne
skulpture, tj. s klesarsko-radioniĉkim produkcijama. Izostanak takvog pristupa razmatranom
materijalu rezultirao je pogreškama prilikom pokušaja utvrĊivanja i rekonstrukcije izvornog
izgleda liturgijskih instalacija iz obiju predromaniĉkih faza opremanja crkve sv. Bartula u
Galovcu, pa su tako neki ulomci skulpture iz razliĉitih klesarskih produkcija svrstani u jednu,
a ostatak raznorodnih fragmenata u drugu fazu. Belošević je prvu fazu opremanja galovaĉke
crkve predromaniĉkim liturgijskim instalacijama datirao u drugu polovinu 8., a kasniju u 9.
stoljeće.574 MeĊutim, Belošević je propustio mogućnost da znaĉajan broj galovaĉkih ulomaka
temeljem likovno-morfoloških podudarnosti poveţe s opusom jedne već definirane klesarske
produkcije, tzv. Majstorom koljanskog pluteja. Tu je klesarsku produkciju 1984. godine
izdvojio i imenovao Nikola Jakšić, definiravši njezin opus meĊu reljefima pronaĊenim u
Gornjim Koljanima kod Vrlike i na lokalitetu Crkvina u Biskupiji kod Knina,575 da bi nakon
arheoloških otkrića na Crkvini u Galovcu njezino djelovanje prepoznao i na tom lokalitetu. 576
Iako je srodnost galovaĉkih kapitela s onima iz Koljana i Biskupije odmah uoĉio i Belošević,
navodeći kako ih je moţda izradila i ista radionica,577 pomalo zbunjuju njegovi kasniji
zakljuĉci da su navedeni kapiteli, kao i ostala srodna skulptura s Crkvine u Galovcu, produkt
zadarskih klesara, odnosno klesarske radionice koja je djelovala u Zadru. 578 Sliĉna

573
BELOŠEVIĆ, J., 1997a., 302. Te fragmente Belošević nabraja u bilješci na poĉetku kataloga skulpture u
svojem ĉlanku o predromaniĉkoj kamenoj plastici iz Galovca. ISTI, 1997b., 152.
574
BELOŠEVIĆ, J., 1997b., 166-201 (passim).
575
JAKŠIĆ, N., 1984.
576
JAKŠIĆ, N., 1997c., 23-24; JAKŠIĆ, N., 2000c., 247-248; ISTI, 2000e., 44-45.
577
BELOŠEVIĆ, J., 1989., 80; ISTI, 1992., 87.
578
BELOŠEVIĆ, J., 1993a., 205; ISTI, 1997a., 328; ISTI, 1997b., 183, 186-187, 189.

259
razmišljanja o ovoj problematici iznio je i Pavuša Veţić, koji je Beloševićevo mišljenje
nadopunio identifikacijom te radionice s onom ĉije je djelovanje na prijelazu 8. u 9. stoljeće u
Zadru pretpostavio Ivo Petricioli,579 iako meĊu poznatom zadarskom skulpturom iz toga
vremena nije moguće pronaći nikakve likovno-morfološke paralele s djelima Majstora
koljanskog pluteja koje je isklesao za galovaĉku crkvu, kao ni s onima, njima srodnima, iz
Biskupije i Koljana. MeĊutim, likovno-morfološke analogije svakako je moguće pronaći
izmeĊu dijela zadarske i biogradske skulpture koja se moţe datirati u kasno 8. stoljeće i
galovaĉke skulpture iz prve faze predromaniĉkog opremanja crkve koju Belošević datira u
isto vrijeme, jer se radi o radovima iste klesarske produkcije. Reviziju razvrstavanja
galovaĉke skulpture temeljem likovno-morfoloških karakteristika u prvu i drugu fazu
napravio je nedavno Ivan Josipović, datiravši reljefe iz prve faze u poĉetak 9. stoljeća, dok je
one iz druge faze, koje je isklesao Majstor koljanskog pluteja, datirao oko sredine tog
stoljeća.580 Ipak, ako se ima na umu ĉinjenica da je ranija galovaĉka predromaniĉka skulptura
srodna s nekim zadarskim i biogradskim reljefima, ĉini se opravdanim datirati ju i u kasno 8. i
u sami poĉetak 9. stoljeća, jer su ti ranosrednjovjekovni reljefi zacijelo nastali kao dio
jedinstvenog projekta u vrijeme kada su Zadar, Biograd i Galovac bili unutar iste crkvene
dijeceze (Zadarska biskupija), a najvjerojatnije i unutar iste politiĉke tvorbe, neovisno da li je
to bilo pod vlašću Bizantskog Carstva, ili pak za kratkotrajne franaĉke vladavine nad
dalmatinskim gradovima poĉetkom 9. stoljeća, dakle svakako prije sklapanja Aachenskog
mira 812. godine. S druge strane, najnovije spoznaje da radovi Majstora koljanskog pluteja
zasigurno pripadaju najranijoj fazi predromaniĉke skulpture s Crkvine u Biskupiji kod Knina,
omogućavaju da se i njegovi galovaĉki radovi datiraju u drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća,
dakle u vrijeme formiranja i uĉvršćenja ranosrednjovjekovne hrvatske kneţevine te gradnje ili
preureĊenja prvih vaţnijih crkava na njezinu teritoriju.
Kako god bilo, svi navedeni razlozi utjecali su na formiranje kataloga galovaĉkih
predromaniĉkih reljefa koji slijedi u nastavku. Radi se prije svega o izboru najznaĉajnijih
ulomaka koji imaju dobro saĉuvanu i ĉitku dekoraciju, dok su ostali manje vaţni i u likovnom
pogledu manje bitni fragmenti izostavljeni, jer je njih već detaljno kataloški obradio Janko
Belošević. MeĊutim, problematici galovaĉke skulpture koja je 1936. godine dospjela u

579
Usporedi VEŢIĆ, P., 1997., 113.
580
JOSIPOVIĆ, I., 2010.

260
Biograd pristupit će se znatno opreznije nego što je to radio Belošević. Naime, svi biogradski
ulomci koji se po crti loma spajaju s fragmentima pronaĊenim u Galovcu bit će uvršteni u
katalog galovaĉke predromaniĉke skulpture jer njihovo spajanje otklanja svaku sumnju u
njihovo galovaĉko podrijetlo. Isto se odnosi i na biogradske reljefe koji se mogu atribuirati
Majstoru koljanskog pluteja jer se njegovo djelovanje u Biogradu za sada niĉim ne moţe
pouzdano dokazati. MeĊutim, biogradski reljefi koji su u likovno-morfološkom pogledu
istovjetni galovaĉkoj skulpturi iz prve predromaniĉke faze, a koji se ne spajaju po crti loma s
fragmentima pronaĊenima u Galovcu, ne mogu se sa sigurnošću smatrati galovaĉkima, jer je
ista klesarska produkcija u to vrijeme djelovala i u Biogradu, 581 pa će oni, unatoĉ tome što ih
je Belošević uvrstio u korpus galovaĉke predromaniĉke skulpture, ovom prilikom biti
izostavljeni iz kataloga predromaniĉkih reljefa iz Galovca te će biti obraĊeni unutar kataloga
biogradske skulpture nastale do kraja 9. stoljeća.

581
Kao najbolji primjer za navedenu tvrdnju moţe posluţiti jedan ulomak pluteja iz Zaviĉajnog muzeja u
Biogradu kojemu mjesto nalaza sve do 1988. godine nije bilo poznato. Budući da je njegova dekoracija
pokazivala izrazite podudarnosti s galovaĉkim reljefima iz prve predromaniĉke faze Janko Belošević ga je još
1990. godine uvrštavao u korpus galovaĉke predromaniĉke skulpture smatrajući da je u Biograd dospio 1936.
godine posredstvom don Kaţimira Perkovića. BELOŠEVIĆ, J., 1990., 235, bilj. 10, T. X, 2. MeĊutim, nakon što
je Frane Buškariol 1988. godine objavio dokumentaciju don Luke Jelića s iskopavanja na poloţaju Glavica u
Biogradu, a na kojemu je otkrio ostatke nekadašnje biogradske katedrale, postalo je jasno da je navedeni
fragment pluteja Jelić pronašao upravo na tom lokalitetu, što je bila potvrda da uistinu potjeĉe iz Biograda, pa ga
kasnije ni Belošević više nije spominjao u kontekstu galovaĉkih reljefa. Usporedi BUŠKARIOL, F., 1988., 34,
sl. B XVI, 11; URODA, N., 2005., 19, kat. br. 17.

261
IV. 1. Dva ulomka pluteja oltarne ograde (GALOVAC I, 1.1-1.2)
Produkcija: Radionica plutejâ zadarske katedrale.
Smještaj: Zadar, Praktikum Odjela za arheologiju Sveuĉilišta u Zadru – privremeni smještaj.
Podrijetlo: Crkva sv. Bartula.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊeni su 1989. godine tijekom treće kampanje arheoloških istraţivanja koja je
od 1979. do 1991. godine na lokalitetu Crkvina u Galovcu vodio Janko Belošević sa svojim
suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 42 cm, širina 38 cm, debljina 13 cm.
2. Visina 24 cm, širina 23 cm, debljina 13 cm.
Opis: Dva ulomka najvjerojatnije istoga pluteja oltarne ograde koja je prvi objavio Janko Belošević.
Fragment br. 1 na izvorno saĉuvanom desnom boku ima ostatak pera za uglavljivanje, a na gornjoj
plohi ostatak kruţnog udubljenja koje je sluţilo za uĉvršćivanje na pilastar. Na glavnoj plohi u
gornjem se dijelu saĉuvao dio vijenca pluteja koji je reljefno istaknutiji u odnosu na njegovo glavno
polje a obrubljen je neprofiliranim rubnim letvama. Na njemu se saĉuvao ukras od dvije troprute
arkadice ispod kojih su smješteni lepezasti cvjetovi s oštrim vrhovima latica. U vrhu, u meĊuprostoru
izmeĊu arkadica nalazi se tropruti i obrnuto okrenuti V-motiv. Glavno polje takoĊer je bilo obrubljeno
neprofiliranim rubnim letvama, a od središnje se dekoracije saĉuvao vrh povijene troprute lozice koja
je vjerojatno formirala gotovo kruţni odsjeĉak. On je, pak, iznutra ukrašen priljubljenim bršljanovim
listovima, dok iz njegove vanjske strane izrasta mala volutica koja ispunja gornji desni kut glavnog
polja pluteja. Ulomak br. 2 ima frakture na svim stranama, a osim neprofilirane okomite letve na
njegovoj je ukrasnoj površini vidljiv i ostatak srcolikog motiva nastalog ispreplitanjem troprute lozice,
a ona pak na nekim mjestima ima manje izrasline koje oblikuju manje volutice.
Temeljem likovno-morfoloških sliĉnosti s plutejima iz Zadra (T. VII, 1) i njegove bliţe okolice
(Boţava, Ljubaĉ; T. VII, 2-4), te s nekim ulomcima iz Biograda (BIOGRAD I, 1.1-1.3, 2), a uzimajući
u obzir i povijesne prilike s kraja 8. i samog poĉetka 9. stoljeća, ĉini se da je navedene fragmente
pluteja najpogodnije okvirno datirati upravo u to vrijeme.

Literatura: BELOŠEVIĆ, J., 1990., 235, T. X, 1, 3; ISTI, 1997b., 152-153, 168-169, sl. 3, T. I, 1-2.

262
IV. 2. Ulomak pluteja oltarne ograde (GALOVAC I, 2)
Produkcija: Radionica plutejâ zadarske katedrale.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej (gornji dio ulomka); Zadar, Praktikum Odjela za arheologiju
Sveuĉilišta u Zadru – privremeni smještaj (donji dio ulomka).
Podrijetlo: Crkva sv. Bartula.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Gornji dio fragmenta pronašao je 1936. godine don Kaţimir Perković u probnim i
amaterskim istraţivanjima koja je poduzeo na lokalitetu Crkvina. Donji dio ulomka pronaĊen je u
razdoblju izmeĊu 1988. do 1991. godine u arheološkim istraţivanjima koja je od 1979. do 1991. na
istom lokalitetu vodio Janko Belošević sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 72 cm, širina 23 cm, debljina 10-12 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde sastavljen od dvaju fragmenata koji se spajaju po crti loma. Na
njegovu lijevom boku dijelom se saĉuvalo pero za uglavljivanje, a na gornjoj plohi ostatak kruţnog
udubljenja koje je sluţilo za uĉvršćenje na pilastar oltarne ograde. Na njegovu vijencu, koji je
obrubljen neprofiliranim rubnim letvama, vidi se ukras od prepleta troprute pletenice, a na gornjem
dijelu ostatka glavnog polja nalazi se dio motiva intermitirajuće troprute lozice koja svojim slijepim
krakom formira gotovo kruţni odsjeĉak ispunjen motivom ukrug vrtećih krilaca koja izlaze iz
zajedniĉkoga središta. Pod tim motivom nazire se jedan dio lijevog stupića arkade i poĉetak njegova
luka. Ĉitavo glavno polje bilo je uokvireno neprofiliranim rubnim letvama.
Temeljem likovno-morfoloških sliĉnosti s plutejima iz Zadra (T. VII, 1) i njegove bliţe okolice
(Boţava, Ljubaĉ; T. VII, 2-4), te nekim ulomcima iz Biograda (BIOGRAD I, 4, 6a), a uzimajući u
obzir i povijesne prilike s kraja 8. i samog poĉetka 9. stoljeća, ĉini se da je navedeni ulomak pluteja
najpogodnije okvirno datirati upravo u to vrijeme.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 457, T. VII, 28; BELOŠEVIĆ, J., 1997b., 153, 168-169, sl. 4, T. II, 1;
MARASOVIĆ, T., 2009a., 439-440, sl. 539.

IV. 3. Dva ulomka pluteja oltarne ograde (GALOVAC I, 3.1-3.2)

Produkcija: Radionica plutejâ zadarske katedrale.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej (najveći dio ulomka br. 1); Zadar, Praktikum Odjela za
arheologiju Sveuĉilišta u Zadru – privremeni smještaj (tri manja fragmenta ulomka br. 1; ulomak br.
2).
Podrijetlo: Crkva sv. Bartula.

263
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Najveći (desni) dio ulomka br. 1 pronašao je 1936. godine don Kaţimir Perković u
probnim i amaterskim istraţivanjima koja je poduzeo na lokalitetu Crkvina. Ostala tri dijela ulomka
br. 1 i fragment br. 2 pronaĊeni su tijekom arheoloških istraţivanja koja je u razdoblju od 1979. do
1991. godine na istom lokalitetu vodio Janko Belošević, s tim da su navedeni fragmenti naĊeni
tijekom ĉetiri kampanje koje su voĊene od 1988. do 1991. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 34 cm, širina 29 cm, debljina 8 cm.
2. Visina 13 cm, širina 18 cm, debljina 7 cm.
Opis: Dva ulomka najvjerojatnije istoga pluteja oltarne ograde, od kojih je fragment br. 1 spojen od
ĉetiri manja ulomka koja se spajaju po crti loma. Taj ulomak ima izvorno saĉuvani vrh, dok na ostalim
krajevima ima lomove. Od dekorativne površine prednje strane saĉuvao se dio vijenca pluteja koji je
bio reljefno istaknutiji u odnosu na glavno polje te obrubljen neprofiliranim rubnim letvama. Ispunjao
ga je gusti preplet beskonaĉne troprute trake. Glavno polje takoĊer je bilo obrubljeno neprofiliranim
rubnim letvama, a na ovom se ulomku saĉuvao tek dio gornje letve. Njegova se dekoracija
najvjerojatnije sastojala od pravilnoga rasporeda uĉvorenih troprutih kruţnica, a u meĊuprostoru
izmeĊu njih nalazili su se stilizirani ljiljanovi cvjetovi, od kojih se saĉuvao manji dio lijeve latice
jednog od njih. Fragment br. 2 pripadao je jednom od rubnih dijelova pluteja što se moţe zakljuĉiti po
ostatku okomite rubne letve. Od ukrasa glavnoga polja preostao je tek motiv stilizirana ljiljanova
cvijeta koji je svojom širom stranom okrenut prema rubu pluteja.
Po naĉinu klesanja ovi su ulomci pluteja identiĉni fragmentima obraĊenim u prethodne dvije
kataloške jedinice (kat. br. IV. 1-2), pa se i njih moţe okvirno datirati u posljednja desetljeća 8. ili u
sami poĉetak 9. stoljeća.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 455, T. IV, 17; BELOŠEVIĆ, J., 1997b., 155-156, T. VIII, 5; T. XI, 5;
MARASOVIĆ, T., 2009a., 439-440, sl. 539; JOSIPOVIĆ, I., 2010., 9, sl. 2.

IV. 4. Kapitel sa sraštenim dijelom stupića oltarne ograde (GALOVAC I, 4)

Produkcija: Radionica plutejâ zadarske katedrale.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Bartula.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.

264
Okolnosti nalaza: PronaĊen na Crkvini vjerojatno u prvoj polovini 20. stoljeća, a do 1934. godine
nalazio se u kući Ivana Burĉula pokojnoga Blaje, kada je, posredovanjem sreske ispostave u
Zemuniku, otkupljen za tadašnji Muzej starina Savske i Primorske banovine u Kninu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 53 cm, promjer stupa 14,5 cm, širina kapitela 16,5 cm, debljina kapitela 17 cm.
Opis: Kapitel sa sraštenim dijelom stupića oltarne ograde kojega prema podacima iz inventarske
knjige Muzeja starina Savske i Primorske banovine u Kninu prvi spominje Janko Belošević tvrdeći
pritom da je izgubljen, ali ga je u depou Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika nedavno pronašao i
objavio Ivan Josipović. Kapitel je isklesan iz istoga komada kamena kao i stup kojem pripada, a od
njega je odvojen tordiranim prstenom. Ima istu dekoraciju na sve ĉetiri strane. U donjem dijelu kapitel
ima ĉetiri kutna neprofilirana listića izmeĊu kojih se nalazi po jedan stilizirani ljiljanov cvijet, a u
gornjoj zoni, toĉno poviše donjega cvijeta, nalazi se isti motiv, s tom razlikom da se njegove latice
pretvaraju u jednostavne kutne volute.
Temeljem likovno-morfoloških podudarnosti, ovaj ulomak kapitela sa sraštenim stupićem
pripada istim liturgijskim instalacijama kao i prethodno obraĊeni fragmenti pluteja (kat. br. IV. 1-3),
pa se i njega moţe okvirno datirati u posljednja desetljeća 8. ili u sami poĉetak 9. stoljeća.

Literatura: BELOŠEVIĆ, J., 1997b., 153-154, 172; JOSIPOVIĆ, I., 2010., 9-10, sl. 3.

IV. 5. Pet ulomaka arhitrava oltarne ograde (GALOVAC I, 5.1-5.5)

Produkcija: Radionica plutejâ zadarske katedrale.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika (ulomak br. 1); Zadar, Praktikum Odjela za
arheologiju Sveuĉilišta u Zadru – privremeni smještaj (ulomci br. 2 i 5, desni dio ulomka br. 3 i lijevi
dio ulomka br. 4); Biograd, Zaviĉajni muzej (lijevi dio ulomka br. 3 i desni dio ulomka br. 4).
Podrijetlo: Crkva sv. Bartula.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomak br. 1 naĊen je na lokalitetu Crkvina vjerojatno u prvoj polovini 20.
stoljeća, a do 1934. godine nalazio se u kući Ivana Burĉula pokojnoga Blaje, kada je, posredovanjem
sreske ispostave u Zemuniku, otkupljen za tadašnji Muzej starina Savske i Primorske banovine u
Kninu. Lijevi fragment ulomka br. 3 i desni fragment ulomka br. 4 pronašao je 1936. godine don
Kaţimir Perković u probnim i amaterskim istraţivanjima koja je poduzeo na istom lokalitetu. Ostali
ulomci pronaĊeni su tijekom arheoloških istraţivanja koja je u razdoblju od 1979. do 1991. godine na
lokalitetu Crkvina vodio Janko Belošević, s tim da su oni konkretno pronaĊeni tijekom ĉetiri kampanje
koje su voĊene od 1988. do 1991. godine.

265
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 18,5 cm, širina 15,5 cm, debljina 9 cm, visina natpisnog polja 6,5 cm.
2. Visina 17 cm, širina 26 cm, debljina 11 cm, visina natpisnog polja 7 cm.
3. Visina 18 cm, širina 23 cm, debljina 10 cm, visina natpisnog polja 6 cm.
4. Visina 18 cm, širina 35,5 cm, debljina 11 cm, visina 7 cm.
5. Visina 18 cm, širina 14 cm, debljina 10,5 cm.
Opis: Pet ulomaka arhitrava iste oltarne ograde od kojih svi imaju lomove na boĉnim stranama, dok su
im gornja i donja ploha te debljina najvećim dijelom izvorni. Ulomci br. 3 i 4 sastavljeni su od po dva
fragmenata koji se u potpunosti ili samo djelomiĉno spajaju po crti loma. Prednja strana svih ulomaka
ima dvozonsku podjelu, pa se u gornjoj zoni nalazi niz kuka s izduţenim neprofiliranim noţicama i
dosta krupnim zavojnicama dok je u donjem pojasu uklesan posvetni natpis. Na ulomku br. 1 kuke su
polegnute na desnu stranu, a na ostalim fragmentima (br. 2-5) na lijevu. Od natpisa se na ulomku br. 1
saĉuvao dio teksta […]DOIR[…], na fragmentu br. 2 […]QETFE[…], na ulomku br. 3
[…]ADAOI(?)LA[…], na fragmentu br. 4 […]A(n)I[m]E M[eae?][…]R[…], te na ulomku br. 5
[…]IO[…]. Na temelju tih ostataka natpisa nije moguće smisleno rekonstruirati njegov sadrţaj.
Naĉin klesanja ovih ulomaka odaje da ih je izradila ista klesarska produkcija kao i prethodno
obraĊene fragmente liturgijskih instalacija (kat. br. IV. 1-4), pa se i njih moţe okvirno datirati u
posljednja desetljeća 8. ili u sami poĉetak 9. stoljeća.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 463-464, T. XV, 64, 67; BELOŠEVIĆ, J., 1990., 235, T. XI, 1; T. XII, 1;
ISTI, 1992., 87, T. XXIII, 1; DELONGA, V., 1996., 183-186, T. LIX, 148; T. LX, 150-153; BELOŠEVIĆ, J.,
1997b., 154-155, 175-177, sl. 9, 10a, 10b, 11a, 11b; T. V, 2-3; T. VI, 1-3; MARASOVIĆ, T., 2009a., 415-416,
sl. 516; JOSIPOVIĆ, I., 2010., 8, 13-14, sl. 1, 8.

IV. 6. Ulomak luka oltarne ograde (GALOVAC I, 6)

Produkcija: Radionica plutejâ zadarske katedrale.
Smještaj: Zadar, Praktikum Odjela za arheologiju Sveuĉilišta u Zadru – privremeni smještaj.
Podrijetlo: Crkva sv. Bartula.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomci luka pronaĊeni su tijekom treće (1989.) i pete (1991.) kampanje
arheoloških istraţivanja koja je na lokalitetu Crkvina vodio Janko Belošević u razdoblju od 1979. do
1991. godine.
Materijal: Vapnenac.

266
Dimenzije: Visina 16,5 cm, širina 64 cm, debljina 13 cm, visina natpisnog polja 6,5-7 cm.
Opis: Ulomak desne polovice luka oltarne ograde koji je sastavljen od tri manja fragmenta koja se
spajaju po crti loma. Na donjoj strani njegove stope nalazi se ostatak polukruţnog udubljenja za
priĉvršćivanje na kapitel, a na gornjem dijelu njegova najvećeg ulomka izvedeno je polukruţno
udubljenje za priĉvršćivanje spojnicom. Prednja ploha luka ima dvozonsku podjelu ukrasa, pa se u
gornjoj zoni nalazi niz nalijevo poloţenih kuka koje imaju izduţene neprofilirane noţice, a u vrhu
dosta velike zavojnice. Niz kuka završava se na neukrašenom i malom kvadratniĉnom polju, a
navedena praznina ustvari oznaĉava mjesto na kome se niz kuka s luka razdvaja od niza kuka na
arhitravu oltarne ograde, pa ovaj detalj potvrĊuje da se na ovom ulomku saĉuvao dio desne stope
izvornoga luka. Donju zonu luka ĉini natpisno polje s ostatkom natpisa […]VOVET ET F[e]CET
V[…]OM(n)I (?)[…], koji svjedoĉi da se radi o dijelu posvetnog teksta koji upućuje na ĉin gradnje i
darivanja crkvenog objekta ili njegovih liturgijskih instalacija u zavjetne svrhe.
Naĉin klesanja luka i raspored njegovih ukrasnih motiva svjedoĉi da je zajedno s prethodno
obraĊenim ulomcima arhitrava (kat. br. IV. 5) pripadao istoj trabeaciji oltarne ograde, pa se i njega
moţe okvirno datirati u posljednja desetljeća 8. ili u sami poĉetak 9. stoljeća.

Literatura: BELOŠEVIĆ, J., 1990., 235, T. XI, 2; T. XII, 2; ISTI, 1993b., 129-130, sl. 5, T. IX, 1;
DELONGA, V., 1996., 183-184, T. LX, 149; BELOŠEVIĆ, J., 1997b., 155, 178-180, T. VII, 3; KATALOG,
2000a., 258, kat. br. IV. 130; MARASOVIĆ, T., 2009a., 415-416, sl. 516; JOSIPOVIĆ, I., 2010., 13-14, sl. 8 (7-
18).
Izloţbe: Hrvati i Karolinzi, Split, 2000./2001.

IV. 7. Oltarni stupić (stipes) (GALOVAC II, 7)

Produkcija: Radionica plutejâ zadarske katedrale.
Smještaj: Zadar, Praktikum Odjela za arheologiju Sveuĉilišta u Zadru – privremeni smještaj.
Podrijetlo: Crkva sv. Bartula.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Gornji dio stupića s kapitelom pronaĊen je 1988. godine u drugoj kampanji, a donji
dio stupića 1989. u trećoj kampanji arheoloških istraţivanja koja je u razdoblju od 1979. do 1991.
godine na lokalitetu Crkvina vodio Janko Belošević sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 77 cm, veliĉina baze stupića 17 x 17 cm, promjer stupa 13-16,5 cm, veliĉina
tjemena kapitela 17 x 17 cm.

267
Opis: Dva ulomka oltarnog stupića (stipesa) koji se spajaju po crti loma. Stupić i kapitel isklesani su
iz jednog komada kamena. Baza stupića ĉetvrtastoga je oblika i grubo zaglaĊena. Poviše baze nalazi se
ukras dvotraĉne dvoprute pletenice. Stupić završava kapitelom koji je od njega odvojen prstenom
unutar kojega se nalazi tzv. ''biserni'' niz. Iznad tog ukrasa teĉe niz ukrug rasporeĊenih arkadica, a
poviše njih nalazi se zona ukrašena glatkim stiliziranim listovima palmete koji na uglovima kapitela
završavaju zatvorenim zavojnicama a po sredini kapitela imaju ukras nazubljenih stupića. Kapitel
završava plitkim abakom, a na tjemenu ima znak urezan u obliku grĉkog slova alfa.
Osim navedenoga, saĉuvala su se još tri ulomka drugoga oltarnog stupića koje nema potrebe
reproducirati jer je stupić kojem su pripadali bio identiĉan upravo opisanom. Stupić oltarne ograde
moţe se temeljem likovno-morfoloških karakteristika okvirno datirati u posljednja desetljeća 8. ili u
sami poĉetak 9. stoljeća.

Literatura: BELOŠEVIĆ, J., 1989., 80, T.XXIV, 1; ISTI, 1990., T. XIII; ISTI, 1992., 88, bilj. 22, T. XXV, 3;
ISTI, 1995., 152, 154-156, sl. 1, T. V; MARASOVIĆ, T., 2009a., 415; JOSIPOVIĆ, I., 2010., 12, sl. 7.

IV. 8. Rekonstruirana arkada i ostali ulomci košare četverostraničnog (oltarnog)

ciborija (GALOVAC II, 8.1-8.5)
Produkcija: Radionica plutejâ zadarske katedrale.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej (sedam ulomaka arkade); Zadar, Praktikum Odjela za arheologiju
Sveuĉilišta u Zadru – privremeni smještaj (veći fragment desne stope arkade; ulomci 2-5).
Podrijetlo: Crkva sv. Bartula.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Sedam ulomaka arkade ciborija (br. 1) koji se danas ĉuvaju u Biogradu pronašao je
1936. godine don Kaţimir Perković u probnim i amaterskim istraţivanjima koja je poduzeo na
lokalitetu Crkvina. Veći fragment arkade ciborija i svi ostali ulomci njegove košare (br. 2-5) pronaĊeni
su tijekom arheoloških istraţivanja koja je u razdoblju od 1979. do 1991. godine na istom lokalitetu
vodio Janko Belošević, s tim da su navedeni ulomci pronaĊeni tijekom ĉetiri kampanje koje su voĊene
od 1988. do 1991. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 94 cm, širina 92 cm, debljina 9,5-11,5 cm.
2. Visina 35 cm, širina 26 cm, debljina 10 cm.
3. Visina 19 cm, širina 12-22 cm, debljina 10,5 cm.
4. Visina 15,5 cm, širina 12 cm, debljina 7 cm.

268
5. Visina 19,5 cm, širina 52 cm, debljina 7 cm, visina natpisnog polja 8 cm.
Opis: Arkada ĉetverostraniĉnoga ciborija koja je rekonstruirana od ukupno osam fragmenata (br. 1).
Njih sedam danas se ĉuva u Biogradu, dok je tek jedan ulomak otkriven u Galovcu. Budući da se taj
biogradski fragment po frakturi spaja s onim galovaĉkim, to predstavlja kljuĉni argument da se
navedena arkada moţe pouzdano smatrati stranicom ĉetverostraniĉnog ciborija iz Galovca, prema
Janku Beloševiću i Pavuši Veţiću, njegovom proĉelnom arkadom. Na njoj je reljefno izveden središnji
motiv kojega tvori glatki kriţ proširenih krakova s po jednim simetriĉno postavljenim paunom s obiju
strana koji u kljunu drţi sedmerolatiĉnu rozetu, dok su boĉni krajevi arkade obrubljeni ukrasnim
pojasom kuka s krupnim zavojnicama na visokim nerašĉlanjenim noţicama. Belošević je temeljem
malobrojnih ulomaka koji su se saĉuvali pretpostavio i izgled ostalih stranica ciborija, te je ponudio
njegovu idejnu rekonstrukciju, ali je nju zbog konstrukcijskih nelogiĉnosti osporio Pavuša Veţić. Radi
se, naime, o manjim ulomcima košare ciborija, od kojih ovom prilikom donosim tek tri koja su nešto
bolje saĉuvana (br. 2-5), a ukrašena su gustom dvotraĉnom troprutom pletenicom ili, pak, ukrasom od
troprute trake izmeĊu koje se vide motivi ljiljanova cvijeta i šesterolatiĉne rozete. Ovom je ciboriju
pripisan i ulomak završnog vijenca s kukama (br. 5) istovjetnima onima s opisane arkade koji u donjoj
zoni ima natpis koji glasi […]AMEN D(e)O G[ratias…], pa taj sadrţaj natpisa, prema Veţiću, upućuje
na zakljuĉak da je ovaj fragment bio smješten na boĉnoj ili ĉak zaĉelnoj stranici ciborija.
Osim navedenih ulomaka, Belošević je s ovim ciborijem povezao još veliki broj ulomaka
stupova, kutnih nosaĉa krovnih ploĉa, samih krovnih ploĉa i tri fragmenta akroterija (GALOVAC II,
9.1-9.2), ali i tri kapitela koji su po njegovu mišljenju nosili košaru ciborija (GALOVAC IV, 14.4-
14.6). Upravo su ti kapiteli najproblematiĉniji dio Beloševićeve rekonstrukcije ĉetverostraniĉnog
ciborija jer saĉuvani ulomci arkada ĉetverostraniĉnog ciborija pokazuju likovno-morfološke
karakteristike identiĉne onima s već obraĊenih ulomaka arhitrava i pluteja oltarne ograde (GALOVAC
I, 1.1-1.2, 2, 3.1-3.2, 5.1-5.5) koji pripadaju starijoj, prvoj fazi opremanja crkve sv. Bartula
predromaniĉkim liturgijskim instalacijama, dok su njemu pripisani kapiteli bez svake sumnje djela
Majstora koljanskog pluteja, dakle klesarske produkcije koja je unutrašnjost navedene crkve opremila
tijekom druge faze. Stoga ĉetverostraniĉni ciborij treba smatrati produktom iz ranije faze opremanja
crkvene unutrašnjosti, s tim da se onda otvara problem kapitela koji su nosili njegovu košaru, jer to
nikako ne mogu biti kapiteli koje je izradio Majstor koljanskog pluteja kako je to do sada predlagano.
To bi ujedno znaĉilo da se kapiteli koji su nosili košaru ovog ciborija nisu saĉuvali, pa se moţe jedino
pretpostaviti da su oni nalikovali onom kapitelu koji se danas nalazi u splitskom Muzeju hrvatskih
arheoloških spomenika, a kojeg se smatra kapitelom galovaĉke oltarne ograde iz prve faze
(GALOVAC I, 4). Ta se pretpostavka ĉini još vjerojatnijom ako se ima na umu da su u drugoj
razvojnoj fazi opremanja crkve sv. Bartula stilski istovjetni kapiteli nosili i arhitrav oltarne ograde i
košaru šesterostraniĉnog ciborija.

269
 Nakon navedene likovno-kronološke reinterpretacije potrebno se pozabaviti i s izvornim
smještajem i funkcijom ĉetverostraniĉnog ciborija. Janko Belošević ga smatra krstioniĉkim, ali se,
zbog njegova oblika i ikonografskog sadrţaja jedine mu solidno saĉuvane stranice, puno uvjerljivije
ĉini mišljenje Pavuše Veţića da se radi o ciboriju koji je stajao na samoj menzi oltara, poput sliĉnih
primjera iz Valpolicelle ili iz Crkve sv. Lovre u Orvietu. Budući da visina pretpostavljene proĉelne
arkade ciborija iznosi 94, a njezina širina svega 92 centimetra, navedeni prijedlog se doima dosta
uvjerljiv, a kada se tome pridoda i visina saĉuvanog stupića koji je nosio oltarnu menzu (GALOVAC
II, 7), a koja iznosi 77 centimetara, navedene se mjere mogu skladno uklopiti u takvu svetišnu
instalaciju. U ovom je kontekstu znakovito spomenuti da je Belošević ustvrdio kako je zaĉelna strana
ovog ciborija bila neukrašena, pa i to odgovara predloţenom tipu liturgijske instalacije ĉija zaĉelna
strana nije vidljiva vjernicima.
Budući da je već naglašeno da se po naĉinu izvedbe i upotrebi likovnog repertoara ulomci
košare ovoga ciborija uvelike podudaraju s prethodno obraĊenim fragmentima liturgijskih instalacija
(kat. br. IV. 1-7) i njih se moţe okvirno datirati u posljednja desetljeća 8. ili u sami poĉetak 9. stoljeća.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 468-469, T. XIX, 93; BELOŠEVIĆ, J., 1989., 79-80, T.XXI, 1; T. XXV, 1;
ISTI, 1992., 87, T. XXII, 3; ISTI, 1993a., 192, 206-207, T. XXXIII, 5-8; T. XXXIV, 9-10; T. XXXV, 11-13;
ISTI, 1995., 155, 158, T. VI, 1; T. VIII, A-B; DELONGA, V., 1996., 181, T. LIX, 144; BELOŠEVIĆ, J.,
1997a., 325, 330, sl. 15; ISTI, 1997b., 191, sl. 28; ISTI, 1998., 86, fig. 14; MARASOVIĆ, T., 2009a., 413-416,
441, sl. 511, 516, 540; VEŢIĆ, P. - LONĈAR, M., 2009., 99-100; JOSIPOVIĆ, I., 2010., 12-13, sl. 6-8.

IV. 9. Dva ulomka akroterija četverostraničnog ciborija (GALOVAC II, 9.1-9.2)

Produkcija: Radionica plutejâ zadarske katedrale.
Smještaj: Zadar, Praktikum Odjela za arheologiju Sveuĉilišta u Zadru – privremeni smještaj.
Podrijetlo: Crkva sv. Bartula.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊeni su tijekom arheoloških istraţivanja koja je u razdoblju od 1979. do
1991. godine na lokalitetu Crkvina vodio Janko Belošević, s tim da su navedeni ulomci naĊeni tijekom
ĉetiri kampanje koje su voĊene od 1988. do 1991. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 15 cm, promjer baze 12,5 cm.
2. Visina 12 cm, širina 7 cm.

270
Opis: Dva ulomka akroterija ĉetverostraniĉnoga ciborija. Prvi fragment (br. 1), koji je pripadao
središnjem polju akroterija, ukrašen je stiliziranim palminim listovima i jedva uoĉljivim noţicama
kuka. Ima prstenasto oblikovanu bazu. Na njegovoj gornjoj i donjoj strani nalaze se rupe za spajanje.
Manji ulomak (br. 2) pripadao je završnom dijelu akroterija, a s obje je strane ukrašen kukama s
neprofiliranim noţicama i malim zavojnicama, te stiliziranim palminim listom.

Literatura: BELOŠEVIĆ, J., 1993a., 194, 207, T. XXXIX, 1-2.

IV. 10. Impost-kapitel dvojnog prozora (GALOVAC II, 10)

Produkcija: Radionica plutejâ zadarske katedrale.
Smještaj: Zadar, Praktikum Odjela za arheologiju Sveuĉilišta u Zadru – privremeni smještaj.
Podrijetlo: Crkva sv. Bartula.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je 1989. godine u trećoj kampanji arheoloških istraţivanja koja je u
razdoblju od 1979. do 1991. godine na lokalitetu Crkvina vodio Janko Belošević sa svojim
suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 28 cm, veliĉina baze 17 x 13 cm, veliĉina tjemena 46 x 19 cm.
Opis: Gotovo u cijelosti saĉuvan impost-kapitel dvojnoga prozora kojemu nedostaje ukras jedne uţe
strane. Na drugoj uţoj strani dekoracija je dobro saĉuvana, a sastoji se od stilizirane palmete iznad
koje se nalazi plastiĉna narebrena zavojnica koja izgleda poput svitka. Tjemena strana impost-kapitela
završava abakom. Temeljem likovno-morfoloških karakteristika moguće ga je okvirno datirati u
posljednja desetljeća 8. ili u sami poĉetak 9. stoljeća.

Literatura: BELOŠEVIĆ, J., 1990., 235, T. XIV, 1-1a; ISTI, 1997b., 162, 197, sl. 26, T. XXXI, 1-1a.

IV. 11. Četiri ulomka pluteja ili plutejâ oltarne ograde (GALOVAC III, 11.1-11.4)
Produkcija: Majstor koljanskog pluteja.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej (gornji dio ulomka br. 1, te fragmenti br. 2 i 4); Zadar, Praktikum
Odjela za arheologiju Sveuĉilišta u Zadru – privremeni smještaj (donji dio ulomka br. 1 i fragment br.
3).
Podrijetlo: Crkva sv. Bartula.
Datacija: Drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.

271
Okolnosti nalaza: Gornji dio ulomka br. 1, te fragmente br. 2 i 4 pronašao je 1936. godine don
Kaţimir Perković u probnim i amaterskim istraţivanjima koja je poduzeo na lokalitetu Crkvina.
Ulomak br. 1 pronaĊen je tijekom prve ili druge (1979. ili 1988.), a donji dio fragmenta br. 1 tijekom
ĉetvrte (1990.) kampanje arheoloških istraţivanja koja je na lokalitetu Crkvina vodio Janko Belošević
u razdoblju od 1979. do 1991. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 39 cm, širina (s perom) 25,5 cm, širina (bez pera) 23 cm, debljina 6-9 cm.
2. Visina 18 cm, širina 28 cm, debljina 10 cm.
3. Visina 29 cm, širina 21 cm, debljina 13 cm.
4. Visina 15 cm, širina 23 cm, debljina 6 cm.
Opis: Ĉetiri ulomka pluteja ili plutejâ oltarne ograde od kojih su ulomci br. 1, 3 i 4 sastavljeni od po
dva fragmenta koja se spajaju po crti loma. Svi ulomci pripadaju razliĉitim rubnim dijelovima jednoga
ili više pluteja oltarne ograde što se moţe zakljuĉiti po ostacima izvorno saĉuvanih rubova na po
jednoj strani svakog od ulomaka. Tako se na svakom fragmentu vide i neprofilirane rubne letve, a na
ulomku br. 1, s lijeve strane, i ostatak pera za uglavljivanje u pilastar. Svi su fragmenti ukrašeni
gustim prepletom i uĉvorenjima troprutih traka koje dosta vijugavo teku po površini, što je
karakteristiĉno za klesarsku produkciju koja je u našoj znanosti nazvana Majstorom koljanskog
pluteja.
Kako djelovanje navedenog majstora, zbog nedostatka pouzdanoga oslonca, nije bilo moguće
pouzdano datirati, u posljednje su ga vrijeme neki datirali u prvu polovinu 9. stoljeća (N. Jakšić, M.
Jurković, A. Jurĉević), a drugi, pak, u njegovu sredinu ili ĉak u drugu polovinu (I. Josipović).
MeĊutim, ĉinjenica da u Galovcu postoji ranija faza opremanja crkvenog interijera liturgijskim
instalacijama s kraja 8. ili sa samog poĉetka 9. stoljeća, kao i najnovije spoznaje da radovi Majstora
koljanskog pluteja zasigurno pripadaju najranijoj fazi predromaniĉke skulpture s Crkvine u Biskupiji
kod Knina, omogućavaju da se i njegovi galovaĉki radovi datiraju u drugo ili treće desetljeće 9.
stoljeća, dakle u vrijeme formiranja i uĉvršćenja ranosrednjovjekovne hrvatske kneţevine te gradnje ili
preureĊenja prvih vaţnijih crkava na njezinu teritoriju.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 456, 466, T. V, 22; T. VI, 25; T. XVII, 81; BELOŠEVIĆ, J., 1989., 80,
T.XXVI, 3; ISTI, 1992., 87, T. XXII, 1-2; ISTI, 1997a., 343, T. IX, 2; ISTI, 1997b., 155-156, 182, T. VIII. 1; T.
IX, 1; T. X, 1-3; MARASOVIĆ, T., 2009a., 439-441, sl. 539, 541; JOSIPOVIĆ, I., 2010., 11-12, 14, sl. 5, 9.

272
IV. 12. Ulomci pluteja ili plutejâ oltarne ograde (GALOVAC III, 12.1-12.2)
Produkcija: Majstor koljanskog pluteja (?).
Smještaj: Zadar, Praktikum Odjela za arheologiju Sveuĉilišta u Zadru – privremeni smještaj.
Podrijetlo: Crkva sv. Bartula.
Datacija: Drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: PronaĊeni su tijekom arheoloških istraţivanja koja je u razdoblju od 1979. do
1991. godine na lokalitetu Crkvina vodio Janko Belošević, s tim da su navedeni ulomci naĊeni tijekom
ĉetiri kampanje koje su voĊene od 1988. do 1991. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 10 cm, širina 12 cm, debljina 5 cm.
2. Visina 9 cm, širina 10,5 cm, debljina 5,5 cm.
Opis: Dva ulomka pluteja ili plutejâ oltarne ograde od kojih fragment br. 1 ima lomove na svim
stranama, dok je ulomku br. 2 izvorno saĉuvana jedna boĉna strana, što se moţe zakljuĉiti po ostatku
neprofilirane rubne letve na njegovu licu. Na fragmentu br. 1 od dekoracije se saĉuvao ostatak troprute
uĉvorene kruţnice koja je bila ispunjena rozetom lagano šiljatih latica s jednostrukom unutrašnjom
profilacijom. Od ukrasa ulomka br. 2 vidi se tek veliki ĉvor od troprutih traka te jedna zavojnica.
Po naĉinu klesanja i upotrebi likovnih motiva ovi se ulomci, iako vrlo fragmentarno saĉuvani,
mogu pripisati Majstoru koljanskog pluteja, što bi znaĉilo da ih treba okvirno datirati u drugo ili treće
desetljeće 9. stoljeća.

Literatura: BELOŠEVIĆ, J., 1997b., 155-156, 182, T. VIII. 1; T. IX, 1; T. X, 1-3.

IV. 13. Dva ulomka pilastra ili pilastara oltarne ograde (GALOVAC III, 13.1-13.2)
Produkcija: Majstor koljanskog pluteja.
Smještaj: Zadar, Praktikum Odjela za arheologiju Sveuĉilišta u Zadru – privremeni smještaj (ulomak
br. 1); Biograd, Zaviĉajni muzej (fragment br. 2).
Podrijetlo: Crkva sv. Bartula.
Datacija: Drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomak br. 2 pronašao je 1936. godine don Kaţimir Perković u probnim i
amaterskim istraţivanjima koja je poduzeo na lokalitetu Crkvina. Fragment br. 1 naĊen je 1990.
godine tijekom ĉetvrte kampanje arheoloških istraţivanja koja je na istom lokalitetu u razdoblju od
1979. do 1991. godine vodio Janko Belošević sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.

273
Dimenzije:
1. Visina 18 cm, širina 18 cm, debljina 15 cm.
2. Visina 14 cm, širina 13 cm, debljina 12,5 cm.
Opis: Dva ulomka pilastra ili pilastara oltarne ograde. Fragment br. 1, koji je pripadao donjem dijelu
pilastra, ima izvorno saĉuvano dno i debljinu, dok na svim ostalim krajevima ima lomove. Ulomak br.
2 kutni je dio pilastra koji je imao ukrašene prednju i jednu boĉnu stranu. Izvorno mu je saĉuvan jedan
bok, dok na svim ostalim krajevima ima lomove. Na prednjoj plohi fragmenta br. 1 na njegovu se
donjem dijelu vidi ostatak glatkog dijela za uglavljivanje u podnu rupu, do se u njegovu gornjem
dijelu nalazi dno ukrasnog motiva izvedenog od prepleta troprute trake. Ulomak br. 2, kako je već
reĉeno, ukrašen je s dviju strana. Na jednoj se strani uz ostatak rubne letve nalazi dio dvotraĉne
troprute pletenice, dok je na drugoj, koja je bila dekorirana motivom troprutih kruţnica ispunjenih
grozdovima, saĉuvan samo manji dio jedne kruţnice s dijelom grozda.
Po naĉinu klesanja i upotrebi likovnih motiva ovi se ulomci, iako vrlo fragmentarno saĉuvani,
mogu pripisati Majstoru koljanskog pluteja, što bi znaĉilo da ih treba okvirno datirati u drugo ili treće
desetljeće 9. stoljeća.

Literatura: BELOŠEVIĆ, J., 1992., 87, T. XXIII, 2; ISTI, 1997b., 157, 183, 186, sl. 19, T. XIV, 1-1a, 3.

IV. 14. Četiri kapitela i četiri manja ulomka kapitelâ oltarne ograde (GALOVAC IV,
14.1-14.8)
Produkcija: Majstor koljanskog pluteja.
Smještaj: Zadar, Praktikum Odjela za arheologiju Sveuĉilišta u Zadru – privremeni smještaj (ulomci
br. 1-5); Biograd, Zaviĉajni muzej (fragmenti br. 6-8).
Podrijetlo: Crkva sv. Bartula.
Datacija: Drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomke br. 6-8 pronašao je 1936. godine don Kaţimir Perković u probnim i
amaterskim istraţivanjima koja je poduzeo na lokalitetu Crkvina. Fragmenti br. 1-5 naĊeni su tijekom
arheoloških istraţivanja koja je u razdoblju od 1979. do 1991. godine na istom lokalitetu vodio Janko
Belošević sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 32 cm, širina tjemena 27 x 27 cm.
2. Visina 27 cm, širina tjemena 26,5 x 26,5 cm.
3. Visina 27 cm, širina tjemena 26,5 x 26,5 cm, promjer baze 13,5 cm.

274
4. Visina 26 cm, širina 21 cm.
5. Visina 10,5 cm, širina 10,5 cm.
6. Visina 17,5 cm, širina 17 cm.
7. Visina 14 cm, širina 11 cm, debljina 5,5 cm.
8. Visina 13 cm, širina 17 cm, debljina 8 cm.
Opis: Ĉetiri kapitela i ĉetiri manja ulomka kapitelâ oltarne ograde iz druge faze opremanja crkve sv.
Bartula u Tršcima (Galovcu) predromaniĉkim liturgijskim instalacijama. Tri kapitela gotovo su u
cijelosti saĉuvana ili je pak sastavljanjem manjih ulomaka koji se lijepe po crti loma dobiven njihov
gotovo izvoran oblik. Od ĉetvrtog kapitela saĉuvao se nešto veći kutni fragment, dok ostali manji
ulomci teoretski mogu pripadati bilo kojem od njih, moţda nekom drugom koji se nije u većoj mjeri
saĉuvao, pa ĉak i onima, nešto većim, koji su pripadali šesetrostraniĉnom ciboriju (GALOVAC V,
17.1-17.6). Na bolje saĉuvanim kapitelima, na vratovima i po sredini njihovih baza, nalaze se rupe za
uĉvršćivanje kapitelâ na tijelo stupa. Osim manjih ulomak koji se ovdje donose i obraĊuju (br. 4-8),
valja reći da ih ima još podosta, ali ih zbog njihove usitnjenosti i potpuno iste dekoracije nema potrebe
sve donositi, tim više što ih je u znanstvenoj literaturi Janko Belošević već objavio i detaljno kataloški
obradio.
Svi kapiteli imali su isti oblik i raspored ukrasne dekoracije, pa je dovoljno opisati jednoga da se
dobije uvid u izvorni izgled njih sviju. Bili su bogato ukrašeni, a njihova je dekoracija podijeljeni u tri
polja. Ukras donjega i srednjeg polja gotovo je identiĉan, a sastoji se od osam stiliziranih i razliĉito
ukrašenih palminih listova kojima se vrhovi povijaju prema vani. Listovi srednje ukrasne zone
oblikom i veliĉinom razlikuju se od onih iz donje zone. Naime, listovi donjega polja uski su i šiljati,
svi su pribliţno jednaki, te imaju zadebljane krajeve i neznatno savijene vrhove listova. S druge strane,
listovi srednje zone na uglovima su izduţen i šiljati te povijeni prema vani, dok su oni po sredini
stranica široki, s gotovo ravno zasjeĉenim i neznatno savijenim vrhovima. Svi listovi bili su ukrašeni
motivom na riblju kost ili okomitim nizom naopako okrenutih V-motiva koje ponegdje prekida
dvopruta vodoravna letvica. Gornje ukrasno polje kapitelâ, s plitkim abakom, na sve je ĉetiri strane
jednako ukrašeno. Ukras ĉine ĉetiri zavojnice na svakoj strani, i to dvije po sredini stranice koje su
odvojene nazubljenom okomitom letvicom, te po jedna na uglovima, obrubljena takoĊer nazubljenom
okomitom letvicom.
Kapiteli oltarne ograde iz Galovca po svojim su likovno-morfološkim karakteristikama gotovo
identiĉni kapitelima koji su pronaĊeni na lokalitetima Crkvina u Biskupiji kod Knina (T. XVI, 11-12) i
Crkvina u Gornjim Koljanima kod Vrlike (T. XVI, 9-10). Kako su potonje navedeni kapiteli
prepoznati kao radovi Majstora koljanskog pluteja, ista se atribucija moţe primijeniti i na opisane
galovaĉke kapitele, što bi znaĉilo da se mogu okvirno datirati u drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.

275
Literatura: JURAGA, B., 1980., 462-463, T. XIII, 57; T. XIV, 60; BELOŠEVIĆ, J., 1990., 235, T. IX; ISTI,
1992., 87, T. XVII, 1; T. XVIII, 1-2; T. XX, 1; ISTI, 1993a., 191, 206, T. XXXI, 1-3; ISTI, 1997a., 343, T. VIII,
1; ISTI, 1997b., 157-159, 187-189, sl. 20, T. XV, 4; T. XVI, 5; T. XVII, 3; MARASOVIĆ, T., 2009a., 414;
VEŢIĆ, P. - LONĈAR, M., 2009., 100; JOSIPOVIĆ, I., 2010., 10, 13-14, sl. 4, 9.

IV. 15. Pet ulomaka arhitravâ oltarne ograde (GALOVAC IV, 15.1-15.5)
Produkcija: Majstor koljanskog pluteja.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej (ulomci br. 1-2); Zadar, Praktikum Odjela za arheologiju
Sveuĉilišta u Zadru – privremeni smještaj (fragmenti br. 3-5).
Podrijetlo: Crkva sv. Bartula.
Datacija: Drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomke br. 1 i 2 pronašao je 1936. godine don Kaţimir Perković u probnim i
amaterskim istraţivanjima koja je poduzeo na lokalitetu Crkvina. Fragmenti br. 3-5 naĊeni su tijekom
arheoloških istraţivanja koja je u razdoblju od 1979. do 1991. godine na lokalitetu vodio Janko
Belošević sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 19 cm, širina 10 cm, debljina 9 cm.
2. Visina 19 cm, širina 18 cm, debljina 12-16 cm.
3. Visina 9 cm, širina 6 cm, debljina 3 cm.
4. Visina 10 cm, širina 8,5 cm, debljina 8 cm.
5. Visina 9 cm, širina 9 cm, debljina 3,5 cm.
Opis: Pet ulomaka arhitravâ oltarne ograde od kojih svi imaju izvorno saĉuvano dno, dok na ostalim
krajevima imaju lomove. Na prednjoj strani arhitrav ili arhitravi kojima su pripadali ovi fragmenti
imali su trodijelnu podjelu dekorativne površine. Tako se u gornjem polju nalazio niz kuka, središnje,
reljefno istaknutije polje ĉinio je kimation izveden poput niza malih arkadica šiljatih vrhova, dok je
donja zona bila ukrašena dvotraĉnom troprutom pletenicom koja je s donje strane bila obrubljena
rubnom letvom.
Ulomci arhitrava oltarne ograde iz Galovca po svojim su likovno-morfološkim karakteristikama
gotovo identiĉni ulomcima istih dijelova liturgijskih instalacija pronaĊenima na lokalitetima Crkvina u
Biskupiji kod Knina (T. XIV, 3-5) i Crkvina u Gornjim Koljanima kod Vrlike (T. XIV, 1-2) (razlika je
samo u motivu donjega polja), pa se i njih moţe atribuirati Majstoru koljanskog pluteja i okvirno
datirati u drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.

276
Literatura: JURAGA, B., 1980., 466-467, T. XVII, 79, 84; BELOŠEVIĆ, J., 1997a., 343, T. IX, 1; ISTI,
1997b., 159, 189-190, sl. 21-22, T. XIX, 1-4, 6.

IV. 16. Ulomak zabata oltarne ograde (GALOVAC IV, 16)

Produkcija: Majstor koljanskog pluteja.
Smještaj: Zadar, Praktikum Odjela za arheologiju Sveuĉilišta u Zadru – privremeni smještaj.
Podrijetlo: Crkva sv. Bartula.
Datacija: Drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je 1991. godine tijekom pete kampanje arheoloških istraţivanja koja je
na istom lokalitetu u razdoblju od 1979. do 1991. godine vodio Janko Belošević sa svojim
suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 38 cm, širina 48 cm, debljina 12 cm.
Opis: Ulomak središnjeg dijela zabata oltarne ograde koji ima izvorno saĉuvan dio desne kosine i dio
luka s donje strane. Na rubnom dijelu ukrašen je nizom nalijevo poloţenih krupnih puţolikih kuka s
vrlo kratkim noţicama ispod kojih se nalazi kimation koji je zbog svoje reljefne istaknutosti kasnije
otuĉen. Glavno trokutno polje zabata bilo je bez ukrasa, što je inaĉe neuobiĉajeno za predromaniĉke
zabate, a imalo je samo u središnjem dijeli plitko uklesani latinski kriţ od kojega se na ovome
fragmentu saĉuvao samo veći dio donjega dijela njegova patibuluma.
Ako izuzmemo nedekorirano središnje polje i ĉinjenicu da nema ukrasnu traku koja prati
pruţanje njegova donjega luĉnoga dijela, ulomak zabata oltarne ograde iz Galovca po svojim je
likovno-morfološkim karakteristikama identiĉan ostacima saĉuvanih zabata s lokalitetâ Crkvina u
Biskupiji kod Knina (T. XIII, 2-4) i Crkvina u Gornjim Koljanima kod Vrlike (T. XIII, 1), pa se i
njega moţe atribuirati Majstoru koljanskog pluteja i okvirno datirati u drugo ili treće desetljeće 9.
stoljeća.

Literatura: BELOŠEVIĆ, J., 1993b., 129-129, sl. 4, T. IX, 2; ISTI, 1997b., 160, 189, T. XX, 1-2.

IV. 17. Šest kapitela šesterostraničnoga (krstioničkog) ciborija (GALOVAC V, 17.1-17.6)

Produkcija: Majstor koljanskog pluteja.
Smještaj: Zadar, Praktikum Odjela za arheologiju Sveuĉilišta u Zadru – privremeni smještaj.
Podrijetlo: Crkva sv. Bartula.
Datacija: Drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.

277
Okolnosti nalaza: PronaĊeni su tijekom arheoloških istraţivanja koja je u razdoblju od 1979. do
1991. godine na lokalitetu Crkvina vodio Janko Belošević sa svojim suradnicima, s tim da su sami
kapiteli naĊeni tijekom ĉetiri kampanje koje su voĊene od 1988. do 1991. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 16 cm, širina tjemena 24 x 23 cm.
2. Visina 30,5 cm, širina tjemena 32 x 18 cm.
3. Visina 27,5 cm, širina tjemena 31 x 30,5 cm.
4. Visina 28,6 cm, širina tjemena 31,5 x 30,5 cm.
5. Visina 31 cm, širina tjemena 29 x 28,5 cm, promjer baze 15,5 cm.
6. Visina 27,5 cm, širina tjemena 31 x 30 cm.
Opis: Šest kapitela šesterostraniĉnoga, najvjerojatnije krstioniĉkog ciborija koji je isklesan tijekom
druge faze opremanja crkve sv. Bartula u Tršcima (Galovcu) predromaniĉkim liturgijskim
instalacijama. Pripadnost kapitelâ ciboriju, a ne oltarnoj ogradi, potvrĊuju njihove nešto veće
dimenzije u odnosu na veliĉinu oltarnih kapitela (GALOVAC IV, 14.1-14.8). Pet kapitela gotovo je u
cijelosti saĉuvano, ponajprije kapitel br. 5, dok je od kapitela br. 1 preostala samo jedna strana njegove
gornje zone. Ĉetirima kapitelima (br. 2-5) saĉuvani su veći komadi njihovih jezgri na koje su
zalijepljeni još neki manji ulomci koji su se s njima spajali po crti loma, a kapitel br. 6 u cijelosti je
sastavljen od većeg broja manjih fragmenata. Brojni manji ulomci koji su pronaĊeni u arheološkim
istraţivanjima na Crkvini takoĊer bi mogli pripadati bilo kojem od navedenih kapitela ciborija, ali ih
ovdje nema smisla posebno donositi jer su već objavljeni i obraĊeni u znanstvenoj literaturi. Ovisno o
oĉuvanosti, svi kapiteli imaju rupe na tjemenu, po sredini vrata ili po sredini baze, a one su sluţile za
njihovo uĉvršćivanje na košaru i stupove ciborija.
Svi kapiteli imali su isti oblik i raspored ukrasne dekoracije, pa je dovoljno opisati jednoga da se
dobije uvid u izvorni izgled njih sviju. Bili su bogato ukrašeni, a njihova je dekoracija podijeljeni u tri
polja. Ukras donjega i srednjeg polja gotovo je identiĉan, a sastoji se od osam stiliziranih i razliĉito
ukrašenih palminih listova kojima se vrhovi povijaju prema vani. Listovi srednje ukrasne zone
oblikom i veliĉinom razlikuju se od onih iz donje zone. Naime, listovi donjega polja uski su i šiljati,
svi su pribliţno jednaki, te imaju zadebljane krajeve i neznatno savijene vrhove listova. S druge strane,
listovi srednje zone na uglovima su izduţen i šiljati te povijeni prema vani, dok su oni po sredini
stranica široki, s gotovo ravno zasjeĉenim i neznatno savijenim vrhovima. Svi listovi bili su ukrašeni
motivom na riblju kost ili okomitim nizom naopako okrenutih V-motiva koje ponegdje prekida
dvopruta vodoravna letvica. Gornje ukrasno polje kapitelâ, s plitkim abakom, na sve je ĉetiri strane
jednako ukrašeno. Ukras ĉine ĉetiri zavojnice na svakoj strani, i to dvije po sredini stranice koje su

278
odvojene nazubljenom okomitom letvicom, te po jedna na uglovima, obrubljena takoĊer nazubljenom
okomitom letvicom.
Kapiteli šesterostraniĉnog ciborija iz Galovca, jednako kao i oni koji su pripadali oltarnoj ogradi
(GALOVAC IV, 14.1-14.8), po svojim su likovno-morfološkim karakteristikama gotovo identiĉni
kapitelima koji su pronaĊeni na lokalitetima Crkvina u Biskupiji kod Knina (T. XVI, 11-12) i Crkvina
u Gornjim Koljanima kod Vrlike (T. XVI, 9-10). Kako su potonje navedeni kapiteli prepoznati kao
radovi Majstora koljanskog pluteja, ista se atribucija moţe primijeniti i na opisane galovaĉke kapitele,
što bi znaĉilo da se mogu okvirno datirati u drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.

Literatura: BELOŠEVIĆ, J., 1989., 79, T. XXII, 1-1a; T. XXIII; ISTI, 1992., 87, T. XVII, 2; T. XIX, 1-2; T.
XX, 2; T. XXI, 1-1a; ISTI, 1993a., 182-184, 195, bilj. 6, 205, T. VI, 1-2; T. VII, 3-4; T. VIII, 5-6; ISTI, 1993b.,
128, 130, T. XI, 1, 1a, 1b; ISTI, 1997a., 343, T. VIII, 2; ISTI, 1997b., 191; JAKŠIĆ, N., 2000c., 247-248; ISTI,
2000e., 44; VEŢIĆ, P. - LONĈAR, M., 2009., 58; MARASOVIĆ, M., 2009a., 413-414 sl. 514; JOSIPOVIĆ, I.,
2010., 10, 13.

IV. 18. Ulomci arkadâ šesterostraničnoga (krstioničkog) ciborija (GALOVAC V, 18.1-

18.7)
Produkcija: Majstor koljanskog pluteja.
Smještaj: Zadar, Praktikum Odjela za arheologiju Sveuĉilišta u Zadru – privremeni smještaj (ulomci
br. 1-2, 4-6); Biograd, Zaviĉajni muzej (fragmenti br. 3 i 7).
Podrijetlo: Crkva sv. Bartula.
Datacija: Drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomke br. 3 i 7 pronašao je 1936. godine don Kaţimir Perković u probnim i
amaterskim istraţivanjima koja je poduzeo na lokalitetu Crkvina, a fragmenti br. 1-2 te 4-6 naĊeni su
tijekom arheoloških istraţivanja koja je u razdoblju od 1979. do 1991. godine na istom lokalitetu
vodio Janko Belošević sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 12,5 cm, širina 31 cm, debljina 5-11 cm.
2. Visina 13 cm, širina 24 cm, debljina 4-10 cm.
3. Visina 34 cm, širina 63 cm, debljina 6,5-15 cm.
4. Visina 18,5 cm, širina 27 cm, debljina 9-15 cm.
5. Visina 17,5 cm, širina 18,5 cm, debljina 7-12 cm.
6. Visina 35,5 cm, širina 53,5 cm, debljina 11-15,5 cm.

279
7. Visina 10 cm, širina 30 cm, debljina 5 cm.
Opis: Sedam ulomaka ili spojenih cjelina stranica (arkada) šesterostraniĉnog ciborija s istaknutim
ukrasnim vijencima u vrhu. Najvjerojatnije su pripadali krstioniĉkom ciboriju koji je isklesan tijekom
druge faze opremanja crkve sv. Bartula u Tršcima (Galovcu) predromaniĉkim liturgijskim
instalacijama. Ulomak br. 3 sastavljena je od tri, a fragment br. 7 od dva manja ulomka koja se spajaju
po crti loma, s tim da se na fragmentu br. 3 izvorno saĉuvala desna, a na ulomku br. 7 lijeva boĉna
strana, dok im se na svim ostalim krajevima nalaze lomovi. Ostali fragmenti frakture imaju na svim
stranama.
Temeljem saĉuvanih ulomaka gornjih dijelova arkadâ šesterostraniĉnog ciborija, od kojih se
ovdje obraĊuje tek njih sedam, iako je saĉuvano još podosta manjih fragmenata, moţe se pouzdano
rekonstruirati njihov izvoran izgled. Tako su se u vrhu arkada nalazili ukrasni vijenci, a oni su na svim
stranicama ciborija bili visoki 18 centimetara te su se sastojali od dva horizontalna polja. U gornjem
većem polju bile su izvedene kuke na kratkim noţicama i s velikim puţolikim zavojnicama, od kojih
je dio bio okrenut na lijevu, a dio na desnu stranu. Donje, manje polje ispunjao je motiv gotovo
klasiĉno izvedenoga plastiĉnog kimationa koji se sastojao od niza šiljastih dvoprutih arkada izmeĊu
kojih je bio smješten po jedan listić. Ostali dijelovi arkada bili su posve neukrašeni, osim što je na onoj
proĉelnoj, po sredini ispod ukrasnog vijenca, bio uklesan latinski kriţ izveden gotovo na grafiĉki
naĉin, s neznatno proširenim krajevima krakova (ulomak br. 6).
ObraĊeni ulomci stranicâ šesterostraniĉnog ciborija, kao uostalom i svi saĉuvani fragmenti koji
su mu izvorno pripadali, pokazuju likovno-morfološke karakteristike Majstora koljanskog pluteja, što
bi znaĉilo da ih se moţe okvirno datirati u drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 458, T. VIII, 33; BELOŠEVIĆ, J., 1990., 235, bilj. 8, T. VIII, 1-2; ISTI,
1993a., 184-186, 199-200, T. X, 6-7; T. XI, 11; T. XII, 14; T. XIII, 21; T. XIV, 24, 26; T. XXIV, 1-1a; Prilog 1;
ISTI, 1993b., 126, T. VII, 2; VEŢIĆ, P., 1997., 109, fig. 15; VEŢIĆ, P. - LONĈAR, M., 2009., 58;
MARASOVIĆ, T., 2009a., 413; JOSIPOVIĆ, I., 2010., 14, sl. 9 (gore desno).

IV. 19. Četiri ulomka kutnih akroterija šesterostraničnoga (krstioničkog) ciborija

(GALOVAC VI, 19.1-19.4)
Produkcija: Majstor koljanskog pluteja.
Smještaj: Zadar, Praktikum Odjela za arheologiju Sveuĉilišta u Zadru – privremeni smještaj (ulomci
br. 1-2); Biograd, Zaviĉajni muzej (fragmenti br. 3-4).
Podrijetlo: Crkva sv. Bartula.
Datacija: Drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.

280
Okolnosti nalaza: Ulomke br. 3 i 4 pronašao je 1936. godine don Kaţimir Perković u probnim i
amaterskim istraţivanjima koja je poduzeo na lokalitetu Crkvina, a fragmenti br. 1-2 naĊeni su 1990.
godine tijekom ĉetvrte kampanje arheoloških istraţivanja koja je na istom lokalitetu u razdoblju od
1979. do 1991. godine vodio Janko Belošević sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 19,5 cm, promjer 9,5 cm.
2. Visina 18,5 cm, promjer 7,5 cm.
3. Visina 19 cm, promjer 8 cm.
4. Visina 18,5 cm, promjer 8 cm.
Opis: Ĉetiri ulomka od ukupno šest izvornih kutnih akroterija šesterostraniĉnoga, najvjerojatnije
krstioniĉkog ciborija koji je isklesan tijekom druge faze opremanja crkve sv. Bartula u Tršcima
(Galovcu) predromaniĉkim liturgijskim instalacijama. Akroteriji br. 1 i 2 imaju izvorno saĉuvani vrh,
dok na donjoj strani imaju lom. Akroterijima br. 3 i 4 nedostaje vrh ali im je djelomiĉno saĉuvana
baza.
Temeljem dobro saĉuvanih ulomka akroterijâ moguće je opisati njihov izvoran izgled. Svi
akroteriji bili su isklesani u jednom komadu kamena, a njihova je dekoracija podijeljena na tri ukrasna
polja. Imali su kruţni popreĉni presjek, a baza im je bila ĉetvrtasta. Donje ukrasno polje akroterijâ bilo
je ukrašeno s osam ukrug rasporeĊenih stiliziranih palminih listova ĉiji su se trostruki vrhovi neznatno
povijali prema vani. Srednje ukrasno polje bilo je dekorirano sa sedam stiliziranih, ukrug rasporeĊenih
i izduţenih, palminih listova koji su imali jednaka obiljeţja kao i listovi iz donjega polja. Gornje,
najmanje polje akroterijâ bilo je neukrašeno te je imalo stoţasti završetak.
ObraĊeni ulomci akroterijâ šesterostraniĉnog ciborija, kao uostalom i svi saĉuvani fragmenti
koji su mu izvorno pripadali, pokazuju likovno-morfološke karakteristike Majstora koljanskog pluteja,
što bi znaĉilo da ih se moţe okvirno datirati u drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 454-455, T. IV, 15-16; BELOŠEVIĆ, J., 1992., 86, bilj. 17, T. XVI, 1-4;
ISTI, 1993a., 187, 199-200, sl. 5, T. X, 6-7; T. XVI, 2-3; T. XVII, 4-5; ISTI, 1993b., 126, T. VIII; VEŢIĆ, P.,
1997., 108-109, fig. 15; VEŢIĆ, P. - LONĈAR, M., 2009., 58-59; MARASOVIĆ, T., 2009a., 413-414, 439, sl.
513, 540.

281
IV. 20. Dva ulomka središnjega krovnog akroterija šesterostraničnoga (krstioničkog)
ciborija (GALOVAC VI, 20.1-20.2)
Produkcija: Majstor koljanskog pluteja.
Smještaj: Zadar, Praktikum Odjela za arheologiju Sveuĉilišta u Zadru – privremeni smještaj.
Podrijetlo: Crkva sv. Bartula.
Datacija: Drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊena su tijekom arheoloških istraţivanja koja je u razdoblju od 1979. do
1991. godine na lokalitetu Crkvina vodio Janko Belošević sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 11 cm, širina 18 cm.
2. Visina 7,5 cm, promjer 9 cm.
Opis: Dva ulomka središnjeg krovnog akroterija šesterostraniĉnoga, najvjerojatnije krstioniĉkog
ciborija koji je isklesan tijekom druge faze opremanja crkve sv. Bartula u Tršcima (Galovcu)
predromaniĉkim liturgijskim instalacijama. Fragmenti su znatnije oštećeni. Na gornjem dijelu ulomka
br. 1 vidljiv je ostatak rupe za spajanje, a sliĉna rupa nalazi se i na dnu baze fragmenta br. 2.
Temeljem ĉetiri saĉuvana ulomka središnjeg krovnog akroterija, od kojih su ovdje posebno
obraĊena tek dva, nije moguće sasvim pouzdano rekonstruirati njegov izvoran izgled, pa se to, unatoĉ
Beloševićevoj idejnoj rekonstrukciji akroterija, ovdje neće ni pokušavati uraditi. Na ulomku br. 1 s
jedne je strane vidljiv dio ukrasa koji se sastoji od stiliziranih palminih listova poviše kojih se
uoĉavaju elementi nekog drugog biljnog ukrasa. S druge strane ovog ulomka nazire se ostatak
stiliziranoga ljiljana. Fragment br. 2 polukuglastog je oblika, ima prstenasto profiliranu bazu te nije
dekoriran.
ObraĊene ulomke središnjega krovnog akroterija šesterostraniĉnog ciborija, kao uostalom i sve
saĉuvane fragmente koji su mu izvorno pripadali, izradio je Majstor koljanskog pluteja, što bi znaĉilo
da ih se moţe okvirno datirati u drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.

Literatura: BELOŠEVIĆ, J., 1993a., 188, 198, 200, sl. 4a, T. XVIII, 8, 10; VEŢIĆ, P., 1997., 108; VEŢIĆ, P.
- LONĈAR, M., 2009., 59; MARASOVIĆ, T., 2009a., 414, sl. 513 (sredina).

IV. 21. Doprozornik ili pilastar neutvrĎene izvorne namjene (GALOVAC VI, 21)
Produkcija: Majstor koljanskog pluteja.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Crkva sv. Bartula.

282
Datacija: Drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Otkupljen je od obitelji Ĉakarun iz Galovca prije 1989. godine, a do tada je bio
ugraĊen u njihovu obiteljsku kuću, s tim da se zna da je tamo bio prenesen s lokaliteta Crkvina.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 81 cm, širina 20,5 cm, debljina 15 cm.
Opis: Doprozornik ili pilastar neutvrĊene izvorne namjene koji je sekundarno upotrebljavan. Saĉuvan
je gotovo u cijelosti s manjim oštećenjima ukrasne površine i straţnje površine njegova gornjeg dijela.
Budući da na jednoj boĉnoj strani ima kruţna udubljena Janko Belošević smatra da su sluţila za
uĉvršćivanje prozora pa ga prepoznaje kao doprozornik dvojnog prozora. Nasuprot tome, Ivan
Josipović s oprezom navodi da bi u pitanju mogao biti pilastar neke neutvrĊene izvorne namjene, što
je svakako bliţe ranijem Beloševićevu mišljenju da se radi o pilastru oltarne ograde. Njegova prednja
ploha obrubljena je sa sve ĉetiri strane neprofiliranim rubnim letvama, a njezinu glavnu dekoraciju ĉini
preplet dviju beskonaĉnih troprutih traka koje formiraju motiv okomito posloţenih uĉvorenih kruţnica
koje su dodatno ispresjeĉene trakom koja od vrha do dna sinusoidno teĉe po dekorativnoj površini.
Janko Belošević navedeni je doprozornik ili pilastar svrstao u drugu fazu opremanja crkve sv.
Bartula u Tršcima (Galovcu) predromaniĉkim liturgijskim instalacijama, ali ga nije atribuirao nekoj
radioniĉkoj produkciji. Ivan Josipović, pak, smatrao je da taj reljef ''stilski ne odgovara »Majstoru
koljanskog pluteja«'', pa ga je svrstao u prvu fazu predromaniĉkog opremanja galovaĉke crkve.
MeĊutim, detaljnija analiza klesarskog duktusa, ali i sam odabir korištene motivike, upućuje na
zakljuĉak da se ipak radi o djelu Majstora koljanskog pluteja, što bi znaĉilo da je reljef nastao tijekom
druge faze opremanja crkve, pa se temeljem toga moţe okvirno datirati u drugo ili treće desetljeće 9.
stoljeća.

Literatura: BELOŠEVIĆ, J., 1989., 79-80, bilj. 19, T. XXIV, 2; ISTI, 1997b., 162-163, 197, 200, sl. 26, T.
XXXII, 1; JOSIPOVIĆ, I., 2010., 16, bilj. 29.

IV. 22. Tri ulomka vijenca ograde stubišta ambona ili ukrasne oplate vrata (GALOVAC
VI, 22.1-22.3)
Produkcija: Majstor koljanskog pluteja.
Smještaj: Zadar, Praktikum Odjela za arheologiju Sveuĉilišta u Zadru – privremeni smještaj.
Podrijetlo: Crkva sv. Bartula.
Datacija: Drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊeni su u više navrta tijekom arheoloških istraţivanja koja je u razdoblju od
1979. do 1991. godine na lokalitetu Crkvina vodio Janko Belošević sa svojim suradnicima, i to za

283
vrijeme druge kampanje voĊene 1988. godine, ĉetvrte iz 1990. i završne, pete koja je voĊena 1991.
godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 21 cm, širina 75 cm, debljina 8 cm.
2. Visina 12,5 cm, širina 18 cm, debljina 10,5 cm.
3. Visina 21 cm, širina 72 cm, debljina 11 cm.
Opis: Tri ulomka vijenca ograde stubišta ambona ili ukrasne oplate vrata koja je prvi objavio i obradio
Janko Belošević. Belošević je prvi s oprezom ponudio i objašnjenje njihove konstruktivno-dekorativne
funkcije smatrajući ih dijelovima dvaju ukrasnih oplata vrata. Unatoĉ njegovu mišljenju ne bi trebalo
iskljuĉiti i mogućnost da se radi o vijencima ograde stubišta ambona. Ulomak br. 1 sastavljen je od
dva fragmenta koja se spajaju po crti loma, a isti je sluĉaj i s ulomkom br. 3. Iako se izravno na spajaju
po crti loma fragment br. 2 najvjerojatnije predstavlja šiljati završetak ulomka br. 3, što bi znaĉilo da
tvore jednu cjelinu kako je to već Belošević i pretpostavio. Obje cjelina, tj. grede imaju koso zasjeĉen
jedan kraj, samo što se na zasjeklini fragmenta br. 1 nalazi utor, dok zasjeklina ulomka br. 2 ima pero
za uglavljivanje.
Obje spojene cjeline imaju istovjetnu podjelu dekorativne površine koja se sastoji od tri ukrasna
polja. Gornje polje dekorirano je nizom kuka s velikim puţolikim volutama i kratkim troprutim
noţicama. Središnju zonu tvori kimation sastavljen od niza meĊusobno spojenih arkadica, a on je zbog
svoje naglašene reljefnosti naknadno otuĉen. Jedina vidljivija razlika izmeĊu prve (br. 1) i druge
cjeline (br. 2-3) predstavlja donje polje koje ispunjava preplet troprutih traka, pa je tako na prvoj gredi
(br. 1) znatno gušći u odnosu na drugu (br. 2-3). Upravo zbog toga detalja, ali i nekih manjih
konstruktivnih razlika, Belošević smatra da dvije navedene cjeline nisu pripadale istoj oplati vrata,
mada ni takvu mogućnost ne bi trebalo u potpunost odbaciti. S druge strane, ako se radi o vijencima
ograde stubišta ambona oni zasigurno nisu pripadali istoj ogradi, pa se i nisu meĊusobno spajali.
Naĉin oblikovanja kuka, kimationa i prepleta troprutih traka na ovim ulomcima neosporno
upućuje na zakljuĉak da se radi o djelima Majstora koljanskog pluteja, što znaĉi da ih treba okvirno
datirati u drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.

Literatura: BELOŠEVIĆ, J., 1989., 79, T. XXI, 2; ISTI, 1992., 87-88, sl. 2, T. XXIV, 1-2; ISTI, 1993b., 128,
131, 133, sl. 6-7, T. X, 1-2; ISTI, 1997a., 326, 328, sl. 17; ISTI, 1997b., 161, 193-196, sl. 24-25, T. XXV; T.
XXVI, 1-2; MARASOVIĆ, T., 2009a., 412, 414, sl. 512; JOSIPOVIĆ, I., 2010., 13-14, 17, bilj. 43, sl. 9.

284
IV. 23. Tri ulomka neutvrĎene izvorne funkcije (GALOVAC VI, 23.1-23.3)
Produkcija: Majstor koljanskog pluteja.
Smještaj: Zadar, Praktikum Odjela za arheologiju Sveuĉilišta u Zadru – privremeni smještaj.
Podrijetlo: Crkva sv. Bartula.
Datacija: Drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊeni su tijekom arheoloških istraţivanja koja je u razdoblju od 1979. do
1991. godine na lokalitetu Crkvina vodio Janko Belošević sa svojim suradnicima, s tim da se zna da je
ulomak br. 2 naĊen 1989. godine tijekom treće istraţivaĉke kampanje.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 19 cm, širina 34 cm, debljina 12 cm.
2. Visina 19 cm, širina 28 cm, debljina 11 cm.
3. Visina 19 cm, širina 22 cm, debljina 12 cm.
Opis: Tri ulomka koja je Janko Belošević prepoznao kao dovratnike, mada je zbog njihove male
debljine teško povjerovati u takvu definiciju njihove izvorne funkcije, pa ju je bolje i dalje smatrati
neutvrĊenom. Ulomci br. 1 i 2 imaju izvorno saĉuvanu donju i gornju plohu, a fragment br. 3 samo
donju. Na svim ostalim krajevima ulomci imaju lomove, s tim da se fragmentu br. 2 s desne strane
saĉuvala izvorna ploha s istakom koji je najvjerojatnije sluţio za uglavljivanje. Svi ulomci imaju
trokutasti presjek, s donje strane nalazi im se rebrasti istak, a prednja površina osim neprofilirane
vodoravne trake ukrašena je i nizom kuka koje teku poviše nje, u gornjoj zoni.
Naĉin oblikovanja kuka na ovim fragmentima neosporno upućuje na zakljuĉak da se radi o
djelima Majstora koljanskog pluteja, što znaĉi da ih treba okvirno datirati u drugo ili treće desetljeće
9. stoljeća.

Literatura: BELOŠEVIĆ, J., 1990., 235, T. XI, 3; ISTI, 1997a., 326-327, sl. 16; ISTI, 1997b., 160-161, 192-
193, sl. 23, T. XXIV, 1-2, 4; JOSIPOVIĆ, I., 2010., 13, 17, bilj. 43.

285
286
V. Kašić kod Zadra

287
 Kašić je selo koje se nalazi u zapadnom dijelu Ravnih kotara, a smješteno je oko 20
kilometara sjeveroistoĉno od Zadra i 15 kilometara sjeverozapadno od Benkovca. Na
lokalitetu Mastirine u tom selu provedena su u razdoblju od 1955. do 1957. godine arheološka
istraţivanja tijekom kojih su otkriveni ostaci ranosrednjovjekovne šesterolisne crkve unutar
većega stambeno-gospodarskog kompleksa ĉiji se vijek trajanja protezao još od rimskoga
razdoblja (1.-2. st.) pa sve do kasnoga srednjeg vijeka, ali i nakon toga, sve do vremena
mletaĉko-turskih ratova u 17. stoljeću.582
Navedena šesterokonhna crkva nepoznata titulara bila je podignuta na temeljima i u
sklopu nekadašnjega rimskog gospodarskog kompleksa (villa rustica), unutar kojeg je
postojala i poganska sakralna graĊevina (fanum), a ona je, pak, tijekom 4. ili 5. stoljeća
prenamijenjena za potrebe novoga kršćanskog kulta.583 Tijekom ranoga srednjeg vijeka, osim
podizanja nove sakralne graĊevine šesterolisnoga tipa, na dijelu temelja antiĉkoga zdanja
vjerojatno je izgraĊen i novi stambeno-gospodarski objekt kao središnji dio vladarskog
posjeda (curtis),584 a uokolo crkve formirana je i srednjovjekovna nekropola, 585 koja je jednim
svojim dijelom, zacijelo tijekom 13. i u prvoj polovini 14. stoljeća, ušla i unutar zidova
navedenoga stambeno-gospodarskog zdanja koje u tom trenutku oĉito nije bilo u funkciji. 586

582
DELONGA, V., 1990., 56 i dalje; MARASOVIĆ, T., 2009a., 233.
583
DELONGA, V., 1990., 60-61.
584
ANĈIĆ, M., 2007., 204-205.
585
Rezultate istraţivanja nekropole na lokalitetu Mastirine u Kašiću objavio je 1982. godine Dušan Jelovina koji
ju je smatrao ''starohrvatskim'' grobljem, jer je arheološke nalaze iz grobova temeljem tipološke analize datirao u
razdoblje od sredine 9. do kraja 11. stoljeća. JELOVINA, D., 1982., 64.
586
Naime, suprotno stavovima Dušana Jelovine, gotovo svi grobni nalazi s te nekropole, s izuzetkom tek jedne
raskošne trojagodne naušnice, prema tipološkoj klasifikaciji Nikole Jakšića spadaju u romaniĉku grupu, a od njih
su najraniji primjerci sedam ''S''- naušnica (''S''-kariĉica) i jedna naušnica tzv. palinskog tipa koje se pouzdano
datiraju u sam poĉetak 12. stoljeća, tj. u vrijeme Kolomanove vlasti, a pronaĊene su istoĉno od šesterolisne
crkve. Usporedi JELOVINA, D., 1982., 57-60, T. I, 26; T. IV, 66; T. V. 80, T. VI, 83, 87; T. VII, 110; JAKŠIĆ,
N., 1989., 425-427, 429-430, plan 6. Dio ostalih grobnih priloga pronaĊen je i u onim grobovima koji su svojim
smještajem ušli unutar gabarita pretpostavljenoga ranosrednjovjekovnog stambeno-gospodarskog objekta, pa
Mladen Anĉić zakljuĉuje da se radi o ukopima iz zreloga srednjeg vijeka (druga polovina 13. i prva polovina 14.
stoljeća) kada je navedeno zdanje oĉigledno bilo izvan funkcije. ANĈIĆ, M., 2007., 205, 208, 210. Suprotno
navedenom mišljenju, Dušan Jelovina i Vedrana Delonga na lokalitetu ne prepoznaju nikakav stambeno-
gospodarski objekt iz ranoga srednjeg vijeka, već samo ranosrednjovjekovnu nekropolu koja se razvila uokolo
šesterolisne crkve, a grobove istoĉno od nje, u kojima su pronaĊeni već spomenuti grobni prilozi koji se datiraju

288
U kasnome srednjem vijeku kompleks sliĉne funkcije opet je uspostavljen u nešto većim
gabaritima od onoga ranosrednjovjekovnoga koji je postojao na tom mjestu, a saĉuvani
dijelovi kasnosrednjovjekovne arhitekture koji su u znanstvenoj literaturi u pravilu
prepoznavani kao ostaci samostana,587 u novije su vrijeme uvjerljivo protumaĉeni kao
stambeno-gospodarski objekt, tj. kao rezidencijalni dio opet uspostavljenoga vladarskog
posjeda koji je najvjerojatnije ponovo definiran na podruĉju koje mu je pripadalo i tijekom
ranoga srednjeg vijeka.588
Arheološka istraţivanja na lokalitetu Mastirine vodio je Stjepan Gunjaĉa u tri
arheološke kampanje u razdoblju od 1955. do 1957. godine,589 a okonĉao ih je jednom kraćom
i završnom etapom iz 1959. godine kada je dovršena konzervacija zidova u zapadnom dijelu
kasnosrednjovjekovnog kompleksa.590 Ipak, rezultati istraţivanja lokaliteta nisu integralno
objavljeni, već je najprije Dušan Jelovina 1982. godine obradio grobne nalaze iz
srednjovjekovne nekropole,591 da bi nakon toga Vedrana Delonga objavila i kompletnu graĊu
o šesterolisnoj crkvi ĉiji su ostaci otkriveni na terenu, ukljuĉujući i manji broj antiĉkih i
ranokršćanskih kamenih spomenika, te veliki broj predromaniĉkih reljefa koji su detaljno
kataloški obraĊeni.592
Ipak, najveći interes znanstvene javnosti privuklo je otkriće ostataka šesterolisne
crkve,593 u ĉijoj su unutrašnjosti pronaĊeni ostaci izvornoga poploĉanja poda, ali i dio leţišta
oltarne ograde. Ta je ograda odjeljivala svetište smješteno unutar triju apsida na istoĉnoj

u sam poĉetak 12. stoljeća, smatraju najmlaĊima, a ne najstarijima na nekropoli. JELOVINA, D., 1982.;
DELONGA, V., 1990., 81-82.
587
GUNJAĈA, S., 1960., 270; DELONGA, V., 1990., 85; MARASOVIĆ, T., 2009a., 233.
Kasnosrednjovjekovni kompleks na lokalitetu sagraĊen je nakon završetka ukapanja na nekropoli, što potvrĊuje
ĉinjenica da zidovi novosagraĊenog objekta nalijeţu na dio ranijih srednjovjekovnih grobova. DELONGA, V.,
1990., 83-85.
588
ANĈIĆ, M., 2007., passim.
589
O rekognosciranju terena u Kašiću, ali i prvim rezultatima istraţivanja na lokalitetu Mastirine u tom selu,
Stjepan Gunjaĉa je izvijestio u dvama kratkim izvještajima koji su objavljeni u Starohrvatskoj prosvjeti.
GUNJAĈA, S., 1958b., 231-232; ISTI, 1960., 270-271.
590
Vidi detaljnije u: DELONGA, V., 1990., 44-49.
591
JELOVINA, D., 1982.
592
DELONGA, V., 1990.
593
Vidi KATALOG, 2000a., 266, kat. br. IV. 145, s popisom vaţnije literature. Posljednji put u: VEŢIĆ, P.,
2012., 45-46, 57.

289
strani od zapadnoga dijela crkve, a temeljem saĉuvanih ulomaka njezinih sastavnih dijelova
zakljuĉeno je da se radi o oltarnoj ogradi visokoga tipa s jednim prolazom u svetište kojega je
natkrivao zabat.594 Pronalazak fragmenata ranosrednjovjekovnih liturgijskih instalacija
omogućio je da temeljem likovno-morfološke analize najveći broj tih reljefa bude atribuiran
tzv. Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira koja je okvirno djelovala sredinom 9.
stoljeća,595 pa je to vrijeme postalo i terminus post quem non za datiranje izgradnje
šestokonhnoga sakralnog zdanja na Mastirinama u Kašiću.596

594
DELONGA, V., 1990., 61-78; KATALOG, 2000a., 266, kat. br. IV. 145; MARASOVIĆ, T., 2009a., 231,
233.
595
JAKŠIĆ, N., 1986., 48-59.
596
JAKŠIĆ, N., 1997a., 47. U nešto kasnijoj fazi šesterolisnoj crkvi nadodano je pravokutno predvorje na
samom ulazu u graĊevinu, a s velikom se vjerojatnošću pretpostavlja da je nedugo nakon toga iznad predvorja
podignut i zvonik. DELONGA, V., 1990., 82-83. O šesterolistu vidi recentno i u: VEŢIĆ, P., 2012., passim,
posebno 45-46, 57.

290
V. 1. Tri ulomaka pluteja oltarne ograde (KAŠIĆ I, 1.1-1.3)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva nepoznatog titulara.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Sva tri fragmenata pronaĊena su u arheološkim istraţivanjima koja je na lokalitetu
Mastirine u razdoblju od 1955. do 1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 6 cm, širina 9,5 cm, debljina 13 cm.
2. Visina 9 cm, širina 9,5 cm, debljina 5,5 cm.
3. Visina 22 cm, širina 30 cm, debljina 17,5 cm.
Opis: Tri znatno oštećena ulomka pluteja oltarne ograde koja je prva objavila i obradila Vedrana
Delonga. Prvi fragment (br. 1) na licu ima tek dio ukrasa u obliku dviju troprutih vrpci koje se
meĊusobno okomito dodiruju, drugom manjem ulomku (br. 2) saĉuvao se tek sićušan ostatak
dekoracije u obliku segmenta troprute trake, a na trećem fragmentu (br. 3) vidi se ostatak donjega ruba
pluteja s dijelom ukrasne kompozicije u obliku odsjeĉka veće troprute kruţnice te motiv ljiljana koji se
nalazi u prostoru izmeĊu navedene kruţnice i donjeg ruba pluteja.
Iako su ulomci znatnije oštećeni, pa to oteţava njihovu likovno-morfološku analizu, naĉin
klesanja saĉuvanih motiva, ali i stavljanje fragmenata u kontekst ostalih pronalazaka s ovog lokaliteta,
dozvoljavaju da se s oprezom atribuiraju Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira, što bi
znaĉilo da su isklesani u drugoj ili trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1960., 270, sl. 7; DELONGA, V., 1990., 53, 70-72, T. X, 1a-e, skica 1;
MARASOVIĆ, T., 2009a., 231-233, sl. 257, 259.

V. 2. Tri fragmenta pluteja oltarne ograde (KAŠIĆ I, 2.1-2.3)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva nepoznatog titulara.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Sva tri ulomka pronaĊena su u arheološkim istraţivanjima koja je na lokalitetu
Mastirine u razdoblju od 1955. do 1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.

291
Dimenzije:
1. Visina 5,4 cm, širina 9,5 cm, debljina 15 cm.
2. Visina 16,5 cm, širina 17 cm, debljina 15 cm.
3. Visina 26 cm, širina 24,5 cm, debljina 14 cm.
Opis: Tri oštećena fragmenta pluteja oltarne ograde koja je prva objavila i obradila Vedrana Delonga.
Jednoga od njih (br. 3) Nikola Jakšić je na temelju likovno-morfološke analize pripisao tzv. Klesarskoj
radionici iz vremena kneza Trpimira. Dva saĉuvana ulomka (br. 1-2) u potpunosti ili jednim svojim
dijelom pripadaju vijencu pluteja oltarne ograde. Na prvome od njih (br. 1), inaĉe vrlo malom,
saĉuvao se ostatak dviju troprutih vrpci koje se savijanjem meĊusobno isprepliću. Drugi fragment (br.
2) otuĉen ja sa svih strana, osim na licu i leĊima. U njegovu donjem dijelu saĉuvao se gornji dio
glavnog polja pluteja na kojemu se raspoznaje ĉvorište troprute kruţnice, dok se u njegovu gornjem
dijelu vidi dio voluminoznijeg vijenca pluteja koji je bio ukrašen gustim prepletom troprute vrpce.
Trećem se ulomku (br. 3) izvorno saĉuvala debljina, dok na svim ostalim krajevima ima lomove. Na
njegovu se licu saĉuvao dio ukrasnog polja koje je s donje strane omeĊeno rubnom letvom, a
ispunjeno motivom uĉvorene troprute kruţnice koja zatvara jedanaesterolatiĉnu rozetu, dok se u
meĊuprostoru nalazi motiv u obliku obrnutog slova ''S''.
Unatoĉ velikim oštećenjima, fragmenti ovog pluteja po naĉinu klesanja te repertoaru ukrasnih
motiva predstavljaju tipiĉne primjere pluteja kakve je u drugoj i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća izraĊivala
Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira, pa ih se moţe smatrati proizvodom navedene
klesarske radionice.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1960., 270, sl. 7; JAKŠIĆ, N., 1986., 55; DELONGA, V., 1990., 53, 70-72, T. IX,
1a-c, skica 1; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 23; MARASOVIĆ, T., 2009a., 231, 233, sl. 257.

V. 3. Ulomak pluteja oltarne ograde (KAŠIĆ I, 3)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva nepoznatog titulara.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen u arheološkim istraţivanjima koja je na lokalitetu Mastirine u razdoblju
od 1955. do 1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 38 cm, širina 27,5 cm, debljina 11 cm.

292
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde koji je prva objavila i obradila Vedrana Delonga, dok ga je
Nikola Jakšić na temelju likovno-morfološke analize pripisao Klesarskoj radionici iz vremena kneza
Trpimira. Na njegovoj se prednjoj plohi saĉuvao dio dekorativne kompozicije koja je na donjoj strani
uokvirena rubnom letvom. Ukrasno polje ispunjavaju ostaci triju troprutih kruţnica koje su povezane
ĉvorovima. Najbolje saĉuvanu kruţnicu ispunja motiv virovite rozete, dok se u meĊuprostoru izmeĊu
njih vide ostaci stiliziranih ljiljanovih cvjetova.
Naĉin klesanja i izbor saĉuvanih motiva na ovom fragmentu dozvoljavaju njegovu pouzdanu
atribuciju Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira što znaĉi da je isklesan u drugoj ili trećoj
ĉetvrtini 9. stoljeća.

Literatura: JAKŠIĆ, N., 1986., 55; DELONGA, V., 1990., 53, 70-72, T. IX, 3, skica 1; JAKŠIĆ, N., 1997a.,
42-43, fig. 2; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 23; MARASOVIĆ, T., 2009a., 231, 233, sl. 257.

V. 4. Ulomak pluteja oltarne ograde (KAŠIĆ I, 4)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva nepoznatog titulara.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: PronaĊen u proljeće 1955. godine u arheološkim istraţivanjima koja je na
lokalitetu Mastirine od te godine pa do 1957. vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 26 cm, širina 22 cm, debljina 12 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde koji je prva objavila i obradila Vedrana Delonga. Fragment na
izvorno saĉuvanoj lijevoj boĉnoj strani ima ostatak pera za uglavljivanje. Na njegovu se licu vide dvije
rubne letve koje zatvaraju kut glavnog polja pluteja. Na njemu se, pak, uzduţ donje šire letve nalazi
vijugava tropruta traka koja zašiljenim vrhom ulazi u ugao polja. Iznad nje, uz uţu okomitu letvu, vidi
se sliĉan ukrasni tropruti motiv.
Iako je ulomak znatnije oštećeni pa to oteţava njegovu likovno-morfološku analizu, naĉin
klesanja saĉuvanog motiva, ali i stavljanje fragmenta u kontekst ostalih pronalazaka s ovog lokaliteta,
dozvoljavaju da se s oprezom atribuira Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira, što bi znaĉilo
da je isklesan u drugoj ili trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1960., 270, sl. 7; DELONGA, V., 1990., 53, 70-72, T. IX, 2, skica 1;
MARASOVIĆ, T., 2009a., 231, 233, sl. 257.

293
V. 5. Fragment pluteja ili pilastra oltarne ograde (KAŠIĆ I, 5)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva nepoznatog titulara.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: PronaĊen u arheološkim istraţivanjima koja je na lokalitetu Mastirine u razdoblju
od 1955. do 1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 16 cm, širina 16 cm, debljina 12 cm.
Opis: Manji ulomak pluteja ili pilastra oltarne ograde koji je objavila i obradila Vedrana Delonga.
Fragment je otuĉen sa svih strana osim na licu gdje se saĉuvao dio ukrasa u obliku dva široka lista.
Iako je ulomak znatnije oštećen, pa to oteţava njegovu likovno-morfološku analizu, naĉin
klesanja saĉuvanog motiva, ali i stavljanje fragmenta u kontekst ostalih pronalazaka s ovog lokaliteta,
dozvoljavaju da se s oprezom atribuira Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira, što bi znaĉilo
da je isklesan u drugoj ili trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća.

Literatura: DELONGA, V., 1990., 53, T. VIII, 3.

V. 6. Dva ulomka pilastra oltarne ograde (KAŠIĆ I, 6.1-6.2)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva nepoznatog titulara.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Oba fragmenta pronaĊena su u arheološkim istraţivanjima koja je na lokalitetu
Mastirine u razdoblju od 1955. do 1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 17 cm, širina 21 cm, debljina 15 cm.
2. Visina 13 cm, širina 15 cm, debljina 15,5 cm.
Opis: Dva oštećena ulomka koja su pripadala pilastru oltarne ograde, a koja je prva objavila i obradila
Vedrana Delonga. Nikola Jakšić ih je na temelju likovno-morfološke analize pripisao tzv. Klesarskoj
radionici iz vremena kneza Trpimira. Prvome ulomku (br. 1) izvorno se saĉuvala debljina i jedena
boĉna strana, dok na ostalim krajevima ima lomove. Na saĉuvanom boku ima utor za uglavljivanje
pluteja. Na njegovoj prednjoj plohi vide se ostaci dviju boĉnih rubnih letvi, a u dekorativnom polju dio

294
kompozicije s uĉvorenom troprutom kruţnicom koja zatvara sedmerolatiĉnu rozetu. MeĊuprostor
izmeĊu nje i rubnih letvi popunjen je motivima stiliziranih ljiljanovih cvjetova. Drugi fragment (br. 2),
kome se izvorno saĉuvala samo debljina i jedan bok s utorom za uglavljivanje pluteja, na licu ima
samo ostatke istovrsnog ukrasa kao i prethodno opisani ulomak.
Unatoĉ velikim oštećenjima ulomci ovog pilastra po naĉinu klesanja te repertoaru ukrasnih
motiva predstavljaju tipiĉne primjerke pilastara kakve je u drugoj i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća
izraĊivala Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira, pa ih se moţe smatrati proizvodom
navedene klesarske radionice.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1960., 270, sl. 7; JAKŠIĆ, N., 1986., 56; DELONGA, V., 1990., 52, 66-68, 70, T.
VIII, 1a-b, skica 1; JAKŠIĆ, N., 1997a., 42-43, fig. 2; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 23; MARASOVIĆ, T.,
2009a., 231, 233, sl. 257.

V. 7. Tri ulomka pilastra oltarne ograde (KAŠIĆ I, 7.1-7.3)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva nepoznatog titulara.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Sva tri fragmenta pronaĊena su u arheološkim istraţivanjima koja je na lokalitetu
Mastirine u razdoblju od 1955. do 1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 28 cm, širina 20 cm, debljina 17 cm.
2. Visina 22 cm, širina 16 cm, debljina 17 cm.
3. Visina 8 cm, širina 15,5 cm, debljina 10,5 cm.
Opis: Tri oštećena ulomka pilastra oltarne ograde koja je prva objavila i obradila Vedrana Delonga.
Prvi fragment (br. 1) pripadao je gornjem dijelu pilastra. Njemu se izvorno saĉuvala debljina, lijevi
glatko obraĊeni bok i gornja ploha na kojoj se nazire baza stupića oltarne ograde. Na dnu ima lom, a
desna boĉna strana naknadno je djelomiĉno preklesana. Na njegovu licu saĉuvana je dekorativna
kompozicija uokvirena lijevom boĉnom i gornjom rubnom letvom. U ukrasnom polju uklesana je
tropruta elipsa unutar koje se nalazi motiv u obliku slova ''S'' s naglašenim zavojnicama na oba kraja.
U prostoru izmeĊu troprute krivulje i boĉne letve umetnut je motiv stilizirana ljiljanova cvijeta. Drugi
ulomak (br. 2) svojom debljinom odgovara debljini pilastra. Izvorna površina saĉuvala mu se na licu i
leĊima, dok na svim ostalim krajevima ima lomove. Na prednjoj plohi isprepliću se troprute trake

295
polukruţnih segmenata, a unutar njih na dva se mjesta naziru ostaci manjih kuka, tj. dijelovi motivâ u
obliku slova ''S''. Treći fragment (br. 3) ima lomove na svim stranama, na licu mu se saĉuvao segment
troprute luĉne trake, a do nje je vidljiv i dio zavojnice, tj. S-motiva. S lijeve strane vidljiv je ostatak
boĉne rubne letve, a dio donje takoĊer se nazire.
Unatoĉ velikim oštećenjima ulomci ovog pilastra po naĉinu klesanja te repertoaru ukrasnih
motiva upućuju na zakljuĉak da ih je izradila Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira koja je
djelovala u drugoj i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1960., 270, sl. 7; DELONGA, V., 1990., 52, 66, 70, T. VII, 1a, 1c-d, skica 1;
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 23; MARASOVIĆ, T., 2009a., 231, 233, sl. 257.

V. 8. Dva ulomka pilastra oltarne ograde (KAŠIĆ I, 8.1-8.2)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva nepoznatog titulara.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Oba fragmenta pronaĊena su u arheološkim istraţivanjima koja je na lokalitetu
Mastirine u razdoblju od 1955. do 1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 25,5 cm, širina 12 cm, debljina 5,5 cm.
2. Visina 21 cm, širina 17,5 cm, debljina 12,5 cm.
Opis: Dva oštećena ulomka koja su pripadala pilastru oltarne ograde, a koja je prva objavila i obradila
Vedrana Delonga. Jednog od njih (br. 2) Nikola Jakšić je na temelju likovno-morfološke analize
pripisao tzv. Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira. Prvi fragment (br. 1) sastavljen je od
dva komada koja se dijelom spajaju po crti loma. Izvorno mu se saĉuvao samo dio lijeve boĉne strane,
dok na svim ostalim krajevima ima frakture. Na licu se vidi teško oštećeni motiv kojega u gornjem
dijelu ĉini segment troprute kruţnice unutar koje se nalazi polukrug ĉija je površina ukrašena
paralelnim okomitim linijama. Od donjeg dijela motiva saĉuvala se nakoso poloţena lijeva traka
nejasne unutrašnje profilacije, pa se ĉini da ona predstavlja noţicu kantarosa, dok bi u tom sluĉaju
prethodno opisani gornji dio reljefa ustvari bio njegova kupa. Lijevo od kantarosa preostao je dio
lijeve rubne trake. Na drugom ulomku (br. 2) djelomiĉno se saĉuvala jedna boĉna strana, ali bez utora,
dok na svim ostalim krajevima, pa i na straţnjoj strani ima lomove. Na licu fragmenta vidi se dio
rubne letve, a u dekorativnom polju nalazi se veći segment uĉvorene troprute kruţnice unutar koje se

296
nalazi jedanaestorolatiĉna rozeta s oblim završecima latica, dok meĊuprostore izmeĊu kruţnice i rubne
letve ispunjaju ostaci dvaju motiva stiliziranih ljiljanovih cvjetova.
Unatoĉ velikim oštećenjima fragmenti ovog pilastra po naĉinu klesanja te repertoaru ukrasnih
motiva predstavljaju tipiĉne primjere pilastara kakve je u drugoj i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća izraĊivala
Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira, pa ih se moţe smatrati proizvodom navedene
klesarske radionice.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1960., 270, sl. 7; JAKŠIĆ, N., 1986., 56; DELONGA, V., 1990., 52-53, 66-68, 70,
T. VIII, 2a-b, skica 1; JAKŠIĆ, N., 1997a., 42-43, fig. 2; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 23; MARASOVIĆ, T.,
2009a., 231, 233, sl. 257.

V. 9. Pet ulomaka kapitela oltarne ograde (KAŠIĆ II, 9.1-9.5)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva nepoznatog titulara.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Svih pet fragmenata pronaĊeno je u arheološkim istraţivanjima koja je na
lokalitetu Mastirine u razdoblju od 1955. do 1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim
suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 17 cm, širina 21 cm, debljina 14 cm.
2. Visina 17,5 cm, širina 21 cm, debljina 21 cm.
3. Visina 16 cm, širina 15 cm, debljina 8 cm.
4. Visina 11 cm, širina 8 cm, debljina 7,2 cm.
5. Visina 5 cm, širina 7,5 cm, debljina 3 cm.
Opis: Pet ulomaka kapitelâ oltarne ograde koje je prva objavila i obradila Vedrana Delonga. Prvi
fragment (br. 1) dio je oštećenoga ĉetvrtastog kapitela, abakus mu je otuĉen na više mjesta, a na
gornjoj plohi uz lom nalazi se i ostatak okrugle isvrdlane rupe koja je sluţila za uĉvršćenje arhitrava.
Drugom ulomku (br. 2) jedna je strana otpala frakturom zahvaćajući pritom i krajeve susjednih dviju.
Na njegovu ĉetvrtastom abakusu provrćena je rupa dubine 8,5 centimetara. Saĉuvao mu se samo gornji
dio košare i segment donjeg pojasa s troprutim listovima koji zbog svoje naglašene voluminoznosti
podsjećaju na niz arkada. Treći fragment (br. 3) pripadao je jednoj strani kapitela, a na njemu se
saĉuvao dio gornjega dekoriranog pojasa košare s ostatkom po jedne kutne kuke i središnjom

297
profiliranom vrpcom okomita pruţanja izmeĊu njih. Od donjeg pojasa preostao je samo vrh tropruto
izvedenog listića. Na ĉetvrtom, ozbiljnije oštećenom, kutnom ulomku (br. 4) vidi se djelić abakusa i
po jedna voluta ugaonih kuka s dviju susjednih strana kapitela. Peti, vrlo mali fragment (br. 5)
pripadao je gornjem pojasu kapitela, a to se moţe zakljuĉiti jer se na njemu saĉuvala zavojnica jedne
ugaone kuke.
Dakle, kapiteli oltarne ograde kašićke crkve imali su isti oblik i likovni sadrţaj, a iste su im i
likovno-morfološke karakteristike. Radi se o ĉetvrtastim dvopojasnim kapitelima s abakusom u vrhu i
profiliranim polukruţnim prstenom u dnu. U gornjoj zoni, na svakoj strani kapitela, nalaze se kutne
kuke s velikom puţolikom zavojnicom, a izmeĊu njih smještena je po jedna okomita traka ĉija je
profilacija razliĉita na svakoj strani. Naime, ta je traka ukrašena okomitim, vodoravnim ili kosim
linijama, a neke ĉak u vrhu imaju kvadratić s urezanom profilacijom u obliku slova ''X''. Donji pojas
sastojao se od niza voluminoznih šiljatih listova ĉiji su rubovi oblikovani poput troprute trake, dok im
je središnji dio toliko udubljen da ostavlja dojam perforiranosti, pa ĉitava donja zona izgleda kao niz
arkada koje teku uokolo kapitela.
Unatoĉ velikim oštećenjima ulomci kapitelâ oltarne ograde po naĉinu klesanja te repertoaru
ukrasnih motiva predstavljaju tipiĉne primjere kapitelâ kakve je u drugoj i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća
izraĊivala Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira, pa ih se moţe smatrati proizvodom
navedene klesarske radionice.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1960., 270, sl. 7; DELONGA, V., 1990., 54, 70, 73-74, T. XI, 1, 1a, XII, 1a-c, 2-4,
skica 1; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 23; MARASOVIĆ, T., 2009a., 231-233, sl. 257, 260.

V. 10. Dva ulomka oblih stupića oltarne ograde (KAŠIĆ II, 10.1-10.2)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva nepoznatog titulara.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Oba fragmenta pronaĊena su u arheološkim istraţivanjima koja je na lokalitetu
Mastirine u razdoblju od 1955. do 1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 20 cm, promjer 15 cm.
2. Visina 11,2 cm, širina 11 cm, debljina 4,7 cm.

298
Opis: Dva ulomka oblih stupića oltarne ograde koja je prva objavila i obradila Vedrana Delonga. Oba
su ulomka teško oštećena, tako da je prvi (br. 1) otuĉen s više strana, dok se od drugoga (br. 2)
saĉuvao dio plašta obraĊenog krupnijom zubaĉom.

Literatura: DELONGA, V., 1990., 54, 70, T. XI, 1-2, skica 1; MARASOVIĆ, T., 2009a., 231, 233, sl. 257.

V. 11. Tri ulomaka lijevog arhitrava oltarne ograde (KAŠIĆ II, 11.1-11.3)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva nepoznatog titulara.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Sva tri fragmenata pronaĊena su u arheološkim istraţivanjima koja je na lokalitetu
Mastirine u razdoblju od 1955. do 1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 17 cm, širina 18 cm, debljina 10 cm.
2. Visina 13 cm, širina 12 cm, debljina 9,5 cm.
3. Visina 7 cm, širina 5,2 cm, debljina 2,4 cm.
Opis: Tri ulomka lijevog arhitrava oltarne ograde koja je prva objavila i obradila Vedrana Delonga.
Prvi fragment (br. 1) ima lomove na obje boĉne strane, a na prednjoj strani donje mu je polje jako
usko (3,5 cm) i bez natpisa, a od gornjeg su preostali dijelovi ĉetiri kuke poloţene na desnu stranu.
Noţice kuka dvoprute su profilacije, a završavaju krupnim puţolikim zavojnicama s velikim krugom u
središtu. Drugi, manji ulomak (br. 2) pripadao je gornjem pojasu arhitrava, na licu mu se saĉuvala
noţica jedne kuke i gotovo cijela druga kuka, a obje su poloţene na desnu stranu. Treći, manji
fragment gornje zone arhitrava (br. 3) ima saĉuvanu jednu nadesno poloţenu kuku, a na oštećenoj
desnoj boĉnoj strani saĉuvao mu se dio kosog pera za uglavljivanje koje je vjerojatno sluţilo za
spajanje ovog ulomka s drugim dijelom arhitrava na istoj strani trabeacije oltarne ograde. Budući da su
kuke na svim navedenim ulomcima poloţene na desnu stranu, a nema naznaka da su se prekidale na
sredini arhitrava i mijenjale smjer, logiĉno je zakljuĉiti da su pripadali lijevom arhitravu oltarne ograde
koja je imala jedan prolaz u svetište.
Unatoĉ velikim oštećenjima ulomci arhitrava oltarne ograde po naĉinu klesanja te repertoaru
ukrasnih motiva predstavljaju tipiĉne primjere arhitrava kakve je u drugoj i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća
izraĊivala Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira, pa ih se moţe smatrati proizvodom
navedene klesarske radionice.

299
Literatura: DELONGA, V., 1990., 55, 70, 74-75, T. XIII, 1-3, skica 1; JAKŠIĆ, N., 1997a., 42-43, fig. 2;
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 23; MARASOVIĆ, T., 2009a., 231, 233, sl. 257.

V. 12. Pet ulomaka desnog arhitrava oltarne ograde (KAŠIĆ II, 12.1-12.5)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva nepoznatog titulara.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Svih pet fragmenata pronaĊeno je u arheološkim istraţivanjima koja je na
lokalitetu Mastirine u razdoblju od 1955. do 1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim
suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 12 cm, širina 21 cm, debljina 6-7,7 cm.
2. Visina 19 cm, širina 18,5 cm, debljina 11 cm.
3. Visina 18 cm, širina 22 cm, debljina 11,5 cm.
4. Visina 9,5 cm, širina 13 cm, debljina 3 cm.
5. Visina 12 cm, širina 11 cm, debljina 11 cm.
Opis: Pet ulomaka desnog arhitrava oltarne ograde koje je prva cjelovito objavila i obradila Vedrana
Delonga. Prvi fragment (br. 1) pripadao je gornjem pojasu grede, a donja i obje boĉne strane su mu
oštećene. Ostaci maltera i preklesana straţnja strana svjedoĉe da je sekundarno upotrebljavan. Na licu
se vidi samo dekoracija gornjeg pojasa arhitrava, tj. ostaci gornjeg dijela triju nalijevo poloţenih kuka
koje imaju dvopruto izvedene noţice s debljim vanjskim prutom, a završavaju krupnom puţolikom
zavojnicom s velikim krugom u središtu. Prednja strana drugog ulomka (br. 2) podijeljena je u dvije
zone. Tako su se u gornjoj saĉuvale tri nalijevo poloţene kuke dvoprutih noţica i s punim središnjim
krugom u zavojnici. Treći fragment (br. 3) sa svih je strana zahvaćen oštećenjem. Na desnom boku
vidi se ostatak kosog zasjeka s dijelom utora kojim se ovaj dio arhitrava vezivao uz drugu gredu.
Prednja strana ulomka podijeljena je u dva vodoravna pojasa, s tim da su se na njemu saĉuvali ostaci
ĉetiri nalijevo poloţene kuke u gornjoj zoni, dok u donjem pojasu nema tragova nikakvog natpisa.
Ĉetvrti fragment (br. 4) oljuština je gornjeg dijela arhitrava s preostatkom zavojnica dviju kuka koje su
takoĊer bile polegnute na lijevu stranu. Peti, pak, ulomak (br. 5) završetak je arhitrava s frakturom na
oba kraja i gornjoj strani. Na licu gornjeg pojasa vide se ostaci oštećene rubne letve i dijelovi noţica
dviju nalijevo poloţenih kuka. Donja zona mu je prazna, bez ostatka napisa. Budući da su kuke na
svim navedenim ulomcima poloţene na lijevu stranu, a nema naznaka da su se prekidale na sredini

300
arhitrava i mijenjale smjer, logiĉno je zakljuĉiti da su pripadali desnom arhitravu oltarne ograde koja
je imala jedan prolaz u svetište.
Unatoĉ velikim oštećenjima fragmenti arhitrava oltarne ograde po naĉinu klesanja te repertoaru
ukrasnih motiva predstavljaju tipiĉne primjere arhitrava kakve je u drugoj i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća
izraĊivala Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira, pa ih se moţe smatrati proizvodom
navedene klesarske radionice.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1960., 270, sl. 7; DELONGA, V., 1990., 54-55, 70, 74-75, T. XIV, 1-5, skica 1;
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 23; MARASOVIĆ, T., 2009a., 231, 233, sl. 257.

V. 13. Tri ulomaka zabata oltarne ograde (KAŠIĆ II, 13.1-13.3)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva nepoznatog titulara.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Sva tri fragmenata pronaĊena su u arheološkim istraţivanjima koja je na lokalitetu
Mastirine u razdoblju od 1955. do 1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 11 cm, širina 16 cm, debljina 11 cm.
2. Visina 5 cm, širina 17 cm, debljina 12 cm.
3. Visina 11 cm, širina 17 cm, debljina 6,2 cm.
Opis: Tri ulomka zabata oltarne ograde koje je prva cjelovito objavila i obradila Vedrana Delonga,
mada se njima nešto ranije bavio i Nikola Jakšić koji ih je atribuirao Klesarskoj radionici iz vremena
kneza Trpimira. Radi se o ulomku vrha zabata (br. 1), zatim fragmentu na kojem se saĉuvao dio ukrasa
njegova stiliziranoga kimationa (br. 2), te ulomku donjeg dijela zabata (br. 3). Svi navedeni fragmenti
imaju lomove na svim krajevima, osim posljednjega kojemu se izvorno saĉuvala donja, luĉno
oblikovana strana. Na licu prvog ulomka (br. 1) vide se ostaci vanjskog pojasa zabata koji je bio
ispunjen kukama, a od kojih su se saĉuvali tragovi njih triju. Poloţene su nadesno, imaju vitke
dvoprute noţice, te su pripadale lijevoj strani zabata. Drugi fragment (br. 2) nosi ukras stiliziranog
kimationa kojega ĉine poredani ljiljanovi cvjetovi koji stvaraju privid da se radi o nizu malih arkadica.
Na licu trećega ulomka (br. 3) saĉuvao se najveći dio izvorne dekorativne kompozicije kašićkog
zabata. Uz njegov donji rub teĉe široki pojas bez natpisa ili ukrasa na koji prelazi donji kraj raširenog
patibuluma kriţa iz središnjeg polja zabata. Površina kriţa bila je ispunjena koso uklesanim linijama

301
poput riblje kosti. Na desnoj strani ostao je dio središnjeg polja zabata na kojem su se saĉuvali ostaci
ptice od koje se raspoznaje tropruto izvedena noga, rep oblikovan poput riblje kosti te rub krila.
Unatoĉ velikim oštećenjima fragmenti ovog zabata po naĉinu klesanja te repertoaru ukrasnih
motiva predstavljaju tipiĉne primjere zabata kakve je u drugoj i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća izraĊivala
Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira, pa ih se moţe smatrati proizvodom te klesarske
radionice. Štoviše, istovrstan, a inaĉe vrlo rijedak detalj s ostatkom kriţa u luku nalazi se i na ukrasnoj
kompoziciji na zabatu iz Lopuške glavice u Biskupiji kod Knina (T. XXVI, 9), pa ĉinjenica da je i on
pripisan navedenoj klesarskoj radionici samo dodatno potvrĊuje prethodno iznesenu atribuciju.

Literatura: JAKŠIĆ, N., 1980a., 90, kat. br. 14; ISTI, 1986., 52-53; DELONGA, V., 1990., 55, 70, 75, T. XV,
1a-c, skica 1; JAKŠIĆ, N., 1997a., 42-43, fig. 2; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 23; MARASOVIĆ, T., 2009a.,
231, 233, sl. 257.

V. 14. Dva ulomaka pluteja oltarne ograde (KAŠIĆ III, 14.1-14.2)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva nepoznatog titulara.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Oba fragmenata pronaĊena su u arheološkim istraţivanjima koja je na lokalitetu
Mastirine u razdoblju od 1955. do 1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 28 cm, širina 30,5 cm, debljina 15 cm.
2. Visina 17 cm, širina 8,5 cm, debljina 9 cm.
Opis: Dva znatno oštećena ulomka pluteja oltarne ograde koja je prva objavila i obradila Vedrana
Delonga. Većem fragmentu (br. 1) na prednjoj se strani nalaze ostaci geometrijske troprute mreţe u
obliku segmenta kruţnice, ravne trake i perec-motiva na lijevoj boĉnoj strani, a ta mu dekoracija ne
dolazi do kraja ukrasnog polja. Na licu manjeg ulomka (br. 2) saĉuvao se tek dio rubne letve i dva
vrška troprute vrpce koja se šiljasto savija pa je najvjerojatnije tvorila dva perec-motiva.
Iako su ulomci znatnije oštećeni, pa to oteţava njihovu likovno-morfološku analizu, naĉin
klesanja i repertoar saĉuvanih motiva dozvoljavaju da se s oprezom atribuiraju Dvorskoj klesarskoj
radionici iz vremena kneza Branimira, što bi znaĉilo da su isklesani u posljednjoj ĉetvrtini 9. stoljeća.

302
Literatura: GUNJAĈA, S., 1960., 270, sl. 7; DELONGA, V., 1990., 53, 70-72, T. X, 1a-e, skica 1;
MARASOVIĆ, T., 2009., 231-233, sl. 257, 259.

V. 15. Ulomak pilastra oltarne ograde (KAŠIĆ III, 15)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva nepoznatog titulara.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: PronaĊen u proljeće 1955. godine u arheološkim istraţivanjima koja je na
lokalitetu Mastirine od te godine pa do 1957. vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 19 cm, širina 24 cm, debljina 13,5 cm.
Opis: Ulomak desne donje strane pilastra oltarne ograde koji je prva objavila i obradila Vedrana
Delonga. Fragmentu su se izvorno saĉuvali dno, desna boĉna strana i debljina, dok na ostalim
krajevima ima lomove. Pri donjem dijelu leĊa i desnog boka zasjeĉen je radi uĉvršćenja u postolje
oltarne ograde. Na licu je saĉuvana šira donja i uţa boĉna rubna letva. Na ostatku glavnog polja vide
se ostaci troprute vrpce koja se savija, isprepliće i lomi.
Iako je ulomak znatnije oštećen, pa to oteţava njegovu likovno-morfološku analizu, naĉin
klesanja i ĉisti geometrijski oblik saĉuvanog motiva dozvoljavaju da se s oprezom atribuira Dvorskoj
klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira, što bi znaĉilo da je isklesan u posljednjoj ĉetvrtini 9.
stoljeća.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1960., 270, sl. 7; DELONGA, V., 1990., 52, 66, 70, T. VI, 2, skica 1;
MARASOVIĆ, T., 2009a., 231, sl. 257.

V. 16. Ulomak pilastra oltarne ograde (KAŠIĆ III, 16)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva nepoznatog titulara.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: PronaĊen u arheološkim istraţivanjima koja je na lokalitetu Mastirine u razdoblju
od 1955. do 1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.

303
Dimenzije: Visina 16 cm, širina 11 cm, debljina 15 cm.
Opis: Fragment pilastra oltarne ograde koji je prva objavila i obradila Vedrana Delonga. Ulomak ima
izvorno saĉuvanu debljinu i lijevu boĉnu stranu s ostatkom utora za uglavljivanje pluteja, dok na svim
ostalim krajevima ima lomove. Na licu fragmenta saĉuvan je dio lijeve rubne letve i dio polja s
geometrijskom troprutom dekoracijom na kojem se vide ostaci kruţnice i trake koja se lomi pod tupim
kutom.
Iako je ulomak znatnije oštećen, pa to oteţava njegovu likovno-morfoloĉku analizu, naĉin
klesanja i korištenje saĉuvanog geometrijskog motiva dozvoljavaju da se s oprezom atribuira Dvorskoj
klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira, što bi znaĉilo da je isklesan u posljednjoj ĉetvrtini 9.
stoljeća.

Literatura: DELONGA, V., 1990., 52, 66-67, 70, T. VI, 3, skica 1; MARASOVIĆ, T., 2009., 231, sl. 257.

V. 17. Dva ulomka pilastra oltarne ograde (KAŠIĆ III, 17.1-17.2)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva nepoznatog titulara.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Oba fragmenta pronaĊena su u arheološkim istraţivanjima koja je na lokalitetu
Mastirine u razdoblju od 1955. do 1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 35 cm, širina 41 cm, debljina 16 cm.
2. Visina 9 cm, širina 10,5 cm, debljina 7,5 cm.
Opis: Dva ulomka pilastra oltarne ograde koja je prva objavila i obradila Vedrana Delonga. Pored
toga, od istoga se pilastra saĉuvao i veći dio njegova gornjeg dijela s poĉetkom baze stupića oltarne
ograde, ali taj dio, inaĉe spojen po crti loma od dvaju fragmenata, ima u potpunosti otuĉenu prednju
plohu. Od dvaju ulomaka kojima se saĉuvala dekoracija na licu, prvi veći i bolje saĉuvani fragment
(br. 1), osim izvorne debljine, ima ostatke izvornih ploha i na obje boĉne strane. Tako mu se na
lijevom boku nalazi utor za uglavljivanje pluteja, dok mu je desna boĉna strana glatko obraĊena.
Površina lica ukrašena mu je troprutom geometrijskom mreţom u kojoj se isprepliću i sijeku kruţne i
ravne trake, dok su krajevi izvedeni prijelomom kruţne vrpce koja tako tvori motive perecâ koji su
smješteni okomito uz rubnu letvu. Manji ulomak pilastra (br. 2) teţe je oštećen, a izvorno mu se

304
saĉuvala samo debljina i desni, glatko obraĊeni bok. Na prednjoj plohi saĉuvao mu se manji dio
troprutoga perec-motiva koji svojim šiljatim vrhom dodiruje rubnu letvu.
Iako su fragmenti znatnije oštećeni, pa to oteţava njihovu likovno-morfološku analizu, naĉin
klesanja i repertoar saĉuvanih motiva dozvoljavaju da se s oprezom atribuiraju Dvorskoj klesarskoj
radionici iz vremena kneza Branimira, što bi znaĉilo da su isklesani u posljednjoj ĉetvrtini 9. stoljeća.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1960., 270, sl. 7; DELONGA, V., 1990., 52, 66, 70, T. VI, 1c-d, skica 1;
MARASOVIĆ, T., 2009a., 231, 233, sl. 257.

305
306
VI. Korlat kod Benkovca

307
 Korlat se nalazi 6 kilometara sjeverozapadno od Benkovca, na podruĉju kroz koje je
tijekom srednjeg vijeka prolazila najvaţnija cesta srednjovjekovne hrvatske drţave, tzv. Via
magna, dakle Velika cesta, koja je preko Ostrovice i današnjeg Benkovca povezivala Knin sa
Zadrom i Ninom.597 Današnje selo ima nekoliko zaselaka koji se proteţu u duţinu od oko
ĉetiri kilometra,598 a svojim je toponimom prekrilo više srednjovjekovnih naselja koja su se
od sjeverozapada prema jugoistoku nizala sljedećim redom: Domakovci, Praskvić, Mokle i
Tihlići (potonje selo samo se jednim dijelom nalazilo na podruĉju Korlata jer mu je drugi dio
već ulazio u teritorij susjedne Kule Atlagić).599 Upravo preko današnjeg Korlata prolazila je
od poĉetka 15. stoljeća granica izmeĊu Mletaĉke Republike i Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva,
ostavljajući Domakovce i Praskvić u granicama Serenissime, a Mokle i Tihliće pod vlašću
hrvatskoga bana.600 Iako su neki znanstvenici Korlat smatrali srednjovjekovnim
toponimom,601 uvjerljivijim se ĉini mišljenje da je on ipak novovjekovnog postanka, 602 jer se

597
O pravcu te ceste i srednjovjekovnim toponimima koji su se na njoj nalazili pisano je u više navrata i u
razliĉitim prigodama, a ovdje izdvajam radove Nikole Jakšića na tu temu. JAKŠIĆ, N., 1985.; ISTI, 2000b.,
passim; ISTI, 2000c., 89-180; ISTI, 2008a., passim (103-112).
598
JURIĆ, R., 2007., 267.
599
Vidi detaljnije u: ANZULOVIĆ, I., 1996., 241; JAKŠIĆ, N., 2000b., 158-169.
600
I prije nego što je Dalmacija došla pod mletaĉku vlast 1409. godine, navedena su sela po istom principu bila
podijeljena izmeĊu dvaju upravnih podruĉja. Tako su Domakovci i Praskvić bili pod upravom tvrĊave Novigrad
(od 1409. taj je teritorij nazvan Novigradskim distriktom), dok su se Mokle i Tihlići nalazili u sastavu tzv. Velike
ili Ludovikove Luke. Usporedi ANZULOVIĆ, I., 1996., 241, 254; JAKŠIĆ, N., 2000b., 12-13.
601
Takvo je mišljenje prvi iznio Nikola Jakšić pozivajući se na dva dokumenta o granicama i opisu mjesta
Ninske biskupije iz 1409. i 1449. godine (JAKŠIĆ, N., 1985., 340), a njegovo su tumaĉenje prihvatili i još neki
znanstvenici (Roman Jelić, Stanko Baĉić, Franjo Smiljanić). Usporedi ANZULOVIĆ, I., 1996., 243.
602
Ivna Anzulović osporava vjerodostojnost obiju isprava temeljem kojih Nikola Jakšić dokazuje da je toponim
Korlat srednjovjekovnoga podrijetla, tj. da je selo ili utvrda Korlatović, postojala već u 15. stoljeću. Tako za
dokument o granicama Ninske biskupije iz 1409. godine dokazuje da je nastao nakon 1527. godine, te da su u
njega uvrštena imena mjesta suvremena s nastankom dokumenta, a istu stvar tvrdi i za navodni popis mjesta
Ninske biskupije iz 1449. godine. Naime, budući da je potonje navedeni popis saĉuvan u prijepisu u De
Grassisovu zborniku iz 17. stoljeća, Anzulović smatra da on svojim sadrţajem ne odgovara vremenu, tj. godini u
koju je datiran (1449.), već da zapravo oslikava stanje na terenu tijekom 16. i 17. stoljeća. Navedene zakljuĉke
autorica osnaţuje navoĊenjem svih onih sela koja u tim dvama dokumentima nisu spomenuta, a koja su sigurno
postojala tijekom srednjega vijeka. Zbog toga, po njezinu mišljenju koje se ĉini uvjerljivim, raspravljani
dokumenti nisu vjerodostojni za utvrĊivanje postojanja kastuma Korlatović u prvoj polovini 15. stoljeća.
ANZULOVIĆ, I., 1996., passim.

308
njegov prvi dokumentirani spomen datira u 1505. godinu kada se spominje kastrum
Korlatović (castro Corlatovich).603 Kastrum je naziv dobio po istoimenim plemićima
Korlatovićima iz hrvatskoga plemićkog roda Karinjana koji se još sredinom 15. stoljeća
navode kao stanovnici sela Tihlića, a kaštel Korlatović nastanjivali su do turskog osvajanja
1536. ili 1537. godine.604
Prva amaterska arheološka istraţivanja u Korlatu proveo je tijekom 1924. i 1925. godine
don Mate Klarić uz potporu fra Luje Maruna koji je već 1891. godine istraţivao stare
korlatske spomenike.605 Iskapanja je vodio na poloţaju koji se nalazi dvjestotinjak metara
juţno od ceste Benkovac - Smilĉić, te je pronašao ostatke crkve sv. Nediljice, za koju je
kasnije Eynar Dyggve tvrdio da se radi o ranosrednjovjekovnoj graĊevini, što su poslije
ispravili Ljubo Karaman i Nenad Cambi, opravdano smatrajući da je rijeĉ o ranokršćanskom
zdanju, kojeg je Cambi svrstao i u tzv. naronitanski tip bazilike.606 MeĊutim, najnovija
revizijska istraţivanja koja je od 2000. do 2003. godine vodio Radomir Jurić otkrila su da se
radi troapsidalnoj, a ne jednoapsidalnoj graĊevini kako se do tada smatralo. Iako sam autor i
dalje dvoji da li je rijeĉ o ranokršćanskom objektu koji je nastavio ţivjeti i tijekom ranoga
srednjeg vijeka, ili je, pak, u pitanju predromaniĉka crkva koja je ostala u funkciji do turskih
osvajanja tog kraja,607 ĉini se da je zaista rijeĉ samo u ranokršćanskoj graĊevini koja u svom
prvotnom izgledu nije ni doĉekala predromaniĉko razdoblje.608

603
ANZULOVIĆ, I., 1996., 262. Autoriĉine zakljuĉke o prvom spominjanju kaštela Korlatović u 1505. godini
prihvaća nakon toga i Jakšić koji se oĉito sloţio s njezinim stavom iznesenim u prethodnoj bilješci. Usporedi
JAKŠIĆ, N., 2000b., 13.
604
Usporedi ANZULOVIĆ, I., 1996., 262, 268; JAKŠIĆ, N., 2000b., 13-14; JURIĆ, R., 2007., 268.
605
MARUN, L., 1891c., 126; JURIŠIĆ, K., 1979., 43; PAVLOVIĆ, A. - PAVLOVIĆ, E., 1993., 15;
MILOŠEVIĆ, A., 2000., 329; JURIĆ, R., 2007., 269.
606
PAVLOVIĆ, A. - PAVLOVIĆ, E., 1993., 14-15; JURIĆ, R., 2007., 269.
607
JURIĆ, R., 2007., 269.
608
Naime, na navedeni zakljuĉak navode ĉinjenice da je uz crkvu sv. Nediljice Jurić pronašao samo jedan
otuĉeni ulomak kojemu nije moguće odrediti stilsku pripadnost, dok se za druge ulomke koji su navodno
potjecali s tog poloţaja zna samo zahvaljujući zabilješkama fra Luje Maruna od 10. sijeĉnja 1925. godine, a koji
navodi sljedeće: ''(…) Obišao sam i kuće Pavlovića da vidim neke ornamentalne ulomke (istaknuo I. J.) u istoj
uzidane a sa ovih ruševina (ruševina sv. Nedljice, op. I. J.) donesene. (…). MARUN, L., 1998., 261, bilješka pod
datumom 10. - 13. 1. 1925.

309
 Pored navedenoga sakralnog zdanja koje je saĉuvano samo u temeljima i otkriveno
arheološkim istraţivanjima, u Korlatu su do Domovinskog rata (1991. - 1995.) postojale još
dvije crkve: romaniĉka crkva sv. Jeronima (Jere) koja je datirana u 12. ili 13. stoljeće, te
novovjekovna ţupna crkva Uznesenja Blaţene Djevice Marije (Sv. Marija Runjavica) koja je
vjerojatno sagraĊena u 17. stoljeću (spominje se 1638. godine kao sv. Marija u Praskviću), da
bi poslije istjerivanja Turaka iz ovih krajeva, dakle krajem 17. ili poĉetkom 18. stoljeća bila
obnovljena.609 Ĉinjenicu da je uz crkvu sv. Jeronima primijećen veći broj predromaniĉkih
spolija i ostalih ulomaka koji indiciraju postojanje ranije ranosrednjovjekovne graĊevine
spominju Lujo Marun, Stjepan Gunjaĉa i Vedrana Delonga, 610 a taj je podatak u potpunosti
potvrĊen nakon obilazaka terena i arheoloških istraţivanja koja su na tom lokalitetu
provedena nakon okonĉanja Domovinskog rata 1995. godine, tijekom kojega je sama crkva
teško postradala budući je od velikosrpskog agresora minirana 1992. godine. 611 MeĊutim,
nekoliko je istovrsnih predromaniĉkih ulomaka pronaĊeno i uz porušenu ţupnu crkvu sv.
Marije Runjavice,612 pa je na temelju te ĉinjenice iznesena opravdana pretpostavka da
fragmenti pronaĊeni na oba navedena lokaliteta potjeĉu iz iste predromaniĉke crkve koja još
uvijek nije pronaĊena, a koja se nalazila ili ispod jedne od njih, ili pak u njihovoj neposrednoj
blizini.613 Naime, crkva sv. Marije u Praskviću koju spominju dokumenti iz 15. stoljeća
najvjerojatnije je bila upravo ta predromaniĉka crkva, pa je nekada smatrano da se ona

609
Naime, u pismu ninskoga biskupa Blaţa Mandevića spominje se selo Praskvić s crkvom sv. Marije i selo
Korlat s crkvom sv. Jeronima, a u kasnijem izvještaju ninskoga biskupa Manole, koji je ovo podruĉje posjetio
1710. godine, navodi se da je navedeni biskup u selu Korlatu posjetio crkvu sv. Jeronima, a sutradan i crkvu sv.
Marije na brdu koja je bila oštećena, ali je već tada bila obnovljena. Sve navedeno odgovara i podatku kojega
donosi Ivna Anzulović koja kaţe sljedeće: ''Od 1704. g. nemamo više sela Praskvića već samo selo Korlat ĉije se
ime proširilo i na podruĉje nekadašnjega sela Praskvići iako se baš u njemu nalazila ţupna crkva sv. Marije.''
Usporedi ANZULOVIĆ, I., 1996., 277-278.
610
MARUN, L., 1891c., 126; GUNJAĈA, S., 1960., 280; DELONGA, V., 1988., 82.
611
MILOŠEVIĆ, A., 2000., 331-332; JURIĆ, R., 2007., 270.
612
Te je ulomke već 1891. godine vidio i fra Lujo Marun koji je zabiljeţio sljedeće: ''(…) Kod ţupske crkve B.
Gospe Velike viditi je ulomaka hrvatske rezbarije i nekoliko steĉaka. (…)''. MARUN, L., 1891c., 126. Prema
svjedoĉanstvu mještana Korlata ţupna crkva Uznesenja Blaţene Djevice Marije (Sv. Marija Runjavica) minirana
je od strane agresora u listopadu 1991. godine. JURIĆ, R., 2007., 268, bilj. 12.
613
KATALOG, 2000a., 276, kat. br. IV. 161; MILOŠEVIĆ, A., 2000., 329-331; JURIĆ, R., 2007., 268, bilj. 12.

310
nalazila na mjestu porušene novovjekovne crkve sv. Marije Runjavice,614 koja je i smještena
na podruĉju za koje se drţi da je pripadalo srednjovjekovnom selu Praskviću (Praskvićima). 615
No, budući da je prigodom pripremnih radova za obnovu korlatske ţupne crkve ustanovljeno
da ona nema slojeva ranijih od 17. stoljeća, najizglednijim se ĉini da se navedena
ranosrednjovjekovna crkva sv. Marije u Praskviću nalazila na poloţaju crkve sv. Jeronima
koji je udaljen svega pedesetak metara od ceste Benkovac - Smilĉić, tj. nekadašnje Via
magnae,616 bez obzira što se ta crkva uglavnom smještala u, Praskviću susjedno,
srednjovjekovno selo Mokle.617 Ako se ova pretpostavka pokaţe toĉnom, to bi ujedno znaĉilo
da je izvoran titular crkve sv. Jeronima ustvari bila sv. Marija, koji je gradnjom nove ţupne
crkve, najvjerojatnije u prvoj polovini 17. stoljeća, prenesen u drugu crkvu i na drugi poloţaj,
dok je stara romaniĉka crkvica kao novoga naslovnika dobila sv. Jeronima, zaštitnika
Dalmacije, mletaĉke pokrajine u ĉiji je administrativni sastav selo Korlat opet ušlo nakon
protjerivanja Turaka i ponovnog uspostavljanja mletaĉke vlasti.618

614
JAKŠIĆ, N., 2000c., 164.
615
ANZULOVIĆ, I., 1996., 252 i dalje; JAKŠIĆ, N., 2000c., 161-169.
616
Nikola Jakšić je crkvu sv. Marije u Praskviću jedno vrijeme poistovjećivao s ostacima crkve sv. Nediljice, ali
se, u kontekstu novih arheoloških spoznaja, ali i topografskih ĉinjenica, ta pretpostavka treba odbaciti. Usporedi
JAKŠIĆ, N., 2000b., 11; ISTI, 2000c., 164-165.
617
JURIĆ, R., 2007., 270. Doduše, Ivna Anzulović dopušta da je podruĉje sela Praskvići obuhvaćalo i crkvu sv.
Jeronima, iako je prema izvorima vjerojatnije da je ona pripadala susjednom selu Mokle koje se nalazilo izmeĊu
Praskvića i Tihlića. ANZULOVIĆ, I., 1996., 253.
618
U tom se kontekstu iznimno vaţnim ĉine opaţanja fra Luje Maruna koji je još 1891. godine prilikom obilaska
dviju tada poznatih korlatskih crkava (Sv. Marija Runjavica i Sv. Jere), izmeĊu ostaloga, zabiljeţio i sljedeće:
''(…) Kod crkvice sv. Jerolima takodjer opaţa se naše rezbarije i stećaka. U crkvici na ţrtveniku stara na
drvetu slika predstavlja B. Gospu sa krunom na glavi, žezlom u ruci, Isusom u naručaju (istaknuo I. J.). Ispod
Gospe poredani likovi sv. Pavla, Mihovila i Jerolima. Jerolim na stojeĉke udara se kamenom u prsa, poloţio
nogu na leţeĉeg lava, pred njim propelo a pod propelom mrtvaĉka glava, biĉ i otvorena knjiga. Na knjizi ĉita se
sliedeći nadpis: MEMENTO MET I DOMINE QID (sic) DALMATA SVNT (sic).
Ova slika je iz XV. vjeka i preris je druge istovjetne slike, iz koje slikar pogrešno QID i SVNT mjesto
QVIA (i, dodao I. J.) SVM prerisao. Svakako onima, koji se zanimaju pitanjem o domovini sv. Jeronima, dobro
će doći ova vjest o crkvici svetĉevoj, koju siže, ako ne sadanja, a to pred ovom, kojoj traga u našoj ornamentici
opazismo, u IX – XI vjek (istaknuo, I. J.); takodjer i pismo o izreci, koja se ironiĉno svetcu predbacuje, te mjesto
obiĉajnog PARCE, ovdje se ĉita MEMENTO, što bi ipak korektnije bilo. MARUN, L., 1891c., 126.

311
 Dakle, nakon završetka Domovinskog rata 1995. godine u ruševinama ţupne crkve
Uznesenja Blaţene Djevice Marije (Sv. Marije Runjavice) pronaĊeno je nekoliko
predromaniĉkih ulomaka, koje su objavili Tonĉi Burić i Ante Milošević.619 Jedan fragment
kojeg je Milošević takoĊer objavio pronaĊen je u ruševinama crkve sv. Jeronima, 620 što je
potaklo i daljnja arheološka istraţivanja na tom lokalitetu. Njih je koncem 2002. i poĉetkom
2003., te koncem 2005. i poĉetkom 2006. godine proveo Radomir Jurić, te je tom prilikom
pronašao još sedam predromaniĉkih ulomaka, od kojih se dva spajaju po crti loma u
jedinstvenu cjelinu.621 Naţalost, do danas je samo taj spojeni fragment objavljen u literaturi, a
drugi i dalje ĉekaju svoju objavu i katalošku obradu, pa će naţalost biti izostavljeni i u
katalogu koji slijedi. MeĊu ulomcima sa Sv. Jere uglavnom prevladavaju fragmenti plutejâ
koji izvedbom i motivikom ponajviše podsjećaju na ulomke iz Vrpolja i Plavna kod Knina,
što znaĉi da se bez svake sumnje mogu pripisati Klesarskoj radionici iz vremena kneza
Trpimira koja je djelovala tijekom druge i treće ĉetvrtine 9. stoljeća. Radi se, naime, o
ulomcima na kojima se prepoznaju dva tipa pluteja, jednome koji ima dekoraciju od troprute
intermitirajuće lozice koja svojim slijepim ograncima tvori zaokruţene slijepe krajeve s
vrhovima u obliku ljiljanova cvijeta, te drugom koji je bio ukrašen pravilnim rasporedom
uĉvorenih troprutih kruţnica koji su ispunjeni motivima virovite i višelatiĉne rozete.622
I na kraju, s navedenim lokalitetom po prvi će se put izravno povezati jedan već davno
pronaĊeni, a u znanstvenoj javnosti gotovo nepoznat zabat oltarne ograde koji se ĉuva u
Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.623 On je dugo godina u inventarskim

619
KATALOG, 2000a., 276, kat. br. IV. 161; MILOŠEVIĆ, A., 2000., 329-331.
620
MILOŠEVIĆ, A., 2000., 331-332.
621
JURIĆ, R., 2007., 270; ISTI, 2009., 76-78, sl. 8.
622
Ovom prilikom zahvaljujem se kolegi Radomiru Juriću koji mi je dopustio uvid u navedenu graĊu, kao i
mogućnost spominjanja ĉinjenice da sam upoznat s materijalom kojega on kao autor istraţivanja tek namjerava
objaviti.
623
Prve i zasad jedine podatke o njegovu pronalasku donosi Stjepan Gunjaĉa koji ga naziva tegurijem te navodi
da je pronaĊen 1939. godine prilikom pravljenja protutenkovskog rova koji je presjekao neku crkvu koja se
nalazila kod bunara Sljutina kod Nadina. Osim ovoga fragmenta, prema svjedoĉenju oĉevidaca, pronaĊeno je još
''pleternih ulomaka'' koje su raznijeli vojnici, dok je sam zabat uzeo seljak Andrija Margarin iz Nadina te ga
uzidao u svoju pojatu, pa ga je za Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu otkupio upravo Gunjaĉa.
GUNJAĈA, S., 1949., 288.

312
knjigama Muzeja zavoĊen kao pronalazak s nepoznatog lokaliteta,624 da bi prije dvadesetak
godina bio prepoznat kao sluĉajni pronalazak spašen iz ruševina nepoznate crkve koja se
nalazila pokraj bunara Sljutina,625 a koji katastarski spada u teritorij sela Nadin. MeĊutim,
kako se navedeni lokalitet nalazi na njegovu krajnjem istoĉnom rubu, svega ĉetiristotinjak
metara sjeverozapadno od korlatske crkve sv. Marije Runjavice, a budući da su mu i likovno-
morfološka svojstva podudarna s djelima Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira koji
su pronalaţeni uz dvije korlatske crkve (Sv. Jere i Sv. Marija Runjavica), nameće se logiĉan
zakljuĉak da je i navedeni zabat pripadao istoj cjelini oltarne ograde iz unutrašnjosti
predromaniĉke crkve koja se najvjerojatnije nalazila na poloţaju današnje crkve sv. Jeronima,
što zapravo znaĉi srednjovjekovnoj crkvi sv. Marije u Praskviću.

624
Kao takvoga u svom ga magistarskom radu, a potom i u doktorskoj disertacija, donosi Nikola Jakšić, koji ga
je u potonje navedenom radu pripisao Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira. JAKŠIĆ, N., 1980a., 89,
kat. br. 13; ISTI, 1986., 53.
625
Prema mojim privatnim saznanjima, kao zabat s lokaliteta Sljutina ponovno ga je krajem osamdesetih godina
prošlog stoljeća identificirao Mate Zekan, pa ga s tom oznakom podrijetla spominje u svom ĉlanku iz 1990.
godine i Vedrana Delonga, koristeći ga kao komparativni materijal prilikom obrade predromaniĉkih reljefa koji
su pronaĊeni na lokalitetu Mastirine u Kašiću kod Zadra. Usporedi DELONGA, V., 1990., 76, bilj. 89.

313
VI. 1. Tri ulomka plutejâ oltarne ograde (KORLAT, 1.1-1.3)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej (fragment br. 1); Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika
(ulomci br. 2-3).
Podrijetlo: Crkva sv. Marije u srednjovjekovnom selu Praskviću (vjerojatno na poloţaju današnje
crkve sv. Jeronima u Korlatu).
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Prvi fragment (br. 1) pronaĊen je u pokusnim arheološkim istraţivanjima koja je
koncem 2002. i poĉetkom 2003., te koncem 2005. i poĉetkom 2006. godine proveo Radomir Jurić uz
ostatke romaniĉke crkve sv. Jeronima (Jere) koja je miniranjem potpuno uništena 1992. godine
tijekom velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku. Na istom je lokalitetu, nedugo nakon završetka
Domovinskog rata 1995. godine, a u ruševinama navedene crkve, pronaĊen ulomak br. 3. Fragment br.
2 takoĊer je pronaĊen nedugo nakon završetka Domovinskog rata, ali ne uz crkvu sv. Jeronima, već u
ruševinama nedaleke novovjekovne crkve sv. Marije Runjavice (Uznesenja Blaţene Djevice Marije)
koja je isto tako minirana za vrijeme navedenog rata, u listopadu 1991. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 55 cm, širina 53,5 cm, debljina 16 cm, visina vijenca 12,5 cm.
2. Visina 42 cm, širina 34 cm, debljina 14 cm.
3. Visina 44 cm, širina 45 cm, debljina 16 cm.
Opis: Ulomci dvaju pluteja koji su, unatoĉ ĉinjenici da su pronaĊeni na razliĉitim lokalitetima,
zasigurno pripadali istoj cjelini oltarne ograde, a dva od njih (br. 1 i 3) vjerojatno i istom pluteju. Prvi
ulomak (br. 1) sastavljen je od dva dijela koji se spajaju po crti loma. Radi se o gornjem dijelu pluteja
kojemu se, osim debljine, izvorno saĉuvala samo gornja ploha dok na svim drugim krajevima ima
lomove. Na gornjem dijelu njegova lica nazire se nekadašnji vijenac pluteja koji je zbog svoje
plastiĉnosti površinski otuĉen pa njegova dekoracija više nije raspoznatljiva. Glavno polje pluteja
ukrašeno je motivom oblikovanim od troprute intermitirajuće lozice koja svojim slijepim ograncima
tvori zaokruţene slijepe krajeve s vrhovima u obliku ljiljanova cvijeta. Unutar zaokruţenih ogranaka
lozice, zapravo do kraja nezatvorenih kruţnica, smješteni su motivi ukrug vrtećih krilaca koja izlaze iz
zajedniĉkog središta. Osim toga, neki manji ogranci lozice, ali i po jedna latica ljiljanova cvijeta, imaju
oblik puţolike zavojnice. IzmeĊu oštećenih dviju krajnje lijevih i dviju središnjih ''kruţnica'' saĉuvao
se motiv izduţenog ĉetverolista, a izmeĊu gornjih dviju ''kruţnica'' s lijeve strane i gornje rubne letve
koja dijeli glavno polje od vijenca smješten je stilizirani ljiljanov cvijet. Potpuno ista dekoracija
vidljiva je i na ostala dva ulomka (br. 2-3). Fragment br. 2 naknadno je preklesan sa svih strana te ima

314
kvadratiĉan oblik, a osim toga nešto je tanji od ostala dva ulomka (br. 1 i 3), pa se moţe zakljuĉiti da
je pripadao drugom pluteju iz iste cjeline oltarne ograde. Fragment br. 3 pripadao je dnu pluteja jer mu
se izvorno saĉuvalo dno, a na njegovu licu vidljiva je i nešto šira rubna letva. Od već opisanog motiva
na ovom je ulomku vidljivo šest troprutih ''kruţnica'', ĉetiri cijele i dvije oštećene, a izmeĊu donje tri
''kruţnice'' i donje rubne letve nalaze se dva stilizirana ljiljanova cvijeta.
Po naĉinu klesanja te repertoaru ukrasnih motiva ovi ulomci predstavljaju tipiĉne primjere
plutejâ kakve je u drugoj i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća izraĊivala Klesarska radionica iz vremena kneza
Trpimira, pa ih se moţe smatrati proizvodom navedene klesarske radionice.

Literatura: MILOŠEVIĆ, A., 2000., 329, 331-332; JURIĆ, R., 2007., 270, 280, sl. 10; ISTI, 2009., 76-78, sl.
8.

VI. 2. Ulomak zabata oltarne ograde (KORLAT, 2)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Marije u srednjovjekovnom selu Praskviću (vjerojatno na poloţaju današnje
crkve sv. Jeronima u Korlatu).
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen 1939. godine prilikom pravljenja protutenkovskog rova koji je presjekao
neku crkvu koja se nalazila kod bunara Sljutina kod Nadina. Iako bunar katastarski pripada Nadinu
zapravo je puno bliţi susjednom selu Korlatu. Osim ovoga fragmenta, prema svjedoĉenju oĉevidaca,
pronaĊeno je još ''pleternih ulomaka'' koje su raznijeli vojnici, dok je ulomak zabata uzeo seljak
Andrija Margarin iz Nadina te ga uzidao u svoju pojatu. Za Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u
Splitu otkupio ga je Stjepan Gunjaĉa.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 59 cm, širina 33 cm, debljina 13-15 cm (nije mjereno po izvornom poloţaju zabata,
već po obliku saĉuvanog ulomka).
Opis: Veći ulomak zabata oltarne ograde koji je prvi objavio Stjepan Gunjaĉa 1949. godine nazivajući
ga tegurijem koji je pronaĊen na lokalitetu Sljutina kod Nadina. MeĊutim, Gunjaĉa tom prilikom nije
objavio njegovu fotografiju (ona u literaturi nije objavljena ni do danas!), pa je to najvjerojatnije
razlog zbog što kasnije u inventarskim knjigama Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu
nije zaveden kao pronalazak s tog lokaliteta, već kao ulomak s nepoznatog nalazišta. S takvom
napomenom opisuje ga i Nikola Jakšić u svojoj doktorskoj disertaciji 1986. godine, te ga temeljem
likovno-stilske i ikonografske analize atribuira Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira.

315
Nedugo nakon toga, prema mojim privatnim saznanjima, Mate Zekan ga uspijeva identificirati kao
zabat s lokaliteta Sljutina, pa ga s tom oznakom podrijetla spominje i Vedrana Delonga u svom ĉlanku
iz 1990. godine, koristeći ga kao komparativni materijal prilikom obrade predromaniĉkih reljefa koji
su pronaĊeni na lokalitetu Mastirine u Kašiću kod Zadra.
Zabat je oštećen sa svih strana, a nešto izvorne površine tek mu se saĉuvalo na donjoj strani
luka. Izrazito je masivan što potvrĊuje njegova izvorno saĉuvana debljina koja na pojedinim mjestima
varira od 13 do 16 centimetara. Po rasporedu dekoracije na njegovoj prednjoj plohi vidljivo je da se
više saĉuvala njegova lijeva strana, otprilike do desnoga kraka antene kriţa u njegovu središnjem
polju. Dakle, zabat u središnjem polju ima motiv latinskog kriţa koji ima trokrake završetke antene,
dok mu vrh patibuluma završava proširenjem u krajevima. Patibulum i antena ispunjeni su mu
motivom tordiranoga uţeta koji je dobiven urezivanjem tankih kosih linija, a u njihovom sjecištu
nalazi se kruţić. Pod antenom je sa svake strane donjeg dijela patibuluma stajala po jedna antitetiĉki
postavljena ptica. Od desne ptice preostao je tek mali i oštećeni dio glave, dok je lijeva u potpunosti
saĉuvana. Ta ptica ima malu glavu s oznaĉenim okom, a u kljunu drţi manju S-voluticu. Krilo joj je
spušteno i ispunjeno trima njegovim koncentriĉnim obrisima. Rep ptice je izduţen i ispunjen motivom
na riblju kost. Ispod repa, a izmeĊu gornje razdjelne letve i ostatka zabatnog luka, vidi se poĉetak
guste dvotraĉne troprute pletenice. Sam luk je bez ornamenta i napisa. Središnje polje zabata s lijeve
strane zatvara ukoso postavljeni pojas razdijeljen u gornju zonu s kukama i donju zonu koju ĉini
voluminozni kimation. Kuke su nagnute udesno, tj. prema gore, imaju dvoprute noţice s debljim
vanjskim prutom, te velike puţolike zavojnice s istaknutim središnjim kruţićem. Ostaci kimationa,
koji je inaĉe podsjećao na niz povezanih arkadica ili ljiljanovih cvjetova, samo su mjestimiĉno
saĉuvani u donjem dijelu, dok je njegov veći dio zbog izrazite voluminoznosti gotovo u potpunosti
otuĉen. Nema sumnje da je identiĉna dekorativna zona zatvarala središnje polje zabata i s desne strane,
a od nje se saĉuvao samo manji dio koji je zbog oštećenosti zabata vidljiv samo u vrhu, ali je i on,
naţalost, znatnije otuĉen.
Po naĉinu klesanja, repertoaru ukrasnih motiva, ali i svojoj izrazitoj masivnosti ovaj zabat
predstavlja tipiĉan primjer zabatâ kakve je u drugoj i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća izraĊivala Klesarska
radionica iz vremena kneza Trpimira, pa ga se sa sigurnošću moţe smatrati proizvodom navedene
klesarske radionice.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1949., 288; JAKŠIĆ, N., 1980a., 23-28, 89, kat. br. 13; ISTI, 1986., 53;
DELONGA, V., 1990., 76, bilj. 89.

316
VI. 3. Ulomak vijenca pluteja oltarne ograde (KORLAT, 3)
Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Marije u srednjovjekovnom selu Praskviću (vjerojatno na poloţaju današnje
crkve sv. Jeronima u Korlatu).
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen nedugo nakon završetka Domovinskog rata 1995. godine u ruševinama
novovjekovne crkve sv. Marije Runjavice (Uznesenja Blaţene Djevice Marije) koja je minirana u
listopadu 1991. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 18 cm, širina 43 cm, debljina 15,5 cm.
Opis: Ulomak vijenca pluteja oltarne ograde kojega je objavio i obradio Ante Milošević. Osim
straţnje plohe, izvorno mu je saĉuvan vrh i desni bok, dok na lijevoj boĉnoj i donjoj strani ima
lomove. Na njegovu licu vidi se dobro saĉuvani vijenac koji je ponešto izlazio u prostor u odnosu na
glavno polje. Od glavnog polja, pak, nazire se tek vrlo mali dio njegova vrha, a jasno je vidljiva
njegova neprofilirana rubna letva koja ga je obrubljivala s gornje strane. Odmah poviše nje nastavlja
se donja rubna letva samoga vijenca, kojemu su se još saĉuvale desna boĉna i gornja rubna letva.
Središnje polje vijenca ukrašeno je gustim mreţištem od troprute trake od kojega jedan krak završava
u donjem desnom kutu, dok se u gornjem desnom uglu traka polukruţno zaokreće u drugom smjeru.
Po naĉinu klesanja i ukrasnom motivu koji se na njemu nalazi ovaj fragment vijenca pluteja
podsjeća na sliĉne primjerke kakve je tijekom posljednje ĉetvrtine 9. stoljeća izraĊivala Dvorska
klesarska radionica iz vremena kneza Branimira, pa ga se s oprezom moţe povezati s navedenom
klesarskom radionicom.

Literatura: MILOŠEVIĆ, A., 2000., 329, 331.

VI. 4. Ulomak pilastra oltarne ograde (KORLAT, 4)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Marije u srednjovjekovnom selu Praskviću (vjerojatno na poloţaju današnje
crkve sv. Jeronima u Korlatu).
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.

317
Okolnosti nalaza: PronaĊen nedugo nakon završetka Domovinskog rata 1995. godine u ruševinama
novovjekovne crkve sv. Marije Runjavice (Uznesenja Blaţene Djevice Marije) koja je minirana u
listopadu 1991. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 49 cm, širina 35 cm, debljina 14 cm, visina baze stupića 5 cm.
Opis: Ulomak gornjeg dijela pilastra oltarne ograde kojega je prvi objavio i obradio Tonĉi Burić.
Saĉuvao mu se dio baze stupa koji je isklesan iz istog kamenog bloka. Fragment ima izvorno saĉuvane
sve strane, osim dna i gornje plohe baze stupića gdje se nalaze lomovi. Prema poloţaju navedenog
stupića koji se nalazi na lijevoj strani gornje plohe pilastra moţe se zakljuĉiti da se radi o pilastru koji
je u cjelini oltarne ograde stajao desno od prolaza u svetište, a to potvrĊuje i njegov glatko obraĊeni
lijevi bok, kao i utor na desnoj boĉnoj strani. Ukrasno polje lica ispunjeno mu je dvostrukim nizom
nepovezanih troprutih kruţnica koje su dijagonalno isprepletene mreţom rombova koji su oblikovani
od prepleta troprute trake.
Po naĉinu klesanja i repertoaru ukrasnih motiva ovaj fragment podsjeća na sliĉne primjerke
pilastara kakve je tijekom posljednje ĉetvrtine 9. stoljeća izraĊivala Dvorska klesarska radionica iz
vremena kneza Branimira, pa ga se moţe atribuirati navedenoj klesarskoj radionici.

Literatura: JAKŠIĆ, N., 2000d., 211, sl. 29, lijevo; KATALOG, 2000a., 276, kat. br. IV. 161; MILOŠEVIĆ,
A., 2000., 329-331; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 51; MARASOVIĆ, T., 2009a., 253,
sl. 286.
Izloţbe: Hrvati i Karolinzi, Split, 2000./2001.

VI. 5. Ulomak arhitrava oltarne ograde (KORLAT, 5)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Marije u srednjovjekovnom selu Praskviću (vjerojatno na poloţaju današnje
crkve sv. Jeronima u Korlatu).
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: PronaĊen nedugo nakon završetka Domovinskog rata 1995. godine u ruševinama
novovjekovne crkve sv. Marije Runjavice (Uznesenja Blaţene Djevice Marije) koja je minirana u
listopadu 1991. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 23 cm, širina 38 cm, debljina 15 cm.

318
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojega je objavio i obradio Ante Milošević. Ima lomove na
obje boĉne strane, a djelomiĉno i na donjoj. Prednja strana ukrašena je ornamentima koji su
rasporeĊeni u dva pojasa, a njih dijeli reljefno naglašena neprofilirana letva. U gornjoj zoni saĉuvalo
se sedam nespretno isklesanih i nalijevo poloţenih kuka. One imaju dvoprute noţice koje se šire u
dnu, te dosta jednostavne i zakrţljale volute u vrhu. Izgleda da ih s desne strane obrubljuje mala
vertikalna letva, što bi znaĉilo da je na desnoj strani izvorni kraj arhitrava bio vrlo blizu. Donji pojas
ispunjen je prepletom dviju troprutih traka, jedne koja tvori niz u dnu horizontalno povezanih arkada,
te druge sinusoidne trake koja ju ispresijeca.
Unatoĉ koncepcijskoj podjeli dekorativne površine arhitrava na tri polja, od kojih je donje
ispunjeno prepletom dviju troprutih traka, dok srednje ĉini voluminozna neprofilirana traka, a što nije
baš uobiĉajeno za Dvorsku klesarsku radionicu iz vremena kneza Branimira, jer njezini arhitravi
najĉešće u srednjem polju imaju zakrţljali kimation, a u donjem natpisno polje, ovaj se ulomak,
ponajprije zbog naĉina izvedbe kuka u gornjoj zoni, ipak moţe s oprezom atribuirati navedenoj
klesarskoj radionici.

Literatura: MILOŠEVIĆ, A., 2000., 329-330.

319
320
VII. Kula Atlagić kod
Benkovca

321
 Ravnokotarsko selo Kula Atlagić nalazi se 4 kilometra sjeverozapadno od Benkovca, uz
pravac vaţne srednjovjekovne prometnice Via magna koja je, povezujući Nin i Zadar s
Kninom, prolazila i kroz zadarsko zaleĊe. Današnji naziv sela prvi se put javlja tek krajem 17.
stoljeća kada je podruĉje Ravnih kotara naselilo novopristiglo pravoslavno stanovništvo, dok
se u starijim dokumentima na tom podruĉju spominju dva srednjovjekovna hrvatska sela –
Tihlići (Tiklići) i Bojište (Bojišće) – koja su pripadala tadašnjoj srednjovjekovnoj ţupaniji
Luki.626
U današnjem selu postoje tri crkve: dvije pravoslavne (stara i nova), obje posvećene sv.
Nikoli, te katoliĉka, posvećena sv. Petru. Crkva sv. Nikole (Starog) na pravoslavnom groblju
sagraĊena je 1444. ili 1446. godine, a o ĉemu svjedoĉi natpis na nadvratniku nekadašnjega
boĉnog portala (danas zazidan), te ugovor o gradnji crkve datiran 6. travnjem 1444. godine. 627
U pitanju je jednobrodna gotiĉka crkvica skromnih dimenzija s pravokutnom apsidom i
oštrim, prelomljenim svodom.628 O crkvi, ali i o nekoliko predromaniĉkih ulomaka koje je
primijetio unutar i uokolo nje, u svom je dnevniku pisao fra Lujo Marun, koji je prvi i iznio
mišljenje da je na mjestu današnje gotiĉke crkve, postojala starija, predromaniĉka
graĊevina.629 Izvornim titularom crkve smatra se sv. Matej, i to na temelju dokumenta iz

626
Usporedi DELONGA, V., 1996., 189; PETRINEC, M., 2000., 219; URODA, N., 2007., 213.
627
Iako se u dosadašnjoj literaturi kao godina završetka gradnje crkve u pravilu navodila 1446. (PETRICIOLI, I.,
1982., 31-32, te svi autori nadalje, osim JAKŠIĆ, N., 2000b., 13), podaci iz uklesanog natpisa, kao i datum
sklapanja ugovora o gradnji (6. IV. 1444.), ostavljaju prostor i za drukĉije išĉitavanje godine završetka gradnje.
Naime, u natpisu se, uz trojicu graditelja crkve (Lupus, Nicolaus, Georgius), zatim dvojicu poimenice istaknutih
naruĉitelja (Nicolaus Dracetic, Ratco Colanc), te spomen srednjovjekovnog naziva sela (vile Ticlichi), navodi i
datum završetka gradnje, a to je 25. listopada 1444. ili 1446. godine [+AN(n)O D(omi)NI MCCCC. XXXX. VI.
DIE. XXV MENSIS OCTVBRI FVIT C(on)PLETA ECLESIA ISTA], s tim da je vrlo vaţno napomenuti da je
rimski broj pet (V) uklesan preokrenut naglavce. Upravo iz toga razloga i postoji dilema oko ĉitanja godine, jer
se postavlja pitanje da li prilikom njezina ĉitanja treba obrnuti samo taj broj (V), ili, pak, zajedno s njim treba
preokrenuti i broj jedan (I) koji se nalazi s njegove desne strane, ĉime bi onda broj jedan (I) došao lijevo od broja
pet (V), te bi se dobio rimski broj ĉetiri (IV), a samim time i godina 1444. U kontekstu saĉuvanog ugovora o
gradnji ove crkve od 6. travnja 1444. godine, ali i preuzete obveze majstora da će ju ''zapoĉeti na blagdan
Uzašašća iste godine i neprekidno raditi sve dok crkva ne bude gotova'' (PETRICIOLI, I., 1982., 31; ISTI,
1996b., 139), vjerojatnijim se ĉini da je graĊevina bila završena 25. listopada 1444., nego da je bila graĊena
skoro dvije i pol godine, tj. da je završena na isti datum 1446. godine.
628
PETRICIOLI, I., 1982., 32; ISTI, 1987., 119; ISTI, 1996b., 140.
629
MARUN, L., 1998., 136, 140, 147, 292.

322
1449. godine u kojem su popisana sela Ninske biskupije (»drţave«), pa se tako navodi i selo
Bogischio, tj. Bojište, a u njemu se spominju crkve (ili crkva) sv. Mateja i sv. Petra (S. Mateo
e S. Pietro).630 Godine 1989. crkva je djelomiĉno obnovljena i konzervirana od strane
djelatnika Konzervatorskog odjela u Zadru, a tom su prilikom sa same crkve i dvaju grobova
uokolo nje skinuti neki predromaniĉki ulomci te su prebaĉeni u Zadar.631
Crkva sv. Petra u Kuli Atlagić jednobrodna je ranoromaniĉka graĊevina s pravokutnom
apsidom prekrivenom polukalotom na trompama, a u izvornom joj se obliku bio saĉuvao tek
juţni boĉni zid. Taj je zid izvana bio ukrašen s ĉetiri lezene i po tri viseća luka izmeĊu njih. 632
Crkva se pod današnjim titularom prvi put spominje 1184. godine, kada ju je ninski biskup
Matej predao viteškom redu kriţara (templari) koji su pored nje imali svoj posjed i hospicij. 633

630
Naime, iz ovoga dokumenta nije posve jasno da li se radi o dvije crkve, ili je današnja crkva sv. Petra u Kuli
Atlagić, tj. u nekadašnjem selu Bojište, imala dva titulara. Ĉini se ipak vjerojatnijim da je rijeĉ o dvije razliĉite
graĊevine, pa bi u tom sluĉaju današnji Sv. Nikola (Stari) zaista izvorno mogao biti posvećen sv. Mateju.
Usporedi JAKŠIĆ, N., 1985., 340, 342, bilj. 89.
631
Informacije o tom zahvatu na crkvi dobio sam od prof. dr. sc. Pavuše Veţića koji je sudjelovao u navedenoj
obnovi graĊevine, a on me je uputio i na prateću fotodokumentaciju Konzervatorskog odjela u Zadru, institucije
kojoj sam zahvalan za ustupanje navedenog materijala. Uvidom u njega došao sam i do dosad nepubliciranih
podataka o okolnostima pronalaska tada prikupljenih predromaniĉkih ulomaka koje koristim u katalogu koji
slijedi, a zbog pomoći prilikom njegova pronalaska zahvalan sam djelatniku zadarskog Konzervatorskog odjela
dr. sc. Bojanu Goji.
632
PETRICIOLI, I., 1987., 114, sl. 1; ISTI, 1996b., 93, 96, sl. 3. Naime, crkva je bila obnovljena u
jednostavnijem obliku od izvornoga jer je tijekom 17. stoljeća bila djelomiĉno porušena i spaljena, a o tome je
1693. godine posvjedoĉio unijatski episkop Nikodim Busović, okrivljujući za zlodjelo pravoslavnog episkopa
Atanasija koji je, kako piše Busović, ''dao da se u katoliĉkoj crkvi pootvaraju grobovi i povade kosti i onda je u
njoj zapalio vatru da bi je spalio''. BOGOVIĆ, M., 1982., 44; JAKŠIĆ, N., 1985., 342, bilj. 87.
633
Usporedi OSTOJIĆ, I., 1964., 107; JAKŠIĆ, N., 1985., 342; DELONGA, V., 1996., 190; PETRINEC, M.,
2007., 219-221; URODA, N., 2007., 214; MARASOVIĆ, T., 2009a., 257. Doduše, Eduard Periĉić u svom
ĉlanku objavljenom u zborniku Povijest Vrane navodi da su crkvu sv. Petra u Bojištu (Bojišću) od ninskog
biskupa Mateja u posjed dobili ivanovci (hospitalci) a ne templari (hramovci ili boţjaci), ali pritom ne objašnjava
na temelju kojih povijesnih izvora donosi takav zakljuĉak, dok se u većini djelâ na koja se poziva, s izuzetkom
jedne rasprave Ivana Kukuljevića Sakcinskog, o tome uopće izrijekom ne govori, ili se ĉak kao obdarenici
izriĉito spominju templari a ne ivanovci. Vidi PERIĈIĆ, E., 1971., 240-241, bilj. 9-10. Navedenu problematiku
razrješava Lelja Dobronić koja u svojoj knjizi Templari i ivanovci u Hrvatskoj iz 2002. godine kaţe da su
templari bili u milosti ninskoga biskupa te da je on ''darovao crkvu sv. Petra u Bojišću u Ravnim Kotarima

323
Nakon barbarskog rušenja u Domovinskom ratu 1992. godine, crkva je u potpunosti
obnovljena na osnovi saĉuvanih ostataka i njezina fotogrametrijskog snimka izraĊenog prije
rušenja graĊevine.
Obnovi crkve, prethodila su arheološka istraţivanja koja su provedena u razdoblju od
13. listopada do 2. prosinca 1997. godine, a ona su pokazala da na tom mjestu ne postoje
nikakve naznake neke arhitekture koja bi bila ranija od druge polovine 11. stoljeća. 634 Nalazi
skulpture iz te crkve u arheološku su literaturu ušli još 1892. i 1901. godine, kada su fra Lujo
Marun i Frano Radić spomenuli, ili pak detaljnije obradili ulomke koji su kao spoliji bili
uzidani u zidove graĊevine, a meĊu njima se posebno istiĉe fragment zabata s uklesanim
natpisom na kome se ĉita [...B]VDIMER[ius...].635 MeĊutim, taj je zabat, za razliku od
Radića, fra Lujo Marun više puta spominjao u kontekstu predromaniĉkih ulomaka koje je
pronašao uz nedaleku pravoslavnu crkvu sv. Nikole,636 pa je to, po mom mišljenju
bespotrebno, uzrokovalo i sumnje u vjerodostojnost Radićeva podatka da je ulomak s
uklesanim Budimirovim imenom pronašao u proĉelju crkve sv. Petra.637 Godine 1926./1927.
istraţivanja unutar i uokolo crkve sv. Petra vodio je don Mate Klarić, koji je tada prikupljene
nalaze, a radilo se o nekim vrlo vaţnim ranoromaniĉkim reljefima, povjerio na ĉuvanje
upravo fra Luji Marunu.638
O predromaniĉkim ulomcima koji su pronaĊeni uz obje crkve u Kuli Atlagić detaljnije
su pisali Vedarana Delonga,639 Tonĉi Burić,640 Maja Petrinec,641 Nikolina Uroda,642 Nikola

»braći kriţnicima« (fratribus cruciferariis), za koje se s pomoću kasnijih vijesti moţe dokazati, da se odnosi na
templare''. DOBRONIĆ, L.,2002., 31, a vidi još i stranice 40, 83-86, 127-128.
634
Usporedi PETRINEC, M, 2007., 219, 222; URODA, N., 2007., 225.
635
MARUN, L., 1892., 28; RADIĆ, F., 1901b.
636
MARUN, L., 1998., 136, 140, 147, 292.
637
Sumnje smatram nepotrebnima jer je prilikom objave navedenog ulomka Frano Radić pisao iskljuĉivo o crkvi
sv. Petra, dok Sv. Nikolu (Starog) nije ni spominjao (RADIĆ, F., 1901b.), pa zaista sumnjam da je mogao toliko
pogriješiti. S druge strane nije neobiĉno da se ulomci istoga zabata oltarne ograde nakon njegova oštećenja
raznesu na više lokaliteta i da kao spoliji budu uzidani u dvije razliĉite, a u ovom sluĉaju i susjedne graĊevine.
638
MARUN, L., 1998., 291; URODA, N., 2007., 214, bilj. 11.
639
DELONGA, V., 1996., 191-195; KATALOG, 2000a., 276-278, kat. br. IV. 162a-b, IV. 163.
640
KATALOG, 2000a., 277, kat. br. IV. 162c.
641
PETRINEC, M., 2007., 222-223.
642
URODA, N., 2007., 216-220, 224-225, 235-241, sl. 18-35.

324
Jakšić643 i Tomislav Marasović,644 a većina ih je, ovisno o temi koju su obraĊivali, vrlo veliku
paţnju posvetila i ranoromaniĉkim reljefima iz kasnog 11. stoljeća koji su pronaĊeni na Sv.
Petru, a Uroda i romaniĉkim fragmentima koje je datirala u sam kraj 12. stoljeća, toĉnije u
vrijeme ureĊenja crkve od strane templara 1184. godine. 645 Ipak, najveće nepoznanica koja ni
do danas nije sa sigurnošću razriješena jest poloţaj crkve ili crkava u kojima su stajali dosad
pronaĊeni ulomci predromaniĉkih liturgijskih instalacija, a koji se mogu pouzdano datirati u
posljednju ĉetvrtinu 9. stoljeća, pa to i dalje ostaje primarni cilj hrvatske srednjovjekovne
arheologije, uz napomenu da je danas posve sigurno da to nije poloţaj na kome se nalazi
ranoromaniĉka crkva sv. Petra u Bojištu.

643
KATALOG, 2006., 84-86, (Nikola Jakšić, kat. br. 9); JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 22, 115-117, 143-166,
kat. br. 030, 044, 045.
644
MARASOVIĆ, T., 2009a., 254-260.
645
URODA, N., 2007., 220-223, 225, 231, 241-247, sl. 7, 36-52.

325
VII. 1. Ulomak pilastra oltarne ograde (KULA ATLAGIĆ I, 1)
Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva u današnjoj Kuli Atlagić koja se najvjerojatnije nalazila na poloţaju
gotiĉke crkve sv. Nikole (Starog) iz sredine 15. stoljeća, a ta se graĊevina u literaturi poistovjećuje s
crkvom sv. Mateja koja se spominje u srednjovjekovnim dokumentima.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomak pronaĊen nedugo nakon vojno-redarstvene akcije Oluja kod današnje
pravoslavne crkve sv. Nikole (Starog).
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 56 cm, širina 37 cm, debljina 14-16 cm.
Opis: Ulomak donjeg dijela pilastra kojeg je prvi objavio Tonĉi Burić. Fragment ima izvorno
saĉuvane krajeve s izuzetkom loma na gornjoj strani. Na lijevom boku saĉuvao se utor u koji se
uglavljivalo pero pluteja, dok mu je desna boĉna ploha glatka, pa se po tome moţe zakljuĉiti da je
ulomak pripadao pilastru koji je stajao lijevo od prolaza oltarne ograde kroz koji se ulazilo u svetište.
Središnje polje fragmenta ispunjeno je sa šest pravilno rasporeĊenih troprutih kruţnica koje
dijagonalno presijecaju dvije troprute trake, a one se lome uz neprofilirane rubne letve koje su sa svih
strana omeĊivale ukrasno polje pilastra.
Naĉin klesanja ovog ulomka, kao i odabir ukrasnih motiva, upućuju na zakljuĉak da se radi o
djelu tzv. Dvorske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira, što znaĉi da ga treba datirati u
posljednju ĉetvrtinu 9. stoljeća.

Literatura: JAKŠIĆ, N., 2000d., 211, sl. 29, desno; KATALOG, 2000a., 277, kat. br. IV. 162c; DELONGA,
V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 51; MARASOVIĆ, T., 2009a., 255, sl. 288.
Izloţbe: Hrvati i Karolinzi, Split, 2000./2001.

VII. 2. Tri ulomka arhitrava oltarne ograde (KULA ATLAGIĆ I, 2.1-2.3)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva u današnjoj Kuli Atlagić koja je najvjerojatnije bila podignuta na
poloţaju gotiĉke crkve sv. Nikole (Starog) ili neka druga predromaniĉka crkva koja se nalazila na
teritoriju današnje Kule Atlagić, a ĉiji poloţaj do danas nije utvrĊen.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća (?).

326
Okolnosti nalaza: Ulomak br. 1 bio je kao spolij uzidan u proĉelju, tj. nad ulaznim vratima
rimokatoliĉke, ranoromaniĉke crkve sv. Petra, a iz zidova te graĊevine potjeĉe i fragment br. 3. Oba
navedena ulomka, nakon posjeta Kuli Atlagić, sa sobom je u Knin ponio fra Lujo Marun 8. travnja
1926. godine. Na istom je lokalitetu (Sv. Petar) pronaĊen i fragment arhitrava br. 2, samo što okolnosti
njegova pronalaska nisu pobliţe utvrĊene.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 16 cm, širina 39 cm, debljina 11-12 cm, visina natpisnog polja (saĉuvana) 8,5 cm.
2. Visina 18,5 cm, širina 23 cm, debljina 10,5 cm, visina natpisnog polja 10,5 cm.
3. Visina 21 cm, širina 27 cm, debljina 11,5 cm, visina natpisnog polja 12 cm.
Opis: Tri ulomka arhitravâ oltarne ograde od kojih svi imaju lomove na boĉnim stranama i dnu, dok
su se manji dijelovi izvornoga gornjeg ruba saĉuvali na fragmentima br. 1 i 2. Ulomak br. 1 pripadao
je poĉetku arhitrava što se vidi po okomitom neukrašenom polju s njegove lijeve strane koje je
omeĊivalo poĉetak niza kuka i natpisnog polja. Inaĉe, prednja ploha svih triju fragmenata podijeljena
je u dva polja, pa tako gornje polje ispunja niz nespretno izvedenih kuka s raširenim dvoprutim
noţicama i puţolikim zavojnicama (na ulomku br. 3 su većim dijelom otuĉene), dok donju zonu ĉini
natpisno polje. Na fragmentu br. 1 saĉuvan je dio natpisa uklesan u jednom redu, te se na njemu moţe
proĉitati: + HIC [m?...]. Na druga dva ulomka natpis je uklesan u dva reda, pa se na fragmentu br. 2
ĉita: [...]ALLEV AD H(onorem) S(an)C[(t)i] // [...]P(res)B(yte)R IVSS[it...], a na ulomku br. 3: [...]I
CUNCTA QUE[...] // [...] HOC OPUS IEP(?) AD O[norem...].
Unatoĉ ĉinjenici da je na dvama ulomcima arhitrava natpisno polje bilo uklesano u dva reda, a
što se inaĉe ne susreće na arhitravima koji su nastali tijekom 9. stoljeća, po naĉinu klesanja kuka sva
tri fragmenta podsjećaju na arhitrave kakve je tijekom posljednje ĉetvrtine 9. stoljeća izraĊivala
Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira, pa ih se s oprezom ipak moţe atribuirati
navedenoj klesarskoj radionici.

Literatura: MARUN, L., 1892., 28; RADIĆ. F., 1901b., 49-50; DELONGA, V., 1996., 191-192, 303, 314,
315, T. LXII, 157-159; MARUN, L., 1998., 277; URODA, N., 2007., 217, 224, 235-236, kat. br. 11-13, sl. 19-
21; MARASOVIĆ, T., 2009a., 255-256, sl. 289.

VII. 3. Ulomak arhitrava oltarne ograde (KULA ATLAGIĆ I, 3)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.

327
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva u današnjoj Kuli Atlagić koja je najvjerojatnije bila podignuta na
poloţaju gotiĉke crkve sv. Nikole (Starog) ili neka druga predromaniĉka crkva koja se nalazila na
teritoriju današnje Kule Atlagić, a ĉiji poloţaj do danas nije utvrĊen.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: IzvaĊen iz ruševina crkve sv. Petra nakon završetka Domovinskog rata.
Materijal: Vapnenac (?).
Dimenzije: Visina 20 cm, širina 32 cm, debljina 11 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojeg je prva objavila Nikolina Uroda. Izvorno mu se saĉuvalo
vrh i dno, dok na boĉnim stranama ima lomove. Prednja dekorativna ploha podijeljena mu je
voluminoznom neprofiliranom trakom u dva polja. Donju zonu ispunja motiv prepleta dviju
sinusoidnih dvoprutih vrpci, a u gornjem se polju nalazi niz od pet nalijevo polegnutih kuka koje
imaju dvoprute i pri dnu raširene noţice, te nešto krupnije zavojnice s dosta naglašenim središnjim
kruţićem.
Unatoĉ neuobiĉajenoj koncepcijskoj podjeli dekorativne površine ovoga fragmenta, koji time
izrazito nalikuje ulomku arhitrava pronaĊenom u obliţnjem selu Korlatu (KORLAT, 5), naĉin
izvoĊenja kuka pribliţava ga radovima Dvorske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira koja
je djelovala u posljednjoj ĉetvrtini 9. stoljeća, pa ga je s oprezom moguće pridruţiti opusu navedene
klesarske produkcije.

Literatura: URODA, N., 2007., 218, 224, 237, kat. br. 17, sl. 25.

VII. 4. Tri ulomka pluteja oltarne ograde (KULA ATLAGIĆ I, 4.1-4.3)

Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej (ulomak br. 1); Zadar, Arheološki muzej ili Uprava za zaštitu
kulturne baštine – Konzervatorski odjel (ulomci br. 2-3; postoji, meĊutim, mogućnost da su ova dva
fragmenta izgubljena).
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva u današnjoj Kuli Atlagić koja se najvjerojatnije nalazila na poloţaju
gotiĉke crkve sv. Nikole (Starog) iz sredine 15. stoljeća, a ta se graĊevina u literaturi poistovjećuje s
crkvom sv. Mateja koja se spominje u srednjovjekovnim dokumentima.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomak br. 1 nalazio se do poĉetka sedamdesetih godina 20. stoljeća na jednom
grobu uz današnju pravoslavnu crkvu sv. Nikole (Starog) kada je najveći njegov dio prebaĉen u
Arheološki muzej u Zadru. Fragment br. 2 bio je smješten na vrhu krova na zaĉelju apside navedene
crkve, te je tijekom konzervatorskih radova provedenih na graĊevini 1989. godine skinut s tog mjesta i

328
prebaĉen u današnji Konzervatorski odjel u Zadru. Ista stvar dogodila se i s ulomkom br. 3 koji je bio
sekundarno postavljen kao grobni kriţ na groblju uokolo crkve sv. Nikole.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 54 cm, širina 28 cm, debljina 10,5 cm.
2. Nepoznate.
3. Nepoznate.
Opis: Tri ulomka pluteja oltarne ograde koji su naknadno preklesani u kriţeve. Izvorno su moţda
pripadali i istom pluteju ili pak plutejima koji su stajali u paru na istoj oltarnoj ogradi. Fragmentu br. 1
izvorno je saĉuvana debljina, a djelomiĉno i dno te desni bok, dok je ulomak br. 3 na jednom mjestu i
površinski oštećen. Na sva tri fragmenta vide se ostaci glavnog polja pluteja (ili plutejâ), a njega je
ispunjalo gusto mreţište saĉinjeno od pravilno rasporeĊenih motiva od dviju koncentriĉnih troprutih
kruţnica u ĉijim su se središtima dijagonalno kriţale troprute trake. Veće, tj. vanjske kruţnice bile su
meĊusobno povezane s po jednim ĉvorom na sve ĉetiri strane, osim ako se ne radi o kruţnicama koje
su smještene uz neprofilirane rubne letve glavnog polja pluteja. Na ulomku br. 1 vidljiv je i manji dio
guste troprute pletenice koja je u okomitom pruţanju popunjavala prostor izmeĊu opisanoga glavnog
motiva i rubne letve na desnoj strani. U vrhu ulomka br. 2 saĉuvao se pak dio reljefno nešto
istaknutijeg vijenca pluteja na temelju kojeg se moţe zakljuĉiti da je bio ispunjen dvama nasuprotno
okrenutim nizovima perec-motiva koji su bili meĊusobno uĉvoreni sa svojim pandanima iz drugoga
niza, a svi su bili izvedeni i isprepleteni od beskonaĉnih troprutih traka. TakoĊer, i vijenac je sa svih
strana bio obrubljen tankim neprofiliranim letvama.
Fina tehnika klesanja ovih fragmenata pluteja (ili plutejâ), gust i pravilan raspored
geometrijskog ukrasa, te upotreba perec-motiva izvedenih od beskonaĉne troprute vrpce na saĉuvanom
dijelu vijenca upućuju na zakljuĉak da se radi o produktima Benediktinske klesarske radionice iz
vremena kneza Branimira ĉije se djelovanje po vremenu vladavine navedenog hrvatskog kneza datira
u posljednju ĉetvrtinu 9. stoljeća.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1960., 280, sl. 30-31; MARUN, L., 1998., 136, 233; JAKŠIĆ, N., 2000d., 209;
DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 49; JAKŠIĆ, N., 2001., 191; URODA, N., 2007., 219,
224, 239-240, kat. br. 23-24, sl. 31-32; MARASOVIĆ, T., 2009a., 255.

VII. 5. Tri ulomka trabeacije oltarne ograde (KULA ATLAGIĆ II, 5.1-5.3)
Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.

329
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva u današnjoj Kuli Atlagić koja se najvjerojatnije nalazila na poloţaju
gotiĉke crkve sv. Nikole (Starog) iz sredine 15. stoljeća, a ta se graĊevina u literaturi poistovjećuje s
crkvom sv. Mateja koja se spominje u srednjovjekovnim dokumentima.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomak br. 1 sluĉajan je pronalazak od 7. travnja 1905. godine, kada je naĊen u
crkvici sv. Nikole (Starog) na pravoslavnom groblju u Kuli Atlagić. Fragment br. 2 takoĊer je sluĉajan
nalaz iz iste crkve, vjerojatno s poĉetka 1906. godine, a pronašao ga je don Boţo Ĉavlov koji ga je 23.
sijeĉnja 1906. godine poslao fra Luji Marunu u Knin. Ulomak br. 3, pak, pronaĊen je 1928. godine kao
spolij u grobu obitelji Draţić na pravoslavnom groblju koje se nalazi uokolo navedene sakralne
graĊevine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 26 cm, širina 62 cm, debljina 11,5 cm, visina natpisnog polja 6-6,5 cm.
2. Visina 26,5 cm, širina 44,5 cm, debljina 12 cm, visina natpisnog polja 7,5 cm.
3. Visina 24 cm, širina 43,5 cm, debljina 11,5 cm, visina natpisnog polja 7,5 cm.
Opis: Tri ulomka trabeacije oltarne ograde od kojih dva pripadaju arhitravu (br. 1-2), a jedan lijevoj
stopi zabata (br. 3). Fragmenti arhitrava imaju izvorno saĉuvane vrh, dno i debljinu, dok im se na
boĉnim stranama nalaze lomovi. Na ulomku stope zabata izvorno se saĉuvala debljina, te dio kosine i
donjega luĉno oblikovana dijela, dok su na ostalim krajevima vidljivi lomovi.
Ukrasna površina na fragmentima arhitravâ (br. 1-2) podijeljena je u tri zone. U gornjoj se zoni
na oba ulomka nalazi niz nadesno poloţenih kuka koje imaju kratke profilirane noţice i krupnu
puţoliku zavojnicu. Srednju zonu tvori niz tzv. perec-motiva koji su izvedeni od prepleta beskonaĉne
troprute trake, a gornji dijelovi navedenih motiva najistaknutiji su dio arhitrava te se na tom mjestu
pretvaraju u horizontalnu neprofiliranu letvu koja ih odvaja od gornjeg polja s kukama. U donjoj zoni
nalazi se natpisno polje koje je s gornje i donje strane omeĊeno s po jednom urezanom horizontalnom
linijom. Od posvetnog natpisa na ulomku br. 1 saĉuvao se dio na kome se ĉita [...Go?]DIDRAGO
E[...], a na fragmentu br. 2 [...edificavi (h)anc ?] DO(mu)M D(ei) AD [honorem...]. Na saĉuvanoj
lijevoj stopi zabata (br. 3), na njezinu vanjskom dijelu, tj. kosini, vide se kuke koje su jednako
oblikovane kao na arhitravima, a isto vrijedi i za niz perec-motiva koji se nalazi ispod kuka. Od
središnjeg polja zabata saĉuvao se tek krajnji lijevi dio na kome se vidi ostatak repa ptice, obraĊen na
riblju kost, te vrh njezina krila. S donje strane ulomka glavno je polje zabata omeĊeno luĉno
pruţajućim natpisnim poljem na kome se vidi dio uklesanog natpisa [...Chroa]TORV(m) F[ecit (?)...],
a jednako kao i u sluĉaju gornjih ukrasnih zona, središnje polje od zone natpisa takoĊer odjeljuje tanka
neprofilirana letva.

330
 Fina tehnika klesanja ovih ulomaka arhitrava i zabata, repertoar ukrasnih motiva, te upotreba
tzv. perec-motiva izvedenih od beskonaĉne troprute vrpce upućuju na zakljuĉak da se radi o
produktima Benediktinske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira ĉije se djelovanje po
vremenu vladavine navedenog hrvatskog kneza datira u posljednju ĉetvrtinu 9. stoljeća.

Literatura: OSTOJIĆ, I., 1964., 108-109, sl. 292; VODIĈ, 1979., 48-49; JAKŠIĆ, N., 1980a., 40-41, 101-102,
kat. br. 34; DELONGA, V., 1996., 194-195, 298-299, 314, 322, T. LXIV, 162-164; MARUN, L., 1998., 136,
140; DELONGA, V., 2000b., 245; JAKŠIĆ, N., 2000d., 208-209; KATALOG, 2000a., 276-277, kat. br. IV.
162a-b; DELONGA, V., 2001., 225; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 48-49, 83;
JAKŠIĆ, N., 2001., 191-193; ISTI, 2002b., 114, T. III, 1; T. IV, 4; MARAKOVIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2007.,
361-363; URODA, N., 2007., 216-218, 224, 235, 237, kat. br. 10, 15-16, sl. 18, 23-24; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E.,
2008., 22, 115-116; DELONGA, V., 2009., 21; MARASOVIĆ, T., 2009a., 255, sl. 288; JOSIPOVIĆ, I., 2012a.,
58-59, sl. 12.
Izloţbe: Hrvati i Karolinzi, Split, 2000./2001.

VII. 6. Dva ulomka trabeacije oltarne ograde (KULA ATLAGIĆ II, 6.1-6.2)
Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Arheološki muzej ili Uprava za zaštitu kulturne baštine – Konzervatorski odjel (ulomak br.
1; postoji, meĊutim, mogućnost da je ovaj fragment izgubljen); Split, Muzej hrvatskih arheoloških
spomenika (ulomak br. 2).
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva u današnjoj Kuli Atlagić koja je najvjerojatnije bila podignuta na
poloţaju gotiĉke crkve sv. Nikole (Starog) ili neka druga predromaniĉka crkva koja se nalazila na
teritoriju današnje Kule Atlagić, a ĉiji poloţaj do danas nije utvrĊen.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomak br. 1 otkriven je u recentnom nasipu ispod pokrova crkve sv. Nikole
(Starog) tijekom konzervatorskih radova koji su provedeni na navedenoj graĊevini 1989. godine.
Najveći fragment ulomka br. 2 naĊen je kao spolij 1890. godine u proĉelju rimokatoliĉke crkve sv.
Petra, mada postoje i sumnje da je greškom pripisan potonje navedenoj sakralnoj graĊevini, tj. da je
zapravo pronaĊen kod grobljanske crkve. sv. Nikole (Starog). Naime, u prilog takvom mišljenju išla bi
ĉinjenica da su ostali fragmenti toga zabata pronaĊeni u nekoliko navrata unutar i uokolo potonje
navedene pravoslavne crkve, ali to uistinu nije posebno uvjerljiv argument. Tako je 7. travnja 1905.
jedan ulomak pronaĊen u istoĉnim vratima pravoslavnog groblja, fragment s reljefnim prikazom
cvijeta dospio je u kninski muzej 23. sijeĉnja 1906., dok je dva ili tri preostala ulomka ovog zabata fra
Lujo Marun uoĉio u ploĉniku pravoslavne crkve sv. Nikole (Starog) 4. kolovoza 1927. godine.

331
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Nepoznate.
2. Visina 59 cm, širina 58 cm, debljina 11,5 cm, visina natpisnog polja 6 cm.
Opis: Dva ulomka trabeacije oltarne ograde od kojih jedan fragment pripada poĉetku lijevog arhitrava
(br. 1), a drugi zabatu (br. 2). Ulomku arhitrava izvorno se saĉuvao dio gornje i donje plohe, dok na
obje boĉne strane ima lomove, a fragmentu zabata veći dio boĉnih kosina i dio luĉno oblikovana dna,
dok mu nedostaju vrh i obje stope.
Prednja, dekorativna ploha ulomka arhitrava podijeljena je u tri ukrasne zone, od kojih gornju
ispunja niz nalijevo poloţenih kuka, srednju niz tzv. perec-motiva, dok donju zonu tvori natpisno polje
koje je od srednje zone odvojeno horizontalnom tordiranom trakom. Kuke imaju kratke troprute
noţice koje se šire pri dnu, dok u vrhu prelaze u puţolike zavojnice s naglašenim središnjim kruţićem.
Niz perec-motiva izveden je od prepleta beskonaĉne troprute trake, a sami ''pereci'' svojim vrhovima
reljefno izlaze u prostor te tako tvore svojevrsnu podlogu na koju su postavljene kuke iz gornje zone.
U natpisnom polju ĉita se + I(n) N(o)M[ine...], što je zapravo poĉetak posvetnog natpisa koji obiĉno
slijedi iza uklesanog znaka kriţa, pa to potvrĊuje da je zaista rijeĉ o fragmentu arhitrava, a nikako o
stopi zabata što se u dosadašnjoj literaturi takoĊer navodilo kao mogućnost.
Od zabata oltarne ograde saĉuvan je njegov središnji dio koji je sastavljen od više ulomaka, a
stršeći dijelovi s njegovih vijenaca su otuĉeni. Gotovo u cijelosti je saĉuvan motiv u središnjem polju
zabata koji je oiviĉen tordiranom trakom s dviju boĉnih strana, dok ga s donje obrubljuje luĉno
pruţajuće natpisno polje na kome se ĉita ostatak uklesanog imena [...B]VDIMER[ius...]. Središnji
motiv zabata sastoji se od ĉetiri troprute, meĊusobno uĉvorene kruţnice koje su rasporeĊene u
jednakokraĉni trokut. Tri su kruţnice krupne i u njima se nalaze višelatiĉne rozete, dok je ĉetvrta, vrlo
mala kruţnica, smještena u samom vrhu, ispunjena malim kruţićem. Prostori izmeĊu kruţnica i okvira
središnjeg polja zabata dodatno su ispunjeni trolistima i grozdolikim ukrasom. Na kosinama zabata,
iznad njegova središnjeg polja, teĉe niz troprutih perec-motiva, a po samom obodu niz kuka na
kratkim troprutim noţicama i s krupnim puţolikim zavojnicama u vrhu. Po naĉinu izvedbe i rasporedu
ukrasnih motiva nema nikakve dileme da su manji ulomak arhitrava i upravo opisani zabat nekad
pripadali istoj trabeaciji oltarne ograde.
Ulomak zabata vaţan je i po tome što se na ostatku njegova natpisa prepoznaje slavensko ime
Budimerius, a u dosadašnjoj historiografiji u njemu je opravdano prepoznat spomen hrvatskog
dostojanstvenika Budimira, a on se poistovjećuje s jednim od dvojice duţnosnika istoga imena koji se
navode u Muncimirovoj darovnici izdanoj 892. godine u Bijaćima. Jedan od njih bio je dvorski ţupan
(Budimiro /Bundimerio/ zuppano palatii), a drugi ţupan kneginje (Budimiro /Bondumero/ zuppano
commitisse). Taj podatak posebno je vaţan kada ga se stavi u kontekst ĉinjenice da je raspravljani

332
zabat temeljem likovno-morfoloških karakteristika pripisan tzv. Benediktinskoj klesarskoj radionici iz
vremena kneza Branimira, a što takoĊer potvrĊuje opravdanost njegova datiranja u posljednju
ĉetvrtinu 9. stoljeća, kao i njegovo povezivanje s hrvatskim velikodostojnikom spomenutim u
darovnici kneza Muncimira. Štoviše, Nikola Jakšić ga je, doduše s oprezom, povezao i s ĉuvenim
zabatom iz Uzdolja kod Knina (T. XLVII, 3) na kome je uklesano ime kneza Muncimira. Jakšićeva
pretpostavka bila je posve ispravna, ĉak toliko da i navedeni zabat iz Uzdolja treba pripisati djelovanju
naveden klesarske produkcije, uz naglasak da se u okvirima te radionice mogu prepoznati najmanje
dvije majstorske ruke. Tako se, primjerice, manje vještom i manje inventivnom klesaru mogu pripisati
ulomci prve trabeacije iz Kule Atlagić obraĊeni u prethodnoj kataloškoj jedinici (kat br. VII. 5), a
vještijem majstoru fragmenti ove, tj. druge trabeacije iz Kule Atlagić i zabat pronaĊen u Uzdolju kod
Knina. Takva diferencijacija majstorskih ruku, ali i ĉinjenica da dekoracija navedenih trabeacija iz
Kule Atlagić nije posve identiĉna, otvara mogućnost da su u isto vrijeme, tj. u ranome srednjem
vijeku, na uţem prostoru današnjeg sela Kula Atlagić postojale ĉak dvije crkve, pa je primarni zadatak
hrvatske arheologije da pronaĊe njihove ostatke, s tim da je danas posve sigurno da to nije poloţaj na
kome se nalazi ranoromaniĉka crkva sv. Petra, a da pri tom ne bi trebalo iskljuĉiti i mogućnost da su
neki fragmenti u ovo selo dospjeli i iz predromaniĉke crkve u obliţnjem Korlatu.

Literatura: RADIĆ, F., 1901b., 50-53; ŠIŠIĆ, F., 1925., 391, 394, sl. 177; KARAMAN, LJ., 1930., 83;
BARADA, M., 1937., 75, 77-78; OSTOJIĆ, I., 1964., 108; JURIŠIĆ, K., 1979., 38; VODIĈ, 1979., 48; JAKŠIĆ,
N., 1980a., 40-41, 101, kat. br. 33; MIHALJĈIĆ, R. - STEINDORFF, L., 1982., 32, br. 46; SMILJANIĆ, F.,
1989., 429; DELONGA, V., 1996., 192-193, 299, T. LXIII, 160-161; MARUN, L., 1998., 136, 140, 147, 292;
DELONGA, V., 2000b., 245; JAKŠIĆ, N., 2000b., 15; ISTI, 2000d., 209; KATALOG, 2000a., 277-278, kat. br.
IV. 163; DELONGA, V., 2001., 225; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 49, 83; JAKŠIĆ,
N., 2001., 191; ISTI, 2002b., 114, T. III, 2; KATALOG, 2006., 81-86, (Nikola Jakšić, kat. br. 9);
MARAKOVIĆ, N. – JURKOVIĆ, M., 2007., 363; URODA, N., 2007., 217, 224, 236, kat. br. 14, sl. 22;
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 22, 115-117, kat. br. 030; DELONGA, V., 2009., 21; MARASOVIĆ, T., 2009a.,
255-256, sl. 289.
Izloţbe: Hrvati i Karolinzi, Split, 2000./2001.; Prvih pet stoljeća hrvatske umjetnosti, Zagreb, 2006.

VII. 7. Ulomak pluteja ili pilastra oltarne ograde (?) (KULA ATLAGIĆ II, 7)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Kao spolij uzidan u proĉelje gotiĉke crkve sv. Nikole (Starog) koja se nalazi na
pravoslavnom groblju u Kuli Atlagić.

333
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva u današnjoj Kuli Atlagić koja se najvjerojatnije nalazila na poloţaju
gotiĉke crkve sv. Nikole (Starog) iz sredine 15. stoljeća, a ta se graĊevina u literaturi poistovjećuje s
crkvom sv. Mateja koja se spominje u srednjovjekovnim dokumentima.
Datacija: Druga polovina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Ulomak je primijećen i fotografiran tijekom konzervatorskih radova koji su
provedeni na crkvi sv. Nikole (Starog) 1989. godine.
Materijal: Vapnenac (?).
Dimenzije: Nepoznate.
Opis: Najvjerojatnije ulomak pluteja ili pilastra oltarne ograde koji je kao spolij ugraĊen u proĉelje
crkve sv. Nikole (Starog), najvjerjatnije u funkciji drţaĉa za vezivanje konopa crkvenih zvona.
Fragment je naknadnim preklesavanjem kruţno oblikovan te mu je izdubljena veća rupa u sredini. Na
njemu je vidljiv ostatak dekoracije koja je bez sumnje pripadala pluteju ili pilastru oltarne ograde, a
sastojala se od gustog prepleta troprutih traka koje su formirale uĉvorene kruţne motive.
Zbog oštećenosti ulomka i njegovih malih dimenzija nije ga moguće temeljem likovno-
morfoloških karakteristika atribuirati ni jednoj dosada identificiranoj klesarskoj produkciji djelatnoj na
podruĉju ranosrednjovjekovne hrvatske drţave, a njegova ĉisto geometrijska dekoracija, kao i kontekst
vremena nastanka svih ostalih ikonografski mu srodnih predromaniĉkih fragmenata koji su pronaĊeni
u Kuli Atlagić, omogućava tek njegovu vrlo opreznu dataciju u drugu polovinu 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

334
VIII. Lepuri kod Benkovca

335
 Lepuri su ravnokotarsko selo koje se nalazi oko 9 kilometara istoĉno od Benkovca, na
trasi asfaltne ceste koja iz tog gradića vodi prema Skradinu. Razrušena crkva sv. Martina na
katoliĉkom groblju u tom selu, koja je od velikosrpskog agresora u Domovinskom ratu
barbarski minirana 1992. godine, zasigurno predstavlja najvaţniji predromaniĉki lokalitet
otkriven u Dalmaciji nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Naime, na tom su lokalitetu od
kraja 19. i tijekom 20. stoljeća u više navrata pronalaţeni ostaci predromaniĉkih ulomaka koji
su upućivali na postojanje starije ranosrednjovjekovne sakralne graĊevine,646 ali su i pojedini
pronalasci ranokršćanskih fragmenta navodili na opravdanu pretpostavku da lepurska crkva
kontinuitet kultnog mjesta vuĉe još iz vremena kasne antike, tj. iz ranokršćanskoga
razdoblja.647 Te su pretpostavke u novije vrijeme potvrdila i sustavna arheološka istraţivanja
koja su na tom lokalitetu provedena u razdoblju od 1997. do 2004. godine. 648
Istraţivanja su otkrila da se ispod manje porušene crkvice nalaze ostaci većega
ranokršćanskog kompleksa, a njegovu je jezgru ĉinila jednobrodna crkva s izvana
poligonalnom, a iznutra polukruţnom apsidom. Ta je graĊevina okvirno datirana u 5. stoljeće,
te se drţi da su joj tijekom 6. stoljeća dograĊeni boĉni prostori i narteks. U 9. stoljeću, toĉnije
u vrijeme vladavine hrvatskog kneza Trpimira (oko 840.-864.), a potom i Branimira (879.-
892.), crkva sv. Martina doţivjela je ozbiljnije graĊevne intervencije te je temeljito
preureĊena i opremljena novim liturgijskim instalacijama. Tako je istoĉni dio njezinih boĉnih
prostorija pretvoren u presvoĊene kapele, a dograĊena im je i po jedna polukruţna apsida na
istoĉnom, zaĉelnom zidu. U prednjem dijelu kompleksa narteks je pretvoren u westwerk te je
ispred njega sagraĊen aksijalni zvonik, a u unutrašnjost prvobitne crkve umetnuta su ĉetiri

646
Usporedi BIANCHI, C. F., 1879., 358; ZLATOVIĆ, S., 1896a., 15, bilj. 2; MARUN, LJ., 1927., 290;
GUNJAĈA, S., 1955a., 228-229; GABRIĆ, N., 1974., 49, sl. 22; ISTI, 1976., 219-221, sl. 1-2; PETRICIOLI, I.,
1987., 119; BAĈIĆ, S., 1989., 91-93, 95-96, bilj. 189; DELONGA, V., 1995b.; ISTA, 1996., 196-199; NIMAC,
S. - DELONGA, V., 1997., 77-89.
647
Navedenu je hipotezu temeljem dotadašnjih sluĉajnih pronalazaka dvaju ranokršćanskih ulomaka, toĉnije
bogato ukrašenog kapitela i fragmenta pluteja (ili moţda sarkofaga, op. a.), prva iznijela mr. sc. Vedrana
Delonga, a njezina je pretpostavka nakon provoĊenja sustavnih arheoloških iskapanja u potpunosti potvrĊena.
Usporedi DELONGA, V., 1995b., 306-307; ISTA, 1996., 196; NIMAC, S. - DELONGA, V., 1997., 74-75.
648
Voditelj arheoloških iskapanja, izvoĊenih u organizaciji i putem programa Konzervatorskog odjela u Zadru,
bio je prof. dr. sc. Nikola Jakšić s Odjela za povijest umjetnosti Sveuĉilišta u Zadru, a u svim su kampanjama s
njim suraĊivali i u njima izravno sudjelovali djelatnici Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, pa su
nakon završetka istraţivanja u tu muzejsku ustanovu lepurski nalazi i dospjeli na ĉuvanje.

336
rimska stupa koja su zacijelo nosila središnju kupolu i na koje se naslanjao svodovni sustav
graĊevine. Tijekom romaniĉkog razdoblja ti su stupovi obzidani kamenim klesancima
slaganim u pravilne redove kako bi se uĉvrstila postojeća konstrukcija crkve, ali je cijeli
kompleks nedugo nakon toga ipak postradao. Nad njegovim je ostacima, najvjerojatnije u 14.
stoljeću, sagraĊena manja jednobrodna crkva s pravokutnom apsidom, a njezin juţni zid
obuhvatio je i dva juţna zidana pilona prethodne sakralne graĊevine.649
I ta je crkva pretrpjela ozbiljnija oštećenja u Kandijskom ratu voĊenom izmeĊu
Osmanlija i Mleĉana od 1645. do 1669. godine, te je u istim gabaritima obnovljena na
prijelazu iz 17. u 18. stoljeće,650 saĉuvavši u svojim donjim dijelovima i ostatke zidova
gotiĉke crkve.651 Kako se crkva sv. Martina nalazila na seoskom groblju, stoljetno ukapanje
na tom mjestu rezultiralo je znatnim podizanjem razine terena uokolo nje, što je onda
zahtijevalo stalne korekcije razine njezina poda i jedinog joj zapadnog ulaza. 652 Iz navedenog
razloga, graĊevini je 1935. godine dozidavanjem podignuta razina perimetralnih zidova za
oko jedan metar.653 Nakon te intervencije crkva je manje obnove doţivjela i u dva navrata
tijekom druge polovine 20. stoljeća (1950.-1955., 1973.),654 da bi krajem tog stoljeća, u

649
U to je vrijeme najvjerojatnije porušena i sjeverna kapela kompleksa koja više nikad nije obnovljena, dok je
juţna kapela preţivjela cijelo kasnosrednjovjekovno razdoblje, kao i vrijeme osmanlijske vlasti, te je obnovljena
nakon mletaĉko-turskih ratova u drugoj polovini 17. stoljeća. JAKŠIĆ, N., 2000a., 194, 197. Inaĉe, ĉitav pregled
graĊevnih faza crkve sv. Martina od kasnoantiĉkog razdoblja do kraja 17. stoljeća sinteza je znanstvenih
spoznaja koje je u pet navrata objavio glavni istraţivaĉ lokaliteta Nikola Jakšić. Usporedi JAKŠIĆ, N., 2000a.;
KATALOG, 2000a., 278, kat. br. IV. 164; KATALOG, 2001., 463, kat. br. VI. 54; JAKŠIĆ, N., 2008a., 107-
109; ISTI, 2012., 214-216. TakoĊer vidi: JOSIPOVIĆ, I., 2012a., 50-51.
650
BAĈIĆ, S., 1989., 96, 98; DELONGA, V., 1995b., 306; ISTA, 1996., 196; NIMAC, S. - DELONGA, V.,
1997., 77-78.
651
Tom je prilikom, kako je već navedeno, obnovljena i juţna kapela kompleksa u koju je tada prenesen i
najveći dio predromaniĉkog ploĉnika iz glavne crkve. To znaĉi da su krajem 17. i poĉetkom 18. stoljeća na ovom
lokalitetu, poput gemina, postojala dva crkvena objekta, tj. obnovljena crkva u gabaritima kasnosrednjovjekovne
graĊevine s pravokutnom apsidom i obnovljena predromaniĉka kapela s polukruţnom apsidom. JAKŠIĆ, N.,
2000a., 197. Kada je nakon toga juţna kapela srušena nije moguće utvrditi.
652
Tako je, primjerice, prilikom obnove 1950. godine crkva iznutra nasuta, a njezin pod podignut za oko 30
centimetara. Usporedi BAĈIĆ, S., 1989., 99; JAKŠIĆ, N., 2000a., 190.
653
BAĈIĆ, S., 1989., 99.
654
GUNJAĈA, S., 1955a., 228-229; GABRIĆ, N., 1974., 49; ISTI, 1976., 219; BAĈIĆ, S., 1989., 99;
DELONGA, V., 1995b., 306; NIMAC, S. - DELONGA, V., 1997., 77-78; MARASOVIĆ, T., 2009a., 265.

337
nesretnim vremenima oruţane agresije na Hrvatsku, planskim miniranjem bila razorena do
temelja.
Prve opće podatke o ovom lokalitetu donose naši stariji historiografi s kraja 19. stoljeća,
Carlo Federico Bianchi i Stipan Zlatović,655 dok su kasniji istraţivaĉi na polju hrvatske
srednjovjekovne arheologije, Lujo Marun, Mate Klarić i Stjepan Gunjaĉa, u svojim terenskim
izvještajima sustavno upozoravali na starost i povijesno znaĉenje crkve sv. Martina na
katoliĉkom groblju u Lepurima.656 Do sluĉajnih pronalazaka uglavnom predromaniĉkih
reljefa u Lepurima dolazilo je u nekoliko navrata, ponajprije za obnovâ i preureĊenjâ crkve
sv. Martina tijekom 20. stoljeća.657 Postojanje ranokršćanske crkve na tom mjestu indicirala
su i dva sluĉajno otkrivena ulomka naĊena u blizini same crkve ili na samom njezinom
poloţaju.658 Dva na isti naĉin pronaĊena predromaniĉka ulomka iz Lepura (kat. br. VIII. 58a-
b; kat. br. VIII. 65) dospjela su u kninski muzej prije 1927. godine, a okolnosti nalaza jednog
davno pronaĊenog ulomka s uklesanom rijeĉju GENETRIX (kat. br. VIII. 84) nisu pouzdano
utvrĊene, iako je najvjerojatnije bio poznat još za Marunovih obilazaka ovog lokaliteta krajem
19. stoljeća.659
Nakon teškog oštećenja crkve sv. Martina u Drugome svjetskom ratu u njezinoj obnovi
od 1950. do 1955. godine pronaĊena su još ĉetiri predromaniĉka fragmenta (kat. br. VIII. 1;
kat. br. VIII. 9; kat. br. VIII. 23a; kat. br. VIII, 81), 660 a prilikom ponovne obnove 1973.
godine još tri (kat. br. VIII. 57a; kat. br. VIII. 59; kat. br. VIII. 71). 661 Nakon završetka
Domovinskog rata, prilikom terenskog obilaska ruševinâ teško postradale crkve sv. Martina u
veljaĉi 1996., pronaĊena su još dva predromaniĉka reljefa (kat. br. VIII. 10; kat. br. VIII.
31),662 a još jedan nedugo nakon toga (kat. br. VIII. 62), 663 tj. u drugoj polovini 1996. ili prvoj

655
BIANCHI, C. F., 1879., 358; ZLATOVIĆ, S., 1896a., 15, bilj. 2.
656
MARUN, L., 1927., 290; GUNJAĈA, S., 1955a., 228-229; DELONGA, V., 1995b., 305, bilj. 10-12;
NIMAC, S. - DELONGA, V., 1997., 50.
657
GABRIĆ, N., 1974., 49, sl. 22; ISTI, 1976., 219-221, sl. 1-2; BAĈIĆ, S., 1989., 90-101; DELONGA, V.,
1995b., 307; NIMAC, S. - DELONGA, V., 1997., 77.
658
DELONGA, V., 1995b., 306-307; NIMAC, S. - DELONGA, V., 1997., 74-75, sl. 15-16.
659
BAĈIĆ, S., 1989., 95-96, bilj. 189.
660
GABRIĆ, N., 1974., 49, sl. 22; DELONGA, V., 1995b., 307, 313-314, 319, sl. 7-8, 9-10.
661
GABRIĆ, N., 1976., 219-221, sl. 1-2; ŢUPIĆ, B., 2008., 319, 323-324, kat. br. 1-3.
662
DELONGA, V., 1995b., 307-308, 315, sl. 12-13.
663
Ulomak je prvi put objavljen u: NIMAC, S. - DELONGA, V., 1997., 80, 84, sl. 23.

338
polovini 1997. godine. Prva sustavna istraţivanja na ovom lokalitetu poduzeta su u razdoblju
od 1997. do 2004. godine. Otkriveni ostaci arhitekture i brojni pronaĊeni ulomci skulpture
potvrdili su opravdane pretpostavke o ranokršćanskom podrijetlu i ranosrednjovjekovnom
preureĊenju crkve sv. Martina, a nekoliko znaĉajnijih predromaniĉkih fragmenata koji su
pronaĊeni u tim istraţivanjima objavio je u više navrata voditelj arheoloških iskapanja Nikola
Jakšić.664 Isti autor recentno je objavio i natpis koji spominje kneza Branimira uklesan na
gornjim rubovima antiĉkog sarkofaga koji je tijekom ranoga srednjeg vijeka bio
preupotrijebljen za okvir portala lepurske crkve,665 dok je Ivan Josipović publicirao manji broj
poznatih i veći broj dosad neobjavljenih kamenih ulomaka za koje je ustanovio da pripadaju
dvama predromaniĉkim ciborijima, jednome iz Trpimirova, a drugome iz Branimirova
vremena.666
MeĊu predromaniĉkim ulomcima iz Lepura mogu se raspoznati sastavni dijelovi više
liturgijskih instalacija, ali i arhitektonske dekoracije same crkve. Tako je prepoznat velik broj
fragmenata arhitrava, zabata i lukova te pilastara i pluteja oltarne ograde, zatim ulomci dvaju
ciborija, te dijelovi oltarne menze. Prema likovno-morfološkim karakteristikama i
uspostavljenim analogijama najveći dio njih atribuiran je trima dosad prepoznatim klesarskim
radionicama iz 9. stoljeća: Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira, te Dvorskoj i
Benediktinskoj klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira. Od znaĉajnijih dijelova
liturgijskih instalacija uspjelo se gotovo u cijelosti spojiti jedan plutej koji je izradila Dvorska
klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (LEPURI III, 34), rekonstruirana je arkada
šesterostranog ciborija koju su izradili klesari iz vremena Trpimirove vladavine (LEPURI II,
23),667 a djelomiĉno je spojen i rekonstruiran luk oltarne ograde koji je isklesala tzv.
Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (LEPURI IV, 58).
Pored ulomaka arhitrava oltarne ograde koji se mogu pripisati navedenim radionicama,
znakovito je i postojanje više njih koji ukazuju na djelovanje još nekoliko drugih majstora ili

664
JAKŠIĆ, N., 1998a., 277; ISTI, 2000a., 196; JAKŠIĆ, N., 2000d., 212; KATALOG, 2000a., 279-280, kat. br.
IV. 165 - IV. 167; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 52; KATALOG, 2001., 421, 463, kat.
br. VI. 55; JAKŠIĆ, N., 2001., 196; JAKŠIĆ, N., 2002b., 115; JAKŠIĆ, N., 2008a., 108-109, fig. 9; JAKŠIĆ, N.
- HILJE, E., 2008., 113-115.
665
JAKŠIĆ, N., 2012.
666
JOSIPOVIĆ, I., 2012a.
667
JOSIPOVIĆ, I., 2012a., 53-57, sl. 5-9.

339
radionica koje dosada u znanstvenoj literaturi nisu prepoznate i definirane. Isto tako, i neke
druge predromaniĉke reljefe nije bilo moguće povezati s dosada identificiranim klesarskim
produkcijama, ali su oni, kao i prije spomenuti arhitravi, temeljem likovno-morfološke analize
i cjelokupnog konteksta povijesnog razvitka sakralnog kompleksa na ovom lokalitetu ipak
svrstani u odreĊene cjeline, te su okvirno datirani u 9. stoljeće. Ipak, nekim pronaĊenim
fragmentima nije bilo moguće utvrditi izvornu funkciju.
Vaţno je istaknuti dijelove posvetnih latinskih natpisa koji su uklesani na pojedinim
ulomcima. Tako se na jednome fragmentu arhitrava spominje opat ĉije ime završava tipiĉnim
germanskim završetkom –ertus (kat. br. VIII. 73),668 na jednom drugom ulomku opat ĉije ime
zapoĉinje slogom Bar- (kat. br. VIII. 81),669 a znaĉajan je i spomen stanovitog Ivana
(Iohannes) uz ĉije ime je pridodano i to da je bio izabran (lat. electus) na odreĊeni poloţaj, tj.
za obavljanje neke funkcije (kat. br. VIII. 58). 670 Osim navedenoga, na dva ulomka u ranome
srednjem vijeku reutiliziranoga antiĉkog sarkofaga koja je, kako je već navedeno, objavio
Nikola Jakšić, moguće je, uz djelomiĉnu restituciju teksta, proĉitati sljedeće: [Temporib]VS
B[rani]MIRO DVX EGO TEO[debertus abba fecit (?)] (LEPURI VI, 85), iz ĉega proizlazi da
se radi o šestome dosad otkrivenome spomenu hrvatskog kneza Branimira na nekom
epigrafiĉkom spomeniku.671

668
Ulomak je zadnji put objavljen u: JAKŠIĆ, N., 2012., 219, sl. 6.
669
Fragment menze zadnji je put publiciran u: MARASOVIĆ, T., 2009a., 266-267, sl. 302.
670
Taj luk oltarne ograde u literaturi je zadnji put spomenut u: JOSIPOVIĆ, I., 2012a., 56, bilj. 39.
671
JAKŠIĆ, N., 2012., 213.

340
VIII. 1. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI I, 1)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Sluĉajan pronalazak iz razdoblja od 1950. do 1955. godine kada je tadašnji lepurski
ţupnik fra Stanko Baĉić dao popraviti crkvu sv. Martina koja je znatnije oštećena u Drugom svjetskom
ratu. Ulomak je pronaĊen u proĉeljnom zidu crkve nakon što je skinut nadvratnik njezina portala.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 50 cm, širina bez pera 22 cm, širina s perom 23,5 cm, debljina 13 cm.
Opis: Veći ulomak pluteja oltarne ograde spojen od dvaju fragmenata koji se lijepe po crti loma.
Debljina mu je izvorna kao i desni rub na kojemu se saĉuvao veći dio pera za uglavljivanje. Pero je
široko 4,5 centimetara. Na površini ulomka, uz desni rub, nalazi se neprofilirana rubna letva koja je
uokvirivala njegovo glavno polje. Od njega se u donjem dijelu saĉuvao vrh drva ţivota (arbor vitae), a
u gornjem okomito impostirana ptica koja kljuca manji cvijet s pet oblih latica ĉiji detalji nisu
podrobnije definirani. IzmeĊu tih dvaju motiva teĉe dvotraĉna tropruta pletenica koja se prepliće tako
da uokolo njih tvori šesterostrani okvir. Na mjestu gdje se takva dva okvira dodiruju, tj. isprepliću
izveden je manji neprofilirani kruţić. TakoĊer, navedena se pletenica proteţe i uz vertikalno poloţenu
rubnu letvu, tako da izmeĊu nje i dvaju šesterostranih polja nastaje i manji, trostrani pleteniĉni okvir
koji je ostao neispunjen. Latice drva ţivota dodatno su definirane manjim unutrašnjim urezom koji
prati osnovni oblik latica, a na sliĉan je naĉin izvedeno i krilo ptice koje je ispunjeno njegovim
koncentriĉnim obrisima. Ptiĉji rep izveden je u obliku riblje kosti, djelomiĉno joj je saĉuvana samo
jedna, dvoĉlano definirana noga, vrat joj je bez profilacije, dok se na glavi ptice, osim razjapljenog
kljuna, još primjećuje i oko koje je izvedeno udubljivanjem manje toĉkice.
Naĉin klesanja ovoga ulomka, kao i repertoar korištenih motiva, navodi na uspostavljanje
analogija s djelima tzv. Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira. Iako ikonografski motiv s
lepurskog pluteja dosada nije utvrĊen na saĉuvanim reljefima koji su pripisani navedenoj klesarskoj
produkciji, a u tom se pogledu jedina paralela donekle moţe povući s jednim ulomkom iz splitskog
Arheološkog muzeja, analizom duktusa i naĉinom definiranja pojedinih detalja otklanja se sumnja u
njegovo atribuiranje Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira. Naime, naĉin oblikovanja
pojedinih dijelova ptiĉjeg tijela s lepurskog pluteja uvelike podsjeća na njihovo definiranje na
identiĉnim motivima na reljefima iz Riţinica kod Solina, Biskupije - Lopuška glavica i Vrpolja kod
Knina, ali i s primjera iz Plavna kod Knina i Pridrage kod Novigrada. TakoĊer, naĉin oblikovanja
pletenice i drva ţivota pokazuje znatnu sliĉnost s još nekim ulomcima iz Plavna, ĉime ova atribucija

341
dodatno dobiva na uvjerljivosti. Zbog svih navedenih razloga, vrijeme nastanka ovoga pluteja treba
smjestiti u drugu ili treću ĉetvrtinu 9. stoljeća, tj. u vrijeme kada je vojvoda Trpimir vladao
ranosrednjovjekovnom hrvatskom kneţevinom.

Literatura: GABRIĆ, N., 1974., 49; BAĈIĆ, S., 1989., 92; DELONGA, V., 1995b., 307, 312-314, sl. 8;
NIMAC, S. - DELONGA, V., 1997., 82, 86, sl. 26.

VIII. 2. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI I, 2)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 27,5 cm, širina 22 cm, debljina 12,5 cm.
Opis: Manji ulomak pluteja oltarne ograde koji ima lomove na svim stranama tako da nije moguće
pouzdano utvrditi njegovu izvornu orijentaciju. Na licu mu se saĉuvao jedan cijeli i dva djelomiĉno
oštećena ĉvora dvotraĉne troprute pletenice, a uz nju se nalazi i površinski otuĉena rubna letva koja
sugerira da je rijeĉ o fragmentu koji je bio smješten na samom rubu pluteja.
Po svojim dimenzijama, naĉinu klesanja i saĉuvanom likovnom repertoaru ovaj je ulomak
srodan prethodno obraĊenom većem fragmentu pluteja oltarne ograde (kat. br. VIII. 1), pa je logiĉno
zakljuĉiti da su nekada pripadali istoj cjelini.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 3. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI I, 3)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.

342
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 23 cm, širina bez pera 4,7 cm, širina s ostatkom pera 5,5 cm, debljina 12,5 cm.
Opis: Manji ulomak pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala samo boĉna strana s
djelomiĉno otuĉenim perom za uglavljivanje, dok na svim ostalim krajevima ima lomove. Na licu mu
se vidi djelomiĉno oštećena dvotraĉna tropruta pletenica te neprofilirana rubna letva koja se uz nju
pruţa, pa i taj detalj dodatno potvrĊuje zakljuĉak da se radi o boĉnoj strani pluteja.
Po svojim dimenzijama, naĉinu klesanja i saĉuvanom likovnom repertoaru ovaj je ulomak
srodan dvama prethodno obraĊenim fragmentima (kat. br. VIII. 1-2), pa je logiĉno zakljuĉiti da su
nekada pripadali istoj cjelini.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 4. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI I, 4)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 8,5 cm, širina bez pera 13 cm, širina s perom 14 cm, debljina 9,5 cm.
Opis: Manji ulomak pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala samo boĉna strana s perom za
uglavljivanje, dok na svim ostalim krajevima ima lomove. Širinu pera nije moguće pouzdano utvrditi
jer je otuĉeno sa straţnje strane. Na licu pluteja vidi se oštećena dvotraĉna tropruta pletenica vertikalne
orijentacije te neprofilirana rubna letva koja se uz nju pruţa, pa i taj detalj dodatno potvrĊuje zakljuĉak
da se radi o boĉnoj strani pluteja. Uz jedan od dva gotovo u cijelosti saĉuvana ĉvora pletenice saĉuvao
se i sićušni ulomak nekoga motiva kojega nije moguće prepoznati.
Po svojim dimenzijama, naĉinu klesanja i saĉuvanom likovnom repertoaru ovaj je ulomak
srodan trima prethodno obraĊenim fragmentima (kat. br. VIII. 1-3), pa je logiĉno zakljuĉiti da su
nekada pripadali istoj cjelini.

Literatura: Neobjavljen.

343
VIII. 5. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI I, 5)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 15 cm, širina 18,5 cm, debljina 7,5 cm.
Opis: Manji ulomak najvjerojatnije pluteja oltarne ograde koji na svim krajevima ima lomove pa nije
moguće utvrditi njegovu izvornu orijentaciju. Po saĉuvanom motivu na njegovu licu moţe se
pretpostaviti da je zacijelo pripadao ukrasnom repertoaru glavnoga polja pluteja. Naime, na njemu su
vidljivi dijelovi dvotraĉne troprute pletenice koja se raĉva u dva smjera, ali zbog znatnijih oštećenja
nije moguće u potpunosti odgonetnuti naĉin njezina pruţanja po površini pluteja.
Po svojim dimenzijama, naĉinu klesanja i saĉuvanom likovnom repertoaru ovaj je ulomak
srodan prethodno obraĊenim fragmentima (kat. br. VIII. 1-4), pa je logiĉno zakljuĉiti da su nekada
pripadali istoj cjelini.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 6. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI I, 6)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 18 cm, širina 11 cm, debljina 12 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina, dok na svim ostalim
krajevima ima lomove. Na licu se vide dvije nasuprotno zakrivljene troprute trake koje sugeriraju da
se radi o dvama segmentima kruţnica. Ako je taj zakljuĉak toĉan, onda je dosta neobiĉno što kruţnice
na mjestima gdje se meĊusobno najviše pribliţavaju nisu povezane ĉvorom, već su potpuno odijeljene
i samostalno stoje u prostoru. Osim toga, unutar jedne od njih prepoznaje se i dio tijela ptice, toĉnije

344
njezin rep, zatim poĉetak krila, te jedna cijela noga i tek naznaka druge, što bi znaĉilo da je ptica
stajala u raskoraku. Noţica ptice koja završava kandţom u obliku trokutića dvopruto je definirana, a
saĉuvani dio njezina tijela ispunjen je nepravilno izvedenim urezima koji ga dijele u nepravilne
trokutaste segmente. Klesarska izvedba reljefa nije na pretjerano visokoj razini, štoviše upućuje i na
klesarov nemar prilikom rada na njemu, a navodi ĉak i na zakljuĉak da reljef nije bio u potpunosti ni
dovršen. Budući da ovaj fragment ni na jednoj strani nema izvorno saĉuvani rub, a ostatak njegova
motiva nije dovoljno velik da bi bio u potpunosti jasan, nije moguće pouzdano odrediti ni orijentaciju
ovoga fragmenta unutar izvorne cjeline, kao što nije posve sigurno ni da se radi o pluteju oltarne
ograde. Ipak, na takav zakljuĉak upućuje debljina samoga ulomka i njegov motiv koji je u pravilu
ispunjao glavna polja tih dijelova liturgijskih instalacija.
Unatoĉ istaknutim specifiĉnostima u izvedbi ovog reljefa i oblikovanju njegova motiva, naĉin
njegova klesanja i odabir likovne teme koja je ukrašavala njegovu površinu ipak navodi na zakljuĉak
da se radi o produktu tzv. Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira, i to najvjerojatnije nekoga
njezina manje vještog klesara. Osim ĉinjenice da se djelovanje Trpimirovih majstora moţe prepoznati
na još podosta ulomaka iz samih Lepura, ovakvu atribuciju dodatno osnaţuje i uspostavljanje dosta
ĉvrstih analogija s djelima te radionice na drugim dalmatinskim lokalitetima, toĉnije usporedbe s
fragmentima iz Plavna i Vrpolja kod Knina, ili pak Pridrage kod Zadra. Zbog svega navedenog ovaj se
ulomak prema vremenu vladanja hrvatskoga vojvode Trpimira treba datirati u drugu ili treću ĉetvrtinu
9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 7. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI I, 7)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 17,5 cm, širina 14 cm, debljina 12 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina, dok na svim ostalim
krajevima ima lomove. Na licu se vidi donji desni dio troprute kruţnice koju je ispunjavao motiv ptice
u raskoraku. Od te ptice saĉuvao se samo donji dio tijela, poĉetak vrata ili krila, te dvije neprofilirane

345
noţice od kojih jedna ima trokutasto oblikovanu kandţu, dok druga završava bez definiranog kraja.
Donji dio tijela ptice podsjeća na list, a definiran je tankom neprofiliranom trakom koja mu odreĊuje
osnovni oblik, dok je njegova unutrašnjost razdijeljena u manja polja razliĉitih oblika koja su dobivena
raznolikim urezivanjem linija u kamenu površinu. Po poloţaju ptiĉjeg tijela moţe se zakljuĉiti da je
ptica imala glavu zaokrenutu unatrag, te da je vjerojatno kljucala grozd koji je visio iz gornjeg dijela
kruţnice.
Po svojim dimenzijama, naĉinu klesanja i saĉuvanom likovnom repertoaru ovaj je ulomak
srodan prethodno obraĊenom fragmentu (kat. br. VIII. 6), pa je najlogiĉnije zakljuĉiti da su oba
ulomka nekada pripadala istom pluteju oltarne ograde.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 8. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI I, 8)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 26 cm, širina 14,5 cm, debljina 14,5 cm.
Opis: Ulomak gornjeg dijela pluteja oltarne ograde kojemu se saĉuvala izvorna debljina i vrh, dok na
svim ostalim krajevima ima lomove. Na prednjoj strani vidi se veći ostatak istaknutog vijenca koji je
ispunjen gustim prepletom troprutih traka. Vijenac obrubljuje tanka neprofilirana rubna letva s gornje i
tordirana traka s donje strane. Ispod tordirane trake, koja ujedno dijeli vijenac pluteja od njegova
donjeg dijela, razabire se tek horizontalna neprofilirana letva koja je zacijelo uokvirivala glavno polje
pluteja, a od kojega ništa nije preostalo.
Zbog toga što se saĉuvao tek manji dio likovnog sadrţaja pluteja teško je provesti detaljniju
analizu ovoga ulomka i nešto konkretnije reći o naĉinu njegova oblikovanja, pa je moguće tek
zakljuĉiti da se radi o visokoj razini klesarske izvedbe. Ipak, kada se pogledaju njegove dimenzije, tj.
kada se na umu ima ĉinjenica da je ovaj fragment dosta debeo, moţe ga se s velikom sigurnošću
atribuirati tzv. Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira, jer je jedino za tu predromaniĉku
radionicu karakteristiĉan takav tehniĉki detalj, što potvrĊuju i njoj pripisani fragmenti s više lokaliteta
širom Dalmacije, kao i reljefi iz samih Lepura.

346
Literatura: Neobjavljen.

VIII. 9. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI I, 9)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Sinj, Arheološka zbirka Franjevaĉkog samostana (danas izgubljen ?).
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Sluĉajno je pronaĊen u razdoblju od 1950. do 1955. godine u nekom grobu pred
crkvom sv. Martina.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 12 cm, širina 13 cm, debljina 15 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina, dok na svim ostalim
krajevima ima lomove. Na prednjoj strani fragmenta vidljiv je ukras od meĊusobno prekriţenih
troprutih vrpci izmeĊu kojih se saĉuvao i djelić nekog vegetabilnog (list, ljiljan) ili zoomorfnog motiva
(vršak krila ptice).
Po svojim dimenzijama, naĉinu klesanja i saĉuvanom likovnom repertoaru ovaj se ulomak sa
velikom sigurnošću moţe pripisati Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira koja je djelovala
tijekom druge i treće ĉetvrtine 9. stoljeća.

Literatura: GABRIĆ, N., 1974., 49, sl. 22, desno; BAĈIĆ, S., 1989., 95-96, bilj. 189; DELONGA, V., 1995b.,
307, 314, sl. 10; NIMAC, S. - DELONGA, V., 1997., 82, 85, sl. 25.

VIII. 10. Ulomak pilastra oltarne ograde (LEPURI I, 10)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: S još jednim predromaniĉkim ulomkom (LEPURI II, 31) sluĉajno je pronaĊen u
veljaĉi 1996. godine prilikom terenskog obilaska ruševina crkve sv. Martina koja je do temelja srušena
u Domovinskom ratu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 23,5 cm, širina 27,5 cm, debljina 7 cm.

347
Opis: Ulomak gornjeg dijela pilastra oltarne ograde kojemu je izvoran vrh, te lijevi i desni bok, dok
mu se na svim ostalim krajevima nalaze lomovi. Na samom vrhu pilastra, s lijeve strane, saĉuvao se
oštećeni poĉetak baze stupića koji je nosio trabeaciju oltarne ograde, a koji je bio isklesan u istom
komadu kamena kao i pilastar. Iako se nije saĉuvala izvorna debljina ovog fragmenta, kao ni njegovi
boĉni utori za uglavljivanje, zahvaljujući preostatku stupića moguće je sa sigurnošću tvrditi da se radi
o gornjem dijelu pilastra koji je stajao desno od prolaza oltarne ograde. Njegova prednja strana
oiviĉena je debljom neprofiliranom rubnom letvom s gornje strane, te tanjim neprofiliranim letvama
po bokovima. Glavno polje ispunjava dosta dobro saĉuvani motiv troprute kruţnice s lisnatim
unutarnjim izdancima u obliku kapljica i volutica, te ĉetverolatiĉnim cvijetom u sredini koji ima
isvrdlanu malu rupicu u središtu. U dvama kutovima koji ostaju izmeĊu okvira pilastra i motiva
kruţnice u njegovu glavnom polju smještene su dvije puţolike zavojnice koje izlaze iz kruţnice.
Vrsnoća klesarske izvedbe i naĉin oblikovanja pojedinih detalja, poput zavojnica, lisnatih
izdanaka unutar kruţnice ili motiva višelatiĉnog cvijeta, upućuju na zakljuĉak da se radi o djelu
Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira koja je sliĉne motive isklesala na identiĉnim ili
srodnim dijelovima liturgijskih instalacija u Vrpolju i Plavnu kod Knina, ili pak Pridragi kod
Novigrada. Stoga se i ovaj ulomak pilastra oltarne ograde moţe smatrati produktom navedene
klesarske radionice, što znaĉi da i njegov nastanak treba smjestiti u drugu ili treću ĉetvrtinu 9. stoljeća.

Literatura: DELONGA, V., 1995b., 307, 315, sl. 12; NIMAC, S. - DELONGA, V., 1997., 82, 87, sl. 27.

VIII. 11. Ulomak pilastra oltarne ograde (LEPURI I, 11)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 14,5 cm, širina 21 cm, debljina 13 cm.
Opis: Ulomak pilastra oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina i jedan bok s utorom, dok
na svim ostalim krajevima ima lomove. Širina utora iznosi 4 centimetra. Na površini fragmenta
saĉuvao se manji dio široke neprofilirane rubne letve koja je uokvirivala glavno polje pilastra. Od
njegove dekoracije saĉuvala se jedna zavojnice koja izlazi iz dvoprutog izdanka i lagano zakrivljena
tropruta traka koja je najvjerojatnije bila dio intermitirajuće lozice unutar ĉijeg je kruţnog segmenta i

348
preostao dio nekakvoga vegetabilnog motiva. Navedena se traka na jednom kraju širi, a upravo je na
tom mjestu unutar nje izveden prstenac koji je postavljen okomito na njezino pruţanje. Vegetabilni
motiv dosta je fragmentirano saĉuvan i oštećen, ali se ipak moţe prepoznati njegov središnji dio u
obliku ĉetverolatiĉnog cvijeta iz kojega izlaze dva manja elipsoidna izdanka od kojih jedan ima zrnatu
formu koja podsjeća na grozd.
Naĉin klesanja i visoka vrsnoća izvedbe ovoga ulomka, kao i specifiĉno oblikovanje pojedinih
detalja, poput grozdolikog izdanka vegetabilnog motiva koji podsjeća na identiĉno oblikovanje istoga
motiva s jednog pluteja iz Pridrage (PRIDRAGA III, 18), upućuje na zakljuĉak da se radi o produktu
Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira, pa ga u skladu s tim treba datirati u drugu ili treću
ĉetvrtinu 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 12. Ulomak pilastra oltarne ograde (LEPURI I, 12)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 12 cm, širina 20 cm, debljina 12 cm.
Opis: Ulomak pilastra oltarne ograde kojemu se djelomiĉno saĉuvala debljina, dok na svim ostalim
krajevima ima lomove. Na površini fragmenta saĉuvao se sićušni i oštećeni dio najvjerojatnije
neprofilirane rubne letve, zatim zavojnica koja izlazi iz dvoprutog izdanka, te lagano zakrivljena
tropruta traka koja je najvjerojatnije bila dio intermitirajuće lozice unutar ĉijeg je kruţnog segmenta i
preostao manji motiv koji ima oblik grozda, tj. niza bobica rasporeĊenih uokolo neprofilirane stapke.
Tako oblikovan grozd po naĉinu izvedbe podsjeća na isti motiv kojega kljucaju ptice unutar troprutih
uĉvorenih kruţnica s velikog pluteja iz Pridrage koji se danas ĉuva u Novigradu.
Po svojim dimenzijama, naĉinu klesanja i saĉuvanom likovnom repertoaru ovaj je ulomak
srodan prethodno obraĊenom fragmentu (kat. br. VIII. 11), pa je najlogiĉnije zakljuĉiti da su oba
ulomka nekada pripadala istom pilastru oltarne ograde.

Literatura: Neobjavljen.

349
VIII. 13. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI I, 13)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 28 cm, širina bez pera 33,5 cm, debljina 12,5 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde kojemu se saĉuvala izvorna debljina i jedna boĉna strana s perom
širine 3,5 centimetra. Na svim ostalim krajevima nalaze se lomovi. Na prednjoj strani saĉuvali su se
dijelovi nekoliko meĊusobno isprepletenih troprutih traka koji su ĉinili osnovnu dekoraciju ovoga
pluteja, a u prostoru izmeĊu njih i neprofilirane rubne letve koja je omeĊivala njegovo glavno polje
smješten je motiv ljiljanova cvijeta, koji je oĉito na više mjesta popunjavao meĊuprostor izmeĊu
troprutih traka. Navedene trake oĉito su formirale nekakvu geometrijsku dekoraciju koju danas više
nije moguće sa sigurnošću rekonstruirati, pa se iz tog razloga ne moţe utvrditi ni izvorna orijentacija
ovoga fragmenta unutar izvorne cjeline pluteja.
Unatoĉ znatnim površinskim oštećenjima dekoracije, naĉin njezina klesanja, te ponajprije
izvedba i korištenje motiva ljiljanova cvijeta, upućuje na karakteristike i likovni repertoar Klesarske
radionice iz vremena kneza Trpimira iz druge i treće ĉetvrtine 9. stoljeća. Ovaj zakljuĉak dodatno
potvrĊuje analiza izvedbe i motivike triju puno bolje saĉuvanih ulomaka pilastra oltarne ograde (kat.
br. VIII. 14-16), koji su toliko srodni s ovim fragmentom da se sa sigurnošću moţe tvrditi ne samo da
ih je izradila ista klesarska radionica, nego i to da su pripadali istoj oltarnoj ogradi.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 14. Ulomak pilastra oltarne ograde (LEPURI I, 14)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.

350
Dimenzije: Visina 22 cm, širina 32,5 cm, debljina 15,5 cm.
Opis: Ulomak pilastra oltarne ograde koji ima izvornu debljinu i manje dijelove obiju boĉnih strana,
dok mu se na ostalim krajevima nalaze lomovi. Na obje boĉne strane vide se ostaci utorâ za
uglavljivanje, koji osim što potvrĊuju da je rijeĉ o pilastru koji se nalazio izmeĊu dvaju pluteja,
otkrivaju i ĉinjenicu da nam se saĉuvala i njegova izvorna širina. Utor na jednom boku širok je 8,5
centimetara, dok je onaj na suprotnoj strani nešto uţi, te njegova širina iznosi 6,5 centimetara. Prednja
strana pilastra nije bila uokvirena nikakvim uobiĉajenim letvama, već mu je središnji motiv dolazio do
samog njegova ruba. Saĉuvana dekoracija svjedoĉi da je ukrasni repertoar bio saĉinjen od okomito
rasporeĊenih troprutih kruţnica koje su dodatno isprepletene s nekoliko troprutih traka vertikalnoga
pruţanja. MeĊuprostor izmeĊu njih ispunjao je motiv ljiljanova cvijeta, a na ovom su se ulomku
djelomiĉno saĉuvala dva horizontalno polegnuta primjerka.
Naĉin klesanja i visoka vrsnoća izvedbe ovoga ulomka, kao i specifiĉno oblikovanje
geometrijskih i vegetabilnih motiva, poput ljiljanova cvijeta koji podsjeća na identiĉan motiv s reljefâ
iz Vrpolja i Plavna, upućuje na zakljuĉak da se radi o produktu Klesarske radionice iz vremena kneza
Trpimira, pa ga u skladu s tim treba datirati u drugu ili treću ĉetvrtinu 9. stoljeća. Pored toga, po
svojim dimenzijama, naĉinu klesanja i saĉuvanom likovnom repertoaru ovaj je fragment srodan
prethodno obraĊenom ulomku (kat. br. VIII. 13), pa je najlogiĉnije zakljuĉiti da su oba nekada
pripadali cjelini iste oltarne ograde.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 15. Ulomak pilastra oltarne ograde (LEPURI I, 15)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 22,5 cm, širina 18 cm, debljina 15 cm.
Opis: Ulomak pilastra oltarne ograde spojen od dvaju fragmenata koji se lijepe po crti loma. Tako
spojenoj cjelini saĉuvala se tek izvorna debljina, dok na svim ostalim krajevima ima frakture. Prednja
strana ukrašena je gustim prepletom troprutih traka s jednim ĉvorom i ljiljanovim cvijetom u
meĊuprostoru, a iz ĉega se moţe raspoznati izvoran motiv formiran od dviju okomito smještenih

351
kruţnica povezanih ĉvorom te dodatno isprepletenih manjim troprutim trakama koje su se takoĊer
polukruţno pruţale po površini.
Po naĉinu klesanja i saĉuvanom likovnom repertoaru ovaj je fragment srodan dvama prethodno
obraĊenim ulomcima pluteja i pilastra (kat. br. VIII. 13-14), pa je najlogiĉnije zakljuĉiti da je zajedno
s njima nekada pripadao cjelini iste oltarne ograde te da je produkt majstora iz iste klesarske radionice.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 16. Ulomak pilastra oltarne ograde (LEPURI I, 16)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 14,5 cm, širina 18 cm, debljina 15 cm.
Opis: Ulomak pilastra oltarne ograde kojemu se saĉuvala tek jedna boĉna strana, a djelomiĉno i
izvorna debljina. Na ostalim krajevima nalaze se lomovi. Na prednjoj strani preostao je dio ukrasa
formiranog od gustog prepleta troprutih polukruţnih traka s horizontalno poloţenim ljiljanovim
cvijetom u meĊuprostoru.
Po naĉinu klesanja i saĉuvanom likovnom repertoaru ovaj je fragment srodan trima prethodno
obraĊenim ulomcima (kat. br. VIII. 13-15), pa je najlogiĉnije zakljuĉiti da je zajedno s njima nekada
pripadao cjelini iste oltarne ograde te da je produkt majstora iz iste klesarske radionice.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 17. Ulomak zabata oltarne ograde (LEPURI II, 17)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.

352
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 26 cm, širina 24 cm, debljina (vrh) 9 cm, debljina (kimation) 13 cm, debljina (dno)
10 cm, visina natpisnog polja 6,7 cm.
Opis: Ulomak lijeve stope zabata oltarne ograde kojemu se saĉuvala izvorna debljina, dio luĉnoga
brida te manji preostatak lijeve gornje plohe. Na ostalim krajevima nalaze se lomovi. Na donjem
boĉnom lomu, u razini razdjelnice izmeĊu kimationa i natpisnog polja, nalazi se ostatak isvrdlane
rupice koja je sluţila za spajanje zabata s arhitravom i kapitelom na kojima je stajao i na koje se
nastavljao. Prednja ploha fragmenta podijeljena je u tri zone. Gornje polje ispunja niz kuka, od kojih je
jedna saĉuvana u potpunosti, a druga tek djelomiĉno, u središnjoj zoni izveden je kimation, dok se u
donjoj zoni nalazi natpisno polje. Nalijevo poloţene kuke imaju izduţene dvoprute noţice koje
završavaju skladno izvedenom zavojnicom s naglašenim središnjim kruţićem. Kuke od središnje zone
kimationa dijeli tanka neprofilirana letva koja je voluminozno izvedena. Od nje nadolje kimation se
polako opet utiskuje u površinu kamena, tako da je upravo vrh kimationa s navedenom razdjelnom
trakom najplastiĉniji dio zabata. Sam kimation oblikovan je od niza stiliziranih i meĊusobno spojenih
ljiljanovih cvjetova, a prazninu izmeĊu njih popunja motiv koji ima oblik šiljatog lista. Na natpisnom
polju saĉuvao se dio urezanog kriţića koji obiljeţava kraj jedne tekstualne cjeline, te poĉetak druge od
koje se moţe proĉitati samo: AD HON(orem)…
Po naĉinu klesanja i saĉuvanom likovnom repertoaru ovaj ulomak zabata pokazuje izrazite
sliĉnosti sa zabatima koje je Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira isklesala u Riţinicama
kod Solina (T. XXVI, 8), Vrpolju (T. XXVI, 7) i Plavnu kod Knina (T. XXVI, 10-11), te Lopuškoj
glavici u Biskupiji kod Knina (T. XXVI, 1, 3, 9). Navedene analogije upućuju na zakljuĉak da i ovaj
fragment zabata oltarne ograde treba smatrati produktom navedene klesarske radionice, pa kao vrijeme
njegova nastanka treba uzeti drugu ili treću ĉetvrtinu 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 18. Ulomak zabata oltarne ograde (LEPURI II, 18)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.

353
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 22 cm, širina 27,5 cm, debljina (vrh) 11 cm, debljina (dno) 10 cm, visina natpisnog
polja 6,5 cm.
Opis: Ulomak desnoga dijela zabata oltarne ograde koji ima izvornu debljinu i dio luĉnoga brida, dok
mu se na ostalim krajevima nalaze lomovi. Na prednjoj plohi fragmenta saĉuvao se samo desni donji
kraj središnjega trokutnog polja, ispod njega nalazi se dio zone s uklesanim natpisom, a iznad tek donji
dio kimationa koji je teţe oštećen ali ga je ipak moguće prepoznati. Ostatak središnjeg polja ispunjava
preostatak ptiĉjeg repa. Rep ispunja urezana linija koja prati njegov vanjski oblik. Ispod njega nazire
se i ostatak neprofilirane ptiĉje noţice, a ona završava trokutastim završetkom koji oĉito predstavlja
njezinu stiliziranu kandţu. Na natpisnom polju moţe se proĉitati preostatak teksta na kojem se razabire
i osobno ime: (ja)COBI ET… Središnje polje od zone kimationa razdvaja tanka neprofilirana letva, a
poviše nje nalazi se voluminozni kimation, koji je upravo zbog te ĉinjenice teţe oštećen u vremenima
koja su uslijedila.
Po svojim dimenzijama, naĉinu klesanja i saĉuvanom likovnom repertoaru ovaj je ulomak
zabata srodan prethodno obraĊenom fragmentu (kat. br. VIII. 17), pa je najlogiĉnije zakljuĉiti da su
nekada pripadali istom zabatu oltarne ograde te da su produkt majstora iz iste klesarske radionice.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 19. Ulomak zabata oltarne ograde (LEPURI II, 19)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 18 cm, širina 23 cm, debljina (dno) 10 cm, visina natpisnog polja 6,5 cm.
Opis: Ulomak lijevoga dijela zabata oltarne ograde koji ima izvornu debljinu i veći dio luĉnoga brida,
dok mu se na ostalim krajevima nalaze lomovi. Na prednjoj plohi fragmenta saĉuvao se samo manji
dio lijevoga donjeg kraja središnjega trokutnog polja, te dio donje zone s uklesanim natpisom. Ostatak
središnjeg polja ispunjava tek krajnji preostatak ptiĉjeg repa. Rep ispunjaju dvije urezane linije koje

354
prate njegov vanjski oblik. Poviše ptiĉjeg repa nazire se i mali dio neprofilirane trake koja je dijelila
središnje polje zabata od zone kimationa od kojega se na ovom ulomku ništa nije saĉuvalo. Na
natpisnom polju moţe se razabrati dio teksta: (mi)IRAVLI…
Po svojim dimenzijama, naĉinu klesanja i saĉuvanom likovnom repertoaru ovaj je fragment
zabata srodan dvama prethodno obraĊenim ulomcima (kat. br. VIII. 17-18), ali je jasno da za razliku
od njih on nije pripadao tom zabatu, već je bio dio drugoga zabata iste oltarne ograde, za koju je stoga
logiĉno pretpostaviti da je najvjerojatnije imala tri prolaza u svetište crkve.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 20. Ulomak arhitrava oltarne ograde (LEPURI II, 20)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 19 cm, širina 43,5 cm, debljina (vrh) 6 cm, debljina (dno) 8,5 cm, visina natpisnog
polja 6 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde sastavljen od dvaju fragmenata koji se spajaju po crti loma.
Tako spojena cjelina ima saĉuvanu izvornu debljinu te najveći dio dna, dok joj se na svim ostalim
krajevima nalaze frakture. Prednja strana arhitrava podijeljena je u dvije zone, od kojih gornju ispunja
niz nadesno poloţenih kuka, dok donju zonu ĉini natpisno polje. S većim ili manjim oštećenjima
saĉuvalo se ukupno sedam kuka koje imaju visoke dvoprute noţice i krupne zavojnice s velikim
središnjim krugom. U natpisnom polju jasno se ĉita dio teksta …ED A FVNDAME(nto)…, iz ĉega se
moţe raspoznati da je nešto, najvjerojatnije crkva koju je ovaj arhitrav ukrašavao, podignuta iz
temelja.
Ovaj je ulomak arhitrava po naĉinu klesanja i oblikovanju nekih dijelova, primjerice kuka,
moguće povezati s trima prethodno obraĊenim ulomcima zabata oltarne ograde (kat. br. VIII. 17-19),
iako su zamjetne manje razlike u dimenzijama tih fragmenata. To bi znaĉilo da i ovaj arhitrav treba
smatrati proizvodom Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira iz druge ili treće ĉetvrtine 9.
stoljeća, ĉemu u prilog ide i ĉinjenica da na njemu nalazimo, za tu radionicu tipiĉnu, dvozonsku
podjelu s kukama i natpisnim poljem. Naime, takav je tip arhitrava zastupljen na gotovo svim

355
lokalitetima na kojima je utvrĊeno djelovanje navedene klesarske radionice, bez obzira na manje
razlike u vrsnoći izvedbe koje se mogu objasniti djelovanjem više klesara, tj. razliĉitim majstorskim
rukama.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 21. Ulomak arhitrava oltarne ograde (LEPURI II, 21)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 18,5 cm, širina 16,5 cm, debljina (vrh) 8 cm, debljina (dno) 9,5 cm, visina
natpisnog polja 7 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde koji ima saĉuvanu izvornu debljinu, dno i zakošenu plohu s
desne strane. Na svim ostalim krajevima nalaze se lomovi. Prednja strana arhitrava podijeljena je u
dvije zone, pa se u gornjoj nalaze ostaci dviju nalijevo poloţenih kuka, a u donjoj natpisno polje od
kojega se jasno ĉitaju tek dva slova: EN. Jedna kuka bolje je saĉuvana te ima visoku dvoprutu noţicu i
djelomiĉno oštećenu krupnu zavojnicu s velikim središnjim krugom. Lijevo od nje vidljiv je tek
poĉetak noţice iduće kuke. Desno od bolje saĉuvane kuke nalazi se veći neobraĊeni prostor poviše
kojega je arhitrav ukoso oblikovan. Na gornjoj površini navedenog zakošenja vidljiv je ostatak utora,
dok se na desnom boku u ravnini natpisnog polja nalazi isvrdlana rupa. Ti detalji otkrivaju da se desno
od ovoga ulomka arhitrava nastavljao zabat, dok je on sam bio postavljen na kapitel stupića središnjeg
dijela trabeacije oltarne ograde.
Po naĉinu klesanja i saĉuvanom likovnom repertoaru ovaj je fragment srodan prethodno
obraĊenim ulomcima zabata i arhitrava (kat. br. VIII. 17-20), pa je najlogiĉnije zakljuĉiti da je zajedno
s njima nekada pripadao cjelini iste oltarne ograde te da je produkt majstora iz iste klesarske radionice.

Literatura: Neobjavljen.

356
VIII. 22. Ulomak arhitrava oltarne ograde (LEPURI II, 22)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 11,7 cm, širina 22 cm, debljina (vrh) 8,5 cm, debljina (dno) 9,5 cm, visina
natpisnog polja 6,5 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde koji ima saĉuvanu izvornu debljinu i dno, dok na ostalim
krajevima ima lomove. Od prednje strane arhitrava koja je bila dvozonski podijeljena saĉuvao se tek
dio natpisnog polja i manji ostatak polja s kukama od kojih su preostali tek sami poĉeci njih dviju. Na
natpisnom polju jasno se ĉitaju tek slova C i R, dok je slovo koje im prethodi i koje je nešto udaljenije
od njih najvjerojatnije slovo S, što bi znaĉilo da je preostao ostatak dviju rijeĉi: ...S CR…
Po naĉinu klesanja, saĉuvanom likovnom repertoaru i visini natpisnog polja ovaj je fragment
srodan prethodno obraĊenim ulomcima zabata i arhitrava (kat. br. VIII. 17-21), pa je najlogiĉnije
zakljuĉiti da je zajedno s njima nekada pripadao cjelini iste oltarne ograde te da je produkt majstora iz
iste klesarske radionice.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 23. Arkada šesterostranog ciborija (rekonstrukcija) (LEPURI II, 23)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Sinj, Arheološka zbirka Franjevaĉkog samostana [lijevi ulomak s ostatkom ptice; danas
izgubljen (?)]; Split, Franjevaĉki samostan Trstenik (privatni smještaj kod fra Stipe Nimca; ulomak
vijenca ciborija s površinski oštećenim kimationom); Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika
(ostalih šest ulomaka).
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomak arkade ciborija iz Franjevaĉkog samostana u Sinju sluĉajno je pronaĊen u
razdoblju od 1950. do 1955. godine u nekom grobu pred crkvom sv. Martina, fragment koji se danas
ĉuva u privatnom smještaju naĊen je na istom lokalitetu neposredno nakon završetka Domovinskog

357
rata 1995. godine, dok je ostalih šest ulomaka iskopano u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja
je na tom mjestu od 1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije (u rekonstrukciji): Visina 96 cm, širina 136 cm, debljina 14-15 cm; širina stope 17 cm,
promjer luka 103 cm, visina vijenca 24 cm.
Opis: Arkada šesterostranog ciborija rekonstruirana je od osam ulomaka od kojih se neki spajaju i po
crti loma. Od tih osam fragmenata njih sedam moguće je toĉno pozicionirati unutar arkade, dok manji
ulomak vijenca ciborija s ostatkom dviju kuka moţe stajati bilo gdje na njegovoj lijevoj polovici. Pet
fragmenta spaja se po crti loma u dvije veće cjeline.
Veća od njih spojena je od dva ulomka te je smještena na desnom dijelu arkade i u svom
dijagonalnom pruţanju sadrţi dio kuka i kimationa iz vijenca, zatim tordiranu traku koja dijeli vijenac
od donjeg dijela arkade, dio troprutih traka isprepletenih u obliku osmica te ostatak ptiĉjega krila ispod
njih. Manja cjelina, spojena od triju fragmenata, pripada središnjem dijelu arkade, te ona, s izuzetkom
motiva ptice, takoĊer sadrţi iste dekorativne elemente kao i veća. Obje spojene cjeline u svom vrhu, sa
straţnje strane, imaju duboke i široke zasjekline koje su sluţile kao leţaj za ploĉe pokrova. Vrlo je
vaţan ulomak koji daje predodţbu o lijevoj strani donjega dijela arkade. On sadrţi motiv ptice koji je
smješten u prostoru koji ostaje izmeĊu luka arkade te visoke i široke trake koja navedeni prostor
omeĊuje s gornje strane i s boka. Ptica je, pak, prikazana s visoko podignutim krilima i s glavom koju
okreće u desnu stranu (njezinu lijevu). Isti motiv nalazio se i na desnoj strani arkade, ali se od te ptice,
koja je glavom najvjerojatnije bila okrenuta na lijevu stranu (njezinu desnu), saĉuvalo tek njezino
lijevo krilo i sićušni dio glave. Posljednji komad arkade koji nam otkriva izvorni oblik ĉitavog ciborija
jest njezina desna stopa. Taj fragment je s desne boĉne strane zarezan pod kutom od 60 stupnjeva, što
neosporno upućuje na zakljuĉak da se radi o arkadi šesterostranog ciborija. Pored toga, navedeni
ulomak stope ima dvije isvrdlane rupe, i to na gornjem dijelu gdje mu se nalazi fraktura, i na donjem
dijelu koji mu je izvorno saĉuvan. Rupe na stopama arkada sluţile su da bi se one s pomoću metalnih
klinova spojile s kapitelima stupova koji su drţali krunu ciborija. Prednja strana saĉuvane stope
lepurskog ciborija ukrašena je gustim prepletom troprutih traka koje su, formirajući niz uĉvorenih i
isprepletenih osmica, preko gornje i obiju boĉnih strana donjeg dijela arkade tekle od jedne do druge
njezine stope. Na ovom su se fragmentu saĉuvale tek dvije horizontalno poloţene osmice koje su
pripadale vertikalnom nizu koji se pruţao po desnoj boĉnoj strani donjeg dijela arkade.
Ipak, što se rekonstruirane arkade tiĉe, ovdje je potrebno upozoriti na jednu ĉinjenicu. Tordirana
traka koja se saĉuvala na većim cjelinama arkade ne teĉe u istom smjeru. Naime, na lijevoj cjelini
motiv tordiranog uţeta ide nalijevo, dok na desnoj teĉe udesno. Iako je teoretski moguće da se smjer
pruţanja tordiranog uţeta na arkadi asimetriĉno prekida, to nije uobiĉajena pojava, pa svakako treba
imati na umu mogućnost da ove dvije cjeline pripadaju dvjema arkadama ciborija koje su imale

358
identiĉnu ili sliĉnu koncepciju. Štoviše, teoretski je moguće da svih pet saĉuvanih cjelina pripada
razliĉitim arkadama, pa bi u tom sluĉaju ponuĊenu rekonstrukciju arkade trebalo shvatiti kao
najvjerojatniji izvorni izgled najmanje dviju od njih.
Kako god bilo, vrlo masivnoj arkadi (ili arkadama) ovog šesterostranog ciborija prednja strana
bila je podijeljena na dva osnova dijela: gornji pojas vijenca i donji dio s polukruţnim lukom u dnu.
Vijenac je bio sastavljen od kuka u gornjoj i kimationa u donjoj zoni. Na lijevoj polovici vijenca kuke
su poloţene nadesno, a na desnoj polovici nalijevo. Oba niza kuka susreću se u središtu vijenca gdje
ostaje trokutasti meĊuprostor koji je ispunjen motivom neprofilirane šiške. Donju zonu vijenca
ispunjao je plastiĉni kimation koji je u svom vrhu bio izrazito plastiĉan, pa je upravo zbog toga taj dio
vijenca na saĉuvanim ulomcima ozbiljnije oštećen. Kimation je izveden od meĊusobno spojenih i
stiliziranih ljiljanovih cvjetova, a prostor koji ostaje izmeĊu njih popunja glatki šiljati listić. Donji dio
arkade s gornje i boĉnih strana ukrašavala je široka traka ispunjena sloţenim motivom formiranim od
niza isprepletenih i uĉvorenih osmica koje su tekle od jedne do druge stope arkade, omeĊujući prostor
koji je ostajao izmeĊu te trake i luka kojim je oblikovana njezina donja strana. Dva trokutasta polja
ispunjala je po jedna ptica, a one su meĊusobno stajale u ĉistoj simetriji.
Po naĉinu klesanja, saĉuvanom likovnom repertoaru i konstruktivnim karakteristikama ova
arkada ciborija pokazuje izrazite sliĉnosti s reljefima koje je na ovom i ostalim dalmatinskim
lokalitetima izvela Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira. To se ponajprije odnosi na
uoĉljivu debljinu arkade, što se podudara s ĉinjenicom da je ova klesarska radionica dosta masivno
oblikovala i ostale dijelove liturgijskih instalacija, poput pluteja, pilastara i zabata. Pored toga, na istu
klesarsku produkciju upućuje i morelijanski detalji koji se primjećuju pri analizi pojedinih motiva,
ponajprije ptica, kuka, kimationa i beskonaĉnog prepleta troprutih traka. Navedene analogije upućuju
na zakljuĉak da ovu arkadu šesterostranog ciborija treba smatrati produktom Klesarske radionice iz
vremena kneza Trpimira, pa za vrijeme nastanka ovog ciborija treba uzeti drugu ili treću ĉetvrtinu 9.
stoljeća. Njegovim prepoznavanjem povećan je inaĉe mali broj pouzdano utvrĊenih ciborija na tlu
ranosrednjovjekovne hrvatske drţave, a ĉinjenica da su šesterostrani ciboriji na tom podruĉju dosada
utvrĊeni samo u Biskupiji kod Knina i Galovcu kraj Zadra, dodatno naglašava vaţnost ovog lepurskog
primjerka.

Literatura:
a) Lijevi ulomak s ostatkom ptice (Sinj): GABRIĆ, N, 1974., 49, sl. 22, lijevo; BAĈIĆ, S., 1989., 95-96,
bilj. 189; DELONGA, V., 1995b., 307, 313, sl. 9; NIMAC, S. - DELONGA, V., 1997., 82, 85, sl. 24;
JOSIPOVIĆ, I., 2012a., 51, 53-57, sl. 2, 5, 7-9.
b) Ostali ulomci: JOSIPOVIĆ, I., 2012a., 51-57, sl. 3-9.

359
VIII. 24. Ulomak kapitela šesterostranog ciborija s dijelom sraštenog stupa (LEPURI II,
24)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 31 cm, promjer (dno) 20 cm, promjer (vrh-rekonstrikcija) 23 cm.
Opis: Ulomak kapitela šesterostranog ciborija s ostatkom sraštenog stupa koji ima lomove na vrhu i
dnu. U gornjem dijelu fragmenta saĉuvao se gotovo u cijelosti dvozonski oblikovan kapitel s nizom
glatkih neprofiliranih listova u donjoj zoni, te kutnim kukama i razliĉitim manjim segmentima izmeĊu
njih u gornjoj zoni. Kuke imaju vitku dvoprutu noţicu na koju se nastavlja dosta krupna zavojnica s
naglašenim krugom u sredini. Kapitel od stupa dijeli dvopruti horizontalni prsten, a sam je stup u
presjeku oktogonalan. Dosta velike dimenzije kapitela i pripadajuće mu kolone otklanjaju mogućnost
da se radi o elementima središnjeg dijela oltarne ograde, pa ih se zbog toga, ali i stilskih podudarnosti
s ulomcima koji ĉine arkadu šesterostranog ciborija (kat. br. VIII. 23), bez svake sumnje moţe
smatrati donjim dijelom njegove konstrukcije.
Po naĉinu oblikovanja, korištenju pojedinih motiva i njihovu rasporedu na ovom fragmentu,
moguće je uspostaviti analogije sa identiĉnim dijelovima liturgijskih instalacija koje je tijekom druge i
treće ĉetvrtine 9. stoljeća na ostalim dalmatinskim lokalitetima isklesala Klesarska radionica iz
vremena kneza Trpimira. Tako je lepurski primjerak donekle moguće usporediti s voluminoznim
kapitelima koje je ova klesarska radionica izvela u Plavnu (T. XXXII, 6) i Ţaţviću (T. XXXII, 7), a
posebno s njezinim manje plastiĉnim kapitelima iz Kašića (T. XXXII, 3), Biljana Donjih (T. XXXII,
1) i Biograda (T. XXXII, 2) koji su s njim gotovo identiĉni.

Literatura: JOSIPOVIĆ, I., 2012a., 51-52, 54-57, sl. 3, 7, 9.

VIII. 25. Ulomak kapitela šesterostranog ciborija (LEPURI II, 25)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.

360
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 8 cm, širina 13 cm, debljina 8,5 cm.
Opis: Manji ulomak gornjeg dijela kapitela šesterostranog ciborija koji ima izvoran vrh dok mu se na
ostalim krajevima nalaze lomovi. Na njegovoj gornjoj strani nalazi se ostatak dviju rupa koje su sluţile
za spajanje kapitela s arkadom ciborija uz pomoć metalnih klinova. Od njegovih ĉetiriju strana
preostao je samo manji dio jedne od njih. Od njezine dekoracije saĉuvao se tek završetak jedne kuke,
te vrh središnjeg segmenta gornjeg dijela kapitela. On završava dvoprutim šiljatim vrhom kojemu se
sa svake strane nalazi po jedan neprofilirani kruţić. Kao i kod prethodno obraĊenog ulomka (kat. br.
VIII. 24), dosta velike dimenzije kapitela otklanjaju mogućnost da se radi o elementu središnjeg dijela
oltarne ograde, pa se pouzdano moţe drţati kapitelom šesterostranog ciborija.
Dakle, po svojim dimenzijama, naĉinu klesanja i saĉuvanom likovnom repertoaru ovaj je
ulomak kapitela srodan prethodno obraĊenom fragmentu (kat. br. VIII. 24), pa je najlogiĉnije
zakljuĉiti da je pripadao istom ciboriju, iz ĉega onda proizlazi i da je produkt majstora iz iste klesarske
radionice.

Literatura: JOSIPOVIĆ, I., 2012a., 51-52, 54-55, sl. 3.

VIII. 26. Ulomak kapitela šesterostranog ciborija (LEPURI II, 26)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 13,5 cm, širina 16 cm, debljina 6,5 cm.
Opis: Manji ulomak gornjeg dijela kapitela šesterostranog ciborija koji ima djelomiĉno saĉuvan vrh,
dok mu se na ostalim krajevima nalaze lomovi. Na njegovoj gornjoj strani nalazi se ostatak rupe koja
je sluţila za spajanje kapitela s arkadom ciborija uz pomoć metalnih klinova. Od njegovih ĉetiriju
strana preostao je samo manji dio njih dviju. Tako se na bolje oĉuvanoj strani nalazi gotovo u
potpunosti saĉuvana desna kuka s velikom puţolikom zavojnicom, dok se lijevo od nje nalazi manji

361
ukrasni segment oblikovan od troprute vertikale trake koja izlazi iz horizontalno poloţenog
jednoprutog prstena. Ispod ovih motiva naziru se i završeci dvaju listova iz donje zone kapitela. Na
susjednoj, desnoj strani ovoga kapitela saĉuvala se zavojnica još jedne kuke. Kao i kod prethodno
obraĊenih ulomaka (kat. br. VIII. 24-25), dosta velike dimenzije kapitela otklanjaju mogućnost da se
radi o elementu središnjeg dijela oltarne ograde, pa se pouzdano moţe drţati kapitelom šesterostranog
ciborija.
Dakle, po svojim dimenzijama, naĉinu klesanja i saĉuvanom likovnom repertoaru ovaj je
ulomak kapitela srodan dvama prethodno obraĊenim fragmentima (kat. br. VIII. 24-25), pa je
najlogiĉnije zakljuĉiti da je pripadao istom ciboriju, iz ĉega onda proizlazi i da je produkt majstora iz
iste klesarske radionice.

Literatura: JOSIPOVIĆ, I., 2012a., 51-52, 54-57, sl. 3, 7, 9.

VIII. 27. Ulomak kapitela šesterostranog ciborija (LEPURI II, 27)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 12,5 cm, širina 10,5 cm, debljina 12 cm.
Opis: Manji ulomak središnjeg dijela kapitela šesterostranog ciborija na kojemu se saĉuvao jedan
njegov kut te manji dijelovi dviju susjednih strana. Fragment ima lomove na svim stranama. Od
dekoracije kapitela vidljiv je neprofilirani kutni list sa šiljatim vrhom iz njegove donje zone, a poviše
njega dodiruju se boĉne kuke s velikom zavojnicom od kojih svaka pripada jednoj strani kapitela. Uz
jednu i drugu kuku, jednoj s lijeve, a drugoj s desne strane, vidljivi su manji ostaci vertikalnog
troprutog segmenta koji je po sredini presjeĉen horizontalnim jednoprutim prstenom. Kao i kod
prethodno obraĊenih ulomaka (kat. br. VIII. 24-26), dosta velike dimenzije kapitela otklanjaju
mogućnost da se radi o elementu središnjeg dijela oltarne ograde, pa se pouzdano moţe drţati
kapitelom šesterostranog ciborija.
Po svojim dimenzijama, naĉinu klesanja i saĉuvanom likovnom repertoaru ovaj je ulomak
kapitela srodan s prethodno obraĊenim fragmentima (kat. br. VIII. 24-26), pa je najlogiĉnije zakljuĉiti

362
da je pripadao istom ciboriju, iz ĉega onda proizlazi i da je produkt majstora iz iste klesarske
radionice.

Literatura: JOSIPOVIĆ, I., 2012a., 51-52, 54-55, sl. 3.

VIII. 28. Ulomak kapitela šesterostranog ciborija (LEPURI II, 28)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 7,5 cm, širina 10,5 cm, debljina 7 cm.
Opis: Manji ulomak gornjeg dijela kapitela šesterostranog ciborija koji ima djelomiĉno saĉuvan vrh,
dok mu se na ostalim krajevima nalaze lomovi. Na njegovoj gornjoj strani, više zdesna, nalazi se
ostatak rupe koja je sluţila za spajanje kapitela s arkadom ciborija uz pomoć metalnih klinova. Od
njegovih ĉetiriju strana preostao je samo manji dio njih dviju. Tako se na bolje oĉuvanoj strani nalazi
tek sićušni ostatak vrha desne kuke, tj. njezine velike puţolike zavojnice, dok se od dekoracije
susjedne joj desne strane ništa nije saĉuvalo. Kao i kod prethodno obraĊenih ulomaka (kat. br. VIII.
24-27), dosta velike dimenzije kapitela otklanjaju mogućnost da se radi o elementu središnjeg dijela
oltarne ograde, pa se pouzdano moţe drţati kapitelom šesterostranog ciborija.
Dakle, po svojim dimenzijama, naĉinu klesanja i saĉuvanom likovnom repertoaru ovaj je
ulomak kapitela srodan prethodno obraĊenim fragmentima (kat. br. VIII. 24-27), pa je najlogiĉnije
zakljuĉiti da je pripadao istom ciboriju, iz ĉega onda proizlazi i da je produkt majstora iz iste klesarske
radionice.

Literatura: JOSIPOVIĆ, I., 2012a., 51-52, 54-55, sl. 3.

VIII. 29. Ulomak stupa šesterostranog ciborija (LEPURI II, 29)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.

363
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 26 cm, promjer 19 cm.
Opis: Ulomak središnjeg dijela oktogonalnog stupa šesterostranog ciborija koji ima lomove na vrhu i
dnu, a na jednom dijelu i po ĉitavoj svojoj visini. Osam ploha stupa nema nikakav ukras, ali nam
njegov presjek i dimenzije koje se podudaraju s presjekom fragmenta kolone s kapitelom (kat. br. VIII.
24), govore da se radi o ulomcima koji su pripadali istoj cjelini, tj. da su u pitanju stupovi koji su nosili
krunu šesterostranog ciborija.
Iako ovaj fragment nema nikakvu dekoraciju temeljem koje bi bilo moguće provesti njegovu
likovno-stilsku analizu, zbog prethodno navedenih ĉinjenica moţe se smatrati produktom Klesarske
radionice iz vremena kneza Trpimira, što znaĉi da je nastao u drugoj ili trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća.

Literatura: JOSIPOVIĆ, I., 2012a., 51-52, 54-57, sl. 3, 7, 9.

VIII. 30. Ulomak stupa šesterostranog ciborija (LEPURI II, 30)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 43 cm, promjer 20 cm.
Opis: Veći ulomak središnjeg dijela oktogonalnog stupa šesterostranog ciborija koji ima lomove na
vrhu i dnu. Osam ploha stupa nema nikakav ukras, ali nam njegov presjek i dimenzije koje se
podudaraju s presjekom fragmenta kolone s kapitelom (kat. br. VIII. 24), govore da se radi o
ulomcima koji su pripadali istoj cjelini, tj. da su u pitanju stupovi koji su nosili krunu šesterostranog
ciborija.
Iako ovaj fragment, kao i onaj prethodno obraĊeni (kat. br. VIII. 29), nema nikakvu dekoraciju
temeljem koje bi bilo moguće provesti njegovu likovno-stilsku analizu, zbog svih gore navedenih
ĉinjenica moţe se smatrati produktom Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira, što znaĉi da je
nastao u drugoj ili trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća.

364
Literatura: JOSIPOVIĆ, I., 2012a., 51-52, 54-57, sl. 3, 7, 9.

VIII. 31. Ulomak neutvrĎene izvorne funkcije (LEPURI II, 31)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: S još jednim predromaniĉkim ulomkom (LEPURI I, 10) sluĉajno je pronaĊen u
veljaĉi 1996. godine prilikom terenskog obilaska ruševina crkve sv. Martina koja je do temelja srušena
u Domovinskom ratu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 22 cm, širina 57 cm, debljina 17 cm, visina pletenice 12 cm.
Opis: Veći ulomak neutvrĊene izvorne funkcije koji ima profilaciju ''L'' forme na jednoj duţoj strani.
Izvorno mu je saĉuvan tek suprotni duţi bok i debljina, dok na svim ostalim krajevima ima lomove.
Na prednjoj strani, koja je većim dijelom površinski oštećena, moţe se razaznati njegova dvozonska
podjela. Tako njezinim većim dijelom teĉe dvotraĉna tropruta pletenica s velikim okulusima u središtu
svakoga ĉvora, a nju s obje strane obrubljuje po jedna neprofilirana letva. S jedne strane tog motiva
vide se poĉeci noţica triju kuka polegnutih na istu stranu.
Naĉin klesanja i oblikovanja pletenice, ali i analiza kuka s druga dva lepurska ulomka koji su
zajedno s ovim fragmentom pripadali istoj cjelini (kat. br. VIII. 32-33), upućuju na zakljuĉak da se
radi o djelu Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira, što znaĉi da ga treba datirati u drugu ili
treću ĉetvrtinu 9. stoljeća.

Literatura: DELONGA, V., 1995b., 307-308, sl. 13; NIMAC, S. - DELONGA, V., 1997., 82, 89, sl. 31.

VIII. 32. Ulomak neutvrĎene izvorne funkcije (LEPURI II, 32)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.

365
Dimenzije: Visina 27 cm, širina 28,5 cm, debljina 15 cm, visina pletenice 10 cm.
Opis: Manji ulomak neutvrĊene izvorne funkcije sastavljen od dvaju fragmenta koji se djelomiĉno
spajaju po crti loma. Izvorno mu je saĉuvan manji dio dviju strana, manjim dijelom i debljina, dok mu
se na ostalim krajevima nalaze lomovi. Na jednom dijelu njegove ukrasne površine teĉe dvotraĉna
tropruta pletenica s velikim okulusima u središtu svakoga ĉvora, a nju s obje strane obrubljuje po
jedna neprofilirana letva. S jedne strane tog motiva vide se ostaci triju kuka na dvoprutim noţicama
koje su polegnute na istu stranu, a od kojih su dvije dosta dobro saĉuvane te imaju puţolike zavojnice
s centralnim kruţićem, dok je od jedne kuke preostao samo poĉetak noţice.
Po naĉinu klesanja i oblikovanja pletenice ovaj fragment identiĉan je prethodno opisanom
ulomku (kat. br. VIII. 31), a analiza njegovih kuka nedvojbeno upućuje na zakljuĉak da ga treba
smatrati produktom Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira, što znaĉi da je nastao u drugoj ili
trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 33. Ulomak neutvrĎene izvorne funkcije (LEPURI II, 33)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 14,5 cm, širina 23 cm, debljina 14 cm.
Opis: Manji ulomak neutvrĊene izvorne funkcije kojemu se izvorno saĉuvala tek debljina, dok na
svim ostalim krajevima ima lomove. Na jednoj njegovoj boĉnoj plohi vidljiva je isvrdlana rupa koja je
najvjerojatnije izvedena naknadno. Ukrasna površina prednje strane fragmenta takoĊer je djelomiĉno
oštećena. Od njezine dekoracije saĉuvale su se tek tri kuke poloţene na istu stranu koje imaju dvoprute
noţice i puţolike zavojnice. Uz taj motiv zacijelo se nalazilo polje koje je bilo ispunjeno dvotraĉnom
troprutom pletenicom s okulusima u središtu, a to se moţe zakljuĉiti na temelju ukrasa s prethodno
obraĊenih i identiĉno oblikovanih ulomaka (kat. br. VIII. 31-32).
Po naĉinu klesanja, a ponajprije po naĉinu oblikovanja kuka, ovaj je ulomak identiĉan
prethodno obraĊenom fragmentu neutvrĊene izvorne funkcije (kat. br. VIII. 32), što znaĉi da i njega

366
treba smatrati produktom Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira, pa se i njega moţe datirati u
drugu ili treću ĉetvrtinu 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 34. Plutej oltarne ograde (LEPURI III, 34)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Sva ĉetiri ulomka od kojih je ovaj plutej sastavljen pronaĊena su u sustavnim
arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od 1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa
svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 95,5 cm, širina 70,5 cm, debljina 9 cm, debljina pera 3,5 cm, visina vijenca 20 cm,
visina glavnoga polja 76 cm.
Opis: Plutej oltarne ograde spojen od ĉetiriju ulomaka koji se lijepe po crti loma tako da od njegova
izvorna oblika nedostaje samo desni gornji kut te manji dio vijenca na lijevoj strani. Pluteju se izvorno
saĉuvala debljina, dno i manji dio vrha. Na najvećem fragmentu iz donjega dijela pluteja pero za
uglavljivanje otuĉeno je na objema boĉnim stranama, a njegovi su ostaci vidljivi samo na gornjem
dijelu lijevoga boka jer su se oĉuvali samo na dvama manjim ulomcima iz gornje polovice pluteja. Na
gornjoj plohi vijenca, s lijeve strane, nalazi se svrdlana rupa koja je sluţila za povezivanje pluteja s
pilastrima uz pomoć klanfi.
Njegovo glavno polje sa sve je ĉetiri strane omeĊeno neprofiliranim rubnim letvama od kojih je
donja znatnije deblja od ostalih. Njegova središnja kompozicija formirana je od devet uĉvorenih
troprutih kruţnica koje su rasporeĊene u tri reda s po tri kruţnice. Kruţnice su dodatno dijagonalno
ispresjeĉene dvjema troprutim trakama i dvjema beskonaĉnim troprutim vrpcama koje formiraju obrise
dvaju dijagonalno postavljenih i meĊusobno ukriţenih pravokutnika. Vijenac pluteja takoĊer je
omeĊen neprofiliranim rubnim letvama sa sviju strana, a ispunjen je motivom od gustog preleta
troprute trake.
Po naĉinu klesanja i nesigurnom duktusu primjetnoj na izvedbi svakog pojedinog motiva ovaj je
plutej moguće pripisati Klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira iz posljednje ĉetvrtine 9.
stoljeća. Takva atribucija moţe se potkrijepiti njegovom usporedbom s dvama vrlo sliĉnim plutejima
iz Pridrage kod Zadra (T. XLII, 1-2), koji su već pripisani navedenoj klesarskoj produkciji, ali i s

367
dvama, dosad neatribuiranim plutejima iz splitskoga Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, za koje
se drţi da potjeĉu iz Biskupije kod Knina (T. XLII, 4). Iako lepurski plutej za razliku od njih ima nešto
rahliju kompoziciju, sve navedene izvedbene i kompozicijske podudarnosti neosporno potkrepljuju
navedenu atribuciju.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 35. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI III, 35)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 6,3 cm, širina 10 cm, debljina 2,5 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde koji ima lomove na svim stranama. Najvjerojatnije se radi o
fragmentu desnog gornjeg dijela glavnoga polja pluteja jer je na njegovoj površini vidljiv sićušni dio
kruţnice i šiljasti završetak troprute trake koja ju je dijagonalno presijecala, što je isjeĉak motiva
uobiĉajenog za dekoriranje pluteja. Oko navedenog motiva, toĉnije iznad i boĉno od njega, vide se
ostaci neprofiliranih rubnih letvi. Budući da se saĉuvani motiv na ovome ulomku po odabiru i izvedbi
moţe dovesti u izravnu vezu s prethodno obraĊenim plutejem (kat. br. VIII. 34), najlogiĉnije je
pretpostaviti da se izvorno radilo o njegovom sastavnom dijelu, što bi onda znaĉilo da je nastao ispod
dlijeta majstora iz Dvorske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 36. Ulomak vijenca pluteja oltarne ograde (LEPURI III, 36)
Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.

368
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 15 cm, širina 9 cm, debljina 7 cm.
Opis: Ulomak vijenca pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvao desni rub dok na ostalim
krajevima ima lomove. Najvjerojatnije se radi o fragmentu desnog dijela vijenca pluteja jer je na
njegovoj površini vidljiv manji dio troprute trake koja se šiljato lomi u njegovu kutu, što je tipiĉan
kutni završetak prepleta troprutih traka za taj dio plutejâ. Boĉno od motiva, s njegove desne strane,
vide se ostaci djelomiĉno otuĉene neprofilirane rubne letve. Budući da se saĉuvani motiv na ovome
fragmentu po izvedbi i odabiru moţe dovesti u izravnu vezu s već obraĊenim plutejem oltarne ograde
(kat. br. VIII. 34), kao i s prethodno tretiranim njegovim manjim dijelom (kat. br. VIII. 35),
najlogiĉnije je pretpostaviti da je i ovaj ulomak ĉinio sastavni dio navedenog pluteja, što bi onda
znaĉilo da je nastao ispod dlijeta majstora iz Dvorske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 37. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI III, 37)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 65,5 cm, širina 20 cm, debljina 10 cm, visina vijenca 18 cm.
Opis: Ulomak desnoga dijela pluteja oltarne ograde koji ima izvorno saĉuvanu debljinu i desni bok,
dok na ostalim krajevima ima lomove. Na desnoj boĉnoj strani nema tragova pera ili utora, pa nije
posve jasno kako je ovaj plutej bio uĉvršćen u cjelini oltarne ograde, pa je zbog toga upitno da li joj je
uopće i pripadao.
Prednja strana pluteja podijeljena je na glavno polje i vijenac koje dijele dvije paralelne,
neprofilirane rubne letve. Ista takva letva omeĊuje vijenac s gornje strane, a nešto deblja letva nalazi
se i po ĉitavom desnom boku prednje strane pluteja. Iz saĉuvane dekoracije moţe se razabrati da je
vijenac bio ukrašen gustim prepletom troptute trake, dok je glavno polje bilo ispunjeno kompozicijom
sastavljenom od uĉvorenih troprutih kruţnica koje su dijagonalno presjeĉene prepletom od dviju

369
paralelnih troprutih traka. Radilo se o ukrasu kojemu je osnovu ĉinilo devet kruţnica rasporeĊenih u tri
reda s po tri kruţnice, sliĉno kao kod pluteja obraĊenog u kataloškoj jedinici br. VIII. 34, samo što su
u ovom sluĉaju kruţnice dijagonalno isprepletene s beskonaĉnim vrpcama oblikovanima od dviju
paralelnih traka koje se u kutovima spajaju u zajedniĉki šiljati vrh. Stoga je logiĉno zakljuĉiti da je
plutej kojemu je ovaj ulomak pripadao stajao u paru s prethodno obraĊenim plutejom (kat. br. VIII.
34), a korištenje jednostavnije i sloţenije varijante istoga ukrasa na plutejima koji su pripadali istoj
cjelini oltarne ograde pojavljuje se i na dvama plutejima iz Pridrage kod Zadra (PRIDRAGA VI, 45-
46).
Po naĉinu klesanja i nesigurnom duktusu primjetnoj na izvedbi svakog pojedinog motiva ovaj je
fragment pluteja moguće pripisati Klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira iz posljednje
ĉetvrtine 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 38. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI III, 38)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 35,5 cm, širina 49 cm, debljina (vrh) 11,5 cm, debljina (dno) 8,7 cm, visina vijenca
21 cm, širina utora 3,5 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde koji ima izvorno saĉuvanu debljinu, vrh i dio lijevoga boka, dok
mu se na ostalim krajevima nalaze lomovi. Iako se neosporno radi o lijevom gornjem dijelu pluteja,
neobiĉno je da se na njegovoj lijevoj boĉnoj plohi nalazi utor, a ne pero za uglavljivanje, kako je to
inaĉe na plutejima uobiĉajeno. Stoga je ovaj fragment najvjerojatnije naknadno preupotrijebljen, te mu
je tom prilikom otuĉeno pero i sekundarno uklesan utor.
Na površini vijenca i dijela glavnog polja pluteja koji se saĉuvao, ukrasni motiv je zbog abrazije
gotovo u potpunosti nestao, ali se ipak jasno raspoznaje da su njegov vijenac i glavno polje bili
ispunjeni gustim preletom troprute trake. Oba navedena polja bila su obrubljena neprofiliranim rubnim
letvama. Iako je zbog teških oštećenja površine nezahvalno donositi konkretnije zakljuĉke o klesarskoj
produkciji koja je ovaj plutej izradila, zbog izrazite gustoće prepleta i njegovih dimenzija koje su

370
podudarne s prethodno obraĊenim plutejem (kat. br. VIII. 34), moţe se s oprezom zakljuĉiti da se radi
o proizvodu Dvorske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira iz posljednje ĉetvrtine 9.
stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 39. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI III, 39)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 22 cm, širina 37 cm, debljina 6,5 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde koji ima lomove na svim stranama, a ni debljina mu nije izvorna.
Na površini fragmenta vidljivi su ostaci dekoracije koju su ĉinili nizovi od troprutih kruţnica koje su
bile dijagonalno isprepletene troprutim trakama. Od opisane su se dekoracije, u većoj ili manjoj mjeri,
saĉuvale tek dvije kruţnice.
Niska kvaliteta izvedbe i odabir motiva koji je tipiĉan za Dvorsku klesarsku radionicu iz
vremena kneza Branimira iz posljednje ĉetvrtine 9. stoljeća, upućuju na zakljuĉak da upravo toj
klesarskoj produkciji treba pripisati i ovaj lepurski fragment. Ovu atribuciju dodatno mogu osnaţiti
njegove usporedbe s identiĉno ukrašenim i izvedenim ulomcima istih ili srodnih dijelova liturgijskih
instalacija s drugih dalmatinskih lokaliteta koji su pripisani navedenoj klesarskoj radionici, poput
pilastara iz Korlata (T. XLIII, 7) i Kule Atlagić (T. XLIII, 8) kod Benkovca ili, primjerice, plutejâ iz
Ţdrapnja kod Skradina (T. XL, 7), Rapovina kod Livna (T. XLI, 6-7), Cetine kod Vrlike (T. XLI, 4),
Bukorovića podvornice u Biskupiji kod Knina (T. XLI, 3), Plavna kod Knina (T. XL, 4) i Biograda (T.
XL, 1).

Literatura: Neobjavljen.

371
VIII. 40. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI III, 40)
Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 22 cm, širina 43 cm, debljina 7 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde kojemu je samo debljina izvora, dok na svim ostalim krajevima
ima lomove. Na površini fragmenta vidljivi su ostaci dekoracije koju su ĉinili nizovi od troprutih
kruţnica koje su bile dijagonalno isprepletene troprutim trakama. Od opisane se dekoracije, u većoj ili
manjoj mjeri, saĉuvalo šest takvih kruţnica.
Niska kvaliteta izvedbe, odabir motiva i podudarne dimenzije upućuju na zakljuĉak da je ovaj
ulomak pripadao istom pluteju kao i prethodno obraĊeni fragment (kat. br. VIII. 39), što znaĉi da i
njega treba pripisati Dvorskoj klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 41. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI III, 41)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 23,5 cm, širina 23,5 cm, debljina 6-7 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde kojemu je djelomiĉno saĉuvana debljina i jedna boĉna strana,
dok na svim ostalim krajevima ima lomove. Na saĉuvanom boku postojalo je i pero za uglavljivanje
koje je naknadno otklesano. Na površini fragmenta vidljiva je neprofilirana rubna letva uz ĉiju se
unutrašnju stranu nalazi završetak dekoracije glavnoga polja koju su ĉinili vertikalno postavljeni
perec-motivi. Oni su se svojim dnom naslanjali na rubnu letvu, dok su prema unutrašnjosti glavnog
polja iz njih izlazile troprute trake od kojih su inaĉe i formirani, a te su trake onda dijagonalno

372
presijecale troprute kruţnice rasporeĊene u više redova i stupaca. Od opisane su se dekoracije, u većoj
ili manjoj mjeri, saĉuvali tek dijelovi dvaju pereca i jedan presjek troprutih traka koje iz njih izlaze.
Niska kvaliteta izvedbe, odabir motiva i podudarne dimenzije upućuju na zakljuĉak da je ovaj
ulomak pripadao istom pluteju kao i dva prethodno obraĊena ulomka (kat. br. VIII. 39-40), što znaĉi
da i njega treba pripisati Dvorskoj klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 42. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI III, 42)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 13 cm, širina 12 cm, debljina 6 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde kojemu se moţda izvorno saĉuvao tek jedan dio ruba, debljina
mu nije izvorna, a na svim ostalim krajevima ima lomove. Na površini fragmenta saĉuvao se manji dio
dekoracije na kojemu je vidljiv tek dio loma i prepleta troprute trake, pa nije moguće pouzdano
zakljuĉiti kojoj je izvornoj kompoziciji pripadao.
Niska kvaliteta izvedbe i upotreba tipiĉnih geometrijskih dekorativnih motiva upućuju na
zakljuĉak da se radi o proizvodu Dvorske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira iz
posljednje ĉetvrtine 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 43. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI III, 43)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća (?).

373
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 11 cm, širina 13 cm, debljina 8,5 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde koji na svim krajevima ima lomove, a ni debljina mu nije
izvorna. Prema saĉuvanoj dekoraciji na prednjoj strani moţe se zakljuĉiti da se radi o fragmentu koji je
izvorno pripadao dijelu pluteja na razmeĊi glavnog polja i vijenca. Od glavnoga polja ostala je samo
njegova gornja rubna letva i zaĉetak desne boĉne, dok je dio koji je pripadao vijencu znatno
voluminozniji. Njega s donje i desne boĉne strane uokviruju dvije neprofilirane rubne letve, od koji je
boĉna nešto deblja, dok je od ukrasnog polja vijenca vidljiv tek manji dio prepleta dviju troprutih
traka.
Niska kvaliteta izvedbe i upotreba tipiĉnih geometrijskih dekorativnih motiva upućuju na
zakljuĉak da se radi o proizvodu Dvorske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira iz
posljednje ĉetvrtine 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 44. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI III, 44)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 13 cm, širina 17,5 cm, debljina 6,5 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde koji na svim krajevima ima lomove. Na površini se od izvornog
motiva saĉuvao samo manji dio prepleta dviju troprutih traka, a jedna od njih polukruţno zaokreće u
jednom smjeru zbog toga što na tom mjestu dotiĉe preostatak rubne letve.
Niska kvaliteta izvedbe ovog fragmenta i upotreba tipiĉnih geometrijskih dekorativnih motiva
upućuju na zakljuĉak da se radi o proizvodu Dvorske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira
iz posljednje ĉetvrtine 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

374
VIII. 45. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI III, 45)
Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 23,5 cm, širina 13,5 cm, debljina 9,5 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde koji na svim krajevima ima lomove. Na njegovoj površini
vidljivi su dijelovi vijenca i glavnog polja koje dijeli neprofilirana letva. Oba polja ispunjena su gustim
prepletom troprute trake od kojih neke polukruţno zaokreću dodirujući rubnu letvu s gornje i donje
strane.
Niska kvaliteta izvedbe ovog ulomka i upotreba tipiĉnih geometrijskih dekorativnih motiva
upućuju na zakljuĉak da se radi o proizvodu Dvorske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira
iz posljednje ĉetvrtine 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 46. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI III, 46)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 12 cm, širina 20 cm, debljina 3,5 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala gornja ploha, dok na svim ostalim
krajevima ima lomove. Na površini je izvornog motiva vidljiv samo manji dio gustog prepleta
troprutih traka od kojih neke polukruţno zaokreću dodirujući rubnu letvu. Zbog malih dimenzija
fragmenta nije moguće pouzdano utvrditi njegovu orijentaciju unutar izvornog oblika pluteja, ali kada
se njegovi motivi usporedi s rasporedom ukrasa na prethodno obraĊenom ulomku (kat. br. VIII. 45),

375
moţe se s velikom sigurnošću pretpostaviti da je rijeĉ o gornjem dijelu glavnoga polja pluteja, kao i to
da su ta dva fragmenta pripadali istom puteju oltarne ograde.
Niska kvaliteta izvedbe ovog ulomka i upotreba tipiĉnih geometrijskih dekorativnih motiva
upućuju na zakljuĉak da se radi o proizvodu Dvorske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira
iz posljednje ĉetvrtine 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 47. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI III, 47)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 16,5 cm, širina 13,5 cm, debljina 11,5 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala jedna boĉna strana s utorom koji je
danas oštećen. Na svim ostalim krajevima nalaze se lomovi. Na površini fragmenta od izvornog se
motiva saĉuvao samo manji dio gustog prepleta troprutih traka od kojih neke polukruţno zaokreću
dodirujući okomitu rubnu letvu. Zbog malih dimenzija ovoga ulomka nije moguće pouzdano utvrditi
njegovu orijentaciju unutar izvornog oblika pluteja, tj. da li se radi o njegovu desnom ili lijevom
rubnom dijelu.
Niska kvaliteta izvedbe ovog ulomka i upotreba tipiĉnih geometrijskih dekorativnih motiva, kao
i sliĉnost s dvama prethodno obraĊenim fragmentima (kat. br. VIII. 45-46) s kojim je najvjerojatnije
ĉinio isti plutej, ĉinjenice su koje upućuju na zakljuĉak da se radi o proizvodu Dvorske klesarske
radionice iz vremena kneza Branimira iz posljednje ĉetvrtine 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 48. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI III, 48)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.

376
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 12 cm, širina 11,5 cm, debljina 8,5 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala tek jedna boĉna strana, dok na svim
ostalim krajevima ima lomove. Na njegovoj površini vidljiva je jedna rubna neprofilirana letva koja je
oĉito okruţivala polje ispunjeno nekim geometrijskim motivom. Od njega se moţe prepoznati tek
manji dio gustog prepleta troprutih traka koje se naglo lome pri dodiru s rubnom letvom.
Niska kvaliteta izvedbe ovog ulomka i upotreba tipiĉnih geometrijskih dekorativnih motiva
upućuju na zakljuĉak da se radi o proizvodu Dvorske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira
iz posljednje ĉetvrtine 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 49. Ulomak arhitrava oltarne ograde (LEPURI III, 49)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Oba ulomka od kojih je arhitrav spojen pronaĊena su u sustavnim arheološkim
istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od 1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim
suradnicima. MeĊutim, desni je fragment pronaĊen u iskapanjima voĊenima u ljeto 1997. godine, dok
je lijevi ulomak pronaĊen u istraţivanjima nakon 2000. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 20,5 cm, širina 97 cm, debljina (vrh) 7,5 cm, debljina (sredina) 12 cm, debljina
(dno) 10 cm, visina natpisnog polja 8,5 cm.
Opis: Veći dio arhitrava oltarne ograde koji je sastavljen od dvaju ulomaka koji se lijepe po crti loma.
Tako spojenoj cjelini izvorno je saĉuvana debljina i svi krajevi osim desnoga boka gdje se nalazi
fraktura. Prednja ploha arhitrava ukrašena je ornamentima rasporeĊenima u tri zone, ali je njezin
krajnji lijevi dio gotovo u potpunosti uništen abrazijom. Gornju zonu ĉini niz nadesno poloţenih i
nespretno izvedenih kuka s dvoprutim noţicama koje se šire prema dnu i nerazvijenim voluticama.
Ispod kuka izvedena je neprofilirana letva na ĉije se dno naslanja zakrţljali kimation. Taj dio arhitrava

377
zapravo predstavlja njegovu središnju i najvoluminozniju zonu. Ispod kimationa nalazi se natpisno
polje na kojem se, nakon jednoga neĉitljivog dijela, još uvijek moţe proĉitati dio posvetnog teksta koji
glasi: + IN N(omine) D(omi)NI N(ost)RI IESU CHR(ist)I EGO KAR(olus?). Taj poĉetak posvetnog
natpisa darovatelja ĉije je ime najvjerojatnije bilo Karlo, protumaĉen je kao odraz širenja imena Karla
Velikoga tijekom 9. stoljeća i na teritoriju ranosrednjovjekovne Hrvatske.
Zbog niske kvalitete izvedbe i odabira motivâ koji su tipiĉni za Dvorsku klesarsku radionicu iz
vremena kneza Branimira iz posljednje ĉetvrtine 9. stoljeća, lepurski je arhitrav opravdano pripisan
navedenoj klesarskoj produkciji. Ova atribucija zasnovana je na njegovoj usporedbi s identiĉno
ukrašenim i izvedenim ulomcima arhitrava koji su pronaĊeni na drugim dalmatinskih lokaliteta i
pripisani ovoj klesarskoj radionici, poput primjeraka iz Šopota kod Benkovca (T. XXXVIII, 1),
Ţdrapnja kod Skradina (T. XXXVIII, 2), Rapovina kod Livna (T. XXXIX, 5), Cetine kod Vrlike (T.
XXXVIII, 4-5) i Bukorovića podvornice u Biskupiji kod Knina (T. XXXIX, 1).

Literatura:
a) Lijevi ulomak arhitrava: Neobjavljen.
b) Desni ulomak arhitrava: JAKŠIĆ, N., 1998a., 277; ISTI, 2000a., 196; ISTI, 2000d., 212; KATALOG,
2000a., 279-280, kat. br. IV. 166; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 52; KATALOG,
2001., 421, 463, kat. br. VI. 55; JAKŠIĆ, N., 2001., 196; MARASOVIĆ, T., 2009a., 267, sl. 302.

Izloţbe:
a) Desni ulomak arhitrava: Hrvati i Karolinzi, Split, 2000./2001.; Bizantini, Croati, Carolingi. Alba e
tramonto di regni e imperi, Brescia, 2001./2002.

VIII. 50. Ulomak lijeve stope zabata oltarne ograde (LEPURI III, 50)
Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u ljeto 1997. godine u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na
Sv. Martinu od tada pa do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 20 cm, širina 22,5 cm, debljina (vrh) 8 cm, debljina (kimation) 12 cm, debljina
(luk) 10 cm, visina natpisnog polja 8,5 cm.

378
Opis: Ulomak lijeve stope zabata oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina, gornja boĉna
strana i dio luka, dok na ostalim krajevima ima lomove. Na lijevom boku, u razini ispod zone kuka,
saĉuvao se dio utora za spajane s arhitravom na kojeg je ovaj zabat nalijegao. Saĉuvani dio lica ovoga
fragmenta ima trodijelnu podjelu koja se baš u tom dijelu razdvajala u dva smjera, stvarajući tako
trokutasto središnje polje koje je obiĉno ukrašeno kriţem kojega oboĉuju ptice. Prvu zonu ispunjaju
nespretno izvedene i nadesno poloţene kuke, ispod njih nalazi se zona zakrţljalog kimationa, dok
donju zonu, prilagoĊenu polukruţnom, tj. luĉno definiranom dnu zabata, ispunja posvetni natpis. Od
njega se saĉuvao tek manji dio koji glasi: …OR CO(m)ITI… Identiĉan naĉin obrade i istovjetan
raspored dekorativnih motiva sugeriraju da je ova stopa zabata pripadala istoj cjelini oltarne ograde
kao i prethodno obraĊeni arhitrav (kat. br. VIII. 49).
Niska kvaliteta izvedbe ovog ulomka i upotreba tipiĉnih geometrijskih dekorativnih motiva, kao
i uspostavljanje analogija s već atribuiranim ulomcima zabatâ iz Šopota kod Benkovca (T. XXXVI, 1-
2), Ţdrapnja kod Skradina (T. XXXVI, 3), Bukorovića podvornice (T. XXXVII, 3) i Crkvine (T.
XXXVI, 4-6) u Biskupiji kod Knina, Cetine kod Vrlike (T. XXXVII, 2) i Solina (?) (T. XXXVII, 5),
upućuju na zakljuĉak da se radi o proizvodu Dvorske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira
iz posljednje ĉetvrtine 9. stoljeća.

Literatura: JAKŠIĆ, N., 1998a., 277(269-286).

VIII. 51. Ulomak desne stope zabata oltarne ograde (LEPURI III, 51)
Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 16 cm, širina 20,5 cm, debljina 10 cm, visina natpisnog polja 8,5 cm.
Opis: Ulomak desne stope zabata oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina i donja luĉna
strana, dok na svim ostalim krajevima ima lomove. Lice fragmenta površinski je znatnije oštećeno
abrazijom, tako da se dekoracija njegovih nekad voluminoznijih dijelova jedva razaznaje. Zbog toga se
od ĉitave zone s kukama i polja s kimationom vidi tek naznaka noţice jedne kuke, a bolje je saĉuvano
samo natpisno polje u kojem se vide tri urezana slova: MDC.

379
 Po svojim dimenzijama i rasporedu dekorativnih motiva ovaj je ulomak pripadao istoj cjelini
oltarne ograde kao i prethodno obraĊeni arhitrav (kat. br. VIII. 49), a vjerojatno i istom zabatu kao i
fragment lijeve zabatne stope (kat. br. VIII. 50). Iz tog razloga i ovaj ulomak treba smatrati
proizvodom Dvorske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira koja je djelovala u posljednjoj
ĉetvrtini 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 52. Ulomak arhitrava oltarne ograde (LEPURI III, 52)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 23 cm, širina 66 cm, debljina (vrh) 8 cm, debljina (sredina) 12 cm, debljina (dno) 9
cm, visina središnjeg (natpisnog?) polja 6,5 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina, vrh, dno i dio desne
boĉne strane, dok mu se na lijevom boku nalazi lom. Na desnoj boĉnoj strani saĉuvalo se pero koje je
najvjerojatnije moglo sluţiti za spajanje sa zabatom ili lukom. Na prednjoj plohi fragmenta, s desne
strane pri dnu, izdubljena je rupa koja se ukoso spušta prema dolje i izlazi na njegovu dnu.
Lice arhitrava podijeljeno je u tri zone. Tako gornju zonu ĉini niz od trinaest nadesno poloţenih
i nespretno izvedenih kuka s dvoprutim noţicama koje se šire prema dnu i nevješto izvedenim
puţolikim volutama. Ispod kuka nalazi se prazno središnje polje koje je obiĉno ispunjeno posvetnim
natpisom, ali u ovom sluĉaju natpis nikada nije ni bio uklesan. Upravo u ovoj zoni arhitrav je
najdeblji. Donje polje ispunjeno je beskonaĉnom troprutom trakom koja se prepleće na naĉin da
formira niz meĊusobno povezanih perec-motiva.
Iako su na ovome ulomku arhitrava isklesani ukrasni motivi tipiĉni za Benediktinsku klesarsku
radionicu iz vremena kneza Branimira, vrlo niska kvaliteta izvedbe koja odaje nesiguran i nespretan
duktus klesara jasno sugerira da se neosporno radi o djelu tzv. Dvorske klesarske radionice iz doba
vladavine navedenoga hrvatskog vojvode. Naime, uz Nin, Kulu Atlagić kod Benkovca i Crkvinu u
Biskupiji kod Knina, Lepuri su tek ĉetvrto mjesto na podruĉju Dalmacije gdje je dosada utvrĊeno
djelovanje obiju klesarskih radionica iz Branimirova vremena. Štoviše, upravo ovaj reljef neosporno

380
potvrĊuje da su oni na Sv. Martinu u Lepurima djelovali ili istovremeno, ili s vrlo malom vremenskom
distancom, jer njegova dekoracija dokazuje da se kvalitativno lošiji, nesigurniji, a moţda i priuĉeni
klesar inspirirao motivikom koju je pri ukrašavanju identiĉnih dijelova liturgijskih instalacija koristio
znatno vještiji i školovaniji majstor iz Benediktinske klesarske radionice. MeĊutim, nepostojanje
posvetnog natpisa na ovome fragmentu navodi na postavljanje pitanja da li je on ikada i posluţio
svojoj svrsi, ili je ustvari ostao neupotrijebljen, te nam se saĉuvao kao rjeĉito svjedoĉanstvo pokušaja
nespretnijeg i kvalitativno inferiornijeg klesara da bar na ikonografskoj razini dosegne likovni izraz
svog boljega i inventivnijeg uzora.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 53. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI IV, 53)

Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 21,5 cm, širina 23 cm, debljina 12 cm.
Opis: Ulomak donjeg dijela pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina, dok na svim
ostalim krajevima ima lomove. Na prednjoj strani fragmenta u donjem se dijelu nalazi široka
neprofilirana rubna letva, a poviše nje saĉuvali su se dijelovi troprutog kvadrata i kruţnice koji su
povezani ĉvorom. Isti takav ĉvor povezivao je donji dio kruţnice s neprofiliranom rubnom letvom, a
od njega se saĉuvao samo sićušni dio lijeve strane. U skladu s tim moţe se pretpostaviti da je na isti
naĉin s rubnom letvom bio povezan i, u odnosu na kruţnicu, lijevo pozicionirani kvadrat. Oba
geometrijska tijela najvjerojatnije su bila ispunjena nekim zoomorfnim ili vegetabilnim motivom, ali
se na ovom ulomku oni nisu saĉuvali.
Iako na ovom fragmentu nedostaju veći likovni motivi na kojima bi se mogla provesti detaljnija
analiza, ostatak njihova rasporeda na površini, duboko udubljeni meĊuprostori, siguran duktus
klesanja uĉvorenih geometrijskih oblika izvedenih od troprute trake, te plitko i plošno klesani prutovi
bez dubokih ureza u kamenu površinu upućuju na zakljuĉak da je ovaj ulomak djelo tzv. Benediktinske
klesarske radionice iz vremena kneza Branimira, pa to ujedno znaĉi da ga treba datirati u posljednju
ĉetvrtinu 9. stoljeća.

381
Literatura: Neobjavljen.

VIII. 54. Ulomak pilastra oltarne ograde (LEPURI IV, 54)

Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 55,5 cm, širina 24 cm, debljina 13 cm.
Opis: Ulomak donjeg dijela pilastra oltarne ograde koji je sastavljen od ĉetiriju manjih fragmenata
koji se meĊusobno spajaju po crti loma. Izvorno mu se saĉuvala debljina i dio dna, dok na ostalim
krajevima ima frakture ili tragove preklesavanja. Tako je, primjerice, s desne strane suţen za dubinu
utora uz pomoć kojega se u ovaj pilastar uglavljivao plutej. Njegova prednja strana ukrašena je
motivom formiranim od niza okomito rasporeĊenih i meĊusobno uĉvorenih troprutih kruţnica koje su
dijagonalno ispresjeĉene dvjema troprutim trakama širokog cik-cak pruţanja, a one izlaze iz kutova
rubne troprute letve koja omeĊuje glavno polje. Navedena je rubna letva takoĊer troprute profilacije, te
je s donje i s obiju boĉnih strana uĉvorena sa svakom kruţnicom koja je na tim mjestima dodiruje.
Naĉin sigurnog klesanja ovog pilastra koji ukazuje da je prilikom njegove izvedbe klesar koso
polagao dlijeto pri oblikovanju i definiranju svakog pojedinog pruta, ali i njegov pravilno izveden
likovni sadrţaj koji je zasnovan na geometrijskim oblicima i dosljedno provedenoj simetriji, upućuje
na zakljuĉak da se radi o morfološkim i ikonografskim karakteristikama Benediktinske klesarske
radionice iz vremena kneza Branimira, pa ga se u skladu s tom atribucijom moţe datirati u posljednju
ĉetvrtinu 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 55. Ulomak pilastra oltarne ograde (LEPURI IV, 55)

Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.

382
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 42 cm, širina 42 cm, debljina 12 cm.
Opis: Ulomak pilastra oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina i oba boka, dok na vrhu i
dnu ima lomove. Iako mu nije moguće pouzdano utvrditi izvornu orijentaciju, prema naĉinu
oblikovanja njegovih boĉnih strana jasno je da je stajao lijevo ili desno od prolaza oltarne ograde. To,
naime, potvrĊuje ĉinjenica da ovaj fragment na jednom boku ima utor koji je širok 3, a dubok 2
centimetra, dok mu je suprotna strana glatko oblikovana. Pored navedenoga, ovaj je pilastar imao utor
okomite orijentacije i na straţnjoj strani, u razini pruţanja pletenice na njegovu licu, pa se ĉini da se u
njega uglavljivalo i neki plutej koji je stajao okomito na njegovo pruţanje u cjelini oltarne ograde.
Prednju stranu saĉuvanog dijela pilastra ukrašava motiv dviju koncentriĉnih troprutih kruţnica
koje su dijagonalno ispresjeĉene dvama paralelnim troprutim trakama koje se u jednom kutu stapaju u
šiljati pregib, dok su na suprotnom kraju ovog motiva nastavljale teći i ispreplitati se po dijelu
površine pilastra koji se nije saĉuvao. Veća vanjska kruţnica s jedne je strane ĉvorom povezana s istim
motivom koncentriĉnih kruţnica koje su bile smještene poviše nje. Iako se pilastru nije saĉuvalo
izvorno dno, ĉvor s jedne strane, te lom dijagonalnih traka u jednom kutu, sugeriraju da se radi o
njegovu dnu ili vrhu. S jedne njegove strane okomito teĉe dvotraĉna tropruta vrpca, a cjelokupni motiv
s obje boĉne strane omeĊuje traka neprofilirana rubna letva.
Naĉin sigurnog klesanja ovog pilastra koji ukazuje da je prilikom njegove izvedbe klesar koso
polagao dlijeto pri oblikovanju i definiranju svakog pojedinog pruta, ali i njegov pravilno izveden
likovni sadrţaj koji je zasnovan na geometrijskim oblicima i dosljedno provedenoj simetriji, a kakav
susrećemo i na jednom pluteju ove radionice iz Nina, upućuje na zakljuĉak da se radi o djelu
Benediktinske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira, što znaĉi da se moţe datirati u
posljednju ĉetvrtinu 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 56. Ulomak pilastra oltarne ograde (LEPURI IV, 56)

Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.

383
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 31,5 cm, širina 25,5 cm, debljina 9,5 cm.
Opis: Ulomak pilastra oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina, dok na svim ostalim
krajevima ima lomove. Tome unatoĉ, prednja strana fragmenta, iako je površinski dosta izlizana, pruţa
dovoljno informacija uz pomoć kojih je moguće utvrditi kojem je dijelu oltarne ograde ulomak
izvorno pripadao. Gornji dio fragmenta ispunja motiv oblikovan od vertikalno poredanih i uĉvorenih
troprutnih kruţnica koje onda dodatno ispresijeca drugi niz identiĉnih uĉvorenih kruţnica. Tako se na
dnu glavnoga polja pilastra nalazi gornja polovica jedne troprute kruţnice, a nju svojom donjom
polovicom presijeca kruţnica iz drugog uĉvorenog niza koja svojom donjom polovicom dodiruje sam
rub glavnoga polja. Taj motiv s oba je boka obrubljen tankom neprofiliranom letvom, a ispod njega
nalazi se i velika prazna površina koja je jednim svojim dijelom zacijelo ulazila u podnu rupu u koju
se pilastar uglavljivao.
Naĉin sigurnog klesanja ovog pilastra koji ukazuje da je prilikom njegove izvedbe klesar koso
polagao dlijeto pri oblikovanju i definiranju svakog pojedinog pruta, ali i motiv koji je gotovo
identiĉan onima na plutejima iz Biskupije kod Knina (T. LII, 1) i Otresa kod Biribira (T. LII, 3),
upućuje na zakljuĉak da se radi o djelu Benediktinske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira,
što znaĉi da se moţe datirati u posljednju ĉetvrtinu 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 57. Zabat oltarne ograde (LEPURI IV, 57)

Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Sinj, Arheološka zbirka Franjevaĉkog samostana (središnji dio zabata); Split, Muzej
hrvatskih arheoloških spomenika (manji ulomak lijeve strane zabata).
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Središnji dio zabata sluĉajno je pronaĊen 1973. godine na katoliĉkom groblju
uokolo crkve sv. Martina, a manji ulomak njegove lijeve strane iskopan je 2002. godine u sustavnim
arheološkim istraţivanjima koja je na istom lokalitetu od 1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić
sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.

384
Dimenzije: Spojeni ulomci: nepoznate; središnji dio zabata: visina 48 cm, širina 36 cm, debljina 10
cm; visina natpisnog polja 6 cm; manji ulomak lijeve strane zabata: visina 42,5 cm, širina 33 cm,
debljina 12 cm, visina natpisnog polja 6 cm.
Opis: Veći dio zabata oltarne ograde koji je u fotomontaţi sastavljen od dvaju ulomaka koji se ĉuvaju
u dvjema razliĉitim institucijama (Arheološka zbirka Franjevaĉkog samostana u Sinju i Muzej
hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu). Tako sastavljenoj cjelini nedostaje tek manji dio lijeve
stope i vrha, te veći dio desne stope. Po obodu zabata teku kuke s krupnim volutama na širokim i
kratkim noţicama bez profilacije. Zonu kuka od središnjeg polja zabata dijelio je neki ornament koji je
bio isklesan na reljefno istaknutom vijencu, pa je baš zbog tog razloga poslije i otuĉen, tako da danas
više nije moguće pouzdano utvrditi o kojem se dekorativnom motivu radilo. Ipak, na temelju
uspostavljanja analogija s funkcionalno, stilski i ikonografski sliĉnim ulomcima s drugih dalmatinskih
lokaliteta moţe se pretpostaviti da je tu zonu ispunjao niz meĊusobno povezanih pereca. Po luku
zabata tekao je natpis od kojega je saĉuvan dio teksta (Iohan)NIS BAPT(istae), iz ĉega je jasno da se
odnosio na posvetu sv. Ivanu Krstitelju. U središtu zabata isklesan je grĉki kriţ ispunjen troprutom
prepletenom vrpcom sa središnjim kruţićem. Krakovi kriţa završavaju s po jednom voluticom na
svakom kutu. Na lijevoj strani, u prostoru koji je ostao izmeĊu kriţa, lijevoga oboda i natpisnog polja
u dnu, nalazi se peterolatiĉni cvijet, pa se moţe pretpostaviti da je sliĉan motiv ispunjao i suprotnu
stranu koja danas nedostaje.
Zabat je isklesan sigurnim potezima dlijeta te je urešen dekorativnim repertoarom koji je
karakteristiĉan za tzv. Benediktinsku klesarsku radionicu iz vremena kneza Branimira, ĉije se
djelovanje prema vladavini toga hrvatskoga vojvode datira u posljednju ĉetvrtinu 9. stoljeća. To se
ponajprije odnosi na skladno oblikovane kuke na kratkoj noţici s krupnim puţolikim zavojnicama,
koje su tipiĉne za ovu klesarsku radionicu, mada su njezini klesari takove noţice ponekad izvodili i s
profilacijom, dok su ih nekad ostavljali i nerašĉlanjene, što je upravo sluĉaj s kukama na ovom zabatu.
MeĊutim, uz motiv kriţa u središnjem trokutnom polju zabata nalazi se peterolatiĉni cvijet, a isti je
vjerojatno bio i na suprotnoj strani, što za ovu radionicu nije uobiĉajeni ukras za taj dio zabata, budući
da na većini njezinih saĉuvanih primjeraka središnji kriţ oboĉuje po jedna ptica sa svake strane [jedan
zabat iz Kule Atlagić (T. XLVI, 1), dva iz Stupova-Biskupija kod Knina (T. XLVI, 2-3)]. S
ikonografske toĉke gledišta dekoraciju gotovo identiĉnu lepurskom zabatu imao je i zabat iz Splita na
kojemu se saĉuvao dio natpisa …PASTOR OP…(ili R) (T. XLVIII, 1). Posveta sv. Ivanu Krstitelju
koja je zasvjedoĉena na natpisnom polju zabata, te neke skromne indicije primijećene na samom
lokalitetu, navode na zakljuĉak da je juţna kapela crkve moţda imala funkciju krstionice, pa se ta
posveta vjerojatno odnosi upravo na tu ĉinjenicu, a u skladu s tim bi i navedeni zabat trebalo smatrati
dijelom liturgijskih instalacija njezine unutrašnjosti.

385
Literatura:
a) Središnji dio zabata: GABRIĆ, N., 1976., 219-220, sl. 1; JAKŠIĆ, N., 1980a., 41, 102-103, kat. br. 36;
MIR I DOBRO, 1982., 71; BAĈIĆ, S., 1989., 91, 95-96, bilj. 189; DELONGA, V., 1995b., 307, 311-312, sl. 1;
DELONGA, V., 1996., 197, T. LXV, 165; NIMAC, S. - DELONGA, V., 1997., 82, 88, sl. 28; JAKŠIĆ, N.,
2000d., 209; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 49; JAKŠIĆ, N., 2001., 191; JAKŠIĆ, N.,
2002b., 114, T. III, 6; ŢUPIĆ, B., 2008., 319, 323, kat. br. 1.
b) Spojeni ulomci: JAKŠIĆ, N., 2008a., 108; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 22, 113-115, kat. br. 029;
MARASOVIĆ, T., 2009a., 267, sl. 302 (priloţena je fotografija samo središnjeg dijela zabata).

VIII. 58. Rekonstruirani luk oltarne ograde (LEPURI IV, 58)

Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Okolnosti nalaza lijeve stope luka sastavljene od dvaju ulomaka koji se spajaju po
crti loma nisu pobliţe utvrĊene, ali se najvjerojatnije radi o sluĉajnom pronalasku iz razdoblja prije
1927. godine. Veći dio luka spojen od triju fragmenata koji se s prethodnim ulomcima takoĊer
djelomiĉno spajaju po frakturi iskopan je u ljeto 1997. godine u sustavnim arheološkim istraţivanjima
koja je od tada pa do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima, a u tim istraţivanjima
pronaĊeni su i manji fragment desnoga dijela luka te kriţ koji je stajao na njegovu vrhu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije (u rekonstrukciji): Visina s kriţem 104 cm, visina bez kriţa 82 cm, vanjski raspon luka
134 cm, unutrašnji raspon luka 88 cm, debljina (vrh kuka) 8-8,5 cm, debljina (natpisno polje) 10-11,5
cm, debljina (dno pereca) 8 cm, visina natpisnog polja 6-6,5 cm.
Opis: Luk oltarne ograde koji je rekonstruiran od šest ulomaka, od kojih se njih pet djelomiĉno ili
potpuno spaja po crti loma. Cjelini luka pripada i fragment desnog dijela kriţa koji je stajao na
njegovu vrhu. Na ulomcima luka djelomiĉno je saĉuvan njegov vanjski i unutrašnji rub, dok mu se na
ostalim krajevima nalaze frakture, a na nekim mjestima prisutna su i veća površinska oštećenja.
Površina luka bila je podijeljena u tri pojasa. Gornje polje ispunjao je niz krupnih kuka s
kratkim i širokim noţicama bez profilacije, u središnjem polju nalazilo se natpisno polje, a u donjoj je
zoni tekao niz pereca oblikovanih od prepleta iste troprute trake. Niz kuka u gornjoj je zoni poĉinjao
od po jednog praznog kvadratiĉnog polja koji su se nalazili na obje stope zabata. Na lijevoj polovici
luka kuke su bile poloţene na desnu stranu, a na desnoj polovici na lijevu stranu, tako da su se oba
niza kuka dodirivala u njegovu vrhu. Središnje polje ispunjao je posvetni natpis od kojega se na lijevoj

386
polovici luka moţe razabrati dio koji glasi: (…c)E IN DECORE D(…) (I)OH(anne)S ELECTVS
NE(m)PE (…) CIDE… Iz tog dijela natpisa moţe se razabrati da je za ures interijera crkve sv. Martina
sredinom druge polovine 9. stoljeća najvjerojatnije bio zasluţan neki Ivan ĉija je funkcija povezana uz
izbor (elekciju), pa se moţe pomišljati na nekog biskupa (moţda ninski biskup koji nam dosada nije
bio poznat iz ostalih povijesnih izvora) ili ĉak papu [otprilike u tom vremenu traje pontifikat pape
Ivana VIII. (872.-882.)]. Dio natpisa vidljiv je i na manjem ulomku desne polovine luka, ali je zbog
kasnijeg preklesavanja dijela njegove površine preostao samo njegov donji dio na kojemu je moţda
moguće išĉitati tek poneko slovo, ali se ne moţe prepoznati neka rijeĉ ili dio reĉenice. Niz pereca iz
donje zone luka na dnu je bio omeĊen tankom neprofiliranom letvom koja je ujedno definirala i
unutrašnji raspon luka. U vrhu luka, toĉno na njegovoj sredini, nalazio se latinski kriţ koji se u gornju
plohu luka uglavljivao uz pomoć klina, što potvrĊuje ostatak vrha rupe u dnu njegova patibuluma.
Površina kriţa ukrašena je tek urezanom linijom koja neposredno uz rub ocrtava njegov vanjski oblik
u nešto manjoj dimenziji, a time ujedno oblikuje i njegov središnji dio i tanku letvu bez profilacije
koja ga obrubljuje. Završetak desnog kraka antene kriţa raĉva se u tri šiljka, što je posve identiĉno
naĉinu na koji je definiran završetak donjega dijela patibuluma kriţa koji je urezan na poklopcu
poznatog sarkofaga s lokaliteta Crkvina u Biskupiji kod Knina (T. XVII, 8), a za kojeg je nedavno
izneseno mišljenje da se radi o sarkofagu samoga kneza Branimira (A. Milošević), što se iz više
razloga ne ĉini uvjerljivo.
U morfološkom i ikonografskom smislu ovaj ulomak pripada grupi spomenika iz srednje i
sjeverne Dalmacije (Nin, Kula Atlagić, Zadar, Otres, Muć, Stupovi-Biskupija kod Knina, Split) koju
najbolje predstavljaju ulomci arhitravâ s imenom kneza Branimira iz Muća Gornjeg (T. L, 1) i Otresa
(T. XLIX, 8-9). Ta grupa reljefa prepoznata je u znanstvenoj literaturi kao produkt Benediktinske
klesarske radionice iz vremena kneza Branimira, pa je time ujedno i datirana u doba njegove
vladavine, dakle u posljednju ĉetvrtinu 9. stoljeća. MeĊutim, treba napomenuti da u usporedbi s
uobiĉajenom trodijelnom podjelom površine arhitrava i zabata u ovoj klesarskoj radionici, gdje je zona
s perec-motivom uvijek smještena u sredini, a natpisno polje u dnu, na ovom lepurskom luku i trima
fragmentima pripadajućih mu arhitravâ (LEPURI IV, 59-61) nalazimo inverzni raspored ovih dvaju
polja, tj. natpisno polje smješteno je u sredini arhitrava ili kuka, a niz pereca u dnu.

Literatura:
a) Ulomak lijeve stope luka s manjim fragmentom s kukama: DELONGA, V., 1995b., 307, 310, 315-
318, sl. 2; JOSIPOVIĆ, I., 2012a., 56, bilj. 38, 39.
b) Ulomak lijeve stope luka bez manjeg fragmenta s kukama: DELONGA, D., 1996., 198, T. LXV,
167; NIMAC, S. - DELONGA, V., 1997., 80, 82-83, sl. 21; JAKŠIĆ, N., 2002b., 114, T. III, 7; MARASOVIĆ,
T., 2009a., 267, sl. 302; VEŢIĆ, P. - LONĈAR, M., 2009., 101., bilj. 259.

387
c) Veći dio lijevog dijela luka spojen od triju ulomaka: JAKŠIĆ, N., 1998a., 277; ISTI, 2000d., 209, sl.
25; KATALOG, 2000a., 280, kat. br. IV. 167; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 49;
JAKŠIĆ, N., 2001., 191, 193; MARAKOVIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2007., 361; MARASOVIĆ, T., 2008., 327-
328 (sl. 351h), 366 (sl. 398c); ISTI, 2009a., 267, sl. 302; PEKOVIĆ, Ţ., 2010., 189, sl. 174; JOSIPOVIĆ, I.,
2012a., 56, bilj. 39.
d) Manji ulomak desnog dijela luka: Neobjavljen.
e) Kriţ s vrha luka: MILOŠEVIĆ, A., 2009., 364-365, sl. 21a, 21b, 21c.

Izloţbe:
a) Veći dio lijevog dijela luka spojen od triju ulomaka: Hrvati i Karolinzi, Split, 2000./2001.; Bizantini,
Croati, Carolingi. Alba e tramonto di regni e imperi, Brescia, 2001./2002.

VIII. 59. Ulomak arhitrava oltarne ograde (LEPURI IV, 59)

Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Sinj, Arheološka zbirka Franjevaĉkog samostana.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Sluĉajno je pronaĊen 1973. godine na katoliĉkom groblju uokolo crkve sv.
Martina.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 22,5 cm, širina 43,5 cm, debljina (vrh) 7 cm, debljina (dno) 9 cm, visina natpisnog
polja 6 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina, vrh i dno, dok na obje
boĉne strane ima lomove. Na gornjoj i straţnjoj plohi, u razini treće i ĉetvrte kuke slijeva na prednjoj
strani, nalazi se velika pravokutna rupa koja je najvjerojatnije izdubljena zbog neke kasnije
preupotrebe ovoga fragmenta. Njegova prednja strana ima tropojasnu podjelu. U gornjem, najuţem
pojasu nalazi se niz od osam saĉuvanih krupnih kuka s kratkim i širokim noţicama bez profilacije.
Prve dvije kuke zdesna poloţene su na desnu stranu, a ostalih šest na lijevu, tako da se je mjesto
susreta tih dvaju nizova najvjerojatnije bila i sredina izvornog arhitrava. Prva kuka s jedne i druge
strane djelomiĉno je oštećena. Srednji pojas ovoga ulomka koji je izvorno nosio natpis i bio
najplastiĉniji dio arhitrava potpuno je otuĉen, dok je donji pojas ispunjen troprutim perec-motivom
oblikovan ukoso, tako da se od vrha prema dnu uvlaĉi u površinu kamena. Perece na dnu obrubljuje
tanka neprofilirana letva.

388
 Naĉin sigurnog klesanja ovog fragmenta koji ukazuje da je prilikom njegove izvedbe klesar
koso polagao dlijeto pri oblikovanju i definiranju svakog pojedinog pruta, te karakteristiĉan odabir i
raspored dekorativnih motiva, sugeriraju da je u pitanju djelo Benediktinske klesarske radionice iz
vremena kneza Branimira, što znaĉi da ga treba datirati u posljednju ĉetvrtinu 9. stoljeća. Ipak,
potrebno je napomenuti da u usporedbi s uobiĉajenom trodijelnom podjelom površine arhitrava u ovoj
klesarskoj radionici (Otres, Muć, Nin, Kula Atlagić, Split, Zadar, Košljun na otoku Krku), gdje je zona
s perec-motivom uvijek smještena u sredini, a natpisno polje u dnu, na ovom ulomku arhitrava, kao i
na prethodno obraĊenim fragmentima luka (kat. br. VIII. 58) s kojim je zasigurno ĉinio istu cjelinu,
nalazimo inverzni raspored ovih dvaju polja, tj. natpisno polje smješteno je u sredini arhitrava ili kuka,
a niz pereca u dnu.

Literatura: GABRIĆ, N., 1976., 219-220, sl. 2; BAĈIĆ, S., 1989., 95-96, bilj. 189; DELONGA, V., 1995b.,
307, 310-311, sl. 4; NIMAC, S. - DELONGA, V., 1997., 82, 88, sl. 29; ŢUPIĆ, B., 2008., 319, 323, kat. br. 2.

VIII. 60. Ulomak arhitrava oltarne ograde (LEPURI IV, 60)

Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 18,5 cm, širina 22,5 cm, debljina (vrh) 10,5 cm, debljina (sredina) 12,5 cm,
debljina (dno) 10 cm, visina natpisnog polja 6,5 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina i dno, dok na svim
ostalim krajevima ima lomove. Njegova prednja strana imala je tropojasnu podjelu, a od gornje zone s
kukama saĉuvao se tek poĉetak njih dviju. U srednjem pojasu s natpisom moţe se proĉitati …BEATA
SE(m)P(er)Q(ue)…, što se zasigurno odnosi na Bogorodicu koja je okarakterizirana kao blaţena, a
najvjerojatnije i kao uvijek djevica. Donja zona ispunjena je troprutim perec-motivom te je oblikovana
ukoso, tako da se od vrha prema dnu uvlaĉi u površinu kamena. Perece na dnu obrubljuje tanka
neprofilirana letva.
Naĉin sigurnog klesanja ovog fragmenta koji ukazuje da je prilikom njegove izvedbe klesar
koso polagao dlijeto pri oblikovanju i definiranju svakog pojedinog pruta, te karakteristiĉan odabir i
raspored dekorativnih motiva, sugeriraju da je u pitanju djelo Benediktinske klesarske radionice iz

389
vremena kneza Branimira, što znaĉi da ga treba datirati u posljednju ĉetvrtinu 9. stoljeća. Ipak, kao i
kod prethodno obraĊenih ulomaka luka i arhitrava (kat. br. VIII. 58-59), i kod ovoga fragmenta
nalazimo neuobiĉajen inverzni raspored dvaju donjih dekorativnih polja na njegovoj prednjoj strani,
pa je logiĉno zakljuĉiti da su oni izvorno pripadali istoj cjelini oltarne ograde, što inaĉe dodatno
potkrepljuje podudaranje dimenzija sastavnih elemenata njihove dekoracije.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 61. Ulomak donjeg dijela arhitrava oltarne ograde (LEPURI IV, 61)
Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 4 cm, širina 16 cm, debljina 9 cm.
Opis: Manji ulomak dna arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala samo donja ploha, dok
na svim ostalim krajevima ima lomove. Na prednjoj strani fragmenta s lijeve je strane preostao tek
sićušni ostatak desnog donjeg kraja jednog pereca, a desno od njega i ĉitav donji dio istog
dekorativnog motiva. Pereci su bili izvedeni od prepleta troprute trake, te su s donje strane obrubljeni
tankom neprofiliranom letvom.
Nema sumnje da se radi o ulomku arhitrava koji je imao tropojasnu podjelu s gornjom zonom
kuka i središnjim natpisnim poljem. Osim toga, po tome što se pereci nalaze u dnu, moţe se zakljuĉiti
da se i u ovom sluĉaju radilo o inverznom rasporedu donjih dviju arhitravnih zona, što sugerira da je i
ovaj fragment zajedno s prethodno obraĊenim ulomcima luka i arhitrava (kat. br. VIII. 58-60) pripadao
istoj cjelini oltarne ograde te da ih je izradila ista klesarska radionica.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 62. Ulomak vijenca arkade ciborija (LEPURI IV, 62)

Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.

390
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomak je najvjerojatnije sluĉajno pronaĊen nedugo prije ili tijekom 1997. godine,
ali okolnosti njegova pronalaska nije moguće pouzdano utvrditi.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 26,5 cm, širina 18,5 cm, debljina (vrh) 11 cm, debljina (sredina) 10,5 cm, debljina
(dno) 11 cm, visina natpisnog polja 7,5 cm.
Opis: Ulomak vijenca arkade ciborija kojemu su se izvorno saĉuvali vrh i debljina, dok na ostalim
krajevima ima lomove. Na frakturi donje plohe, otprilike po sredini, nalazi se ostatak isvrdlane rupe
koja je sluţila za spajanje vijenca s arkadom ciborija uz pomoć klina. Na straţnjoj plohi ovog
fragmenta, od njegova vrha do razine poĉetka zone s kukama na njegovoj prednjoj strani, izvedena je
pravilna zasjeklina koja je sluţila za primanje i uĉvršćenje pokrova ciborija. Lice ulomka podijeljeno
je u tri dekorativne zone koje meĊusobno odvajaju plastiĉno izvedene razdjelne letve bez profilacije. U
gornjem pojasu nalazio se uobiĉajeni niz krupnih kuka s kratkim neprofiliranim noţicama, od kojih su
se saĉuvale samo dvije poloţene na desnu stranu. Od središnje zone koja je bila ispunjena nizom
meĊusobno povezanih i tropruto izvedenih pereca, a od njih je na ovom ulomku vidljiv tek jedan
gotovo u potpunosti saĉuvan te, lijevo od njega, sami desni kraj njemu susjednoga istovrsnog motiva.
U donjem pojasu bio je isklesan natpis, a od njega se moţe išĉitati samo …IE AD… , pa se iz ta ĉetiri
saĉuvana slova ne moţe pouzdano razabrati koje su rijeĉi na tom dijelu natpisa bile upisane.
Ciboriju kojeg je ovaj ulomak saĉinjavao nedvojbeno su pripadala još samo dva lepurska
fragmenta (LEPURI IV, 63, 65), ali nam i oni zbog znatnih oštećenja i nevelikih dimenzija ne pomaţu
previše u pokušaju odgonetavanja o kojem se konstruktivnom tipu ciborija zapravo radilo. Ipak,
budući da je postojanje šesterostranog ciborija iz Trpimirova vremena u Lepurima već utvrĊeno (kat.
br. VIII. 23-30), s oprezom se moţe pretpostaviti da se u ovom sluĉaju radi o ĉetverostranom ciboriju.
Kako izvedbene i ikonografske karakteristike ovoga ulomaka nedvojbeno upućuju da ga je izradila
Klesarska radionica iz vremena kneza Branimira, ciborij se moţe pouzdano datirati u posljednju
ĉetvrtinu 9. stoljeća.

Literatura: NIMAC, S. - DELONGA, V., 1997., 80, 84, sl. 23; MARASOVIĆ, T., 2009a., 268, sl. 303;
VEŢIĆ, P. - LONĈAR, M., 2009., 101., bilj. 259; JOSIPOVIĆ, I., 2012a., 51, 56-59, sl. 2, 10-12.

VIII. 63. Ulomak vijenca arkade ciborija (LEPURI IV, 63)

Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.

391
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 14 cm, širina 24 cm, debljina (vrh) 11 cm, debljina (sredina) 12,5 cm, visina pereca
8,5 cm.
Opis: Ulomak vijenca arkade ciborija kojemu se izvorno saĉuvala debljina, dok na svim ostalim
krajevima ima lomove. Od dekoracije njegove prednje strane preostale su dvije gornje zone, i to
djelomiĉno oštećeno gornje polje ispunjeno krupnim kukama s kratkim i širokim noţicama bez
profilacije, te srednja zona koju saĉinjava motiv od niza pereca koji su izvedeni preplitanjem iste
troprute trake. Od donjeg pojasa, u kojem je sigurno bio natpis, saĉuvan je samo manji dio vrha
natpisnog polja na lijevom kraju fragmenta i vrlo plastiĉna razdjelna letva poviše njega. Identiĉna letva
nalazila se i izmeĊu zone s kukama i zone s perecima, ali je ona zbog svoje još naglašenije plastiĉnosti
površinski znatno oštećena. Dimenzije fragmenta i njegovih sastavnih elemenata, te raspored njegove
trodijelne zonske podjele upućuje na zakljuĉak da je pripadao istom ciboriju kao i prethodno obraĊeni
fragment njegova vijenca (kat. br. VIII. 62).
Naĉin sigurnog klesanja ovog ulomka koji ukazuje da je prilikom njegove izvedbe klesar koso
polagao dlijeto pri oblikovanju i definiranju svakog pojedinog pruta, te karakteristiĉan odabir i
raspored dekorativnih motiva, sugeriraju da je u pitanju djelo Benediktinske klesarske radionice iz
vremena kneza Branimira, što znaĉi da ga treba datirati u posljednju ĉetvrtinu 9. stoljeća.

Literatura: JOSIPOVIĆ, I., 2012a., 51-52, 58, sl. 3, 11.

VIII. 64. Ulomak vijenca arkade ciborija (?) (LEPURI IV, 64)
Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 8 cm, širina 19,5 cm, debljina 10,5 cm.

392
Opis: Najvjerojatnije ulomak gornjeg dijela vijenca arkade ciborija na što upućuje velika visina zone s
kukama koja se jedina djelomiĉno saĉuvala. Spojen je od dvaju manjih fragmenata koji se lijepe po
crti loma. Tako sastavljena cjelina ima izvorno saĉuvanu gornju plohu, dok mu se na svim ostalim
krajevima nalaze frakture. MeĊutim, iako se na gornjoj plohi fragmenta saĉuvao i veliki dio njegove
izvorne debljine, nepostojanje zasjekline koja bi prihvaćala pokrov ciborija moţda dovodi u pitanje i
zakljuĉak o njegovoj izvornoj pripadnosti. Ipak, upravo debljina ulomka koja se podudara s debljinom
prethodno obraĊenih ulomaka vijenaca ciborija (kat. br. VIII. 62-63), dodatno uĉvršćuje navedeno
mišljenje da se radi o fragmentu vijenca ciborija, a ne o ulomku arhitrava oltarne ograde. Na prednjoj
strani fragmenta saĉuvali su se ostaci triju nalijevo poloţenih kuka, od kojih je desna najbolje
saĉuvana, dok je od lijeve preostao tek manji dio, toĉnije tek njezina površinski oštećena krupna
voluta.
Kao i prethodno obraĊeni ulomci istoga ciborija (kat. br. VIII. 62-63), i ovaj je ulomak izradila
Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira, što znaĉi da je nastao u posljednjoj
ĉetvrtini 9. stoljeća.

Literatura: JOSIPOVIĆ, I., 2012a., 51-52, 58-59, sl. 3, 11-12.

VIII. 65. Ulomak desne stope arkade ciborija (LEPURI IV, 65)
Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Sluĉajno pronaĊen na Sv. Martinu u razdoblju od kraja 19. stoljeća, kada je fra
Lujo Marun obilazio ovaj lokalitet, pa do najkasnije 1927. godine kada ga je navedeni franjevac prvi
put spomenuo u struĉnoj literaturi.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 30 cm, širina 13 cm, debljina (lijevi bok) 8,3-9 cm, debljina (natpisno polje) 11 cm,
visina natpisnog polja 7,5 cm.
Opis: Ulomak desne stope arkade ciborija kojoj se izvorno saĉuvalo dno, luĉno oblikovani lijevi bok,
a djelomiĉno i debljina, dok na desnoj boĉnoj strani i gornjoj plohi ima lomove. Lice fragmenta
ukrašeno je dvozonskom podjelom. Tako se lijevo nalazi zona s troprutim prepletom koji oblikuje niz
pereca, a desno natpisno polje na kojem se moţe proĉitati dio natpisa (… Chroat)OR(um) D(ux)
A(me)N, dakle njegov završni dio u kojem se spominje i uobiĉajena titula hrvatskih vladara tijekom 9.
stoljeća. Donji pojas s lijeve strane obrubljuje tanka neprofilirana linija koja ujedno definira i luĉni

393
isjeĉak koji se saĉuvao na ovom ulomku. Vjerojatno je desno od zone s natpisnim poljem postojala i
treća zona ĉiji se ukras takoĊer okomito pruţao po njegovoj površini, ali se ona naţalost nije saĉuvala.
Ispod prvoga pereca na licu fragmenta probušena je rupa koja se, kroz unutrašnjost kamena,
ukoso spušta prema njegovu dnu, gdje joj se nalazi drugi kraj. Ovaj detalj govori nam kakva je bila
orijentacija ovog ulomka unutar cjeline kojoj je nekada pripadao, u ovom sluĉaju unutar cjeline arkade
ciborija, jer je navedena rupa sluţila da se njegova donja ploha uz pomoć klina te tekućeg olova
poveţe s elementom koji je stajao ispod njega. Upravo taj detalj, kao i poĉetak luĉne zakrivljenosti na
lijevoj strani fragmenta, svjedoĉe da se zaista radi o desnoj stopi arkade ciborija.
Kao i prethodno obraĊeni ulomci istoga ciborija (kat. br. VIII. 62-64), i ovaj je ulomak izradila
Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira, što znaĉi da je nastao u posljednjoj
ĉetvrtini 9. stoljeća.

Literatura: MARUN, L., 1927., 290; DELONGA, V., 1995b., 307, 316-318, sl. 3; ISTA, 1996., 198, T. LXV,
168; NIMAC, S. - DELONGA, V., 1997., 80, 82-84, sl. 21; JAKŠIĆ, N., 2008a., 108; MARASOVIĆ, T., 2009.,
267-268, sl. 302; VEŢIĆ, P. - LONĈAR, M., 2009., 101., bilj. 259; JOSIPOVIĆ, I., 2012a., 51, 56-58, sl. 2, 11.

VIII. 66. Ulomak vijenca ciborija ili arhitrava oltarne ograde (?) (LEPURI IV, 66)
Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 3,7 cm, širina 7,5 cm, debljina 3,5 cm.
Opis: Oljuština gornjeg dijela vijenca ciborija ili arhitrava oltarne ograde, što nije moguće pouzdano
utvrditi zbog vrlo malih dimenzija ulomka. Na njegovu licu vidi se samo veći dio volute jedne kuke
koja je po svojoj izvedbi tipiĉna za Benediktinsku klesarsku radionicu iz vremena kneza Branimira.
Naime, njezina krupna puţolika voluta isklesana je u vrlo visokom reljefu, ali su njezini unutrašnji
dijelovi vrlo plitko izvedeni, što je posljedica kosog polaganja dlijeta prilikom klesanja, koje rezultira
širokim ali izrazito plitkim urezom, a takav je naĉin rada karakteristiĉan upravo za navedenu klesarsku
radionicu koja je djelovala u posljednjoj ĉetvrtini 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

394
VIII. 67. Ulomak vijenca ciborija ili arhitrava oltarne ograde (?) (LEPURI IV, 67)
Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 5,5 cm, širina 7,5 cm, debljina 2 cm.
Opis: Oljuština gornjeg dijela vijenca ciborija ili arhitrava oltarne ograde, što nije moguće pouzdano
utvrditi zbog vrlo malih dimenzija ulomka. Djelomiĉno mu se saĉuvala samo gornja ploha. Na licu
fragmenta vidi se samo veći dio volute jedne, ta manji dio zavojnice druge kuke, a one su po svojoj
izvedbi tipiĉne za Benediktinsku klesarsku radionicu iz vremena kneza Branimira. Naime, njihove
krupne puţolike volute isklesane su u vrlo visokom reljefu, ali su njihovi unutrašnji dijelovi vrlo plitko
izvedeni, što je posljedica kosog polaganja dlijeta prilikom klesanja, koje rezultira širokim ali izrazito
plitkim urezom, a takav je naĉin rada karakteristiĉan upravo za navedenu klesarsku radionicu koja je
djelovala u posljednjoj ĉetvrtini 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 68. Ulomak arhitrava oltarne ograde (LEPURI V, 68)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 19 cm, širina 69,5 cm, debljina (vrh) 6,5-7 cm, debljina (dno) 9 cm, visina polja s
pletenicom 7-7,5 cm, visina pera 16 cm, širina pera 3 cm.
Opis: Veći dio arhitrava oltarne ograde spojen od dvaju ulomaka koji se djelomiĉno lijepe po crti
loma. Izvorno mu se saĉuvala debljina, dno, vrh i desna boĉna strana na kojoj je vidljivo pero za
uglavljivanje. Na lijevome boku nalazi se fraktura, a na gornjoj plohi izdubljene su dvije rupe.

395
 Lice arhitrava ima dvozonsku podijelu dekorativne površine. Gornju i širu zonu ispunjaju
nalijevo poloţene kuke s visokim neprofiliranim noţicama i velikim puţolikim zavojnicama. Pokraj
posljednje kuke na desnom kraju arhitrava ostavljena je neobraĊena površina ĉiji lijevi rub prati
pruţanje susjedne, ukoso poloţene kuke. Ispod zone s kukama nalazi se dosta tanje polje koje je s
gornje i donje strane obrubljeno s po jednom tankom neprofiliranom letvom, a izmeĊu njih teĉe gusta
dvotraĉna tropruta pletenica.
Ovaj arhitrav zasada nije moguće pripisati nekoj već prepoznatoj i definiranoj radioniĉkoj
produkciji, pa mu nije moguće preciznije odrediti ni vrijeme nastanka. Zbog toga ga je temeljem
likovno-stilskih karakteristika i koncepcijske podjele uputno tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 69. Ulomak arhitrava oltarne ograde (LEPURI V, 69)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 9 cm, širina 11 cm, debljina 7 cm.
Opis: Manji ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se djelomiĉno saĉuvala debljina i gornja ploha,
dok na ostalim krajevima ima lomove. Osim toga, na gornjoj plohi fragmenta, sasvim desno, nalazi se
svrdlana rupa. Na licu ulomka saĉuvao se gornji dio izvorne dekoracije, tj. ostaci većeg dijela dviju
oštećenih kuka. One su poloţene na lijevu stranu, imaju neprofilirane noţice i velike puţolike
zavojnice.
Ovaj fragment arhitrava po izvedbenim karakteristikama i upotrebi dekorativnih motiva
pokazuje izrazite podudarnosti s prethodno obraĊenim dijelom arhitrava (kat. br. VIII. 68), što upućuje
na zakljuĉak da su izvorno pripadali istoj cjelini oltarne ograde. Zbog toga, ni ovaj ulomak nije
moguće pripisati nekoj već prepoznatoj i definiranoj radioniĉkoj produkciji, niti mu je moguće
preciznije odrediti vrijeme nastanka, pa ga je na temelju likovno-stilskih karakteristika i koncepcijske
podjele uputno tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

396
VIII. 70. Ulomak arhitrava oltarne ograde (LEPURI V, 70)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 20,5 cm, širina (s perom) 30 cm, širina (bez pera) 28 cm, debljina (vrh) 7 cm,
debljina (dno) 10 cm, visina natpisnog polja 7 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina, dno i lijevi bok, vrh mu
je djelomiĉno oštećen, dok na desnom kraju ima lom. Na saĉuvanom lijevom boku nalazi se pero, a
tek neznatno udesno od njega, na donjoj plohi, vide se ostaci svrdlane rupe. Ĉinjenica da se pero i rupa
nalaze na lijevom boku ovog fragmenta upućuju na mogućnost da se radi o dijelu arhitrava na kojeg se
s lijeve strane nastavljao zabat ili luk, a tim se svojim dijelom arhitrav ujedno naslanjao i na kapitel
stupića oltarne ograde, što potvrĊuje i rupa namijenjena primanju trna koji je kapitel povezivao s
arhitravom. MeĊutim, ĉini se vjerojatnijim da se ovaj ulomak arhitrava navedenim perom uglavljivao
u perimetralni zid crkve, što dodatno potvrĊuje na njemu uklesani tekstualni sadrţaj koji sugerira da se
radi o poĉetku posvetnog natpisa. Osim toga, na tom je istom dijelu prednje strane arhitrava, u zoni s
kukama, vidljiv jedan dio površine koji je ostavljen bez profilacije, a on se ukoso zavlaĉi pod prvu
kuku nagnutu na lijevu stranu.
Dakle, prednja strana ovog fragmenta arhitrava ima dvozonsku podjelu. U gornjoj zoni nalaze
se kuke a u donjoj natpisno polje. Saĉuvale su se tri nalijevo poloţene kuke, od kojih je desna
djelomiĉno oštećena. Imaju duge neprofilirane noţice i skladno oblikovane puţolike zavojnice. U
natpisnom polju vidljiv je dio dosta gusto isklesanog teksta koji glasi I TEMPORE D(omino)…, pa to,
kako je već navedeno, upućuje na zakljuĉak da se radi o poĉetku posvetnog natpisa što onda uĉvršćuje
i pretpostavku da je rijeĉ o krajnjem lijevom ulomku arhitrava oltarne ograde.
Ovaj fragment arhitrava nije moguće pripisati nekoj već prepoznatoj i definiranoj radioniĉkoj
produkciji, zbog ĉega je znatno teţe odrediti i vrijeme njegova nastanka. MeĊutim, postoje neke
pojedinosti uz pomoć kojih je to ipak moguće napraviti. Naime, unatoĉ dojmu djelomiĉne
nedovršenosti i razliĉitog naĉina oblikovanja uklesanih slova, ovaj je fragment po svojim dimenzijama
i izborom motiva podudaran s većim segmentom arhitrava iz Lepura (LEPURI V, 73). Budući da se na
njemu najvjerojatnije spominje Teudebertus [Teudeb(ERTUS)], opat benediktinskog samostana u
Ninu koji se zajedno s knezom Branimirom spominje u posvetnom natpisu s ĉuvenog ninskog

397
arhitrava, ta ĉinjenica upućuje na zakljuĉak da i ovaj ulomak arhitrava treba datirati ako ne baš u
vrijeme Branimirove vladavine, a onda svakako u drugu polovinu 9. stoljeća. Ipak, donekle razliĉit
naĉin klesanja, ali i opći dojam nedovršenosti kojim ovaj fragment odiše, sugerira da je moţda bio
odbaĉen još tijekom izrade. MeĊutim, u tom bi sluĉaju bilo teško objasniti zašto je na njemu uopće
uklesan poĉetak posvetnog napisa. Zbog toga se izglednijom ĉini pretpostavka da je ovaj ulomak
naknadno zamijenio poĉetni dio izvornog arhitrava nešto starije oltarne ograde kojem je po
dimenzijama i izboru motiva u potpunosti bio prilagoĊen, a do ĉega je moglo doći nakon promjene
vladara na hrvatskom prijestolju, jer se na tom dijelu natpisa zasigurno nalazilo uklesano vladarevo
ime. U tom nam pogledu poĉetak posvetnog natpisa moţe pomoći da se ovaj fragment izravnije
poveţe s jednim hrvatskim knezom, a ostatak arhitrava oltarne ograde uz nekog od njegovih
neposrednih prethodnika. Naime, natpis na ovom ulomku kreće s formulacijom I TEMPORE
D(omino)…, što znaĉi da je prije navoĊenja vladareva imena stajao ablativni oblik rijeĉi dominus.
Takvo oslovljavanje vladara karakteristiĉno je za dva već od prije poznata Branimirova natpisa,
toĉnije za arhitrave iz Nina (T. XLIX, 2) i Otresa (T. XLIX, 8), a nalazi se i na natpisu uklesanom na
okviru predromaniĉkog portala iz crkve sv. Martina u Lepurima (LEPURI VI, 85). Kako takva
formulacija nije baš uobiĉajena za natpise na kojima se spominju ostali hrvatski knezovi iz 9. stoljeća,
ova ĉinjenica upućuje na potrebu da se ovaj fragment arhitrava ĉvršće poveţe s vremenom vladavine
hrvatskog vojvode Branimira, a ostatak arhitrava oltarne ograde s vremenom vladavine nekog od
njegovih neposrednih prethodnika, dakle Domagoja (oko 864.-878.) ili Zdeslava (878.-879.).

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 71. Ulomak arhitrava oltarne ograde (LEPURI V, 71)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Sinj, Arheološka zbirka Franjevaĉkog samostana.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Sredina druge polovine 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Sluĉajno je pronaĊen u blizini Sv. Martina u razdoblju izmeĊu 1970. i 1975.
godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 20,5 cm, širina 21 cm, debljina (vrh) 7 cm, debljina (dno) 10 cm, visina natpisnog
polja 7 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina i dno, vrh mu je
djelomiĉno oštećen, dok mu se na lijevom i desnom kraju nalaze lomovi. Prednja strana ima

398
dvozonsku podjelu. U gornjoj zoni nalaze se kuke, a u donjoj natpisno polje. Saĉuvale su se tri
nalijevo poloţene kuke, od kojih su lijeva i desna oštećene, dok je središnja saĉuvana u potpunosti.
Kuke imaju duge neprofilirane noţice i skladno oblikovane puţolike zavojnice. U natpisnom polju
saĉuvao se dio teksta koji glasi …DES + A… Iako se ne mogu direktno spojiti po crti loma, na temelju
dijela saĉuvanog natpisa, dimenzija i rasporeda isklesanih motiva, izgleda da je ovaj fragment
neposredno prethodio ulomku s uklesanim dijelom teksta (a)D HONORE (kat. br. VIII. 72). Na tako
povezanoj cjelini moţe se išĉitati dio natpisa …DES + AD HONORE, što bi znaĉilo da na tom dijelu
natpisnog polja arhitrava završava jedna, a zapoĉinje druga reĉenica.
Unatoĉ nešto rahlijem urezivanju rijeĉi iz posvetnog natpisa, ovaj se fragment arhitrava po
svojim dimenzijama i izborom motiva u potpunosti podudara s prethodno obraĊenim ulomkom (kat.
br. VIII. 70), pa se unatoĉ oĉiglednim razlikama u izvedbi moţe pretpostaviti da je bar jedno vrijeme
zajedno s njim pripadao istom arhitravu oltarne ograde, što znaĉi da se i ovaj fragment moţe okvirno
datirati u sredinu druge polovine 9. stoljeća, toĉnije u vrijeme vladavine neposrednih Branimirovih
prethodnika na vladarskom tronu, dakle Domagoja (oko 864.-878.) ili Zdeslava (878.-879.).

Literatura: DELONGA, V., 1995b., 307, 309, 316, sl. 5; ISTA, 1996., 197, T. LXV, 166; NIMAC, S. -
DELONGA, V., 1997., 82, 89, sl. 30; ŢUPIĆ, B., 2008., 319, 323-324, kat. br. 3; MARASOVIĆ, T., 2009a.,
267, sl. 302.

VIII. 72. Ulomak arhitrava oltarne ograde (LEPURI V, 72)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Sredina druge polovine 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 20,5 cm, širina 34 cm, debljina (vrh) 7 cm, debljina (dno) 10,5 cm, visina
natpisnog polja 7 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina i dno, vrh mu je
djelomiĉno oštećen, dok mu se na lijevom i desnom kraju nalaze lomovi. Prednja strana ima
dvozonsku podjelu. U gornjoj zoni nalaze se kuke, a u donjoj natpisno polje. Saĉuvalo se šest nalijevo
poloţenih kuka, od kojih su tri u potpunosti saĉuvane, dok su tri preostale u većoj ili manjoj mjeri
oštećene. Tako je krajnjoj lijevoj kuki saĉuvan tek poĉetak noţice, njoj susjednoj kuki nedostaje manji

399
dio njezine straţnje strane, dok je od krajnje desne kuke upravo taj dio jedini ostao saĉuvan. Navedene
kuke imaju duge neprofilirane noţice i skladno oblikovane puţolike zavojnice. U natpisnom polju
saĉuvao se dio teksta koji glasi: (a)D HONORE. Iako se ne mogu direktno spojiti po crti loma, na
temelju dijela saĉuvanog natpisa, dimenzija i rasporeda isklesanih motiva, izgleda da se ovaj fragment
neposredno nastavlja na ulomak s uklesanim dijelom teksta …DES + A… (kat. br. VIII. 71). Na tako
povezanoj cjelini moţe se išĉitati dio natpisa …DES + AD HONORE, što bi znaĉilo da na tom dijelu
natpisnog polja arhitrava završava jedna, a zapoĉinje druga reĉenica.
Ovaj fragment arhitrava po svojim dimenzijama i korištenoj likovnoj dekoraciji pokazuje
podudarnost s ulomkom iz kataloške jedinice br. VIII. 70, dok s prethodno obraĊenim fragmentom
(kat. br. VIII. 71) ĉini logiĉnu cjelinu, što bi znaĉilo da i njega treba okvirno datirati u sredinu druge
polovine 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 73. Segment arhitrava oltarne ograde (LEPURI V, 73)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Sredina 2. polovine 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u ljeto 1997. godine u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na
Sv. Martinu od te godine do 2004. vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima. Ulomak je pronaĊen
pred ulazom u sjevernu kapelu gdje je sekundarno upotrijebljen za izradu montaţne konstrukcije
kojom je premoštena jama nastala u kasnijem vremenu popuštanjem pokrovnih ploĉa ranokršćanske
grobnice koju je u 9. stoljeću ''prejahao'' zapadni zid navedene kapele.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 20 cm, širina (bez pera) 135,5 cm, širina (s perom) 137 cm, debljina (vrh) 9 cm,
debljina (dno) 10 cm, visina natpisnog polja 6 cm.
Opis: Cjeloviti segment arhitrava oltarne ograde spojen od tri fragmenta nejednake veliĉine koji se
lijepe po crti loma. Sve njegove plohe izvorno su saĉuvane, tako da se moţe ustvrditi da se radi o
cjelovitom segmentu arhitrava oltarne ograde, pa njegova širina ustvari predstavlja i širinu raspona
izmeĊu njezinih dvaju zabata (ili lukova), ili pak izmeĊu njih i perimetralnog zida crkve u koji se
ograda uglavljivala. Na lijevoj boĉnoj strani ulomka saĉuvalo se pero za uglavljivanje koje ima boĉnu
širinu od 4 centimetra, dok se na suprotnom boku nalazi utor širine od 4,5 centimetra.

400
 Iako se na prvi pogled ĉini da je ovaj ulomak pripadao desnom dijelu trabeacije oltarne ograde,
te se svojom lijevom stranom nastavljao na njezin zabat (ili luk), a desnom uglavljivao u perimetralni
zid crkve, upravo postojanje utora na desnoj strani ovog fragmenta nalaţe oprez prilikom donošenja
odrješitijih zakljuĉaka. Naime, ako se na navedeni utor gleda kao na izvornu, a ne sekundarno
napravljenu uţljebinu, onda iz tehniĉkih razloga ne izgleda moguće da bi se tim dijelom arhitrav
uglavljivao u perimetralni zid crkve. Stoga, bi ovaj segment arhitrava prije mogao biti dio koji se
protezao izmeĊu središnjega i boĉnog zabata oltarne ograde. To bi znaĉilo da se u jednog od njih
uglavljivao s perom na lijevoj strani, dok se s drugim spajao uz pomoć utora na desnom boku.
Prednja ploha ukrašena je dekoracijom rasporeĊenom u dvije zone. Gornje polje ispunja
dvadeset nadesno polegnutih kuka koje imaju duţe neprofilirane noţice i skladno oblikovane puţolike
zavojnice. Ĉetiri kuke djelomiĉno su oštećene. Ispod kuka nalazi se natpisno polje na kojemu se,
unatoĉ ozbiljnijem oštećenju na jednom manjem dijelu, moţe proĉitati sljedeće: …ERTUS ABBA(s)
HVNC DOMUM (edifi)CAVIT. Taj nam dio natpisa pokazuje da je izgradnja ili, pak, obnova
predromaniĉke crkve sv. Martina u Lepurima imala svog pokrovitelja i nalogodavca, a o njemu, na
temelju saĉuvanog natpisa, zasigurno znamo da je bio opat (abbas) benediktinskog samostana, te da je
oĉito bio germanski misionar u tadašnjoj Hrvatskoj, jer to potvrĊuje saĉuvani ostatak njegova imena
koje završava tipiĉnim germanskim završetkom na –ertus. Naime, iz raznih povijesnih izvora poznato
nam je djelovanje nekoliko germanskih misionara na podruĉju ranosrednjovjekovne hrvatske
kneţevine i obliţnjih dalmatinskih gradova tijekom 9. i 10. stoljeća, pa tako, na primjer, imamo
zabiljeţene Gumpertusa u Bijaćima, Teudebertusa u Ninu i Odolbertusa u Zadru. Zbog geografske
blizine Nina i Lepura, ali i njegova potvrĊenog djelovanja u vrijeme vladavine hrvatskog vojvode
Branimira (arhitrav iz Nina), upravo se ninski opat Teudeberus ĉini najizglednijim kandidatom za
poistovjećivanje s donatorom koji je naveden u fragmentarno saĉuvanom posvetnom natpisu na
arhitravu oltarne ograde iz crkve u Lepurima, tim više što se njegovo ime, zajedno s Branimirovim,
moţe prepoznati i na natpisu s okvira predromaniĉkog portala koji je pronaĊen u toj istoj graĊevini
(LEPURI VI, 85).
Zbog svega navedenog, a posebno zbog zakljuĉaka do kojih se došlo razmatranjem okolnosti
nastanka ikonografski identiĉnog, a izvedbeno i epigrafiĉki razliĉitog ulomka arhitrava iste oltarne
ograde (kat. br. VIII. 70), ovaj je segment arhitrava, kao i dva srodna mu fragmenta s ovog lokaliteta
(kat. br. VIII. 71-72), moguće povezati s vremenom vladavine neposrednih Branimirovih prethodnika,
dakle Domagoja (oko 864.-878.) ili Zdeslava (878.-879.), što znaĉi da ga treba okvirno datirati u
sredinu druge polovine 9. stoljeća.

Literatura: JAKŠIĆ, N., 1998a., 277; ISTI, 2000a., 196; ISTI, 2000b., 17; ISTI, 2000d., 210; KATALOG,
2000a., 279, kat. br. IV. 165; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 50; JAKŠIĆ, N., 2001.,

401
192; ISTI, 2002b., 115; MARAKOVIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2007., 361; JAKŠIĆ, N., 2008a., 108-109, fig. 9;
MARASOVIĆ, T., 2009a., 267, sl. 302; JAKŠIĆ, N., 2012., 219, sl. 6.
Izloţbe: Hrvati i Karolinzi, Split, 2000./2001.

VIII. 74. Ulomak arhitrava oltarne ograde (LEPURI V, 74)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 18 cm, širina 77,5 cm, debljina (vrh) 8,5 cm, debljina (dno) 9,2 cm, visina
natpisnog polja 6,5 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde spojen od triju fragmenata koji se lijepe po crti loma. Izvorno
mu je saĉuvana debljina, gornja i donja ploha, te dijelovi obiju boĉnih strana na kojima se djelomiĉno
saĉuvao po jedan utor. MeĊutim, stranice s utorima zasjeĉene su ukoso, što govori da je arhitrav bio
sastavljen kalemljenjem više manjih ulomaka spojenih tehnikom ''na utor i pero''. Na gornjem dijelu
lijevog boka, u ravnini zone kuka s prednje strane, nalazi se fraktura, a lom je prisutan u donjem dijelu
desne boĉne strane gdje je odozdo bila isvrdlana i koja je danas, zbog loma upravo na tom mjestu, tek
poloviĉno saĉuvana. Pri vrhu straţnje plohe, toĉno pri dodiru lijevoga i središnjeg ulomka ovako
spojene cjeline nalazi se sekundarna urezotina koja ima oblik polukruga.
Dekoracija prednje plohe dvozonski je rasporeĊena, pa se tako u gornjem polju nalaze kuke, dok
je donju zonu ĉinilo natpisno polje ĉiji je izvorni natpis na desnom ulomku naknadno radiran, dok je
na preostala dva dijela ovoga fragmenta u potpunosti otuĉen. U gornjoj zoni ulomka saĉuvalo se deset
nalijevo poloţenih kuka od kojih je prva s lijeve strane ozbiljnije oštećena, dok je na desnoj strani niz
kuka saĉuvan sve do svoga planiranog kraja, na što nam ukazuje izvorno saĉuvano, glatko trokutno
polje na koje se najvjerojatnije nastavljao zabat ili luk oltarne ograde. Kuke imaju široke, tropruto
definirane noţice koje su meĊusobno povezane u dnu, dok se u vrhu završavaju krupnim puţolikim
zavojnicima s povećim središnjim kruţićima izvedenim bez profilacije. Danas dijelom teško oštećeno,
a dijelom radirano natisno polje na desnom kraju fragmenta zaokreće ukoso prema gore pa se moţe
zakljuĉiti da je natpis kontinuirano tekao s arhitrava na zabat ili luk oltarne ograde.
Ovaj fragment arhitrava nije moguće pripisati nekoj već prepoznatoj i definiranoj radioniĉkoj
produkciji pa ga je zbog toga znatno teţe i datirati. Ipak, naĉin plitkoga klesanja nešto širih i

402
nezgrapnijih prutova, te cjelokupna koncepcija arhitrava s jednostavnom dvozonskom podjelom,
upućuju na zakljuĉak da se radi o klesariji nastaloj tijekom 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 75. Ulomak arhitrava oltarne ograde (LEPURI V, 75)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 19,5 cm, širina 62 cm, debljina (vrh) 7 cm, debljina (dno) 9 cm, visina natpisnog
polja 7 cm.
Opis: Veći ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina te vrh i dno, dok mu
se na oba boka nalaze lomovi. Ipak, na vrhu lijeve boĉne strane saĉuvao se i dio izvorne zasjekline na
kojoj se nalazi utor širine 3,5 centimetara, a on je sluţio za povezivanje arhitrava sa zabatom ili lukom
oltarne ograde koji se na toj strani na njega nastavljao.
Dekoracija prednje plohe dvozonski je rasporeĊena, pa se tako u gornjem polju nalaze kuke, dok
je donju zonu ĉinilo natpisno polje ĉiji je izvorni natpis naknadno radiran. U gornjoj zoni ulomka
saĉuvalo se deset nadesno poloţenih kuka od kojih je prva s desne strane toliko oštećena da joj se vidi
samo poĉetak noţice, dok je na lijevoj strani niz kuka saĉuvan sve do svoga planiranog kraja, na što
nam ukazuje izvorno saĉuvano, glatko trokutno polje na koje se najvjerojatnije nastavljao zabat ili luk
oltarne ograde. Kuke imaju široke, tropruto definirane noţice koje su meĊusobno povezane u dnu, dok
se u vrhu završavaju krupnim puţolikim zavojnicima s povećim središnjim kruţićima izvedenim bez
profilacije. Danas radirano natpisno polje na lijevom kraju fragmenta zaokreće ukoso prema gore pa se
moţe zakljuĉiti da je natpis kontinuirano tekao sa zabata ili luka na desni segment arhitrava oltarne
ograde.
Temeljem njegovih gotovo identiĉnih dimenzija, ali i oĉitih morfološko-ikonografskih
identiĉnosti, za ovaj je ulomak moguće zakljuĉiti da je pripadao istoj cjelini oltarne ograde kao i
prethodno obraĊeni fragment arhitrava (kat. br. VIII. 74). Kao i u tom sluĉaju, i ovom je ulomku zasad
nemoguće odrediti radioniĉku pripadnost i preciznije vrijeme nastanka, pa ga je temeljem općenitih
stilskih i ikonografskih osobina uputno tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

403
Literatura: Neobjavljen.

VIII. 76. Ulomak arhitrava oltarne ograde (LEPURI V, 76)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 12,5 cm, širina 14 cm, debljina 10 cm.
Opis: Manji ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvao tek manji dio gornje plohe
dok na svim ostalim krajevima ima lomove. Na prednjoj strani vidljivi su ostaci triju nalijevo
poloţenih kuka koje su teško oštećene. Od njih je preostao samo gornji dio noţica s puţolikim
zavojnicama, a središnja kuka najbolje je saĉuvana. Njihove noţice imaju vrlo plitko klesanu, zapravo
urezanim linijama definiranu, troprutu profilaciju, a elementi kuka klesani su ukoso postavljenim
dlijetom koje je zbog toga ostavilo nešto plići ali zato i znatno širi trag.
Budući da ovaj fragment nije moguće povezati s nekim dosad prepoznatim radioniĉkim opusom
teško mu je preciznije odrediti i vrijeme nastanka, pa ga je uputno tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 77. Ulomak arhitrava oltarne ograde (LEPURI V, 77)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 14 cm, širina 18 cm, debljina 7,7 cm.
Opis: Manji ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala tek debljina i dio gornje
plohe dok na svim ostalim krajevima ima lomove. Na prednjoj strani vidljivi su ostaci triju nadesno

404
poloţenih kuka koje su znatnije oštećene. Od njih je uglavnom preostao samo gornji dio s puţolikim
zavojnicama. Središnja kuka najbolje je saĉuvana, od desne je preostala gotovo cijela zavojnica, dok je
od lijeve saĉuvan tek njezin straţnji dio. Jedina saĉuvana noţica, ona središnje kuke, tropruto je
izvedena, ali je jedan od prutova reljefno naglašeniji od ostala dva koja su odvojeni tek plićom
urezanom linijom.
Ovaj je fragment moţda moguće dovesti u neku vezu s prethodno obraĊenim ulomkom (kat. br.
VIII. 76), ali s tim treba biti jako oprezan jer su pored nekih izvedbenih razlika primjetna i znaĉajna
nepodudaranja u njihovim dimenzijama. TakoĊer, budući da ni ovaj fragment nije moguće povezati s
nekim dosad prepoznatim radioniĉkim opusom teško mu je preciznije odrediti i vrijeme nastanka, pa
ga je uputno tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 78. Ulomak arhitrava oltarne ograde (LEPURI V, 78)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 20 cm, širina 60,5 cm, debljina (vrh) 7,5 cm, debljina (dno) 8 cm, visina natpisnog
polja 8 cm.
Opis: Veći ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina, vrh, dno i desni bok,
dok na lijevoj strani ima lom. Dekoracija prednje plohe dvozonski je rasporeĊena, pa se tako u
gornjem polju nalaze kuke, dok je donju zonu ĉinilo natpisno polje ĉiji je izvorni natpis najvjerojatnije
naknadno radiran, ako ga je uopće ikad i bilo. U gornjoj zoni fragmenta saĉuvalo se dvanaest nalijevo
poloţenih kuka, ali je njihova nakrivljenost kod većine kuka tek blago primjetna, a neke od njih
gotovo su u potpunosti uspravljene. Na desnom je kraju posljednja kuka smještena pokraj uspravnog
pravokutnog polja koje je oĉito oznaĉavalo završetak arhitrava. Krajnja lijeva kuka zbog frakture je
znatnije oštećena pa je od nje preostala tek noţica. Kuke imaju izduţene dvoprute noţice koje se šire
prema dnu, dok se u gornjem dijelu na njih nastavljaju zavojnice s naglašenim središnjim kugom.
Kako poloţenost kuka nije dosljedno izvedena izmeĊu njih ostaje meĊuprostor nejednake veliĉine, a

405
takav naĉin oblikovanja i rasporeĊivanja kuka odaje ili nemar majstora pri komponiranju i klesanju
dekoracije, ili ĉak ukazuje na njegove manje zanatske sposobnosti.
Ovom je ulomku zasad nemoguće odrediti radioniĉku pripadnost i preciznije vrijeme nastanka,
pa ga je temeljem općenitih stilskih i ikonografskih osobina uputno tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 79. Ulomak arhitrava oltarne ograde (LEPURI V, 79)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 17 cm, širina 45 cm, debljina 6,5 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina te gornja i donja ploha,
dok na svim ostalim krajevima ima lomove. MeĊutim, od sviju pronaĊenih fragmenata arhitravâ u
Lepurima, ovaj je fragment, zajedno s još jednim koji je s njim ĉinio istu cjelinu (LEPURI V, 80),
karakteristiĉan po tome što ima reljefno ukrašenu i straţnju stranu. Na prednjoj plohi, vrlo blizu
lijevoga ruba, a otprilike na mjestu gdje obiĉno završavaju kuke a poĉinje natpisno polje, isvrdlana je
veća rupa ĉije je postojanje moguće objasniti jedino nekom sekundarnom intervencijom.
Prednja strana ulomka dosta je oštećena u svom donjem dijelu, i to tako da je njegova donja
zona, u kojoj je najvjerojatnije bilo natpisno polje, toliko površinski otuĉena da se navedeno polje
uopće ne raspoznaje. Pored toga, abrazijom je, otprilike do polovice visine, znatno nastradao ĉitav
lijevi kraj fragmenta, pa se na tom dijelu noţice kuka ili ne vide, ili se jedva naziru, a nešto je bolja
oĉuvanost kuka na desnom kraju. Ukupno se saĉuvalo šest nadesno poloţenih kuka, a one imaju vrlo
tanke, dvopruto definirane noţice te velike puţolike zavojnice kojima se u središtu nalazi krupan
središnji krug.
Na straţnjoj strani opet se prepoznaje dvozonska podjela arhitrava, ali je zona natpisnog polja
nešto manje površinski otuĉena. U gornjoj je zoni takoĊer izvedeno šest kuka, koje su ovdje poloţene
u suprotnom smjeru u odnosu na kuke na licu arhitrava, dakle na lijevu stranu, ali je više nego oĉito da
su ostale nedovršene. Iako zbog toga nisu isklesani detalji njihovih sastavnih elemenata, njihov vanjski
obris govori da se radi o istom tipu kuka i naĉinu oblikovanja kao i na prednjoj strani. To bi znaĉilo da

406
u ovom sluĉaju ne bi bila rijeĉ o dvjema fazama klesanja i upotrebe istoga arhitrava oltarne ograde,
kao što je to, primjerice, već utvrĊeno na nekim predromaniĉkim lokalitetima u Istri i Dalmaciji (npr.
Bale u Istri i Bijaći kod Trogira), već je ovdje u pitanju djelo istoga majstora koji nije bio zadovoljan
isklesanom osnovnom koncepcijom svog budućeg djela, pa se, u nedostatku drugoga kamenja kojeg bi
mogao upotrijebiti, odluĉio za ponovno klesanje istoga materijala s njegove straţnje strane, koja je
time postala lice budećeg arhitrava oltarne ograde.
Unatoĉ svemu iznesenome ovom je ulomku zasad nemoguće odrediti radioniĉku pripadnost i
preciznije vrijeme nastanka, pa ga je temeljem općenitih stilskih i ikonografskih osobina uputno tek
okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 80. Ulomak arhitrava oltarne ograde (LEPURI V, 80)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Franjevaĉki samostan Trstenik (privatni smještaj kod fra Stipe Nimca).
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: Sluĉajan pronalazak lokalnog stanovništva uokolo ruševina crkve sv. Martina
neposredno nakon završetka Domovinskog rata 1995. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 17 cm, širina 39,5 cm, debljina 6,5 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina, gornja i donja ploha, te
desni bok, dok na lijevoj boĉnoj strani ima lom. Poput prethodno obraĊenoga fragmenta (kat. br.
VIII. 79) s kojim je pripadao istom aritravu oltarne ograde, i za ovaj je ulomak, pored uobiĉajenog
dekoriranja prednje strane, karakteristiĉna reljefna obrada straţnje strane. Na straţnjoj plohi, ispod
mjesta gdje se noţicama dotiĉu prva i druga kuka s lijeve strane, nalazi se svrdlana rupa ĉije je
postojanje moguće objasniti jedino nekom sekundarnom intervencijom.
Prednja strana ulomka dosta je oštećena u svom donjem dijelu, i to tako da je njegova donja
zona, u kojoj je najvjerojatnije bilo natpisno polje, toliko nastradala abrazijom da se navedeno polje
uopće ne raspoznaje. Ukupno se saĉuvalo pet nadesno poloţenih kuka, a one imaju vrlo tanke,
dvopruto definirane noţice te velike puţolike zavojnice kojima se u središtu nalazi krupan središnji
krug. Krajnja desna kuka smještena je pokraj uspravnog pravokutnog polja koje je oĉito oznaĉavalo
završetak arhitrava.

407
 Na straţnjoj strani opet se prepoznaje dvozonska podjela arhitrava, ali je zona natpisnog polja
nešto manje površinski otuĉena. U gornjoj je zoni takoĊer izvedeno pet kuka, koje su ovdje poloţene u
suprotnom smjeru u odnosu na kuke na licu arhitrava, dakle na lijevu stranu, ali je više nego oĉito da
su ostale nedovršene. Krajnja lijeva kuka smještena je pokraj uspravnog pravokutnog polja koje je
oĉito oznaĉavalo završetak arhitrava na lijevoj strani. Iako zbog nedovršenosti nisu isklesani detalji
njihovih sastavnih elemenata, njihov vanjski obris govori da se radi o istom tipu kuka i naĉinu
oblikovanja kao i na prednjoj strani. Kao i kod prethodno obraĊenog ulomka s kojim je pripadao istoj
cjelini (kat. br. VIII. 79), moţe se zakljuĉiti da se radi o djelu istoga majstora koji nije bio zadovoljan
isklesanom osnovnom koncepcijom svog budućeg djela, pa se, u nedostatku drugoga kamenja kojeg bi
mogao upotrijebiti, odluĉio za ponovno klesanje istoga materijala s njegove straţnje strane, koja je
time postala lice budećeg arhitrava oltarne ograde.
Kao i prethodno obraĊeni ulomak (kat. br. VIII. 79), i ovaj fragment nije moguće povezati s
nekom definiranom klesarskom radionicom, niti ga je moguće preciznije datirati, pa je temeljem
općenitih stilskih i ikonografskih osobina njegov nastanak uputno tek okvirno smjestiti u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 81. Ulomak oltarne menze (LEPURI VI, 81)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen kao spolij u zidu crkve sv. Martina prilikom njezine obnove u razdoblju
izmeĊu 1950. do 1955. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 11 cm, širina 32,5 cm, debljina 26,5 cm.
Opis: Ulomak oltarne menze kojoj se izvorno saĉuvao dio gornje i donje plohe te ĉeone strane, dok na
ostalim krajevima ima lomove. Rub gornje plohe omeĊen je dvjema neprofiliranim trakama, od kojih
je jedna nešto deblja, a druga tanja, te su odvojene urezanom ravnom linijom. Po sredini te plohe vide
se tragovi uklesanog kriţa, a na prednjoj se strani menze saĉuvao dio posvetnog natpisa u kojem se
spominje neki opat. Do sada je taj natpis tumaĉen kao …IN(m)ERITVS ABB(as)…, što bi u
hrvatskom prijevodu znaĉilo nezasluţni (nedostojni) opat, a Vedrana Delonga iz oštećenih slova na
desnom kraju fragmenta prepoznaje ligaturu slova a i r, pa na temelju toga pretpostavlja da bi ime
opata moglo biti Martin (Martinus). Iako je zbog površinskih oštećenja dosta teško razlikovati urezane

408
linije pokrate od kasnijih oštećenja površine kamena, ĉini se da je toĉnije ĉitanje natpisa
…IN(m)ERITVS AB(bas) BART(ul(?))… To bi znaĉilo da drugo slovo b ne bi pripadalo rijeĉi abbas
nego idućoj rijeĉi, tj. poĉetku opatova imena, pa izgleda vjerojatnije da se taj opat zvao Bartul, a ne
Martin kako je dosad predlagano.
Iako na ovome ulomku nije moguće raspoznati likovno-morfološke karakteristike temeljem
kojih bi ga se povezalo s nekom klesarskom radionicom, on se ipak moţe preciznije datirati. Naime,
kada se na njega gleda u kontekstu lokaliteta na kojem je pronaĊen, a posebno kada se analizira njegov
natpis koji je pisan specifiĉnim grafijskim stilom koji obiluje brojnim ligaturama i kontrakcijama,
moţe se jasno raspoznati njegova sliĉnost s ĉuvenim natpisom s arhitrava iz Muća Gornjeg (T. L, 1),
na kojem se uz ime hrvatskoga kneza Branimira spominje i godina njegova nastanka (888.), ali i s
natpisom koji teĉe po trebeaciji oltarne ograde iz samih Lepura (LEPURI IV, 58, 60) koja je pripisana
istoj radioniĉkoj produkciji – Klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira. Temeljem toga moţe
se zakljuĉiti da je i ovaj fragment oltarne menze nastao u vrijeme Branimirove vladavine, dakle u
posljednjoj ĉetvrtini 9. stoljeća.

Literatura: BAĈIĆ, S., 1989., 91, 95-96, bilj. 189; DELONGA, V., 1995b., 307, 318-319, sl. 7; ISTA, 1996.,
199, 302-303, 306, 311, T. LXVI, 169; NIMAC, S. - DELONGA, V., 1997., 80-81, 85, sl. 20; JAKŠIĆ, N.,
2002b., 115; ISTI, 2008a., 108; MARASOVIĆ, T., 2009a., 266-267, sl. 302.

VIII. 82. Ulomak oltarne menze (LEPURI VI, 82)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 11 cm, širina 30 cm, debljina 15,5 cm.
Opis: Kutni ulomak oltarne menze kojoj se izvorno saĉuvao dio gornje i donje plohe, te prednje i
desne boĉne strane, dok na ostalim krajevima ima lomove. Rubovi gornje plohe omeĊeni su dvjema
neprofiliranim trakama, od kojih je jedna nešto deblja, a druga tanja, te su odvojene urezanom ravnom
linijom. Obje trake se na uglu menze lome pod pravim kutom. Na prednjoj i desnoj boĉnoj strani
nalazi se dio natpisa koji kontinuirano teĉe s prednje na boĉnu stranu, a on glasi: …C(on)DIDIT

409
HONORE│TE DEV(m)Q(ue)…, te pokazuje isti grafijski stil kao i dio natpisa s prethodno obraĊenog
fragmenta (kat. br. VIII. 81).
Zbog svega navedenog moţe se zakljuĉiti da je ovaj ulomak pripadao istoj oltarnoj menzi kao i
prethodno obraĊeni fragment (kat. br. VIII. 81), što dodatno potvrĊuje i podudarnost njihovih
dimenzija, tako da i njega treba datirati u posljednju ĉetvrtinu 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 83. Ulomak oltarne menze (LEPURI VI, 83)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 11 cm, širina 12,5 cm, debljina 12 cm.
Opis: Kutni ulomak oltarne menze kojoj se izvorno saĉuvao dio gornje plohe, te prednje i desne boĉne
strane, dok na ostalim krajevima ima lomove. Rubovi gornje plohe omeĊeni su dvjema neprofiliranim
trakama, od kojih je jedna nešto deblja, a druga tanja, te su odvojene urezanom ravnom linijom. Obje
trake se na uglu menze lome pod pravim kutom. Na prednjoj i desnoj boĉnoj strani nalazi se dio
natpisa koji kontinuirano teĉe s prednje na boĉnu stranu, a on glasi: …ALE I│OH(annes)
ELE(ctus)…, te pokazuje isti grafijski stil kao i dijelovi natpisa s dvaju prethodno obraĊenih
fragmenta (kat. br. VIII. 81-82). Ovom je prilikom vaţno primijetiti da se na dijelu natpisu saĉuvanom
na ovom ulomku oltarne menze saĉuvao dio teksta koji spominje nekoga Ivana (Iohannes) koji je
izabran (electus) na neku poziciju, a ista je formulacija već uklesana na natpisu luka oltarne ograde
pronaĊenom na ovome istom lokalitetu (kat. br. VIII. 39) a koji je pripisan Benediktinskoj klesarskoj
radionici iz vremena kneza Branimira.
Zbog svega navedenog moţe se zakljuĉiti da je ovaj fragment pripadao istoj oltarnoj menzi kao
i dva prethodno obraĊena ulomka (kat. br. VIII. 81-82), što dodatno potvrĊuje i podudarnost njihovih
dimenzija, tako da i njega treba datirati u vrijeme vladavine kneza Branimira, tj. u posljednju ĉetvrtinu
9. stoljeća.

410
Literatura: Neobjavljen.

VIII. 84. Ulomak oltarne menze (LEPURI VI, 84)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Nisu pouzdano utvrĊene, a vjerojatno je pronaĊen još za Marunovih obilazaka
ovog lokaliteta krajem 19. stoljeća.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 10,5 cm, širina 24,2 cm, debljina 27,5 cm.
Opis: Ulomak oltarne menze kojoj se izvorno saĉuvao dio donje plohe i ĉeone strane, dok na ostalim
krajevima ima lomove. Na prednjoj strani menze saĉuvala se uklesana rijeĉ …GENETRIX…, a ona
pokazuje isti grafijski stil kao i dijelovi natpisa s triju prethodno obraĊena fragmenta (kat. br. VIII. 81-
83), dok se znaĉenje same rijeĉi neosporno odnosi na jednu od ĉestih apozicija koje sv. Mariju
oznaĉavaju kao Bogorodicu (Dei genetrix). Raspravljajući o razlozima zašto je Marijino ime
spomenuto na ovome ulomku, Vedrana Delonga je upozorila da je Bogorodica moţda bila jedan od
više naslovnika koji su se štovali u lepurskoj crkvi. Naime, štovanje Bogorodiĉina kulta u Lepurima
Delonga je s oprezom dovela u vezu sa starom metroaĉkom religijom koja je u antiĉko doba bila
raširena u širem aserijatskom kraju, pa je prema njezinoj pretpostavci kršćansko štovanje Bogorodice
Marije ustvari bila zamjena za štovanje poganskoga kulta rimske Kibele ili Velike Majke (Magna
mater deorum).
Kao i tri prethodno obraĊena ulomka (kat. br. VIII. 81-83) s kojima je ovaj fragment ĉinio istu
oltarnu menzu, i njega je moguće datirati u posljednju ĉetvrtinu 9. stoljeća.

Literatura: BAĈIĆ, S., 1989., 93, 95-96, bilj. 189; DELONGA, V., 1995b., 307, 318, 321-322, sl. 6; ISTA,
1996., 199, 317, T. LXVI, 170; NIMAC, S. - DELONGA, V., 1997., 80-81, 84-85, sl. 19; MARASOVIĆ, T.,
2009a., 266-267, sl. 302.

VIII. 85. Rekonstrukcija okvira portala (LEPURI VI, 85)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.

411
Datacija: Od 879 do 892. godine.
Okolnosti nalaza: Ulomak s dijelom natpisa XEGOTEO pronaĊen je 28. lipnja 2002. godine u zidiću
koji je odvajao grobove br. 224 i 225, a koji su se nalazili uz predromaniĉki kontrafor koji je naslonjen
na juţnoj strani zapadne fasade prvotne ranokršćanske crkve. Ispod groba 225, u grobu br. 225a
pronaĊen je 22. srpnja 2002. fragment s dijelom natpisa MIRODV koji se izravno spojio po crti loma s
prije otkrivenim ulomkom te se dobio neprekinuti tekst: ...MIRO DVX EGO TEO... Manji fragment sa
slovima ...VSB... pronaĊen je u prijašnjim istraţivanjima ovoga lokaliteta, tj. u razdoblju od 1997. do
2002. godine koja je vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Veći ulomak: visina (na boku) 19,5 cm, visina (nadvratnik) 9,5 cm, širina 66 cm, debljina
52 cm; manji ulomak: visina 14 cm, širina 8,5 cm, debljina 20 cm.
Opis: Rekonstrukcija okvira vrata predromaniĉke crkve sv. Martina od kojih su se saĉuvala dva
ulomka. Za portal predromaniĉke crkve upotrijebljen je rimski sarkofag, i to na naĉin da je uspravljen,
probijeno mu je dno, a nekadašnje gornje plohe njegovih stranica na koje je izvorno nalijegao
poklopac postale su okvir portala. Na tom je okviru uklesan posvetni natpis koji je najvjerojatnije
zapoĉinjao otprilike na sredini ili gornjoj polovici lijevog dovratnika, nastavljao se preko cijeloga
nadvratnika, da bi završio u gornjoj polovici ili na sredini desnog dovratnika. Nekadašnja duţa boĉna
stranica sarkofaga imala je tipiĉan kasnoantiĉki ukras u obliku uklade. Od nje je na oba saĉuvana
fragmenta preostao dio dviju paralelnih traka koje su je obrubljivale. Trake imaju oblu profilaciju, a
reljefnost im se smanjuje postupnim uvlaĉenjem u kamen, tako da je stvoren reljefno istaknuti
profilirani okvir središnjega udubljenog i praznog polja koje ima oblik horizontalno poloţenog
pravokutnika.
Iz saĉuvanih ostataka uklesanoga natpisa s velikom se dozom sigurnosti moţe išĉitati sljedeći
sadrţaj: (Temporib)VS B(rani)MIRO DVX EGO TEO(debertus abba(s) fecit?). Iako su se od imena
spomenutoga vojvode na većem ulomku pouzdano saĉuvala tek ĉetiri zadnja slova (MIRO), dimenzije
i karakteristiĉna profilacija manjeg fragmenta, ali i njegov pisani sadrţaj (…VS B…), sugerira da se
radi o ulomcima ĉiji je poloţaj unutar nekadašnje cjeline sarkofaga bio vrlo blizak, što bi znaĉilo da i
njihove sadrţaje treba dovesti u meĊusobnu ovisnost, tj. iz njih išĉitati suvisao i povezan dio
posvetnog natpisa. Naime, završetak -us prije slova B, kao i ostatak imena MIRO na većem
fragmentu, upućuju na zakljuĉak da se radi o formuli tzv. unutrašnje ili verbalne datacije koja prije
navoĊenja osobnog imena hrvatskog vojvode Branimira (Branimiro) i njegove titule (dux) zapoĉinje s
rijeĉju temporibus kao ablativnom konstrukcijom na poĉetku datacijske formule. Primjećivanje tog
detalja vrlo je vaţno ako se ima na umu ĉinjenica da na isti naĉin zapoĉinje i ĉuveni natpis na
arhitravima iz Nina gdje se na gotovo jednak naĉin, samo u nešto duţem natpisu spominje isti hrvatski
knez (Temporibus domno Brannimero dux Slcauorum…). Zbog svega navedenog s velikom se

412
sigurnošću moţe tvrditi da natpis lepurskog portala zaista spominje kneza Branimira, a ne nekog od
njegovih prethodnika ili nasljednika na vladarskom tronu ĉije ime takoĊer završava na –miro (npr.
Trpimir ili Muncimir).
MeĊutim, na lepurskom okviru portala još neki detalji dodatno potvrĊuju ispravnost
prepoznavanja Branimirova imena na njegovu uklesanom natpisu. Naime, iz ostatka navedenog
natpisa na kojem se išĉitava formulacija EGO TEO… jasno je da je glavni pokretaĉ obnove crkve i
postavljanja novoga portala oblikovanog od nekadašnjeg rimskoga sarkofaga neka osoba ĉije ime
zapoĉinje s Teo. U vrijeme kneza Branimira pouzdano su zabiljeţene dvije vrlo vaţne osobe ĉije ime
zapoĉinje sliĉnim poĉetkom: ninski biskup Teodozije (lat. Theodosio) i opat ninskog benediktinskog
samostana germanskog imena Teudebert (lat. Teudebertus). Iako poĉetak imena s lepurskog natpisa ne
odgovara u potpunosti ni jednom od ova dva imena, jer u prvom sluĉaju nedostaje slovo ''h'' izmeĊu ''t''
i ''e'', a u drugome se iza slova ''t'' i ''e'' nalazi slovo ''o'' umjesto ''u'', ipak je u lingvistiĉkom smislu
vjerojatnije da je došlo do potonje zamjene, te da se radi o ninskom opatu Teudebertu. Da je to zaista
tako potvrĊuje nam i jedan segment arhitrava oltarne ograde iz Lepura (LEPURI VI, 73) na ĉijem se
natpisu spominje neki opat koji je dao sagraditi crkvu, a ĉije ime završava na –ertus […ERTUS
ABBA(s) HVNC DOMUM (edifi)CAVIT]. Zbog toga bi se na ovome natpisu s većom vjerojatnošću
moglo prepoznati ime ninskoga opata Teudeberta nego ninskoga biskupa Teodozija, tim više što natpis
s ovoga portala zapravo predstavlja skraćenu verziju natpisa koji je uklesan na ninskim arhitravima, a
on kao što je poznato spominje i kneza Branimira i ninskog opata Teudeberta.
Posljednje pitanje koje se moţe postaviti u svezi s ovim okvirom portala jest njegov smještaj
unutar srednjovjekovne crkve sv. Martina u Lepurima. On je naime mogao stajati ĉak na ĉetiri mjesta
unutar te graĊevine i njezinih aneksa, ali se zbog dimenzija većeg ulomka, tj. njegove saĉuvane širine,
najizglednijim ĉini njegov smještaj u otvoru na juţnom zidu graĊevine kojim je crkva bila povezana s
juţnom kapelom. Naime, na tom je otvoru vidljivo ranosrednjovjekovno suţavanje izvornog otvora
ranokršćanske graĊevine, koji je sveden na 92 centimetra širine, pa je jasno da je bio prilagoĊen
smještaju nekadašnjeg sarkofaga ĉija je izvorna širina zaista mogla toliko iznositi. Doduše, na isti je
naĉin suţen i glavni ulaz u crkvu, ali njegovo suţavanje na 137 centimetara ipak je preveliko za širinu
ovoga sarkofaga, pa se mogućnost da je bio smješten na toj poziciji sa sigurnošću moţe odbaciti.
Dakle, nekadašnji je rimski sarkofag u ranome srednjemu vijeku upotrijebljen za okvir portala
obnovljene crkve sv. Martina u Lepurima, i to najvjerojatnije kao portal izmeĊu crkve i njezine juţne
kapele za koju je iznesena pretpostavka da je moţda bila krstionica. Kako je utvrĊeno da se na natpisu
spominju hrvatski vojvoda Branimir i njegov suvremenik Teudebert, opat benediktinskoga samostana
u Ninu koji je zajedno s Branimirom spomenut i na ulomku arhitrava pronaĊenom u tom gradu (T.
XLIX, 2), ovaj se okvir portala unatoĉ nedostatku likovne dekoracije svojstava pouzdano moţe datirati
u vrijeme vladavine toga hrvatskog vojvode, tj. u vrijeme izmeĊu 879. do 892. godine.

413
Literatura: JAKŠIĆ, N., 2008a., 108; ISTI, 2012., 213-214, 216-220, sl. 4.

VIII. 86. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI VI, 86)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 14,5 cm, širina 38 cm, debljina 14 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala samo debljina dok na svim ostalim
krajevima ima lomove. Na njegovu licu vidljiv je veći dio sloţenog ukrasnog motiva komponiranog
od rahlo izvedenog geometrijskog prepleta troprutih traka. Veliĉina saĉuvane površine na licu
fragmenta, njegova debljina, te reljefni ukras koji je karakteristiĉan za pluteje, upućuje na zakljuĉak da
se radi upravo o tom dijelu liturgijskih instalacija sakralne graĊevine.
MeĊutim, ovaj ulomak nije moguće pripisati nekoj već prepoznatoj i definiranoj radioniĉkoj
produkciji pa ga je zbog toga znatno teţe i datirati. Ipak, naĉin plitkog klesanja nešto širih i
nezgrapnijih prutova, te cjelokupna koncepcija dekoracije s rahlim geometrijskim motivom u
središnjem polju pluteja, upućuju na zakljuĉak da se radi o reljefu nastalom tijekom 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 87. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI VI, 87)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 16 cm, širina 13 cm, debljina 11,5 cm.

414
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala samo debljina dok na svim ostalim
krajevima ima lomove. Na njegovu licu vidljiv je manji dio sloţenog ukrasnog motiva komponiranog
od rahlo izvedenog geometrijskog prepleta troprutih traka. Debljina samog fragmenta, kao i reljefni
ukras koji je karakteristiĉan za pluteje, upućuje na zakljuĉak da se radi upravo o tom dijelu liturgijskih
instalacija sakralne graĊevine.
Ovaj ulomak nije moguće pripisati nekoj već prepoznatoj i definiranoj radioniĉkoj produkciji pa
ga je zbog toga znatno teţe i datirati. Ipak, naĉin plitkog klesanja nešto širih i nezgrapnijih prutova, te
cjelokupna koncepcija dekoracije s rahlim geometrijskim motivom u središnjem polju pluteja, upućuju
na zakljuĉak da se radi o reljefu nastalom tijekom 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 88. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI VI, 88)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 10,5 cm, širina 40,5 cm, debljina 15,5 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde kojemu se djelomiĉno saĉuvala jedna duţa strana, dok na ostalim
krajevima ima lomove. Budući da se na licu fragmenta uz rub njegove duţe strane vidi tanja
neprofilirana rubna letva, najvjerojatnije je rijeĉ o dnu pluteja, jer se na gornji rub središnjeg polja
pluteja obiĉno nastavlja dosta široki vijenac. Na licu ulomka vidljiv je manji dio sloţenog ukrasnog
motiva komponiranog od dviju isprepletenih troprutih kruţnica koje su bile dodatno dijagonalno
ispresjeĉene troprutim trakama. Na nekim udubljenijim meĊuprostorima koji se nalaze izmeĊu reljefno
istaknutih troprutih traka, kruţnicâ i rubne letve vidljive su i svrdlane rupice koje su najvjerojatnije
imale neku dekorativnu ulogu.
Ovaj fragment nije moguće pripisati nekoj već prepoznatoj i definiranoj radioniĉkoj produkciji
pa ga je zbog toga znatno teţe i datirati. Ipak, naĉin plitkog klesanja nešto širih i nezgrapnijih prutova,
te cjelokupna koncepcija dekoracije s rahlim geometrijskim motivom u središnjem polju pluteja,
upućuju na zakljuĉak da se radi o reljefu nastalom tijekom 9. stoljeća.

415
Literatura: Neobjavljen.

VIII. 89. Ulomak pluteja oltarne ograde (LEPURI VI, 89)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 16 cm, širina 22,5 cm, debljina 6 cm.
Opis: Ulomak najvjerojatnije dna pluteja oltarne ograde kojemu se djelomiĉno saĉuvalo samo dno,
dok na ostalim krajevima ima lomove. Na dnu prednje strane fragmenta nalazi se široka rubna letva
bez profilacije koja je omeĊivala središnje polje pluteja ukrašeno geometrijskim ukrasom. Od njega je
preostao tek manji dio gustoga prepleta troprutih traka kojeg zbog loše saĉuvanosti ulomka nije
moguće sa sigurnošću protumaĉiti.
Ovaj fragment nije moguće pripisati nekoj već prepoznatoj i definiranoj radioniĉkoj produkciji
pa ga je zbog toga znatno teţe i datirati. Ipak, naĉin plitkog klesanja nešto širih i nezgrapnijih prutova,
te cjelokupna koncepcija dekoracije s rahlim geometrijskim motivom u središnjem polju pluteja,
upućuju na zakljuĉak da se radi o reljefu nastalom tijekom 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 90. Ulomak arhitrava oltarne ograde (LEPURI VI, 90)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 12 cm, širina 16 cm, debljina 10,5 cm.

416
Opis: Radi se o ulomku arhitrava oltarne ograde što se moţe zakljuĉiti po tome što mu je gornja ploha
ukoso poloţena te se na njoj nalazi pero širine 5 centimetara, pa se ĉini da se na taj njegov dio
nastavljao zabat ili luk oltarne ograde. Na dnu fragmenta, s desne strane saĉuvala se svrdlana rupa. Na
prednjoj se strani saĉuvao samo dio natpisnog polja na kojemu se mogu proĉitati samo dva slova: T i
P. Ulomak je moguće tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 91. Ulomak natpisnog polja (LEPURI VI, 91)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 4,6 cm, širina 6 cm, debljina 2 cm.
Opis: Krhotina natpisnoga polja na kojemu su se djelomiĉno saĉuvala tek dva uklesana slova u kojima
je, s uvijek nuţnim oprezom, moguće prepoznati O i E. Kao i sve ostale ulomke s ovoga lokaliteta i
ovaj je fragment moguće tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 92. Ulomak reljefa neutvrĎene namjene (LEPURI VI, 92)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 18,5 cm, širina 11,5 cm, debljina 16 cm.

417
Opis: Ulomak ĉiju izvornu funkciju u okviru liturgijskih instalacija više nije moguće pouzdano
utvrditi. Saĉuvala mu se tek izvorna debljina, dok na svim ostalim krajevima ima lomove. Na njegovu
licu vidljiva je samo jedna izduţena kuka koja ima dvopruto izveden donji dio noţice, gornji dio
izveden joj je bez profilacije, a njezina voluta u središtu ima nešto istaknutiji kruţić. Ovaj fragment
mogao je biti dio kapitela, ali isto je tako mogao pripadati i vijencu ciborija ili arhitravu oltarne
ograde, tako da u tom pogledu nije uputno donositi ikakve apodiktiĉne zakljuĉke. Ulomak je moguće
tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 93. Ulomak reljefa neutvrĎene namjene (LEPURI VI, 93)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 10 cm, širina 7 cm, debljina 15,5 cm.
Opis: Ulomak ĉiju izvornu funkciju u okviru liturgijskih instalacija više nije moguće pouzdano
utvrditi. Saĉuvao mu se tek manji dio izvorne debljine, dok na svim ostalim krajevima ima lomove. Na
njegovu licu vidljiv je samo manji dio izvornog reljefa od kojega je moguće razabrati tek ostatak
zakrivljene troprute trake koja se na jednom mjestu neznatno proširuje još jednim zašiljenim prutom.
Ulomak je moguće tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 94. Ulomak reljefa neutvrĎene namjene (LEPURI VI, 94)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.

418
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 4 cm, širina 12 cm, debljina 13,5 cm.
Opis: Manji ulomak ĉiju izvornu funkciju u okviru liturgijskih instalacija više nije moguće pouzdano
utvrditi. Saĉuvao mu se tek manji dio izvorne debljine, dok na svim ostalim krajevima ima lomove. Na
njegovu licu vidljiv je samo manji dio izvornog reljefa od kojega je moguće razabrati tek ostatak
motiva izvedenog od troprute trake koja se širi na tri strane. Ulomak je moguće tek okvirno datirati u
9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 95. Ulomak reljefa neutvrĎene namjene (LEPURI VI, 95)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 14,5 cm, širina 11 cm, debljina 12 cm.
Opis: Ulomak ĉiju izvornu funkciju u okviru liturgijskih instalacija više nije moguće pouzdano
utvrditi. Saĉuvala mu se tek izvorna debljina, dok na svim ostalim krajevima ima lomove. Na njegovu
licu vidljiv je samo manji dio izvornog reljefa od kojega je moguće razabrati tek ostatak motiva
zakrivljene troprute trake. Ulomak je moguće tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 96. Ulomak reljefa neutvrĎene namjene (LEPURI VI, 96)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.

419
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 20 cm, širina 17 cm, debljina 18,3 cm.
Opis: Teško oštećeni ulomak ĉiju izvornu funkciju u okviru liturgijskih instalacija više nije moguće
pouzdano utvrditi. Saĉuvala mu se tek izvorna debljina i vrh, dok na svim ostalim krajevima ima
lomove. Na njegovu licu vidljiv je samo manji dio izvornog reljefa od kojega je moguće razabrati tek
ostatak dviju ispresjeĉenih troprutih traka koje su toliko oštećene da ostavljaju dojam dvoprutosti.
Ulomak je moguće tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 97. Ulomak reljefa neutvrĎene namjene (LEPURI VI, 97)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 8,5 cm, širina 7,5 cm, debljina 3 cm.
Opis: Ulomak ĉiju izvornu funkciju u okviru liturgijskih instalacija više nije moguće pouzdano
utvrditi. Izvorno mu se saĉuvao vrh i desni bok, dok na svim ostalim krajevima ima lomove. Na
njegovu licu vidljiva je samo plitko klesana i krupna puţolika zavojnica s eliptiĉnim središnjim
kruţićem u središtu, a ona na desnoj strani dodiruje rub fragmenta. Upravo zbog te ĉinjenice moguće
je moţda pretpostaviti da se radi o vrhu kapitela neposredno uz njegov kut ali to zbog oštećenja nije
moguće sa sigurnošću tvrditi. Ulomak je moguće tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 98. Ulomak reljefa neutvrĎene namjene (LEPURI VI, 98)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.

420
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 7,8 cm, širina 10,5 cm, debljina 4 cm.
Opis: Ulomak ĉiju izvornu funkciju u okviru liturgijskih instalacija više nije moguće pouzdano
utvrditi. Izvorno mu se saĉuvao samo jedan rub, dok na svim ostalim krajevima ima lomove. Na
njegovu licu vidljiv je dio gustog izvedenog prepleta dviju troprutih traka, te fragment tanke rubne
letve koja ga je obrubljivala. Ulomak je moguće tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 99. Ulomak reljefa neutvrĎene namjene (LEPURI VI, 99)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 4,7 cm, širina 5 cm, debljina 3,2 cm.
Opis: Ulomak ĉiju izvornu funkciju u okviru liturgijskih instalacija više nije moguće pouzdano
utvrditi. Na svim krajevima ima lomove. Na njegovoj prednjoj strani vidljiv je dio zakrivljene troprute
trake. Fragment je moguće tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 100. Ulomak reljefa neutvrĎene namjene (LEPURI VI, 100)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.

421
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 10,7 cm, širina 11 cm, debljina 4,5 cm.
Opis: Ulomak ĉiju izvornu funkciju u okviru liturgijskih instalacija više nije moguće pouzdano
utvrditi. Na svim krajevima ima lomove. Na vrlo malom ostatku njegove prednje strane vidljiv je dio
troprute trake. Fragment je moguće tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 101. Ulomak reljefa neutvrĎene namjene (LEPURI VI, 101)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 6,4 cm, širina 6,9 cm, debljina 2,7 cm.
Opis: Ulomak ĉiju izvornu funkciju u okviru liturgijskih instalacija više nije moguće pouzdano
utvrditi. Na svim krajevima ima lomove. Na njegovoj prednjoj strani vidljiv je ostatak geometrijskog
prepleta dviju troprutih traka koje se presijecaju. Trake su klesane sigurnim potezima dlijeta koje je
ostavilo pravilan urez izrazite ''V'' profilacije. Fragment je moguće tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 102. Ulomak reljefa neutvrĎene namjene (LEPURI VI, 102)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.

422
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 9,5 cm, širina 8,5 cm, debljina 3,7 cm.
Opis: Ulomak ĉiju izvornu funkciju u okviru liturgijskih instalacija više nije moguće pouzdano
utvrditi. Na svim krajevima ima lomove. Na njegovoj prednjoj strani vidljiv je ostatak geometrijskog
prepleta dviju troprutih traka koje se presijecaju. Fragment je moguće tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 103. Ulomak reljefa neutvrĎene namjene (LEPURI VI, 103)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 8,2 cm, širina 7,7 cm, debljina 2,8 cm.
Opis: Ulomak ĉiju izvornu funkciju u okviru liturgijskih instalacija više nije moguće pouzdano
utvrditi. Na svim krajevima ima lomove. Na njegovoj prednjoj strani vidljiv je ostatak geometrijskog
prepleta dviju troprutih traka koje se presijecaju. Fragment je moguće tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 104. Ulomak reljefa neutvrĎene namjene (LEPURI VI, 104)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 9 cm, širina 7,5 cm, debljina 2,3 cm.

423
Opis: Ulomak ĉiju izvornu funkciju u okviru liturgijskih instalacija više nije moguće pouzdano
utvrditi. Na svim krajevima ima lomove. Na njegovoj prednjoj strani vidljiv je ostatak geometrijskog
prepleta dviju troprutih traka koje se presijecaju, a kojeg s jedne strane omeĊuje široka i neprofilirana
rubna letva. Fragment je moguće tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 105. Ulomak reljefa neutvrĎene namjene (LEPURI VI, 105)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 7,5 cm, širina 7,7 cm, debljina 3,5 cm.
Opis: Ulomak ĉiju izvornu funkciju u okviru liturgijskih instalacija više nije moguće pouzdano
utvrditi. Na svim krajevima ima lomove. Na njegovoj prednjoj strani koja je takoĊer ozbiljnije
oštećena moguće je tek naslutiti ostatak geometrijskog prepleta troprutih traka. Fragment je moguće
okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

VIII. 106. Ulomak reljefa neutvrĎene namjene (LEPURI VI, 106)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 7 cm, širina 7 cm, debljina 3 cm.

424
Opis: Ulomak ĉiju izvornu funkciju u okviru liturgijskih instalacija više nije moguće pouzdano
utvrditi. Na svim krajevima ima lomove. Na njegovoj prednjoj strani vidljiv je ostatak dvotraĉne
troprute pletenice. Fragment je moguće okvirno datirati u 9. stoljeće.
Literatura: Neobjavljen.

VIII. 107. Ulomak reljefa neutvrĎene namjene (LEPURI VI, 107)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je u sustavnim arheološkim istraţivanjima koja je na Sv. Martinu od
1997. do 2004. godine vodio Nikola Jakšić sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 4,3 cm, širina 5 cm, debljina 2,2 cm.
Opis: Ulomak ĉiju izvornu funkciju u okviru liturgijskih instalacija više nije moguće pouzdano
utvrditi. Na svim krajevima ima lomove. Na njegovoj prednjoj strani vidljiv je ostatak zakrivljene
troprute trake klesane sigurnim potezima dlijeta koje je ostavilo pravilan urez izrazite ''V'' profilacije.
Fragment je moguće tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen

425
.

426
IX. Nin

427
 Nin je gradić koji se nalazi 20 kilometara sjeverozapadno od Zadra, a smješten je na
niskom otoĉiću (do 1346. godine bio je poluotok)672 gotovo kruţna oblika koji se nalazi u
laguni, usred plitkoga Ninskoga zaljeva što se otvara prema susjednim sjevernodalmatinskim
otocima Viru i Pagu, a s kopnom je povezan dvama mostovima, donjim ili juţnim koji vodi
prema Zadru, te gornjim ili istoĉnim koji vodi prema Ravnim kotarima. Od liburnskog i
rimskog naziva za grad – Aenona, preko srednjovjekovnog imena Nona, razvio se aktualni
hrvatski toponim Nin, pa je i u tom sluĉaju potvrĊeno naĉelo prema kojem doĉetak latinskih
toponima na ''ona'' u hrvatskoj inaĉici daje ''in'' (npr. Salona - Solin, Narona - Norin,
Skardona - Skradin, Flanona – Plomin), pa je tako i od naziva Aenona nastalo ime Nin.
Grad Nin i njegova okolica bili su naseljeni još u prapovijesti, a tijekom cijeloga
tisućljeća prije Krista u njemu je bujao aktivan ţivot vaţne domorodaĉke zajednice Liburna.
Nakon rimskih osvajanja u 1. stoljeću prije Krista, te pacificiranja lokalnog stanovništva,
liburnska Aenona u doba cara Tiberija (14.-37.) postaje rimskim municipijem, a od tada
poĉinje dobivati i sve osobine ureĊene urbane sredine Rimskoga Carstva. Uz tada dominantnu
pogansku vjeru, u Nin već tijekom 3. stoljeća poĉinje prodirati kršćanstvo, a od vremena
vladavine Konstantina Velikoga (306.-337.), te pogotovo Teodozija (379.-395.), kršćani
postaju najprije ravnopravna, a potom i jedina vjerska zajednica koja je u doba kasne antike
mogla javno djelovati u gradu, pa je postupno potisnula poganstvo. 673 Tako u ranokršćanskom
razdoblju (vjerojatno tijekom 5. i 6. stoljeća) Nin oblikuje svoje glavno kultno središte s
dvjema usporednim crkvama uz glavnu gradsku ulicu u juţnom dijelu grada, a pored toga na
njegovu sjevernom kraju sagraĊena je i trobrodna bazilika sv. Marije, dok je u neposrednoj
okolici, u antiĉkoj gradskoj luci kod Zatona, podignuta bazilika sv. Andrije. 674
Grad je, izmeĊu ostaloga i zbog svog teško pristupaĉna poloţaja, relativno sretno
preţivio avarsko-slavenske nalete tijekom 7. stoljeća, a u drugom selidbenom valu Hrvati su

672
Naime, 1346. godine Mleĉani su dali prokopati poluotok na mjestu gdje se drţao kopna, a ujedno su
premjestili i ulaz u grad zapadnije od antiĉkih gradskih vrata, pa je Nin tako postao otoĉić koji je samo dvama
mostovima povezan s kopnom. PETRICIOLI, I., 1969., 303.
673
Usporedi JAKŠIĆ, N., 1997b., 7-12; MARASOVIĆ, T., 2009a., 189.
674
Usporedi VEŢIĆ, P., 1986a., 205-206; ISTI, 1986b., 169, sl. 4; ISTI, 1996., 87-88, sl. 1-4; JAKŠIĆ, N.,
1993a., 137-140, sl. 4-5; ISTI, 1995b., 40-42, fig. 4-5; ISTI, 1997b., 13-14; VEŢIĆ, V., 2005. (2006.) [2007.],
113-121; MARASOVIĆ, T., 2009a., 189.

428
krajem 8. stoljeća zatekli grad s miješanim, domorodaĉkim i slavenskim stanovništvom. 675 I
dok je Aachenskim mirom iz 812. godine, kojim su okonĉani bizantsko-franaĉki sukobi oko
vlasti nad Dalmacijom, Zadar sa svim otocima ostao u sastavu Bizantskog Carstva, Nin je, s
druge strane, ušao u franaĉku interesnu sferu, te su u njemu vlast uspostavili franaĉki
saveznici, tada još uvijek pogani Hrvati, pa upravo u tom razdoblju zapoĉinje i proces njihova
pokrštavanja.676 U vrijeme uspostave prve hrvatske drţave Nin kao naseljeni grad (castrum)
postaje središte istoimene ţupanije koju u 30. poglavlju svog djela De administrando imperio
(O upravljanju Carstvom) spominje i Konstantin Porfirogenet.677 Grad je oko 860. godine
postao i sjedište novouspostavljene, prve hrvatske biskupije ĉija se jurisdikcija, sve do njezina
ukidanja na Splitskom saboru 928. godine, protezala na cjelokupnom teritoriju
ranosrednjovjekovne hrvatske drţave, tako da je i njezin biskup nosio titulu episcopus
Croatorum. Doduše, biskupija u Ninu obnovljena je i u drugoj polovini 11. stoljeća (1074.),
ali tada iskljuĉivo kao Ninska biskupija koja je obuhvaćala znatno manje podruĉje (prostor
Ninske i Luĉke ţupanije te polovicu Like), jer su na dijelovima njezina nekadašnjeg teritorija
u meĊuvremenu osnovane Hrvatska (Kninska) i Biogradska biskupija. 678 U tim će se
granicama Ninska biskupija odrţati kroz ĉitav razvijeni i kasni srednji vijek, ali i tijekom
burnih povijesnih prilika koje su Nin pogodile tijekom novovjekovnoga razdoblja, sve do
sredine prve polovine 19. stoljeća, kada će, odlukom pape Lava XII. od 30. lipnja 1828.
godine, konaĉno biti ukinuta te pripojena Zadarskoj nadbiskupiji.679
Osnutkom biskupije u Ninu u drugoj polovini 9. stoljeća ranokršćanska ţupna crkve sv.
Asela (Anselma) postaje gradska katedrala, a znaĉenje Nina kao ranosrednjovjekovnoga
kršćanskog središta dokazuju i druga kultna mjesta, pa je tako nad ruševinama antiĉkoga
hrama podignuta crkva muškoga benediktinskog samostana sv. Ambroza (nakon premještanja
samostana na drugu lokaciju tijekom razvijenoga srednjeg vijeka na tom je mjestu sagraĊena
romaniĉko-gotiĉka crkva sv. Mihovila), uz ranokršćansku crkvu sv. Marije uspostavljen je
948. godine ţenski benediktinski samostan sv. Marcele, u središtu grada podignuta je,
najvjerojatnije kao cappella palatina, i crkvica sv. Kriţa, a podalje od Nina, prema današnjem

675
Usporedi JAKŠIĆ, N., 1997b., 15-16; MARASOVIĆ, T., 2009a., 189.
676
Usporedi LUĈIĆ, J., 1969., 375; JAKŠIĆ, N., 1997b., 17.
677
Usporedi DELONGA, V., 1996., 202; LONĈAR, M., 2002., 386; MARASOVIĆ, T., 2009a., 185.
678
Usporedi DELONGA, V., 1996., 202-203; JAKŠIĆ, N., 1997b., 20-21; MARASOVIĆ, T., 2009a., 184, 186.
679
Usporedi PETRICIOLI, I., 1969., 299; DELONGA, V., 1996., 203-204.

429
selu Privlaka, nalazila se crkva sv. Barbare, ĉiji se prezbiter spominje u dokumentima 11.
stoljeća i koja je bila opremljena kapitelima ranoromaniĉkih osobina. Već sami titulari
navedenih crkava otkrivaju da se u Ninu štovala tzv. Ninska trijada svetaca koju ĉine sv.
Ambroz, ĉuveni milanski biskup, zatim njegova sestra sv. Marcela, te milanski Ċakon
Anselmo (Asel) kojega će lokalna ninska predaja tijekom vremena proglasiti jednim od
sedamdesetorice Kristovih uĉenika te osnivaĉem i prvim biskupom ninske Crkve, a koja bi
prema toj predaji bila osnovana još u antiĉkom razdoblju.680
Osim što je u 9. stoljeću bio sjedište prve hrvatske biskupije, te jedno od središta
tadašnje hrvatske kneţevine, ponovnim jaĉanjem hrvatskoga kraljevstva tijekom 11. stoljeća
Nin opet postaje vrlo znaĉajan grad. Naime, za vladavine kralja Petra Krešimira IV. (1058.-
1075.), kao što je već navedeno, obnavlja se Ninska biskupija, a iz dokumenta kojim je
navedeni kralj 1069. godine zadarskom samostanu sv. Krševana poklonio otok Maun
doznajemo da je u gradu bilo i kraljevsko boravište jer kralj navodi da je dokument izdao ''in
nostro Nonensi caenaculo''.681 Nakon gubitka hrvatske drţavne neovisnosti poĉetkom 12.
stoljeća Nin ulazi u sastav ugarsko-hrvatske drţave, a tijekom razvijenoga i kasnoga srednjeg
vijeka nad njim se izmjenjivala vlast ugarskih kraljeva, hrvatske velikaške obitelji Šubića i
Mleĉana, da bi pod vlast potonjih Nin definitivno potpao 1409. godine. Od te godine zapravo
poĉinje njegova kontinuirana degradacija koja se najviše osjetila tijekom mletaĉko-turskih
ratova u 17. stoljeću, kada je grad 1646. godine, za trajanja tzv. Kandijskoga rata, planski
uništen od strane Mleĉana kako ne bi pao u turske ruke i postao njihovim snaţnim uporištem.
Iako je mletaĉka uprava nakon ratne pobjede nad Turcima i prolaska neposredne ratne
opasnosti obnovila Nin, te ga je na razne naĉine nastojala oţivjeti, grad je tijekom 18. stoljeća
samo ţivotario, da bi konaĉno 1828. godine papinom bulom bila ukinuta i njegova posljednja
preostala srednjovjekovna gradska institucija – Ninska biskupija, pa će tim ĉinom Nin i
sluţbeno postati obiĉno selo, što je ustvari bio i kroz ĉitavo razdoblje novoga vijeka. 682
Kako je to konstatirao Ivo Petricioli, izuĉavanje ninskih srednjovjekovnih spomenika
usko je povezano s poviješću ninske Crkve, pa tako brojne podatke o ninskim sakralnim

680
Usporedi DELONGA, V., 1996., 203; JAKŠIĆ, N., 1997b., 21-22; MARASOVIĆ, T., 2009a., 189, 191, 209.
681
Vidi CODEX, 1967., 112-114, dok. 82.
682
Usporedi BELOŠEVIĆ, J., 1968b., 60-62; PETRICIOLI, I., 1969., 299; BATOVIĆ, Š. - SUIĆ, M. -
BELOŠEVIĆ, J., 1986., 125-129; DELONGA, V., 1996., 203-204; JAKŠIĆ, N., 1997b., 22-30; MARASOVIĆ,
T., 2009a., 189, 191, 209.

430
graĊevinama i umjetniĉkim predmetima nalazimo u knjizi zadarskog kanonika i povjesniĉara
Carla Federica Bianchija Zara cristiana,683 a ona se pak oslanjala na podatke crpljene iz djela
ninskoga graĊanina dr. Ivana Kašića (Cassio) iz sredine 17. stoljeća, te danas izgubljenoga
zadarskog rukopisa iz 18. stoljeća koji je poznatiji pod nazivom Anonim Filippi.684 MeĊutim,
koliko su god domaći i strani povjesniĉari, povjesniĉari umjetnosti i arheolozi, poĉevši još od
Ivana Kukuljevića-Sakcinskoga 1857. godine pa sve do današnjih dana,685 dosta veliku paţnju
posvećivali ninskim sakralnim graĊevinama, toliko se ninskom predromaniĉkom skulpturom,
kao sastavnim dijelom njegove srednjovjekovne kulturne baštine, bavio vrlo mali broj
struĉnjaka, pa njegovi predromaniĉki reljefi ni do danas nisu sustavno i u cijelosti obraĊeni.
Ako zanemarimo ĉinjenicu da se i prije vremena don Luke Jelića pisalo i raspravljalo o
nadvratniku crkve sv. Kriţa i Višeslavovoj krstionicu,686 navedeni je arheolog i povjesniĉar
bio prvi istraţivaĉ koji se pozabavio ninskom predromaniĉkom skulpturom. 687 On je tako
1901. godine objavio neke ulomke predromaniĉkih liturgijskih instalacija i ranoromaniĉke
arhitektonske dekoracije koji su prema njegovim saznanjima potjecali iz ruševina crkve sv.
Marije,688 da bi nešto kasnije, prilikom istraţivanja crkve sv. Mihovila 1906. godine, otkrio i
dva vrlo vaţna arhitrava (NIN I, 6.1-6.2) u ĉijem se posvetnom natpisu spominje opat ninskog
benediktinskog samostana Teudobert i hrvatski (slavenski) knez Branimir iz posljednje
ĉetvrtine 9. stoljeća.689 Kako je Jelić u razdoblju od 1907. do 1910. godine istraţivao gotovo
sve vaţnije ninske lokalitete (kneţeva palaĉa, crkva sv. Marije, crkva sv. Kriţa) u tom je

683
BIANCHI, C. F., 1879., 244-270. Nedavno je objavljen i hrvatski prijevod ovoga djela: BIANCHI, C. F.,,
2011., 222-245.
684
JELIĆ, L., 1911., 3, bilj. 3; PETRICIOLI, I., 1969., 299-300, bilj. 3.
685
Detaljan pregled autora i njihovih djela koji su se bavili ninskim spomenicima do 1969. godine donosi u svom
ĉlanku Ivo Petricioli (PETRICIOLI, I., 1969., 299-302 i dalje), a recentno se na historijat istraţivanja
ranosrednjovjekovnih ninskih spomenika osvrnuo u svojoj knjizi i Tomislav Marasović. MARASOVIĆ, T.,
2009a., 188, 191-192, 195-196, 199-200, 203, 205-206, 211, 213-214.
686
Iako pojedini autori Višeslavovu krstionicu još uvijek povezuju s Ninom i datiraju je oko 800. godine, ovom
se prilikom priklanjam mišljenju Nikole Jakšića koji je osim njezine rane datacije osporio i njezino ninsko
podrijetlo, pa ona neće biti uvrštena u katalog ninske predromaniĉke skulpture koji slijedi. Vidi JAKŠIĆ, N.,
2002a.
687
SKOBLAR, M., 2004., 103.
688
JELIĆ, L., 1901., 191-192, sl. 132-133.
689
JELIĆ, L., 1911., 4., T. III, sl. 4, T. IV, sl. 5.

431
razdoblju pronašao brojne ulomke predromaniĉkih reljefa koje naţalost nije podrobnije
opisivao, niti ih je pravilno dokumentirao, ali se oni danas ipak mogu prepoznati budući je
fotografije većine ulomaka objavio u svojoj knjizi iz 1911. godine u kojoj je obradio crkvu sv.
Kriţa.690 Nakon završetka istraţivanja te graĊevine Jelić je svu ninsku skulpturu koju je
pronašao u navedenim istraţivanjima ili u vrtovima okolnih kuća, a koja je bila raznorodnog
podrijetla i vremenske pripadnosti, pohranio u navedenoj crkvi, te ju je nazvao zbirkom Sv.
Kriţa, a njegova su nastojanja, kako to obiĉno biva, imala i dobrih i loši strana.691
Nakon don Luke Jelića prve je znaĉajnije pomake u prouĉavanju ninske skulpture
napravio Ivo Petricioli koji je 1969. godine, upravo uz pomoć Jelićevih objavljenih radova i
neobjavljenih bilješki koje se ĉuvaju u Arheološkom muzeju u Splitu, uspio odvojiti reljefe
koji potjeĉu iz crkve sv. Marije od ostale ninske skulpture.692 U to vrijeme, u revizijskim
istraţivanjima crkve sv. Kriţa 1969. godine, pronaĊena su još ĉetiri ulomka predromaniĉkih
reljefa, od kojih je dva u objavljenom izvještaju s iskapanja spomenuo Janko Belošević, 693
dok je vrijeme i mjesto nalaska preostalih dvaju fragmenta zabiljeţeno u inventarskoj knjizi
Muzeja ninskih starina. Janko Belošević pojedine je predromaniĉke fragmente objavio i u
dvama sintetskim pregledima povijesti i kulturne baštine grada Nina koje je napisao zajedno
sa Šimom Batovićem i Matom Suićem.694 O ulomku jednoga predromaniĉkog pluteja i
zanimljivom rasporedu njegove dekoracije piše i Mladen Pejaković, i to u knjizi u kojoj je na
vrlo zanimljiv naĉin obradio crkvu sv. Kriţa. 695 Godine 1970. Branimir Gušić navodi kako je
Ejnar Dyggve 1928. godine tijekom arheoloških istraţivanja crkve sv. Marije ''pronašao još

690
JELIĆ, L., 1911., passim.
691
Kao zorni primjeri negativnih posljedica Jelićevih poteza mogu se navesti neprikladno uzidavanje arhitrava s
imenom opata Teudeberta u zid crkve sv. Kriţa, gdje je posolica nepovratno nagrizla njegovu dekoraciju i
vrijedan natpis, te nezakljuĉavanje navedene crkve uslijed ĉega je iz nje nestalo nekoliko izloţaka koje je lokalno
stanovništvo tada iskoristilo kao graĊevinski materijal. S druge strane, pozitivno je što su navedeni reljefi uopće
pronaĊeni, objavljeni i pohranjeni u Ninu, a upravo će Jelićeva zbirka 1958./1959. godine postati jezgra
novoformirane arheološke zbirke koja je otvorena u preureĊenoj baroknoj palaĉi na trgu Kraljevac u Ninu.
Usporedi KOLEGA, M., 2004., 5; SKOBLAR, M., 2004., 104-106.
692
PETRICIOLI, I., 1969., 320.
693
BELOŠEVIĆ, J., 1969., 211.
694
BELOŠEVIĆ, J., 1968b., T. XXXV, 1, T. XXXVI, 1-4, T. XXXIX, 2, T. XLI, 1-4; BATOVIĆ, Š. - SUIĆ, M.
- BELOŠEVIĆ, J., 1986., 104.
695
PEJAKOVIĆ, M., 1978., 123-125.

432
ĉitav niz troprutastih pleternih ulomaka i drugih profilacija što su svakako nekada bili dio
unutrašnjega namještaja crkve'', ali zatim napominje da se više ne zna gdje se oni nalaze. 696
Više paţnje ulomcima sa Sv. Marije koji se u pravilu datiraju u kraj 10. i u poĉetak 11.
stoljeća posvetio je Radomir Jurić.697 Ninske epigrafiĉke spomenike iz ranoga srednjeg vijeka
detaljno je obradila Vedrana Delonga,698 a jedino su ti spomenici od svih ostalih ninskih iz
toga vremena bili detaljno obraĊeni od domaćih i stranih struĉnjaka u brojnim raspravama i
tekstovima koji su se bavili ili su se samo doticali problematike predromaniĉke skulpture ili
ranosrednjovjekovne umjetnosti općenito.699 U novije je vrijeme o ninskim reljefima
najopširnije pisala Magdalena Skoblar, ali je i ona obradila samo dvije već objavljene skupine
reljefa: prvu, tzv. skulpturu iz Sv. Kriţa koju je, po mom mišljenu pogrešno, atribuirala
Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira (sredina 9. stoljeća); te drugu, iz crkve sv.
Marije ĉiju je već navedenu dataciju autorica pomaknula u drugu polovinu 11. stoljeća,700 s
ĉim se opet ne mogu sloţiti. Posljednjih godina pojedine su ninske predromaniĉke i
ranoromaniĉke ulomke saţeto obradili Marija Kolega, Nikola Jakšić, Tomislav Marasović i
Pavuša Veţić,701 a od svega toga ovom je prilikom vaţno istaknuti tek neke nove Jakšićeve
atribucije kojima je nekoliko ninskih reljefa povezao s dosad identificiranim klesarskim
radionicama 9. stoljeća, a ĉime je omogućeno i njihovo nešto preciznije datiranje.
Veliki problem prilikom prouĉavanja ninske ranosrednjovjekovne skulpture predstavlja
ĉinjenica da o vremenu, a pogotovo o okolnostima njihova pronalaska, ĉesto ne postoje
pouzdani podaci, a ako i postoje radi se o vrlo manjkavim, nejasnim i nepouzdanim
informacijama. Nadalje, saĉuvani ninski reljefi predstavljaju tek ''ostatke ostataka'' nekadašnje
bogate opreme crkava koje su postojale tijekom ranoga srednjeg vijeka, pa im je, izvaĊenima
iz konteksta i izvorne cjeline, a uglavnom i znatno oštećenima, jako teško prepoznati likovno-
stilske karakteristike, a pogotovo ih je teško s iole većom dozom sigurnosti atribuirati
696
GUŠIĆ, B., 1970., 20-21.
697
JURIĆ, R., 1992.; ISTI, 1996.
698
DELONGA, V., 1996., 205-210.
699
Nedavno je kratke osvrte na historijat istraţivanja svih ninskih ranosrednjovjekovnih spomenika, pa tako i
ninske predromaniĉke skulpture, dao Tomislav Marasović. Vidi MARASOVIĆ, T., 2009a., 188, 191-192, 195-
196, 199-200, 203, 205-206, 211, 213-214.
700
SKOBLAR, M., 2004.
701
KOLEGA, M., 2004., 37-40; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 21-22, 122-124, sl. 24-26, kat. br. 035-036;
MARASOVIĆ, T., 2009a., 193, 200-201, 204, 208, 210, 212; VEŢIĆ, P. - LONĈAR, M., 2009., 99.

433
definiranim radioniĉkim produkcijama 9. ili 11. stoljeća. I konaĉno, moţda i najveći problem
u prouĉavanju ninskih reljefa predstavlja ĉinjenica da je u većini sluĉajeva gotovo nemoguće
ustanoviti kojoj je gradskoj crkvi pojedini ulomak liturgijskih instalacija ili arhitektonske
dekoracije izvorno pripadao, jer su se tijekom vremena, uslijed brojnih rušenjâ i obnovâ Nina,
ti fragmenti mogli više puta premještati s jednoga kraja grada na drugi, ili iz jedne sakralne ili
profane graĊevine u drugu, uglavnom da bi bili sekundarno iskorišteni kao graĊevinski
materijal.702 Tako je u zadnjih pedesetak godina velik broj predromaniĉkih reljefa, od kojih je
većina ostala do danas neobjavljena, pronaĊen tijekom obnova ili konzervatorskih radova na
nadţupnoj crkvi, nekadašnjoj katedrali, sv. Asela, u koju su navedeni ulomci u nekom
povijesnom trenutku ugraĊeni kao spoliji, pa je, uz tek jednu iznimku, za njih zapravo
nemoguće utvrditi da li su izvorno pripadali kompleksu katedrale ili nekoj drugoj ninskoj
sakralnoj graĊevini.
U katalogu koji slijedi bit će obraĊeni svi danas poznati, objavljeni i neobjavljeni, ninski
predromaniĉki reljefi koji se s više ili manje sigurnosti mogu datirati do kraja 9. stoljeća.
Prilikom njihove obrade nastojalo ih se povezati s djelima već definiranih klesarskih
radionica, pa su tako neke dosadašnje atribucije nadopunjene ili opovrgnute, a za one ulomke
kojima se nije mogla pouzdano odrediti radioniĉka pripadnost ponuĊena je, ponajprije
temeljem uspostavljanja ikonografskih analogija, barem njihova okvirna datacija.

702
Usporedi SKOBLAR, M., 2004., 105.

434
IX. 1. Ulomak arhitrava oltarne ograde (NIN I, 1)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira (?).
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.
Podrijetlo: NeutvrĊeno.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Sluĉajno pronaĊen u dvorištu ţupnog ureda 2000. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 23 cm, širina 53 cm, debljina (vrh) 13 cm, debljina (dno) 14,5 cm, visina
donjeg polja 8 cm.
Opis: Veći fragment arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina, vrh i dno, a
djelomiĉno i lijevi bok, dok mu se na desnoj strani nalazi lom. TakoĊer, gledano s lica, ulomak ima
frakturu i na lijevoj strani poleĊine i dijela gornje plohe. Prednja strana podijeljena mu je u dvije zone
– gornju s kukama, te donju koja je danas prazna a ĉiji je natpis moţda naknadno radiran. U gornjem
se polju saĉuvalo osam što dobro saĉuvanih, što vrlo oštećenih kuka. Najoštećenija je zadnja kuka na
desnoj strani od koje je preostao tek poĉetak noţice, zatim njoj susjedne dvije kuke kojima su noţice
skoro u cijelosti vidljive (jednoj od njih i manji dio zavojnice), dok su preostale kuke gotovo u
potpunosti saĉuvane. Sve kuke poloţene su na desnu stranu, imaju izduţene dvoprute noţice s tanjim
unutrašnjim prutom, a završavaju fino klesanom puţolikom zavojnicom s naglašenim središnjim
kruţićem. Na lijevoj strani djelomiĉno se saĉuvao izvoran završetak grede koji se na njezinu licu moţe
išĉitati na temelju oblikovanja trokutastog polja koje je prilagoĊeno nagibu kuka, a koje ih je
omeĊivalo s lijeve strane. Njegovu kosinu na površini ulomka prati tanki urezani ţljebić.
Po naĉinu klesanja te repertoaru ukrasnih motiva ovaj fragment predstavlja tipiĉan primjer
arhitrava kakve je u drugoj i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća izraĊivala Klesarska radionica iz vremena
kneza Trpimira, meĊutim kako je od saĉuvanih ninskih reljefa to jedini primjerak koji se moţe
pripisati navedenoj klesarskoj produkciji, navedenu atribuciju ipak treba uzeti s odreĊenom dozom
opreza.

Literatura: Neobjavljen.

IX. 2. Šest ulomaka plutejâ oltarne ograde (NIN I, 2.1-2.6)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Nin, vanjski zid kuće Marinka Tartaroa pokojnoga Krešimira (ulomak br. 1); Nin, Muzej
ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru (ulomci br. 2-4). Ulomci br. 5 i 6 danas su izgubljeni.

435
Podrijetlo: Budući da su ĉetiri ulomka (br. 3-6) pronaĊena uokolo crkve sv. Kriţa, navedena bi
ĉinjenica upućivala na zakljuĉak da su pluteji kojima su pripadali krasili upravo unutrašnjost te
graĊevine, ali to ipak nije moguće sa sigurnošću tvrditi. Isto vrijedi i za fragment br. 1 koji je prema
Jelićevim bilješkama pronaĊen u ruševinama crkve sv. Marije, te za ulomak br. 2 koji je naĊen u
nadţupnoj crkvi sv. Asela. Naime, ulomci predromaniĉkih reljefa u gradskoj sredini poput Nina
tijekom vremena su mogli biti višekratno prenošeni s jednoga na drugi kraj grada, tj. iz jedne
graĊevine u drugu ili s jednog lokaliteta na drugi, pa njihovo izvorno podrijetlo ipak ostaje nepoznato.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomka br. 1 prema Jelićevim tvrdnjama pronaĊen je u ruševinama crkve sv.
Marije, a nakon završetka Drugoga svjetskoga rata, toĉnije tijekom pedesetih godina 20. stoljeća
uzidan je kao spolij u kuću mještanina Marinka Tartaroa pokojnoga Krešimira gdje se i danas nalazi.
Fragment br. 2 naĊen je prilikom konzervatorske obnove unutrašnjosti nadţupne crkve sv. Asela 2001.
godine i to prilikom uklanjanja njezina sjevernog oltara sv. Josipa. Ulomak br. 3 pronaĊen je 1969.
godine u istraţivanjima crkve sv. Kriţa i njezina okoliša koja je vodio Janko Belošević (blok VII,
dubina 70 centimetara). Fragmenti pod brojem 4, 5 i 6 naĊeni su uokolo crkve sv. Kriţa još 1909.
godine u istraţivanjima don Luke Jelića.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 38 cm, širina 45,5 cm.
2. Visina 26 cm, širina 41 cm, debljina 7,5-11 cm.
3. Visina 20 cm, širina 26,5 cm, debljina (vrh) 13,5 cm, debljina (dno) 12,5 cm.
4. Visina 17 cm, širina 20 cm, debljina 12 cm.
5. Visina 26 cm, širina 28 cm, debljina 13 cm (prema inventarskoj knjizi).
6. Nepoznate.
Opis: Šest ulomaka najvjerojatnije srodnih plutejâ oltarne ograde koji su mogli pripadati i istoj
oltarnoj ogradi, a ĉemu u prilog govore njihove dimenzije i identiĉna dekoracija. Doduše, prema
podacima iz inventarske knjige Muzeja ninskih starina ulomak br. 2, koji do sada nije objavljen, s
oprezom je prepoznat kao dio dovratnika koji je naknadno preklesan, ali kada se on stavi u kontekst s
ostalim fragmentima koji se ovdje zajedno s njim obraĊuju, takvo prepoznavanje njegove izvorne
funkcije ne ĉini se uvjerljivim, iako je zbog tragova nekadašnje L-profilacije njegove pozadine
moguće zakljuĉiti da je bio sekundarno upotrijebljen i u toj funkciji. Ulomak br. 1 ravno je preklesan
po svim rubovima prilikom njegove sekundarne upotrebe, u svojim ga ĉlancima kratko spominju Luka
Jelić i Ivo Petricioli, a njegovu je fotografiju u znanstvenoj literaturi prvi put objavio Nikola Jakšić
koji je u popratnoj legendi naveo da je plutej ''obraĊen na naĉin Dvorske klesarske radionice''.
Fragment br. 3 do sada nije detaljnije obraĊen u znanstvenoj literaturi, pa ga je tek prema podacima iz

436
inventarske knjige Muzeja ninskih starina moguće prepoznati u jednom od dva ulomka ''pleterne
plastike'' koja je u objavljenom izvještaju s arheoloških istraţivanja crkve sv. Kriţa 1969. godine
spomenuo Janko Belošević. Fragment ima izvorno saĉuvanu debljinu i donju plohu dok mu se na
ostalim krajevima nalaze lomovi. Ulomke br. 4, 5 i 6 objavio je po prvi i zasad jedini put don Luka
Jelić u svojoj knjizi iz 1911. godine, a posljednja dva fragmenta danas su izgubljena, i to tako da
ulomak br. 6 nikada nije ni uveden u inventarske knjige Muzeja ninskih starina, dok je fragment br. 5
u njoj ipak evidentiran s napomenom da se njegova forografija nalazi u muzejskom fotoalbumu iz
1982. godine. Ulomak br. 4 ima lomove na svim stranama, a na jednom mu je boĉnoj strani vidljivo i
sekundarno isklesano pero. Fragment br. 5 najvjerojatnije je pripadao desnom donjem kutu pluteja, a
po fotografiji koju je objavio Jelić i po ponešto zbunjujućim opisima koje je tom prilikom donio moţe
se zakljuĉiti da su mu izvorno bili saĉuvani samo desna boĉna strana s perom za uglavljivanje i dno,
dok je na ostalim krajevima imao lomove. Po fotografiji ulomka br. 6, koju takoĊer donosi Jelić,
vidljivo je da je bio teško oštećen, da je dekoracija njegove prednje plohe bila jedva raspoznatljiva, te
da je imao lomove na svim stranama.
Kompozicije glavnih polja plutejâ sastojale su se od gustoga rasporeda u redove i stupce
rasporeĊenih troprutih kruţnica koje nisu bile meĊusobno uĉvorene, već su ih povezivale jedino
troprute trake koje su ih ukriţ dijagonalno presijecale lomeći se o rubne letve glavnih polja plutejâ.
Takvi ukrasni motivi i naĉin njihova rasporeda karakteristiĉan je za pluteje tzv. Dvorske klesarske
radionice iz vremena kneza Branimira, a i nesiguran duktus klesanja u potpunosti odgovara već
prepoznatom zanatskom umijeću njezinih klesara koji u tom pogledu pokazuju ispodprosjeĉnu
kvalitetu.

Literatura: JELIĆ, L., 1901., 192; ISTI, 1911., 10, T. XII, sl. 18d; BELOŠEVIĆ, J., 1969., 211; PETRICIOLI,
I., 1969., 319-320; SKOBLAR, S., 2004., 105; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 22, sl. 26.

IX. 3. Ulomak pluteja oltarne ograde (NIN I, 3)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.
Podrijetlo: Iako je pronaĊen uokolo crkve sv. Kriţa njegovo izvorno podrijetlo ipak nije moguće
pouzdano utvrditi.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen 1909. godine uokolo crkve sv. Kriţa u istraţivanjima koja je vodio don
Luka Jelić.
Materijal: Vapnenac.

437
Dimenzije: Visina 29 cm, širina 37 cm, debljina (vijenac) 16 cm, debljina (glavno polje) 12 cm, visina
vijenca 18 cm.
Opis: Ulomak dijela vijenca i glavnog polja pluteja oltarne ograde kojeg je prvi i zasad jedini put
objavio don Luka Jelić. Djelomiĉno mu je saĉuvana debljina i gornja ploha dok na ostalim krajevima
ima lomove. TakoĊer je vidljivo da je od Jelićeva vremena do danas znatno oštećen njegov lijevi
gornji kut. U gornjem dijelu njegove prednje plohe saĉuvao se dio vijenca pluteja koji je bio obrubljen
tankim neprofiliranim letvama. Ispunjala ga je kompozicija formirana od dva reda nasuprotno
okrenutih perec-motiva koji su dijagonalno bili povezani dvjema troprutim trakama a one su
meĊusobnim isprepletanjem i oblikovale navedene motive. Ostatak glavnog polja pluteja površinski je
izrazito oštećen ali se ipak mogu nazrijeti dvije troprute nepovezane kruţnice koje su dijagonalno
ispresjeĉene troprutim trakama, pa se moţe zakljuĉiti da se radi o istom motivu kao i na prethodno
obraĊenim ulomcima (kat. br. IX. 2).
Dosta loše klesanje ovoga fragmenta, kao i repertoar likovnih motiva, upućuju na zakljuĉak da
se radi o djelu Dvorske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira, što znaĉi da ga treba datirati
u posljednju ĉetvrtinu 9. stoljeća.

Literatura: JELIĆ, L., 1911., 10, T. XII, sl. 18e (gore).

IX. 4. Ulomak vijenca pluteja oltarne ograde (?) (NIN I, 4)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.
Podrijetlo: NeutvrĊeno.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Nepoznate. Svakako je pronaĊen prije 1981. godine jer se njegova fotografija
nalazi u muzejskom fotoalbumu koji je naĉinjen te godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 17 cm, širina 56,5 cm, debljina 10,5 cm.
Opis: Najvjerojatnije se radi o ulomku desnoga dijela vijenca pluteja oltarne ograde, iako je u
inventarskoj knjizi Muzeja ninskih starina zaveden kao ulomak grede. Izvorno su mu se saĉuvali
gornja ploha te djelomiĉno desni bok, dno mu je naknadno preklesano, straţnja strana otuĉena, a na
lijevom boku ima lom. Središnja kompozicija saĉinjena je od gustoga prepleta beskonaĉne troprute
trake, a uokvirena je s gornje i donje strane tankom neprofiliranom letvom, a na desnom boku znatno
debljim neprofiliranim poljem.

438
 Dosta loše klesanje ovoga fragmenta, kao i repertoar likovnih motiva, upućuju na zakljuĉak da
se radi o djelu Dvorske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira, što znaĉi da ga treba datirati
u posljednju ĉetvrtinu 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

IX. 5. Plutej oltarne ograde (NIN I, 5)

Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.
Podrijetlo: Najvjerojatnije crkva benediktinskog samostana sv. Ambroza koja se prije nalazila na
mjestu nekadašnjeg antiĉkog hrama. Na tom je mjestu, nakon premještanja benediktinskog samostana
na novu lokaciju kod Gornjih gradskih vrata, u 13. ili 14. stoljeću podignuta crkva sv. Mihovila.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Plutej koji se sastoji od jednog većeg i jednog manjeg dijela pronaĊen je u
nadţupnoj crkvi sv. Asela gdje je u nekom povijesnom trenutku najvjerojatnije preupotrebljen kao
luneta portala na što upućuje polukruţno oblikovana lijeva strana većega saĉuvanog ulomka. Iako
okolnosti pronalaska pluteja nisu pobliţe poznate sigurno je pronaĊen prije 1911. godine jer je tada
njegovu fotografiju u svojoj knjizi objavio don Luka Jelić.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 104 cm, širina 64 cm, debljina 14 cm, visina vijenca 18,5 cm.
Opis: Veći dio pluteja oltarne ograde koji se sastoji od dva odvojena dijela od kojih je jedan znatno
veći od drugoga. Plutej ima izvorno saĉuvanu debljinu, gornju plohu i desni bok, a pero koje se
nalazilo na toj strani naknadno je otuĉeno. Na gornjoj plohi pluteja, otprilike po sredini, nalazi se
velika pravokutna rupa, a sasvim desno tri male, od toga dvije okrugle i jedna kvadratna. Fotografiju
pluteja prvi je objavio don Luka Jelić (1911.), a kao produkt Benediktinske klesarske radionice iz
vremena kneza Branimira prepoznao ga je Nikola Jakšić (2000.).
Na prednjoj strani, u glavnom polju pluteja, saĉuvao se najveći dio pravilne geometrijske
dekoracije koncipirane na principu gustog rasporeda troprutih koncentriĉnih kruţnica u tri reda, od
kojih su samo vanjske kruţnice uĉvorene sa susjednima, a sve njih ukriţeno ispresijecaju po dvije
paralelne dijagonale izvedene od beskonaĉne troprute trake. Po dimenzijama većeg dijela pluteja moţe
se zakljuĉiti da je njegovo glavno polje zacijelo imalo ukras od osamnaest uĉvorenih koncentriĉnih
kruţnica rasporeĊenih u tri reda i šest stupaca (3 x 6), od kojih su se ĉetiri kruţnice saĉuvale u
potpunosti, ĉetiri su manje ili više oštećene, dok od ostalih deset ništa nije preostalo. Glavno polje
uokvirivala je tanka i neprofilirana rubna letva koja se saĉuvala s gornje i desne boĉne strane, a jedan

439
njezin manji dio vidljiv je na dnu manjeg ulomka te na dnu pri samom kutu većega. Vijenac pluteja
reljefno je istaknutiji od glavnoga polja od kojega je odvojen neprofiliranom vodoravnom letvom.
Ukrašen je dvama nasuprotno okrenutim nizovima perec-motiva koji su meĊusobno uĉvoreni sa
svojim pandanima iz drugoga niza, a svi su izvedeni i isprepleteni od nekoliko beskonaĉnih troprutih
traka. Vijenac je, takoĊer, sa svih strana bio obrubljen tankim neprofiliranim letvama.
Fina tehnika klesanja ovog pluteja, gust i pravilan raspored geometrijskog ukrasa te upotreba
perec-motiva izvedenih od beskonaĉne troprute vrpce na njegovu vijencu upućuju na zakljuĉak da se
radi o produktu Benediktinske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira ĉije se djelovanje po
vremenu vladavine navedenog hrvatskog kneza datira u posljednju ĉetvrtinu 9. stoljeća.

Literatura: JELIĆ, L., 1911., T. III, sl. 4; BELOŠEVIĆ, J., 1968b., T. XXXVI, 4; PETRICIOLI, I., 1969.,
318; VEŢIĆ, P., 1996., 91, sl. 10; JAKŠIĆ, N., 2000d., 209-210, sl. 26; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. -
JURKOVIĆ, M., 2001., 49-50; JAKŠIĆ, N., 2001., 191-192; KOLEGA, M., 2004., 5, 38; JAKŠIĆ, N. - HILJE,
E., 2008., 21-22, sl. 24; MARASOVIĆ, T., 2009a., 192-193, sl. 219; PREDOVAN, M., 2009., sl. 7.

IX. 6. Dva arhitrava oltarne ograde (NIN I, 6.1-6.2)

Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Crkva benediktinskog samostana sv. Ambroza koja se prije nalazila na mjestu
nekadašnjeg antiĉkog hrama. Na tom je mjestu, nakon premještanja benediktinskog samostana na
novu lokaciju kod Gornjih gradskih vrata, u 13. ili 14. stoljeću podignuta crkva sv. Mihovila.
Datacija: Od 879. do 892. godine.
Okolnosti nalaza: Godine 1906. prilikom istraţivanja crkve sv. Mihovila (porušena 1912. godine)
pronaĊeno je sedam ulomaka arhitrava oltarne ograde. Bili su uzidani kao spoliji u zidove navedene
crkve. Don Luka Jelić, koji je vodio istraţivanja crkve, rekonstruirao je od pronaĊenih fragmenata dva
arhitrava te ih je prenio u crkvu sv. Kriţa gdje ih je uzidao u njezin unutrašnji zid.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 26 cm, širina 176 cm, debljina 11 cm, visina natpisnog polja 7-7,5 cm.
2. Visina 25,5 cm, širina 178 cm, debljina 10 cm, visina natpisnog polja 9 cm.
Opis: Dva arhitrava oltarne ograde koja su rekonstruirana od ukupno sedam manjih ulomaka, tako da
je dobiven lijevi i desni arhitrav oltarne ograde. Obje spojene cjeline imaju izvorno saĉuvanu debljinu,
te gornju i donju plohu, dok im se na boĉnim krajevima nalaze lomovi. Djelovanjem posolice znatno
je oštećena površina prednje strane arhitravâ, tj. njihova dekoracija, dok je posvetni natpis na nekim

440
mjestima danas potpuno neĉitljiv te je poznat samo po starim fotografijama, otisku natpisa ili, pak,
njegovim prijepisima koji su objavljeni u starijoj literaturi. Arhitrave je prvi objavio don Luka Jelić, a
Benediktinskoj klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira atribuirao ih je Nikola Jakšić.
Kompozicija na njihovoj prednjoj strani razdijeljena je u tri pojasa. Tako se u gornjem pojasu
nalaze krupne puţolike kuke na niskim zdepastim noţicama koje imaju troprutu profilaciju te se u dnu
znatno šire. Zanimljivo je primijetiti da su kuke na lijevom arhitravu polegnute nalijevo, a na desnom
nadesno, što najvjerojatnije znaĉi da nisu kontinuirano nastavljale teći i na zabat oltarne ograde, već su
se prekidale na krajevima arhitrava prije spajanja sa zabatom, pa su po njegovim kosinama tekla dva
nova niza kuka suprotnog usmjerenja u odnosu na one na arhitravima. Središnju zonu arhitravâ ispunja
niz tzv. perec-motiva koji su izvedeni od prepleta troprute trake. Treću, tj. donju zonu ĉini natpisno
polje u kojem je uklesan posvetni natpis, ali je on djelovanjem posolice tijekom vremena toliko
postradao da je na desnom arhitravu (br. 1) gotovo neĉitljiv. Natpis je na temelju staroga Jelićeva
crteţa moguće cjelovito reproducirati, te se on danas, unatoĉ postojanju i nekih drugaĉijih
razrješavanja natpisnih praznina, u pravilu ĉita na sljedeći naĉin:
1. […t]EMPORIBUS DOM(i)NO B[ra]NNIMERO DUX SLCAUORUM […] ORIT HU[…]
[sc. opus];
2. EGO TEUDEBERTUS ABBA(s) PRO REMEDIO ANIME MEE FIERI ROG[avi] […quis
l]EGET ORET PRO ME PECCATOR[e].
To bi u prijevodu znaĉilo: ''U vrijeme gospodina Branimira, kneza Slavena […?...], ja opat
Teudebert, za spas svoje duše zamolio sam da se naĉini … tko proĉita neka moli za mene grešnika''.
Iz natpisa je oĉito da opat Teudebert, zasigurno nadstojnik benediktinskog samostana sv.
Ambroza, u svojstvu zavjetnika i darovatelja sudjeluje u gradnji i opremanju najvjerojatnije vlastite
samostanske crkve koja se nalazila na mjestu na kojem je, nakon premještanja navedenog samostana
na novu lokaciju tijekom razvijenoga srednjeg vijeka, kasnije sagraĊena crkva sv. Mihovila.
Teudebertov pothvat, a time i vrijeme nastanka arhitravâ, moţe se pouzdano datirati vladavinom
hrvatskoga kneza Branimira (879.-892.) koji je u natpisu tituliran kao knez Slavena (dux Slcauorum,
tj. Sclauorum). Ĉinjenice da sastavljaĉ natpisa ima tipiĉno germansko ime koje završava na –ertus,
zatim pogrešno pisanje rijeĉi Slcavorum umjesto Sclavorum, te uporaba imena Slavena umjesto Hrvata
navele su Vedranu Delonga na opravdani zakljuĉak da ninski arhitravi predstavljaju jasno
svjedoĉanstvo o ''sudjelovanju stranog latinskog klera u kulturnom i vjerskom ţivotu hrvatske
kneţevine''. Štoviše, navedena je autorica uoĉila još jednu specifiĉnost uklesanoga natpisa, a to je naĉin
pisanja grafema ''m'' kakav nije poznat u natpisima hrvatskih prostora, pa ga smatra posljedicom
utjecaja inzularnog pisma iluminiranih rukopisa koji je preko karolinške kulturne ekspanzije dospio i
na teritorij hrvatske kneţevine, naravno posredstvom franaĉkih misionara kakav je oĉito bio i ninski
opat Teudebert.

441
 Fina tehnika oštrog, urednog i preciznog klesanja ukrasnih motiva (kuka i ''pereca'') upućuje na
zakljuĉak da su raspravljani arhitravi produkt Benediktinske klesarske radionice iz vremena kneza
Branimira ĉije se djelovanje po vremenu vladavine navedenog hrvatskog kneza okvirno datira u
posljednju ĉetvrtinu 9. stoljeća, a budući da je navedeni knez na ovim arhitravima i izrijekom naveden
u datacijskoj formuli posvetnog natpisa njihov se nastanak, kako je već navedeno, moţe pouzdano
vremenski omeĊiti godinama njegove vladavine, dakle u razdoblje od 879. do 892. godine.

Literatura: JELIĆ, L., 1911., 4, T. III, sl. 4, T. IV, sl. 5; ŠIŠIĆ, F., 1914., 123-124; ISTI, 1925., 393-394, bilj.
34; MARUN, L., 1927., 290; KARAMAN, LJ., 1930., 80-81, sl. 67; BULIĆ, F. - KATIĆ, L., 1928., 9;
PAŠKVAN, F., 1955., 8; ŠEPER, M., 1955., 52; OSTOJIĆ, I., 1963., 334-335; ISTI, 1964., 100; BELOŠEVIĆ,
J., 1968b., 58, T. XXXV, 1; LUĈIĆ, J., 1969., 379-380; PETRICIOLI, I., 1969., 336; GUŠIĆ, B., 1970., 30, bilj.
91; KLAIĆ, N., 1975., 257-259; PEJAKOVIĆ, M., 1978., 38, 53; BATOVIĆ, Š. - MEDINI, J. – BELOŠEVIĆ,
J., 1979., 57; PETRICIOLI, I., 1980., 114-115; RAPANIĆ, Ţ., 1981., 183-185; MIHALJĈIĆ, R. -
STEINDORFF, L., 1982., 17, br. 22; RAPANIĆ, Ţ., 1985., 175; HERCIGONJA, E., 1985., 41; KATALOG,
1985., 409, kat. br. 7/6; BATOVIĆ, Š. - SUIĆ, M. - BELOŠEVIĆ, J., 1986., 122-123; JAKŠIĆ, N., 1986., 95;
RAPANIĆ, Ţ., 1987., 136, 153; LUĈIĆ, J. - ZEKAN, M., 1989., 268-269; PETRICIOLI, I., 1990a., 55; ISTI,
1990b., 17; KATALOG, 1992., 92-93, kat. br. 22; JAKŠIĆ, N., 1993a., 141-143; ZEKAN, M., 1993., 409, 411-
412; HERCIGONJA, E., 1994., 19; GOLDSTEIN, I., 1995., 264; JAKŠIĆ, N., 1995a., 149; ISTI, 1995b., 42;
DELONGA, V., 1996., 207-208, 302, 307, 309, 311-312, 314, 320-321, 323, T. LXVIII, 174; PETRICIOLI, I.,
1995a.; BURIĆ, T., 1997b., 67-68; DELONGA, V., 1997., 40-41, 71-72, Pl. V; JAKŠIĆ, N., 1997a., 45-47, fig.
4b; ISTI, 1997b., 22; ISTI, 1997c., 29; MATIJEVIĆ SOKOL, M., 1997., 242-243; KATIĈIĆ, R., 1998., 353;
JAKŠIĆ, N., 1999.-2000a., 92; DELONGA, V., 2000b., 245; JAKŠIĆ, N., 2000d., 208-210, sl. 25; KATALOG,
2000a., 292-294, kat. br. IV. 186; DELONGA, V., 2001., 226; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M.,
2001., 48-50, 83; JAKŠIĆ, N., 2001., 189-192; JURKOVIĆ, M., 2001b., 234; JAKŠIĆ, N., 2002b., 113-115, T.
IV, 3; MATIJEVIĆ SOKOL, M., 2002., 36-37; KOLEGA, M., 2004., 39; SKOBLAR, M., 2004., 104;
MATIJEVIĆ SOKOL, M. - SOKOL, V., 2005., 70-71; KATALOG, 2006., 84-85; MARAKOVIĆ, N. -
JURKOVIĆ, M., 2007., 364; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 22; MARASOVIĆ, T., 2008., 162; DELONGA,
V., 2009., 21; MARASOVIĆ, T., 2009a., 203-204, sl. 231; JAKŠIĆ, N., 2012., 218.
Izloţbe: Pisana rijeĉ u Hrvatskoj, Zagreb, 1985.; Od Nina do Knina, 1992.; Hrvati i Karolinzi, Split,
2000./2001.

IX. 7. Ulomak pluteja oltarne ograde (NIN II, 7)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.
Podrijetlo: NeutvrĊeno.
Datacija: Poĉetak / prva polovina 9. stoljeća (?).

442
Okolnosti nalaza: Nepoznate. Svakako je pronaĊen prije 1982. godine kada je njegova fotografija
uvrštena u fotoalbum muzeja za tu godinu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 20 cm, širina 23 cm, debljina 8,5 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala samo debljina dok na svim ostalim
krajevima ima lomove. Na njegovu se licu saĉuvao ukras na kome se razabire gornji dio višelatiĉne
rozete koja ima suzolike latice rasporeĊene uokolo središnjeg kruţića. Rozeta je oĉigledno bila
smještena unutar nekoga kruţnoga odsjeĉka ili kruţnice koja je formirana od dvoprute trake, a na
gornjoj desnoj strani nazire se i dio ĉvora.
Budući da ovaj fragment pluteja ima ĉistu florealnu dekoraciju, a u nedostatku drugih boljih
parametara za njegovu precizniju dataciju, moguće ga je tek okvirno datirati u poĉetak ili u prvu
polovinu 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

IX. 8. Ulomak pluteja oltarne ograde (NIN II, 8)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Marije (?).
Datacija: Poĉetak / prva polovina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Bio je uzidan u obrambeni zid grada, ali okolnosti njegova pronalaska nisu pobliţe
poznate. Svakako je pronaĊen prije 1981. godine kada je njegova fotografija uvrštena u fotoalbum
muzeja za tu godinu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 22 cm, širina 26 cm, debljina 7,5 cm.
Opis: Iako je u inventarskoj knjizi muzeja zaveden kao ulomak pilastra, ĉini se da je u pitanju ipak
fragment pluteja oltarne ograde. Izvorno mu se saĉuvala samo debljina dok na svim ostalim krajevima
ima lomove. Na njegovu licu vidljiv je gornji dio dobro saĉuvanog motiva palmete koja ima suzolike i
na krajevima zaobljene listove koji su usmjereni prema gore. Desno i lijevo od palmete nalaze se dvije
neprofilirane letve za koje bi se moglo pretpostaviti da jedna pripada stupiću arkade, a druga donjem
dijelu patibuluma kriţa, što bi onda odgovaralo tipiĉnom ukrasu koji je korišten na plutejima s kraja 8.
i prve polovine 9. stoljeća.

443
 Budući da ovaj fragment ima opisanu florealnu dekoraciju, a u nedostatku drugih boljih
parametara za njegovu precizniju dataciju, moguće ga je tek okvirno datirati u poĉetak ili u prvu
polovinu 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

IX. 9. Ulomak pluteja oltarne ograde (NIN II, 9)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.
Podrijetlo: NeutvrĊeno.
Datacija: Poĉetak / prva polovina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Nepoznate. Svakako je pronaĊen prije 1982. godine kada je njegova fotografija
uvrštena u fotoalbum muzeja za tu godinu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 31 cm, širina 25 cm, debljina 7,5 cm, visina donje rubne letve 10 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala samo debljina i dno, dok na svim
ostalim krajevima ima lomove. Na njegovu se licu saĉuvao ukras na kome se razabire dio troprute
intermitirajuće lozice koja u svojim slijepim kruţnim odsjeĉcima ima ukras od ukrug vrtećih krilaca
koje izlaze iz nešto većega, središnjeg virivitog kruga. TakoĊer, jedan odsjeĉak lozice oblikuje i malu
zavojnicu koja je smještena u donjem desnom kraju fragmenta.
Budući da ovaj fragment pluteja ima ĉistu florealnu dekoraciju, a u nedostatku drugih boljih
parametara za njegovu precizniju dataciju, moguće ga je tek okvirno datirati u poĉetak ili u prvu
polovinu 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

IX. 10. Tri ulomka plutejâ oltarne ograde (NIN II, 10.1-10.3)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.
Podrijetlo: NeutvrĊeno.
Datacija: Prva polovina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Ulomak br. 1 pronaĊen je u podu treće prostorije Muzeja ninskih starina prilikom
njezina poploĉavanja, ali vrijeme njegova pronalaska nije toĉno poznato, mada je svakako pronaĊen

444
prije 1982. godine jer se njegova fotografija nalazi u muzejskom fotoalbumu koji je naĉinjen te
godine. Okolnosti pronalaska fragmenata br. 2 i 3 nisu poznate, iako je terminus post quem non
pronalaska ulomka br. 2 godina 1981. kada je fotografiran za fotoalbum muzeja, dok je fragment br. 3
naĊen tek u novije vrijeme.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 21 cm, širina 54 cm, debljina 12 cm.
2. Visina 36 cm, širina 16 cm, debljina 12,5 cm.
3. Visina 24 cm, širina 20,5 cm, debljina 10 cm.
Opis: Tri ulomka plutejâ oltarne ograde koji do sada nisu bili objavljeni u znanstvenoj literaturi,
ukoliko se zanemare grupne fotografije predromaniĉkih reljefa iz Muzeja ninskih starina na kojima se
vide i neki od ovih fragmenata. Svi ulomci imaju izvorno saĉuvanu debljinu, fragmentu br. 2 izvorno
sa saĉuvao i dio gornje plohe dok na svim ostalim krajevima ima lomove, a ulomcima br. 1 i 3 frakture
se nalaze na svim stranama.
Na temelju triju navedenih fragmenta koji su pripadali gornjem i središnjem dijelu plutejâ moţe
se zakljuĉiti da su pluteji imali dekoraciju koju je saĉinjavao kriţ smješten pod arkadu. I kriţ i arkada
bili su ispunjeni dvotraĉnom troprutom pletenicom, s tim da je gornji krak patibuluma kriţa na
fragmentu br. 1 završavao s po jednom malom voluticom na svakoj strani. Poviše arkade nalazi se
ukrasni pojas u obliku plastiĉnoga kimationa, a njega tvori niz stiliziranih ljiljanovih cvjetova koji
izlaze iz manjih udvojenih arkadica. U meĊuprostorima izmeĊu luka arkade i kimationa smještena je
po jedna nezgrapno izvedena ptica male glave i izduţena kljuna, s okom u obliku kruţića, izduţenim
vratom obraĊenim ''na riblju kost'', te neprofiliranom noţicom koja se grana u tri prutića formirajući
tako njezine kandţe. O izvedbi ostalih dijelova ptiĉjega tijela nije moguće govoriti jer se oni nisu
saĉuvali ni na ulomku br. 1, ni na fragmentu br. 2. Poviše kimationa na ulomku br. 2 vidljiv je manji
dio neprofilirane rubne letve, pa se moţe reći da su kimation i letva ustvari predstavljali vijenac pluteja
koji je bio nešto reljefnije obraĊen nego dekoracija glavnoga polja, tj. kriţ po arkadom.
Nešto kvalitetnije i reljefnije klesanje pojedinih dekorativnih elemenata, s izuzetkom izvedbe
pticâ, upućuje na zakljuĉak da se radi o nešto kvalitetnijem majstoru, a repertoar njegovih ukrasnih
motiva oslanja se na ranokršćansku motiviku koja je više prevladavala u prvoj polovini 9. stoljeća, pa
u nedostatku prepoznatljivih stilskih i morfoloških karakteristika te nemogućnosti uspostavljanja
analogija s preciznije datiranim reljefima, to predstavlja jedini oslonac za njegovu okvirnu dataciju.

Literatura: KOLEGA, M., 2004., 38; MARASOVIĆ, T., 2009a., 210, sl. 236 (dolje lijevo).

445
IX. 11. Pet ulomaka dvaju pluteja oltarne ograde (NIN II, 11.1-11.5)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.
Podrijetlo: Iako su svi ulomci pronaĊeni uokolo crkve sv. Kriţa, ili u konobi Šime Magaša koja se
nalazi u neposrednoj blizini te crkve, njihovo izvorno podrijetlo ipak nije moguće pouzdano utvrditi.
Datacija: Sredina / druga polovina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomak br. 1 bio je do 1996. godine uzidan u zid konobe mještanina Šime Magaša
kada je izvaĊen i poklonjen Muzeju ninskih starina. Fragmenti br. 2, 3 i 4 pronaĊeni su uokolo crkve
sv. Kriţa 1909. godine u istraţivanjima don Luke Jelića. Okolnosti pronalaska ulomka br. 5 nisu
poznate, mada je jasno da je pronaĊen prije 1978. godine kada je objavljen u knjizi Mladena
Pejakovića.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 39 cm, širina 21 cm, debljina 14,5 cm.
2. Visina 30 cm, širina 34 cm, debljina 13,5 cm.
3. Visina 29 cm, širina 40,5 cm, debljina 13,5 cm.
4. Visina 26,5 cm, širina 37 cm, debljina 13,5 cm.
5. Visina 56 cm, širina 41 cm, debljina 13,5 cm.
Opis: Pet ulomaka dvaju pluteja oltarne ograde od kojih je tri fragmenta (br. 2-4) prvi objavio don
Luka Jelić, jedan ulomak Mladen Pejaković (br. 5), te jedan Magdalena Skoblar (br. 1), koja je inaĉe
sve navedene fragmente atribuirala Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira. Svi ulomci imaju
izvorno saĉuvanu debljinu. Pored toga, fragmenti br. 1 i 4 imaju lomove na svim krajevima, a ulomak
br. 2 ima samo djelomiĉno saĉuvano dno te frakture na svim ostalim stranama. Fragmentu br. 3
izvorno se saĉuvao lijevi bok s dijelom pera za uglavljivanje, dok na ostalim krajevima ima lomove.
Ulomak br. 5 ĉinio je donji desni kut pluteja, što se vidi po saĉuvanom dijelu dna i desne boĉne strane
s otuĉenim perom za uglavljivanje, dok po lijevom boku i s gornje strane ima frakture.
Radi se o ulomcima dvaju pluteja s razliĉitim kompozicijskim shemama koji su nedvojbeno
pripadali istoj oltarnoj ogradi. Prvi je plutej (br. 1-4) bio ukrašen mreţom uĉvorenih troprutih kruţnica
unutar kojih su se nalazili višelatiĉni cvjetovi dok su se u meĊuprostorima izmeĊu kruţnica smjestili
stilizirani ljiljanovi cvjetovi i tzv. S-volutice. Drugi plutej (br. 5) ukrašavala je geometrijska shema
sastavljena od troprutih kruţnica koje su ispresjeĉene ukriţenim troprutim dijagonalama, a one se, pak,
u rubnim zonama glavnog polja pluteja pretvaraju u niz perec-motiva. Glavno polje su sa sve ĉetiri
strane uokvirivale neprofilirane rubne letve, a od njih se na ulomku br. 5 saĉuvala donja i desna boĉna
letva.

446
 Iako je fragmente ovih pluteja Magdalena Skoblar pripisala Klesarskoj radionici iz vremena
kneza Trpimira takva se atribucija ne ĉini ispravnom. Naime, unatoĉ ĉinjenici da navedeni pluteji,
pogotovo onaj od kojega se saĉuvalo više ulomaka (br. 1-4), zaista sadrţe veći dio motiva koji su
karakteristiĉni za pluteje navedene klesarske radionice, poput troprutih uĉvorenih kruţnica ispunjenih
šesterolatiĉnom rozetom sa S-voluticama u meĊuprostorima, njihova se zamjetno niţa reljefnost i
naĉin klesanja – koji karakterizira znatno nemarnije oblikovanje i slobodnije postavljanje pojedinih
dijelova dekoracije unutar cjeline likovne kompozicije – dosta razlikuje od strogoga, geometrijski
pravilnoga i izrazito reljefnoga naĉina oblikovanja koje su prakticirali majstori iz Trpimirova vremena,
a ĉije je uvijek jednako nagnuto dlijeto, kako je primijetio Nikola Jakšić, ostavljalo urezane linije ''V''
profila s oštrim linijama bridova, koje su vidljive na isklesanoj dekorativnoj površini brojnih
fragmenata liturgijskih instalacija s više razliĉitih lokaliteta.

Literatura: JELIĆ, L., 1911., 9, T. XII, sl. 18ĉ, T. XVII, sl. 33; PEJAKOVIĆ, M., 1978., 123-125, sl. 31, crteţ
68; BATOVIĆ, Š. - SUIĆ, M. - BELOŠEVIĆ, J., 1986., 104; BURIĆ, T., 1990., 108-109; DELONGA, V.,
1990., 72; BURIĆ, T., 1992., 108; KOLEGA, M., 2004., 37, 40; SKOBLAR, M., 2004., 106-110, sl. 1-5;
MARASOVIĆ, T., 2009a., 201-202, 236, sl. 229, 236 (gore desno).

IX. 12. Dva ulomka plutejâ oltarne ograde (NIN II, 12.1-12.2)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.
Podrijetlo: Iako je ulomak br. 1 pronaĊen u nadţupnoj crkvi sv. Asela, ali njegovo izvorno podrijetlo
nije moguće sa sigurnošću utvrditi. O podrijetlu fragmenta br. 2 nije moguće ni raspravljati jer
okolnosti njegova nalaza nisu poznate.
Datacija: Druga polovina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomak br. 1 pronaĊen je tijekom konzervatorske obnove unutrašnjosti nadţupne
crkve sv. Asela, toĉnije prilikom uklanjanja sjevernog oltara sv. Josipa gdje je ovaj fragment bio
ugraĊen u njegov zid. Okolnosti pronalaska ulomka br. 2 nisu poznate.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 19 cm, širina 38 cm, debljina 10 cm.
2. Visina 21,5 cm, širina 50,5 cm, debljina 6,5-9 cm.
Opis: Dva ulomka plutejâ oltarne ograde koji do sada nisu bili objavljeni u znanstvenoj literaturi.
Ulomak br. 1 ima izvorno saĉuvanu debljinu dok mu se na svim ostalim krajevima nalaze lomovi.
Fragment br. 2 ima izvorno saĉuvanu debljinu, te lijevi i desni bok, a njegovo je lice uz oba boĉna

447
kraja naknadno suţeno za 5 centimetara. Na straţnjoj plohi, s desne strane (gledano s lica) i bliţe dnu,
nalazi mu se rupa s ostatkom klamfe. S gornje i donje strane ovaj ulomak ima lomove.
Oba su ulomka ukrašena gustim prepletom troprute pletenice, a ti prepleti na najrazliĉitije
naĉine formiraju uĉvorene koncentriĉne kruţnice koje su onda dodatno isprepletene troprutim
trakama. Te se trake dosta nemirno i nepravilno pruţaju po površini pluteja, a na nekim mjestima
oblikuju i dosta velike i nezgrapne ĉvorove. Posebno je zanimljiv motiv koji je formiran nasuprotnim
postavljenjem i dodirivanjem na jednoj strani ''otvorenih'' koncentriĉnih kruţnica,a koji se nalazi na
ulomku br. 2. Navedene kruţnice svojim meĊusobnim dodirom oblikuju meĊuprostor koji ima obris
grĉkoga kriţa ĉiji se krakovi patibuluma šire prema vrhovima.

Literatura: Neobjavljeni.

IX. 13. Ulomak pluteja oltarne ograde (NIN II, 13)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.
Podrijetlo: NeutvrĊeno.
Datacija: Druga polovina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Sluĉajno pronaĊen 2000. godine u dvorištu ţupnoga ureda.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 26 cm, širina 49 cm, debljina 12 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala samo debljina, lijevi bok mu je
naknadno preklesan, dok na svim ostalim krajevima ima lomove. Na njegovu licu saĉuvao se dio
gustoga geometrijskog ukrasa kojega su ĉinili redovi i stupci formirani od nizanja motiva dviju
koncentriĉnih troprutih kruţnica koje su dijagonalno ispresjeĉene s po dvije ukriţene paralelne
troprute trake koje su se lomile o rubne letve glavnoga polja pluteja što se nazire na donjem dijelu
ovoga fragmenta. Vanjske, veće kruţnice meĊusobno su bile povezane velikim ĉvorovima kojima je
bila naglašena praznina u središnjem dijelu.
Budući da ovaj fragment pluteja ima ĉistu geometrijsku dekoraciju, a u nedostatku drugih boljih
parametara za njegovu precizniju dataciju, moguće ga je tek okvirno datirati u drugu polovinu 9.
stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

448
IX. 14. Ulomak pluteja oltarne ograde (NIN II, 14)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.
Podrijetlo: NeutvrĊeno.
Datacija: Druga polovina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Nepoznate. Svakako je pronaĊen prije 1982. godine kada je njegova fotografija
uvrštena u fotoalbum muzeja za tu godinu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 27 cm, širina 22 cm, debljina 12,5 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina dok na ostalim krajevima
ima frakture. Na njegovu se licu saĉuvao dio ukrasa koji se sastoji od dviju paralelnih troprutih vrpci
koje se pod pravim kutem zapliću takoĊer sa dvjema paralelnim troprutim trakama.
Budući da ovaj fragment pluteja ima ĉistu geometrijsku dekoraciju, a u nedostatku drugih boljih
parametara za njegovu precizniju dataciju, moguće ga je tek okvirno datirati u drugu polovinu 9.
stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

IX. 15. Ulomak pluteja oltarne ograde (NIN II, 15)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.
Podrijetlo: Iako je pronaĊen uokolo crkve sv. Kriţa njegovo izvorno podrijetlo ipak nije moguće
pouzdano utvrditi.
Datacija: Druga polovina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen 1909. godine uokolo crkve sv. Kriţa u istraţivanjima koja je vodio don
Luka Jelić.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 17 cm, širina (bez pera) 32 cm, širina (s perom) 34 cm, debljina 9,5 cm.
Opis: Ulomak donjega lijevog kuta pluteja oltarne ograde koji je prvi i zasad jedini put objavio don
Luka Jelić. Fragmentu se izvorno saĉuvala samo donja ploha i lijevi bok s dijelom pera za
uglavljivanje, dok mu se na ostalim krajevima nalaze lomovi. Straţnja ploha naknadno mu je
oblikovana, što znaĉi da je izvorno bio deblji. Od središnje kompozicije glavnoga polja saĉuvao se
samo mali dio gustog prepleta beskonaĉnih troprutih traka koje su na nekim mjestima i uĉvorene.

449
Navedena je kompozicija sa svih strana bila uokvirena neprofiliranim letvama, ali su se one na ovom
ulomku saĉuvale samo s donje i lijeve boĉne strane.
Budući da ovaj fragment pluteja ima ĉistu geometrijsku dekoraciju, a u nedostatku drugih boljih
parametara za njegovu precizniju dataciju, moguće ga je tek okvirno datirati u drugu polovinu 9.
stoljeća.

Literatura: JELIĆ, L., 1911., 9, T. XII, sl. 18ć, T. XVI, sl. 31.

IX. 16. Ulomak pluteja oltarne ograde (NIN II, 16)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.
Podrijetlo: NeutvrĊeno.
Datacija: Druga polovina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Nepoznate. Svakako je pronaĊen prije 1969. godine kada je njegova fotografija
uvrštena u fotoalbum muzeja za tu godinu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 23,5 cm, širina 33 cm, debljina (vrh) 11,5 cm, debljina (dno) 10,5 cm.
Opis: Ulomak najvjerojatnije desnog donjeg dijela pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala
debljina, dno i desni bok s dijelom pera za uglavljivanje, dok na ostalim krajevima ima frakture.
Straţnja ploha fragmenta ide ukoso, što zapravo znaĉi da se njegova debljina suţava prema dnu. Na
njegovu se licu saĉuvao dio ukrasa koji se sastojao od tzv. perec-motivâ i kruţnica koji su bili izvedeni
i meĊusobno povezani prepletom troprute trake. Motivi pereca bili su poredani uzduţ boĉnih dijelova
glavnoga polja pluteja, i to postavljeni tako da svojim širim stranama dotiĉu boĉne rubne letve.
Budući da ovaj fragment pluteja ima ĉistu geometrijsku dekoraciju, a u nedostatku drugih boljih
parametara za njegovu precizniju dataciju, moguće ga je tek okvirno datirati u drugu polovinu 9.
stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

IX. 17. Ulomak pluteja oltarne ograde (NIN II, 17)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.

450
Podrijetlo: Iako je pronaĊen u nadţupnoj crkvi sv. Asela njegovo podrijetlo nije moguće sa
sigurnošću utvrditi.
Datacija: Druga polovina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen u nadţupnoj crkvi sv. Asela prije 1982. godine kada je njegova
fotografija uvrštena u fotoalbum muzeja za tu godinu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 23 cm, širina 16,5 cm, debljina 11 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina dok na ostalim krajevima
ima lomove. Na njegovu se licu saĉuvao dio ukrasa od gustog prepleta troprute trake koja formira
razne nepravilne oblike.
Budući da ovaj fragment pluteja ima ĉistu geometrijsku dekoraciju, a u nedostatku drugih boljih
parametara za njegovu precizniju dataciju, moguće ga je tek okvirno datirati u drugu polovinu 9.
stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

IX. 18. Ulomak pluteja oltarne ograde (?) (NIN II, 18)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nin, kuća mještanina Šime Magaša.
Podrijetlo: Iako je pronaĊen u nadţupnoj crkvi sv. Asela njegovo izvorno podrijetlo nije moguće sa
sigurnošću utvrditi.
Datacija: Druga polovina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen u Jelićevim istraţivanjima nadţupne crkve sv. Asela prije 1911. godine
kada je ulomak objavljen na jednoj grupnoj fotografiji u njegovoj knjizi.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 40 cm, širina 14 cm, debljina 15 cm.
Opis: Ulomak je prvi put objavljen na grupnoj fotografiji predromaniĉkih reljefa iz crkve sv. Kriţa u
knjizi don Luke Jelića iz 1911. godine. Unatoĉ njegovim ozbiljnijim oštećenjima i malim dimenzijama
moţe se zakljuĉiti da je u pitanju fragment pluteja oltarne ograde koji je naknadno preklesan kako bi
bio upotrijebljen kao zaglavni kamen luĉnog završetka nekih baroknih dvorišnih vrata. Od izvornih
krajeva pluteja na ovom se ulomku saĉuvao tek dio jedne rubne strane i izvorne debljine, dok su svi
drugi krajevi preklesani. Na malom dijelu izvorno saĉuvanog lica pluteja razabire se geometrijski
ukras formiran gustim preplitanjem i uĉvoravanjem troprute vrpce koju s jedne strane obrubljuje tanka
i neprofilirana rubna letva.

451
 Budući da ovaj fragment ima ĉistu geometrijsku dekoraciju, a u nedostatku drugih boljih
parametara za njegovu precizniju dataciju, moguće ga je tek okvirno datirati u drugu polovinu 9.
stoljeća.

Literatura: JELIĆ, L., 1911., T. IV, sl. 5.

IX. 19. Ulomak pilastra oltarne ograde (NIN III, 19)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Marije (?).
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Najvjerojatnije pronaĊen tijekom arheoloških istraţivanja ranokršćanske crkve sv.
Marije koja je 1928. godine vodio Ejnar Dyggve.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 48 cm, širina 40 cm, debljina 13 cm.
Opis: Ulomak donjeg dijela pilastra oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina i oba boka,
dok s gornje i donje strane ima lomove. Lijevi bok ravno mu je oblikovan, a na desnome se nalazi utor
širok 7 i dubok 1,5 centimetar, što znaĉi da je pripadao pilastru koji je stajao desno od prolaza oltarne
ograde. Njegovu je fotografiju prvi put objavio Janko Belošević 1968. godine, te je u popratnoj
legendi naveo da se radi o fragmentu kamene ploĉe koji je ''ukrašen plastiĉnim ornamentalnim
motivima'', a naĊen je ''prilikom arheoloških radova na kompleksu sv. Marije''.
Na njegovu licu saĉuvao se dio ukrasne kompozicije koja je s triju strana uokvirena
neprofiliranim rubnim letvama, od kojih su dvije boĉne uţe, dok je donja nešto šira. U dnu ulomka
smješten je kantaros (kaleţ) ĉije postolje s obje strane oboĉuje po jedna manja zavojnica, a njegova
široka kupa na vrhu desne strane takoĊer završava voluticom koja predstavlja stiliziranu ruĉku. Obris
kantarosa definiran je troprutom trakom, a središnji dio kupe ukrašen je okomitim urezanim linijama
koje se prema dnu zakrivljuju kako bi se okupile na mjestu gdje poĉinje njegovo postolje. Iz središnjeg
dijela kantarosa izrastala je tropruta intermitirajuća lozica okomitoga pruţanja koja je svojim slijepim
krajevima zatvarala gotovo kruţne odsjeĉke, a na ovom se ulomku saĉuvao tek njezin poĉetak, tj.
samo polovica najniţega kruţnog odsjeĉka. Ipak, s lijeve se strane moţe vidjeti da njegov vrh ima
oblik ljiljanova cvijeta ĉija je vanjska latica oblikovana kao volutica, dok je unutrašnjost odsjeĉka
ispunjena oštećenim motivom ukrug vrtećih krilaca koji izlaze iz zajedniĉkog središta.
Budući da ovaj fragment ima dekoraciju koja se oslanja na ranokršćanske ikonografske sheme i
simboliku, a koja je prevladavala ponajprije na reljefima iz Zadra i njegove bliţe okolice, ĉini se da je

452
njihova okvirna datacija, a radi s o posljednjim desetljećima 8. ili samom poĉetku 9. stoljeća,
najizglednija vremenska odrednica i za nastanak ovog ninskog pilastra.

Literatura: BELOŠEVIĆ, J., 1968b., T. XXXIX, 2; MARASOVIĆ, T., 2009a., 208.

IX. 20. Dva pilastra oltarne ograde (NIN III, 20.1-20.2)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nin, vanjski zid kuće Marinka Tartaroa pokojnog Krešimira (ulomak br. 1); Nin, Muzej
ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru (ulomak br. 2).
Podrijetlo: Prema zapisima don Luke Jelića ulomak br. 1 pripadao je predromaniĉkim liturgijskim
instalacijama ranokršćanske crkve sv. Marije, dok se za fragment br. 2, unatoĉ ĉinjenici što je
pronaĊen u nadţupnoj crkvi sv. Asela, ne moţe pouzdano utvrditi iz koje ninske crkve zapravo
potjeĉe.
Datacija: Druga polovina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Okolnosti nalaza ulomka br. 1 nisu toĉno poznate, iako don Luka Jelić donosi
podatak da potjeĉe iz crkve sv. Marije te da je u njegovo vrijeme bio uzidan nad vratima vrta kuće
ninskog naĉelnika Vigata koja se nalazila u tadašnjoj Srednjoj (današnjoj Branimirovoj) ulici kod
Donjih gradskih vrata. Nakon rušenja Vigatovih vrtnih vrata u Drugom svjetskom ratu taj je fragment
pedesetih godina 20. stoljeća opet uzidan kao spolij u kuću obitelji Tartaro koja se u odnosu na bivša
vrata Vigatova vrta nalazi s druge strane ulice. Ulomak br. 2 naĊen je prije 1911. godine u Jelićevim
istraţivanjima nadţupne crkve sv. Asela.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 95,5 cm, širina 31 cm.
2. Visina 59,5 cm, širina 25 cm, debljina 16 cm.
Opis: Dva pilastra oltarne ograde od kojih je jedan (br. 1) saĉuvan u cijelosti, dok je od drugoga (br.
2) preostalo nešto više od polovice njegove izvorne visine. Fragment br. 2 ima izvorno saĉuvanu
debljinu i bokove, dok na donjoj i gornjoj strani ima lomove. Zbog toga je teško utvrditi njegovu
izvornu orijentaciju, tj. koja mu je strana bila vrh, a koja dno. MeĊutim, jedan njegov bok ravno je
oblikovan, dok drugi ima utor širok 6 i dubok 3,5 centimetara, pa se po tom detalju moţe zakljuĉiti da
je stajao lijevo ili desno od prolaza oltarne ograde. Pored toga na jednoj strani koja je bila njegova
gornja ili donja ploha vidljivi su ostaci dviju isvrdlanih rupica koje su najvjerojatnije naknadno
izvedene. Ulomak br. 1 prvi je objavio Luka Jelić u svom ĉlanku iz 1901. godine, a prilikom nedavnog
osvrtanja na njega Nikola Jakšić je naveo da je obraĊen na naĉin Dvorske klesarske radionice iz

453
vremena kneza Branimira. Drugi je fragment (br. 2), pak, po prvi put u svojoj knjizi objavio don Luka
Jelić i to na grupnoj fotografiji spomenika zbirke sv. Kriţa, gdje je ovaj ulomak u popratnoj legendi
svrstao u skupinu reljefa iz baptisterija i stolne crkve te ih je datirao oko 800. godine.
Iako pluteji zacijelo nisu pripadali istoj oltarnoj ogradi, a zbog nekih je izvedbenih detalja
upitno i da li ih je isklesala ista majstorska ruka, njihova se meĊusobna sliĉnost ponajprije oĉituje u
rahlom rasporedu troprutih kruţnica koje su smještene u okomitom nizu te su isprepletene ukriţenim
dijagonalama koje se lome i mijenjaju smjer pruţanja u dodiru s boĉnim neprofiliranim rubnim
letvama koje inaĉe obrubljuju glavna polja obaju pilastara sa svih strana. Pored navedenih sliĉnosti
njihova je glavna razlika u tome što pilastar br. 1 u svom vrhu ima vijenac ispunjen gustim troprutim
mreţištem, dok ga drugi pilastar (br. 2) nema ili mu se pak nije saĉuvao. Nadalje, na potonje
navedenom pilastru (br. 2) kruţnice su bile nešto manjih dimenzija te ih je ukupno bilo ĉetiri, a ne tri
kao na prvom pilastru (br. 1). Pored toga, navedene su kruţnice uĉvorene i meĊusobno i s trakama
koje ih dijagonalno ispresijecaju, što ustvari znaĉi da su i kruţnice i dijagonale izvedene od pravilnoga
prepleta dviju beskonaĉnih troprutih traka, a sve to kod prvog pluteja nije bio sluĉaj.
Iako je prvi pilastar (br. 1) Nikola Jakšić doveo u vezu s Dvorskom klesarskom radionicom iz
vremena kneza Branimira, ĉini se da, zbog njegove znatno rahlije kompozicije koja ne robuje
kompleksu horror vacui, takva atribucija ne moţe opstati, mada bi se po naĉinu izvedbe obaju
pilastara i njihovoj ĉistoj geometrijskoj dekoraciji moglo zakljuĉiti da su oni nastali otprilike u vrijeme
kada je djelovala i navedena klesarska radionica iz Branimirova vremena, a sasvim sigurno u drugoj
polovini 9. stoljeća kada je takvo ili sliĉno ukrašavanje pilastara bilo uobiĉajeno.

Literatura: JELIĆ, L., 1901., 191-192, sl. 133; ISTI, 1911., T. IV, sl. 5; PETRICIOLI, I., 1969., 319-320;
KOLEGA, M., 2004., 38; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 22, sl. 25; MARASOVIĆ, T., 2009a., 210, sl. 236
(dolje lijevo).

IX. 21. Pilastar oltarne ograde (NIN III, 21)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.
Podrijetlo: Iako je pronaĊen u crkvi sv. Kriţa njegovo izvorno podrijetlo nije moguće sa sigurnošću
utvrditi.
Datacija: Druga polovina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Oba ulomka od kojih je pilastar sklopljen pronaĊeni su 1969. godine u zvoniku na
preslicu crkve sv. Kriţa.
Materijal: Vapnenac.

454
Dimenzije: Visina 98 cm, širina 25 cm, debljina (s lijeve strane) 6,5 cm, debljina (s desne strane) 12,5
cm.
Opis: Veći dio pilastra oltarne ograde koji je sastavljen od dvaju ulomaka koji se spajaju po crti loma.
U znanstvenoj i struĉnoj literaturi do sada nije detaljno obraĊen, već je samo vidljiv na objavljivanoj
grupnoj fotografiji predromaniĉkih reljefa iz Muzeja ninskih starina. Spojena cjelina pilastra ima
izvorno saĉuvano dno i djelomiĉno desni bok, straţnja strana mu je otuĉena, a zajedno se njom pilastru
je otpao i utor kojega je imao na lijevom boku. Budući da mu je desni bok ravno oblikovan moţe se
zakljuĉiti da je izvorno stajao uz prolaz oltarne ograde, i to s njegove lijeve strane.
Na njegovu licu nalazi se geometrijski ukras kojega s boĉnih strana obrubljuju nešto uţe i
neprofilirane rubne letve, dok se šira letva nalazi u dnu. Dekoracija je formirana od dvaju nasuprotno
postavljenih vertikalnih nizova perec-motiva koji su svojim širim stranama okrenuti prema rubovima
pilastra. Navedeni su motivi izvedeni od sloţenog prepleta beskonaĉne troprute traka koje se
formirajući navedene motive u cik-cak liniji pruţa po polju pilastra te se lomi o njegove rubne letve.
Budući da ovaj fragment ima ĉistu geometrijsku dekoraciju, a u nedostatku drugih boljih
parametara za njegovu precizniju dataciju, moguće ga je tek okvirno datirati u drugu polovinu 9.
stoljeća.

Literatura: KOLEGA, M., 2004., 37; MARASOVIĆ, T., 2009a., 210, sl. 236 (gore desno).

IX. 22. Ulomak pilastra oltarne ograde (NIN III, 22)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.
Podrijetlo: NeutvrĊeno.
Datacija: 8.-11. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je 2007. godine prilikom obnove i rekonstrukcije gornjega gradskog
mosta.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 36 cm, širina 21 cm, debljina 12 cm.
Opis: Ulomak gornjeg dijela pilastra oltarne ograde koji ima izvorno saĉuvanu debljinu te lijevi i
desni bok, dok mu se s gornje i donje strane nalaze lomovi. Na desnome boku nalazi se utor širok 4,5
centimetara koji je naknadno zatvoren cementom, dok mu je lijevi bok ravno oblikovan, pa se po tome
moţe zakljuĉiti da je stajo desno od prolaza oltarne ograde. Na gornjoj plohi najvjerojatnije se nazire
poĉetak stupića oltarne ograde.

455
 Njegovo lice ispunja dekoracija smještena u polje koje je omeĊeno neprofiliranim rubnim
letvama od kojih se na ovome fragmentu saĉuvala nešto deblja gornja te nešto uţe boĉne letve. Pilastar
je ukrašen prepletom troprute trake koja u vrhu ima dva završetak vegetabiloidnog oblika od kojih je
jedan moţda ispunjen i nekom ţivotinjskom protomom, a koja ispod formira okomito pruţajući niz
motiva ''osmica'' koji je najvjerojatnije ispunjao cijelu dekorativnu površinu pilastra. Zbog oštećenosti
ovoga ulomka i njegova ukrasa koji se javlja u širem vremenskom razdoblju od kraja 8. do sredine 11.
stoljeća, nije ga moguće preciznije datirati, jer nepravilnije i slobodnije klesanje te gotovo
deorganizirano postavljanje motiva u prostor sugerira datiranje u ranije razdoblje, a završetak u obliku
povijene biljne vitice koja je moţda ispunjena i nekom ţivotinjskom protomom ukazivao bi na potrebu
njegove datacije u 11. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

IX. 23. Ulomak kapitela sa sraštenim stupićem oltarne ograde (NIN III, 23)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.
Podrijetlo: Iako je pronaĊen u nadţupnoj crkvi sv. Asela njegovo izvorno podrijetlo nije moguće sa
sigurnošću utvrditi.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen u Jelićevim istraţivanjima nadţupne crkve sv. Asela prije 1911. godine
kada je ulomak objavljen na jednoj grupnoj fotografiji u njegovoj knjizi.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 52 cm, visina kapitela 23 cm, promjer (dno) 16 cm, vrh kapitela: 16 x 16,5 cm.
Opis: Ulomak kapitela sa sraštenim stupićem oltarne ograde koji je prvi put objavljen na grupnoj
fotografiji predromaniĉkih ulomaka iz crkve sv. Kriţa u knjizi don Luke Jelića iz 1911. godine. Lom
mu se nalazi samo na dnu, dok su mu svi ostali krajevi izvorni.
Saĉuvao mu se veći dio gornjega dijela stupića na kojega se izravno, bez vidljive razdjelnice,
nastavlja kvadratiĉni kapitel ĉiji je oblik iz kruţnog oblika stupića izveden uz pomoć ĉetiri donja kutna
listića ĉiji su obris dodatno naglašeni s po jednim uparanim ţljebićem. Svaka strana kapitela ukrašena
je vegetabiloidnim motivom koji podsjeća na dva superponirana rascvjetala cvijeta, od kojih se latice
donjega pretvaraju u volutice, dok se latice gornjega šire na sve strane.
Kapitel sa sliĉnom vegetabiloidnom dekoracijom saĉuvao se i u Galovcu kod Zadra
(GALOVAC I, 4), a budući da je njega temeljem uspostavljanja relativne kronologije bilo moguće

456
okvirno datirati u posljednja desetljeća 8. ili u sami poĉetak 9. stoljeća, sliĉna se datacija, u nedostatku
boljih datacijskih parametara, moţe primijeniti i za ovaj ninski primjerak.

Literatura: JELIĆ, L., 1911., T. IV, sl. 5; BELOŠEVIĆ, J., 1968b., T. XXXVI, 3; KOLEGA, M., 2004., 38;
MARASOVIĆ, T., 2009a., 210, sl. 236 (dolje lijevo).

IX. 24. Kapitel stupića oltarne ograde (NIN III, 24)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.
Podrijetlo: Iako je pronaĊen u nadţupnoj crkvi sv. Asela njegovo izvorno podrijetlo nije moguće sa
sigurnošću utvrditi.
Datacija: Sredina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: PronaĊen u nadţupnoj crkvi sv. Asela, ali vrijeme ni okolnosti njegova nalaska
nisu pobliţe poznate. Svakako je pronaĊen prije 1981. godine kada je njegova fotografija uvrštena u
fotoalbum muzeja za tu godinu.
Materijal: Mramor.
Dimenzije: Visina 18 cm, širina 18 cm, debljina 15 cm, promjer (dno) 15 cm.
Opis: Kapitel koji je, temeljem njegovih dimenzija, moguće prepoznati kao kapitel stupića oltarne
ograde. Sve strane izvorno su mu saĉuvane, osim što je pri dnu s jedne strane neznatno otuĉen. Po
sredini gornje plohe ima rupu, a još se dvije nalaze i u dnu gdje su u njima još vidljivi ostaci metalnih
klinova s kojima je bio spajan sa stupićem. Kapitel je kvadratiĉne forme, a njegovo je dno u presjeku
okrugla, ili bolje reći elipsoidna oblika.
Kapitel ima dvozonsku podjelu svih strana koje su ukrašene na identiĉan naĉin, a u vrhu ih
zakljuĉuje jednostavno izvedeni abak bez profilacije i bilo kakvih ukrasnih elemenata. Donju zonu
kapitela ĉini osam ukrug rasporeĊenih listića (tri vidljiva na svakoj strani), koji svojim rasporedom
omogućuju prelazak iz, u presijeku, kruţne forme dna kapitela u pravokutni oblik njegova vrha. Listići
su izvedeni vrlo jednostavno, nisu dodatno ukrašavani, a njihovi se vrhovi lagano savijaju prema vani.
Gornju zonu svake strane kapitela u kutovima ispunjaju dvije veće volute od kojih svaka izlazi iz boka
središnjeg listića donje zone, a izmeĊu njih simetriĉno su postavljene dvije nasuprotno okrenute manje
volute.
U nedostatku bliţih analogija moguće je tek reći da po obliku i rasporedu ukrasnih motiva ovaj
kapitel podsjeća na primjerke kakve je proizvodila tzv. Klesarska radionica iz vremena kneza
Trpimira, pa unatoĉ tome što se on, ponajprije zbog nemarnijeg i nepreciznijeg naĉina klesanja, njoj

457
nikako ne moţe atribuirati, morfološka i ikonografska sliĉnost moţda moţe posluţiti za njegovu
okvirnu dataciju u sredinu 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

IX. 25. Kapitel s dijelom sraštenog stupića oltarne ograde (NIN III, 25)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.
Podrijetlo: NeutvrĊeno.
Datacija: 9. stoljeće
Okolnosti nalaza: Nepoznate.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 27 cm, visina kapitela do prstena 17,5 cm, promjer (dno) 13 cm, promjer (vrh) 19
cm, visina prstena 3 cm.
Opis: Kapitel s dijelom sraštenog stupića koji je, temeljem njegovih dimenzija, moguće prepoznati
kao kapitel stupića oltarne ograde. Ima lomove na gornjoj i donjoj plohi, a njegova je površina toliko
otuĉena da ukupnost njegove izvorne dekoracije više nije prepoznatljiva.
Kapitel je neprofiliranim prstenom bio odvojen od stupića s kojim je isklesan u istom komadu
kamena. Na njegovoj površini naziru se ostaci plitkoga reljefnog ukrasa koji podsjeća na biljni
ornament raširenih listova s oštrim vrhovima. Kapitel je jako teško datirati, ali po onome što se nazire
od njegove dekoracije i po naĉinu klesanja koje se na nekim mjestima ipak moţe primijetiti, moţe ga
tek s oprezom okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

IX. 26. Ulomak kapitela oltarne ograde (NIN III, 26)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.
Podrijetlo: Iako je pronaĊen u crkvi sv. Kriţa njegovo izvorno podrijetlo nije moguće sa sigurnošću
utvrditi.
Datacija: 9. stoljeće (?).
Okolnosti nalaza: PronaĊen je 1969. godine u arheološkim istraţivanjima crkve sv. Kriţa i njezina
okoliša koja je vodio Janko Belošević (blok VII, dubina 100 centimetara).

458
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 22 cm, promjer (vrh) 16 cm.
Opis: Ulomak oštećenog kapitela oltarne ograde koji do sada nije detaljnije obraĊen u znanstvenoj
literaturi, pa ga je tek prema podacima iz inventarske knjige Muzeja ninskih starina moguće prepoznati
u jednom od dva ulomka ''pleterne plastike'' koja je u objavljenom izvještaju s arheoloških istraţivanja
crkve sv. Kriţa 1969. godine spomenuo Janko Belošević. Fragment kapitela ima lomove s gornje i
donje strane, a na njegovoj nepravilno slomljenoj gornjoj plohi vidi se ostatak isvrdlane rupe. Po
vidljivoj dekoraciji s dijelova izvorno saĉuvanih strana kapitela moţe se zakljuĉiti da je kapitel imao
dvozonsku podjelu, u kojoj je donji pojas ĉinio reljefno istaknutiji niz povezanih arkadica sa šiljatim
lukovima, dok je središnji dio gornje zone ispunjala okomita letva ispunjena nizom kosih urezanih
linija, a iz nje je sa svake strane izlazila po jedna kuka ĉije su zavojnice bile smještene u samim
kutovima kapitela, ispod abaka koji je jednom vodoravnom urezanom linijom bio odvojen od ostatka
kapitela.
Po svome obliku i motivici kapitel odgovara tipologiji kapitela 9. stoljeća, ali zbog njegove
oštećenosti precizniju dataciju nije moguće ponuditi.

Literatura: BELOŠEVIĆ, J., 1969., 211; SKOBLAR, M., 2004., 105.

IX. 27. Ulomak arhitrava oltarne ograde (NIN IV, 27)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Izgubljen.
Podrijetlo: Iako je pronaĊen u crkvi sv. Kriţa njegovo izvorno podrijetlo nije moguće sa sigurnošću
utvrditi.
Datacija: Kraj 8. / prva polovina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: PronaĊen uokolo crkve sv. Kriţa u istraţivanjima koja je od 1907. do 1910.
godine vodio don Luka Jelić.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 16,5 cm, debljina 10 cm (prema Jeliću).
Opis: Izgubljeni ulomak arhitrava oltarne ograde koji je imao lomove na boĉnim stranama dok su mu
vrh i dno, a valjda i debljina, bili izvorno saĉuvani. Njegovo je lice bilo podijeljeno u dvije zone.
Donju zonu ĉinilo je natpisno polje koje je, sudeći po fotografiji, tijekom vremena površinski
postradalo ili je, pak, namjerno radirano. U gornjem polju nalazilo se pet nadesno polegnutih kuka
koje su imale tanke noţice i krupne puţolike zavojnice, a od kojih su tri kuke bile u potpunosti
saĉuvane, dok je po jedna kuka sa svake strane fragmenta bila djelomiĉno oštećena.

459
 Sudeći po dvozonskoj podjeli prisutnoj na ovom ulomku arhitrava koja je bila tipiĉna za
arhitrave s kraja 8. i prve polovine 9. stoljeća, ta se datacija moţe uzeti kao okvirna vremenska
odrednica i za nastanak ovoga fragmenta.

Literatura: JELIĆ, L., 1911., 9, T. IV, sl. 5, T. XII, sl. 18c, T. XVI, sl. 28.

IX. 28. Ulomak arhitrava oltarne ograde (NIN IV, 28)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.
Podrijetlo: NeutvrĊeno.
Datacija: Kraj 8. i prva polovina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Nepoznate. Svakako je pronaĊen prije 1982. godine kada je njegova fotografija
uvrštena u fotoalbum muzeja za tu godinu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 17 cm, širna 24 cm, debljina 10 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvalo dno i debljina, dok s gornje te
obiju boĉnih strana ima lomove. Na njegovu se licu vidi dvozonska podjela dekoracije, tako da donju
zonu ĉini prazno polje u kome je nekad moţda stajao posvetni natpis, dok se u gornjoj zoni vide ostaci
ĉetiriju oštećenih kuka od kojih su preostali samo dijelovi njihovih izduţenih dvoprutih noţica. Tri
kuke nagnute su na desnu stranu, a jedna na lijevu, pa se u meĊuprostoru izmeĊu njih nalazi mali
stilizirani listić šiljastoga vrha, što znaĉi da se radi o dijelu arhitrava na kojemu je dolazilo do
promjene smjera pruţanja ukrasnih kuka.
Sudeći po dvozonskoj podjeli prisutnoj na ovom ulomku arhitrava koja je bila tipiĉna za
arhitrave s kraja 8. i prve polovine 9. stoljeća, te nemarnom i dosta nepreciznom naĉinu klesanja, ta se
datacija moţe uzeti kao okvirna vremenska odrednica za nastanak ovoga fragmenta.

Literatura: Neobjavljen.

IX. 29. Ulomak desnog dovratnika (NIN IV, 29)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.
Podrijetlo: NeutvrĊene.
Datacija: Druga polovina 9. stoljeća (?).

460
Okolnosti nalaza: Nepoznate.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 32 cm, širina 19 cm, debljina (lijevo) 28,5 cm, debljina (desno) 7 cm.
Opis: Ulomak desnog dovratnika kojemu su izvorno saĉuvani debljina te lijevi i desni bok, dok s
gornje i donje strane ima lomove. Sudeći po njegovom presjeku koji je L-oblika, s udubinom na
desnoj strani njegove debljine, radi se o dovratniku portala crkve. Njegovo je lice ukrašeno nespretno
klesanim prepletom beskonaĉne troprute trake koja tvori razne kruţne i perec-motive, a po navedenoj
ga je geometrijskoj dekoraciji moguće tek s oprezom datirati u drugu polovinu 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

IX. 30. Ulomak neutvrĎene namjene [fragment arhitrava (?)] (NIN IV, 30)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.
Podrijetlo: Iako je pronaĊen u nadţupnoj crkvi sv. Asela njegovo izvorno podrijetlo nije moguće sa
sigurnošću utvrditi.
Datacija: Kraj 8. / prva polovina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: PronaĊen tijekom konzervatorske obnove unutrašnjosti nadţupne crkve sv. Asela
2001. godine i to prilikom uklanjanja juţnog oltara sv. Kriţa.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 20 cm, širna 23,5 cm, debljina (vrh) 13 cm, debljina (sredina) 12 cm.
Opis: Ulomak kome nije moguće sa sigurnošću prepoznati izvornu namjenu. Originalno mu se
saĉuvala vjerojatno donja strana i debljina, dok na ostalim krajevima ima lomove. Na njegovu se licu
vide okomito usmjerene cik-cak linije, a one podsjećaju na raširene prutove noţica kuka koje se
spajaju u vrhu, pa bi to upućivalo na zakljuĉak da se radi o fragmentu arhitrava oltarne ograde. No,
ako bi se prihvatila takva identifikacija, ĉinjenica da ulomak nema natpisno polje (s donje je strane
saĉuvana izvorna ploha) u svakom bi sluĉaju bila neobiĉna, a moţda bi, zbog jednozonske ukrasne
površine, upućivala i na njegovu raniju dataciju, svakako u kraj 8. ili prvu polovinu 9. stoljeća.
Štoviše, na istoĉnoj obali Jadrana saĉuvali su se i takvi, doduše rijetki, primjeri arhitravâ, poput onih iz
crkve sv. Lovre u Šijani kod Pule koje je Miljenko Jurković, zajedno s izvornim ostacima gotovo
ĉitave oltarne ograde (bez središnjeg luka), pripisao tzv. Majstoru kapitela iz Bala te ih je okvirno
datirao oko 800. godine.

Literatura: Neobjavljen.

461
IX. 31. Ulomak neutvrĎene namjene [fragment pluteja ili zabata oltarne ograde (?)]
(NIN IV, 31)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Izgubljen.
Podrijetlo: Iako je pronaĊen u crkvi sv. Kriţa njegovo izvorno podrijetlo nije moguće sa sigurnošću
utvrditi.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen uokolo crkve sv. Kriţa u istraţivanjima koja je od 1907. do 1910. godine
vodio don Luka Jelić.
Materijal: Vapnenac (?).
Dimenzije: Nepoznate.
Opis: Ulomak kome izvornu funkciju nije moguće sa sigurnošću prepoznati jer je danas izgubljen, a
po objavljenoj fotografiji jasno je da je bio ozbiljnije oštećen te da je njegova dekorativna površina
bila znatno uništena abrazijom, pa se ukras na prednjoj strani jedva nazire. Prvi i jedini put objavio ga
je don Luka Jelić 1911. godine koji kaţe da se radi o pluteju koji ''na desnom boku nosi 0,04 m širok
muškić za uĉlanjenje u praţić''. Ako je Jelićev podatak o postojanju pera za uglavljivanje (muškić za
uĉlanjenje) toĉan, te ako ono nije naknadno oblikovano zbog neke kasnije preupotrebe ovoga
fragmenta, zbilja bi se moglo zakljuĉiti da je rijeĉ o pluteju oltarne ograde. No, ako se bolje promotre
jedva vidljivi ostaci njegove dekoracije, moglo bi se reći da se naziru ostaci središnjeg kriţa i ptice
koja ga obuĉuje s lijeve strane, pa to upućuje na zakljuĉak da se radi o kompoziciji koja je tijekom 9.
stoljeća bila tipiĉna za zabate oltarnih ograda. MeĊutim, kako je ovaj ulomak danas izgubljen, te nam
je poznat samo po lošoj fotografiji, ni jednu od iznesenih pretpostavka nije moguće provjeriti, u obzir
svako treba uzeti obje navedene mogućnosti.

Literatura: JELIĆ, L., 1911., 10, T. XII, sl. 18e (dolje).

IX. 32. Ulomak neutvrĎene namjene [fragment arkade ciborija (?)] (NIN IV, 32)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.
Podrijetlo: NeutvrĊeno.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: Nepoznate.
Materijal: Vapnenac.

462
Dimenzije: Visina 36 cm, širina 13 cm, debljina 16 cm.
Opis: Ulomak kome izvornu funkciju nije moguće sa sigurnošću prepoznati, ali se po naĉinu pruţanja
dekoracije na njegovoj prednjoj strani, te nekim tehniĉkim detaljima (jedna isvrdlana rupa)
najvjerojatnijim ĉini da je pripadao arkadi ciborija. Naime, fragment ima izvorno saĉuvanu desnu
stranu koja je ravno oblikovana, na svim mu se ostalim krajevima nalaze frakture, s tim da mu se na
donjem lomu saĉuvao ostatak isvrdlane rupe za koju se moţe zakljuĉiti da je moţda sluţila za
povezivanje stope arkade s kapitelom ciborija. Na prednjoj plohi vidi se dekoracija koja je s desne
strane obrubljena neprofiliranom rubnom letvom, a lijevo od nje okomito se pruţa dvotraĉna tropruta
pletenica iz koje na jednom mjestu izlazi tropruta traka koja navedenu pletenicu najvjerojatnije
povezuje s još jednom pletenicom koja s lijeve strane teĉe paralelno s njom. Ulomak je moguće tek
okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

IX. 33. Ulomak neutvrĎene namjene s prikazom ratnika s mačem (?) (NIN IV, 33)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nin, Muzej ninskih starina Arheološkog muzeja u Zadru.
Podrijetlo: NeutvrĊeno.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Nepoznate.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 16 cm, širina 22 cm, debljina 13 cm.
Opis: Ulomak kome izvornu funkciju nije moguće sa sigurnošću prepoznati. Ima izvorno saĉuvanu
debljinu dok mu se na ostalim krajevima nalaze lomovi. Lice mu je takoĊer znatno oštećeno, ali se
ipak moţe razabrati okvirna letva s lijeve strane koja ima urezan po jedan ţljebić uz svaki rub. Desno
od nje vidi se ostatak središnjeg dijela naivno izvedenoga ljudskoga trupa, koji upućuje na zakljuĉak
da je rijeĉ o ratniku koji rukom pridrţava drţi maĉ koji mu visi za pojasom. Naime, od njega se
razabiru bedra te maĉ i lijeva ruka koja je na njega poloţena.
Naĉin na koji je isklesano tijelo ratnika upućuje na neke srodne figuralne prikaze u Zadru i
njegovoj okolici koji se okvirno datiraju u posljednja desetljeća 8. ili u sami poĉetak 9. stoljeća, a za
koje je Ivo Petricioli konstatirao da ih karakterizira oblikovanjem ljudskih i ţivotinjskih tijela ''bez
kosti''. Ako bi se navedena datacija prihvatila i za ovaj ulomak, moţda bi je mogla potkrijepiti i
detaljnija analiza oblika maĉa koji visi o ratnikovu pojasu, ali dok se to ne uĉini ne bi trebalo u
potpunosti odbaciti ni mogućnost da se radi o nekom lošem klesarskom djelu iz vremena kasne antike.

463
Literatura: Neobjavljen.

IX. 34. Nadvratnik portala (NIN IV, 34)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej (dva veća spojena ulomka). Manji fragment lijevoga gornjeg kuta
je izgubljen.
Podrijetlo: Crkva sv. Kriţa.
Datacija: Prva polovina / sredina 11. stoljeća [ili 9. stoljeće (?)].
Okolnosti nalaza: Do 1969. godine nadvratnik je stajao in situ nad ulaznim vratima crkve sv. Kriţa
kada je zbog zaštite prenijet u Arheološki muzej u Zadru, dok je na njegovo mjesto postavljena kopija.
Manji ulomak gornjega lijevog kuta nadvratnika pronašao je 1909. ili 1910. godine don Luka Jelić uz
sjeveroistoĉni zid sjeveroistoĉnoga kraka crkve, te ga je postavio na njegovo izvorno mjesto, ali je od
Jelićeva vremena do poĉetka konzervatorskih radova na crkvi 1968. godine taj fragment izgubljen,
tako da zbog te ĉinjenice prilikom izvedbe i postavljanja kopije nadvratnika on nije rekonstruiran, pa
se danas njegov izvorni smještaj u cjelini nadvratnika više ne moţe doţivjeti ni na originalu, ni na
kopiji koja se nalazi na samoj crkvi.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 38 cm, širina 141 cm, debljina 35,5 cm, visina natpisnog polja 6,5-7 cm.
Opis: Nadvratnik crkve sv. Kriţa tijekom vremena se raspukao ili je djelomiĉno otklesan, pa je danas
spojen od dva veća ulomka koja se spajaju po crti loma, dok su mu oba gornja kuta otklesana (lijevi
fragment bio je pronaĊen, pa je opet izgubljen). Nadvratnik ima zakošenu prednju plohu i dekorativnu
kompoziciju koja je podijeljena u dvije horizontalne reljefne zone koje su toĉno omeĊene njegovom
širinom, a sa svih ih strana obrubljuju neprofilirane rubne letve.
Gornje polje nalazi se na tanjem dijelu nadvratnika koji ne izlazi izvan zidne plohe crkve, a
izvorno je bilo ukrašeno nizom od deset uĉvorenih kruţnica koje su izvedene od vrlo pravilnog
prepleta beskonaĉne troprute trake. Prva (krajnja lijeva) i posljednja (krajnja desna) kruţnica nisu se
saĉuvale, ali je izgled prve poznat s fotografija već spominjanog ulomka koji je danas izgubljen, a po
njemu je moguće pretpostaviti i izgled posljednje kruţnice na desnom kraju. Dakle, unutar kruţnica
bilo je izvedeno šest ĉetverolatiĉnih cvjetova i ĉetiri grĉka kriţića, a bili su rasporeĊeni tako da su se
kriţići nalazili u po jednoj kruţnici na oba kraja te u dvije kruţnice u središtu nadvratnika, dok su
cvjetovi ispunjali preostalih šest kruţnica. U meĊuprostorima izmeĊu kruţnica i gornje i donje rubne
letve izvedeni su mali dvopruti V-motivi (trokutići) koji se svojom šiljatom stranom dotiĉu rubnih
letvi. Donja zona dekorirana je troprutom biljnom viticom, tj. kontinuiranom intermitirajućom lozicom
koja svojim slijepim krajevima formira gotovo kruţne odsjeĉke koji završavaju u obliku stilizirana

464
ljiljanova cvijeta ĉija se unutrašnja latica zavija u voluticu i ispunja središnji dio odsjeĉka. Mjesta na
kojima se navedeni odsjeĉci spajaju, tj. mjesta na kojima se slijepi krakovi vitice odvajaju od njezina
glavnog toka koji se nastavlja sinusoidno pruţati po donjem polju nadvratnika, oznaĉena su manjim
troprutim letvicama (cezurama). U meĊuprostorima izmeĊu lozice i rubnih letvi, gdje je za to bilo
mjesta, takoĊer su izvedeni V-motivi kao i u gornjem dekorativnom polju.
Donja strana nadvratnika koja je pomno izraĊena ima istaknuti rub i uobiĉajene rupe za uticanje
stoţera vratnica. Na rubu je dosta nespretnim slovima isklesan sljedeći natpis:
GO · DE · ζAI · IVP · PA · NO · ? IS · TO · DOMO · CŌ
Iako su se sadrţajem i datacijom natpisa bavili brojni autori, njihova razna tumaĉenja i mišljenja
ovdje nema potrebe ponavljati, već se u tom pogledu najuputnijim ĉini navesti razrješenje natpisa koje
je u posljednje vrijeme donijela Vedrana Delonga. Ona je, naime, oslanjajući se na ĉitanje Ive
Petriciolija iz 1969. godine, te razrješenje zadnje skupine leksema koje je 1979. godine predloţio Mate
Suić, ponudila sljedeće ĉitanje ovoga natpisa: GODEÇAI IVPPANO [qvi?] ISTO DOMO
CO[(m)psit], što bi u prijevodu znaĉilo: ''Ţupan Godeĉaj (koji) je ukrasio ovu crkvu (ovaj dom)''. Bilo
je prijedloga da se zadnja skupina leksema restituira i kao con(struxit), con(secravit), pa ĉak i
con(ditur), ali se Suićev prijedlog ĉitanja ipak ĉini najuvjerljivijim te je kao takav i prihvaćen, mada se
ni mogućnost da je pitanju rijeĉ construxit ne bi trebala posve odbaciti. TakoĊer, i ime ţupana ĉitano
je na razne naĉine (Godeslav, Godesav, Godeţav), ali je Vesna Jakić-Cestarić utvrdila da se
najvjerojatnije radi o imenu Godeĉaj, obrazlaţući da latinska verzija pisanja imena Godezai u
hrvatskoj transliteraciji moţe glasiti jedino Godeĉaj, mada, prema Petricioliju, ni ĉitanje imena
Godeĉav, zbog mogućnosti što ih ostavlja ligatura dvaju krajnjih slova u imenu, ne bi trebalo u
potpunosti iskljuĉiti. Nadalje, Jakić-Cestarić je natpis datirala u kraj 10. ili u 11. stoljeće tumaĉeći to
morfološkim osobinama pisma (beneventansko z = hrvatsko ĉ), kao specifiĉnom peleografiĉko-
epigrafskom odrednicom natpisâ i pisma 11. stoljeća. Iako je navedena datacija natpisa uglavnom
prihvaćena, ona ipak nije posluţila kao nepobitan dokaz da je i nadvratnik nastao u isto vrijeme, jer
postoji mišljenje da je natpis na njega naknadno uklesan.
MeĊutim, problem ĉitanja i datiranja natpisa ţupana Godeĉaja samo je jedan u nizu problema s
kojim su se još od sredine 19. stoljeća susretali istraţivaĉi crkve sv. Kriţa pokušavajući preciznije
odrediti vrijeme nastanka nadvratnika koji se do prije ĉetrdesetak godina na njoj nalazio, a preko toga i
vrijeme gradnje same crkve. Tako su se crkva i nadvratnik s natpisom datirali u široko vremensko
razdoblje od kraja 8. do ĉak 13. stoljeća. Mišljenja prema kojima je nadvratnik izvorno pripadao nekoj
drugoj graĊevini u potpunosti su odbaĉena jer je utvrĊeno da je organski vezan sa zidnom masom
crkve te da je po svom obliku na kojemu nema tragova naknadnih intervencija sasvim prilagoĊen
svojoj arhitektonsko-dekorativnoj funkciji. Danas se dileme svode na sljedeće: ili je nadvratnik

465
istovremen gradnji crkve bez obzira da li je njezin napis izvorno ili sekundarno uklesan, ili je
nadvratnik isklesan kako bi u crkvu bio postavljen prilikom nekog njezina kasnijeg popravka.
Kako god bilo, ĉinjenica je da se po općim stilskim karakteristikama nadvratnik moţe usporediti
jedino s reljefima koji se datiraju u vrijeme kasne predromanike, ali je opet problem u tome što dio
njegovih likovnih motiva predstavlja ikonografsku posebnost koju ne posjeduje ni jedan dosad poznati
predromaniĉki reljef kod nas (a i šire), dok ga je po preostalim ukrasnim motivima moguće povezati s
reljefima koje nalazimo samo na širem dubrovaĉkom podruĉju, dok analognih primjera u gradu Ninu i
na širem podruĉju sjeverne i srednje Dalmacije naprosto nema. Naime, gornji pojas nadvratnika koji je
ukrašen uĉvorenim kruţnicama ispunjenim simetriĉno rasporeĊenim motivima ĉetverolatiĉnih
cvjetova i grĉkih kriţića, kako je već istaknuto, posve je inovativno ikonografsko rješenje, dok je donji
pojas po svom motivu najsliĉniji grupi reljefa koju Miljenko Jurković naziva ''drugim pelješkim
slojem juţnodalmatinske predromaniĉke skulpture'' te ju okvirno datira od sredine 10. do sredine 11.
stoljeća, a od kojih su ninskom nadvratniku najsliĉniji doprozornici crkve sv. Mihajla kod Stona koje
Jurković smatra ''vrhuncem i krajem izraza'' navedene radionice, što bi znaĉilo da ih datira u prvu
polovinu ili ĉak sredinu 11. stoljeća. Iako se, ponajprije zbog prevelike geografske udaljenosti,
zacijelo ne moţe govoriti da se radi o djelima istih majstora, tj. produktima iste klesarske radionice,
posve je jasno da su i ninski nadvratnik i stonski doprozornici nastali otprilike u isto vrijeme i prema
istim ikonografskim predlošcima, a njihove općenite likovno-morfološke karakteristike, poput
pravilnog i vrlo preciznog klesanja dekoracije koja se izvodila uz pomoć tehniĉkih pomagala (ravnalo
i šestar), sugerira da je rijeĉ o djelima iz vremena kasne predromanike, a ne onima koji su nastali
tijekom 9. stoljeća.
MeĊutim, kako se sama crkva sv. Kriţa ponajprije temeljem tlocrtne dispozicije i naĉina zidanja
u posljednje vrijeme gotovo unisono datira u 9. stoljeća, a nastanak njezina nadvratnika ne odvaja se
od vremena njezine gradnje, mogućnost da se i nadvratnik datira u 9. stoljeće i dalje treba ostati
otvorena. Ipak, osobno sam skloniji kombinacijama koje ne osporavaju dataciju nadvratnika u 11.
stoljeće, tj. onima koji smatraju da je ranija crkva iz 9. stoljeća doţivjela neke ozbiljnije intervencije i
popravke tijekom 11., ili pak onima koji drţe da je cijela graĊevina kasnijeg postanka, što bi znaĉilo
da je kao konzervativnije arhitektonsko rješenje izgraĊena tijekom potonje navedenoga stoljeća.

Literatura: KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, I., 1857., 13-14; EITELBERGER VON EDELBERG, R., 1861., 55-
56; KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, 1874., 219; EITELBERGER VON EDELBERG, R., 1884., 167-169, fig. 46;
JACKSON, T. G., 1887., 348, Pl. I, fig. 2; BULIĆ, F., 1888., 36; CATTANEO, R., 1888., 183; LJUBIĆ, Š.,
1888., 13-15; MARUN, L., 1888.; RAĈKI, F., 1888.; VULETIĆ-VUKASOVIĆ, V., 1888.; JELIĆ, L., 1902a.,
112-114; STÜCKELBERG, E. A., 1909., 72, 81; JELIĆ, L., 1911., 8, 15-16, T. XI, sl. 15d, T. XII, sl. 18a, T.
XIII, sl. 17, T. XV, sl. 23, T. XVIII, sl. 34, T. XX, sl. 40, T. XXI, sl. 41; ŠIŠIĆ, F., 1914., 118-119; ISTI, 1925.,

466
309, sl. 148; KARAMAN, LJ., 1930., 79, sl. 63; ISTI, 1931., 10-11, sl. 3; BARADA, M., 1937., 51;
KARAMAN, LJ., 1943b., 92; BELOŠEVIĆ, J., 1968b., 59, T. XXXVI, 1-2; JAKIĆ-CESTARIĆ, V., 1969.;
PERIĈIĆ, E.., 1969., 116-118; PETRICIOLI, I., 1969., 323-327; GUŠIĆ, B., 1970., 24-28; KLAIĆ, N., 1975.,
85, 197-200; GUNJAĈA, S. - JELOVINA, D., 1976., 32, sl. 32b, 91, 100; PEJAKOVIĆ, M., 1978., 109-111, sl.
28; MALINAR, H., 1978.-1979.; SUIĆ, M., 1979., 200-201, 203, sl. 3; MIHALJĈIĆ, R. - STEINDORFF, L.,
1982., 19, br. 24; HERCIGONJA, E., 1985., 41; KATALOG, 1985., 411, kat. br. 7/16; BATOVIĆ, Š. - SUIĆ,
M. – BELOŠEVIĆ, J., 1986., 118-119; JELOVINA, D., 1989., 12, 43; KATALOG, , 1990., 308, kat. br. 51;
PETRICIOLI, I., 1990b., 17; DELONGA, V., 1992b., 80-81, sl. 9; JAKŠIĆ, N., 1993b. (bez paginacije);
HERCIGONJA, E., 1994., 20; GOLDSTEIN, I., 1995., 192; DELONGA, V, 1996., 209-210, 297, 299-300, 314-
315, 334, 336-337, 352, T. LXIX, 175; PETRICIOLI, I., 1995a.; JAKŠIĆ, N., 1997b., 22-23; ISTI, 1997c., 28;
MATIJEVIĆ SOKOL, M., 1997., 248; KATIĈIĆ, R., 1998., 356; KATALOG, 2000a., 291, kat. br. IV. 185;
KATALOG, 2001., 464-465, kat. br. VI. 59; KOLEGA, M., 2004., 39; SKOBLAR, M., 2004., 106; JAKŠIĆ, N.,
2005., 232; ISTI, 2006a., 19; MARAKOVIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2007., 363, 372, fig. 7, bilj. 48; VEŢIĆ, P.,
2007., 423; MARASOVIĆ, T., 2008., 158, 227, 438; EILTELBERGER VON EDELBERG, 2009., 112-113, sl.
46; MARASOVIĆ, T., 2009a., 199-202, sl. 225.
Izloţbe: Pisana rijeĉ u Hrvatskoj, Zagreb, 1985.; Sjaj zadarskih riznica, Zagreb, 1990.; Starohrvatski reljefi,
1993.

467
468
X. Otres kod Bribira

469
 Otres je arheološko nalazište smješteno u bribirsko-ostroviĉkom polju, pribliţno na pola
puta izmeĊu dvaju vaţnih srednjovjekovnih utvrda obitelji Šubić – Bribira i Ostrovice.
Lokalitet koji narod najĉešće naziva Lukaĉuša smješten je s lijeve strane potoka Otres od
ĉijeg je vrela udaljen 500 metara, pa se naziv išĉezlog srednjovjekovnog sela (villa Otres),
koje se u pisanim izvorima 15. stoljeća spominje kao naselje kasnosrednjovjekovne hrvatske
ţupanije Luke (Velika ili Ludovikova Luka), 703 zadrţao samo u hidronimu. Navedeno
srednjovjekovno selo razvilo se na antiĉkoj podlozi nasljeĊujući prostor antiĉke ruralne
naseobine (villa rustica), te je trajalo sve do poĉetka 15. stoljeća, kada se, uslijed prodora i
uĉvršćenja Turaka u tom dijelu Dalmacije (obliţnje utvrde Bribir i Ostrovica osvojene su
1523. godine), zatro svaki trag selu Otres, pa je njegov toĉan smještaj i do danas ostao
nepoznat.704
Interes za navedeni lokalitet prvi je pokazao fra Lujo Marun još davne 1895. godine
kada je na tom poloţaju ''konstatirao postojanje jedne crkve s malom apsidom i s vidljivim
leţištima za pilastre oltarne ograde''.705 Prva amaterska istraţivanja na teritoriju nekadašnjega
Otresa, tj. na poloţaju zvanom Lukaĉuša, poduzeo je tijekom 1911. i 1912. godine Vlado
Ardalić, povjerenik Prvog muzeja hrvatskih spomenika iz Knina. Nakon toga, profesionalno
voĊena revizijska istraţivanja obavljena su u kampanji koju su 1977. godine vodili djelatnici
Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika iz Splita na ĉelu s Matom Zekanom, zatim su
nastavljena u razdoblju od 1983. do 1986., te su za sada zakljuĉena posljednjim istraţivanjima

703
Velika ili Ludovikova Luka kasnosrednjovjekovna je upravna jedinica, tj. ţupanija koju je sredinom 14.
stoljeća utemeljio hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I. Veliki (1342.-1382.), a njezino je središte bilo u Ostrovici.
Potrebno ju je razlikovati od ranosrednjovjekovne Luĉke ţupanije ili Male Luke koja se nalazila sjeverozapadno
od ostroviĉko-bribirskog podruĉja, toĉnije u okolici današnjeg Benkovca, dok je bribirsko-ostroviĉka
mikroregija tijekom ranoga srednjeg vijeka pripadala tzv. Bribirskoj ţupaniji sa središtem u Bribiru. Više o
navedenoj problematici vidi u: SMILJANIĆ, F., 1997.; ISTI, 2003.; te KOSJENKA LASZLO KLEMAR, 2012.,
164-167, s ponešto drukĉijim odreĊenjem granica Bribirske ţupanije na zapadu i jugu u odnosu na Smiljanića.
Sve ovo napominjem iz razloga što se i danas u djelima pojedinih autora navedene ĉinjenice brkaju, te se iznose
neki netoĉni podatci. Tako, primjerice, Tomislav Marasović piše da je Bribir bio središte istoimene ţupanije, dok
je podruĉje sjeverno od Bribira, a u kojem se nalazi i selo Otres, pripadalo starohrvatskoj ţupaniji Luki, što
nikako nije toĉno. Usporedi MARASOVIĆ, T., 2009a., 456.
704
Usporedi ZEKAN, M., 1986b., 161; DELONGA, V., 1996., 215; ZEKAN, M., 2000., 261.
705
ZEKAN, M., 2000., 261.

470
iz jeseni 1997. godine, kada je najavljena potpuna konzervacija i konaĉna prezentacija
arhitektonskih ostataka na lokalitetu.706
Istraţivanja su pokazala da je u ranom srednjem vijeku, toĉnije u prvoj ĉetvrtini 9.
stoljeća u Otresu bila podignuta predromaniĉka crkva ĉiji su slabo oĉuvani temelji utvrĊeni na
lokalitetu. Ona je tijekom navedenog stoljeća u dva navrata bila opremljena liturgijskim
instalacijama, a o dvjema fazama ureĊenja njezine unutrašnjosti svjedoĉe ostaci dviju oltarnih
ograda koji pokazuju razliĉite likovno-morfološke odlike. Starijem ansamblu pripadala je tako
oltarna ograda s lukom nad prolazom u svetište koja se moţe pripisati tzv. Trogirskoj
klesarskoj radionici, dok se nastanak mlaĊe oltarne ograde argumentirano povezuje s
vremenom obnove crkve u posljednjoj ĉetvrtini 9. stoljeća, toĉnije s vremenom vladavine
hrvatskoga kneza Branimira (879.-892.), ĉije se ime uvjerljivo restituira iz ostataka njezina
posvetnoga natpisa.707 Saĉuvani ulomci potonje navedene oltarne ograde pokazuju
karakteristike jedne vrlo kvalitetne klesarske produkcije koju je Nikola Jakšić nazvao
Benediktinskom klesarskom radionicom iz vremena kneza Branimira.708 Nadalje, na
posvetnom natpisu s njezine trabeacije spominje se ĉak sedam titulara crkve (sv. Petar, sv.
Marija, sv. Juraj, sv. Stjepan, sv. Martin, sv. Krševan, sv. Kriţ), od kojih je prvonavedeni sv.
Petar smatran najvjerojatnijim glavnim naslovnikom predromaniĉke crkve, 709 da bi u
najnovije vrijeme bilo upozoreno kako je to ipak bio sv. Martin. 710

706
O rezultatima arheoloških istraţivanja u Otresu višekratno je izvještavao voditelj istraţivanja Mate Zekan.
ZEKAN, M., 1983.; ISTI, 1986a.; ISTI, 1986b.; ISTI, 1995b.; ISTI, 2000.
707
Usporedi DELONGA, V., 1996., 215; JAKŠIĆ, N., 2009b., 21-28.
708
Rekonstruiranu trabeaciju oltarne ograde nastalu u vrijeme vladavine kneza Branimira prvi je objavio glavni
istraţivaĉ lokaliteta Mate Zekan, koji je pozornost ponajprije obratio na Branimirovo spominjanje u njezinu
posvetnom natpisu. ZEKAN, M., 1993., 408, 413-417. Kako je već navedeno, ulomke raspravljane oltarne
ograde Benediktinskoj klesarskoj radionici pripisao je Nikola Jakšić koji je imenovao navedenu klesarsku
produkciju i prepoznao njezine radove na više lokaliteta u srednjoj i sjevernoj Dalmaciji. Vidi npr. JAKŠIĆ, N.,
2002b., 113-117; ISTI, 2009b., 28.
709
DELONGA, V., 1996., 215; MARASOVIĆ, T., 2009a., 461.
710
Naime, u jednom dokumentu iz 1454. godine spominje se kako je neki Alegreto Slavogostić iz sela Mokro u
ostroviĉkom distriktu naloţio da se odrţe dvije mise ''in ecclesia Sancti Martini de villa Srigiani'', tj. u Srijanima,
koje je susjedno selo Otresu. Kako se u tom selu spominje crkva sv. Martina, a imajući u vidu ĉinjenicu da se
toponim Srijane u meĊuvremenu ugasio jer ga je preslojio toponim Otres, Nikola Jakšić je zakljuĉio da je crkva
sv. Martina upravo ona srednjovjekovna crkva ĉiji su ostaci otkriveni arheološkim istraţivanjima u Otresu.
JAKŠIĆ, N., 2009b., 36. Nadalje, svakako je zanimljivo da se u jednoj ispravi Zadarskog kaptola datiranoj

471
 Ostaci predromaniĉke crkve vrlo su loše saĉuvani, tek u najdonjem redu kamenih
blokova i to na istoĉnom dijelu graĊevine, a razlog tome leţi u ĉinjenici da su tijekom
razvijenoga srednjeg vijeka njezini zidovi najvećim dijelom razgraĊeni kako bi bili iskorišteni
za izgradnju novije i veće romaniĉke crkve. Ta je jednobrodna graĊevina bila podignuta svega
tri metra jugoistoĉnije od predromaniĉke crkve, saĉuvana je u donjem sloju zidova u cijelom
obrisu, a u njezinim su temeljima pronaĊeni dijelovi predromaniĉkih liturgijskih instalacija
koji su bili iskorišteni kao spoliji.711 Razvitkom ţupskoga srednjovjekovnog groblja uokolo
romaniĉke crkve mnogi su dijelovi predromaniĉkih liturgijskih instalacija, a meĊu njima i
ulomci ĉitava desnog arhitrava oltarne ograde iz Branimirova vremena, posluţili kao kamene
obzide kasnijih srednjovjekovnih grobova.712
Nalazi liturgijskih instalacija iz Otresa pobudili su pozornost znanstvene javnosti
ponajprije zbog spominjanja hrvatskog kneza Branimira i donatora crkve koji se
najvjerojatnije zvao Zdedrag, a njihova su imena bila uklesana na posvetnom natpisu oltarne
ograde iz druge faze obnove i opremanja predromaniĉke crkve. Osim Mate Zekana koji je
rekonstruirao navedenu trabeaciju i kao takvu ju prvi objavio, 713 njezin epigrafiĉki sadrţaj,
kao i sve ostale epigrafiĉke spomenike iz Otresa, detaljno je obradila Vedrana Delonga. 714 O
svim objavljenim, ali i nekim dotad neobjavljenim predromaniĉkim reljefima s tog lokaliteta
pisao je nedavno Nikola Jakšić, koji ih je temeljem likovno-morfoloških karakteristika
razvrstao u dvije cjeline, od kojih je onu raniju pripisao Trogirskoj klesarskoj radionici, a onu

danom 28. studenim 1394. godine, a u kojoj su izmeĊu ostaloga navedena i sela koja okruţuju Otres, pa tako i
selo Srijane koje mu se nalazi sa sjeveroistoĉne strane (cuius totius ville Otresse ... hos dixerunt esse confines: de
trauersa est uilla uocata Sriiane,...), spominje izvjesni Martin Mlatković iz sela Otresa. Vidi:
SREDNJOVJEKOVNI REGISTRI, 2009., 64-66 (Petrus de Serçana, dok. 22), 140 (Posebne cedulje, 1). Iako se
taj isti Martin, ali i sva sela koja omeĊuju srednjovjekovni Otres, spominju i u još nekoliko vremenski bliskih
zadarskih kaptolskih i notarskih isprava [Usporedi SMILJANIĆ, F., 2003., 16, bilj. 68, 69; JAKŠIĆ, N., 2009b.,
35, bilj. 60; SREDNJOVJEKOVNI REGISTRI, 2009., 93-94 (Petrus de Serçana, dok. 36), 140 (Posebne cedulje,
1)], u pogledu Jakšićeva mišljenja da je glavni naslovnik otreške crkve bio upravo sv. Martin, svakako je
indikativno da se jedan stanovnik Otresa krajem 14. stoljeća upravo tako zove, bez obzira što je rijeĉ o inaĉe vrlo
ĉestom imenu.
711
ZEKAN, M., 1986b., 163; ISTI, 2000., 269.
712
DELONGA, V., 1996., 215.
713
ZEKAN, M., 1993., 408, 413-417.
714
DELONGA, V., 1996., 216-218, T. LXX, 181a-d; T. LXXI, 182/1-3.

472
mlaĊu Benediktinskoj klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira.715 Recentno je, na
tragu Zekanovih, Delonginih i Jakšićevih zapaţanja, Ivan Josipović iznio mišljenje da šest
ulomaka arhitrava koji su pronaĊeni u Krkoviću i Ostrovici, inaĉe selima koja se nalaze
nedaleko od poloţaja srednjovjekovnog Otresa, takoĊer izvorno pripadaju starijoj oltarnoj
ogradi iz predromaniĉke crkve koja je otkrivena na lokalitetu Lukaĉuša, a time ih je ujedno i
atribuirao Trogirskoj klesarskoj radionici.716

715
JAKŠIĆ, N., 2009b., 20-28.
716
JOSIPOVIĆ, I., 2011., 98, 101, 105, bilj. 13, sl. 2.

473
X. 1. Plutej oltarne ograde (OTRES I, 1)
Produkcija: Trogirska klesarska radionica.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Martina (?) u Otresu.
Datacija: Drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Veći (gornji) ulomak pluteja pronaĊen je tijekom amaterskih arheoloških iskapanja
1911. i 1912. godine, dok je njegov manji (donji) dio pronaĊen tijekom arheološkog istraţivanja 1977.
godine u temeljnoj stopi romaniĉke crkve ĉiji se ostaci nalaze u neposrednoj blizini ostataka
ranosrednjovjekovne sakralne graĊevine saĉuvane samo u najdonjem redu kamenih blokova.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 96 cm, širina 64 cm, debljina 9 cm.
Opis: Plutej oltarne ograde sastavljen od dvaju većih ulomaka koji se djelomiĉno spajaju po crti loma,
dok su manji dijelovi koji nedostaju nadopunjeni u betonu. Dekorativna ploha pluteja podijeljena je na
glavno polje i reljefno istaknutiji vijenac u vrhu. Vijenac sa svih strana uokviruju ĉetiri neprofilirane
rubne letve, a ispunja ga gusto mreţište izvedeno od prepleta troprute trake. Glavno je polje, pak,
ispunjeno motivom dvaju palmeta smještenih pod latinskim kriţem unutar arkade. Patibulum i antena
kriţa ispunjeni su gustom dvotraĉnom troprutom pletenicom, a svi njegovi krakovi šire se u krajevima.
Prostor izmeĊu gornjega kraja patibuluma kriţa i njegove antene popunja po jedan kruţni motiv
virovite ispune, dok su luk arkade i njegovi stupići, inaĉe odvojeni jednim trapezoidnim i jednim
polukruţnim kapitelom, takoĊer ukrašeni dvotraĉnom troprutom pletenicom. MeĊuprostor izmeĊu
luka arkade i neprofiliranih rubnih letvi glavnog polja pluteja ispunjen je trokutastim motivom u
kojemu su urezane koncentriĉno rasporeĊene linije.
Naĉinom izvedbe i odabirom likovnog motiva ovaj se plutej moţe pripisati tzv. Trogirskoj
klesarskoj radionici, pa ga je temeljem takve atribucije moguće okvirno datirati u drugo ili treće
desetljeće 9. stoljeća.

Literatura: ZEKAN, M., 1983., 34; KATALOG, 1998., 204, kat. br. 11 (krivo potpisan kao plutej iz Kljaka);
KRNĈEVIĆ, Ţ., 1998., 21 (krivo potpisan kao plutej iz Kljaka); JAKŠIĆ, N., 2009b., 24, sl. 25a;
MARASOVIĆ, T., 2009a., 463-464, sl. 569, dolje lijevo; JOSIPOVIĆ, I., 2011., 99, 102, sl. 7, sredina dolje;
LASZLO KLEMAR, K., 2012., 170, T. LXXVIII, 4.
Izloţbe: Na slavu Boţju: 700 godina Šibenske biskupije, Šibenik, 1998./1999.

474
X. 2. Tri rekonstruirana pluteja oltarne ograde (OTRES I, 2.1-2.3)
Produkcija: Trogirska klesarska radionica.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Martina (?) u Otresu.
Datacija: Drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Dio ulomaka pronaĊen je u amaterskim arheološkim istraţivanjima koja su voĊena
1911. i 1912. godine, dok je ostatak naĊen tijekom više kampanja revizijskih istraţivanja koja je Mate
Zekan vodio 1977. godine, te u razdoblju od 1983. do 1986. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 86 cm, širina 75 cm, debljina 11 cm.
2. Visina i širina nepoznate, debljina 9,5-12 cm (debljina saĉuvanih ulomaka).
3. Visina i širina nepoznate, debljina 9,5-12 cm (debljina saĉuvanih ulomaka).
Opis: Tri rekonstruirana pluteja oltarne ograde od kojih je plutej br. 1 rekonstruiran u restauratorskoj
radionici Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, i to povezivanjem brojnih manjih ulomaka
u jednu cjelinu, dok su dijelovi koji nedostaju izliveni u sivom cementu. Tom je pluteju Nikola Jakšić
nedavno pridodao još jedan fragment te je ponudio njegovu novu grafiĉku rekonstrukciju, a njezina se
reprodukcija donosi i ovom prilikom. Grafiĉku rekonstrukciju drugih dvaju pluteja (br. 2 i 3) prvi
donosi Jakšić, a njihova je dekoracija posve identiĉna dvama bolje saĉuvanim plutejima iz Otresa
(OTRES I, 1; OTRES I, 2.1).
Ovim je trima plutejima zasada rekonstruirano samo glavno polje, mada je jasno da su imali
reljefno istaknutiji vijenac poput pluteja obraĊenog u prethodnoj kataloškoj jedinici (kat. br. X. 1).
Glavno je polje bilo ukrašeno motivom dvaju palmeta smještenih pod latinskim kriţem unutar arkade.
Patibulum i antena kriţa ispunjeni su gustom dvotraĉnom troprutom pletenicom, a svi njegovi krakovi
šire se u krajevima. Prostor izmeĊu gornjega kraja patibuluma kriţa i njegove antene popunja po jedan
kruţni motiv virovite ispune, dok su luk arkade i njegovi stupići, inaĉe odvojeni s po jednim
trapezoidnim kapitelom sa svake strane, takoĊer ukrašeni dvotraĉnom troprutom pletenicom.
MeĊuprostor izmeĊu luka arkade i neprofiliranih rubnih letvi glavnog polja pluteja ispunjen je
trokutastim motivom u kojemu su urezane koncentriĉno rasporeĊene linije.
Naĉinom izvedbe i odabirom likovnih motiva ovi se pluteji sa sigurnošću mogu pripisati tzv.
Trogirskoj klesarskoj radionici, a temeljem takve atribucije moguće ih je datirati u drugo ili treće
desetljeće 9. stoljeća.

Literatura: ZEKAN, M., 1983., 34; JAKŠIĆ, N., 2009b., 24-25, sl. 26-27; MARASOVIĆ, T., 2009a., 463-
464, sl. 569, desno; LASZLO KLEMAR, K., 2012., 170, T. LXXVII, 3.

475
X. 3. Ulomak pluteja oltarne ograde (?) (OTRES I, 3)
Produkcija: Trogirska klesarska radionica.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Martina (?) u Otresu.
Datacija: Drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomak je pronaĊen tijekom posljednje kampanje revizijskih istraţivanja koju je
od rujna do studenoga 1997. godine vodio Mate Zekan.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 15 cm, širina 8,5 cm, debljina 8 cm.
Opis: Ulomak koji je najvjerojatnije pripadao pluteju oltarne ograde ima lomove na svim stranama.
Temeljem njegove dekoracije, ali i naĉina klesarske izvedbe, moguće ga je s oprezom prepoznati kao
dio jednog od tri prethodno obraĊena pluteja (kat. br. X. 2), jer se dekoracija od guste dvotraĉne
troprute pletenice vidljiva na ovom fragmentu moţe usporediti s ukrasom stupića i lukova arkadâ na
tim plutejima.
Naĉinom izvedbe i korištenjem dekorativnog motiva tipiĉnog za pluteje tzv. Trogirske klesarske
radionice, ovaj se ulomak moţe pripisati navedenoj klesarskoj produkciji, a temeljem takve atribucije
moguće ga je i datirati u drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.

Literatura: ZEKAN, M., 2000., 265, 269; MARASOVIĆ, T., 2009a., 462-463, sl. 564, desno.

X. 4. Dva ulomka pilastra ili pilastara oltarne ograde (OTRES I, 4.1-4.2)

Produkcija: Trogirska klesarska radionica.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Martina (?) u Otresu.
Datacija: Drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomci su pronaĊeni tijekom više kampanja revizijskih istraţivanja koja je Mate
Zekan vodio 1977. godine, te u razdoblju od 1983. do 1986. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 28,5 cm, širina 17,7 cm, debljina 13,8 cm.
2. Visina 20,5 cm, širina 21,5 cm, debljina 11,5 cm.
Opis: Dva ulomka pilastra ili pilastara oltarne ograde od kojih fragment br. 1 ima lomove na svim
stranama, dok se ulomku br. 2 izvorno saĉuvala tek jedna boĉna strana. Na prednjim plohama obaju

476
fragmenata razaznaje se mreţište od gustog prepleta troprute trake ili više njih, a taj je glavni
dekorativni motiv sa svih strana bio uokviren neprofiliranim rubnim letvama.
Naĉinom izvedbe i korištenjem dekorativnog motiva tipiĉnog za pilastre tzv. Trogirske
klesarske radionice, ova se dva ulomka sa sigurnošću mogu pripisati navedenoj klesarskoj produkciji,
a temeljem takve atribucije moguće ih je i datirati u drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.

Literatura: JAKŠIĆ, N., 2009b., 24, 26, sl. 29b; JOSIPOVIĆ, I., 2011., 99-100.

X. 5. Ulomci trabeacije oltarne ograde (OTRES I, 5.1-5.8)

Produkcija: Trogirska klesarska radionica.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Martina (?) u Otresu.
Datacija: Drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomak br. 1 naĊen je kao spolij u zidu katoliĉke crkve Svih Svetih u nedalekom
selu Krkoviću prilikom preureĊenja te graĊevine 1989. godine. Središnji fragment luka sa saĉuvanim
dijelom natpisa ...endo e... sluĉajno je pronaĊen u kući Mandića u Otresu, a 11. travnja 1896. godine u
kninski ga je muzej poslao Vlado Ardalić. Ostali ulomci luka naĊeni su tijekom amaterskih
arheoloških iskopavanja voĊenih 1911. i 1912. godine, te u revizijskim arheološkim istraţivanjima iz
1977. i 1984. godine na poloţaju Lukaĉuša u Otresu. Fragmenti br. 3-7 sluĉajno su pronaĊeni u rujnu
1911. godine prilikom pregradnje katoliĉke crkve sv. Ante u obliţnjoj Ostrovici gdje su bili uzidani
kao spoliji u zidovima crkve. Tako je ulomak br. 3 otkriven 19. rujna prilikom rušenja menze oltara,
fragment br. 7, koji je bio uzidan kao spolij na vanjskoj strani juţnoga zida kod poboĉnih vrata crkve,
pronaĊen je 21. rujna, ulomak br. 5 naĊen je u zidu crkve 26. rujna 1911. godine, dok o ostalim
ostroviĉkim fragmentima arhitrava nema podataka o toĉnom mjestu i vremenu pronalaska.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 23 cm, širina 43 cm, debljina 12,5 cm, visina natpisnog polja 10 cm.
2a. Visina 18,5 cm, širina 26 cm, debljina 11,5 cm, visina natpisnog polja 7 cm.
2b. Visina 19 cm, širina 44 cm, debljina 10-10,5 cm, visina natpisnog polja 6-6,3 cm.
2c. Visina 18 cm, širina 21 cm, debljina 12 cm, visina natpisnog polja 7 cm.
2d. Visina 17-19 cm, širina 25 cm, debljina 12-12,5 cm, visina natpisnog polja 7 cm.
3. Visina 22,5 cm, širina 18,5 cm, debljina 12,5 cm, visina natpisnog polja 11 cm.
4. Visina 21 cm, širina 29 cm, debljina 12 cm, visina natpisnog polja 12 cm.
5. Visina 13,5 cm, širina 23 cm, debljina 6 cm, visina natpisnog polja 10 cm.

477
6. Visina 15,5 cm, širina 17 cm, debljina 11,5-12 cm, visina natpisnog polja 9,5 cm.
7. Visina 23 cm, širina 49 cm, debljina 12 cm, visina natpisnog polja 9,8-10 cm.
Opis: Ulomci trabeacije oltarne ograde koji pripadaju arhitravima i luku, a koji su pronaĊeni na tri
razliĉita lokaliteta: u Otresu, Krkoviću i Ostrovici. Fragmenti su razliĉito saĉuvani, svi imaju lomove
bar na jednoj strani, a nekima od njih nije se izvorno saĉuvala ni debljina. Prednja strana ulomaka koji
su pripadali luku i arhitravima bila je podijeljena u dva pojasa, pa se tako u gornjemu polju nalaze
kuke s dvoprutim noţicama i puţolikim zavojnicama neujednaĉene veliĉine, dok donju zonu ĉini
natpisno polje. Na ulomku iz Krkovića kuke su poloţene na desnu stranu, na fragmentima luka iz
Otresa one mijenjaju smjer nagiba u njegovu tjemenu, a kuke s pet ostroviĉkih ulomaka nagnute su na
lijevu stranu. Iako bi ovakav nagib kuka sugerirao da se radi o jednom ulomku lijevog arhitrava
(Krković) i pet ulomaka desnog (Ostrovica), zbog ukupne širine potonjih Vedrana Delonga je ostavila
mogućnost da su kuke mijenjale smjer i po sredini obaju arhitrava, pa u tom sluĉaju ne bi bilo moguće
za svaki pojedini ulomak sa sigurnošću tvrditi kojem je arhitravu izvorno pripadao. MeĊutim,
tekstualni sadrţaj uklesan na saĉuvanim fragmentima, iako je dosta manjkav, ipak sugerira
prvonavedenu koncepciju trabeacije oltarne ograde. Naime, na ulomku arhitrava iz Krkovića, koji je
oĉito pripadao poĉetku lijeve grede, ĉita se: [In nomine] D(omi)NI TEMPO[re...]; na fragmentima
luka iz Otresa: [ch]RISTIAN[orum?] [...] C(s?)ENDO E[...]NVS[...] TESSIA[...], te na ulomcima
arhitrava iz Ostrovice: [...temp]LV(m) F[ecit...] [...s(an)c(t)]I MAR[tini...] [...M]ARIE[...] [...e]T
S[(an)c(t)i...] [...e]T S(an)C(t)I ANESTASI. Iako je Delonga ponudila i drukĉiju restituciju pojedinih
dijelova posvetnog natpisa, ovdje je ponuĊena samo navedena varijanta, jer je ona dobrim dijelom
podudarna sa saĉuvanim dijelovima natpisa koji je bio uklesan na nešto mlaĊoj trabeaciji oltarne
ograde iz Otresa koja potjeĉe iz vremena vladavine hrvatskoga kneza Branimira (kat. br. X. 9).
Navedeni ulomci u dosadašnjoj su literaturi objavljivani odvojeno, tj. pod razliĉitim lokalitetima
(prema mjestu pronalaska), iako je i prije bilo podataka ili indicija koje su govorile u prilog ĉinjenici
da svi pripadaju istoj trabeaciji oltarne ograde. Naime, u selu Krkoviću koje se nalazi nedaleko od
Otresa, prilikom preureĊenja crkve Svih Svetih, pronaĊen je ulomak predromaniĉkog arhitrava, a više
takvih fragmenata naĊeno je i prilikom popravka crkve sv. Ante u Ostrovici. Istovrsnost izvedbe
krkovićkog ulomka i onih iz Ostrovice već je primijetio Mate Zekan, a srodnost ostroviĉkih
fragmenata s reljefima iz Otresa Vedrana Delonga, koja je ipak istakla da ih, unatoĉ neosporno sliĉnim
''stilsko-dekorativnim rješenjima'', a moglo bi se nadodati i podudarnosti u dimenzijama, ''paleografska
komponenta izraţena u tipu i duktusu natpisa ipak razdvaja''. Nikola Jakšić je, na Delonginu tragu,
prihvatio mogućnost da bi ostroviĉki reljefi, budući da su srodni ulomcima iz Otresa, mogli biti radovi
Trogirske klesarske radionice, ali je odmah potom nadodao da se takvom zakljuĉku ''donekle protivi
ĉinjenica da arhitrav nema tri pojasa, što je redovita pojava na ostalim lokalitetima gdje su ovi klesari
djelovali''. MeĊutim, kada se uzme u obzir ĉinjenica da u Otresu nije pronaĊen arhitrav oltarne ograde

478
koji bi u likovno-morfološkom smislu tvorio cjelinu s pronaĊenim ostacima luka, kao i poznati
podatak da su se ulomci predromaniĉkih reljefa s tog lokaliteta koristili pri gradnji ostroviĉke crkve sv.
Ante iz ĉijih su zidova izvaĊeni 1911. godine, doista se moţe zakljuĉiti da su fragmenti iz Krkovića i
Ostrovice najvjerojatnije dijelovi istog arhitrava oltarne ograde iz Otresa, što bi bila potvrda da se
zaista radi o produktima Trogirske klesarske radionice. Nedostatak trodijelne podijele na tom
arhitravu moţe se smatrati tek iznimkom, kao što se to isto moţe ustvrditi i za luk iz PaĊena
(PAĐENE, 4.1-4.3) koji se, unatoĉ standardnoj dvodijelnoj podjeli lukova u ovoj klesarskoj radionici
(kuke, natpis), iznimno sastoji od tri pojasa (kuke, natpis, pletenica). Temeljem navedene atribucije
ĉitavu je trabeaciju oltarne ograde moguće datirati u drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.

Literatura: N. N., 1896., 124; DELONGA, V., 1982., 72-73 i dalje, T. I, 1-5; ZEKAN, M., 1995a., 334, 341,
sl. 11; BAĈIĆ, S., 1995., 69; DELONGA, V., 1996., 188, 211-214, 216, 317, 319, T. LXI, 156; T. LXIX, 176-
178; T. LXX, 179-181; DELONGA, V. - BURIĆ, T., 1998., 12, sl. 14-15; MARUN, L., 1998., 69, 215-216;
ZEKAN, M., 2000., 263; JAKŠIĆ, N., 2009b., 21-23, 27, 32-34, sl. 19, 30b, 36, 39-40; MARASOVIĆ, T.,
2009a., 459-461, 463, 475, sl. 561-562, 583; JOSIPOVIĆ, I., 2011., 98-99, 101, 105, bilj. 13, sl. 2, 4; LASZLO
KLEMAR, K., 2012., 168, 170, 173, T. LXXV, 1-5; T. LXXVII, 1-2; T. LXXX, 1.

X. 6. Dva ulomka pluteja oltarne ograde (OTRES II, 6.1-6.2)

Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Martina (?) u Otresu.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomci su pronaĊeni tijekom više kampanja revizijskih istraţivanja koja je Mate
Zekan vodio 1977. godine, te u razdoblju od 1983. do 1986. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 18 cm, širina 23 cm, debljina 12 cm.
2. Visina 28 cm, širina 35 cm, debljina 12 cm.
Opis: Dva ulomka pluteja oltarne ograde koji imaju izvorno saĉuvano dno i debljinu, dok im se na
svim ostalim krajevima nalaze lomovi. Na njihovim prednjim plohama saĉuvali su se dijelovi motiva
od prepletenih uĉvorenih kruţnica troprute profilacije koji su uz rubove prelazili u polukruţnice.
Okomiti niz kruţnica razdjeljivala je, vjerojatno po sredini pluteja, vertikalna tropruta traka koja je
takoĊer bila ĉvorovima povezana sa svim susjednim kruţnicama, a to se moţe zakljuĉiti po
saĉuvanom dijelu dekoracije s desne strane većeg ulomka (br. 2).

479
 Naĉinom izvedbe i korištenjem opisanog dekorativnog motiva koji je prisutan iskljuĉivo kod
pluteja Benediktinske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira, ova se dva ulomka sa
sigurnošću mogu pripisati navedenoj klesarskoj produkciji, a temeljem takve atribucije moguće ih je i
datirati u posljednju ĉetvrtinu 9. stoljeća.

Literatura: JAKŠIĆ, N., 2009b., 22-24, sl. 24; LASZLO KLEMAR, K., 2012., 170, T. LXXVIII, 2.

X. 7. Ulomak vijenca pluteja ili pilastra oltarne ograde (OTRES II, 7)

Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Martina (?) u Otresu.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Ulomak je sluĉajno pronaĊen 19. rujna 1911. godine prilikom pregradnje katoliĉke
crkve sv. Ante u Ostrovici gdje je bio uzidan kao spolij u vanjskom zidu njezine sakristije, okrenut
licem prema unutra.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 22 cm, širina 39 cm, debljina 14 cm.
Opis: Ulomak vijenca pluteja ili pilastra oltarne ograde kojeg je prva objavila Vedrana Delonga.
Fragment ima lomove na svim stranama, a površina lica dijelom mu je izlizana i s tragovima maltera.
Njegovo dekorativno polje bilo je ispunjeno dvostrukim nizom meĊusobno povezanih perec-motiva.
Iako je ulomak znatno površinski oštećen što oteţava njegovu analizu, ĉinjenica da je pronaĊen
u zidovima crkva sv. Ante upućuje na zakljuĉak da potjeĉe s lokaliteta Lukaĉuša u Otresu. Naĉinom
klesanja i upotrebom dekorativnog motiva ovaj fragment podsjeća na već obraĊene ulomke pluteja
koji su pronaĊeni na tom lokalitetu (OTRES II, 6.1-6.2), pa bi se i njega moglo smatrati dijelom iste
oltarne ograde nastale u vrijeme vladavine hrvatskoga kneza Branimira (879.-892.), a to znaĉi da se s
oprezom ipak moţe atribuirati tzv. Benediktinskoj klesarskoj radionici ĉije je djelovanje u Otresu sa
sigurnošću utvrĊeno.

Literatura: DELONGA, V., 1982., 73, T. I, 6; DELONGA, V. - BURIĆ, T., 1998., 11, sl. 13; JAKŠIĆ, N.,
2009b., 33; MARASOVIĆ, T., 2009a., 459-460, sl. 561.

480
X. 8. Ulomak kapitela oltarne ograde (OTRES II, 8)
Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Martina (?) u Otresu.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomak je pronaĊen tijekom jedne od kampanja revizijskih istraţivanja koja je
Mate Zekan vodio 1977. godine, te u razdoblju od 1983. do 1986. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 17 cm, širina 15,4 cm, debljina 9 cm.
Opis: Ulomak jedne strane kapitela kojim je najvjerojatnije završavao stupić oltarne ograde, a koji
ima lom s donje strane. Na jedinoj saĉuvanoj strani vidi se dekoracija kapitela podijeljena u dva
pojasa. Donju zonu ĉine tako tri široka listića šiljatih vrhova, a središnji dio površine tih listića
postupno reljefno izlazi u prostor. Iz vrha središnjeg listića izlazi tordirani stupić koji već pripada
gornjoj zoni kapitela, a njemu se s obje strane nalazi po jedna krupna puţolika voluta koja stoji na
snaţnoj neprofiliranoj nozi okomita usmjerenja. Kapitel završava tankim neprofiliranim abakom na
vrhu.
Naĉinom izvedbe i korištenjem opisanog dekorativnog motiva ovaj se ostatak kapitela moţe sa
sigurnošću pripisati Benediktinskoj klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira, a to znaĉi da ga
treba datirati u posljednju ĉetvrtinu 9. stoljeća.

Literatura: JAKŠIĆ, N., 2009b., 22-23, sl. 23; LASZLO KLEMAR, K., 2012., 170, T. LXXVIII, 3.

X. 9. Rekonstruirana trabeacija oltarne ograde (OTRES II, 9)

Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Martina (?) u Otresu.
Datacija: Od 879. do 892. godine.
Okolnosti nalaza: Dio ulomaka pronaĊen je u amaterskim arheološkim istraţivanjima koja su voĊena
1911. i 1912. godine, dok je ostatak naĊen tijekom više kampanja revizijskih istraţivanja koja je Mate
Zekan vodio 1977. godine, te u razdoblju od 1983. do 1986. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Lijevi arhitrav: visina 22,5 cm, širina 90 cm, debljina 9 cm, visina natpisnog polja 7,5 cm;
zabat: visina 72 cm, širina 82 cm, debljina 9 cm, visina natpisnog polja 5-5,5 cm; desni arhitrav: visina
22,5 cm, širina 96 cm, debljina 9 cm, visina natpisnog polja 8,5 cm.

481
Opis: Trabeacija oltarne ograde rekonstruirana od više dijelova desnog i lijevog arhitrava sa zabatom
u sredini. Zabatu su saĉuvani samo donji dijelovi, toĉnije najveći dio njegovih dvaju stopa. Tako se
vidi da je vanjski rub zabata jednako dekoriran kao donje i srednje polje obaju arhitrava. Naime,
gornju zonu ispunja niz kuka s velikim puţolikim zavojnicama i kratkim neprofiliranim noţicama koje
se šire u dnu, dok se ispod njega nalazi polje ispunjeno nizom povezanih perec-motiva izvedenih od
prepleta beskonaĉne dvoprute trake, što je i jedina razlika u odnosu na arhitrave na kojima je gotovo
identiĉan niz perec-motiva izveden od prepleta troprute trake. Središnje polje zabata nije se saĉuvalo.
Donje polje arhitravâ, kao i donji, luĉno oblikovani rub zabata tvori neprekinuto natpisno polje u kome
se moţe razabrati uklesani posvetni natpis sljedećeg sadrţaja: + IN N(omine) D(omi)NI TE(m)POR[e]
DOMNO [Br]ANNI[mero] DVCI EGO C[ede]DRA[go feci] [ad ho]NORE(m) BEATI PETRI ET
S(an)C(ta)E MARIE S(an)C(t)I GEORGII S(an)C(t)I STEFANI S(an)C(t)I MARTINI S(an)C(t)I
GRISOGONI S(an)C(ta)E CRVCIS, ili u prijevodu: ''U ime Gospodnje! U vrijeme gospodina
Branimira, kneza. Ja Zdedrag (?) uĉinio sam u ĉast blaţenoga Petra i svete Marije, svetoga Jurja,
svetoga Stjepana, svetoga Martina, svetoga Krševana, Svetoga Kriţa''.
Sadrţaj posvetnog natpisa svjedoĉi da je u vrijeme vladavine hrvatskoga kneza Branimira neki
donator koji se najvjerojatnije zvao Zdedrag obnovio crkvu u srednjovjekovnom selu Otresu, koja je
imala ĉak sedam titulara. Naĉin obrade trabeacije oltarne ograde pokazuje da se radi o vrlo
kvalitetnom klesarskom radu, a ukupnost njegovih likovnih i izvedbenih karakteristika svjedoĉi da je u
pitanju djelo tzv. Benediktinske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira, a spominjanje
potonje navedenog vladara u posvetnom natpisu pouzdano datira ovu trabeaciju u vrijeme njegove
vladavine hrvatskom kneţevinom.

Literatura: JAKŠIĆ, N., 1980a., 100-101, kat. br. 32; ZEKAN, M., 1983., 34; ISTI, 1986b., 163; LUĈIĆ, J. -
ZEKAN, M., 1989., 269; ZEKAN, M., 1993., 408, 413-417; GOLDSTEIN, I., 1995., 266; ZEKAN, M., 1995b.,
19; DELONGA, V., 1996., 217-218, 299, 319, 323, T. LXXI, 182; GUNJAĈA, Z., 1996a., 27; BURIĆ, T.,
1997a., 11; DELONGA, V., 1997., 43-44, 72, Pl. VI; JAKŠIĆ, N., 1997a., 45-46, fig. 5; MATIJEVIĆ SOKOL,
M., 1997., 242; PETRICIOLI, I., 1997., 480; KATIĈIĆ, R., 1998., 355; DELONGA, V., 2000b., 245; JAKŠIĆ,
N., 2000d., 208-209, 211, sl. 25, gore desno; KATALOG, 2000a., 317-318, kat. br. IV. 210; ZEKAN, M., 2000.,
269; DELONGA, V., 2001., 226; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 48-49, 51, 83;
JAKŠIĆ, N., 2001., 191-193; KATALOG, 2001., 468, kat. br. VI. 66; JAKŠIĆ, N., 2002b., 113-116, T. IV, 1;
MATIJEVIĆ SOKOL, M., 2002., 38-39; MATIJEVIĆ SOKOL, M. - SOKOL, V., 2005., 73-74; MARAKOVIĆ,
N. - JURKOVIĆ, M., 2007., 361-364; JAKŠIĆ, N. – HILJE, E., 2008., 22; MARASOVIĆ, T., 2008., 157;
DELONGA, V., 2009., 8, 21; JAKŠIĆ, N., 2009a., 67, fig. 31; ISTI, 2009b., 21-22, sl. 21; MARASOVIĆ, T.,
2009a., 461, 463, sl. 563; JOSIPOVIĆ, I., 2012a., 58-59, sl. 12; LASZLO KLEMAR, K., 2012., 170-171, T.
LXXVI, 2; T. LXXVIII, 1.

482
Izloţbe: Temporibus domno Branimero, Zagreb, 1988.; Hrvati i Karolinzi, Split, 2000./2001.; Bizantini, Croati,
Carolingi, Brescia, 2001./2002.

X. 10. Ulomak neutvrĎene izvorne funkcije (OTRES II, 10)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Martina (?) u Otresu.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: Ulomak je pronaĊen tijekom posljednje kampanje revizijskih istraţivanja koju je
od rujna do studenoga 1997. godine vodio Mate Zekan.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 15 cm, širina 8 cm, debljina 12 cm.
Opis: Ulomak koji ima lomove na svim stranama. Na prednjoj plohi vidljiv je dio dekoracije koji
odaje neki sloţeniji motiv u kojem su se preplitale beskonaĉne troprute trake. Male dimenzije
fragmenta ne dopuštaju da se sa sigurnošću odredi njegova izvorna funkcija, niti da ga se atribuira
nekoj od do sada prepoznatih klesarskih produkcija.

Literatura: ZEKAN, M., 2000., 265, 269; MARASOVIĆ, T., 2009a., 462-463, sl. 564, lijevo.

483
484
XI. PaĎene kod Knina

485
 PaĊene su selo koje se nalazi 12 kilometara sjeverozapadno od Knina, na cesti i
ţeljezniĉkoj pruzi koje iz toga grada vode u Zagreb. Premda arheološka istraţivanja u selu
nikada nisu provedena, brojni prikupljeni kameni nalazi predromaniĉke provenijencije
upućuju na postojanje crkve iz predromaniĉkoga razdoblja i govore o vaţnosti lokaliteta u
kontekstu ranoga hrvatskog srednjovjekovlja.717
Naime, unutar i uokolo postojeće pravoslavne crkve sv. Georgija (ĐurĊa), inaĉe
parohijske crkve PaĊena koja se nalazi na seoskom groblju, zamijećeni su i pronaĊeni
predromaniĉki ulomci već krajem 19. stoljeća. Tako je don Frane Bulić, prema izvještaju
Josipa Alaĉevića, 1885. godine objavio podatak da se u crkvenom ploĉniku nalazi ulomak
ukrašenog pilastra s natpisom DIGNADOMVFNDA, te da su na prozoru na sjevernom
uzduţnom zidu crkve ugraĊena dva prekrasna pilastra ukrašena frizom i cvjetnim uzorcima,
dok se u juţnom prozoru crkve nalazi pilastar koji je dio onoga ugraĊenog u ploĉnik crkve. 718
Nakon Bulića, fra Lujo Marun objavljuje podatak da je 1890. godine zidar Josip Sedran
''pregradjujuć absidu grko-iztoĉne ţupske crkve sv. Jurja izpod ţrtvenika u dubini 2 m.''
pronašao ''sedam ulomaka raznih nadpisa, koji bez sumlje odnose se na našu davniju
dobu''.719 MeĊutim, Marun dalje navodi da zbog otpora seljaka Sedran navedene ulomke nije
uspio prebaciti u Knin jer su ih oni posakrivali, pa je, valjda prema Sedranovoj obavijesti, tek
naveo da ima još nekoliko ulomaka u prednjem dijelu crkve, od kojih se na jednom fragmentu
nalazi natpis ...DIGNA DOMV FVNDA..., dok je jednom ulomku arhitrava natpis otuĉen, a
ornamentika mu je ostala.720 Marun je i dalje nastavio izvještavati o spomenutim nalazima, 721
neke je vaţne podatke zabiljeţio i u svojim Starinarskim dnevnicima (objavljeni tek 1998.
godine),722 a posebnu je paţnju posvetio trima fragmentima na kojima su se saĉuvali dijelovi

717
DELONGA, V., 1996., 219.
718
Usporedi BULIĆ, F., 1885., 18; GUNJAĈA, S., 1958d., 108; ISTI, 2009., 12.
719
MARUN, L., 1890c., 140-141.
720
Usporedi MARUN, L., 1890., 141; GUNJAĈA, S., 1958d., 109; ISTI, 2009., 13.
721
MARUN, L., 1891a., 60; ISTI, 1891b., 92.
722
MARUN, L., 1998., 114 (datum 4. V. 1901), 118 (datum 30. XII. 1901.), 168-169 (datum 7. VI. 1908.), 214
(datum 10. VIII. 1911.), 272-273 (datum 17. XI. 1925.), 278 (datum 23. VII. 1926.).

486
natpisa,723 a koje je jednom, zajedno s ulomkom ...DIGNA DOMV FVNDA..., spomenuo i
Frano Radić.724
Na pravoslavni Boţić, 7. sijeĉnja 1926. godine, crkva sv. Georgija nastradala je u
poţaru, ali predromaniĉki ulomci koji su kao spoliji bili uzidani u njezine zidove nisu
nastradali, već su tijekom popravka crkve 1927. godine izvaĊeni iz zidova crkve te pohranjeni
na tavan obliţnje bratske kuće.725 Na crkvi su tada ostala tek dva spolija uzidana u njezin
zaĉelni zid, poviše apside, koja se na tom mjestu nalaze i danas. Fragmenti pohranjeni u
bratskoj kući manjim su dijelom nastradali tijekom Drugoga svjetskoga rata jer je navedena
kuća izgorjela, a neoštećene je ulomke nakon njegova okonĉanja na zgarištu pronašao Stjepan
Gunjaĉa te ih je 1954. godine uz pomoć lokalnih kninskih vlasti i tadašnjega kninsko-
paĊenskog paroha Marka Vujatovića prenio u Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u
Splitu.726 Neki predromaniĉki fragmenti, za koje se smatralo da su izgubljeni, ponovno su
pronaĊeni 1987. godine tijekom konzervatorskih radova na crkvi koja je bila oštećena
potresom, da bi nakon toga bili pohranjeni u muzeju u Kninu. 727 Nedugo nakon okonĉanja
vojno-redarstvene akcije Oluja, 8. rujna 1995. godine, tri preostala predromaniĉka reljefa
izvaĊena su iz zidova bratske kuće te prenesena u Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u
Splitu.728
Ako se izuzmu prvi istraţivaĉi koji su paĊenske reljefe objavljivali još krajem 19.
stoljeća, te ih u privatnim zabilješkama spominjali tijekom prve polovine 20. stoljeća
(Marun), prvi autor koji se njima ozbiljnije i temeljitije pozabavio bio je Stjepan Gunjaĉa, koji
je sve tada dostupne ulomke iz PaĊena, ali i neke koji su već tada bili izgubljeni i poznati
samo putem starih fotografija, kataloški obradio. Tom je prilikom pretpostavio da je paĊenska
crkva izvorno bila posvećena Bogorodici, da je sagraĊena tijekom 10. stoljeća, da je njezin
donator bio neki vjernik ĉije je ime bilo Rastimir, te da je po obliku vjerojatno bila sliĉna
šesterolisnoj crkvici ĉiji su ostaci otkriveni u Brnazama pokraj Sinja, što je mišljenje koje se

723
Radi se o ulomcima arhitravâ oltarne ograde na kojima se nalaze sljedeći dijelovi natpisa: ...ASTIMIR
PERSEC..., ...I REGIS SALVA..., te ...E VIRGINIQVE + SAC.
724
RADIĆ, F., 1896b., 180-181.
725
GUNJAĈA, S., 1958d., 111; ISTI, 2009., 14.
726
GUNJAĈA, S., 1958d., 111; ISTI, 2009., 14-15.
727
DELONGA, V., 1996., 221-222; MARASOVIĆ, T., 2009a., 491.
728
MILOŠEVIĆ, A., 2000., 316-318.

487
danas više nikako ne moţe smatrati vjerojatnim.729 Nakon Gunjaĉe, većinu je paĊenskih
predromaniĉkih reljefa obradio Nikola Jakšić pripisavši ih tzv. Trogirskoj klesarskoj radionici
ĉije je djelovanje okvirno smjestio u prvu ĉetvrtinu 9. stoljeća, pa bi ta datacija bila i terminus
ante quem za nastanak sama crkve.730 Sve epigrafiĉke fragmente iz PaĊena temeljito je 1996.
godine obradila Vedrana Delonga, koja je temeljem ĉitanja dijelova posvetnog natpisa
zakljuĉila da je predromaniĉka crkva u PaĊenima bila posvećena sv. Mariji i sv. Jakovu, a
moţda i Kristu Spasitelju.731 Nadalje, nedavno je većinu paĊenskih predromaniĉkih reljefa
ukratko opisao Tomislav Marasović,732 a dva predromaniĉka ulomka koja su i danas ugraĊena
u zaĉelni zid crkve sv. Georgija Trogirskoj klesarskoj radionici atribuirao je Ivan Josipović.733
Ipak, zakljuĉno se moţe reći da unatoĉ dosta brojnim pronalascima ponajprije
predromaniĉkih ulomaka unutar i uokolo današnje parohijske crkve sv. Georgija u PaĊenima,
a koji pouzdano ukazuju na postojanje sakralne graĊevine iz ranosrednjovjekovnoga
razdoblja, sustavna arheološka istraţivanja na tom lokalitetu ni do danas nisu provedena, pa
tek ostaje nada da će do toga u budućnosti ipak doći. Naime, ta bi istraţivanja zasigurno
rezultirala i još nekim pronalascima dijelova liturgijskih instalacija, a moţda bi se uspjelo
pronaći i temelje izvorne predromaniĉke crkve, tj. utvrditi njezin tlocrtni oblik koji je do
danas još uvijek ostao samo u sferi nagaĊanja.

729
GUNJAĈA, S., 1958d., 108-116; ISTI, 2009., 12-21.
730
Vidi JAKŠIĆ, N., 1986., 60-76 (passim); ISTI, 2004., passim.
731
DELONGA, V., 1996., 219-222.
732
MARASOVIĆ, T., 2009a., 490-491.
733
JOSIPOVIĆ, I., 2011., 97, 101-103.

488
XI. 1. Ulomak pluteja oltarne ograde (PAĐENE, 1)
Produkcija: Trogirska klesarska radionica.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva na mjestu ili nedaleko od današnje parohijske crkve sv. Georgija
(ĐurĊa).
Datacija: Drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomak je u funkciji desnoga doprozornika do 1927. godine bio uzidan u jedan od
dva prozora na sjevernom uzduţnom zidu crkve sv. Georgija. Ta je crkva 7. sijeĉnja 1926. godine
teško nastradala u poţaru pa je tijekom njezina popravka fragment izvaĊen iz crkvenog zida i s ostalim
ulomcima smješten na tavan bratske kuće nedaleko od crkve. Tu je preţivio i oštećenje navedene kuće
koja je izgorjela tijekom Drugoga svjetskoga rata, a nakon njegova okonĉanja na zgarištu ga je, s još
nekim nagorenim, ali u biti neoštećenim fragmentima, pronašao Stjepan Gunjaĉa, da bi ih 1954.
godine uz pomoć lokalnih kninskih vlasti i tadašnjega kninsko-paĊenskog paroha Marka Vujatovića
prenio u Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
Materijal: Bijeli sitnozrnati vapnenac.
Dimenzije: Visina 26 cm, širina 63 cm, debljina 17,5 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde koji je naknadno preklesan sa sve ĉetiri strane kako bi u funkciji
desnoga doprozornika bio vertikalno postavljen u sjeverni zid crkve sv. Georgija. Tada je na svoj
izvornoj donjoj strani dobio zasjeklinu za prozorski okvir te ĉetiri rupe u koje su ulazile ţeljezne
rešetke prozora.
Fragment je pripadao donjem dijelu pluteja, a izvorno je bio dekoriran kompozicijom od
najvjerojatnije dviju spojenih arkada koje uokviruju latinske kriţeve pod ĉijim se antenama nalazi po
jedna palmeta sa svake strane. Saĉuvani dio opisane kompozicije glavnoga polja pluteja zacijelo je
pripadao desnoj arkadi jer se desno od njezina desnog stupića ispunjenog dvotraĉnom troprutom
pletenicom nazire ostatak vertikalne rubne letve. Jednako kao stupić ukrašen je i donji dio patibuluma
kriţa koji se nalazi lijevo od njega, a izmeĊu njih saĉuvao se donji dio vitke palmete suzolikih listova
koji su usmjereni prema gore. Dio identiĉnog motiva saĉuvao se i s lijeve strane patibuluma kriţa, a
njega s lijeve strane obrubljuje nešto širi stupić s ukrasom od mreţišta troprute pletenice koji je ustvari
zajedniĉki, a zbog toga i nešto širi, stupić dviju sljubljenih arkada. Naime, znatno bolje saĉuvani
ulomak pluteja s identiĉnom dekoracijom pronaĊen je 1971. godine u Kljacima kod Drniša (T. XXIII,
1), pa nam upravo njegovo postojanje olakšava razumijevanje ovoga oštećenog paĊenskog fragmenta,
a s tom ĉinjenicom, prilikom njegova objavljivanja 1958. godine, nije mogao biti upoznat Stjepan
Gunjaĉa koji je zbog toga izvorni izgled paĊenskog pluteja ponešto drukĉije rekonstruirao.

489
 Po naĉinu klesanja te repertoaru ukrasnih motiva ovaj se ulomak usuglašava sa srodnim
plutejima koji su pronaĊeni u Trogiru (T. XXII, 1), Brnazama kod Sinja (T. XXIII, 3), Kljacima kod
Drniša (T. XXII, 2; T. XXIII, 1) i Otresu kod Bribira (T. XXII, 3-4), a koje je Nikola Jakšić prepoznao
kao radove klesarske produkcije koju je nazvao Trogirskom klesarskom radionicom, a njezino
djelovanje okvirno smjestio u drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.

Literatura: BULIĆ, F., 1885., 18; GUNJAĈA, S., 1958d., 111-112, sl. 2; sl. 3, br. 1; BURIĆ, T., 1982., 147;
JAKŠIĆ, N., 1986., 62, 64-65, 70; MARUN, L., 1998., 168-169; JAKŠIĆ, N., 2000d., 206-207; DELONGA, V.
- JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 46-47; JAKŠIĆ, N., 2001., 188; ISTI, 2004., 272-273; GUNJAĈA, S.,
2009., 15-16, 21, kat. br. 1; JAKŠIĆ, N., 2009b., 24-25; MARASOVIĆ, T., 2009a., 491; JOSIPOVIĆ, I., 2011.,
99.

XI. 2. Dva ulomka pilastra (ili pilastara) oltarne ograde (PAĐENE, 2.1-2.2)
Produkcija: Trogirska klesarska radionica.
Smještaj: PaĊene, zaĉelni zid parohijske crkve sv. Georgija (ĐurĊa), neposredno poviše njezine
apside.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva na mjestu ili nedaleko od današnje crkve sv. Georgija.
Datacija: Drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomci su najvjerojatnije sluĉajno pronaĊeni te su prilikom gradnje crkve sv.
Georgija kao spoliji uzidani u njezin zaĉelni zid.
Materijal: Bijeli sitnozrnati vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 17 cm, širina 30 cm.
2. Visina 17 cm, širina 22 cm.
Opis: Dva ulomka pilastra (ili pilastara) oltarne ograde koje je prvi objavio Stjepan Gunjaĉa, dok ih je
Trogirskoj klesarskoj radionici pripisao Ivan Josipović. Oba su ulomka prilikom sekundarne upotrebe
preklesana sa svih strana, ali se na fragmentu br. 1 izvorni krajevi naziru na dvjema, a na ulomku br. 2
na jednoj strani. Naime, na tim su se mjestima saĉuvali ostaci neprofiliranih rubnih letvi koje su
uokvirivale glavno polje pilastra. Dekoracija ostataka glavnog polja sastoji se od guste mreţe prepleta
troprutih vrpci kojima su uglavnom ukrašavani pilastri ili vijenci pluteja oltarne ograde, a na atribuciju
navedenoj klesarskoj produkciji u prvom redu upućuje naĉin oblikovanja troprutih traka i njihova
meĊusobnoga preplitanja, te karakteristiĉno oblikovanje suţenoga poĉetka troprute vrpce. Budući da
opisani ornamenti (koji se dijelom i nisu saĉuvali, ali se jasno mogu naslutiti) svojim mjerama prelaze
uobiĉajenu veliĉinu pilastara i vijenaca pluteja karakteristiĉnih za Trogirsku klesarsku radionicu,

490
najvjerojatnije se radi o nešto široj varijanti pilastra oltarne ograde s malo kompliciranijim prepletom
troprutih vrpci od uobiĉajenog. Sliĉan pilastar kojega je isklesala ista klesarska produkcija pronaĊen je
i u Donjem Polju (Morinju) kod Šibenika (T. XXIV, 5), pa navedena ĉinjenica osnaţuje zakljuĉak o
izvornoj funkciji opisanih ulomaka.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1958d., 112-113, sl. 3, br. 4, 6; sl. 4; ISTI, 2009., 16-18, kat. br. 4-5; JOSIPOVIĆ,
I., 2011., 97, 101-103, sl. 6, 8.

XI. 3. Četiri ulomka arhitrava oltarne ograde (PAĐENE, 3.1-3.4)

Produkcija: Trogirska klesarska radionica.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika (ulomci br. 1 i 2, te desni dio fragmenta br.
3); Knin, Kninski muzej (lijevi dio ulomka br. 3); fragment br. 4 je izgubljen.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva na mjestu ili nedaleko od današnje parohijske crkve sv. Georgija
(ĐurĊa).
Datacija: Drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Svi ulomci sluĉajni su pronalasci iz 1890. godine u crkvi sv. Georgija. MeĊutim,
ulomci br. 1 i 2 pronaĊeni su prilikom pregradnje njezine apside na dubini od dva metra ispod oltara,
dok su fragmenti br. 3 i 4 navedene godine zamijećeni u ploĉniku i u prednjem dijelu crkve. Ulomku
br. 4 nakon 1926. godine gubi se svaki trag. Fragment br. 1 prenesen je 10. kolovoza 1911. godine
posredovanjem Šire Sinobada u Prvi muzej hrvatskih spomenika u Kninu. Ulomak br. 3, koji je bio
cjelovito naĊen, naknadno je prelomljen na dva manja fragmenta (a, b), pa je lijevi ulomak (a) skriven
i ponovno pronaĊen u istoj crkvi prilikom konzervatorskih radova 1987. godine, dok su desni fragment
cjeline br. 3 (b) i ulomak br. 2 najprije bili sklonjeni na tavan bratske kuće nedaleko od crkve, da bi
1954. godine s još nekim paĊenskim reljefima bili preneseni u Muzej hrvatskih arheoloških spomenika
u Splitu.
Materijal: Bijeli sitnozrnati vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 24 cm, širina 48 cm, debljina 15 cm, visina natpisnog polja 6,5 cm.
2. Visina 20 cm, širina 44,5 cm, debljina 14,5 cm, visina natpisnog polja 6 cm.
3a. Visina 21,5 cm, širina 37 cm, debljina 12-12,5 cm, visina natpisnog polja 4 cm.
3b. Visina 22 cm, širina 32 cm, debljina 12,5 cm, visina natpisnog polja 3,5-4 cm.
4. Nepoznate.
Opis: Ĉetiri ulomka arhitravâ oltarne ograde koja uglavnom imaju lomove na boĉnim stranama, s
izuzetkom lijevog boka fragmenta br. 1 na kome se vidi dio izvornoga kraja grede. Gornja i donja

491
ploha u pravilu su im izvorno saĉuvane, a iznimka je ulomak br. 2 kome se fraktura nalazi i s donje
strane. Osim toga, fragmenti br. 1 i 2 imaju ukoso zasjeĉeni lijevi bok, a u sluĉaju ulomka br. 2
navedena kosina nije posljedica oštećenja već je najvjerojatnije izvorno izvedena kako bi omogućila
kalemljenje jednoga na drugi dio arhitrava tvoreći tako jedinstvenu cjelinu, a o ĉemu svjedoĉe i ostaci
rupa za ţeljezne ili drvene spojke.
Prednja ploha svih fragmenata podijeljena je u tri dekorativne zone. U gornjem polju nalazi se
niz masivnih kuka na kratkim i širokim dvoprutim noţicama i puţolikim zavojnicama sa širokim
udubljenjem u središtu. Na ulomku br. 1 kuke su polegnute nadesno, a na ostalim fragmentima na
lijevu stranu. Središnju zonu arhitravâ ĉini natpisno polje koje je kod ulomka br. 3 naknadno radirano.
Na ostalim fragmentima dijelovi natpisnoga polja su saĉuvani, pa se tako na ulomku br. 1, uz
djelomiĉnu rekonstrukciju, moţe proĉitati [...] RASTIMIR PERSEC[vtvs...], na fragmentu br. 2 [In
nomine Christ]I REGIS SALVA[toris...], dok se na ulomku br. 4 moglo proĉitati [...]DIGNA
DOMV(m) FVNDA[vit...]. Treće, donje polje prednje strane arhitravâ tvori gusta dvotraĉna tropruta
pletenica.
Po naĉinu klesanja te repertoaru ukrasnih motiva ovi se ulomci mogu pripisati tzv. Trogirskoj
klesarskoj radionici što znaĉi da ih treba datirati u prvu ĉetvrtinu 9. stoljeća.

Literatura: BULIĆ, F., 1885., 18; MARUN, L., 1890c., 141; ISTI, 1891a., 60; ISTI, 1891b., 92; RADIĆ, F.,
1896b., 180-181; GUNJAĈA, S., 1958d., 109-111, 113-114, sl. 5, br. 1-3; GUNJAĈA, S. - JELOVINA, D.,
1976., XVII, 30, 99; JURIŠIĆ, K., 1979., 39; VODIĈ, 1979., 41; MIHALJĈIĆ, R. - STEINDORFF, L., 1982.,
34, br. 50; JAKŠIĆ, N., 1986., 61-62, 72-73; JELOVINA, D., 1989., 41; BUDIMIR, M., 1992., 28; DELONGA,
V., 1996., 219-221, 298, 315, T. LXXII, 183-186; MATIJEVIĆ SOKOL, M., 1997., 247; MARUN, L., 1998.,
168-169, 214, 278; JAKŠIĆ, N., 2000d., 206-207; KATALOG, 2000a., 318-320, kat. br. IV. 211; DELONGA,
V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 46-47; JAKŠIĆ, N., 2001., 188, 190; ISTI, 2004., 268-269, 271;
DELONGA, V., 2009., 15; GUNJAĈA, S., 2009., 13-14, 18-19, kat. br. 7-9; JAKŠIĆ, N., 2009b., 27;
MARASOVIĆ, T., 2009a., 490-491, sl. 595; JOSIPOVIĆ, I., 2011., 98-99, sl. 4.
Izloţbe: Hrvati i Karolinzi, Split, 2000./2001.

XI. 4. Tri ulomka luka oltarne ograde (PAĐENE, 4.1-4.3)

Produkcija: Trogirska klesarska radionica.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika (ulomak br. 1); Knin, Kninski muzej
(fragmenti br. 2 i 3).
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva na mjestu ili nedaleko od današnje parohijske crkve sv. Georgija
(ĐurĊa).

492
Datacija: Drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomak br. 1 sluĉajni je nalaz iz 1890. godine (pregradnja apside crkve sv.
Georgija) koji je naknadno uzidan u zid bratske kuće kao spolij, te je nedugo nakon okonĉanja vojno-
redarstvene akcije Oluja, 8. rujna 1995. godine, prenesen u Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u
Splitu. Fragmenti br. 2 i 3 takoĊer su sluĉajni pronalasci iz 1890. godine koji su potom skriveni i tek
naknadno pronaĊeni 1987. godine za vrijeme zaštitnih radova na obnovi potresom oštećene crkve sv.
Georgija.
Materijal: Bijeli sitnozrnati vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 19 cm, širina 33 cm, debljina 14 cm, visina natpisnog polja 5-7 cm.
2. Visina 19 cm, širina 49 cm, debljina 13 cm, visina natpisnog polja 5,8 cm.
3. Visina 17-19 cm, širina 23 cm, debljina 13 cm, visina natpisnog polja 5-7 cm.
Opis: Tri ulomka luka oltarne ograde koja, unatoĉ oštećenjima, Vedrana Delonga smatra dijelovima
istoga luka, a s velikom im je sigurnošću odredila i izvorni poloţaj unutar cjeline. Fragment br. 1 ima
saĉuvanu donju stranu, dok mu se lomovi nalaze na vrhu i po bokovima. Ulomku br. 2 izvorno se
saĉuvao samo dio gornje luĉno oblikovane plohe, a fragment br. 3 ima lomove na svim stranama.
Osim toga, ulomak br. 1 bio je isklesan od antiĉkog fragmenta što se jasno vidi po saĉuvanom ukrasu
na njegovoj donjoj plohi, a da li je to bio sluĉaj i s ostalim dvama ulomcima nije moguće pouzdano
utvrditi jer im se donja strana nije saĉuvala. Ipak, prije će biti da jest nego da nije, jer se lukovi kao
jedinstvena cjelina obiĉno klešu u istom komadu kamena. Nadalje, ako se uistinu radi o fragmentima
istoga luka koji je isklesan u istom komadu kamena to onda znaĉi da je izvorno i antiĉki ulomak imao
neku polukruţnu formu ili, pak, da fragment br. 1 uopće nije pripadao luku nego arhitravu oltarne
ograde, kako ga uostalom prepoznaje Ante Milošević. MeĊutim, Delongina se rekonstrukcija ipak ĉini
uvjerljivom, kako zbog polukruţnog usmjerenja dekorativnih zona na ulomku br. 1, tako i zbog
logiĉno povezanih dijelova natpisa sa svih triju fragmenata u jedinstvenu cjelinu.
Prednja ploha svih ulomaka podijeljena je u tri dekorativne zone, pa se tako u gornjem polju
nalazi niz masivnih kuka na kratkim i širokim dvoprutim noţicama i puţolikim zavojnicama sa
širokim udubljenjem u središtu. Na fragmentu br. 1 pet saĉuvanih kuka polegnuto je nadesno, a na
ulomku br. 3 isti je broj kuka nagnut na lijevu stranu. Na fragmentu br. 2 saĉuvalo se ukupno devet
kuka, od kojih je njih sedam nagnuto na desnu, a tek dvije na lijevu stranu, pa taj detalj ukazuje na
ĉinjenicu da upravo to mjesto predstavlja tjeme luka od kojega kuke poĉinju teći u suprotnim
smjerovima. Središnju zonu na ulomcima luka ĉini natpisno polje, a izvorni natpis sa sva tri
fragmenta, unatoĉ prazninama izmeĊu njih, moţe se uklopiti u logiĉnu cjelinu, tj. rekonstruirati na
sljedeći naĉin: [...munera(?) par]VA GENETRIC[i] M[ari(a)]E VIRGINIQVE + SAC[rata sunt ?...]

493
[...] [I]ACOBI QV[e...]. Treće, donje polje na prednjoj strani ulomaka luka tvori gusta dvotraĉna
tropruta pletenica.
Bez obzira na iznimnu trodijelnu podjelu dekorativne površine luka oltarne ograde koja za
Trogirsku klesarsku radionicu nije karakteristiĉna na lukovima već samo na arhitravima, ovi se
fragmenti po naĉinu klesanja te repertoaru ukrasnih motiva bez dvojbe mogu atribuirati navedenoj
klesarskoj produkciji, pa to ujedno znaĉi da ih treba datirati u drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća.

Literatura: MARUN, L., 1891a., 60; ISTI, 1891b., 92; RADIĆ, F., 1896b., 180-181; GUNJAĈA, S., 1958d.,
109-110, 114-115, sl. 5, br. 4; JURIŠIĆ, K., 1979., 39; JAKŠIĆ, N., 1986., 61-62, 68, 70, 72; DELONGA, V.,
1996., 222, 317, 319, T. LXXIII, 187; MARUN, L., 1998., 168-169; JAKŠIĆ, N., 2000d., 206; KATALOG,
2000a., 318-320, kat. br. IV. 211; MILOŠEVIĆ, A., 2000., 318; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ,
M., 2001., 46; JAKŠIĆ, N., 2001., 188; ISTI, 2004., 269-270; GUNJAĈA, S., 2009., 13, 20, kat. br. 10;
JAKŠIĆ, N., 2009b., 27; MARASOVIĆ, T., 2009a., 490-491, sl. 595; JOSIPOVIĆ, I., 2011., 98, 105, bilj. 13.
Izloţbe: Hrvati i Karolinzi, Split, 2000./2001.

XI. 5. Ulomak pluteja oltarne ograde (PAĐENE, 5)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva na mjestu ili nedaleko od današnje parohijske crkve sv. Georgija
(ĐurĊa).
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Ulomak je kao spolij bio uzidan u sjeverni zid bratske kuće nedaleko od crkve sv.
Georgija, da bi nedugo nakon okonĉanja vojno-redarstvene akcije Oluja, 8. rujna 1995. godine, bio
izvaĊen i prenesen u Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
Materijal: Bijeli sitnozrnati vapnenac.
Dimenzije: Visina 22 cm, širina 30 cm, debljina 9 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvalo dno, dok na svim ostalim krajevima
ima lomove. Na fragmentu se saĉuvao dio dekoracije glavnoga polja pluteja. Radi se o jednoj
cjelovitoj i jednoj djelomiĉno saĉuvanoj troprutoj kruţnici, a obje su dijagonalno ispresjeĉene
meĊusobno isprepletenim troprutim trakama. Navedeni motiv s donje je strane omeĊen vodoravnom i
neprofiliranom rubnom letvom.
Po nespretnom naĉinu klesanja i repertoaru ukrasnih motiva ovaj ulomak podsjeća na sliĉne
primjerke pluteja kakve je tijekom posljednje ĉetvrtine 9. stoljeća izraĊivala Dvorska klesarska

494
radionica iz vremena kneza Branimira, pa bi ga se, doduše s odreĊenim oprezom, moglo atribuirati
navedenoj klesarskoj radionici.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1958d., 112-113, sl. 3, br. 5; MILOŠEVIĆ, A., 2000., 317 (311-341); GUNJAĈA,
S., 2009., 16-18, kat. br. 6.

XI. 6. Ulomak pluteja oltarne ograde (PAĐENE, 6)

Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva na mjestu ili nedaleko od današnje parohijske crkve sv. Georgija
(ĐurĊa).
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Desni (najveći) i lijevi gornji (najmanji) ulomak spojene cjeline pluteja
najvjerojatnije su do 1927. godine bili uzidani kao spoliji u zidovima crkve sv. Georgija, da bi nakon
toga najprije bili sklonjeni na tavan bratske kuće nedaleko od crkve, a 1954. godine, s još nekim
paĊenskim reljefima, preneseni u Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Lijevi donji
fragment spojene cjeline pluteja bio je kao spolij uzidan u zid bratske kuće, da bi nedugo nakon
okonĉanja vojno-redarstvene akcije Oluja, 8. rujna 1995. godine, bio izvaĊen i prenesen u Muzej
hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
Materijal: Bijeli sitnozrnati vapnenac.
Dimenzije: Visina 35 cm, širina 44 cm, debljina 12 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde sastavljen od triju manjih fragmenata koji se spajaju po crti loma
što do sada u znanstvenoj literaturi nije bilo primijećeno. Svi su ulomci bili sekundarno korišteni kao
spoliji pa su na nekim mjestima i naknadno preklesani, ali se, tome unatoĉ, ipak skladno spajaju u
jedinstvenu cjelinu. Tako spojenoj cjelini pluteja djelomiĉno je saĉuvana samo jedna izvorna strana
(najvjerojatnije dno), dok joj se na svim ostalim krajevima nalaze frakture. Štoviše, najmanji fragment
otuĉen je i sa straţnje strane, pa je nešto tanji u odnosu na ostala dva ulomka.
Saĉuvana dekoracija pluteja svjedoĉi da je bio ukrašen pravilno rasporeĊenim i meĊusobno
uĉvorenim koncentriĉnim troprutim kruţnicama. Vanjske kruţnice bile su uĉvorene meĊusobno, ali i s
troprutom trakom koja je obrubljivala ĉitavu središnju kompoziciju. Navedena je traka tekla uz
vanjsku rubnu i neprofiliranu letvu koja se saĉuvala samo s jedne strane, a traka i letva takoĊer su bile
uĉvorene na nekim mjestima. Unutar svake vanjske i uĉvorene kruţnice bila je smještena po jedna
manja neuĉvorena, a sve su ih zajedno ukriţ ispresijecale dijagonale troprute profilacije.

495
 Po dosta pravilnom i oštrom naĉinu klesanja i repertoaru ukrasnih motiva ovaj fragment pluteja
podsjeća na sliĉne primjerke kakve je tijekom posljednje ĉetvrtine 9. stoljeća izraĊivala Benediktinska
klesarska radionica iz vremena kneza Branimira, pa bi ga se, doduše s odreĊenim oprezom, moglo
atribuirati navedenoj klesarskoj radionici.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1958d., 112, sl. 3, br. 2-3; MILOŠEVIĆ, A., 2000., 317; GUNJAĈA, S., 2009., 16,
kat. br. 2-3; MARASOVIĆ, T., 2009a., 491.

496
XII. Plavno kod Knina

497
 Selo Plavno nalazi se 15 kilometara sjeverno od grada Knina, u ravnici koja je
smještena nedaleko od granice s Bosnom i Hercegovinom. Selo se odlikuje sloţenom
arheološkom topografijom jer se na njegovu podruĉju nalaze vaţni povijesni lokaliteti poput
utvrda Tukleĉ (Tuklac; Turska kaca) i Plavno,734 ali i lokaliteta MeĊine s Đurića grobljem na
kome su tijekom vremena pronalaţeni brojni reljefi ranokršćanske i predromaniĉke
provenijencije. Ime Plavno (Plawno) ĉesto se javlja u srednjovjekovnim ispravama, poĉevši
još od 1423. godine, a spominje se kao feudalni posjed vezan za kninski kaptol i ugarskoga
kralja.735
Do prvih sluĉajnih pronalazaka predromaniĉkih reljefa u Plavnu od strane lokalnog
stanovništva, bilo onih koji su pronaĊeni u zemlji ili, pak, spolija koji su izvaĊeni iz zidova,
došlo je tijekom posljednjeg desetljeća 19. i na samom poĉetku 20. stoljeća, a sve njih
evidentirao je fra Lujo Marun u svojim Starinarskim dnevnicima.736 Upravo su ga ti nalazi
potakli da u razdoblju od 1902. do 1906. godine na lokalitetu MeĊine - Đurića groblje
provede amaterska arheološka istraţivanja, a iz njegovih se biljeţaka vidi da su se iskapanja
nastavila sve do 1910. godine.737 Tom prilikom nisu otkriveni arhitektonski ostaci crkve, iako
su pronaĊeni ulomci nedvojbeno upućivali na postojanje sakralnog objekta iz ranokršćanskog
razdoblja koji je dobio nove liturgijske instalacije tijekom ranoga srednjeg vijeka. Naime, u
tim je istraţivanjima uz brojne kovinske nalaze iz srednjovjekovnih grobova pronaĊen i manji
broj ulomaka ranokršćanskih reljefa, te brojni kameni fragmenti iz predromaniĉkog i
ranoromaniĉkog doba. Stilske i epigrafiĉke odlike potonje navedenih reljefa jasno pokazuju
da je tijekom ranoga srednjeg vijeka predromaniĉka crkva u Plavnu, koja ni do danas nije
pronaĊena, imala najmanje tri faze opremanja unutrašnjosti liturgijskim instalacijama, i to
dvije faze u 9. i jednu u dugoj polovini ili na samom kraju 11. stoljeća.738

734
Navedene utvrde, kao uostalom i ĉitavo selo, u hrvatsku je historiografiju prvi unio Stipan Zlatović 1896.
godine. On je u svom topografskom osvrtu donio podatke o smještaju sela, njegovim utvrdama i vaţnijim
povijesnim dogaĊajima koji su za njega vezani. ZLATOVIĆ, S., 1896b., 149.
735
Usporedi GUNJAĈA, S., 1958d., 125; DELONGA, V., 1996., 233; GUNJAĈA, S., 2009., 31.
736
Neke od njih Marun je i šturo opisao, poput jednog ulomka zabata za koji kaţe da je ''ulomak ciborija sa
krstom'', ili je, pak, donio njihov natpis [fragmenti s ostatkom natpisa ///NIME . M/// (Animae meae) i ///RI
PRO], pa su zahvaljujući tome danas bar pribliţno poznate okolnosti njihova nalaza. MARUN, L., 1998.,
passim, ali posebno stranice 58-59 i 123.
737
MARUN, L., 1998., passim; MARASOVIĆ, T., 2009a., 481.
738
Usporedi DELONGA, V., 1996., 233.

498
 Ulomci koji se stilski mogu datirati u 9. stoljeće, a kojima će biti govora u nastavku,
svakako su najbrojniji, a većina ih se moţe atribuirati Klesarskoj radionici iz vremena kneza
Trpimira i okvirno datirati u drugu ĉetvrtinu 9. stoljeća, dok je jedan manji dio moguće
pripisati Dvorskoj klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira, što bi znaĉilo da su
nastali u posljednjoj ĉetvrtini 9. stoljeća, i to najvjerojatnije kao posljedica manjih popravaka
već postojeće predromaniĉke oltarne ograde. Sve te fragmente, uz samo dva izuzetka (kat. br.
XII. 9.3. i XII. 10.4.), prvi je objavio i kataloški obradio Stjepan Gunjaĉa,739 a jedan ulomak
zabata (kat. br. XII. 11.2.) koji je uzidan u zvonik današnje parohijske crkve sv. Georgija
(ĐurĊa) dosad nije bio obraĊen, niti je postojala njegova kvalitetna fotografija, tako da je do
danas praktiĉki ostao nepoznat široj znanstvenoj javnosti, pa je vaţno napomenuti da je ovdje
po prvi put kataloški obraĊen.

739
GUNJAĈA, S., 1958d., 124-160; ISTI, 2009., 31-64.

499
XII. 1. Četiri ulomka pluteja oltarne ograde (PLAVNO I, 1.1-1.4)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Radi se ili o sluĉajnim pronalascima s kraja 19. i samog poĉetka 20. stoljeća
(1894.-1902.), ili o fragmentima koji su iskopani u amaterskim arheološkim istraţivanjima koja je od
1902. do 1906. godine proveo fra Lujo Marun na lokalitetu MeĊine - Đurića groblje, ali toĉne
okolnosti njihova nalaza više nije moguće utvrditi.
Materijal: Lokalni škriljevac.
Dimenzije:
1. Visina 82 cm, širina 58 cm, debljina 18 cm.
2. Visina 34,5 cm, širina 24 cm, debljina 15 cm.
3. Visina 44 cm, širina 30 cm, debljina 15 cm.
4. Visina 17 cm, širina 6,5 cm, debljina 10,5 cm.
Opis: Ulomci pluteja oltarne ograde koje je prvi objavio i obradio Stjepan Gunjaĉa, dok ih je
Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira atribuirao Nikola Jakšić. Najveći fragment (br. 1)
spojen je od ĉetiri dijela koja se lijepe po crti loma. Tako sastavljena cjelina ima izvorno saĉuvanu
debljinu i dio desnog boka na kome se saĉuvalo pero za uglavljivanje. Na prednjoj strani u vrhu se vidi
ostatak vijenca pluteja kojemu je površina otuĉena, a ispod njega se nalazi veći dio motiva formiranog
od troprute intermitirajuće lozice koja svojim slijepim ograncima tvori zaokruţene slijepe krajeve s
vrhovima u obliku ljiljanova cvijeta. Unutar zaokruţenih ogranaka lozice, zapravo do kraja
nezatvorenih kruţnica, smješteni su motivi ukrug vrtećih krilaca koja izlaze iz zajedniĉkog središta, s
tim da je ispuna središnje ''kruţnice'' površinski otuĉena. Osim toga, neki manji ogranci lozice, ali i po
jedna latica ljiljanova cvijeta imaju oblik puţolike zavojnice. Potpuno ista dekoracija vidljiva je i na
ostalim manjim ulomcima (br. 2-4) koji su i više oštećeni. Tako se prvome od njih (br. 2), izvorno
saĉuvao samo lijevi bok, dok na svim ostalim krajevima, pa tako i straga, ima frakture. Na njegovu
licu, na lijevoj strani, vidi se ostatak tanke i neprofilirane rubne letve. Ostala dva fragmenta (br. 3-4)
imaju lomove na svim stranama te im nije moguće pobliţe odrediti izvorni poloţaj unutar cjeline
pluteja.
Po naĉinu klesanja te repertoaru ukrasnih motiva ovi ulomci predstavljaju tipiĉne primjere
plutejâ kakve je u drugoj i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća izraĊivala Klesarska radionica iz vremena kneza
Trpimira, pa ih se moţe smatrati proizvodom navedene klesarske radionice.

500
Literatura: N. N., 1903., 104; GUNJAĈA, S., 1958d., 138-139, sl. 13, 14, br. 1-3; JURIŠIĆ, K., 1979., 40;
JAKŠIĆ, N., 1986., 55; ISTI, 1997a., 42-43, fig. 2; ISTI, 1997c., 23; MARUN, L., 1998., 123; JAKŠIĆ, N.,
2000d., 208; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 48; JAKŠIĆ, N., 2001., 189; JAKŠIĆ, N. -
HILJE, E., 2008., 24; GUNJAĈA, S., 2009., 42-44, kat. br. 5-8; MARASOVIĆ, T., 2009a., 482, 485, sl. 587.

XII. 2. Šest ulomaka pluteja oltarne ograde (PLAVNO I, 2.1-2.6)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Radi se ili o sluĉajnim pronalascima s kraja 19. i samog poĉetka 20. stoljeća
(1894.-1902.), ili o fragmentima koji su iskopani u amaterskim arheološkim istraţivanjima koja je od
1902. do 1906. godine proveo fra Lujo Marun na lokalitetu MeĊine - Đurića groblje, ali toĉne
okolnosti njihova nalaza više nije moguće utvrditi.
Materijal: Lokalni škriljevac.
Dimenzije:
1. Visina 53,5 cm, širina 33 cm, debljina 15,5 cm.
2. Visina 34 cm, širina 36 cm, debljina 13,5 cm.
3. Visina 27 cm, širina 53 cm, debljina 13,5 cm.
4. Visina 23 cm, širina 18,5 cm, debljina 9 cm.
5. Visina 17,5 cm, širina 20 cm, debljina 8 cm.
6. Visina 16 cm, širina 13,5 cm, debljina 13,5 cm.
Opis: Ulomci pluteja oltarne ograde koje je prvi objavio i obradio Stjepan Gunjaĉa, dok ih je
Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira atribuirao Nikola Jakšić. Prvi fragment gornjeg dijela
pluteja (br. 1) sastavljen je od dva ulomka koja se spajaju po crti loma. Tako spojena cjelina ima
lomove na svim stranama, osim straţnje i dijela vrha gdje se saĉuvao mali dio izvorne površine. Drugi
fragment dna pluteja (br. 2) ima lomove na svim stranama osim na dnu, pa se i na njegovu licu
saĉuvala donja rubna letva. Na lijevom boku nalazi se pero za uglavljivanje, ali budući da je na toj
strani dekorativna površina njegova lica naglo prekinuta, moţe se zakljuĉiti da je to pero sekundarno
isklesano. Treći ulomak (br. 3) sastavljen je od dva dijela koja se spajaju po crti loma. Ima frakture na
svim stranama osim na dnu pa se na njegovu licu takoĊer saĉuvala donja rubna letva. Ovaj se fragment
u izvornoj cjelini pluteja direktno spajao na desnu stranu ulomka br. 2 (Vidi rekonstrukcije). Sljedeća
dva fragmenta (br. 4-5) imaju lomove na svim krajevima, a ni debljina im nije izvorna. Potonje
navedeni ulomak (br. 5) djelomiĉno se po crti loma nastavlja na fragmente br. 2 i 3 (Vidi

501
rekonstrukcije). Šesti ulomak (br. 6) takoĊer je sastavljen od dva manja dijela koja se spajaju po
frakturi, otuĉen je sa svih strana i naknadno preklesan jer je bio preupotrijebljen.
Na ukrasnoj površini svih fragmenata, u većoj ili manjoj mjeri, te uz veća ili manja oštećenja,
vidljivi su ostaci uĉvorenih troprutih kruţnica koje su bile ispunjene virovitim ili višelatiĉnim
rozetama, dok su prostore izmeĊu njih popunjali motivi puţolikih zavojnica, stiliziranih ljiljanovih
cvjetova ili osmerolatiĉnih cvjetova s naizmjeniĉnim duţim i kraćim laticama. Vijenac pluteja koji se
saĉuvao samo na jednom ulomku (br. 1) bio je ispunjen motivom formiranim od niza polukruţnica, ili
bolje reći arkada, ispunjenih s po jednim stiliziranim ljiljanovim cvijetom s boĉnim laticama u obliku
voluta, dok je meĊuprostor izmeĊu polukruţnica takoĊer bio popunjen motivom ljiljanova cvijeta, ali
ovaj put s oštrim boĉnim laticama. Djelomiĉnim spajanjem pojedinih fragmenata moguće je s velikom
dozom sigurnosti rekonstruirati izvorni izgled pluteja (Vidi rekonstrukcije) ĉija je osnovna dekorativna
kompozicija bila podijeljena u tri reda s po šest uĉvorenih kruţnica ili, bolje reĉeno, oblikovana je na
naĉelu dvaju sljubljena kvadrata koja su formirana od po devet uĉvorenih kruţnica [2 x (3 x 3)].
Po naĉinu klesanja te repertoaru ukrasnih motiva ovi ulomci predstavljaju tipiĉne primjere
plutejâ kakve je u drugoj i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća izraĊivala Klesarska radionica iz vremena kneza
Trpimira, pa ih se moţe smatrati proizvodom navedene klesarske radionice.

Literatura: N. N., 1903., 104; GUNJAĈA, S., 1958d., 140-142, 147, sl. 15; sl. 16, br. 1-3; sl. 17, br. 3; sl. 25,
br. 6; JURIŠIĆ, N., 1979., 40; JAKŠIĆ, N., 1986., 55-56; ISTI, 1997a., 42-43, fig. 2; ISTI, 1997c., 23; MARUN,
L., 1998., 123; JAKŠIĆ, N., 2000d., 208; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 48; JAKŠIĆ,
N., 2001., 189; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 24; GUNJAĈA, S., 2009., 44-46, 52, kat. br. 9-12, 15, 33;
MARASOVIĆ, T., 2009a., 482, 485, sl. 587.

XII. 3. Dva ulomka pluteja oltarne ograde (PLAVNO II, 3.1-3.2)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Radi se ili o sluĉajnim pronalascima s kraja 19. i samog poĉetka 20. stoljeća
(1894.-1902.), ili o fragmentima koji su iskopani u amaterskim arheološkim istraţivanjima koja je od
1902. do 1906. godine proveo fra Lujo Marun na lokalitetu MeĊine - Đurića groblje, ali toĉne
okolnosti njihova nalaza više nije moguće utvrditi.
Materijal: Sitnozrnati vapnenac.
Dimenzije:

502
1. Visina 14 cm, širina 18 cm, debljina 16 cm.
2. Visina 11 cm, širina 13 cm, debljina 10 cm.
Opis: Ulomci pluteja oltarne ograde koje je prvi objavio i obradio Stjepan Gunjaĉa, dok ih je
Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira atribuirao Nikola Jakšić. Prvi fragment (br. 1) ima
originalnu debljinu i samo jednu boĉnu stranu na kojoj se nalazi sekundarno izvedeni utor. Na njegovu
licu, na dijelu do utora, vidi se ostatak rubne letve koja ima otuĉenu površinu. Do nje se nalazi dio
troprute uĉvorene kruţnice te jedan manji dio druge koja se jedva razaznaje. Bolje saĉuvana kruţnica
ispunjena je motivom višelatiĉne rozete od koje su preostale tek tri latice šiljatih vrhova, dok joj je
ostatak površine oštećen. Izvan kruţnice vidi se latica oštećenog ljiljana koji je popunjavao
meĊuprostor izmeĊu dviju uĉvorenih kruţnica i rubne letve. Drugi manji ulomak (br. 2) ima lomove
na svim stranama osim jednoga boka koji mu je izvoran. Na licu se vidi ostatak neprofilirane rubne
letve široke 6 centimetara, dok se u dekorativnom polju nalazi završetak stiliziranoga ljiljanova cvijeta
od kojega se vidi krajnji i srednji list.
Po naĉinu klesanja te repertoaru ukrasnih motiva ovi fragmenti predstavljaju tipiĉne primjere
plutejâ kakve je u drugoj i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća izraĊivala Klesarska radionica iz vremena kneza
Trpimira, pa ih se moţe smatrati proizvodom navedene klesarske radionice.

Literatura: N. N., 1903., 104; GUNJAĈA, S., 1958d., 141-142, sl. 17, br. 1-2; JURIŠIĆ, K., 1979., 40;
JAKŠIĆ, N., 1986., 55-56; ISTI, 1997c., 23; MARUN, L., 1998., 123; JAKŠIĆ, N., 2000d., 208; DELONGA, V.
- JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 48; JAKŠIĆ, N., 2001., 189; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 24;
GUNJAĈA, S., Split, 2009., 46, kat. br. 13-14; MARASOVIĆ, T., 2009a., 482, 485, sl. 587.

XII. 4. Tri ulomka pluteja (PLAVNO II, 4.1-4.3)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Radi se ili o sluĉajnim pronalascima s kraja 19. i samog poĉetka 20. stoljeća
(1894.-1902.), ili o fragmentima koji su iskopani u amaterskim arheološkim istraţivanjima koja je od
1902. do 1906. godine proveo fra Lujo Marun na lokalitetu MeĊine - Đurića groblje, ali toĉne
okolnosti njihova nalaza više nije moguće utvrditi.
Materijal: Lokalni škriljevac.
Dimenzije:
1. Visina 39 cm, širina 65 cm, debljina 9 cm.

503
2. Visina 72 cm, širina 34 cm, debljina 9 cm.
3. Visina 26 cm, širina 15 cm, debljina 7 cm.
Opis: Ulomci pluteja koje je prvi objavio i obradio Stjepan Gunjaĉa. Prvi veći fragment (br. 1)
pripadao je donjem dijelu pluteja, izvorno mu se saĉuvala debljina, dno i lijevi bok, dok na vrhu i
desnoj strani ima lomove. Duţ cijeloga lijevog boka nalaze se tragovi pera za uglavljivanje koje je
naknadno otuĉeno. Ukrasno polje na licu ovog ulomka s lijeve i donje strane uokvireno je
neprofiliranom rubnom letvom širokom 4 centimetra, dok je samo polje bilo ispunjeno motivom kriţa
s palmetama ispod arkade. Od tog motiva preostao je tek njegov donji dio, toĉnije tropruta cik-cak
traka u dnu, dva stupa arkade ispunjena dvotraĉnom troprutom pletenicom poviše nje, te donji dio
patibuluma kriţa kojega sa svake strane oboĉuje po jedna palmeta. Donji dio patibuluma dekoriran je
na isti naĉin kao i stupovi arkade, dok su dna palmeta ukrašena s po jednom volutom sa svake strane.
Poviše njih nalaze se simetriĉno poredani listovi simetriĉno rasporeĊeni s obje strane okosnica
palmeta. Svaki listić obrubljen je ţljebićem, a od svake palmete saĉuvala su se po ĉetiri para, od kojih
su gornji parovi na obje palmete ozbiljnije oštećeni.
Drugi ulomak (br. 2) sastavljen je od dva dijela koja se spajaju po crti loma. Tako spojena
cjelina ima lomove na svim stranama, ali se izvorni obris pluteja ipak nazire. Lice mu je popriliĉno
istrošeno utjecajem atmosferilija, ali se jasno razabire njegov glavni motiv – kriţ s pametama pod
arkadom. Svi dijelovi tog motiva oblikovani su na jednak naĉin kao i identiĉan motiv na prethodno
obraĊenom fragmentu (br. 1), s tom razlikom što se ovdje saĉuvao i njegov gornji dio, pa se vide vrh
patibuluma i antena kriţa, zatim po jedna ptica sa svake strane gornjeg dijela patibuluma poviše
antene, te vrhovi palmeta koji završavaju jednim uspravnim listićem. Ptiĉice koje stoje u prostoru
izmeĊu gornjih krakova kriţa i luka arkade su u raskoraku. Lijeva ptica saĉuvana je u cijelosti, dok
desnoj nedostaje glava. Tijelo im se sastojalo od glave s istaknutim kljunom i uparanim okom, zatim
od širokog vrata bez profilacije, te krila, repa i noţica. Unutrašnjost ptiĉjih krila ukrašena je s po dva
njegova koncentriĉna obrisa, dok im je rep izveden na riblju kost.
Treći ulomak (br. 3) spojen od dva fragmenta pripadao je donjem desnom dijelu pluteja što se
moţe zakljuĉiti po tome što mu je izvorno saĉuvano dno i desna boĉna strana. Na svim ostalim
krajevima, pa tako i na straţnjoj, ima lomove. Na licu se nalazi oštećeni dio donje, nešto šire rubne
letve, a po rubu s desne strane vidi se nešto tanji obrub. Na ostatku ukrasnog polja nalazi se tropruta
cik-cak linija u dnu, te donji dio palmete poviše nje. Iako je površina reljefa ozbiljnije oštećena
abrazijom, sam motiv identiĉno je izgledao te bio obraĊen na isti naĉin kao motivi na prethodno
obraĊenim ulomcima (br. 1-2).
Po naĉinu klesanja ukrasnih motiva i morelijanskim detaljima koji se na njima primjećuju ovi se
fragmenti mogu atribuirati Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira koja je djelovala u drugoj i
trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća.

504
Literatura: N. N., 1903., 104; GUNJAĈA, S., 1958d., 142-144, sl. 18-19, sl. 20, br. 3; ISTI, 1979., 217, sl. 4a-
b; JURIŠIĆ, K., 1979., 40; MARUN, L., 1998., 123; GUNJAĈA, S., 2009., 47-49, kat. br. 16-17, 20;
MARASOVIĆ, T., 2009a., 482, 485, sl. 587.

XII. 5. Dva ulomka pluteja oltarne ograde (PLAVNO II, 5.1-5.2)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Radi se ili o sluĉajnim pronalascima s kraja 19. i samog poĉetka 20. stoljeća
(1894.-1902.), ili o fragmentima koji su iskopani u amaterskim arheološkim istraţivanjima koja je od
1902. do 1906. godine proveo fra Lujo Marun na lokalitetu MeĊine - Đurića groblje, ali toĉne
okolnosti njihova nalaza više nije moguće utvrditi.
Materijal: Sitnozrnati vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 31 cm, širina 21 cm, debljina 15 cm.
2. Visina 22 cm, širina 12 cm, debljina 15 cm.
Opis: Ulomci pluteja oltarne ograde koje je prvi objavio i obradio Stjepan Gunjaĉa. Prvi fragment (br.
1) ima lomove na svim stranama, a izvorno mu se saĉuvala samo debljina. Na licu mu je preostalo
sjecište patibuluma i antene kriţa. Ti krakovi ispunjeni su dvotraĉnom troprutom pletenicom. U
sredini sjecišta je prazan romboidni prostor. Poviše desnog kraka antene vidi se trup, noga i rep ptice.
Krilo joj je ispunjeno dvama njegovim koncentriĉnim obrisima, a rep je oblikovan na riblju kost.U
meĊuprostoru izmeĊu ptica i sjecišta antene s gornjim krakom patibuluma nalazio se stilizirani
ljiljanov cvijet, a on se u potpunosti saĉuvao ispod saĉuvane desne ptice. Na lijevoj strani vidi se tek
donji dio istog motiva, dok se od ptice koja je stajala poviše njega ništa nije saĉuvalo. Na manjem
ulomku (br. 2), koji je otuĉen sa svih strana, nalazi se ostatak luka arkade koji je ispunjen dvotraĉnom
troprutom pletenicom, ispod njega se nazire ostatak ptiĉje glave, a poviše luka smjestila se jedna S-
volutica. Plutej na desnom boku ima sekundarno izvedeno pero za uglavljivanje.
Po naĉinu klesanja ukrasnih motiva i morelijanskim detaljima koji se na njima primjećuju ovi se
fragmenti mogu atribuirati Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira koja je djelovala u drugoj i
trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća.

Literatura: N. N., 1903., 104; GUNJAĈA, S., 1958d., 144, sl. 20, br. 1-2; JURIŠIĆ, K., 1979., 40; MARUN,
L., 1998., 123; GUNJAĈA, S., 2009., 49, kat. br. 18-19; MARASOVIĆ, T., 2009a., 482, 485, sl. 587.

505
XII. 6. Dva ulomka plutejâ oltarne ograde (PLAVNO II, 6.1-6.2)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Radi se ili o sluĉajnim pronalascima s kraja 19. i samog poĉetka 20. stoljeća
(1894.-1902.), ili o fragmentima koji su iskopani u amaterskim arheološkim istraţivanjima koja je od
1902. do 1906. godine proveo fra Lujo Marun na lokalitetu MeĊine - Đurića groblje, ali toĉne
okolnosti njihova nalaza više nije moguće utvrditi.
Materijal: Lokalni škriljevac (ulomak br. 1) i sitnozrnati vapnenac (fragment br. 2).
Dimenzije:
1. Visina 23,5 cm, širina 24 cm, debljina 14 cm.
2. Visina 16 cm, širina 20 cm, debljina 16 cm.
Opis: Ulomci plutejâ oltarne ograde koje je prvi objavio i obradio Stjepan Gunjaĉa. Prvi fragment (br.
1) otuĉen je sa svih strana, a stradao je i od vatre. Iako mu je lice oštećeno na njemu se razaznaje dio
desne polovice palmete (ili stabla ţivota) od koje je ostalo nekoliko šiljastih spuštenih listova koji su
rasporeĊeni u vertikalnom nizu. Dobro se raspoznaju tri donja lista, a naziru se i ostaci dvaju gornjih.
Listovi su obrubljeni ţljebićem. Do njih je vidljiv ostatak široke okomite trake koju obrubljuje tanka
letvica, dok joj je unutrašnjost ispunjena dvotraĉnom troprutom pletenicom. Na ulomku se raspoznaju
i tragovi bojanja. Drugi fragment (br. 2) takoĊer ima lomove na svim stranama. Na njegovu licu
saĉuvala se veća površina nego na prethodnom, a na njemu se razaznaje dio palmete (ili stabla ţivota)
i dio okomite trake ispunjene dvotraĉnom troprutom pletenicom. Na lijevoj strani grane saĉuvala su se
tri ĉitava i polovica ĉetvrtog šiljastog listića, a na desnoj pet istovrsnih listića. Dobro se raspoznaje i
njezina tanka okosnica koja je oblikovana poput plosnatog štapa.
Po naĉinu klesanja ukrasnih motiva i morelijanskim detaljima koji se na njima primjećuju ovi se
ulomci mogu atribuirati Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira koja je djelovala u drugoj i
trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća.

Literatura: N. N., 1903., 104; GUNJAĈA, S., 1958d., 144, sl. 20, br. 4-5; JURIŠIĆ, K., 1979., 40; MARUN,
L., 1998., 123; GUNJAĈA, S., 2009., 49, kat. br. 21-22; MARASOVIĆ, T., 2009a., 482, 485, sl. 587.

XII. 7. Dva rekonstruirana pilastra oltarne ograde (PLAVNO III, 7.1-7.2)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.

506
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Radi se ili o sluĉajnim pronalascima s kraja 19. i samog poĉetka 20. stoljeća
(1894.-1902.), ili o fragmentima koji su iskopani u amaterskim arheološkim istraţivanjima koja je od
1902. do 1906. godine proveo fra Lujo Marun na lokalitetu MeĊine - Đurića groblje, ali toĉne
okolnosti njihova nalaza više nije moguće utvrditi.
Materijal: Lokalni škriljevac.
Dimenzije (u rekonstrukciji):
1. Visina 97 cm, širina 32,5 cm, debljina 15 cm.
2. Visina 120 cm, širina 32 cm, debljina 15 cm.
Opis: Rekonstruirani pilastri oltarne ograde koje je prvi objavio i obradio Stjepan Gunjaĉa, dok je
jednog od njih (br. 2) Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira atribuirao Nikola Jakšić. Prvi
pilastar (br. 1) gotovo je u potpunosti rekonstruiran sastavljanjem triju ulomaka koji se spajaju po crti
loma. Dva gornja fragmenta pilastra kasnije su preupotrijebljena za ploĉnik ili stepenicu pa im je
reljefno obraĊena površina znatno izlizana u odnosu na površinu donjeg ulomka. Tako spojena cjelina
ima izvorno saĉuvane sve strane osim donje, a na gornjoj je lijevi ugao oštećen. Na vrhu, pri desnoj
strani, nalazi se okrugla baza koja je visoka 1 centimetar, a promjer joj iznosi 18 centimetara. Na nju
se u visinu nastavljao stupić koji je za pilastar bio priĉvršćen metalnim klinom, pa je u rupi koja se
nalazi u središtu baze preostalo još olova. Pilastar ima vertikalni utor na lijevoj boĉnoj strani, dok mu
je desna glatka, pa je unutar oltarne ograde najvjerojatnije stajao lijevo od prolaza u svetište. Na
njegovu licu glavno dekorativno polje sa svih saĉuvanih strana uokviruje rubna letva koja je u vrhu
deblja nego na bokovima. Ukrasno polje podijeljeno je na dva dijela tankom i okomitom
neprofiliranom letvom koja je sastavljena od kontinuiranog niza superponiranih strelica usmjerenih
vrhom prema dolje. Letva u vrhu završava kuglicom. Polja lijevo i desno od trake ispunjena su
ispresjeĉenim troprutim polukruţnicama koje su otvorenom stranom okrenute prema boĉnim rubnim
letvama. Prostor koji ostaje izmeĊu sjecišta polukruţnicâ ispunjen je listovima koji su pri dnu široki a
u vrhu šiljasti, dok je njihova unutrašnjost rašĉlanjena ţljebićima koji su urezani tako da prate njihov
osnovni obris.
Drugi pilastar (br. 2) rekonstruiran je od tri fragmenta, od kojih se dva gornja izravno spajaju po
crti loma, dok izmeĊu njih i ulomka koji je pripadao dnu pilastra postoji praznina. I ovaj je pilastar
sekundarno upotrijebljen pa mu je lice izlizano trenjem nogu. U većoj ili manjoj mjeri saĉuvale su mu
se sve boĉne strane, a na bokovima ima po jedan utor što znaĉi da je unutar oltarne ograde stajao po
sredini jedne strane, dakle izmeĊu dvaju pluteja. Pilastru se u vrhu, s lijeve strane, saĉuvao ostatak
kolone visok 6,5 centimetara, a u dnu, s desne strane, preostalo mu je dosta široko izduţenje, visoko
13 i široko 21 centimetar, koje je sluţilo za njegovo uglavljivanje u rupu postolja oltarne ograde. Lice

507
pilastra uokvireno je rubnim letvama, a glavno polje bilo je ukrašeno motivom formiranim od
vertikalnog niza ĉetiriju uĉvorenih troprutih kruţnica. Od tih kruţnica u potpunosti su se saĉuvale tek
dvije gornje, dok je od treće preostao manji gornji, a od ĉetvrte veći donji dio. Kruţnice imaju promjer
od 24 centimetra, a osim meĊusobno, ĉvorovima su vezane i s rubnim letvama. Ispunjene su motivom
dviju ukriţenih troprutih S-kuka koje nalikuju spljoštenom slovu X, a zavojnice su im okrenute jedna
prema drugoj. Prostor izmeĊu ukriţenih kuka i kruţnice ispunja motiv stiliziranoga ljiljanova cvijeta,
što znaĉi da ih ima po dva u svakoj kruţnici. Isti motiv popunja i prostor koji ostaje izmeĊu vanjskog
obruba kruţnica i rubnih letvi.
Po naĉinu klesanja ukrasnih motiva i morelijanskim detaljima koji se na njemu primjećuje oba
se pilastra mogu atribuirati Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira koja je djelovala u drugoj i
trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća.

Literatura: N. N., 1903., 104; GUNJAĈA, S., 1958d., 145-146, sl. 22, sl. 23, br. 1-2; JURIŠIĆ, K., 1979., 40;
JAKŠIĆ, N., 1986., 56; ISTI, 1997a., 42-43, fig. 2; ISTI, 1997c., 23; MARUN, L., 1998., 123; JAKŠIĆ, N.,
2000d., 208; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 48; JAKŠIĆ, N., 2001., 189; JAKŠIĆ, N. -
HILJE, E., 2008., 24; GUNJAĈA, S., 2009., 49-50, kat. br. 24-26; MARASOVIĆ, T., 2009a., 483, 485, sl. 588.

XII. 8. Dva kapitela oltarne ograde s dijelom stupova (PLAVNO III, 8.1-8.2)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Radi se ili o sluĉajnim pronalascima s kraja 19. i samog poĉetka 20. stoljeća
(1894.-1902.), ili o fragmentima koji su iskopani u amaterskim arheološkim istraţivanjima koja je od
1902. do 1906. godine proveo fra Lujo Marun na lokalitetu MeĊine - Đurića groblje, ali toĉne
okolnosti njihova nalaza više nije moguće utvrditi.
Materijal: Bijeli sitnozrnati vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 31,5 cm (visina stupa 12 cm), širina 20 cm, debljina 20 cm, promjer kolone u dnu 13,5 cm.
2. Visina 21 cm (visina stupa 5 cm), širina 16,5 cm, debljina 16,5 cm, promjer kolone u dnu 13,5 cm.
Opis: Dva kapitela oltarne ograde koja je prvi objavio i obradio Stjepan Gunjaĉa, dok ih je Klesarskoj
radionici iz vremena kneza Trpimira atribuirao Nikola Jakšić. Bolje saĉuvani kapitel (br. 1) ima i veći
ostatak stupa s kojim je isklesan u istom komadu kamena. Osim manjih površinskih oštećenja jedina
prava fraktura nalazi se na dnu kolone. IzmeĊu kapitela i stupa nalazi se razdjelni pojas koji ujedno

508
pripada završnom vijencu kolone i vratu kapitela. Širok je 3 centimetra, uokviren je tankim
horizontalnim letvicama, a ispunjen nizom kosih linija koje stvaraju motiv tordiranog uţeta. Sam
kapitel sastoji se od dvije zone. Donji pojas saĉinjava niz od osam ukrug rasporeĊenih listića koji
imaju oble vrhove koji izlaze u prostor. Listovi su mesnati i ukrašeni s po jednim ţljebićem koji prati
njihov osnovni obris. U gornjoj zoni kapitela koja ima kvadratiĉan oblik nalaze se kuke i tordirane
okomite trake. Kuke izlaze iz prostora izmeĊu listića iz donje zone te se u kutovima svojim volutama
dodiruju s kukama na susjednim stranama kapitela. IzmeĊu kuka, po sredini gornje zone nalazi se
široka, vertikalna i obla tordirana traka koja se u vrhu razdvaja u dvije male zavojnice. Abakus
kapitela je plitak te ima razvijenu osnovicu koso zasjeĉenih rubova koja je svojim osnovnim oblikom
podreĊena stršećim dijelovima gornje zone kapitela. Drugi kapitel (br. 2) spojen je od dva dijela,
otuĉen je sa svih strana, a i njemu se saĉuvao manji dio stupića oltarne ograde. Unatoĉ oštećenjima
ipak je vidljivo da je u pitanju isti tip kapitela kao i kod prethodno opisanog primjerka (br. 1), s tek
manjim razlikama u tretiranju pojedinih dijelova listova. Abakus mu je u potpunosti otuĉen, a u sredini
njegove gornje plohe nalazi se široka rupa koja je napravljena prilikom njegove sekundarne upotrebe.
Po naĉinu klesanja ukrasnih motiva i morelijanskim detaljima koji se na njima primjećuju oba
se kapitela mogu atribuirati Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira koja je djelovala u drugoj
i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća.

Literatura: N. N., 1903., 104; GUNJAĈA, S., 1958d., 133, 147-148, sl. 26, br. 1-2; JURIŠIĆ, K., 1979., 40;
JAKŠIĆ, N., 1986., 54; ISTI, 1997a., 42-43, fig. 2; ISTI, 1997c., 23; MARUN, L., 1998., 59, 123; JAKŠIĆ, N.,
2000d., 208; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 48; JAKŠIĆ, N., 2001., 189; JAKŠIĆ, N. -
HILJE, E., 2008., 24; GUNJAĈA, S., 2009., 37, 52, kat. br. 35-36; MARASOVIĆ, T., 2009a., 483, 485, sl. 588;
JOSIPOVIĆ, I., 2010., 9-10, sl. 3.

XII. 9. Ulomci arhitrava oltarne ograde (PLAVNO III, 9.1-9.9)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Radi se ili o sluĉajnim pronalascima s kraja 19. i samog poĉetka 20. stoljeća
(1894.-1902.), ili o fragmentima koji su iskopani u amaterskim arheološkim istraţivanjima koja je od
1902. do 1906. godine proveo fra Lujo Marun na lokalitetu MeĊine - Đurića groblje, ali toĉne
okolnosti njihova nalaza više nije moguće utvrditi.
Materijal: Sitnozrnati vapnenac (ulomci br. 1-6 i 8) i lokalni škriljevac (fragmenti br. 7 i 9).

509
Dimenzije:
1. Visina 18,5 cm, širina 83 cm, debljina 11,5 cm, visina donjeg polja 5,5 cm.
2. Visina 18,5 cm, širina 68 cm, debljina 12,5 cm, visina donjeg polja 5,5 cm.
3. Visina 18,5 cm, širina 28 cm, debljina 12 cm, visina donjeg polja 6 cm.
4. Visina 19 cm, širina 21 cm, debljina 12 cm, visina donjeg polja 5,5 cm.
5. Visina 15 cm, širina 26 cm, debljina 11,5 cm, visina donjeg polja 5,5 cm.
6. Visina 14,5 cm, širina 23 cm, debljina 11 cm, visina donjeg polja 5 cm.
7. Visina 17 cm, širina 22,5 cm, debljina 8 cm, visina donjeg polja 7 cm.
8. Visina 18 cm, širina 26 cm, debljina 12 cm, visina donjeg polja 5,5 cm.
9. Visina 6,5 cm, širina 11,5 cm, debljina 10 cm.
Opis: Devet ulomaka arhitrava oltarne ograde koji su razliĉiti po veliĉini i oĉuvanosti. Sve fragmente
objavio je i obradio Stjepan Gunjaĉa, a Nikola Jakšić ih je atribuirao Klesarskoj radionici iz vremena
kneza Trpimira. Većina ulomaka (br. 1, 3, 5, 6, 8) ima izvorno saĉuvanu debljinu, te gornju i donju
plohu, dok im se lomovi nalaze na boĉnim stranama. Po tom su pitanju iznimka fragmenti br. 7 i 9, jer
prvi ima lomove na straţnjoj strani i vrhu, dok je drugi, inaĉe vrlo mali ulomak, otuĉen sa svih strana.
TakoĊer, još dva fragmenta (br. 2 i 4) imaju izvorno saĉuvane desne bokove koji svjedoĉe da su oni
ĉinili sam završetak arhitravâ. Kod prvonavedenoga primjerka (br. 2), osim okomite rubne letve koja
je s te strane vidljiva na njegovu licu, na kosini desne boĉne plohe istiĉe se i pero na koje je nalijegao
utor stope zabata. Drugi, manji ulomak (br. 4) ima ravni desni bok, a na licu mu se na toj strani nalazi
nešto deblja rubna letva, pa se moţe zakljuĉiti da je rijeĉ o samom kraju arhitrava koji je jednim
dijelom ulazio u perimetralni zid crkve. Osim toga, dva su fragmenta (br. 1 i 3) sastavljena od dva
dijela koja se spajaju po crti loma, a jedan ulomak (br. 8) spojen je od njih ĉak tri.
Na prednjoj strani većine fragmenata vidi se dvozonska podjela plohe na gornji pojas s kukama
i donje polje koje je prazno, mada je izvorno najvjerojatnije bilo ispunjeno uklesanim natpisom koji je
naknadno radiran, na što upućuju grubo obraĊene površine njihovih donjih zona. Ta se zona nije
saĉuvala samo na ulomku br. 9, na kome se, inaĉe, vide tek dijelovi triju kuka iz gornje zone. Tu, pak,
zonu na svim drugim fragmentima popunjavaju kuke s visokim dvoprutim noţicama i puţolikim
zavojnicama, ili sliĉno oblikovane kuke s nešto zdepastijim noţicama. Kuke su na većini ulomaka
poloţene ili na lijevu ili na desnu stranu, dok na fragmentu br. 1 teku u oba smjera. Naime, na tom
ulomku na mjestu na kojem kuke mijenjaju smjer ostaje slobodan trokutasti meĊuprostor koji je
ispunjen motivom ljiljanova cvijeta. Ta pojedinost svjedoĉi o izvornoj duţini ovih arhitrava, a time i o
ukupnoj veliĉini oltarne ograde kojoj su pripadali.
Po naĉinu klesanja i podjeli dekorativne površine na dvije zone ovi ulomci predstavljaju tipiĉne
primjere arhitravâ kakve je u drugoj i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća izraĊivala Klesarska radionica iz
vremena kneza Trpimira, pa ih treba smatrati proizvodom navedene klesarske radionice.

510
Literatura: N. N., 1903., 104; GUNJAĈA, S., 1958d., 151-152, 154, sl. 27, br. 3-7; sl. 28, br. 1-2, 4; sl. 29, br.
3; JURIŠIĆ, K., 1979., 40; JAKŠIĆ, N., 1986., 51; ISTI, 1997a., 42-43, fig. 2; ISTI, 1997c., 23; MARUN, L.,
1998., 123; JAKŠIĆ, N., 2000d., 208; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 48; JAKŠIĆ, N.,
2001., 189; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 24; GUNJAĈA, S., 2009., 55-57, 59, kat. br. 38-45, 50;
MARASOVIĆ, T., 2009a., 484-485, sl. 589; JOSIPOVIĆ, I., 2012a., 56-57, sl. 9; ISTI, 2012b., 138-139, sl. 4.

XII. 10. Četiri ulomka arhitrava oltarne ograde (PLAVNO IV, 10.1-10.4)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Radi se ili o sluĉajnim pronalascima s kraja 19. i samog poĉetka 20. stoljeća
(1894.-1902.), ili o fragmentima koji su iskopani u amaterskim arheološkim istraţivanjima koja je od
1902. do 1906. godine proveo fra Lujo Marun na lokalitetu MeĊine - Đurića groblje, ali toĉne
okolnosti njihova nalaza više nije moguće utvrditi. MeĊutim, to ne vrijedi za fragment br. 2 kojeg je s
još nekim predromaniĉkim reljefima 15. studenoga 1902. godine na navedenom lokalitetu pronašao
mještanin Toma Đurić.
Materijal: Lokalni škriljevac (ulomak br. 1), bijeli sitnozrnati vapnenac (fragmenti br. 2, 3 i 4).
Dimenzije:
1. Visina 19 cm, širina 32 cm, debljina 9,5 cm, visina natpisnog polja 7,5 cm.
2. Visina 19 cm, širina 25 cm, debljina 12,5 cm, visina natpisnog polja 7 cm.
3. Visina 20 cm, širina 32,2 cm, debljina 12,5 cm, visina natpisnog polja 7 cm.
4. Visina 14 cm, širina 20 cm, debljina 13 cm, visina natpisnog polja 7,5 cm.
Opis: Ĉetiri ulomaka arhitrava oltarne ograde od kojih je tri fragmenta (br. 1-3) prvi objavio i obradio
Stjepan Gunjaĉa, a jednoga Vedrana Delonga (br. 4), dok ih je Klesarskoj radionici iz vremena kneza
Trpimira atribuirao Nikola Jakšić. Tri ulomka (br. 1-3) imaju izvorno saĉuvanu gornju i donju plohu, a
na bokovima mu se nalaze lomovi. Ĉetvrti, najmanji fragment (br. 4) ima izvorno saĉuvano samo dno
i debljinu, dok mu se na svim ostalim krajevima nalaze frakture. Zbog kasnije preupotrebe, prva dva
ulomka (br. 1-2) imaju i reljefno obraĊenu pozadinu, a njezina izvedba i repertoar dekorativnih motiva
ukazuju da se radi o intervenciji iz druge polovine 11. stoljeća. Osim toga, fragment br. 1 sastavljen je
od dva dijela koja se lijepe po crti loma.
Na prednjoj strani svih ulomaka vidi se dvozonska podjela plohe na gornji pojas s kukama i
donje polje u kojemu se nalaze ostaci uklesanog natpisa. Gornju zonu na jednom fragmentu (br. 3)
ĉine kuke s visokim dvoprutim noţicama i puţolikim zavojnicama, dva ulomka (br. 1-2) imaju sliĉno

511
oblikovane kuke s nešto zdepastijim noţicama, dok je na ĉetvrtom fragmentu (br. 4) vidljivo samo dno
triju kuka. Kuke su, inaĉe, na ulomku br. 1 poloţene na desnu stranu, na fragmentima br. 2 i 4
polegnute su nalijevo, dok na preostalom ulomku arhitrava (br. 3) teku u oba smjera, s tim da je na
mjestu promjene pravca umetnut motiv ljiljanova cvijeta. Dijelovi saĉuvanih natpisa iz donje zone
fragmenata, s djelomiĉnom nadopunom tekstualnog sadrţaja koji nedostaje, su sljedeći: na prvom
ulomku (br. 1) ĉita se + IN NOMIN[e…], na drugome (br. 2) […fie]RI PRO [remedio…], na trećemu
(br. 3) […Domini n]OS(tri) I(e)HV CHR(ist)I E[go…] i na ĉetvrtome (br. 4) […]LI SVPLICIT DE[o
?...] […?]. Dakle, s ovih se fragmenata jasno moţe razabrati da je posvetni natpis na arhitravu
zapoĉinjao invokacijskom formulom, zatim da su neki njegovi dijelovi imali tipiĉan zavjetni karakter,
te konaĉno da se radilo o invokaciji koja je bila upućena Kristu.
Po naĉinu klesanja i podjeli dekorativne površine na dvije zone ovi ulomci predstavljaju tipiĉne
primjere arhitravâ kakve je u drugoj i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća izraĊivala Klesarska radionica iz
vremena kneza Trpimira, pa ih treba smatrati proizvodom navedene klesarske radionice.

Literatura: N. N., 1903., 104; GUNJAĈA, S., 1958d., 150-151, 152-154, sl. 27, br. 1-2; sl. 28, br. 5-6; sl. 29,
br. 2; ISTI, 1979., 215-217, sl. 2a-b; JURIŠIĆ, K., 1979., 40; JAKŠIĆ, N., 1986., 51; DELONGA, 1996., 233-
235, 311-312, T. LXXVI, 201-202, T. LXXVII, 203-204; JAKŠIĆ, N., 1997c., 23; MARUN, L., 1998., 59, 123;
JAKŠIĆ, N., 2000d., 208; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 48; JAKŠIĆ, N., 2001., 189;
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 24; GUNJAĈA, S., 2009., 54-55, 57-59, 59, kat. br. 37, 46, 49; MARASOVIĆ,
T., 2009a., 483-485, sl. 589.

XII. 11. Šest ulomaka zabatâ oltarne ograde (PLAVNO IV, 11.1-10.6)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika (ulomci br. 1, 3-6); Plavno, proĉeljna strana
zvonika parohijske crkve sv. velikomuĉenika Georgija (fragment br. 2).
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Za tri ulomka (br. 3, 4 i 6) više nije moguće utvrditi okolnosti njihova nalaza, ali su
vjerojatno sluĉajno otkrivena krajem 19. ili poĉetkom 20. stoljeća (1894.-1902.), ili su, pak, iskopana
u amaterskim arheološkim istraţivanjima koja je od 1902. do 1906. godine proveo fra Lujo Marun na
lokalitetu MeĊine - Đurića groblje. Fragment br. 1 bio je uzidan u kuću mještanina Nikole Đurića, a on
ga je 18. prosinca 1894. prodao fra Luji Marunu za dvadeset novĉića. Ulomak br. 5 pronašao je
mještanin Toma Đurić na svojoj njivi na lokalitetu MeĊine - Đurića groblje te ga je 15. travnja 1899.
godine donio u Prvi muzej hrvatskih spomenika u Kninu. Fragment zabata (br. 2) je kao raniji sluĉajan

512
pronalazak uzidan u proĉelje zvonika parohijske crkve sv. Georgija (ĐurĊa) koja je podignuta
najvjerojatnije tijekom 18. stoljeća, svakako nakon sklapanja Poţarevaĉkoga mira 1718. i
razgraniĉenja izmeĊu Mletaĉke Republike i Turskog Carstva koje je provedeno u razdoblju od 1721.
do 1723. godine (Linea Mocenigo).
Materijal: Lokalni škriljevac (ulomci br. 1, 3-6). Za fragment zabata br. 2 vrsta kamena nije utvrĊena.
Dimenzije:
1. Visina 25,5 cm, širina 48 cm, debljina 12 cm.
2. Visina cca 38 cm, širina (dno) cca 45 cm.
3. Visina 19,5 cm, širina 23 cm, debljina 13,5 cm.
4. Visina 14 cm, širina 17 cm, debljina 6,5 cm, visina natpisnog polja 4-8 cm.
5. Visina 9 cm, širina 13 cm, debljina 7,5 cm, visina natpisnog polja 4,5 cm.
6. Visina 6,5 cm, širina 12 cm, debljina 6 cm, visina natpisnog polja 4 cm.
Opis: Šest ulomaka zabatâ oltarne ograde koje je prvi objavio i obradio Stjepan Gunjaĉa, dok ih je
Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira atribuirao Nikola Jakšić. Prvi, veći fragment zabata
(br. 1) ima ĉetvrtast oblik jer je sa svih krajeva naknadno preklesan, a samo na jednoj strani to nije
uĉinjeno do kraja, pa se tako saĉuvala izvorna krivina donje plohe njegova luka. Zbog sekundarne
upotrebe ozbiljno je oštećena reljefna površina na njegovu licu. Ipak, još uvijek se raspoznaju konture
kriţa, pticâ, letvicâ, kimationa, ljiljanovih cvjetova i polukruţnoga donjeg pojasa. Središnji kriţ imao
je gotovo sve krakove jednake, a preostali su i manji tragovi njegove unutrašnje dekoracije koja se
više ne moţe pouzdano razaznati iako se naslućuju urezi kosih paralelnih linija. Ispod antene kriţa, sa
svake je strane bila smještena po jedna ptica u raskoraku. Desna ptica saĉuvala se u potpunosti, dok je
od lijeve preostao samo gornji dio. Ispod njihovih kljunova smještena je po jedna S-voluta. Krilo
desne ptice zadnjim je dijelom podignuto uvis, a rep joj je nerazmjerno veći u usporedbi s ostatkom
tijela, te se širi prema kraju. Ispod njezina repa nazire se manji ljiljanov cvijet. Isti je motiv bio
smješten i sa svake strane patibuluma kriţa poviše antene. Glavno polje zabata neprofiliranom je
letvom odvojeno od kimationa koji se na ovom ulomku djelomiĉno saĉuvao samo na desnoj strani.
Tako se vidi tek donji dio njegovih voluminoznih troprutih arkadica, tj. motiva koji je formiran od niza
spojenih i stiliziranih ljiljanovih cvjetova koji samo podsjećaju na šiljaste arkade u nizu. Ispod
glavnoga polja zabata saĉuvao se manji dio donjega luĉnoga polja koje je široko svega 4,5 centimetra,
a na kome se nije saĉuvao natpis ako ga je uopće i bilo.
Drugi ulomak zabata (br. 2) uzidan je visoko u proĉelju zvonika parohijske crkve u Plavnu te je
djelomiĉno prekriven ţbukom pod kojom su vjerojatno saĉuvane i kuke iz gornje zone njegovih dviju
kosina. Zabat nikad nije fotografiran iz neposredne blizine, a kalup koji je uzet prilikom sanacije u
potresu oštećenog zvonika 1987. godine do danas nije iskorišten za dobivanje njegove kopije (u
meĊuvremenu kalup je i zagubljen), tako da iz navedenih razloga zabat uopće nije bio poznat

513
znanstvenoj javnosti. Ipak, u Konzervatorskom odjelu u Splitu saĉuvala se ne baš dobra, ali svakako
iskoristiva fotografija njegova kalupa sa saĉuvanim negativom zabata, pa sam uz pomoć suvremene
raĉunalne obrade uspio dobiti njegov pozitiv. Iz toga je vidljivo da ovaj zabat ima posve identiĉnu
koncepciju dekorativne površine kao i prethodno opisani primjerak (br. 1), s tek nekoliko neznatnih
razlika. Prva razlika je ta da je središnji kriţ u njegovu ukrasnom polju ukrašen nizom kuglica, a ne
kosim linijama, ĉime ovaj zabat u potpunosti nalikuje poznatom ostatku zabata koji je pronaĊen na
lokalitetu Lopuška glavica u Biskupiji kod Knina. S potonje navedenim zabatom povezuje ga i
ĉinjenica da se krajevi patibuluma i antene njegova kriţa raĉvaju u tri šiljata završetka, a sliĉan
završetak lijevog kraja antene nazire se na istom središnjem motivu i na prethodno opisanom zabatu
(br. 1). Druga razlika izmeĊu dvaju zabata iz Plavna jest ta da kod ovog zabata ptiĉice u kljunu ne drţe
S-voluticu kao na prvom primjerku, već je prostor ispod ptiĉjih kljunova većim dijelom ostavljen
prazan, dok je samo njegov donji dio popunjen malim motivom stiliziranoga ljiljanova cvijeta.
TakoĊer, na ovom je zabatu vidljiv i naĉin oblikovanja ptiĉjih krila, ali i repa desne ptice, pa je tako
krilo obiju ptica ispunjeno s po tri njegova koncentriĉna obrisa, dok je rep desne ptice oblikovan na
riblju kost. Pored toga, na ovom zabatu donji dio patibuluma kriţa prelazi i u njegov luk, a takvo
rješenje primijenjeno je na ulomku zabata koji je pronaĊen na lokalitetu Mastirine u Kašiću kod Zadra
(T. XXVI, 5), a naslućuje se i na već spominjanom primjerku s Lopuške glavice u Biskupiji kod Knina
(T. XXVI, 9).
Preostala ĉetiri fragmenta (br. 3-6) mnogo su manja. Jedan od njih (br. 3) najvjerojatnije je
pripadao kimationu trećeg zabata, a ostala tri ulomka (br. 4-6) pripadala su desnim stopama zabatâ, tj.
njihovim prijelazima u arhitrave oltarne ograde. Fragment br. 3 ima izvorno saĉuvan luĉni dio i stranu
koja je išla prema stopi zabata, a taj zakljuĉak dodatno potvrĊuje isvrdlana rupa koja se na toj strani
nalazi. Lice ulomka ukrašeno je ostacima djelomiĉno otuĉenog kimationa, a ispod njega se vidi dio
letve i ostaci dvotraĉne troprute pletenice. Manji fragment desne stope zabata (br. 4) ima lom na
lijevom boku, a na desnoj boĉnoj strani nalazi mu se utor koji je djelomiĉno otpao kao i njegova
straţnja ploha. Na izvornoj donjoj plohi vidi se isvrdlana rupa koja je sluţila za povezivanje stope
zabata s kapitelom uz pomoć klina. Na lijevoj strani njegova lica preostali su dijelovi donjeg, srednjeg
te mali dio gornjeg dekorativnog pojasa, a na njegovu desnom dijelu koji je prelazio u arhitrav
saĉuvao se samo dio natpisnog polja. Na dijelu gornje zone vidi se poĉetak završne kuke zabata, u
središnjem polju saĉuvao se kraj kimationa, a u donjoj zoni je natpisno polje koje se nastavlja i na
arhitrav. Moţe se proĉitati ostatak latinske rijeĉi […in]DIGNVS[…], što u hrvatskom prijevodu znaĉi
''nedostojan''. Vrlo sliĉan ovome ulomku je još jedan fragment stope zabata (br. 5) koji ima lomove na
poleĊini i vrhu, dok na ostalim krajevima ima izvorno saĉuvane površine. Na desnom boku nalazi mu
se utor za spajanje s arhitravom oltarne ograde, a na donjoj plohi ispod njega ima isvrdlanu rupu koja
je sluţila za spajanje stope zabata s kapitelom uz pomoć klina. Na njegovu licu takoĊer se vide ostaci

514
zonske podjele reljefnoga ukrasa, pa je od srednjeg pojasa preostao niz od tri zbijena i šiljasta listića,
dok se u natpisnom polju koje sa zabata prelazi u arhitrav pouzdano mogu proĉitati tek slova S i V,
dok slovo koje im prethodi moţe biti I ili N. Na petom ulomku (br. 6), koji je inaĉe otuĉen sa svih
strana, saĉuvali su se ostaci stiliziranog kimationa i veoma fragmentirani dio natpisa u donjem pojasu
od kojega se vide samo slova IC, prethodilo im je slovo I ili M, a iza njih je stajalo slovo A ili N.
Po naĉinu klesanja, repertoaru ukrasnih motiva i njihovu rasporedu ovi ulomci vrlo su sliĉni
ostacima zabatâ iz Riţinica kod Solina (XXVI, 8), Kašića kod Zadra (XXVI, 5), Vrpolja kod Knina
(T. XXVI, 7) i Lopuške glavice u Biskupiji kod Knina (T. XXVI, 1, 3, 8), a posebno nalikuju na
fragment zabata koji potjeĉe s lokaliteta Sljutina u Nadinu pokraj Zadra (T. XXVI, 12). Budući da je
na natpisnom polju riţiniĉkog primjerka uklesano ime kneza Trpimira [PRO DVCE TREPIME(ro…)],
svi su ti zabati opravdano atribuirani klesarskoj radionici koja je djelovala u vrijeme vladavine toga
hrvatskog vojvode.

Literatura: N. N., 1903., 104; GUNJAĈA, S., 1958d., 132, 156-158, sl. 30, br. 1-4, 6; JURIŠIĆ, K., 1979., 40;
JAKŠIĆ, N., 1980a., 23-28, 88-89, kat. br. 12; ISTI, 1986., 51-52; BUDIMIR, M., 1992., 28-29; DELONGA,
V., 1996., 236-237, 311, T. LXXVII, 207-209; JAKŠIĆ, N., 1997c., 23; MARUN, L., 1998., 59, 101, 123;
JAKŠIĆ, N., 2000d., 208; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 48; JAKŠIĆ, N., 2001., 189;
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 24; GUNJAĈA, S., 2009., 37, 60-62, kat. br. 56-59, 61; MARASOVIĆ, T.,
2009a., 483-485, sl. 589.

XII. 12. Dva ulomka plutejâ oltarne ograde (PLAVNO V, 12.1-12.2)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Radi se ili o sluĉajnim pronalascima s kraja 19. i samog poĉetka 20. stoljeća
(1894.-1902.), ili o fragmentima koji su iskopani u amaterskim arheološkim istraţivanjima koja je od
1902. do 1906. godine proveo fra Lujo Marun na lokalitetu MeĊine - Đurića groblje, ali toĉne
okolnosti njihova nalaza više nije moguće utvrditi.
Materijal: Lokalni škriljevac (ulomak br. 1 ) i lokalni lapor (fragment br. 2).
Dimenzije:
1. Visina 48 cm, širina 53 cm, debljina 15 cm.
2. Visina 19,5 cm, širina 20 cm, debljina 4,5 cm.

515
Opis: Dva ulomka plutejâ oltarne ograde koja je prvi objavio i obradio Stjepan Gunjaĉa. Veći ulomak
pluteja (br. 1) ima izvorno saĉuvanu debljinu, a jednim dijelom i gornju plohu, dok na svim drugim
krajevima ima lomove. Na gornjoj strani nalazi se dno rupe koja je bila duboka 5 centimetara, a u koju
je bila umetnuta ţeljezna spojnica po ĉemu se vidi da je izvorni kraj pluteja bio blizu. Na licu se
saĉuvao veliki dio njegova glavnog polja i donji dio reljefno više istaknutog vijenca poviše njega.
Vijenac je bio ukrašen gustim mreţištem od prepleta troprutih traka, dok je glavno polje ispunjeno
sustavom nepovezanih troprutih kruţnica koje su poredane u redove i dijagonalno ispresijecane
troprutim trakama koje završavaju u vertikalnom nizu pereca na rubovima glavnoga polja, a oni su
svojim šiljastim završecima bili okrenuti prema boĉnim rubnim letvama. Manji fragment (br. 2)
sastavljen je od tri dijela koji se spajaju po crti loma. Pripadao je vijencu pluteja, i to najvjerojatnije
onoga koji je s prethodno obraĊenim (br. 1) stajao u paru. Naime, fragmenti su isklesani u drugoj vrsti
kamena pa zasigurno nisu dijelovi istog pluteja, ali su gotovo sigurno pripadali istoj cjelini oltarne
ograde. Ulomak ima frakture na straţnjoj strani i bokovima, samo što su mu prilikom sekundarne
namjene lijeva i desna strana naknadno poravnate i uglaĉane. Na njegovu licu vide se ostaci gornje i
donje rubne letve, a one omeĊuju središnji motiv koji je oblikovan kao mreţište od gustog prepleta
troprutih traka.
Po repertoaru ukrasnih motiva ovi fragmenti odgovaraju sliĉnim primjercima plutejâ kakve je
tijekom posljednje ĉetvrtine 9. stoljeća izraĊivala Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza
Branimira, pa ih se moţe atribuirati navedenoj klesarskoj radionici.

Literatura: N. N., 1903., 104; GUNJAĈA, S., 1958d., 145, 147, sl. 21, sl. 25, br. 4; ISTI, 1979., 217, sl. 3a;
JURIŠIĆ, K., 1979., 40; BURIĆ, T., 1995., 97, 104, sl. 24; JAKŠIĆ, N., 1995a., 145, 148, sl. 17; MARUN, L.,
1998., 123; MILOŠEVIĆ, A. - PEKOVIĆ, Ţ., 2009., 242, 244, sl. 283; GUNJAĈA, S., 2009., 49, 51, kat. br. 23,
31; MARASOVIĆ, T., 2009a., 482, 485, sl. 587.

XII. 13. Ulomak pilastra oltarne ograde (?) (PLAVNO V, 13)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Radi se ili o sluĉajnom pronalasku s kraja 19. i samog poĉetka 20. stoljeća (1894.-
1902.), ili o fragmentu koji su iskopan u amaterskim arheološkim istraţivanjima koja je od 1902. do
1906. godine proveo fra Lujo Marun na lokalitetu MeĊine - Đurića groblje, ali toĉne okolnosti njegova
nalaza više nije moguće utvrditi.

516
Materijal: Lokalni škriljevac.
Dimenzije: Visina 15 cm, širina 11,5 cm, debljina 8 cm.
Opis: Najvjerojatnije ugaoni ulomak pilastra oltarne ograde koji je prvi objavio i obradio Stjepan
Gunjaĉa. Izvorno mu se saĉuvalo dno i lijeva boĉna strana, dok na ostalim krajevima, pa tako i
straţnjoj, ima lomove. Na lijevoj boĉnoj strani vidi se trag završetka utora za uglavljivanje. Na licu mu
se nalaze dvije rubne letve koje zatvaraju dekorativno polje. Boĉna letva je šira, a donja uţa. U kutu
glavnog polja saĉuvao se ostatak troprute trake koja se lomi u oštrom kutu, a vjerojatno se radi o
ostatku tzv. perec-motiva.
Po naĉinu klesanja i ostatku tipiĉnoga geometrijskog motiva ovaj se fragment s oprezom moţe
atribuirati Dvorskoj klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira koja je djelovala u posljednjoj
ĉetvrtini 9. stoljeća.

Literatura: N. N., 1903., 104; GUNJAĈA, S., 1958d., 147, sl. 25, br. 7; JURIŠIĆ, K., 1979., 40; MARUN, L.,
1998., 123; GUNJAĈA, S., 2009., 52, kat. br. 34.

XII. 14. Dva ulomka pilastra oltarne ograde (PLAVNO V, 14.1-14.2)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Radi se ili o sluĉajnim pronalascima s kraja 19. i samog poĉetka 20. stoljeća
(1894.-1902.), ili o fragmentima koji su iskopani u amaterskim arheološkim istraţivanjima koja je od
1902. do 1906. godine proveo fra Lujo Marun na lokalitetu MeĊine - Đurića groblje, ali toĉne
okolnosti njihova nalaza više nije moguće utvrditi.
Materijal: Lokalni škriljevac (ulomak br. 1) i bijeli sitnozrnati vapnenac (fragment br. 2).
Dimenzije:
1. Visina 40 cm, širina 20 cm, debljina 15 cm.
2. Visina 18 cm, širina 26 cm, debljina 5 cm.
Opis: Dva ulomka pilastara oltarne ograde koja je prvi objavio i obradio Stjepan Gunjaĉa. Veći
fragment (br. 1) sastavljen je od tri dijela koji se spajaju po crti loma. Na desnoj boĉnoj strani saĉuvala
mi se izvorna površina na kojoj se nalazi utor za uglavljivanje. Na gornjoj strani pilastar je naknadno
preklesan te se vide tragovi grubog baratanja dlijetom. Pri njezinu kraju, a iznad utora u desnoj boĉnoj
strani, nalazi se dno isvrdlane rupe koja je izvorno sluţila za umetanje metalne spojnice (klamfe). Na
leĊima se nalaze ostaci triju paralelnih ţljebova koji teku vertikalno. Lice fragmenta je oštećeno

517
prilikom ponovne upotrebe te se na njemu vide tragovi maltera. Dekorirano je gustim mreţištem od
nasuprotno postavljenih, povezanih i u niz rasporeĊenih troprutih perec-motiva, a s desne strane
vidljiv je i ostatak boĉne rubne letve. Ostatak istoga dekorativnog motiva saĉuvao se i na oljuštini
drugoga pluteja (br. 2) koja ima lomove na svim stranama. Ovi ulomci nisu pripadali istom pilastru jer
su isklesani u drugoj vrsti kamena, ali su zasigurno pripadali istoj cjelini oltarne ograde.
Unatoĉ velikim oštećenjima dekorativne površine ovi fragmenti po naĉinu klesanja i repertoaru
ukrasnih motiva podsjećaju na sliĉne primjerke pilastara kakve je tijekom posljednje ĉetvrtine 9.
stoljeća izraĊivala Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira, pa ih se s oprezom moţe
povezati s navedenom klesarskom radionicom.

Literatura: N. N., 1903., 104; GUNJAĈA, S., 1958d., 146-147, sl. 24, sl. 25, br. 1; ISTI, 1979., sl. 3b;
JURIŠIĆ, K., 1979., 40; MARUN, L., 1998., 123; GUNJAĈA, S., 2009., 51, kat. br. 27-28; MARASOVIĆ, T.,
2009a., 483, 485, sl. 588.

XII. 15. Dva ulomka arhitrava i fragment zabata oltarne ograde (PLAVNO V, 15.1-15.3)
Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Radi se ili o sluĉajnim pronalascima s kraja 19. i samog poĉetka 20. stoljeća
(1894.-1902.), ili o fragmentima koji su iskopani u amaterskim arheološkim istraţivanjima koja je od
1902. do 1906. godine proveo fra Lujo Marun na lokalitetu MeĊine - Đurića groblje, ali toĉne
okolnosti njihova nalaza više nije moguće utvrditi. MeĊutim, to ne vrijedi za fragment br. 1 kojeg je
18. prosinca 1894. godine mještanin Petar Đurić prodao fra Luji Marunu.
Materijal: Bijeli sitnozrnati vapnenac (ulomak br. 1 i 3) i lokalni škriljevac (fragment br. 3).
Dimenzije:
1. Visina 21 cm, širina 26 cm, debljina 11 cm.
2. Visina 14 cm, širina 13 cm, debljina 8,5 cm.
3. Visina 11 cm, širina 14,5 cm, debljina 8,5 cm.
Opis: Ulomak arhitrava i dva fragmenta zabata oltarne ograde koje je prvi objavio i obradio Stjepan
Gunjaĉa. Veći fragment arhitrava (br. 1) sastavljen je od dva dijela koja se spajaju po crti loma. Tako
spojena cjelina ima izvorno saĉuvanu debljinu i vrh, dok se na boĉnim stranama nalaze lomovi. Dno je
izvorno samo na većem ulomku, a na manjemu je otuĉeno, uostalom kao i njegovo lice. Dekorativna
površina arhitrava podijeljena je u tri zone, i to tako da se u gornjom pojasu nalaze kuke, središnji je

518
izveden u obliku plastiĉnog kimationa, dok se u donjemu nalazi natpisno polje. Kuke iz gornjeg pojasa
nagnute su na desnu stranu, imaju dvoprute noţice i male nespretno izvedene zavojnice. Od natpisnog
polja dijeli ih plastiĉno rebro pod kojim se smjestio kimation izveden od niza manjih listića s
mesnatim kruţićem u središtu. Natpisno polje s donje je strane uokvireno tankim uparanim ţljebićem,
a poviše njega nalazi se uklesani dio natpisa na kome se moţe proĉitati […a]NIME M[eae…]. Istoj
gredi oltarne ograde pripadao je i manji ulomak (br. 2) koji ima frakture na svim stranama, osim
maloga dijela dna koji mu je izvorno saĉuvan. Na njegovu licu nije sa saĉuvalo gornje polje, kimation
iz središnje zone moţe se razabrati samo po tome što je vidljivo ispupĉenje njegova plastiĉnog rebra, a
u natpisnom polju vidi se dio donjega urezanog ţljebića i dio natpisa poviše njega koji glasi […]IS
Q[ve…]. Treći fragment (br. 3) najvjerojatnije je pripadao donjoj, tj. luĉnoj zoni stope zabata oltarne
ograde što se razbire iz zakrivljenog pruţanja slovâ u dijelu saĉuvanog natpisa na njegovu licu.
Ulomak ima lomove na straţnjoj i gornjoj strani, a na ostalim krajevima je preklesan. Na njegovoj
dekorativnoj površini tek se nazire otuĉeni kimation iz središnje zone, dok je natpisno polje s donje
strane obrubljeno zakrivljenim urezanim ţljebićem koji, osim što potvrĊuje opravdanost povezivanja
ovog fragmenta s prethodno obraĊenim ulomcima (br. 1-2), dodatno svjedoĉi da ovaj fragment s te
strane zaista ima polukruţan rub. Od natpisa se djelomiĉno saĉuvalo tek nekoliko slova TEMPO, što
se ĉita kao […]TEMPO[re…] ili kao […]TEMPO[ribus…], dakle svakako kao vremenski ablativ,
samo je pitanje da li u jednini ili mnoţini.
Unatoĉ velikim oštećenjima dekorativne površine ovi ulomci po naĉinu klesanja i repertoaru
ukrasnih motiva podsjećaju na sliĉne primjerke arhitravâ i zabatâ kakve je tijekom posljednje ĉetvrtine
9. stoljeća izraĊivala Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira, pa ih se moţe
atribuirati navedenoj klesarskoj radionici.

Literatura: N. N., 1903., 104; GUNJAĈA, S., 1958d., 132, 153-154, 157-158, sl. 28, br. 3; sl. 29, br. 1; sl. 30,
br. 5; JURIŠIĆ, K., 1979., 40; BURIĆ, T., 1995., 97, 104, sl. 23; JAKŠIĆ, N., 1995a., 145, sl. 13; DELONGA,
V., 1996., 235-236, 238, 312, T. LXXVII, 205-206, T. LXXVIII, 210; MARUN, L., 1998., 59, 123;
MILOŠEVIĆ, A. - PEKOVIĆ, Ţ., 2009., 241, sl. 280; GUNJAĈA, S., 2009., 58, 62, kat. br. 47-48, 60;
MARASOVIĆ, T., 2009a., 483-485, sl. 589.

XII. 16. Ulomak pluteja oltarne ograde (PLAVNO V, 16)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Sredina / druga polovina 9. stoljeća.

519
Okolnosti nalaza: Radi se ili o sluĉajnom pronalasku s kraja 19. i samog poĉetka 20. stoljeća (1894.-
1902.), ili o fragmentu koji je iskopan u amaterskim arheološkim istraţivanjima koja je od 1902. do
1906. godine proveo fra Lujo Marun na lokalitetu MeĊine - Đurića groblje, ali toĉne okolnosti njegova
nalaza više nije moguće utvrditi.
Materijal: Bijeli sitnozrnati vapnenac.
Dimenzije: Visina 21 cm, širina 10,5 cm, debljina 15 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde koji je prvi objavio i obradio Stjepan Gunjaĉa. Ima izvorno
saĉuvanu gornju plohu, na desnoj boĉnoj strani naknadno mu je oblikovana pero za uglavljivanje, a na
svim drugim krajevima ima lomove. Na njegovoj gornjoj strani nalazi se isvrdlana rupa i utor za
spojnicu u kojem se još vide tragovi ţeljeza. Na licu mu se u gornjem dijelu vidi dio vijenca pluteja
koji je s gornje i donje strane obrubljen neprofiliranim letvicama, dok je ispod njega preostao maleni
dio glavnog polja pluteja. Od dekorativnog polja vijenca saĉuvao se ukras od dvije troprute
polukruţnice koje se meĊusobno sijeku.

Literatura: N. N., 1903., 104; GUNJAĈA, S., 1958d., 147, sl. 25, br. 3; JURIŠIĆ, K., 1979., 40; GUNJAĈA,
S., 2009., 51, kat. br. 30.

XII. 17. Dva ulomka pluteja ili pilastra oltarne ograde (PLAVNO V, 17.1-17.2)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Sredina / druga polovina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Radi se ili o sluĉajnim pronalascima s kraja 19. i samog poĉetka 20. stoljeća
(1894.-1902.), ili o fragmentima koji su iskopani u amaterskim arheološkim istraţivanjima koja je od
1902. do 1906. godine proveo fra Lujo Marun na lokalitetu MeĊine - Đurića groblje, ali toĉne
okolnosti njihova nalaza više nije moguće utvrditi.
Materijal: Lokalni škriljevac (ulomak br. 1) i bijeli sitnozrnati vapnenac (fragment br. 2).
Dimenzije:
1. Visina 15 cm, širina 22 cm, debljina 9,5 cm.
2. Visina 16 cm, širina 8 cm, debljina 14,5 cm.
Opis: Dva ulomka pluteja oltarne ograde koje je prvi objavio i obradio Stjepan Gunjaĉa. Prvi fragment
(br. 1) otuĉen je sa svih strana. Lice mu je ukrašeno s nekoliko širokih troprutih traka koje se
isprepliću, ali se zbog iznimno male površine ulomka koja se saĉuvala ne moţe prepoznati izvorni
dekorativni sustav, mada se vidi da se trake spajaju i sijeku dosta konfuzno. Sam motiv izuzetno je

520
reljefan jer izlazi u prostor za 2 centimetra. Drugi, manji fragment (br. 2) otuĉen je sa svih strana, od
ĉega su mu dvije strane naknadno preklesane, a na licu mu se vide ostaci više troprutih traka koje se
meĊusobno prepliću.

Literatura: N. N., 1903., 104; GUNJAĈA, S., 1958d., 147, sl. 25, br. 2, 5; JURIŠIĆ, K., 1979., 40;
GUNJAĈA, S., 2009., 51, kat. br. 29, 32.

521
522
XIII. Pridraga kod Zadra

523
 Pridraga (srednjovjekovni Dolac, Dol, Martindol, Sutmartidol) se nalazi 35 kilometara
sjeveroistoĉno od Zadra i 5 kilometara jugoistoĉno od Novigrada, a smještena je na
jugoistoĉnoj polovini duguljaste i plodne uleknine (sinklinale) koja na sjeverozapadnoj strani,
na dijelu koji danas nosi ime Podanci, ima svoj prirodan izlaz u dugoj pukotini koja se naziva
Draga.740 Ona se, pak, spušta u slijepi krak Novigradskog zaljeva na kojemu se nalazi mjesto
Novigrad. Na samom zapadnom rubu današnje Pridrage, a nekad srednjovjekovnoga Dolca,
na meĊusobnoj udaljenosti od nekih dvjestotinjak metara, smještena su dva vrlo vaţna
arheološka lokaliteta. Na prvom od njih nalazi se današnja grobljanska, a sve do nedavno i
ţupna, ranokršćanska crkva sv. Martina s nedalekim srednjovjekovnim grobljem na poloţaju
zvanom Goriĉina.741 Na drugom lokalitetu, koji je poznat pod nazivom Mijovilovac ili
Manastirine, otkriveni su ostaci šesterolisne predromaniĉke crkve sv. Mihovila sagraĊene u
sklopu većega ranosrednjovjekovnog graĊevinskog kompleksa koji je najvjerojatnije bio
podignut nad antiĉkom rustiĉkom vilom.742 Oba kompleksa bila su u funkciji tijekom ranoga
srednjeg vijeka, s razlikom što je crkva sv. Martina najvjerojatnije sluţila kao kongregacijska
crkva za veću zajednicu vjernika, dok je Sv. Mihovil najvjerojatnije bio privatni oratorij
nekog hrvatskog velikaša iz tog vremena.
Crkva sv. Martina ranokršćanska je graĊevina koja je nastala tijekom dviju
ranokršćanskih faza gradnje, najprije kao slobodnostojeći trikonhos s kraja 5. ili s poĉetka 6.
stoljeća, da bi potom, ne prije druge trećine 6. stoljeća, bila uklopljena u prsten naknadno
prigraĊenih prostorija meĊu kojima se posebno istiĉe osmerostrana krstionica podignuta s
njezine juţne strane.743 Iako je crkva gotovo do razine krova bila saĉuvana u svom izvornom
obliku, u starijoj historiografiji mišljenja o vremenu njezina nastanka nisu bila unisona pa je
datirana u velikom vremenskom rasponu od kasne antike do baroka.744
Saţeti prikaz razvitka crkve moţe se svesti na nekoliko vaţnijih faza. Njezin najstariji
arheološki sloj pripada gospodarskoj zgradi iz rimskoga doba. Na istom je posjedu od kraja 5.
do kraja 6. stoljeća, oĉito u dvije faze, sagraĊena jednobrodna ranokršćanska crkva s trolisnim

740
GUNJAĈA, S., 1963., 9.
741
Usporedi GUNJAĈA, S., 1963., 21-28, 57-58; DELONGA, V., 1996., 240.
742
Usporedi GUNJAĈA, S., 1963., 28-57, 63; KATALOG, 2000a., 322, kat. br. IV. 215; KATALOG, 2001.,
468, kat. br. VI. 67; ANĈIĆ, M., 2007., 207; MARASOVIĆ, T., 2009a., 243-247.
743
VEŢIĆ, P., 2005. (2006.) [2007.], 87-94; ISTI, 2011., 41-42.
744
GUNJAĈA, S., 1963., 7.

524
svetištem i brojnim prigradnjama uokolo nje, izmeĊu kojih je vaţno istaknuti osmerostranu
krstionicu sa šesterostranom piscinom. Nedugo nakon toga, u prijelaznom razdoblju izmeĊu
kasne antike i ranoga srednjeg vijeka, krstionica je i djelomiĉno preoblikovana jer joj je na
istoĉnoj strani dodana duboka apsida potkovastoga tlocrta.745 Na kraju 8. i tijekom 9. stoljeća
crkva je, opet u nekoliko navrata, opremana predromaniĉkim liturgijskim instalacijama, a
saĉuvani spomen rijeĉi dux na jednom ulomku arhitrava potvrĊuje da se jedno od preureĊenja
graĊevine zasigurno dogodilo tijekom 9. stoljeća jer su u to vrijeme hrvatski vladari nosili
navedenu titulu. Preslica na proĉelju crkve pripada kasnijoj dogradnji, a zacijelo je tada u isto
to proĉelje ugraĊen i predromaniĉki reljef konjanika unutar troprute kasete koji je prema
narodnoj predaji tumaĉen kao prikaz sv. Martina.746
Prva zapaţanja o crkvi sv. Martina u Pridragi i njezinim u to vrijeme poznatim reljefima
dugujemo fra Luji Marunu, koji je 1891. obišao navedeni lokalitet, a svoje zabilješke objavio
iste godine u Viestiniku Hrvatskog arkeologiĉkog društva.747 Krajem 19. i poĉetkom 20.
stoljeća više radova, u kojima se, izmeĊu ostaloga, dotaknuo i crkve sv. Martina te
predromaniĉkih reljefa koji su kod nje pronaĊeni, tiskao je u Starohrvatskoj prosvjeti Frano
Radić.748 Radić je u svom ĉlanku iz 1901. godine kataloški obradio desetak ulomaka sa Sv.
Martina koje je lokalno stanovništvo 7. listopada 1897. darovalo fra Luji Marunu, tj.
tadašnjem Prvom muzeju hrvatskih spomenika u Kninu (danas Muzej hrvatskih arheoloških

745
VEŢIĆ, P., 2005. (2006.) [2007.], 94, 143. Autor navodi da je do navedenih promjena na baptisteriju
najvjerojatnije došlo zbog nekih promjena ili dopuna u obredu krštenja. MeĊutim, nije lako preciznije utvrditi
vrijeme naknadnog preureĊenja pridraške krstionice jer se oblici baptisterija s jednom apsidom u akvilejskom
kulturnom krugu poĉinju pojavljivati još u ranokršćanskom razdoblju, toĉnije sredinom 6. stoljeća, poput dvaju
primjera u Gradu (TAVANO, S., 1999., 387-395, 419-420), a zadrţat će se sve do predromaniĉkoga vremena,
što mogu potvrditi krstionice u Vareseu i Noceri (7. stoljeće), zatim baptisterij u Agliateu (9. stoljeće) i
preureĊena krstionica akvilejske katedrale iz prve polovine 9. stoljeća (KATALOG, 2000b., 161, kat. br. XI. 3).
Na istoĉnoj obali Jadrana kao najreprezentativniji primjer naknadnog dodavanja apside na baptisterij moţe se
navesti krstionica ranokršćanskog kompleksa s dvojnim bazilikama u Srimi pokraj Šibenika. Ona je u prvoj fazi,
najvjerojatnije iz 5. stoljeća, bila pravokutnog oblika s kriţnom piscinom, da bi naknadno, u drugoj fazi iz 6.
stoljeća, uz njezin istoĉni zid bila nadodana masivna zidana konstrukcija unutar koje je upisana veća apsida
polukruţne osnove, dok joj je izvornu kriţnu piscinu zamijenio kruţni krsni zdenac. GUNJAĈA, Z., 2005., 36-
38.
746
Usporedi VEŢIĆ, P., 2005. (2006.) [2007.], 87-94; MARASOVIĆ, T., 2009a., 242.
747
MARUN, L., 1891c., 126.
748
RADIĆ, F., 1895d., 259; ISTI, 1895e., 245-246; ISTI, 1901c.

525
spomenika u Splitu).749 U razdoblju od 1946. do 1960. godine kod crkve sv. Martina sluĉajno
je pronaĊeno još nekoliko ranokršćanskih i predromaniĉkih ulomaka, a dio njih objavljen je
1963. godine u ĉlanku Stjepana Gunjaĉe koji se upravo bavio Pridragom, tj. srednjovjekovnim
Dolcem.750 Dakle, za razliku od nedalekog Mijovilovca koji je u nekoliko sustavnih
arheoloških kampanja istraţen u relativno kratkom vremenskom razdoblju, s crkvom sv.
Martina to nije bio sluĉaj. Naime, u razdoblju duţem od jednog stoljeća ulomci s tog
lokaliteta uglavnom su pronalaţeni sluĉajno, u raznim intervencijama koje je lokalno
stanovništvo poduzimalo na groblju uokolo same crkve. Prvi arheološko-konzervatorski
radovi provedeni su tek 1974. godine, te još u nekoliko navrata pred sam kraj 20. stoljeća,
nakon ozbiljnog oštećenja crkve od strane agresora u Domovinskom ratu. Sve su to razlozi
zbog kojih reljefi pronaĊeni na Sv. Martinu nisu do sada sustavno obraĊeni i cjelovito
publicirani poput većine ulomaka iskopanih kod crkve sv. Mihovila. Doduše, cjelovitu obradu
svih do tada poznatih natpisa s ranosrednjovjekovnih reljefa pronaĊenih na Sv. Martinu
objavila je u svojoj knjizi iz 1996. godine Vedrana Delonga, ali je ona obradi tih ulomaka
pristupila ponajprije s epigrafiĉke toĉke gledišta.751
Crkva sv. Mihovila na lokalitetu zvanom Mijovilovac ili Manastirine šesterolisna je
predromaniĉka graĊevina s naknadno dograĊenim trapezoidnim predvorjem na
sjeverozapadnoj strani.752 Zidovi, graĊeni preklesanim lomljencima u obilnom malteru,
mjestimiĉno su joj saĉuvani do visine na kojoj poĉinje svod (1,85 m), ali nema dvojbe da su
konhe bile presvoĊene polukalotama te da je središnju osnovu nadvisivala kupola, izvana
uokvirena valjkastim tamburom. Po tri plitke niše rašĉlanjivale su vanjske površine svih
konha, dakle jednako kao na tipološki srodnim crkvama u Trogiru, Splitu i Kašiću. Prema
ostacima liturgijskih instalacija crkva je datirana u sredinu 9. stoljeća.753 Pripadala je većem

749
RADIĆ, F., 1901c.
750
GUNJAĈA, S., 1963., 21-28.
751
DELONGA, V., 1996., 241-245.
752
MARASOVIĆ, T., 2009a., 247; VEŢIĆ, P., 2012., 56-57.
753
Dio ulomaka liturgijskih instalacija koji je pronaĊen uz ostatke crkve sv. Mihovila prvi je u sredinu 9. stoljeća
datirao Nikola Jakšić, jer ih je, doduše s izvjesnim oprezom, prepoznao kao djela Klesarske radionice iz vremena
kneza Trpimira (JAKŠIĆ, N., 1986., 49). Kasniji autori uglavnom su prihvatili Jakšićevu dataciju navedenih
reljefa, zbog ĉega je i sama gradnja crkve datirana u sredinu 9. stoljeća. Vidi recentno MARASOVIĆ, T., 2009a.,
243-247; VEŢIĆ, P., 2012., 45, 62.

526
graĊevinskom sklopu koji je podinut nad ostacima antiĉke villae rusticae.754 Kompleks je
kvadratiĉna tlocrta sa središnjim dvorištem od kojega su danas saĉuvani samo donji slojevi
zidova, a jedan njegov dio još uvijek nije istraţen. Na temelju starijih zakljuĉaka, u
znanstvenoj se literaturi još uvijek interpretira kao samostan, 755 mada je u novije vrijeme,
ponajprije na temelju podataka iz pisanih vrela 14. i 15. stoljeća, uvjerljivo protumaĉen kao
vladarski stambeno-gospodarski objekt.756
Postojanje crkve na lokalitetu Mijovilovac već je 1938. godine naslutio Stjepan
Gunjaĉa, te ju je sa svojim suradnicima otkrio i istraţio u ĉetiri arheološke kampanje izmeĊu
1940. i 1957. godine, s tim da je izmeĊu prve (1940.) i druge kampanje (1946.) nastupio nešto
duţi prekid istraţivanja uzrokovan izbijanjem Drugoga svjetskog rata za vrijeme kojega je bio
ugroţen i opstanak reljefa pronaĊenih u prvoj etapi iskapanja na lokalitetu. 757 Tijekom
navedenih istraţivanja Gunjaĉa je konzervirao zateĉene ostatke graĊevine, a ulomke njezine
arhitektonske dekoracije i liturgijskih instalacija prenio je u Muzej hrvatskih arheoloških
spomenika u Splitu (materijal pronaĊen u prvoj kampanji istraţivanja Gunjaĉa je 1941. godine
u tajnosti prenio u muzej u Kninu, a njega je kasnije naslijedio upravo navedeni splitski
muzej). Iscrpan izvještaj o iskopavanjima voĊenima na Mijovilovcu objavljen je 1963.
godine, a u njemu je, temeljem iz današnje perspektive oĉito pogrešnog datiranja njezinih
liturgijskih instalacija, nastanak šesterolisnog oratorija smješten u 10. i 11. stoljeće. 758
Dvadesetak godina kasnije Nikola Jakšić je u svojoj doktorskoj disertaciji dio predromaniĉkih
reljefa pronaĊenih na Mijovilovcu s oprezom pripisao tzv. Klesarskoj radionici iz vremena
kneza Trpimira, ĉime je posredno i gradnju same crkve pomaknuo u sredinu 9. stoljeća, a
takvo je mišljenje ponavljao i u svojim narednim radovima. 759 MeĊutim, i nakon Jakšićevih
zakljuĉaka, Vladimir Peter Goss je pridraški šesterolist datirao oko godine 1000., dok je
njegovo preureĊenje, tj. postavljanje oltarne ograde u apsidi, potpuno neutemeljeno smjestio u
754
Na lokalitetu je pronaĊeno i nekoliko ranokršćanskih ulomaka kapitela i imposta, na temelju kojih bi se
moglo pretpostaviti da je i prije ranoga srednjeg vijeka na tom mjestu postojala neka kultna graĊevina. MeĊutim,
treba imati na umu da su ti ulomci mogli na Mijovilovac dospjeti i u kasnijem vremenu seljenjem materijala s
obliţnjeg Sv. Martina, što se ĉini vjerojatnijom mogućnošću.
755
Vidi GUNJAĈA, S., 1963., 28-57. Posljednji put u: MARASOVIĆ, T., 2009a., 244, 247.
756
ANĈIĆ, M., 2007., 207-208.
757
GUNJAĈA, S., 1963., 28-30.
758
GUNJAĈA, S., 1963., 28-57, 63-64.
759
JAKŠIĆ, N., 1986., 49; ISTI, 1997a., 47-49 (41-54); ISTI, 2005., 240.

527
vrijeme nešto prije 1100.760 O crkvi je, prije i poslije Jakšića i Gossa, u više navrata pisao
Tomislav Marasović, obraĊujući je ponajprije s tipološkoga aspekta, zajedno sa svim ostalim
istovrsnim predromaniĉkim graĊevinama u Dalmaciji.761 TakoĊer, o Sv. Mihovilu su, u okviru
tipoloških razmatranja šesterokonhalnoga tipa sakralnih objekata, pisali Pavuša Veţić i
Miljenko Jurković. Prvi je crkvu sv. Mihovila u Pridragi izravno povezao sa skupinom kojoj
je tipski i modularni obrazac pronašao u krstionici zadarske katedrale, 762 dok je drugi svoju
paţnju usmjerio na funkciju dalmatinskih heksahora, pri ĉemu je nastanak pridraškog
oratorija, na Jakšićevu tragu, tj. preko datiranja ulomaka njegovih liturgijskih instalacija,
smjestio u sredinu 9. stoljeća.763 S druge strane, Vedrana Delonga iscrpno je obradila natpise s
ulomaka oltarne ograde pronaĊenih na Sv. Mihovilu, te ih je okvirno datirala u 9. stoljeće. 764
Poĉetkom 21. stoljeća na Mijovilovcu su pronaĊeni još neki predromaniĉki reljefi, a zadnji
ulomak otkriven je 2007. godine.
Dakle, tijekom posljednjih ĉetrdesetak godina na oba je pridraška lokaliteta pronaĊen
velik broj ranokršćanskih i predromaniĉkih ulomaka koji su tek jednim dijelom objavljeni.
Manji dio njih smješten je u Konzervatorskom odjelu u Zadru, dok ih se većina nalazi u
zadarskom Arheološkom muzeju. Neki zadarski ulomci spajaju se po crti loma s fragmentima
koji se nalaze u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, a pronaĊeni su u ranijim
arheološkim istraţivanjima. TakoĊer, vaţno je istaknuti da su pojedini fragmenti koji se lijepe
po frakturi ili ĉine logiĉnu cjelinu pronaĊeni i na razliĉitim lokalitetima. Do toga je oĉito
došlo uslijed seljenja nekih ulomaka s lokaliteta na lokalitet tijekom vremena, a to otvara
problem prepoznavanja njihova izvornog podrijetla. Isto tako, postoji mogućnost da su
pojedini, doduše rijetki fragmenti u splitskom muzeju naknadno pomiješani i pogreškom
uvršteni meĊu pridraške reljefe, na što je već i ranije upozoravano. U tom pogledu treba
otkloniti dosadašnju sumnju u pridraško podrijetlo jednoga većeg ulomka arhitrava iz crkve
760
GOSS, V. P., 1987., 109.
761
MARASOVIĆ, T., 1958.; ISTI, 1978., 31-39; ISTI, 1985., 144-150; ISTI, 1994., 155-160; ISTI, 2008., 228-
236; ISTI, 2009a., 243-247.
762
VEŢIĆ, P., 1991a., 22; ISTI, 1991b., 334, 339-344. Općenito o dalmatinskim šesterolistima, s uvidom u
cjelokupnu dosadašnju literaturu koja se doticala te problematike, vidi recentno u: VEŢIĆ, P., 2011., 46-47;
ISTI, 2012.
763
JURKOVIĆ, M., 1995b., 231-232; ISTI, 2000., 185-186 (164-189); KATALOG, 2000a., 322, kat. br. IV.
215; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 27-28; KATALOG, 2001., 468-469, kat. br. VI. 67.
764
DELONGA, V., 1996., 246-250.

528
sv. Mihovila (PRIDRAGA VI, 48), jer se taj fragment pouzdano moţe smatrati nalazom sa
Sv. Mihovila, dok s druge strane s rezervom treba gledati na navodno pridraško podrijetlo
ulomka kapitela koji se moţe prepoznati kao rad tzv. Majstora koljanskog pluteja
(PRIDRAGA VIII, 88), klesara ĉije djelovanje u Pridragi dosad nije utvrĊeno.
Nakon provedene analize predromaniĉkih reljefa, svi oni mogu se datirati u razdoblje od
posljednjih desetljeća 8. do kraja 9. stoljeća, a pojedini ulomci i preciznije unutar potonjeg
stoljeća. Na reljefima se zamjećuje nekoliko razliĉitih majstorskih ruku, temeljem ĉega su
pojedini ulomci povezani s nekim već prepoznatim i imenovanim klesarskim radionicama,
dok autorstvo drugih i dalje nije moguće pouzdano odrediti. Sve navedeno upućuje na
zakljuĉak da je bilo više faza opremanja unutrašnjosti obiju pridraških crkava u navedenom
razdoblju (pogotovo crkve sv. Martina), ali je razvidno da su one, u većoj ili manjoj mjeri,
bile i naknadno prepravljane ili ĉak obnavljane nakon nekih oštećenja, koja su mogla nastati
iz više razloga koje danas nije moguće sa sigurnošću razaznati.
Sve navedeno trebalo je imati na umu prilikom obrade predromaniĉkih reljefa iz
Pridrage. Metoda njihove obrade temeljila se na likovno-morfološkoj analizi svakoga
pojedinog ulomka, što znaĉi da se nastojalo prepoznati duktus klesanja, uoĉiti izbor i naĉin
rasporeda dekorativnih motiva, te sagledati ukupnost svih morelijanskih detalja koji
omogućuju utvrĊivanje iste majstorske ruke na ulomcima s istog nalazišta, ali i uspostavljanje
analogija s fragmentima predromaniĉkih reljefa s drugih dalmatinskih lokaliteta. Na Sv.
Martinu i Sv. Mihovilu pojavio se problem pouzdanog utvrĊivanja podrijetla velikog broja
fragmenata, a pouzdano razvrstavanje u tom pogledu jednim dijelom i nije bilo moguće.
Pored toga, moţe se primijetiti da je tijekom 9. stoljeća barem jedna klesarska radionica
istovremeno djelovala na opremanju sakralnih graĊevina na oba pridraška lokaliteta.
Prvoj fazi ranosrednjovjekovnog opremanja crkve sv. Martina pripisano je više ulomaka
reljefa na kojima veći dio sadrţi specifiĉno oblikovane i obraĊene ljudske i ţivotinjske likove,
što te fragmente na izvedbenoj i ikonografskoj razini nedvojbeno pribliţava dijelu zadarske
skulpture s kraja 8. ili sa samog poĉetka 9. stoljeća, meĊu kojom se posebno istiĉe parapet
ambona iz zadarske katedrale. Sljedeća klesarska radionica koja je prepoznata na oba
pridraška lokaliteta je Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira koja je djelovala u
drugoj i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća. Na reljefima koji se mogu povezati s tom radionicom
utvrĊeno je postojanje barem dviju majstorskih ruku, ali ih ukupnost svih relevantnih detalja
ipak ĉvrsto drţi unutar iste klesarske produkcije. Treća identificirana klesarska radionica koja

529
je najvjerojatnije bila angaţirana samo na Sv. Mihovilu je Dvorska klesarska radionica iz
vremena kneza Branimira iz posljednje ĉetvrtine 9. stoljeća, a od nje su se saĉuvala samo dva
ulomka arhitrava i više fragmenata triju pluteja ukrašenih gustim prepletom beskonaĉne
troprute vrpce.
Ostale predromaniĉke reljefe nije bilo moguće povezati s nekom dosada identificiranom
klesarskom produkcijom, ali su oni temeljem likovno-morfološke analize ipak svrstani u
odreĊene cjeline, te su okvirno datirani u 9. stoljeće. Nekima od njih nije se mogla utvrditi ni
izvorna funkcija, a posebno se znakovitim ĉini veliki broj ulomaka arhitrava na kojima se
moţe prepoznati ĉak šest razliĉitih majstorskih ruku. Na kraju, potrebno je napomenuti da su
obraĊeni samo oni ulomci na kojima se saĉuvalo dovoljno likovnog sadrţaja potrebnog za
provoĊenje likovno-morfološke analize, dok manji i neĉitljivi fragmenti, kao i ostali
neukrašeni ulomci (npr. fragmenti stupova ili oltarnih menzi), nisu uvršteni u katalog
predromaniĉkih reljefa iz Pridrage.

530
XIII. 1. Ulomak pluteja s poprsjem ratnika (PRIDRAGA I, 1)
Produkcija: Majstor zadarskih ambona.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen 15. srpnja 1891. godine u gomili na groblju uokolo crkve sv. Martina.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 22 cm, širina 40 cm, debljina 11 cm.
Opis: Ulomak predromaniĉkog reljefa s lomovima na svim stranama, ali sa saĉuvanom izvornom
debljinom. Ispod troprutog luĉnog nadvoja smješten je dopojasni lik ratnika kojega se u starijoj
literaturi prepoznavalo kao prikaz sv. Martina. Do sada se uglavnom smatralo da nadvoj predstavlja
luk arkade, ali izgleda da je ipak rijeĉ o gornjem dijelu uĉvorene kruţnice. Naime, pri dnu ulomka, uz
njegov lom s lijeve strane, a s unutrašnje strane kruţnice, nazire se malo zadebljanje koje bi se moglo
tumaĉiti kao poĉetak ĉvora. Iz kruţnice, na lijevu stranu, izlazi tropruta peteljka sa srcolikim listom
koji je ukrašen isvrdlanim rupicama. List je najvjerojatnije popunjavao prostor izmeĊu dvaju susjednih
kruţnica. Dopojasno saĉuvani prikaz ratnika u profilu okrenut je ulijevo, a cijeli gornji dio njegova
inaĉe neproporcionalnog tijela lagano je nagnut prema naprijed. Detalji odjeće nisu naznaĉeni pa
izgleda kao da je ratnik gol. Lice mu je dano u punom profilu s oštrim povijenim nosom (dijelom
oštećenim), te šiljastom bradom. Urezivanjem je izvedeno dosta krupno oko, a iza njega je naznaĉeno
uho. Potiljak mu je obrijan, dok mu na ĉelo pada kosa, a s tjemena mu se jedan pramen vijori unatrag.
Desnom rukom drţi maĉ koji mu je zapasan o pojasu s lijeve strane. Kretnja se moţe protumaĉiti kao
trenutak spremanja ili, što je vjerojatnije, vaĊenja maĉa iz korica. Na maĉu se jasno raspoznaju
dijelovi balĉaka, tj. nakrsnica, rukohvat na koji je poloţena ratnikova šaka i završna široka jabuĉica. S
druge strane, ratnikova je ljevica u ramenu neprirodno podignuta uvis te savijena u laktu. Tom rukom
pridrţava okrugli štit. Po izvedbi šake, tj. dlana i prstiju, razvidno je da je štit prikazan s unutrašnje
strane, tj. u trenutku njegova odmicanja od ratnikova tijela. Ispred ratnika se nalazi vrh nekakva šiljata
predmeta koji podsjeća na karolinško koplje s krilcima. MeĊutim, nije jasno u kakvom su odnosu
pretpostavljeno koplje i ratnik, tako da je cjelokupni prikaz zbog oštećenosti nemoguće protumaĉiti
kao cjelinu.
Sam reljef izveden je primitivno, što je karakteristiĉno za predromaniĉku skulpturu, a to se
posebno odnosi na, za nju inaĉe rijetke, pokušaje prikazivanja ljudskog lika. Datiranje reljefa dosta je
problematiĉno, ali prevladava mišljenje da je nastao u posljednjim desetljećima 8. ili na samom
poĉetku 9. stoljeća, tj. u razdoblju kada je primitivno prikazivanje figuralnih scena postupno izmicalo
pred vegetabilnim i geometrijskim motivima koji su prevladavali na većini reljefa 9. stoljeća. Tu

531
dataciju dodatno osnaţuje mišljenje Ive Petriciolija koji je smatrao da su pridraški ulomci s figuralnim
motivima, meĊu koje se ubraja i ovaj fragment s prikazom ratnika, izrazito srodni s predromaniĉkim
ulomcima pronaĊenima u Zadru i NeviĊanima na otoku Pašmanu (parapeti ambona, otisak izgubljenog
reljefa u ţbuci s prikazom konjanika-ratnika pod jednom od arkada), pa je oprezno ukazao na
mogućnost da se radi i o produktima iste klesarske radionice. S druge strane, Ante Milošević drţi da je
izgubljeni dio pluteja iz zadarske katedrale ''po izvedbi i po stilu'' ponešto drugaĉiji od reljefa iz
Pridrage jer je ''mekše'' oblikovan, pa s obzirom i na ponešto drukĉiju impostaciju ratnikova tijela
smatra da taj ulomak zadarskog pluteja nije djelo iste klesarske radionice, tj. majstora koji je isklesao
reljefe iz Pridrage, iako ni on ne poriĉe da sva ta djela neosporno odaju isto likovno skvaćanje, tj. isti
likovni jezik. Nadalje, kako je Petricioli na koncepcijskoj, ali i na općoj stilskoj razini uspostavio vrlo
uvjerljive analogije izmeĊu zadarsko-pridraške grupe reljefa i onih iz srednje i sjeverne Italije
(Cividale, Gussago, Rim, Cività Castellana), ali i iz Istre (Bale), od koji se neki općenito datiraju u 8.
stoljeće, a neki pouzdano i u razdoblje od njegova petog do osmog desetljeća, potonje navedena
datacija pridraškog ratnika, kao i ostalih predromaniĉkih reljefa iz Pridrage i Zadra, ĉini se vrlo
uvjerljiva.

Literatura: MARUN, L., 1891c., 126; RADIĆ, F., 1895d., 259; ISTI, 1895e., 245-246; ISTI, 1901c., 45-46;
KARAMAN, LJ., 1930., 125, sl. 130; ISTI, 1952., 100; PRIJATELJ, K., 1954., 78-80, sl. 16; PETRICIOLI, I.,
1975., passim, T. II, 1; GUNJAĈA, S. - JELOVINA, D., 1976, XV, 45, 102; JURIŠIĆ, K., 1979., 38-39;
VODIĈ, 1979., 36; PETRICIOLI, I., 1983., passim; JELOVINA, D., 1987., 40, sl. 17; ISTI, 1989., 53; JAKŠIĆ,
N., 1991., 24, kat. br. 19. Pro; PETRICIOLI, I., 1995b., 80-81, sl. 13; ISTI, 1996a., 212-213, sl. 9; JAKŠIĆ, N.,
1997c., 30; MARGETIĆ, L., 1997., 200-201; PETRICIOLI, I., 1997., 476; KATALOG, 2000a., 323, kat. br. IV.
218; MILOŠEVIĆ, A., 2001., 122; NAZOR, A., 2002., 96-97, 106, sl. 7; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 26, 89-
90, kat. br. 013; MARASOVIĆ, T., 2008., 348-349 (sl. 381b), 352; MILOŠEVIĆ, A., 2008., 189-191, 210, Tav.
6, 3; MARASOVIĆ, T., 2009a., 240-241, sl. 270; MILOŠEVIĆ, A., 2011b., 28, 30, sl. 13; ISTI, 2012., 190,
192-193, sl. 4. 1.
Izloţbe: Tisuću godina hrvatske skulpture, Zagreb, 1991.; Hrvati i Karolinzi, Split, 2000./2001.

XIII. 2. Ulomak pluteja s motivom ptice u medaljonu (PRIDRAGA I, 2)

Produkcija: Majstor zadarskih ambona.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.

532
Okolnosti nalaza: Sluĉajan pronalazak na groblju uokolo crkve sv. Martina koji je 7. listopada 1897.
darovan tadašnjem Prvom muzeju hrvatskih spomenika u Kninu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 35,5 cm, širina 25 cm, debljina 9,5-10 cm.
Opis: Ulomak donjeg lijevog dijela pluteja s lomovima na svim stranama. Nije saĉuvana ni izvorna
debljina. Na fragmentu su vidljivi ostaci lijeve boĉne i donje obrubne letve. One su uĉvorene s
troprutom kruţnicom koja je nastanjena pticom. Od kruţnice je saĉuvan donji lijevi dio s boĉnim i
donjim ĉvorom, a od ptice jedno krilo, veći dio tijela s repom, te jedna noga. Ptica na njoj stoji, a
posebno su joj istaknute kandţe. Druga noga i glava nisu saĉuvane. Krilo joj je, pak, podignuto u zrak
te se nalazi poviše leĊa i repa. Noga i poĉetak krila izvedeni su poput troprute trake, ostatak krila
riješen je s pet stiliziranih pera u obliku cvjetnih latica, dok je ovalni rep ukrašen kosim usporednim
uţljebinama. Na ostatku ptiĉjeg tijela urezivanjem kraćih i duţih nepravilnih linija steĉen je dojam
prekrivenosti perjem. U trokutastom prostoru koji se nalazi izmeĊu kruţnice i pravokutnog okvira
isklesana je dvopruta vitica s dvjema voluticama u obliku zrcalno okrenutog S-motiva. Dimenzije
kruţnice s pticom, naĉin izvedbe, kao i pribliţna debljina ulomka upućuju na pretpostavku da je
pripadao istom pluteju kao i ulomak s likom ratnika (PRIDRAGA I, 1). Naime, taj je plutej
najvjerojatnije bio ukrašen nizom uĉvorenih troprutih kruţnica nastanjenih raznim antropomorfnim i
zoomorfnim likovima, dok je prostor izmeĊu kruţnica zacijelo bio ispunjen stiliziranim vegetabilnim
motivima.
Moţe se primijetiti da su klesari ovoga pluteja znali uvjerljivije oblikovati pticu, kao i ostale
ţivotinjske, biljne i geometrijske motive, negoli ljudski lik, što je jedna od vaţnijih karakteristika
predromaniĉkih reljefa s kraja 8., ali i iz ĉitavog 9. stoljeća.

Literatura: N. N., 1897., 164; RADIĆ, F., 1901c., 45, sl. 3.

XIII. 3. Ulomak pluteja s prikazom konjanika (PRIDRAGA I, 3)

Produkcija: Majstor zadarskih ambona.
Smještaj: Zadar, Uprava za zaštitu kulturne baštine – Konzervatorski odjel (privremeni smještaj).
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Bio je uzidan visoko na proĉelju crkve sv. Martina, a 1974. kratkotrajno je skinut
da bi se naĉinila njegova kopija. Potom je uzidan u unutrašnjost crkve, toĉnije u njezin sjeverni zid do
samoga svetišta. Tijekom Domovinskog rata znatno je oštećen, tako da se trenutno nalazi na
restauraciji.

533
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 38,5 cm, širina 46 cm, debljina 11,5-13 cm.
Opis: Ulomak pluteja s lomovima na svim stranama, ali sa saĉuvanim dijelom desne rubne letve.
Saĉuvana mu je i izvorna debljina. Na njemu je lik konjanika kojeg se u starijoj literaturi takoĊer
poistovjećivalo s prikazom sv. Martina. Dosta je primitivno izraĊen, te je smješten u troprutu uĉvorenu
kvadratnu kasetu ĉiji su ĉvorovi saĉuvani na gornjoj i dvjema boĉnim stranama. Ratnik ima izduţeno
golo tijelo i naroĉito nespretno oblikovane noge. U lijevoj ruci drţi okrugli štit, a u ispruţenoj desnici
neznatno podignuto koplje koje preko troprute trake izlazi iz okvira scene, vjerojatno prema susjednoj
kaseti. Donji dio konjanikova tijela prikazan je kao da ga gledamo otraga, dok unazad ispruţena lijeva
ruka u kojoj se nalazi štit viĊen s unutarnje strane sugerira da mu je gornji dio tijela prikazan s prednje
strane. Glava je, pak, dana u profilu, tako da mu se vidi tek lijeva strana lica sa sitnim okom i
naznaĉenim uhom. Ima jasno istaknut kruškoliki nos i izduţenu šiljastu bradu. Iako je konjanikova
glava oštećena na njoj je vidljiva bujna frizura. Naznaka grive izvedene s nekoliko uparanih linija
vidljiva je na straţnjem dijelu konjske šije. Konj ima glavu oblikovanu s dva šiljasta uha, krupnijim
okom, te izduţenom gubicom od koje se prema straţnjem dijelu glave proteţu uzde koje meĊutim
konjanik ne drţi. Konju su sve ĉetiri noge na tlu, s tim da je prednji par nešto više savijen u koljenu, pa
mu je straţnji dio tijela nešto viši u odnosu na prednji a kraljeţnica je povijena. Rep je dug i spušten
prema dolje, a izmeĊu straţnjih nogu posebno su naglašeni testisi te dugo spolovilou erekciji.
Naglašavanje konjskog spolnog organa sugerira simboliku plodnosti. U literaturi je već
istaknuto da naĉin na koji konjanik drţi oruţje, a osobito štit koji ne zaštićuje tijelo, daje naslutiti kako
je prikazan u trenutku nakon izvojevanog dvoboja, u gesti kojom se izraţava ushićenje. Ulomak je
vjerojatno pripadao pluteju ĉija je površina bila ukrašena nizom kvadratnih kaseta od troĉlane vrpce
koje su sa susjednim kasetama bile povezane ĉvorom. Da je to zacijelo bilo tako ukazuje ulomak istih
likovno-morfoloških i ikonografskih karakteristika unutar ĉije se kvadratne kasete nalazi straţnji dio
nekog ĉetveronošca koji unatoĉ nedostatku glave najviše podsjeća na lava.
Datiranje reljefa s konjanikom takoĊer je dosta problematiĉno, ali kao i za reljef ratnika
(PRIDRAGA I, 1) prevladava mišljenje da je nastao u posljednjim desetljećima 8. ili na samom
poĉetku 9. stoljeća.

Literatura: MARUN, L., 1891c., 126; RADIĆ, F., 1895d., 259; ISTI, 1901c., 42; PETRICIOLI, I., 1975., 111-
117, T. I, 1; JURIŠIĆ, K., 1979., 38; PETRICIOLI, I., 1983., 47-52; KATALOG, 1990., 308, kat. br. 52;
JAKŠIĆ, N., 1991., 17, 24, kat. br. 18. Pro; ISTI, 1993b. (bez paginacije); PETRICIOLI, I., 1995b., 80-81, sl.
14; ISTI, 1996a., 212-213, sl. 7; JAKŠIĆ, N., 1997c., 30; MARGETIĆ, L., 1997., 200-201; KATALOG, 2000a.,
322-323, kat. br. IV. 217; NAZOR, A., 2002., 95-97, 106, sl. 7; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 26, 91-92, kat.

534
br. 014; MARASOVIĆ, T., 2008., 348-349 (sl. 381c), 352; MILOŠEVIĆ, A., 2008., 189-191, 210, Tav. 6, 5;
MARASOVIĆ, T., 2009a., 240-241, sl. 270; MILOŠEVIĆ, A., 2011b., 63-64, sl. 48. 2.
Izloţbe: Sjaj zadarskih riznica, Zagreb, 1990.; Tisuću godina hrvatske skulpture, Zagreb, 1991.; Starohrvatski
reljefi, Sesvete, 1993.; Hrvati i Karolinzi, Split, 2000./2001.

XIII. 4. Ulomak pluteja s prikazom četveronošca (lav?) (PRIDRAGA I, 4)

Produkcija: Majstor zadarskih ambona.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Sluĉajan pronalazak na groblju uokolo crkve sv. Martina koji je 7. listopada 1897.
darovan tadašnjem Prvom muzeju hrvatskih spomenika u Kninu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 48 cm, širina 38 cm, debljina 11-12 cm.
Opis: Ulomak pluteja koji na tri strane ima lomove, dok mu je saĉuvana tek izvorna debljina i lijeva
boĉna strana na kojoj je vidljivo pero za ulijeganje u utor na pilastru. Unutar većim dijelom saĉuvane
kvadratne kasete vidljiv je straţnji dio ĉetveronošca koji unatoĉ nedostatku glave podsjeća na lava.
Lijevu i donju rubnu letvu po jedan ĉvor povezuje s troprutim trakama kasete. Ţivotinji su saĉuvane tri
neprofilirane noge s naglašenim šapama, a one su izvedene kao i kandţe kod ptice u medaljonu,
motivu koji je prikazan na srodnom fragmentu pluteja iz Pridrage (PRIDRAGA I, 2).
IzmeĊu prednje i straţnjih nogu ţivotinje vidljivo je i spolovilo u erekciji, sliĉno kao i kod konja
na kojem jaše ratnik s ulomka koji je s ovim zacijelo ĉinio istu cjelinu (PRIDRAGA I, 3). Izgleda
stoga da ta pojava nije sluĉajna, nego da ona simbolizira plodnost, što bi mogao biti preţitak starih
poganskih vjerovanja koje je novopridošla vladarska elita nastavila njegovati i nakon prelaska na
kršćanstvo, doprinoseći tako njihovoj penetraciji u kršćansku simboliku, a onda i na njihovo
meĊusobno proţimanje.
Noge i straţnji dio tijela ţivotinje nisu obraĊeni, jednako kao i ostatak donjeg dijela repa iz
kojeg je vidljivo da se rep savijao prema naprijed. Otprilike po sredini ĉetveronošĉeva tijela sa sedam
isvrdlanih rupica izvedena je krivudava okomita linija, a od nje je pak, prema prednjem dijelu tijela
polukruţnim urezima naznaĉeno krzno ili pak lavlja griva.
Kao što je već dijelom istaknuto, prema likovno-morfološkim i ikonografskim karakteristikama
ovaj reljef pripada istoj radioniĉkoj produkciji kao i prethodno opisani ulomci (kat. br. XIII. 1-3), tako
da i za njega vrijedi već navedena datacija sa svom problematikom i svim dvojbama koje ona sa

535
sobom nosi. U tom kontekstu, moţda bi i naznake preţivjelih poganskih tradicija mogle dodatno
osnaţiti rano datiranje ulomaka plutejâ iz Pridrage.

Literatura: N. N., 1897., 164; RADIĆ, F., 1901c., 45, sl. 2; VODIĈ, 1979., 36; PETRICIOLI, I., 1983., 51;
KATALOG, 1990., 308, kat. br. 52; PETRICIOLI, I., 1995b., 81; ISTI, 1996a., 212; JAKŠIĆ, N., 1997c., 30;
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 92; MILOŠEVIĆ, A., 2011b., 63-64, sl. 48. 1.
Izloţbe: Sjaj zadarskih riznica, Zagreb, 1990.

XIII. 5. Ulomak pluteja s prikazom konjanika-kopljonoše sa zmijom i jelenom

(PRIDRAGA I, 5)
Produkcija: Majstor zadarskih ambona.
Smještaj: Izgubljen.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Nalazio se uzidan u dvorišni zid crkve sv. Kate (iz 18. stoljeća) u Novigradu
nedaleko Pridrage, ali je negdje nakon Prvoga svjetskog rata izvaĊen iz zida te je kratkotrajno nestao.
Nešto kasnije ipak ga je uspio pronaći don Mate Klarić te ga je sklonio iza oltara u navedenoj crkvi, ali
mu se nakon toga opet izgubio svaki trag. Danas je poznat po fotografiji njegova nekadašnjeg
sekundarnog smještaja koja se ĉuva u Konzervatorskom odjelu u Zadru.
Materijal: Vapnenac (?).
Dimenzije: Nepoznate.
Opis: Ulomak pluteja s pravokutnom kasetom unutar koje je reljefno izvedeni likovni prikaz. Kaseta
se nalazila na desnom donjem dijelu pluteja od kojega su se saĉuvala dva izvorno definirana ruba.
Tropruta okvirna traka teĉe samo s njezine gornje strane te je asimetriĉno uĉvorena s nekom
susjednom kasetom kvadratnog ili pravokutnog oblika. Ista traka kasetu je najvjerojatnije obrubljivala
i s lijevog boka, ali se on naţalost nije saĉuvao. MeĊutim, kaseta s donje i desne boĉne strane nije
obrubljena troprutom trakom već ju izravno zatvara neprofilirana rubna letva pluteja. To je moţda i
kljuĉni argument za osporavanje dosadašnjeg mišljenja da je ovaj fragment pripadao istom pluteju kao
ulomci s konjanikom i ĉetveronošcem (PRIDRAGA I, 3-4). Oni su, naime, sa sve ĉetiri strane bili
okruţeni troprutom trakom koja im je formirala kvadratnu ili kvadratiĉnu, a ne pravokutnu kasetu, dok
im je sama kaseta uĉvorena s rubnom letvom pluteja. Na ovom je ulomku unutar tropruto izvedene
pravokutne kasete smješten lik konjanika-kopljonoše sa zmijom i jelenom. Na lijevoj je strani isklesan
ratnik koji jaše na konju pridrţavajući lijevom rukom konjske uzde, dok u laktu savijenom desnicom
drţi koplje usmjereno prema dolje. Konjanikovo tijelo dano je u profilu, dosta je nespretno izvedeno i

536
neproporcionalno, s prevelikom kvadratiĉnom glavom u odnosu na ostatak tijela. Na njemu se ne
moţe raspoznati odjeća, pa se ĉini da je prikazan gol. Budući da lijevi gornji kraj kasete nedostaje,
straţnji dio ratnikove glave dosta je oštećen, ali se na njezinu prednjem dijelu moţe raspoznati bujna
kosa koja mu pada na ĉelo. Nadalje, ratnik ima poveći kruškoliki nos, te jaku i lagano zašiljenu bradu,
dok mu od oka i uha nema tragova. Konj ima nespretno oblikovanu glavu, s velikim okom i parom
šiljato oblikovanih ušiju. Griva mu je naznaĉena nizom paralelnih ureza na straţnjem dijelu vrata, a iza
mu se tropruto oblikovani rep u luku spušta nadolje. Konj je prikazan u trenutku propinjanja na
straţnje noge, a razlog tome oĉito je uznemirenost ţivotinje neĉim što se našlo pod njezinim nogama,
što uostalom potvrĊuje i ĉinjenica da je u tom pravcu usmjereno i ratnikovo koplje. Najvjerojatnije se
radi o krajnje stiliziranom prikazu zmije, oblikovane poput troprute trake sa zašiljenim završetkom, a
ona se uzdiţe uvis u ţelji da napadne konja koji se nadvio nad njom. Ispred ratnika na konju i zmije
pod njim nalazi se jelen u trku, koji kao da je uhvaćen u trenutku iskakanja iz kasete. Naime, on je
propet na straţnjim nogama, dok su mu prednje ispruţene u zraku. Ima izduţeno oblikovanu njušku i
rupicom naznaĉeno oko, a bogato razgranato rogovlje izrasta mu iz straţnjeg dijela glave.
Ova je scena u literaturi uglavnom interpretirana kao prikaz lova na jelena, a opravdano su bile
uspostavljane ikonografske analogije s prikazima na stećcima. MeĊutim, u posljednje vrijeme
prevladava mišljenje da se radi o prikazu konjanika (moţda sv. Juraj) koji ubija zmiju dok jelen bjeţi
pred njima. Zmija ili zmaj (u latinskom jeziku za njih se koristi ista rijeĉ – draco) u kršćanskoj su
simbolici predoĉenje zla, dok je jelen simbol poboţnosti i ĉistoće, ali podjednako i plodnosti,
seksualnog ţara, ritmova rasta i ponovnog roĊenja. Prema aleksandrijskom teologu Origenu iz 3.
stoljeća, jelen ubija zmije koje prije toga svojim dahom izmamljuje iz njihovih rupa. Ipak, u ovom
prikazu to oĉito nije sluĉaj, već se ubijanje zmije od strane ratnika moţe okarakterizirati kao
spašavanje jelena od njezina ugriza, pa bi to simboliziralo zaštitu vjernika od zlih sila, tj. od Sotone.
Iako po likovno-morfološkim i ikonografskim karakteristikama ovaj ulomak bez sumnje pripada
istoj skupini liturgijskih instalacija kao i ostali fragmenti dvaju pluteja iz Pridrage (PRIDRAGA I, 1-
4), on je najvjerojatnije bio dio još jednoga, trećeg pluteja koji je proizvela ista klesarska produkcija.
Izgleda, naime, da je ovaj plutej, za razliku od ostalih dvaju prepoznatih primjeraka, koji su bili
ispunjeni uĉvorenim medaljonima odnosno meĊusobno povezanim kvadratima, bio komponiran od
nizova uĉvorenih pravokutnih (moţda i kvadratnih) kaseta ispunjenih raznim likovnim prikazima.
Zbog svega iznesenog, opravdano se pretpostavlja da ovaj izgubljeni novigradski ulomak potjeĉe iz
crkve sv. Martina u Pridragi, pa se poput ostalih srodnih mu fragmenata s tog lokaliteta i on datira u
posljednja desetljeća 8. ili pak u sami poĉetak 9. stoljeća.

Literatura: JACKSON, T. G., 1887., 330; COLNAGO, A., 1890., 136-137; RADIĆ, F., 1895d., 258;
KLARIĆ, M., 1939., 184-185; GUNJAĈA, S., 1949., 291; PRIJATELJ, K., 1954., 78-80, sl. 18; PETRICIOLI,

537
I., 1960., 65; OSTOJIĆ, I., 1964., 110-111, sl. 293; PETRICIOLI, I., 1975., 112-113, T. I, 2; ISTI, 1983., 47-48;
KATALOG, 1990., 308, kat. br. 52; JAKŠIĆ, N., 1991., 24, kat. br. 18. Pro; PETRICIOLI, I., 1995b., 81; ISTI,
1996a., 212-213, sl. 8; JAKŠIĆ, N., 1997c., 30; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 92; MARASOVIĆ, T., 2008.,
349; MILOŠEVIĆ, A., 2008., 189-191, 210, Tav. 6, 4; MARASOVIĆ, T., 2009a., 241; MILOŠEVIĆ, A.,
2011b., 28, 30-31, sl. 14.

XIII. 6. Ulomak pluteja s dvostrukim motivom kriţa pod arkadom (PRIDRAGA I, 6)

Produkcija: Majstor zadarskih ambona.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Od dvaju po frakturi spojenih ulomaka gornji je pronaĊen u rujnu 1975. godine na
Sv. Martinu, dok vrijeme i okolnosti nalaza donjeg fragmenta nisu poznate, izuzev ĉinjenice da je i on
pronaĊen na istom lokalitetu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 33 cm, širina 37 cm, debljina 11,5 cm.
Opis: Dva ulomka središnjeg dijela pluteja koji se spajaju po crti loma. Ulomci nemaju izvorno
definiran rub nego imaju frakture na sve ĉetiri strane. Saĉuvana im je originalna debljina. Na njima se
vidi središnji pilastar koji je razdjelnica izmeĊu dviju arkada, a ispunjen je prepletenim troprutom
unutar kojega su svrdlanjem izvedene rupice. Na vrhu pilastra nalazi se polukapitel koji u svom
središnjem dijelu ima trostruko profilirani šiljati listić, a njemu s obje strane izlazi po jedna dvopruta
trakica ĉiji se vrh zavija prema vani formirajući voluticu. Središte obiju voluta takoĊer je ukrašeno
isvrdlanom rupicom. Na polukapitel nalijeţu dvije troprute pletenice s isvrdlanim ''oĉima'' od kojih je
svaka obrubljena tankom rubnom letvom, što predstavlja stope lukova arkada koji se poĉinju svijati
prema jednoj, odnosno drugoj strani. Desno od kapitela vidljivo je polje na kojem je izvorno bio
prikazan kriţ od kojega je saĉuvan samo završetak antene. Kako je to polje izvorno bilo oblikovano
pomaţe nam odgonetnuti prikaz lijevo od pilastra gdje su vidljivi ostaci većeg dijela patibuluma i
desnog kraka antene lijevog kriţa. On je, naime, takoĊer bio smješten pod arkadom, a poviše njegove
antene vidi se donji dio medaljona ispunjenog višelatiĉnom rozetom sa središnjom isvrdlanom
toĉkom, dok mu je ispod desnog kraka antene vidljiv vrh palmete. Kriţ ima definiranu rubnu letvu
koja se na prijelomima lagano zašiljuje, a unutar nje teĉe dvotraĉna tropruta pletenica sa svrdlanim
''oĉima''. Pored toga sjecište patibuluma i antene kriţa bilo je naglašeno s pet simetriĉno rasporeĊenih
svrdlanih rupica koje svojim rasporedom tvore zamišljeno slovo X, a od kojih su se saĉuvale tek tri
cijele rupice i ostatak još jedne. S ovim je ulomkom istu cjelinu ĉinio još jedan fragment na kojem se

538
vidi identiĉno oblikovan i obraĊen kriţ pod arkadom (PRIDRAGA I, 7), a on je ĉinio krajnji desni dio
izvornog pluteja, tj. desni kraj njegove desne arkade, pa nam postojanje tog ulomka pomaţe u
predodţbi izvornog izgleda ĉitavog pluteja.
Gledajući naĉin izvedbe moţe se zakljuĉiti da je rijeĉ o dosta kvalitetnom klesarskom radu jer je
majstor znao postići znatnu voluminoznost prikazanih motiva, vidljivih ponajprije u detaljima izvedbe
palmeta te posebno medaljona s višelatiĉnim rozetama. Oni su preferirali i dodatno ukrašavanje
reljefnih prikaza svrdlanim rupicama, što je naĉin klesanja koji odaje jaku kasnoantiĉku tradiciju, pa se
zamjećivanjem njihove sklonosti prema antiĉkim uzorima dobiva još jedan argument za raniju dataciju
ovoga, ali i ostalih srodnih mu reljefa. S druge strane, ikonografija tih reljefa zasnovana je iskljuĉivo
na ranokršćanskom repertoaru likovne dekoracije koja je ponajviše bila prisutna na predromaniĉkim
reljefima dalmatinskih gradova kao baštinika likovnih tradicija kršćanske antike. Pored toga navedeni
se ulomci u likovno-morfološkom pogledu mogu konkretnije povezati s ulomcima pridraških pluteja s
antopomorfnim i zoomorfnim prikazima unutar uĉvorenih troprutih medaljona, kvadrata i
pravokutnika (PRIDRAGA I, 1-5), pa ih je zajedno s njima moguće smatrati produktima istoga
majstora koji je klesao parapete ambona iz Zadra i NeviĊana, kao i ostalu srodnu im skulpturu. Zbog
svega navedenog, pluteje kojima su pripadala i dva opisana spojena ulomka potrebno je takoĊer
datirati u posljednja desetljeća 8. ili u sami poĉetak 9. stoljeća.

Literatura: VEŢIĆ, P., 1996., 95, sl. 18; MARASOVIĆ, T., 2009a., 242.

XIII. 7. Ulomak pluteja s dvostrukim motivom kriţa pod arkadom (PRIDRAGA I, 7)

Produkcija: Majstor zadarskih ambona.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen u rujnu 1975. godine kod crkve sv. Martina.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 39 cm, širina 21 cm, debljina 11,5 cm.
Opis: Ulomak desnog dijela pluteja koji je neosporno pripadao istoj cjelini kao i prethodno opisani
spojeni ulomak (kat. br. XIII. 6). Saĉuvana mu je originalna debljina. Iako ima frakturu na sve ĉetiri
strane motiv koji se na njemu saĉuvao jasno govori da se radi o fragmentu koji je izvorno bio smješten
na samom desnom kraju pluteja, neposredno uz njegovu rubnu letvu. Na lijevoj strani saĉuvao se tek
desni rub središnjeg dijela patibuluma kriţa te dio njegova sjecišta s antenom od koje je u potpunosti
vidljiv desni krak s blago zašiljenim kutovima. Vidljivo je da je desni kriţ pluteja, kao i njegov pandan

539
s lijeve strane, bio smješten pod arkadom te obrubljen neprofiliranom rubnom letvom kojom je
omeĊena njegova glavna dekoracija: dvotraĉna tropruta pletenica s ''oĉima'' u kojima su svrdlanjem
izvedene rupice. Poviše desnog kraka antene saĉuvala se sedmerolatiĉna rozeta kojoj je otuĉena latica
s gornje lijeve strane. Za razliku od saĉuvane rozete poviše desnog kraka lijevog kriţa, ova nije
zatvorena kruţnicom već slobodno stoji u prostoru, pa bi je se moglo nazivati i sedmerokrakom
zvijezdom. Pored toga, izvedena je dosta voluminozno s duboko uvuĉenim središtem naglašenim
isvrdlanom rupicom, te unutrašnjom profilacijom svakog pojedinog kraka ili latice. Desno od antene
kriţa vidljiv je ostatak gornjeg dijela polukapitela koji nosi luk arkade, a obraĊen je na isti naĉin kao i
središnji polukapitel saĉuvan na već opisanom ulomku istoga pluteja (PRIDRAGA I, 6), s tim da je
nešto uţi od njega jer prihvaća samo jednu stopu luka arkade. Arkada, koja na krajevima dobiva blago
srpasti oblik izvedena je kao tropruta pletenica s isvrdlanim ''oĉima'' obrubljena tankom rubnom
letvom. Na ovom se ulomku saĉuvala tek njezina desna ĉetvrtina, a manji dio lijeve stope nalazi se na
prethodno obraĊenom ulomku (PRIDRAGA I, 6). Ispod antene kriţa vrlo su vjerojatno opet bile
izvedene palmete, a to potvrĊuje jedan vrlo mali preostatak saĉuvan pod desnim krakom desnog kriţa
koji zacijelo predstavlja njezin vrh.
Rijeĉ je o dosta kvalitetnom klesarskom radu proizašlom iz klesarske produkcije koja je
djelovala u Zadru i Pridragi u posljednjim desetljećima 8. ili na samom poĉetku 9. stoljeća.

Literatura: VEŢIĆ, P., 1996., 95, sl. 18; MARASOVIĆ, T., 2009a., 242.

XIII. 8. Ulomak pluteja s dvostrukim motivom kriţa pod arkadom (PRIDRAGA I, 8)

Produkcija: Majstor zadarskih ambona.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je kod crkve sv. Martina, ali mu okolnosti i vrijeme nalaza danas više
nije moguće pouzdano utvrditi.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 33 cm, širina 27,5 cm, debljina 10,5 cm.
Opis: Ulomak krajnjega lijevog dijela pluteja s motivom kriţa pod arkadom koji je zasigurno pripadao
istoj oltarnoj ogradi kao i plutej ĉiji su ulomci prethodno obraĊeni (kat. br. XIII. 6-7), pa se po tome
moţe zakljuĉiti da je i na njemu bio isklesan identiĉan dvostruki motiv kriţa pod arkadom. Naime,
unatoĉ istovjetnoj klesarskoj obradi i korištenju identiĉnih ikonografskih obrazaca pri njegovu
dekoriranju, ovaj je fragment nešto tanji od ulomaka s prethodno obraĊenog pluteja, a nije ga moguće

540
uklopiti ni u njegovu kompoziciju, pa je jasno da je pripadao drugom pluteju. Na ulomku je s lijeve
strane vidljiva površinski dosta oštećena široka rubna letva bez profilacije. Paralelno s njom vertikalno
se pruţa i pilastar s polukapitelom koji podrţava stopu luka arkade koja je pri dnu imala blago srpasti
oblik. Na njihovim saĉuvanim dijelovima vidljivo je da su pilastar i arkada imali istovjetnu dekoraciju
dvotraĉne troprute pletenice s isvrdlanim ''oĉima'' koja je sa svih strana obrubljena tankom
neprofiliranom trakom, a izmeĊu njih se nalazi i polukapitel ispunjen stiliziranim središnjim listom s
po jednom voluticom na svakom kraju. Od motiva koji je bio smješten pod arkadom vidljiv je tek
krajnji lijevi dio lijevog kraka antene kriţa, te veći dijelovi ptice iznad i palmete ispod nje. Krak
antene kriţa koji je takoĊer bio ispunjen dvotraĉnom troprutom pletenicom s isvrdlanim središnjim
rupicama blago je proširen na krajevima, jednokratno profilirani i vertikalno stremeći listovi palmete
izrastaju iz njezina uspravnog središnjeg dijela, a od ptiĉice poviše antene najbolje se saĉuvao rep
ukrašen motivom ''na riblju kost''. Ptica je bila okrenuta nadesno, prema gornjem kraju patibuluma
kriţa, ali joj se nije saĉuvala glava, dok su joj središnji dio tijela, krilo i noţice površinski znatno
otuĉeni.
Rijeĉ je o priliĉno kvalitetnom klesarskom radu proizašlom iz klesarske produkcije koja je
djelovala u Zadru i Pridragi u posljednjim desetljećima 8. ili na samom poĉetku 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

XIII. 9. Ulomak pilastra oltarne ograde (PRIDRAGA II, 9)

Produkcija: Majstor zadarskih ambona.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je kod crkve sv. Martina u arheološkim istraţivanjima 1971. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 26,5 cm, širina 28 cm, debljina 14,5 cm.
Opis: Ulomak pilastra oltarne ograde koji ima lomove na trima stranama. Saĉuvala mu se izvorna
debljina i lijeva boĉna strana na kojoj nema tragova utora po ĉemu se moţe zakljuĉiti da je stajao
desno od prolaza oltarne ograde. Iako mu je desna boĉna strana otuĉena po sredini njezine debljine,
ipak je vidljiv pravilno isklesan ostatak dna utora u koji se uglavljivalo pero pluteja. Utor je bio dubok
toĉno onoliko koliko je na površini bila široka desna rubna letva pilastra koja se nije saĉuvala.
MeĊutim, na suprotnom, lijevom kraju manji dio površinski dosta oštećene rubne letve još uvijek je
vidljiv. Prema motivu na površini fragmenta moguće je razaznati da je pilastar izvorno bio ukrašen

541
vertikalno rasporeĊenim, a vjerojatno i uĉvorenim, troprutim kruţnicama koje su dodatno bile
isprepletene s po ĉetiri pereca formirana od iste troprute trake . Od opisanoga motiva na ovom
ulomku saĉuvane su tek tri ĉetvrtine jedne kruţnice isprepletene perecima, a vidljiv je i poĉetak
njezina donjeg ĉvora, iako je baš na tom dijelu reljef površinski znatno oštećen. Je li opisana kruţnica
imala ĉvor s kojim je bila povezan s gornjom susjednom kruţnicom (što bi znaĉilo da je ovaj ulomak
pripadao središnjem dijelu pilastra), ili je pak bila bez njega (što bi znaĉilo da je fragment saĉinjavao
sam njegov vrh), nije moguće pouzdano utvrditi.
Zbog naĉina klesanja reljefne dekoracije ovaj je ulomak pilastra moguće povezati s plutejima
pronaĊenima na Sv. Martinu (PRIDRAGA I, 1-8) pa je logiĉno zakljuĉiti da je s nekima od njih ĉinio i
istu cjelinu. Zbog svega navedenog ovaj je fragment potrebno datirati u posljednja desetljeća 8. ili u
sami poĉetak 9. stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

XIII. 10. Ulomak pilastra oltarne ograde (PRIDRAGA II, 10)

Produkcija: Majstor zadarskih ambona.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je kod crkve sv. Martina u arheološkim istraţivanjima 1971. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 46 cm, širina 22 cm, debljina 14 cm.
Opis: Ulomak središnjeg dijela pilastra oltarne ograde s lomovima na gornjoj i donjoj, te lijevoj
boĉnoj strani. Saĉuvala mu se izvorna debljina, a djelomiĉno i desna boĉna strana koja nije imala utor,
već je on, iako oštećen, vidljiv na otuĉenoj lijevoj boĉnoj strani. Zbog toga se moţe zakljuĉiti da je
pilastar stajao lijevo od prolaza oltarne ograde. Na površini je vidljiv motiv gustog mreţišta saĉinjenog
od uĉvorenih i isprepletenih troprutih traka izmeĊu kojih se, na pojedinim mjestima, nalazi nekoliko
rupica izvedenih tehnikom svrdlanja. Taj je motiv s boĉnih strana bio omeĊen neprofiliranim rubnim
letvama od kojih je nešto bolje saĉuvana tek ona desna, dok je lijeva doţivjela ozbiljnija oštećenja tako
da se njezina površina jedva i nazire.
Dimenzije ovoga ulomka, naĉin njegova klesanja i korištenje isvrdlanih rupica pri ukrašavanju
površine ukazuju na ĉinjenicu da je pripadao istoj liturgijskoj instalaciji kao i prethodno opisani pluteji
i pilastar pronaĊeni na lokalitetu Sv. Martin u Pridragi (kat. br. XIII. 1-9), a to znaĉi da ga je isklesala i

542
ista klesarska produkcija koja je bila djelatna u posljednjim desetljećima 8. i na samom poĉetku 9.
stoljeća.

Literatura: Neobjavljen.

XIII. 11. Ulomak kapitela oltarne ograde (PRIDRAGA II, 11)

Produkcija: Majstor zadarskih ambona.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Godine 1947. sluĉajno ga je pronašao Šime Zekan na svojoj njivi juţno od crkve
sv. Martina.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 16,5 cm, širina 13,5 cm, debljina 8 cm.
Opis: Ulomak gornjeg dijela kapitela oltarne ograde koji ima lomove na svim stranama. Njegovu
dekoraciju treba sagledati zajedno s ukrasom većeg fragmenta donjeg dijela kapitela koji se ĉuva u
Arheološkom muzeju u Zadru (PRIDRAGA II, 12), a s kojim se ovaj moţda i spaja po crti loma. Na
ovom je ulomku u gornjem dijelu vidljiva ugaona voluta koja izlazi iz njegove, jedva zamjetne,
središnje tordirane letve, a poviše nje se raspoznaje dosta oštećeni abakus. U donjem pojasu vidljiv je
niz voluminozno oblikovanih arkada izvedenih dvoprutom vrpcom s po jednom isvrdlanom rupicom u
vrhu, a trokutasti prostor koji se izmeĊu njih stvarao bio je ispunjen s ĉetiri manje horizontalne letvice
koje su se progresivno širile od dna prema vrhu.
Iako se na ulomku to nije saĉuvalo, ispod arkada koje su okruţivale donji dio kapitela nalazila
se traka ispunjena nizom perli (kuglica) koje su s gornje i donje strane omeĊene s po jednom tankom
neprofiliranom letvicom. Traka s kuglicama odvajala je kapitel od kolone s kojom je bio klesan u
istom komadu kamena.
Likovno-morfološke karakteristike kapitela odgovaraju ulomcima pluteja i pilastara (kat. br.
XIII. 1-10) koje je za crkvu sv. Martina u posljednjim desetljećima 8. ili na samom poĉetku 9. stoljeća
izradila klesarska produkcija ĉija su djela osim u Pridragi zabiljeţena i u Zadru.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1954a., 191, sl. 15; ISTI, 1963., 27, T. I, 2.

543
XIII. 12. Ulomak kapitela oltarne ograde (PRIDRAGA II, 12)
Produkcija: Majstor zadarskih ambona.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen ispred proĉelja crkve sv. Martina 16. svibnja 1997. godine u arheološkim
istraţivanjima voĊenim kod te crkve.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 20 cm, širina 17 cm, saĉuvani promjer (vrh) 17 cm, saĉuvani promjer (dno) 17 cm.
Opis: Ulomak kapitela oltarne ograde koji ima lomove na svim stranama, a dekoracija mu zbog toga
nije jednako saĉuvana. Nju, u svakom sluĉaju, treba sagledati zajedno s ukrasom manjeg fragmenta
gornjeg dijela kapitela koji se ĉuva u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (PRIDRAGA
II, 11) s kojim se moţda spaja i po crti loma. Na gornjem, teško oštećenom dijelu kapitela vidljive su
dvije velike, simetriĉno rasporeĊene rupe koje su sluţile za umetanje metalnih trnova i lijevanje
tekućeg olova ĉime su kapiteli spajani s arhitravima oltarne ograde koje su nosili. Na ovom je ulomku
vidljiv niz voluminozno oblikovanih arkada izvedenih dvoprutom vrpcom s po jednom isvrdlanom
rupicom u vrhu, a trokutasti prostor koji se izmeĊu njih stvarao bio je ispunjen s ĉetiri manje
horizontalne letvice koje su se progresivno širile od dna prema vrhu. Ispod niza arkada koje su
okuţivale donji dio kapitela nalazila se traka ispunjena nizom perli (kuglica) koje su s gornje i donje
strane omeĊene s po jednom tankom neprofiliranom letvicom. Traka s kuglicama odvajala je kapitel
od kolone s kojom je bio klesan u istom komadu kamena, ali se od nje saĉuvao tek neznatan dio. Iako
se na ovom ulomku to nije saĉuvalo, zahvaljujući fragmentu iz splitskoga muzeja jasno je da je kapitel
u gornjem dijelu na svakoj strani imao po dvije simetriĉno postavljene kutne volute koje su izlazile iz
središnje tordirane letve, a završavao je tankom ploĉom abakusa.
Likovno-morfološke karakteristike kapitela odgovaraju ulomcima pluteja i pilastara (kat. br.
XIII. 1-10) koje je za crkvu sv. Martina u posljednjim desetljećima 8. ili na samom poĉetku 9. stoljeća
izradila klesarska produkcija ĉija su djela osim u Pridragi zabiljeţena i u Zadru.

Literatura: JURIĆ, R., 2002., 305.

XIII. 13. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA II, 13)

Produkcija: Majstor zadarskih ambona.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.

544
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je kod crkve sv. Martina u arheološkim istraţivanjima 1997. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 15 cm, širina 33 cm, debljina (vrh) 8 cm, debljina (dno) 10 cm, visina trake s
pletenicom: 5,5 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde koji ima dvodijelnu podjelu koju ĉini niz kuka u gornjoj te
dvotraĉna dvopruta pletenica u donjoj zoni. Na ovom se fragmentu izvorno saĉuvala debljina, ali i vrh
i dno arhitrava, dok se lom nalazi na njegovim boĉnim stranama. S desne strane gornjega dijela vidi se
ostatak koso poloţenoga utora koji je vjerojatno sluţio za uĉvršćivanje luka ili zabata oltarne ograde,
pa je zbog toga i kuka ispod njega nešto manja od ostalih. Na dnu arhitrava, s desne strane, nalazi se 5
centimetara duboka rupa koja je sluţila za umetanje metalnog trna, kojim se arhitrav spajao s
kapitelom na koji je bio naslonjen, pa se moţe zakljuĉiti da se ulomak nalazio s lijeve strane nekog
prolaza oltarne ograde koji je bio nadvišen lukom ili zabatom. Što se dekoracije tiĉe, u gornjem se
pojasu dobro saĉuvalo pet, a većim dijelom i šesta, nešto manja kuka. One su poloţene zdesna
nalijevo, imaju puţolike zavojnice ĉije je središte oznaĉeno s isvrdlanom rupicom, te tropruto
profilirane noţice koje se šire prema dnu. Kuke od donjega pojasa arhitrava odvaja tanka neprofilirana
letvica pod kojom se nalazi dvotraĉna dvopruta pletenica s isvrdlanim ''oĉima'', a nju s donje strane
opet obrubljuje neprofilirana rubna letva.
Iako je dekoracija ovog fragmenta površinski dosta oštećena abrazijom, primjetna je znatna
voluminoznost izvedenih motiva, a naĉin klesanja i upotreba isvrdlanih rupica dovodi do zakljuĉka da
je pripadao istoj oltarnoj ogradi kao i svi prethodno opisani ulomci (kat. br. XIII. 1-12) datirani u
posljednja desetljeća 8. ili u sami poĉetak 9. stoljeća.

Literatura: JURIĆ, R., 2002., 305.

XIII. 14. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA II, 14)

Produkcija: Majstor zadarskih ambona.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika (dva ulomka); Zadar, Uprava za zaštitu
kulturne baštine – Konzervatorski odjel (privremeni smještaj; jedan ulomak).
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomci koji se ĉuvaju u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika pronaĊeni su
kod crkve sv. Mihovila u arheološkim istraţivanjima 1951. godine, a ulomak iz zadarskog
Konzervatorskog odjela pronaĊen je u nasipu kod navedene crkve 2001. godine.

545
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 16 cm, širina 29 cm, debljina (vrh) 8 cm, debljina (dno) 10,5 cm, visina trake s
pletenicom: 5,5 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde koji je sastavljen od triju manjih fragmenata, od kojih se lijevi
i gornji desni danas nalaze u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, a donji desni,
privremeno, u Konzervatorskom odjelu u Zadru. Ulomak arhitrava ima dvodijelnu podjelu koju ĉini
niz kuka u gornjoj te dvotraĉna dvopruta pletenica u donjoj zoni. Na ovom se fragmentu izvorno
saĉuvala debljina i dno, a dijelom i vrh arhitrava, dok je lom vidljiv na njegovim boĉnim stranama. Što
se dekoracije tiĉe, u gornjem su se pojasu dobro saĉuvale ĉetiri, a manjim dijelom i peta kuka od koje
je preostao tek donji dio noţice. Kuke poloţene na lijevu stranu imaju puţolike zavojnice ĉije je
središte oznaĉeno isvrdlanom rupicom, a stajale su na tropruto profiliranim noţicama koje su se širile
prema dnu. Od donjega pojasa arhitrava odvaja ih tanka neprofilirana letvica pod kojom se nalazi
dvotraĉna dvopruta pletenica s isvrdlanim ''oĉima'', a nju s donje strane opet obrubljuje neprofilirana
rubna letva.
Unatoĉ tome što su sva tri ulomka koja se spajaju u jedinstvenu cjelinu pronaĊeni kod crkve sv.
Mihovila, to je zasigurno posljedica seljenja navedenih reljefa izmeĊu dvaju pridraških crkava u
kasnijim povijesnim razdobljima, jer svi ostali srodni fragmenti predromaniĉkih reljefa, a ponajprije
dijelovi koji su s ovim ulomcima zacijelo saĉinjavali arhitrav iste oltarne ograde (PRIDRAGA II, 13,
15), upućuju na zakljuĉak da se radi o ulomcima koji su izvorno pripadali liturgijskim instalacijama iz
crkve sv. Martina.
Naime, iako je dekoracija ovog spojenog fragmenta površinski dosta oštećena abrazijom, a na
nekim dijelovima je i potpuno izlizana, primjetna je znatna voluminoznost izvedenih motiva, a naĉin
klesanja i upotreba isvrdlanih rupica navodi na zakljuĉak da je pripadao istoj oltarnoj ogradi kao i svi
prethodno opisani ulomci (kat. br. XIII. 1-13), od kojih su gotovo svi pronaĊeni na Sv. Martinu, a
datiraju se u posljednja desetljeća 8. ili u sami poĉetak 9. stoljeća.

Literatura:
a) Lijevi i desni gornji ulomak: GUNJAĈA, S., 1963., 44-45, T. VI, 12.
b) Desni donji ulomak: Neobjavljen.

XIII. 15. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA II, 15)

Produkcija: Majstor zadarskih ambona.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.

546
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen kod crkve sv. Martina u arheološkim istraţivanjima 1997. ili 1998.
godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 12 cm, širina 14 cm, debljina (vrh) 8 cm, debljina (dno) 10 cm, visina trake s
pletenicom: 5,5 cm.
Opis: Manji ulomak arhitrava oltarne ograde koji je imao dvodijelnu podjelu koju je ĉinio niz kuka u
gornjoj te dvotraĉna dvopruta pletenica u donjoj zoni. Na ovom se fragmentu izvorno saĉuvala tek
debljina i dno, dok se na svim ostalim krajevima nalaze lomovi. Što se dekoracije tiĉe, u gornjem se
pojasu saĉuvala tek tropruto profilirana noţica jedne kuke poloţene na lijevu stranu, te manji dio
jednog prepleta dvotraĉne dvoprute pletenice sa saĉuvanim ''okom'' oblikovanim isvrdlanom rupicom.
Rubne letvice donjeg pojasa s pletenicom zbog abrazije uopće nisu vidljive pa na njihovo nekadašnje
postojanje upućuje dekoracija poznata s prethodno obraĊenih ulomaka arhitrava (ili arhitravâ) koji su
pripadali istoj oltarnoj ogradi (PRIDRAGA II, 13-14).
Naime, iako se radi o vrlo malenom fragmentu, usto i teţe oštećenom, na saĉuvanim se
dijelovima neosporno moţe prepoznati ista ruka koja je izradila i prethodno opisane arhitrave, ali i
ostale dijelove liturgijskih instalacija iz prve predromaniĉke faze opremanja crkve sv. Martina (kat. br.
XIII. 1-14), pa bi i ovaj ulomak trebalo datirati u posljednja desetljeća 8. ili u sami poĉetak 9. stoljeća.

Literatura: JURIĆ, R., 2002., 305-306.

XIII. 16. Ulomak pluteja s motivom lozica koje izrastaju iz kaleţa (PRIDRAGA II, 16)
Produkcija: Radionica plutejâ zadarske katedrale (?).
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: PronaĊen 11. lipnja 1998. godine u arheološkim istraţivanjima voĊenim kod crkve
sv. Martina. Ulomak iskopan iz nasipa koji se nalazio uz jugozapadnu apsidu crkve.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 31 cm, širina 36 cm, debljina 10 cm.
Opis: Ulomak donjeg dijela pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala tek straţnja ploha, a s
desne strane i manji dio njegova dna. Na svim ostalim krajevima nalaze se frakture. Na saĉuvanom
dijelu površine u dnu je vidljiva široka neprofilirana rubna letva, a poviše nje isklesan je dosta dobro
saĉuvani kaleţ iz kojega su oĉito izrastale dvije stabljike lozice od kojih se svaka razvijala na svoju

547
stranu. Kaleţ ima nisko trokutasto podnoţje s urezanim ţljebićem uz rubove ĉime je naglašen njegov
vanjski obris. Kupa mu je rašĉlanjena ĉetirima manjim elipsoidnim elementima koji su zašiljeni u
njezinu dnu. Stabljike koje izrastaju iz kaleţa tropruto su oblikovane, a najvjerojatnije su se
razlistavale u djelomiĉno otvorene kruţnice ispunjene nekim od uobiĉajenih dekorativnih motiva,
poput rozete, ptiĉica ili zamašnjaka koji izlaze iz zajedniĉkoga središta. Na ovom se fragmentu dobro
saĉuvao samo poĉetak lijeve stabljike, dok se od desne tek zamjećuje njezin sićušan dio. Lijeva se
stabljika razlistala na tu stranu, a od njezine donje otvorene kruţnice saĉuvao se mali dio lisnato
definirane lozice iz koje izlazi tropruta traka koja završava ljiljanovim cvijetom okrenutim vrhom
prema dnu. Ljiljanov cvijet svojim oblikom prati pruţanje kupe kaleţa te se u istoj ravnini nalazi
njemu s lijeve strane.
Da se zbilja radilo o prethodno navedenoj dekoraciji moţe se zakljuĉiti temeljem uspostavljanja
ikonografskih analogija s nekoliko primjera pluteja iz Zadra i njegove bliţe okolice. Naime, gotovo
identiĉna dekoracija nalazi se na plutejima iz Zadra (T. VII, 1) i Boţave (Dugi otok) (T. VII, 3), a s
morfološkog aspekta ovaj je ulomak najsliĉniji pluteju iz crkve sv. Martina u Ljubĉu kod Zadra (T.
VII, 2). Za sve nabrojane pluteje Nikola Jakšić drţi da izvorno potjeĉu iz Zadra, a onog koji je i
pronaĊen u tom gradu smatra jednim od najreprezentativnijih primjeraka iz njegove bogate baštine
predromaniĉkih reljefa. Naime, motiv koji se nalazi na svim tim plutejima, pa tako i na ovom
pridraškom, dosta je rijedak u našoj predromaniĉkoj skulpturi, a zabiljeţen je samo u Zadru i njegovoj
okolici. Taj ikonografski motiv svoje podrijetlo vuĉe iz umjetnosti podnih mozaika 5. i 6. stoljeća, pa
ga tako primjerice nalazimo u interkolumniju crkve San Vitale u Ravenni (kod samog njezina ulaza),
dok je u klesarskom mediju ĉesto prisutan na akvitanskim sarkofazima koje je moguće okvirno datirati
u vrijeme izmeĊu kasne antike i ranoga srednjeg vijeka. Uĉestalije korištenje ove kompozicije na
reljefima s kraja 8. ili s poĉetka 9. stoljeća u Zadru, Nikolu Jakšića navela je na zakljuĉak da su je
upravo zadarski klesari rado koristili, a prema njegovoj interpretaciji, oni su se tom prilikom inspirirali
nekim danas nepoznatim zadarskim mozaikom, najvjerojatnije onim raskošnim podnim iz zadarske
katedrale, koji je, kako nam svjedoĉi Konstantin Porfirogenet, još i u 10. stoljeću svojom ljepotom
plijenio paţnju promatraĉa.

Literatura: JURIĆ, R., 2002., 306; VEŢIĆ, P., 2007., 421.

XIII. 17. Ulomak pilastra oltarne ograde (PRIDRAGA II, 17)

Produkcija: Radionica plutejâ zadarske katedrale (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.

548
Datacija: Posljednja desetljeća 8. / poĉetak 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: PronaĊen na Sv. Mihovilu u arheološkim istraţivanjima koja je od 1940. do 1957.
godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 17,5 cm, širina 12 cm, debljina 8 cm.
Opis: Ulomak pilastra oltarne ograde koji ima izvorno saĉuvanu samo lijevu stranu, dok su mu na
svim ostalim plohama, pa tako i straţnjoj, nalaze frakture. Objavio ga je jedino Stjepa Gunjaĉa 1963.
godine, ali tom prigodom nije uspio utvrditi njegovu funkciju, pa ga je na priloţenoj fotografiji
pogrešno i orijentirao u prostoru. Naime, neprofilirana rubna letva ustvari je njegov lijevi obrub, pa je
rijeĉ o pilastru oltarne ograde. Takav zakljuĉak potvrĊuje i ĉinjenica da mu se na tom boku nalazi i
djelomiĉno saĉuvani utor, ĉija se širina više ne moţe utvrditi, jer mu je znatan dio otpao zajedno s
izgubljenom straţnjom stranom. Na površini pilastra, desno od rubne letve, vidi se lijevi kraj kupe
kantarosa s malom zavojnicom, a ona oĉito predstavlja ruĉku. Kantaros je zacijelo stajao na samom
dnu pilastra, a što se nalazilo poviše njega danas više nije moguće utvrditi. Na kupi kantarosa saĉuvala
su se tek dva njena unutrašnja elipsoidna elementa sa šiljastim završetkom u dnu. Sliĉno oblikovana i
rašĉlanjena kupa nalazi se i na prethodno opisanom pluteju s kaleţom (PRIDRAGA II, 16).
Temeljem te ikonografske podudarnosti, ali i identiĉnog naĉina klesanja reljefne dekoracije,
ovaj ulomak pilastra, bez obzira što je pronaĊen na Sv. Mihovilu, potrebno je povezati s prethodno
navedenim plutejem pronaĊenima na Sv. Martinu (kat. br. XIII. 16), pa je logiĉno zakljuĉiti da je
zajedno s njim pripadao istoj oltarnoj ogradi koja je ukrašavala interijer te ranokršćanske crkve. Zbog
svega navedenog, ovaj je fragment takoĊer potrebno datirati u posljednja desetljeća 8. ili u sami
poĉetak 9. stoljeća.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 55, T. X, 47.

XIII. 18. Plutej oltarne ograde (PRIDRAGA III, 18)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Novigrad, Crkvena zbirka.
Podrijetlo: Crkva sv. Mihovila ili crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Zajedno s izgubljenim reljefom na kojem je prikazan konjanik-kopljonoša sa
zmijom i jelenom (PRIDRAGA I, 5) bio je sekundarno uzidan u dvorišni zid crkve sv. Kate (iz 18.
stoljeća) u Novigradu nedaleko Pridrage.
Materijal: Vapnenac.

549
Dimenzije: Visina 86 cm, širina 91 cm, debljina 13,5 cm.
Opis: Plutej oltarne ograde koji ima neznatno oštećen donji lijevi ugao, a nedostaje mu i veći dio
gornjeg lijevog kraja, tako da je izgubljen dio motiva koji se na njemu nalazio. Nema vijenca na vrhu
kako to pluteji obiĉno imaju pa nije jasno je li izvorno bio bez njega ili mu je naknadno otuĉen.
MeĊutim, budući da su mu neprofilirani obrubi s donje i boĉnih strana dosta široki, logiĉno je
zakljuĉiti da je vijenac nekoć postojao te da je zaista naknadno otuĉen.
Plutej je bio komponiran kao kvadrat ĉija je površina bila razdijeljena u devet troprutih kruţnica
povezanih ĉvorovima koje su bile rasporeĊene u tri reda s po tri kruţnice od kojih se, zbog već
opisanog oštećenja pluteja, nije saĉuvala samo gornja lijeva. Od osam saĉuvanih kruţnica šest ih je
ispunjeno likom golubice, jedna (središnja u drugom redu) s dvije golubice, a jedna (središnja u
donjem redu) s motivom ĉetrnaestolatiĉne rozete. Golubice iz dvaju saĉuvanih kruţnica gornjega reda
na isti naĉin kljucaju grozd jer su glavom okrenute na lijevu stranu (njihovu desnu). Isti je motiv
najvjerojatnije ispunjao i prvu, gotovo izgubljenu kruţnicu, što se moţe zakljuĉiti na temelju njezina
manjeg fragmenta koji se saĉuvao, a unutar kojega se nazire i sićušni dio ptiĉje kandţe, koji sugerira
identiĉnu impostaciju ptice kakva je prisutna i na dvjema preostalim kruţnicama iz istoga reda. U
drugom, središnjem redu, koji je simetriĉno komponiran, središnju kruţnicu popunjavaju dvije
golubice spuštenih krila koje okrećući glavu unazad kljucaju isti grozd, dok ptice u dvama boĉnim
kruţnicama stoje u raskoraku s raširenim krilima, a obje su okrenute prema središtu. U donjem redu,
sa svake strane središnje kruţnice s rozetom nalaze se dvije boĉne kruţnice ispunjene jednako
postavljenim pticama u raskoraku koje su okrenute na desnu stranu, dok im iz kljuna visi po jedan crv
koji je toliko stiliziran da ima oblik neprofilirane kuke s puţolikom zavojnicom. Pored toga, iza ptice u
lijevoj kruţnici donjega reda smještena je i jedna profilirana, zrcalno okrenuta ''S'' volutica. IzmeĊu
kruţnica u središnjem dijelu pluteja vertikalno je postavljen po jedan ljiljanov cvijet s oštrom i širom
središnjom laticom te s boĉnim laticama koje se svijaju u volutu, a to znaĉi da ih ukupno ima ĉetiri u
središnjem dijelu pluteja. Jednostavniji i elegantniji ljiljani okrenuti gornjom stranom prema obodu
pluteja popunjavaju manje trokutaste praznine izmeĊu medaljona i obrubâ s donje i dvaju boĉnih
strana, dok je gornja strana iznimka jer njezin jedini saĉuvani meĊuprostor ispunjava tropruta vitica
koja sijeĉe desnu kruţnicu gornjega reda, a na njoj visi grozd kojeg kljuca golubica. Je li na isti naĉin
bio popunjen i meĊuprostor na izgubljenom dijelu pluteja, tj. izmeĊu prve i druge kruţnice gornjeg
rada, nije moguće pouzdano utvrditi, ali bi to svakako nalagala logika simetriĉnog rasporeda
cjelokupne likovne dekoracije.
Golubice su, uostalom kao i kruţnice i ĉvorovi, klesane sigurnim i odluĉnim potezima dlijeta
koji ostavlja oštar i pravilan urez ''V'' oblika. Njihovi vratovi imaju perje naznaĉeno gusto urezanim
linijama, a spuštena krila ispunjena su s nekoliko njihovih koncentriĉnih obrisa. S druge strane, kod

550
golubica raširenih krila površina je ispunjena isklesanim linijama puno dinamiĉnijeg rasporeda. Sve
ptiĉice postavljene su na visokim profiliranim noţicama u naglašenom raskoraku, a kandţe im imaju
oblik obrnutog slova V.
Cijeli je plutej na izvedbenoj i ikonografskoj razini moguće povezati s predromaniĉkim
reljefima s više lokaliteta u srednjoj i sjevernoj Dalmaciji koje je Nikola Jakšić prepoznao kao djela
tzv. Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira. Budući da se djelovanje te klesarske radionice, na
temelju riţiniĉkog zabata ĉiji natpis spominje ime hrvatskog kneza Trpimira, smješta u drugu i treću
ĉetvrtinu 9. stoljeća, u isto se vrijeme datira i ovaj plutej.

Literatura: JACKSON, T. G., 1887., 330, T. 1, sl. 3; CATTANEO, R., 1888., 183; BULIĆ, F., 1888., 36;
COLNAGO, A., 1890., 136-137; MARUN, L., 1891c., 126; RADIĆ, F., 1895d., 258; KLARIĆ, M., 1939., 184-
185; GUNJAĈA, S., 1949., 291; PRIJATELJ, K., 1954., 79, sl. 18; OSTOJIĆ, I., 1964., 110, sl. 293; DYGGVE,
E., 1996., 127, T. VI, sl. 32; KATALOG, 1990., 308, kat. br. 54; JAKŠIĆ, N., 1991., 22, kat. br. 7. Pro; VEŢIĆ,
P., 2007., 421-422; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 23, 109-111, kat. br. 027; MARASOVIĆ, T., 2009a., 234, sl.
262.
Izloţbe: Sjaj zadarskih riznica, Zagreb, 1990.; Tisuću godina hrvatske skulpture, Zagreb, 1991.

XIII. 19. Plutej oltarne ograde (PRIDRAGA III, 19)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Novigrad, Crkvena zbirka.
Podrijetlo: Crkva sv. Mihovila ili crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Plutej je najvjerojatnije u vremenu nakon ratova koje je Venecija vodila s Turcima
tijekom 17. stoljeća iz Pridrage dospio u obliţnji Novigrad gdje je oĉito bio preupotrijebljen kao
spolij. MeĊutim, gdje je toĉno bio iskorišten u sekundarnoj namjeni nije moguće pouzdano utvrditi,
iako se najvjerojatnije radilo o okolici ili ĉak samoj crkvi sv. Kate, što se da naslutiti iz šturih, a katkad
dijelom i netoĉnih podataka navedenih u starijoj literaturi.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 86 cm, širina 70 cm, debljina 13,5 cm.
Opis: Plutej oltarne ograde koji je s onim iz kataloške jedinice broj XIII. 18 ĉinio jedinstvenu cjelinu,
a kao da su istu sudbinu imali u sekundarnoj upotrebi jer su oštećeni i preklesani gotovo na isti naĉin.
S desne strane nedostaje otprilike jedna šestina izvorne širine, a pored toga otklesan je i gornji desni
ugao.

551
 Plutej je izvorno dekoriran tako da je unutar kvadrata izvedeno devet uĉvorenih troprutih
kruţnica rasporeĊenih u tri reda. Kruţnice na desnoj strani pluteja teţe su oštećene u naknadnom
preklesavanju tako da im nedostaje polovica širine, a kruţnica iz gornjega reda nedostaje gotovo u
cijelosti. Ispunjene su razliĉitim geometrijskim, vegetabilnim i vegetabiloidnim motivima. Tako je
središnji stupac od triju kruţnica ispunjen trima razliĉitim rozetama, od kojih je gornja saĉinjena od
dvotraĉne troprute pletenice koja je omotana oko središnjeg kruga, srednja od ĉetiriju ukriţenih
ljiljana, dok je donja oblikovana kao višelatiĉna rozeta koja je naţalost znatnije oštećena u nekoj
kasnijoj intervenciji. Vertikalu na lijevoj strani pluteja ĉini kruţnica s troprutim Salomonovim ĉvorom
u gornjem redu, zatim sedamnaestolatiĉna rozeta u srednjem, te motiv od ĉetiri ''kao na vrtuljku''
rasporeĊena ljiljanova cvijeta u donjem redu. Na desnoj strani se na preostale dvije kruţnice iz
središnjeg i donjeg rada raspoznaje motiv virovite rozete i jednoga ljiljana, dok se motiv iz gornje
kruţnice koja najvećim dijelom nedostaje nije saĉuvao. U prostorima izmeĊu kruţnica u središnjem
dijelu pluteja prevladavaju ljiljanovi cvjetovi koji su dosta elegantniji od onih na središnjem dijelu
prethodno opisanog pluteja s kojim je ovaj stajao u paru (PRIDRAGA III, 18), a usto im se i boĉne
latice ne svijaju u volute. MeĊutim, kod ovoga pluteja se iznimno pojavljuje i zanimljiv ornament
koga ĉine ĉetiri ljiljanova cvijeta oštrih vrhova kakvog na prvom pluteju nema, ali su im na isti naĉin
rasporeĊeni i usmjereni ljiljani izmeĊu krajnjih kruţnica i rubnih letvi, s tom razlikom što na ovom
pluteju takav ljiljan nalazimo i u jedinom saĉuvanom meĊuprostoru uz gornji obod, dok kod drugog
pluteja to nije bio sluĉaj. Ono što je još znaĉajnija posebnost ovoga pluteja jesu isvrdlane rupice koje
su rasporeĊene na svim središtima ĉvorova kojima su kruţnice povezane, bilo meĊusobno, bilo s
rubnim letvama, a ista se dekoracija primjenjivala i na ostalim prikladnim mjestima, poput središta
rozeta ili pak središta voluta.
Posebnost da je jedan plutej ukrašen isvrdlanim rupicama, dok je drugi ostavljen bez njih, nije
tako ĉesta, a u Pridragi je zabiljeţena i na arhitravima iste oltarne ograde (PRIDRAGA V, 43-44)
kojima su pripadali i ovi pluteji, jer su na dijelu njihovih ulomaka prisutne kuke koje imaju svrdlom
prošupljene volute, dok drugi njegovi ulomci imaju kuke bez takvog ukrasa. Je li se tom prilikom
majstor ove oltarne ograde referirao na liturgijske instalacije prve faze opremanja crkve sv. Martina
liturgijskim instalacijama teško je pouzdano tvrditi, ali je sasvim sigurno da je ova pojava iznimka u
naĉinu klesanja radionice kojoj se ovaj plutej opravdano pripisuje. Naime, ako apstrahiramo navedenu
posebnost koja je tek iznimno evidentirana na ovom pluteju i nekim ulomcima arhitrava, svi ostali
detalji, poput naĉina klesanja i komponiranja površine te odabira ukrasnih motiva, upućuju na
zakljuĉak da je ovaj plutej isklesala Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira, jer je baš na
njemu primijenjen ĉitav repertoar biljnih i ornamentalnih motiva koje su majstori iz te radionice
koristili na više razliĉitih reljefa pronaĊenih na više lokaliteta u srednjoj i sjevernoj Dalmaciji, a što se
ponajprije odnosi na ulomke iz Plavna kod Knina i Kašića nedaleko Pridrage.

552
Literatura: MARUN, L., 1891c., 126; RADIĆ, F., 1895d., 258; KATALOG, 1990., 308, kat. br. 54; JAKŠIĆ,
N., 1991., 22, kat. br. 7. Pro; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 23, 112-113, kat. br. 028; MARASOVIĆ, T.,
2009a., 234.
Izloţbe: Sjaj zadarskih riznica, Zagreb, 1990.; Tisuću godina hrvatske skulpture, Zagreb, 1991.

XIII. 20. Plutej oltarne ograde (?) (PRIDRAGA III, 20)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Mihovila ili crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Jedanaest fragmenata najvjerojatnije istoga pluteja pronaĊeno je u arheološkim
istraţivanjima koja je u više etapa na lokalitetu Mijovilovac vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim
suradnicima u razdoblju od 1940. do 1957. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: a) Desni dio preraĊenog pluteja koji je po lomovima sastavljen od sedam ulomaka: visina
89 cm, širina 42 cm, debljina 17 cm; b) Donji, najvjerojatnije središnji dio pluteja sastavljen od triju
ulomaka koji se spajaju po lomovima: visina 46 cm, širina 43 cm, debljina 15,5 cm; c) Manji ulomak
vjerojatno središnjeg dijela pluteja: visina 14,5 cm, širina 16 cm, debljina 16,5 cm.
Opis: Plutej oltarne ograde koji je prema grafiĉkom prijedlogu Stjepana Gunjaĉe danas izliven u
betonu u koji je inkorporirano jedanaest izvornih ulomaka, dok je nadomješteni dio takoĊer površinski
isklesan kako bi se predoĉili oni dijelovi pluteja koji se nisu saĉuvali. Veći dio originalnog pluteja koji
je po crti loma sastavljen od sedam ulomaka najvjerojatnije je ĉinio njegovu krajnju desnu stranu, a
ĉini se da se na tom dijelu saĉuvala i njegova izvorna visina. MeĊutim, na lijevom i desnom rubu
vidljivo je da je ovaj dio pluteja bio naknadno upotrijebljen zacijelo u funkciji pilastra, jer mu se na
lijevoj boĉnoj strani nalazi široki utor (danas zbog rekonstrukcije u betonu više nije vidljiv), dok su
mu dijelovi motivâ s desne strane neprirodno prerezani (virovita rozeta, pletenica, vertikalna tropruta
traka) i sekundarno preklesani (npr. završetak troprutog pleternog ornamenta u vijencu, uţi utor
isklesan po boku). U izvornom izgledu pluteja lijevo od već opisanog dijela najvjerojatnije su stajala i
preostala ĉetiri ulomka s istom dekoracijom na površini, od kojih se tri spajaju po crti loma dok ĉetvrti
ulomak nije moguće s njima uklopiti u jedinstvenu cjelinu.
Dekoracija pluteja sastojala se od vijenca visokog 17 centimetara koji je ispunjen gustim
prepletom troprutih traka, dok je središnje polje, koje je od vijenca odvojeno neprofiliranom letvom,
ukrašeno motivom uĉvorenih troprutih kruţnica rasporeĊenih u dva reda. Romboidni prostori izmeĊu
kruţnica, kao i trokutasti izmeĊu kruţnica i rubnih letvi, ispunjeni su stiliziranim ljiljanima, virovitim i

553
višelatiĉnim rozetama, te zrcalno okrenutim ''S'' volutama. Kruţnice su najvjerojatnije bile naizmjence
ispunjene motivom ukriţenog ljiljana i ptice. Ljiljani su postavljeni tako da podsjećaju na grĉki kriţ
ĉiji je središte naglašeno isvrdlanom rupicom, dok su mu završeci krakova rascvjetani, tj. izvedeni kao
vitki profilirani cvjetovi. Ptice su oblikovane u punom profilu, tijela okrenutih udesno, a postavljene
su u raskoraku na dvopruto profiliranim nogama ĉije kandţe imaju oblik naopako oblikovanog,
takoĊer dvoprutog, slova V. Iz kljuna im visi krajnje stilizirani crv oblikovan poput zrcalno okrenutog
''S'' motiva, dok im prostor iza leĊa i unutrašnjeg obruba kruţnice ispunja po jedan stilizirani ljiljan
koji stoji okomito u usporedbi s pruţanjem njihovih krila.
U ikonografskom pogledu, vezano za sam motiv ukriţenih ljiljana koji je korišten i na ovom
pluteju, dosada su u literaturi uspostavljane analogije s pojedinim spomenicima iz Italije, poput tzv.
Urne sv. Anastazije iz Sesto al Reghene iz 8. stoljeća (Z. Gunjaĉa), ili pak fragmenta jednog pluteja iz
Trevisa iz 9. stoljeća (I. Basić). Pored svega navedenog, potrebno je još reći da, ukoliko je visina ovog
pluteja zaista izvorna, ona je onda ipak preniska za uobiĉajenu visinu pluteja oltarne ograde, pa bi
njegovo dosadašnje prepoznavanje kao takvoga moţda trebalo uzeti s izvjesnom rezervom.
Po likovno-morfološkim karakteristikama, ali i repertoaru korištenih motiva, moţe se reći da je
ovaj plutej nastao u Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira, a pored toga naĉin njegova
klesanja upućuje na zakljuĉak da je pripadao istoj cjelini kao i više ulomaka arhitravâ pronaĊenih na
istom lokalitetu, poput fragmenta s natpisom […]MICHA[elis…] (PRIDRAGA V, 33). Na tim se
ulomcima, kao i na ovom pluteju, oĉituje nešto nesigurnije baratanje dlijetom i krhkija forma
isklesanih motiva, za razliku od nekih drugih, u ikonografskom pogledu gotovo identiĉnih, fragmenata
iz Pridrage na kojima se ipak da naslutiti da su nastali ispod dlijeta klesara koji je imao znatno
sigurniji duktus, te je klesao nešto voluminoznije oblike reljefne dekoracije. Sve navedeno sugeriralo
bi postojanje najmanje dviju majstorskih ruku unutar iste klesarske radionice, a nekoliko kvalitetnije
klesanih ulomaka sa Sv. Mihovila u Pridragi, poput ulomaka arhitravâ kojima je natpis naknadno
radiran (PRIDRAGA V, 29-30), ili dvaju pluteja koji se danas nalaze u Novigradu (PRIDRAGA III,
18-19), idu u prilog takvu mišljenju.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 50-52, sl. 14, T. VII, 27, 28, T. XVII; GUNJAĈA, Z., 1992., 197-198, bilj.
26; BASIĆ, I., 2006., 84, 89-90, 104, sl. 3; MARASOVIĆ, T., 2009a., 245-246, sl. 276.

XIII. 21. Ulomak pluteja oltarne ograde (?) (PRIDRAGA III, 21)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Crkva sv. Mihovila ili crkva sv. Martina.

554
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen 14. travnja 1997. godine u arheološkim istraţivanjima voĊenim na Sv.
Martinu. Nalazio se uz grob koji je bio smješten u prostoriji izmeĊu juţne prigradnje crkve i njezine
krstionice.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 26 cm, širina 58 cm, debljina 17 cm.
Opis: Ulomak pluteja kojemu se izvorno saĉuvao tek gornji rub i debljina, dok mu se na svim ostalim
stranama nalazi lom. Na njemu se dosta dobro saĉuvao dio vijenca koji je ukrašen gustim prepletom
troprutih traka omeĊenih obrubnim letvama. Ĉitav je vijenac bio reljefno istaknut u odnosu na ostatak
pluteja, od kojega se na ovom fragmentu saĉuvao tek ostatak rubnog ĉvora naslonjenog na donju
obrubnu letvu vijenca. Radi se o troprutom ĉvoru iz kojeg je izlazila tropruta kruţnica od koje se
saĉuvao tek neznatan dio. Ipak, i na temelju ovako fragmentarno saĉuvanog dijela izvorne dekoracije
moţe se pretpostaviti da se ona izvorno zasnivala na ortogonalnom rasporedu uĉvorenih troprutih
kruţnica.
Štoviše, kada se pored ovoga detalja u obzir uzme i ĉinjenica da dekoracija saĉuvanog vijenca,
kao i njegova visina od 17 centimetara, u potpunosti odgovara prethodno opisanom pluteju koji je
rekonstruiran na temelju jedanaest saĉuvanih ulomaka (kat. br. XIII. 20; PRIDRAGA III, 20), logiĉno
je zakljuĉiti da se u sluĉaju ovoga fragmenta najvjerojatnije radi o dvanaestom ulomku
rekonstruiranoga pluteja iz splitskoga Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, na kojem su se unutar
uĉvorenih kruţnica izmjenjivale ptice u raskoraku i motiv ukriţenih ljiljana. To bi ujedno znaĉilo da je
ovaj fragment najvjerojatnije u nekom trenutku iz ruševina crkve sv. Mihovila, kojoj je cijeli plutej
moţda pripadao, zbog sekundarne upotrebe prenesen u obliţnju crkvu sv. Martina gdje je i pronaĊen,
ali isto tako moglo je biti i obrnuto.

Literatura: JURIĆ, R., 2002., 305.

XIII. 22. Ulomak pluteja oltarne ograde (PRIDRAGA IV, 22)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Mihovila ili crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen na Sv. Mihovilu u arheološkim istraţivanjima koja je od 1940. do 1957.
godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.

555
Dimenzije: Visina 49 cm, širina 51 cm, debljina (vijenac) 17 cm, debljina (glavno polje pluteja) 15
cm.
Opis: Veći ulomak gornjeg dijela pluteja kojemu je izvorno saĉuvana debljina te vrh i lijeva boĉna
strana, dok su na ostalim krajevima lomovi. Tijekom vremena bez svake sumnje korišten je i u
sekundarnoj namjeni. To potvrĊuje otklesano rebro na njegovoj lijevoj boĉnoj strani jer je ono u
drugoj namjeni oĉito smetalo, pa je tom prigodom na tom mjestu naĉinjena plitka i nepravilna udubina
šira nego što je bilo rebro. Pored toga, na desnom boku pluteja vidi se naknadan rad u vidu
preklesavanja frakturirane površine koja je grubo poravnana te je u njoj naĉinjen plitak utor. Sve
navedeno upućuje na zakljuĉak da je ovaj fragment u sekundarnoj upotrebi korišten kao pilastar, što je
vjerojatno posljedica reduciranja oltarne ograde do ĉega je moglo doći iz više razloga. Na gornjoj
površini nalaze se dvije provrćene rupe koje su u nekom trenutku sluţile za spajanje s drugim
sastavnim dijelovima oltarne ograde uz pomoć klanfi.
Površina pluteja sastoji se od istaknutog vijenca u gornjem dijelu, koji je visok 17 centimetara, i
velikog polja pod njim. Vijenac je obrubljen rubnim letvama i ispunjen nešto izduţenijim i rahlije
formiranim prepletom beskonaĉne troprute pletenice, dok je na glavnom polju pluteja vidljiv gornji
dio arkade pod kojom se nalazi gornji krak patibuluma kriţa uz koji je sa svake strane postavljena po
jedna virovita rozeta. Na arkadi je s lijeve gornje strane postavljena ptica koja kao da je upravo
sletjela, pa se nalazi u raskoraku, a u isto vrijeme i kljuca arkadu. Ptici nasuprot, s druge strane arkade,
neposredno pod letvom vijenca smješten je ljiljanov cvijet kojemu zbog loma nedostaje desna latica.
Luk arkade ispunjen je gustom dvotraĉnom troprutom pletenicom koja je poĉinjala i završavala poviše
jednoga, odnosno iznad drugoga kraja antene kriţa, a istom je dekoracijom bio ispunjen i njegov
patibulum koji se u vrhu raĉva u tri simetriĉno postavljena šiljka. Od antene kriţa nazire se samo
gornji dio jer je upravo na tom mjestu fraktura. Ptica u gornjem lijevom uglu ima malu glavu sa sitnim
okom i nešto duţim kljunom, zatim loše stilizirana krila i neproporcionalno dugaĉak rep koji je
doslovno vertikalno postavljen u odnosu na ostatak tijela, tako da ispunja prazninu izmeĊu arkade i
lijeve rubne letve pluteja. Ispod repa vidljiv je polukruţni poĉetak još jedne dvotraĉne troprute
pletenice koja je najvjerojatnije ispunjala ĉitav prostor izmeĊu ruba pluteja i stupića arkade. Desno od
arkade, ispod već opisanog ljiljana, vide se neznatni ostaci iduće koja se s ovom prvom nije dodirivala.
Plutej je u izvornom obliku najvjerojatnije bio dekoriran nizom od ĉetiri istovjetne arkade ispunjene
latinskim kriţem pod kojim je sa svake strane bila simetriĉno postavljena po jedna palmeta, a sve se to
da naslutiti temeljem ostataka dekoracije sa srodnih fragmenata reljefa pronaĊenih na Sv. Mihovilu ili
na Sv. Martinu (PRIDRAGA IV, 23-26).
Po naĉinu klesanja, vrsnoći izvedbe, ali i izboru ikonografskih motiva ovaj ulomak pluteja
oltarne ograde moguće je ubrojiti meĊu radove Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira iz
druge i treće ĉetvrtine 9. stoljeća, ali nešto nesigurniji duktus, neproporcionalno isklesan ptiĉji lik, kao

556
i krhkija izvedba svih dekorativnih elemenata, upućuju na mogućnost postojanja barem dvaju klesara
koji su bili djelatni u toj klesarskoj radionici, pa bi ovaj ulomak bio rad njezina lošijeg majstora.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 48-49, sl. 13; MARASOVIĆ, T., 2009a., 245-246, sl. 276; JOSIPOVIĆ, I.,
2012a., 56-57, sl. 9.

XIII. 23. Ulomak pluteja oltarne ograde (PRIDRAGA IV, 23)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Mihovila ili crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen na Sv. Mihovilu u arheološkim istraţivanjima koja je od 1940. do 1957.
godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 24 cm, širina 11 cm, debljina 15 cm.
Opis: Manji ulomak krajnjega boĉnog dijela pluteja oltarne ograde za koji nije moguće pouzdano
utvrditi je li bio na njegovu lijevom ili desnom kraju. Zasigurno je pripadao istom pluteju kao i
prethodno opisani ulomak (kat. br. XIII, 22), jer se na njegovu licu, uz lijevu rubnu letvu, nazire
poĉetak pletenice koja je prekinuta frakturom, pa se moţe pretpostaviti da se na ovom fragmentu
saĉuvao njezin nastavak. MeĊutim, isto je tako moguće da se radi i o dijelu pletenice koja je stajala na
suprotnom kraju pluteja, tj. uz njegovu desnu rubnu letvu.
Radi se zapravo o dvjema dvotraĉnim troprutim pletenicama, a jednoj od njih vanjski prut
prelazi u manju završnu plohu koja se raĉva te je dodatno ukrašena ţljebićem. Takav je završetak (ili
poĉetak) pletenice dosta neuobiĉajen, tim više što se od nje nastavlja jednako nespretno oblikovan
poĉetak druge. Na boĉnoj strani ulomka ostalo je saĉuvano pero za uglavljivanje u pilastar koje je
široko 5,5, a debelo 1,5 centimetar.
Naĉin klesanja ovog ulomka takoĊer odgovara prethodno obraĊenom većem fragmentu
(PRIDRAGA IV, 22), što dodatno potkrjepljuje zakljuĉak da su pripadali istom pluteju kojega je u
drugoj ili trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća izradila Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 52, T. VII, 29.

557
XIII. 24. Ulomak pluteja oltarne ograde (PRIDRAGA IV, 24)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Crkva sv. Mihovila ili crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen 19. lipnja 1998. godine u arheološkim istraţivanjima voĊenim kod crkve
sv. Martina. Ulomak iskopan iz groba koji se nalazio neposredno iza apside crkve.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 36 cm, širina 82 cm, debljina (vijenac) 17,2 cm, debljina (glavno polje pluteja) 15
cm.
Opis: Veći ulomak gornjeg dijela masivnog pluteja oltarne ograde kojemu je izvorno saĉuvana
straţnja, gornja i desna boĉna strana s ostatkom pera za uglavljivanje širokog 5,5 centimetara, dok mu
se na ostalim dvjema stranama nalaze lomovi. Na gornjem obrubu saĉuvale su se dvije isvrdlane rupe
koje su vjerojatno sluţile za spajanje s drugim sastavnim dijelovima oltarne ograde uz pomoć klanfi.
Vijenac koji je visok 17 centimetara reljefno je istaknut u odnosu na glavno polje, obrubljen je
letvama sa sviju strana (osim lijeve gdje je lom), te je ispunjen gustim mreţištem komponiranim na
naĉin meĊusobnog preplitanja troprutih ĉvorišta. Ispod vijenca nalazi se manja letva pod kojom
poĉinje glavno polje pluteja od kojega se na ovom fragmentu saĉuvao tek gornji dio dekoracije od
dviju arkada izmeĊu ĉijih je lukova smješten ljiljanov cvijet. Luk desne arkade, iako se jasno
zamjećuje, dosta je oštećen, tako da se samo moţe naslutiti da je bio ispunjen gustom troprutom
dvopletnicom, a lijevo od njega moţda se nalazi i sam kraj lijeve latice ljiljanova cvijeta koji je bio
smješten u samom kutu glavnog polja pluteja. S druge strane, ista tropruta dvopletnica dobro se
saĉuvala na luku lijeve arkade ispod koje se vidi manji ostatak dvaju šiljaka, što je bez sumnje vrh
patibuluma kriţa, kakav se nalazio i na već opisanom ulomku s arkadom i pticom. Ljiljanov cvijet
izmeĊu lukova arkada dodatno je ukrašen urezanim linijama koje prate tijek njegova vanjskog obrisa.
Desna latica istog motiva vidljiva je u vrhu s lijeve strane lijevog luka arkade, što upućuje na
zakljuĉak da se dekoracija pluteja nastavljala na dijelu koji se nije saĉuvao. To bi znaĉilo da je bila
koncipirana na rasporedu najmanje tri, a najvjerojatnije ĉak i ĉetiri takve arkade, pod kojima je bio
smješten latinski kriţ.
Nema sumnje da ovaj ulomak pripada istom tipu pluteja oltarne ograde kao i dva prethodno
obraĊena (kat. br. XIII. 22-23), ali je – zbog znatno gušće oblikovanog mreţišta njegova vijenca, kao i
zbog šire rasporeĊenih arkada bez praznog prostora izmeĊu krajnje arkade i lijeve boĉne letve na
glavnom polju – najvjerojatnije rijeĉ o fragmentu drugog pluteja koji je s prvim stajao u paru na istoj
oltarnoj ogradi. Što se tiĉe naĉina klesanja ulomaka obaju pluteja oni su posve identiĉni, pa bi i ovaj

558
fragment trebalo pripisati Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira, što ujedno znaĉi da je
nastao u drugoj ili trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća.

Literatura: JURIĆ, R., 2002., 306.

XIII. 25. Ulomak pluteja oltarne ograde (PRIDRAGA IV, 25)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Mihovila ili crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Sluĉajan pronalazak na groblju uokolo crkve sv. Martina koji je 7. listopada 1897.
darovan tadašnjem Prvom muzeju hrvatskih spomenika u Kninu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 24 cm, širina 37,5 cm, debljina 13-14 cm.
Opis: Ulomak donjeg lijevog dijela pluteja oltarne ograde što se da zakljuĉiti po djelomiĉno
saĉuvanom izvornom dnu i ostatku lijeve rubne letve koja je znatnije otuĉena. Izvorno se još saĉuvala
tek straţnja strana, dok je na gornjoj površini i desnom boku vidljiv lom.
Na njegovoj površini vidljive su dvije, popriliĉno široke, vertikalne letve ispunjene dvotraĉnom
troprutom pletenicom izmeĊu kojih se nalazi donji dio palmete ili stabla ţivota simetriĉno definiranih
listova i dvokrakog korijena u obliku naopako okrenutog slova V. Desno od desne vertikalne letve s
pletenicom vide se tek vrhovi listova iduće palmete (stabla ţivota), što olakšava ĉitanje motivike
ovoga fragmenta, ali i cijelog pluteja kojem je pripadao. Naime, jasno je da je lijeva vertikalna letva
pripadala stupiću arkade koja je stajala poviše latinskoga kriţa, a od kojega se saĉuvao donji dio
patibuluma koji je ukrašen na isti naĉin kao i arkada. Pod antenom kriţa, s obje strane njegova
patibuluma smještena je po jedna palmeta. Budući da se arkada nalazi neposredno uz lijevu rubnu
letvu pluteja, ovaj ulomak je sliĉniji prethodno opisanom fragmentu s ostacima dviju arkada
(PRIDRAGA IV, 24), nego onome s arkadama i pticom u lijevom kutu (PRIDRAGA IV, 22), jer za
razliku od potonjeg ovaj ulomak nema prostora izmeĊu rubne letve i arkade za postavljanje još jedne
pletenice. Stoga je ovaj ulomak najvjerojatnije pripadao istom pluteju kao i prethodni fragment s
ostacima dviju arkada (PRIDRAGA IV, 24).
Naĉin klesanja i oblikovanje svih ukrasnih elemenata, a posebno palmete kojoj su svi dijelovi
ispunjeni urezanim ţlijebom koji prati liniju njihova glavnog obrisa, identiĉno kao na jednom ulomku
pluteja s istim motivom iz Plavna kod Knina (PLAVNO II, 6.2), ukazuje da se radi o djelu Klesarske
radionice iz vremena kneza Trpimira iz druge ili treće ĉetvrtine 9. stoljeća.

559
Literatura: RADIĆ, F., 1901c., 46, sl. 4; GUNJAĈA, S., 1963., 8, 57, T. XII, 2; MARASOVIĆ, T., 2009a.,
246.

XIII. 26. Ulomak pluteja oltarne ograde (PRIDRAGA IV, 26)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Mihovila ili crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Najvjerojatnije pronaĊen u arheološkim istraţivanjima koja je uokolo crkve sv.
Mihovila 1951. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 23,5 cm, širina 31 cm, debljina 14,5-15 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde spojen od dva dijela koja se lijepe po crti loma. Vjerojatno
pripada istom pluteju kao i prethodno opisani ulomak (kat. br. XIII. 25), ali se s njim ne spaja.
Saĉuvala mu se samo izvorna debljina, dok na svim ostalim stranama ima lomove.
Na licu se nalaze ostaci šire vertikalne letve ispunjene dvotraĉnom troprutom pletenicom i
ostaci po jedne palmete (ili stabla ţivota) sa svake njezine strane. Radi se o donjem dijelu patibuluma
kriţa ispod ĉije se antene, koja se nazire samo s lijeve strane, nalaze vrhovi dvaju palmeta s
profiliranom stapkom i oštrim, jednako ukrašenim listovima koji se spuštaju prema dolje. Na samom
lijevom kraju ulomka nazire se jedva vidljiv dio druge letve koja bi prema logici rasporeda motiva
trebala biti lijevi stupić arkade pod kojom su stajali navedeni kriţ i palmete.
Naĉin oblikovanja detalja ukrasnih elemenata, ponajprije lijeve palmete sa završnim vertikalnim
listom, odaje istu majstorsku ruku koja je isklesala identiĉnu profilaciju kao i na prethodno opisanom
ulomku (PRIDRAGA IV, 25).

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 49-50, 57, T. VII, 25; MARASOVIĆ, T., 2009a., 246.

XIII. 27. Ulomak pluteja (PRIDRAGA IV, 27)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Crkva sv. Mihovila ili crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.

560
Okolnosti nalaza: PronaĊen 25. lipnja 1998. godine u arheološkim istraţivanjima voĊenim kod crkve
sv. Martina.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 23 cm, širina 17 cm, debljina 12,5 cm.
Opis: Manji ulomak pluteja na kojem se saĉuvao gornji lijevi dio vijenca te neznatan dio njegova
glavnog polja. Vijenac je visok 18 centimetara te je u odnosu na glavno polje istaknut za 2 centimetra.
Fragmentu se izvorno saĉuvala debljina, te lijeva boĉna strana na kojoj se nalazi dio pera širine 5
centimetara. Gornji je kraj ulomka takoĊer djelomiĉno izvorno saĉuvan, ali sa znatnijim oštećenjima.
Donja i desna boĉna strana imaju frakture. Na gornjoj površini saĉuvao se s lijeve strane tanak, plitko
urezan utor duţine 3 centimetra koji je najvjerojatnije napravljen prilikom naknadne upotrebe ovoga
fragmenta. Na istoj strani, više udesno, provrćena je rupa dubine 2,5 centimetra koja je zacijelo sluţila
za spajanje pluteja kojem je ovaj ulomak pripadao s ostalim dijelovima oltarne ograde uz pomoć
klanfi.
U vijencu, koji je sa svih strana bio obrubljen letvama, saĉuvao se ostatak krajnjega lijevog
dijela motiva od gustog mreţišta komponiranoga na naĉin meĊusobnog preplitanja troprutih ĉvorišta,
što je već opisano na prethodno obraĊenim fragmentima (kat. br. XIII. 22; XIII. 24). Iako se po istom
naĉinu klesanja i upotrebi identiĉnog motiva u vijencu moţe zakljuĉiti da i ovaj ulomak pripada istoj
klesarskoj produkciji, vaţno je primijetiti da se u ovom sluĉaju radi o dosta uţem pluteju koji je bio
sastavni dio neke manje i tanje ograde, za razliku od prethodno obraĊenih fragmenata koji su u odnosu
na ovaj bili znatno deblji.

Literatura: JURIĆ, R., 2002., 306.

XIII. 28. Ulomak pluteja (PRIDRAGA IV, 28)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Crkva sv. Mihovila ili crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen kod crkve sv. Martina, ali mu okolnosti i vrijeme nalaza danas više nije
moguće pouzdano utvrditi.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 21 cm, širina 28 cm, debljina 11 cm.
Opis: Manji ulomak pluteja kojemu nije moguće pouzdano utvrditi orijentaciju unutar izvornog
pluteja, ali je sigurno da je pripadao njegovu glavnom polju. Iako s manjim oštećenjima, izvorno mu je

561
saĉuvana tek najduţa strana koja je najvjerojatnije bila donja, no jednako je tako mogla biti i neka od
boĉnih. Na svim ostalim stranama, pa i na straţnjoj, vidljiva je fraktura.
Na površini se vide ostaci reljefno isklesane dekoracije od koje se razabire rubna letva
naglašena dvjema paralelnim linijama te manji dio troprute kruţnice od ĉijeg se unutrašnjeg motiva
saĉuvao neznatan djelić na temelju kojega ga nije moguće pouzdano identificirati. Pored kruţnice
gotovo se u cijelosti saĉuvao ljiljanov cvijet s unutrašnjom profilacijom koja prati njegov glavni obris.
Sliĉnu dekoraciju imaju dva dosta dobro saĉuvana pluteja koja se danas ĉuvaju u Novigradu
(PRIDRAGA III, 18-19), ali je sigurno da im ovaj komad ne pripada. To potvrĊuje ĉinjenica da se
ovaj ulomak nikako ne moţe uklopiti u praznine na tim plutejima, ali i to što je ovaj fragment klesao
lošiji majstor iz Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira. Naime, dekoracija na ovom ulomku
klesana je znatno nesigurnijim duktusom, a i njegova je forma dosta fragilnija u usporedbi s istim
motivima koji su isklesani na dvama navedenim plutejima.

Literatura: Neobjavljen.

XIII. 29. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA V, 29)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Mihovila ili crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen na Sv. Mihovilu u arheološkim istraţivanjima koja je od 1940. do 1957.
godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 19,5 cm, širina 22 cm, debljina 11 cm, visina natpisnog polja 8 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu je izvorno saĉuvana debljina te gornja i donja strana,
dok mu se lijevo i desno nalaze frakture. Površina mu je podijeljena na gornju zonu kuka, te donju
zonu u kojoj je nekad najvjerojatnije bio urezan natpis koji je naknadno radiran. Da je to zaista tako
vidi se po tome što donje polje nije dotjerano glaĉanjem, nego je njegova površina grubo obraĊena te
se na njoj vide tragovi klesarskog alata.
Na gornjem polju saĉuvali su se ostaci ĉetiriju kuka koje su poloţene slijeva nadesno. Svaka je
kuka oštećena. Prvoj je oštećena noţica, druga je pak najbolje saĉuvana, trećoj je otuĉena voluta, a od
ĉetvrte je preostao samo poĉetak noţice. Noţice kuka lagano su zadebljane pri dnu te imaju ţljebić
koji je urezan bliţe njihovom unutrašnjem obodu, a volute im završavaju većim krugom u središtu.

562
 Tipiĉna dvodijelna podjela arhitrava, postavljanje i naĉin klesanja kuka i njihovih zavojnica
upućuje na djela Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira iz druge i treće ĉetvrtine 9. stoljeća,
kakvi su već prepoznati u Riţinicama, Ţaţviću, Plavnu, Kašiću, itd. Sigurnije klesanje ovoga
fragmenta, ''mesnatije'' i naguranije zavojnice kuka i njihove deblje noţice odaju kvalitetnijeg majstora
koji je djelovao unutar ove klesarske radionice, a njegova se ruka, primjerice, moţe prepoznati i na
nekim ulomcima arhitravâ iz Plavna (PLAVNO IV, 10.1-10.4), Ţaţvića (ŢAŢVIĆ, 2.1-2.7) i Kašića
(KAŠIĆ II, 12.1-12.5).

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 41, T. IV, 1.

XIII. 30. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA V, 30)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Mihovila ili crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen na Sv. Mihovilu u arheološkim istraţivanjima koja je od 1940. do 1957.
godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 19,5 cm, širina 30 cm, debljina 11 cm, visina natpisnog polja 8 cm.
Opis: Ulomak završnog dijela arhitrava oltarne ograde, tj. njezin desni kraj koji je ulazio u zid crkve.
Na tom je kraju ovaj fragment naknadno preklesan i suţen, ali se ne moţe utvrditi zbog kojega je
razloga do toga došlo. Izvorno mu je saĉuvana debljina i donja strana, zatim samo djelomiĉno gornja,
dok mu se lijevo i desno nalaze frakture. Po materijalu, dimenzijama, podjeli površine i naĉinu obrade
identiĉan je prethodno opisanom ulomku (kat. br. XIII. 29), samo što se s njim ne spaja po crti loma.
Površina mu je podijeljena na gornju zonu kuka, te donju zonu u kojoj se nekada najvjerojatnije
nalazio natpis koji je naknadno radiran. Dokaz toj tvrdnji je ĉinjenica da donje polje nije dotjerano
glaĉanjem, nego je njegova površina grubo obraĊena te se na njoj vide tragovi klesarskog alata. Na
gornjem polju saĉuvali su se ostaci triju kuka koje su poloţene slijeva nadesno. Od prve kuke saĉuvao
se samo dio zavojnice, druga je pri dnu neznatno oštećena, a treća je prigodom suţavanja završetka
grede pri vrhu otklesana tako da je od zavojnice ostao samo mali dio. I na ovim kukama njihove su
noţice lagano zadebljane pri dnu te imaju ţljebić koji je urezan bliţe njihovom unutrašnjem obodu, a
volute im završavaju većim krugom u središtu.

563
 Identiĉna podjela arhitrava i naĉin obrade kao kod prethodno obraĊenog ulomka (PRIDRAGA
V, 29) upućuje na zakljuĉak da je i ovaj fragment produkt Klesarske radionice iz vremena kneza
Trpimira iz druge i treće ĉetvrtine 9. stoljeća, i to njegova kvalitetnijeg majstora.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 41, T. IV, 2.

XIII. 31. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA V, 31)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Mihovila ili crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen na Sv. Mihovilu u arheološkim istraţivanjima koja je 1951. godine vodio
Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 18 cm, širina 21 cm, debljina (vrh) 11 cm, debljina (dno; otuĉeno) 10 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde koji ima lomove na svim stranama, s tim da je potrebno
naglasiti da je lom prisutan i na straţnjoj. Fragment je podijeljen u dvije zone. U donjoj zoni s
natpisnim poljem koje je znatnije oštećeno vide se ostaci ĉetiriju slova od kojih se samo dva mogu
razaznati, pa ostatak natpisa glasi: (…)ED(…). U gornjem polju saĉuvale su se tri kuke poloţene s
desne na lijevu stranu. Kuke su dosta mesnate, imaju debele noţice sa ţlijebom bliţim unutrašnjoj
strani, te lagano zadebljanje pri dnu, a puţolike zavojnice imaju veći krug u središtu.
Po naĉinu izvedbe kuke s ovoga ulomka identiĉne su onima na dvama prethodno opisanim
fragmentima s radiranim natpisnim poljem (kat. br. XIII. 29; XIII. 30), pa se unatoĉ obrnuto
postavljenim kukama ovaj ulomak moţe smatrati dijelom istog arhitrava ĉije su kuke tekle u oba
smjera. Ovakvo je tumaĉenje drukĉije od onoga koje je dosad bilo zastupljeno u struĉnoj literaturi, jer
se ovaj ulomak, ponajprije zbog saĉuvanog natpisa, ali i krivo navoĊenih mjera (primjerice njegove
debljine), ĉvršće povezivao s ulomcima na kojima se ĉita dio natpisa MICHA(elis) i (arch)ANGEL(i)
(PRIDRAGA V, 33), pa postoje pokušaji da se dio natpisa s ovoga fragmenta uklopi s njima u istu
smislenu cjelinu. MeĊutim, kako je već navedeno, naĉin klesanja ovoga ulomka upućuje na
kvalitetnijeg klesara unutar Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira iz druge i treće ĉetvrtine 9.
stoljeća, pa se razlikuje od onih ulomaka arhitrava koje je izradio lošiji majstor iz iste klesarske
radionice.

564
Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 43, T. V, 7; DELONGA, V., 1996., 248, T. LXXX, 223; MARASOVIĆ, T.,
2009., 245-246, sl. 277.

XIII. 32. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA V, 32)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Crkva sv. Mihovila ili crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: NeutvrĊene.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 17,5 cm, širina 25 cm, debljina 7-10,5 cm, visina natpisnog polja 7,5-10 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina i dno, dok na svim
ostalim krajevima ima lomove. Prednja strana fragmenta podijeljena je u dvije zone. U donjoj zoni s
natpisnim poljem saĉuvao se dio natpisa …FVSCO…, u kojemu se koji prepoznaje osobno ime Fusko
(Fuscus), koji je najvjerojatnije bio dedikant. U gornjem polju saĉuvale su se tri ozbiljnije oštećene
kuke poloţene na lijevu stranu. Kukama su oštećeni gornji dijelovi, tj zavojnice, a imaju debele noţice
sa ţlijebom bliţim unutrašnjoj strani te lagano zadebljanje pri dnu.
Naĉin klesanja ovoga ulomka upućuje na kvalitetnijeg klesara unutar Klesarske radionice iz
vremena kneza Trpimira iz druge i treće ĉetvrtine 9. stoljeća, pa se razlikuje od onih ulomaka arhitrava
koje je izradio lošiji majstor iz iste klesarske radionice.

Literatura: DELONGA, V., 1996., 249, 307, T. LXXXI, 226; MARAKOVIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2007.,
370; MARASOVIĆ, T., 2009a., 246.

XIII. 33. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA V, 33)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Mihovila.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen na Sv. Mihovilu u arheološkim istraţivanjima koja je 1940. godine vodio
Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.

565
Dimenzije: Visina 21 cm, širina 32 cm, debljina (vrh) 7,5 cm, debljina (dno) 9,5 cm, visina natpisnog
polja 8,5 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu su se izvorno saĉuvale gornja, donja i straţnja strana,
dok mu se na lijevom i desnom boku nalaze frakture. Fragment je podijeljen u dvije zone, pa se u
gornjoj nalaze ĉetiri kuke s dvoprutim noţicama i puţolikim zavojnicama (dvije oštećene), dok se u
donjem dijelu nalazi natpisno polje. Na gornjoj strani ulomka, otprilike po sredini, nalazi se isvrdlana
rupa. Na natpisnom polju saĉuvao se dio uklesanog natpisa MICHA(elis), što jasno upućuje na titulara
crkve kojoj je arhitrav pripadao, a to je predromaniĉka šesterolisna crkva sv. Mihovila na lokalitetu
Mijovilovac. Budući da je ulomak pronaĊen na lokalitetu koji nosi naziv po istom svecu koji se
spominje i na njegovu natpisu, pouzdano je utvrĊen titular šesterolisne crkve, ali je neosporno
utvrĊena i izvorna pripadnost ovoga ulomka njezinim liturgijskim instalacijama.
Tipiĉna dvodijelna podjela arhitrava, postavljanje i naĉin klesanja kuka i njihovih zavojnica
upućuje na djela Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira iz druge i treće ĉetvrtine 9. stoljeća,
kakvi su već prepoznati u Riţinicama, Ţaţviću, Plavnu, Kašiću, itd. Nešto nesigurnije klesanje ovoga
fragmenta, te tanja forma kuka ukazuju na lošijeg majstora koji je djelovao unutar ove klesarske
radionice, a njegova se ruka, primjerice, moţe prepoznati i na nekim ulomcima arhitravâ iz Riţinica
(T. XXVII, 9) i Vrpolja (T. XXVII, 7).

Literatura: GUNJAĈA, S., 1949., 292, sl. 5; ISTI, 1963., 41-42, 63, T. IV, 3; OSTOJIĆ, I., 1964., 111;
VODIĈ, 1979., 36; JURKOVIĆ, M., 1995b., 233; DELONGA, V., 1996., 246, 317, T. LXXX, 220; KATALOG,
2000a., 322, kat. br. IV. 215; KATALOG, 2001., 468-469, kat. br. VI. 67; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 113;
MARASOVIĆ, T., 2009a., 245-246, sl. 277.

XIII. 34. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA V, 34)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Mihovila.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen na Sv. Mihovilu u arheološkim istraţivanjima koja je 1951. godine vodio
Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima. Bio je sastavljen od triju fragmenata koji su se spajali po crti
loma, te je kao takav i objavljen, ali je gornji, najveći ulomak u meĊuvremenu izgubljen.
Materijal: Vapnenac.

566
Dimenzije: Trenutaĉno stanje: visina 12 cm, širina 23 cm, debljina (vrh) 8,5 cm, debljina (dno) 9,5
cm, visina natpisnog polja 8,3 cm; stanje prilikom prve objave: visina 21 cm, širina 24 cm, debljina
9,5 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde koji je prilikom prve objave bio sastavljen od triju fragmenata
koji su se spajali po crti loma, a od kojih je gornji, najveći ulomak s većim dijelovima triju kuka u
meĊuvremenu izgubljen. Taj je fragment imao izvorno oblikovanu gornju stranu.
Danas je saĉuvan samo ulomak sastavljen od dvaju manjih dijelova koji se spajaju po frakturi, a
na kojima se vidi natpisno polje i sami poĉeci noţica kuka koje su bile poloţene s lijeve na desnu
stranu. Na natpisnom polju prepoznaju se ostaci pet slova: ANGEL, pa se to tumaĉi kao dio rijeĉi
archangelus koja se uobiĉajeno pridavala sv. Mihovilu, što se u potpunosti podudara s tekstom na
prethodno obraĊenom ulomku s ostacima uklesanog Mihovilova imena (kat. br. XIII. 33). Kada se oba
teksta poveţu u logiĉnu cjelinu dobiva se natpis koji glasi: (…ad honorem sancti) MICHA(elis
arch)ANGEL(i)...
Budući da je ulomak pronaĊen na istom lokalitetu kao i prethodno obraĊeni, te da s njim, unatoĉ
nespajanju po crti loma, ĉini logiĉnu cjelinu, a što potvrĊuju i njihove identiĉne dimenzije, za njega
vrijede svi zakljuĉci izneseni kod obrade prethodnog fragmenta. To znaĉi da je i ovaj ulomak izvorno
pripadao predromaniĉkoj crkvi sv. Mihovila, kao i to da ga je u drugoj ili trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća
isklesala ista klesarska radionica djelatna u vrijeme vladavine hrvatskoga kneza Trpimira.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 41-42, T. IV, 4; VODIĈ, 1979., 36; JURKOVIĆ, M., 1995b., 233;
DELONGA, V., 1996., 247, 317, T. LXXX, 221; KATALOG, 2000a., 322, kat. br. IV. 215; KATALOG, 2001.,
468-469, kat. br. VI. 67; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 113; MARASOVIĆ, T., 2009a., 245-246, sl. 277.

XIII. 35. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA V, 35)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Mihovila.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen na Sv. Mihovilu u arheološkim istraţivanjima koja je 1940. godine vodio
Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 20 cm, širina 31,5 cm, debljina (vrh) 8 cm, debljina (dno) 10 cm, visina natpisnog
polja 8 cm.

567
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina, a djelomiĉno i gornja
strana, dok se na svim ostalim stranama nalaze lomovi. Podijeljen je u dva polja, pa se u gornjemu
nalazi pet saĉuvanih kuka na tankim dvoprutim noţicama s puţolikim zavojnicama koje imaju veći
krug u središtu. U donjem natpisnom polju moţe se proĉitati dio uklesane rijeĉi (…)PRO ME(…). U
ţljebovima na noţicama kuka, kao i u udubinama izmeĊu njih, saĉuvani su tragovi crvene boje, pa se
postavlja pitanje je li tako bio obojen i cijeli arhitrav kojemu je ovaj ulomak pripadao, a ĉiji su
sastavni dio zacijelo bila i dva prethodno obraĊena ulomka (PRIDRAGA V, 33-34), unatoĉ tome što
su im kuke postavljene u obrnutom smjeru.
Naime, ovaj je fragment po dimenzijama, naĉinu izvedbe i podjeli površine u potpunosti
sukladan s prethodnima, pa i njega treba pripisati izvornom opremanju crkve sv. Mihovila liturgijskim
instalacijama, te ga smatrati produktom lošijeg majstora iz Klesarske radionice iz vremena kneza
Trpimira koja je djelovala u drugoj i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1949., 292, sl. 5; ISTI, 1963., 42-43, T. IV, 5; DELONGA, V., 1996., 247, T.
LXXX, 222; MARASOVIĆ, T., 2009a., 245-246, sl. 277.

XIII. 36. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA V, 36)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Mihovila.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen na Sv. Mihovilu u arheološkim istraţivanjima koja je od 1940. do 1957.
godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 17 cm, širina 22 cm, debljina (vrh) 8,5 cm, debljina (dno) 9 cm, visina natpisnog
polja 7-7,5 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde sa završnim krajem kojem je izvorno samo dno, dok mu je
straţnja strana, kao i sve ostale, otuĉena. Gornje polje mu s desne strane zatvara koso poloţena letva
koja se od dna prema vrhu suzuje. Povrh nje, na kosoj boĉnoj površini, nalazi se rebro široko 3,2
centimetra, a dugo 2,5 centimetara. Na prednjoj strani ulomka vidi se dvodijelna podjela na zonu kuka
i zonu natpisnog polja.
Od kuka su se saĉuvala tek dva manja poĉetka dviju njihovih noţica koje se pruţaju zdesna
nalijevo, a na natpisnom polju ĉita se dio natpisa (…)MUS(…). Poviše slova S, a na granici natpisnog
polja i poĉetka koso poloţene letve, nalazi se svrdlom naĉinjena rupa koja je spojena s drugom rupom

568
probijenom s desnoga boka. Oĉito su obje sluţile da se u njih ulije olovo za spajanje ovoga fragmenta
s ostalim dijelovima oltarne ograde.
Dimenzije ovoga ulomka i naĉin klesanja poĉetaka noţica kuka upućuju na zakljuĉak da ga
treba drţati sastavnim dijelom arhitrava kojemu su pripadali i prethodno obraĊeni fragmenti
(PRIDRAGA V, 33-35), a to znaĉi da ga je u drugoj ili trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća isklesao lošiji klesar
iz Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 43-44, T. V, 9; DELONGA, V., 1996., 248, T. LXXX, 224; MARASOVIĆ,
T., 2009a., 245-246, sl. 277.

XIII. 37. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA V, 37)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Mihovila.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen na Sv. Mihovilu u arheološkim istraţivanjima koja je od 1940. do 1957.
godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 19 cm, širina 29,5 cm, debljina (vrh) 8 cm, debljina (dno) 10 cm.
Opis: Ulomak završnog dijela arhitrava oltarne ograde koji ima frakture na svim krajevima, dok mu je
izvorno saĉuvana tek straţnja strana. Na desnom boku vidi se dio malog utora, ispod njega isvrdlana je
rupa, a ista takva nalazi se i na gornjoj strani fragmenta. U gornjem polju prednje strane nalaze se tri
kuke s izduţenim dvoprutim noţicama te puţolikim zavojnicama koje imaju veći krug u središtu.
Kuke su poloţene s lijeve na desnu stranu. U donjem polju saĉuvan je dio natpisa koji se ĉita kao
(…)S(an)C(t)I CO(smae…), pa se pretpostavlja da spominje sv. Kuzmu, koji je moţda bio jedan od
suzaštitnika predromaniĉke crkve sv. Mihovila u Pridragi.
Po naĉinu klesanja i dimenzijama ovaj ulomak pripada istoj cjelini kao i prethodno opisani
fragmenti (PRIDRAGA V, 33-36), pa ga treba drţati produktom lošijeg majstora iz Klesarske
radionice iz vremena kneza Trpimira.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 43, T. IV, 6; DELONGA, V., 1996., 249, 319, T. LXXX, 225;
MARASOVIĆ, T., 2009a., 245-246, sl. 277.

569
XIII. 38. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA V, 38)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Mihovila.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen na Sv. Mihovilu u arheološkim istraţivanjima koja je od 1940. do 1957.
godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 10 cm, širina 13,5 cm, debljina 7,5 cm.
Opis: Ulomak završnog dijela arhitrava oltarne ograde koji ima izvorno saĉuvanu gornju i straţnju
stranu, dok mu se na svim ostalim krajevima nalaze lomovi. Na površini se vide ostaci gornjih dijelova
dviju kuka poloţenih s desne na lijevu stranu, od ĉega se vidi veći dio njihovih dvoprutih noţica te
dobro saĉuvane puţolike zavojnice s većim krugom u središtu.
Iako je fragment dosta oštećen, a površina sa saĉuvanom dekoracijom mala, s odreĊenom
mjerom opreza moţe se reći da, po naĉinu klesanja i dimenzijama, ovaj ulomak pripada istoj cjelini
kao i prethodno opisani fragmenti (PRIDRAGA V, 33-37), pa ga treba drţati produktom lošijeg
majstora iz Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 43, T. V, 8.

XIII. 39. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA V, 39)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Sluĉajan pronalazak na groblju uokolo crkve sv. Martina koji je 7. listopada 1897.
darovan tadašnjem Prvom muzeju hrvatskih spomenika u Kninu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 14 cm, širina 26 cm, debljina 10,5 cm, visina natpisnog polja 8 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde koji ima izvorno saĉuvanu samo straţnju stranu, dok mu se na
svim ostalim krajevima nalaze lomovi. Od gornjeg polja u kojemu su se nalazile kuke poloţene slijeva
nadesno, saĉuvali su se tek manji ostaci poĉetaka triju tankih dvoprutih noţica. U donjoj je zoni
natpisno polje na kome se ĉita (…)AE HVN(c), što je oĉito dio posvetnoga natpisa.

570
 Iako se na ovom ulomku nije saĉuvalo previše dekoracije, po dvodijelnoj podjeli arhitrava, ali i
naĉinu oblikovanja poĉetaka noţica kuka, moţe se zakljuĉiti da ga je klesao lošiji majstor iz Klesarske
radionice iz vremena kneza Trpimira, što znaĉi da ovaj fragment treba datirati u drugu ili treću
ĉetvrtinu 9. stoljeća.

Literatura: RADIĆ, F., 1901c., 48, sl. 12; DELONGA, V., 1996., 242-243, T. LXXIX, 214; MARASOVIĆ,
T., 2009a., 241-242, sl. 271.

XIII. 40. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA V, 40)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen 13. svibnja 1997. godine u arheološkim istraţivanjima voĊenim kod
crkve sv. Martina. Ulomak je iskopan uz grob koji se nalazio u najistoĉnijem dijelu juţne prigradnje
crkve, neposredno uz njezinu juţnu apsidu i ulaz u prostoriju koja je juţnu prigradnju spajala s
krstionicom.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 15,5 cm, širina 25 cm, debljina 9,5 cm, visina natpisnog polja 8,5 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde koji ima izvorno saĉuvanu samo donju stranu, dok mu se na
svim ostalim krajevima, kao i na poleĊini, nalaze lomovi. Od gornjeg polja u kojemu su se nalazile
kuke poloţene slijeva nadesno, saĉuvali su se tek ostaci triju tankih dvoprutih noţica. U donjoj je zoni
natpisno polje na kome se ĉita VVS, što je oĉito dio neke rijeĉi iz posvetnoga natpisa.
Po podjeli arhitrava na dvije zone, dimenzijama i naĉinu klesanja moţe se zakljuĉiti da je ovaj
fragment pripadao istoj cjelini kao prethodno obraĊeni ulomak (PRIDRAGA V, 39), što bi znaĉilo da
je i on produkt lošijeg majstora iz Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira.

Literatura: JURIĆ, R., 2002., 305.

XIII. 41. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA V, 41)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.

571
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen kod crkve sv. Martina tijekom arheološko-konzervatorskih radova 1974.
godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 17 cm, širina 19 cm, debljina (vrh) 9 cm, debljina (dno) 10 cm, visina natpisnog
polja 9 cm.
Opis: Ulomak lijevoga kraja arhitrava oltarne ograde koji ima izvorno saĉuvanu samo straţnju plohu,
te minimalan dio donje strane, dok na svim ostalim krajevima ima lomove. S donje lijeve strane nazire
se utor za povezivanje arhitrava s nekim donjim elementom oltarne ograde, vjerojatno kapitelom.
Od gornjeg polja u kojemu su se nalazile kuke poloţene slijeva nadesno, saĉuvali su se tek
manji ostaci triju tankih dvoprutih noţica. U donjoj je zoni natpisno polje na kome se vide ostaci triju
slova, od kojih se drugo i treće mogu prepoznati kao O i R, dok je prvo slovo I ili L.
Po dimenzijama i naĉinu klesanja moţe se zakljuĉiti da je ovaj fragment pripadao istoj cjelini
kao prethodno obraĊeni ulomci (PRIDRAGA V, 39-40), što bi znaĉilo da je i on produkt lošijeg
majstora iz Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira.

Literatura: DELONGA, V., 1996., 244-245, T. LXXIX, 218; MARASOVIĆ, T., 2009a., 241-242, sl. 271.

XIII. 42. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA V, 42)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen kod crkve sv. Martina tijekom arheološko-konzervatorskih radova 1974.
godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 14,5 cm, širina 19 cm, debljina (vrh) 8-9 cm, debljina (dno) 10 cm, visina
natpisnog polja 8 cm.
Opis: Ulomak lijevog kraja arhitrava oltarne ograde koji ima izvorno saĉuvanu samo straţnju, a
djelomiĉno i donju stranu, dok na svim ostalim krajevima ima lomove. Na lomu s lijeve strane vidi se
utor za povezivanje grede s nekim donjim elementom oltarne ograde, vjerojatno kapitelom.
Od gornjeg polja u kojemu su se nalazile kuke poloţene zdesna nalijevo, saĉuvali su se tek
manji ostaci dviju tankih dvoprutih noţica, te dio lijeve rubne trake bez profilacije. U donjoj je zoni

572
natpisno polje na kome se moţe proĉitati rijeĉ DVX, što je uobiĉajena vladarska titula hrvatskih
knezova, tj. vojvoda 9. stoljeća.
Po dimenzijama i naĉinu klesanja moţe se zakljuĉiti da je ovaj fragment pripadao istoj cjelini
kao prethodno obraĊeni ulomci ( PRIDRAGA V, 39-41), što bi znaĉilo da je i on produkt lošijeg
majstora iz Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira.

Literatura: DELONGA, V., 1996., 244, T. LXXIX, 217; ISTA, 1997., 68, Pl. XII, 2; MARAKOVIĆ, N. -
JURKOVIĆ, M., 2007., 364; MARASOVIĆ, T., 2009a., 241-242, sl. 271.

XIII. 43. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA V, 43)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Najvjerojatnije ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen na Sv. Mihovilu u arheološkim istraţivanjima koja je 1951. godine vodio
Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 22 cm, širina 27 cm, debljina 10,5 cm, visina natpisnog polja 8,5 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde koji je spojen od triju fragmenata. Izvorna mu je straţnja
strana, te donja i gornja ploha, dok na lijevom i desnom kraju ima lomove. Na gornjoj horizontalnoj
površini ima koso isvrdlanu rupu koja je duboka 2 centimetra, a promjer joj iznosi 9 milimetara.
Prednja strana arhitrava podijeljena je u dvije zone. Tako su se u gornjem polju saĉuvale ĉetiri
cijele kuke, te donji dio noţice pete, a sve su poloţene s lijeve na desnu stranu. Kuke imaju tanke
dvoprute noţice te puţolike zavojnice s većim krugom u središtu, unutar kojega je svrdlom izdubljena
po jedna rupa. U donjoj zoni nalazi se natpisno polje na kome se moţe proĉitati dio rijeĉi
(…)VTION(…).
Iako je pronaĊen na Sv. Mihovilu ovaj fragment izvorno najvjerojatnije potjeĉe sa Sv. Martina,
jer svojom debljinom, visinom natpisnog polja, istom koncepcijskom podjelom lica te identiĉnim
naĉinom klesanja pokazuje da je bio dio iste cjeline kojoj su pripadala i ĉetiri prethodno obraĊena
fragmenta pronaĊena na tom lokalitetu (PRIDRAGA V, 39-42). Nadalje, logiĉno je zakljuĉiti da je
barem jedan dio tih ulomaka, ako ne i svi, u središtima zavojnica kuka koje im se nisu saĉuvale imao
isvrdlane rupe. Sve navedeno upućuje na zakljuĉak da je ovaj fragment arhitrava, kao i ĉetiri već
obraĊena ulomka, izradio lošiji klesar iz Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira, što znaĉi da
su nastali u drugoj ili trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća.

573
Literatura: GUNJAĈA, S., 1954a., 189-190, sl. 13; ISTI, 1963., 44, T. V, 10; DELONGA, V., 1996., 245, T.
LXXIX, 219; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 113; MARASOVIĆ, T., 2009a., 241-242, sl. 271.

XIII. 44. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA V, 44)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen 13. svibnja 1997. godine u arheološkim istraţivanjima voĊenim kod
crkve sv. Martina. Ulomak je iskopan neposredno uz portal crkve.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 22 cm, širina 20 cm, debljina (vrh) 9 cm, debljina (dno) 11 cm, visina natpisnog
polja 9 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala donja, gornja i straţnja strana, dok
mu se lijevo i desno nalaze lomovi. Pored toga, na gornjoj se horizontalnoj plohi s lijeve strane nalazi
jedna isvrdlana rupa.
Prednja ploha podijeljena mu je u dvije zone. U gornjem polju cjelovito su se saĉuvale dvije
središnje kuke, a njima s obje strane nalazi se još po jedna djelomiĉno saĉuvana. Tako je prvoj kuki
slijeva saĉuvan gornji dio noţice sa zavojnicom, a prvoj zdesna samo poĉetak noţice. Sve kuke
poloţene su slijeva nadesno, imaju tanke dvoprute noţice i puţolike zavojnice s većim krugom u
središtu unutar kojega je svrdlom izdubljena po jedna rupa. U donjoj zoni nalazi se natpisno polje na
kome se moţe proĉitati tek dva slova neke rijeĉi (…)MP(…).
Svojim dimenzijama, visinom natpisnog polja, istom koncepcijskom podjelom lica, te
identiĉnim naĉinom klesanja ovaj ulomak je istovjetan prethodno obraĊenom (kat. br. XIII. 43), što
znaĉi da je pripadao istoj cjelini, te da ga je u drugoj ili trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća izradio lošiji klesar
iz Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira.

Literatura: JURIĆ, R., 2002., 305.

XIII. 45. Plutej oltarne ograde (PRIDRAGA VI, 45)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika (gornji ulomak pluteja s vijencem, fragment
donjeg desnog kuta i najmanji ulomak); Zadar, Arheološki muzej (središnji ulomak s lijevim rubom).

574
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Mihovila.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Tri ulomka (dva veća u restauraciji su spojena od ukupno šest manjih fragmenata),
koja se ĉuvaju u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu pronaĊena su na Sv. Mihovilu u
arheološkim istraţivanjima koja je od 1940. do 1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim
suradnicima, dok je ulomak s lijevim rubom pluteja iz Arheološkog muzeja u Zadru pronaĊen kod
crkve sv. Martina u arheološkim istraţivanjima 1971. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 100 cm, širina 62 cm, debljina 13,8-15 cm.
Opis: Plutej oltarne ograde ĉija je rekonstrukcija napravljena u splitskom Muzeju hrvatskih
arheoloških spomenika poĉetkom pedesetih godina 20. stoljeća. Izvorni dijelovi sklopljeni su od šest
ulomaka koji su se po lomovima spajali u dvije veće cjeline, dok je ostatak pluteja izliven u betonu.
Nikola Jakšić je 2008. godine izvornoj rekonstrukciji pridodao i veći ulomak lijevog dijela pluteja koji
je pronaĊen na Sv. Martinu 1971. godine, te je ponudio novu grafiĉku rekonstrukciju, a ovdje se po
prvi put u nju uklapa i manji fragment s istom dekoracijom. Njega je već Stjepan Gunjaĉa objavio kao
nalaz iz arheoloških istraţivanja na Sv. Mihovilu u razdoblju od 1940. do 1957. godine, ali ga tada nije
povezao s ovim plutejem nego s onim širim (PRIDRAGA VI, 46), koji je s njim zacijelo pripadao istoj
oltarnoj ogradi. Naime, Gunjaĉa tada nije poznavao ulomak pronaĊen 1971. godine na Sv. Martinu, a
upravo je njegovo uklapanje u ovaj plutej, prema Jakšićevu prijedlogu, olakšalo prepoznavanje
izvornog smještaja i ovog uistinu malog ulomka predromaniĉkog reljefa, kao što je potvrdilo i
ĉinjenicu da su pojedini fragmenti predromaniĉke skulpture tijekom vremena bili seljeni izmeĊu dvaju
pridraških lokaliteta.
Izvornu visinu pluteja moguće je pretpostaviti temeljem njegove logiĉne rekonstrukcije, širina
mu je saĉuvana na najvećem gornjem ulomku, dok mu je debljina varirala od 13,8 do 15 centimetara,
što su pokazala pojedinaĉna mjerenja svakog fragmenta koji je u nj uklopljen. S obje boĉne strane
plutej ima po jedno pero za uglavljivanje u pilastre oltarne ograde, a oni su visoki 72 i široki 3,5
centimetara, dok u prostor izlaze 2 centimetra.
Plutej se sastoji od dvaju dijelova: vijenca i glavnoga polja. Vijenac je u odnosu na glavno polje
deblji za 1 centimetar, obrubljen je s ĉetiri rubne letve, a njegova dekoracija ostavlja dojam guste
mreţe izvedene od prepleta dviju beskonaĉnih troprutih traka koje se na gornjem rubu lome oštro, dok
im je pregib na donjem rubu valovito definiran. Glavno polje pluteja takoĊer je opasano okvirnim
letvama (donja je nešto tanja od ostalih), a ukrašeno je gustim ornamentom komponiranim na osnovu
rasporeda troprutih uĉvorenih kruţnica rasporeĊenih u ĉetiri reda s po tri kruţnice. Svaku kruţnicu
dodatno dijagonalno ispresijecaju dvije troprute trake koje se u njihovim središtima sijeku pod pravim
kutom, a pojavljuju se i u prostorima izmeĊu kruţnica gdje se na rubovima glavnog polja pluteja,

575
dakle uz rubne letve, takoĊer oštro lome. Radi se ustvari o dvjema trakama od kojih svaka poĉinje i
završava na istoj strani pluteja, pa se njihovi poĉeci ili završeci poput jezika uvlaĉe u dva donja i dva
gornja kuta pluteja. Ovako definiran ornament ostavlja dojam izrazite gustoće kojoj nema premca u
hrvatskoj predromaniĉkoj skulpturi. Naime, njegove su troĉlane trake priliĉno široke i posebno
naglašene na mjestima preplitanja, a naĉin njihova klesanja odaje ruku dosta nevješta majstora ĉija je
nesigurna izvedba dovela do toga da se na nekim mjestima i sam motiv uĉvorenih kruţnica jedva
moţe raspoznati.
Uspostavljajući analogije izmeĊu ovoga pluteja i plutejâ i zabatâ za koje je već ranije utvrdio
da ih je klesala tzv. Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira (Sveti Spas na vrelu
Cetine, Šopića groblje kod Dravara, Rapovine kod Livna, Bander kod Knina i Crkvina u Biskupiji kod
Knina), Nikola Jakšić ga je prepoznao kao produkt iste klesarske radionice koja se po natpisu s
trabeacije oltarne ograde iz Šopota kod Benkovca datira u vrijeme vladavine toga hrvatskog kneza, pa
bi to bio vremenski okvir za dataciju i pridraškoga plutaja, kao i ostalih njemu srodnih predromaniĉkih
pluteja i arhitrava pronaĊenih ponajprije uokolo crkve sv. Mihovila (PRIDRAGA VI, 46-49).

Literatura: GUNJAĈA, S., 1954a., 194, sl. 22; ISTI, 1963., 47-48, sl. 11; KATALOG, 2000a., 322, kat. br.
IV. 216; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 119; MARASOVIĆ, T., 2009a., 245-246, sl. 276.
Izloţbe: Hrvati i Karolinzi, Split, 2000./2001.

XIII. 46. Plutej oltarne ograde (PRIDRAGA VI, 46)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika (veći ulomak); Karin, Franjevaĉki samostan
(manji fragment sekundarno preklesan u obliku kriţa).
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Mihovila.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Veći ulomak s vijencem pronaĊen je na Sv. Mihovilu u arheološkim istraţivanjima
koja je od 1940. do 1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima, dok je manji fragment
i danas kao spolij uzidan u klaustar franjevaĉkog samostana u Karinu nedaleko Pridrage.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 97 cm, širina 78 cm, debljina 16 cm.
Opis: Plutej oltarne ograde ĉija je rekonstrukcija napravljena u splitskom Muzeju hrvatskih
arheoloških spomenika poĉetkom pedesetih godina 20. stoljeća i to na temelju većeg ulomka na kojem
se vijenac saĉuvao u cijelosti, a od glavnoga polja njegov dosta velik dio. Tom pluteju Nikola Jakšić je
2008. godine u grafiĉkoj rekonstrukciji pridodao još jedan ulomak koji je naknadno preklesan u obliku

576
kriţa, a koji se s navedenim fragmentom djelomiĉno spaja po crti loma. Taj ulomak na kome se
saĉuvao i dio lijevog ruba te dio dna pluteja, tj. dijelovi njegove lijeve boĉne i donje rubne letve, od
davnina je, s još nekim antiĉkim lapidama, bio ugraĊen kao spolij u klaustar franjevaĉkog samostana u
Karinu. Isklesan je u obliku kriţa jer je u ranijoj sekundarnoj namjeni moţda sluţio kao oznaka nekog
groba, s tim da je dio nekadašnje donje letve tada postao vrh patibuluma kriţa. Nakon rušenja
karinskog franjevaĉkog samostana u Domovinskom ratu, ulomak je ponovno pronaĊen i prilikom
obnove samostana opet uzidan u njegove zidove. S obje boĉne strane plutej je izvorno imao po jedno
pero za uglavljivanje u pilastre oltarne ograde, a to nam potvrĊuje ĉinjenica da se veći dio desnog pera
saĉuvao na većem ulomku iz Pridrage, a manji dio lijevog pera na manjem ulomku iz Karina.
Plutej je nadvišen vijencem uokvirenim ĉetirima rubnim letvama te je dekoriran motivom koji
ostavlja dojam gustog mreţišta od troprutih traka. Naime, motiv je formiran od dviju nezavisnih,
meĊusobno prepletenih troprutih vrpci oštrih pregiba u gornjem, te nešto blaţih, tj. valovitijih u
donjem dijelu. U odnosu na vijenac prethodno obraĊenog pluteja (PRIDRAGA VI, 45) dekoracija
ovoga vijenca šira je za dva pregiba. Glavno polje pluteja takoĊer je omeĊeno ĉetirima rubnim letvama
i ispunjeno sliĉnim ornamentom kao i veliko polje prethodnog pluteja, samo što su u ovom sluĉaju
uĉvorene kruţnice krupnije i ima ih manje, a rasporeĊene su u tri reda s po tri kruţnice. MeĊutim,
razlika u odnosu na prethodno opisani plutej vidi se ponajprije u naĉinu presijecanja navedenih
kruţnica dijagonalnim troprutim trakama, jer su u ovom sluĉaju one udvostruĉene, tj. kruţnice
ispresijeca više traka koje su grupirane u parove, a oni onda paralelno teku po pluteju. Ipak, u silnoj
gustoći izvedenog mreţišta izgubio se i sam klesar, tako da je u sluĉaju pojedinih vrpci naĉinio i
pogrešku u duktusu, što se vidi u izvedbi pojedinih traka koje nisu beskonaĉne kakve bi trebale biti,
nego na pojedinim mjestima imaju nelogiĉne, slijepe završetke. Pored te omaške, moguće je još
primijetiti da na nekim pozicijama gdje bi se po logici formiranja ornamenta trebali nalaziti ĉvorovi
oni nedostaju.
Iz istih razloga kao i prethodno opisani uţi plutej (PRIDRAGA VI, 45), Nikola Jakšić je i ovaj
pripisao Dvorskoj klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira, što bi znaĉilo da je nastao u
posljednjoj ĉetvrtini 9. stoljeća. Ipak, vaţno je naglasiti da su na ostalim lokalitetima majstori iz te
klesarske radionice izraĊivali znatno jednostavnije geometrijske uzorke od ovdje opisanih, s
kruţnicama koje nisu bile povezane ĉvorovima. Izgleda da su se u sluĉaju dvaju pluteja iz crkve sv.
Mihovila u Pridragi ''Branimirovi dvorski majstori'' prihvatili klesanja sloţenijega geometrijskog
motiva kojemu oĉito nisu bili dorasli, pa su iz toga proizašle pogreške uoĉene na većem pluteju, ali i
nepreglednost samoga motiva koja se moţe primijetiti na oba pluteja, budući da se njihove kruţnice u
središnjim dijelovima glavnoga polja jedva mogu raspoznati.

577
Literatura: GUNJAĈA, S., 1954a., 194, sl. 23; ISTI, 1963., 48, sl. 12; MIR I DOBRO, 1982., 72; JAKŠIĆ, N.
- HILJE, E., 2008., 120-122; MARASOVIĆ, T., 2009a., 245-246, sl. 276.

XIII. 47. Ulomak pluteja oltarne ograde (PRIDRAGA VI, 47)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Mihovila.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen na Sv. Mihovilu u arheološkim istraţivanjima koja je od 1940. do 1957.
godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 21 cm, širina 38,5 cm, debljina 13 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala samo debljina dok na svim ostalim
krajevima ima lomove. Na lijevoj strani vidljiv je i sekundarno urezani manji utor. Na površini se vidi
geometrijski preplet koji se sastojao od troprutih uĉvorenih kruţnica dijagonalno ispresijecanih
troprutim trakama poput već opisanog uţeg pluteja s istog lokaliteta (PRIDRAGA VI, 45), ali s
razlikom što njegova dekoracija u krajevima glavnog polja završava u obliku pereca.
Po nespretnom naĉinu klesanja i identiĉnom oblikovanju svih elemenata dekoracije, ovaj plutej
upućuje na zakljuĉak da je pripadao istoj cjelini kao i dva prethodno opisana (PRIDRAGA VI, 45-46),
pa bi to znaĉilo da je zajedno s njima moţda pripadao i istoj oltarnoj ogradi. Dakle, treba ga drţati
produktom Dvorske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira, a to bi znaĉilo da je nastao u
posljednjoj ĉetvrtini 9. stoljeća.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 52, T. VIII, 31.

XIII. 48. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA VI, 48)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Mihovila.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen na Sv. Mihovilu u arheološkim istraţivanjima koja je od 1940. godine
vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.

578
Dimenzije: Visina 22 cm, širina 66 cm, debljina (vrh) 9 cm, debljina (dno) 9 cm, visina natpisnog
polja 9 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde koji se sastoji od dvaju fragmenata spojenih po crti loma.
Izvorno mu se saĉuvalo dno i vrh, dok na boĉnim stranama ima frakture. Straţnja ploha mu je izvorna,
ali je od vrha prema dnu zakošena, tako da, unatoĉ tome što mu je natpisno polje za dva centimetra
istaknuto u odnosu na zonu kuka, arhitrav na dnu nije ništa deblji u odnosu na vrh.
Ima dvodijelnu podjelu u kojoj gornju zonu ĉini niz nalijevo poloţenih kuka dok se pod njima
nalazi natpisno polje. Kuke imaju dvopruto profilirane noţice koje se šire prema dnu, dok im vrh ĉine
spiralne zavojnice s kruţićem u središtu. Na natpisnom polju moţe se proĉitati ERIPPRECEPI, što se
tumaĉi kao (fi)ERI PRECEPI, dakle kao dio dedikacijske formule koja se najvjerojatnije odnosi na
obnovu crkve, tj. njezino opremanje novim liturgijskim instalacijama.
Vedrana Delonga je izrazila sumnju da je ovaj ulomak izvorno pripadao liturgijskim
instalacijama iz crkve sv. Mihovila, kao i u to da on uopće potjeĉe iz Pridrage, jer prema njezinu
mišljenju njegove ''epigrafiĉko-formalne odlike odudaraju od istovrsnih elemenata trabeacija obiju
pridraških predromaniĉkih crkava''. Ona je tom prilikom, doduše bez konkretnih dokaza, uzela u obzir
mogućnost da je ovaj fragment pripadao predromaniĉkoj crkvi sv. Petra u Starigradu, te da je meĊu
predromaniĉke ulomke iz Pridrage dospio prilikom njihova prebacivanja preko Starigrada, Karlobaga i
Gospića u Knin, u ratnim uvjetima 1941. godine. U takav je Delongin zakljuĉak nedavno posumnjao
Nikola Jakšić koji je upozorio na ĉinjenicu da ovaj ulomak arhitrava ipak pokazuje identiĉne klesarske
odlike kao i neki pridraški fragmenti, konkretno kao dva veća pluteja koje je pripisao tzv. Dvorskoj
klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira (PRIDRAGA VI, 45-46). Iz tog razloga Jakšić je
odbacio Delongine sumnje u pridraško podrijetlo ovoga ulomka.
Da je uistinu bio u pravu potvrdio je nedavni i dosada neobjavljeni nalaz manjeg fragmenta
istovrsnog arhitrava oltarne ograde sa saĉuvanim dijelom natpisa (…)ME(…) (PRIDRAGA VI, 49),
koji je pronaĊen na Sv. Mihovilu 2001. godine. Naime, iako je znatnije oštećen, naĉin njegova
klesanja i raspored dekoracije na njegovoj površini upućuje na zakljuĉak da je izvorno pripadao istom
arhitravu kao i raspravljani veći ulomak. Iako nijedan od ova dva fragmenta nema uobiĉajenu
trodijelnu podjelu arhitrava kakva je inaĉe karakteristiĉna za navedenu klesarsku radionicu, a koja je
inaĉe potvrĊena na više lokaliteta sjeverne i srednje Dalmacije (npr. u Šopotu i Lepurima kod
Benkovca, Ţdrapanju kod Skradina, Bukorovića podvornici u Biskupiji kod Knina, Plavnu kod Knina,
Sv. Spasu na vrelu Cetine, Rapovinama kod Livna), naĉin klesanja pojedinih ukrasnih elemenata
neosporno potvrĊuje ispravnost Jakšićeve atribucije. Zbog toga se moţe pretpostaviti da je u ovom
sluĉaju najvjerojatnije rijeĉ o prilagoĊavanju ''Branimirovih dvorskih klesara'' naĉinu na koji su
arhitravi pridraških crkava bili ukrašavani u ranijim fazama njihova opremanja liturgijskim
instalacijama, dakle da se radilo o svojevrsnom poštivanju tradicije klesarskog ukrašavanja lokaliteta

579
na kojima su djelovali. Kad se sve navedeno ima na umu, ovaj se ulomak opravdano moţe smatrati
produktom Dvorske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira, što znaĉi da ga je potrebo
datirati u posljednju ĉetvrtinu 9. stoljeća.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 44, T. V., 11; OSTOJIĆ, I., 1964., 115, sl. 295; DELONGA, V., 1996., 250,
bilj. 90, T. LXXXI, 227; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 120; MARASOVIĆ, T., 2009a., 245-246, sl. 276.

XIII. 49. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA VI, 49)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Zadar, Uprava za zaštitu kulturne baštine – Konzervatorski odjel (privremeni smještaj).
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Mihovila.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen 2001. godine u nasipu pokraj crkve sv. Mihovila.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 18 cm, širina 13 cm, debljina (vrh) 10 cm, debljina (dno) 10 cm, visina natpisnog
polja 9 cm.
Opis: Manji ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu je izvorno saĉuvano tek dno, dok na svim
ostalim krajevima ima lomove. Straţnja ploha mu je izvorna, ali je, kao i kod prethodno opisanoga
fragmenta (kat. br. XIII. 48), od vrha prema dnu zakošena, tako da, unatoĉ tome što mu je natpisno
polje za dva centimetra istaknuto u odnosu na zonu kuka, ulomak na dnu nije ništa deblji u odnosu na
vrh.
Ima dvodijelnu podjelu u kojoj gornju zonu ĉini niz kuka dok se pod njima nalazi natpisno
polje. Kuke imaju dvopruto profilirane noţice koje se šire prema dnu, ali se vrh, u kojemu su izvorno
bile izvedene njihove spiralne zavojnice, naţalost nije saĉuvao. Na dijelu natpisnog polja moţe se
proĉitati dio natpisa ME, a pribliţno ista debljina, identiĉna visina natpisnoga polja, kao i visina i
naĉin klesanja saĉuvanih slova upućuju na zakljuĉak da se radi o fragmentu koji je pridao istom
arhitravu oltarne ograde kao i prethodno opisani ulomak (PRIDRAGA VI, 48).
To dodatno potvrĊuju i njihove identiĉne likovno-morfološke karakteristike, tako da je ovaj
fragment postao kljuĉan dokaz da veći ulomak arhitrava zaista potjeĉe iz crkve sv. Mihovila u
Pridragi, u što je dio znanstvene javnosti do sada sumnjao. Time se logiĉno dolazi do zakljuĉka da je i
ovaj fragment nastao u posljednjoj ĉetvrtini 9. stoljeća jer ga je isklesala Dvorska klesarska radionica
iz vremena kneza Branimira.

Literatura: Neobjavljen.

580
XIII. 50. Ulomak pluteja oltarne ograde (PRIDRAGA VII, 50)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen kod crkve sv. Martina, ali mu okolnosti i vrijeme nalaza danas više nije
moguće pouzdano utvrditi.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 38 cm, širina 22 cm, debljina (vijenac) 12 cm, debljina (glavno polje pluteja) 10
cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde kojemu su se izvorno saĉuvale lijeva boĉna strana i debljina, dok
na ostalim krajevima ima lomove. Na lijevom se boku saĉuvao veći dio pera za uglavljivanje koji je
širok 5 centimetara. Glavno polje pluteja bilo je obrubljeno letvama, od kojih se saĉuvao dio lijeve
boĉne letve, koja nije profilirana, te gornje letve koja ima dvostruku profilaciju. Poviše nje vidljiv je
manji ostatak šire obrubne trake koja takoĊer nije rašĉlanjena, a u odnosu na glavno polje izlazi u
prostor za 2 centimetra, pa je jasno da se radi o donjoj letvi vijenca pluteja.
Na površini glavnog polja vidljiv je dio dekoracije na kojemu je u cijelosti saĉuvan motiv
''pereca'' koji je postavljen tako da mu se duţa strana nalazi tik do lijeve rubne letve, a u gornjem
lijevom kutu vrhom dodiruje i gornju letvicu. Perec je izveden u prepletu iste troprute vrpce koja se
kriţa u njegovu središtu te na dva mjesta dijagonalno presijeca njegovu polukruţnu stranu, pa
nastavlja teći dalje, kriţajući se pritom s ostalim dijagonalno postavljenim troprutim trakama, ili se
pak lomi u dodiru s rubnim letvama kad do njih doĊe. Desno od tog pereca nalazi se manji dio oble
troprute trake, što je ustvari lijevi odsjeĉak kruţnice koja je s navedenim perecom bila povezana
trakama koje su i nju dijagonalno presijecale. Da je ta pretpostavka toĉna potvrĊuje izvedbeno i
ikonografski potpuno jednak ulomak pluteja (PRIDRAGA VII, 51) kojemu se, na sreću, osim boĉnoga
pereca saĉuvao i veći dio troprute kruţnice, a oboje ih povezuje troĉlana traka koja izlazi iz pereca,
zatim se lomi pod pravim kutom dotiĉući gornju obrubnu letvu, te dijagonalno presijeca i samu
kruţnicu.
Zbog toga se moţe zakljuĉiti da su ta dva ulomka pripadala istom pluteju, ili pak dvama
plutejima koji su u paru stajali na istoj oltarnoj ogradi. Naĉin klesanja ovoga fragmenta upućuje na
vještoga majstora nešto nemirnijeg duktusa koji je dosta rahlo rasporeĊivao dekorativne motive, tako
da se izmeĊu pojedinih ukrasnih elemenata nalaze velike praznine, koje su inaĉe, u odnosu na razinu
epiderme dekorativnih prepleta, znatno udubljene u površinu pluteja. Takav naĉin klesanja, u kojemu
nedostaje kompleks horror vacui, potpuno je neuobiĉajen za predromaniĉku skulpturu Dalmacije, pa

581
ga nalazimo još samo na jednom većem ulomku pilastra iz Nina (NIN III, 20.1) koji je Nikola Jakšić
pripisao Dvorskoj klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira, ali se ta njegova atribucija ne ĉini
prihvatljiva. Pored toga, naĉin rahloga komponiranja dekorativne površine reljefa zamijećen je i na
nekim istarskim spomenicima, toĉnije na ulomcima pripisanim tzv. Majstoru kapitela iz Bala, koji se
datiraju u posljednja desetljeća 8., tj. u sami poĉetak 9. stoljeća.
Što se datacije ovog ulomka tiĉe, nema osnove za njegovo preciznije datiranje, ali se na temelju
ĉiste geometrizacije ornamentalnih motiva na njegovoj površini, kao i kulturno-povijesnog konteksta
lokaliteta na kojem je nastao, moţe zakljuĉiti da je u pitanju skulptura zreloga predromaniĉkog stila,
pa ju je zbog toga uputno tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

XIII. 51. Ulomak pluteja oltarne ograde (PRIDRAGA VII, 51)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen kod crkve sv. Martina u arheološkim istraţivanjima voĊenim 1971.
godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 43 cm, širina 38 cm, debljina (vijenac) 12 cm, debljina (glavno polje pluteja) 10
cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde kojemu su se izvorno saĉuvale lijeva boĉna i gornja strana, te
debljina, dok mu se na svim ostalim krajevima nalaze lomovi. Na desnom boku saĉuvao se veći dio
pera za uglavljivanje koji je širok 5 centimetara.
U gornjem dijelu ovog fragmenta saĉuvan je vijenac pluteja koji je 2 centimetra deblji u odnosu
na njegovo glavno polje, a širok je 18 centimetara. Vijenac je s triju izvorno saĉuvanih strana
obrubljen neprofiliranom rubnom letvom, koja je nešto šira na desnoj boĉnoj strani. Polje vijenca
ispunjeno je prepletom valovitih troprutih vrpci izmeĊu kojih se nalaze duboko urezani prazni prostori.
Saĉuvani dio glavnog polja pluteja s desne je strane obrubljen širokom letvom bez profilacije, dok je
njegova gornja obrubna traka sastavljena od dvaju prutova. Od preostale dekoracije glavnog polja na
desnoj je strani vidljiv gotovo u cijelosti saĉuvani perec izveden od troprute trake, do njega se nalazi
veći dio troprute kruţnice, a zajedno su isprepleteni beskonaĉnom troprutom trakom od koje je perec i
formiran, dok je kruţnica s njom tek dijagonalno presjeĉena. IzmeĊu navedenih motiva izvedenih od

582
troprute vrpce ostavljeni su poveliki i znatno udubljeni prazni prostori, što cjelokupnu kompoziciju
dekoracije ĉini dosta prozraĉnom.
Zbog svega navedenog, ovaj ulomak ĉini logiĉnu cjelinu s prethodno opisanim fragmentom
(PRIDRAGA VII, 50), pa je najlogiĉnije zakljuĉiti da su oba ulomka pripadala istom pluteju oltarne
ograde.

Literatura: Neobjavljen.

XIII. 52. Ulomak pluteja oltarne ograde (PRIDRAGA VII, 52)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen kod crkve sv. Martina u arheološkim istraţivanjima voĊenim 1971.
godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 17 cm, širina 18 cm, debljina 11 cm.
Opis: Manji ulomak glavnog polja pluteja oltarne ograde koji ima lomove na svim stranama, a izvorno
mu je saĉuvana samo debljina. Na ostatku dekorativnoga polja vidljivi su prepleti troprute vrpce s
velikim udubljenjima u širokim meĊuprostorima izmeĊu njih. Na lijevoj strani saĉuvane dekoracije
mogu se raspoznati dvije tropute trake koje se dijagonalno sijeku pod pravim kutom, ali i dva odsjeĉka
dvaju troprutih pereca koji su smješteni jedan poviše drugoga. Da se zaista radi o dijelovima pereca, a
ne o odsjeĉcima kruţnica, potvrĊuje oštri lom trake na saĉuvanom dijelu donjeg pereca, jer se tu vidi
njegov rog, tj. poĉetak vanjske strane koja je stajala tik do desne obrubne letve pluteja, što znaĉi da je i
cijeli ovaj fragment ustvari bio krajnji desni ulomak pluteja kojemu danas nedostaje obrubna letva.
Sama debljina ulomka potvrĊuje da je rijeĉ o dijelu pluteja, jer mjerama odgovara prethodno opisanim
ulomcima pluteja (kat. br. XIII. 50-51), dok su pilastri bili ponešto deblji (kat. br. XIII. 53).
Nemirni klesarski duktus koji je zamjetan u naĉinu oblikovanja dekorativnih motiva, identiĉna
ikonografska shema, kao i široki i duboki meĊuprostori ostavljeni izmeĊu pereca i dijagonalnih traka
upućuju na zakljuĉak da je ovaj fragment pripadao istoj cjelini kao i dva prethodno opisan ulomka
(PRIDRAGA VII, 50-51), što bi onda znaĉilo da je i njega moguće tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

583
XIII. 53. Ulomak pilastra oltarne ograde s ostatkom kolone (PRIDRAGA VII, 53)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Vjerojatno ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen kod crkve sv. Mihovila u arheološkim istraţivanjima koja je od 1940. do
1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima..
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 32 cm, širina 25 cm, debljina 15 cm.
Opis: Ulomak gornjeg dijela pilastra oltarne ograde koji ima izvornu gornju i desnu stranu te debljinu,
dok na ostalim krajevima ima lomove. Od kolone koja izlazi iz gornje plohe saĉuvao se poĉetak visok
6 centimetara, a budući da se nalazi na njezinoj desnoj strani jasno je da je ovaj pilastar stajao lijevo
od prolaza oltarne ograde, što potvrĊuje i glatka površina pilastra na desnom boku. Kolona je na tom
dijelu nepravilna jer se udaljila od oblika kruga. Ulomak na gornjoj plohi s lijeve strane ima i okruglu
rupu duboku 3 centimetra koja je najvjerojatnije sluţila za ĉvršće povezivanje pilastra s plutejem uz
pomoć klanfi, iako je sam plutej svojim perom zasigurno bio uglavljen u utor ovoga pilastra, ali se on,
zbog frakture na toj strani, naţalost nije saĉuvao.
Na licu pilastra preostale su gornja i desna rubna letvica, dok se u polju nalazi dekoracija s dva
perec-motiva uz obje vertikalne strane, pa se moţe zakljuĉiti da su pereci bili rasporeĊeni u nizovima
jedan poviše drugoga. Korištenje identiĉnih dekorativnih motiva, jednak naĉin njihova klesanja,
rahlost same kompozicije, ali i debljina ovoga ulomka koji je za tri centimetra deblji od vijenaca
prethodno obraĊenih ulomaka pluteja (kat. br. XIII. 51) upućuje na zakljuĉak da je rijeĉ o pilastru i
plutejima iste oltarne ograde. Zbog toga bi ovaj fragment, bez obzira na to što je pronaĊen na Sv.
Mihovilu, trebalo smatrati dijelom liturgijskih instalacija iz crkve sv. Martina, jer je na tom lokalitetu
pronaĊen veći broj ulomaka koji pokazuju identiĉne likovno-morfološke karakteristike.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 53-54, T. IX., 38.

XIII. 54. Ulomak pluteja oltarne ograde (PRIDRAGA VII, 54)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.

584
Okolnosti nalaza: Ulomak je pronaĊen krajem 19. stoljeća u Karinu nedaleko Pridrage, ali su mu
okolnosti nalaza nepoznate.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 31,5 cm, širina 44 cm, debljina 9,5 cm.
Opis: Veći ulomak pluteja oltarne ograde koji ima izvornu debljinu, dok na svim ostalim krajevima
ima lomove ili oštećenja. Nije moguće pouzdano utvrditi kako je izvorno bio orijentiran u prostoru, ali
se moţe pretpostaviti da mu je najduţa saĉuvana strana bila dno. Uz taj se rub nalazi dosta oštećena
neprofilirana rubna letva, a glavno polje pluteja ukrašeno je gustim mreţištem oblikovanim od
prepleta troprutih traka. Trake ne teku konzistentno već na nekim mjestima, uglavnom u kriţištima,
dolazi do znatnog otklona u nastavku njihova pruţanja po površini.
Po naĉinu klesanja ovaj je ulomak moguće povezati s više fragmenata predromaniĉkih reljefa
koji su pronaĊeni na dvama pridraškim lokalitetima (PRIDRAGA VII, 55-60), te je logiĉno
pretpostaviti da je s njima tvorio istu liturgijsku instalaciju. Vrijeme nastanka ovoga ulomka nije
moguće preciznije odrediti, pa ga je na temelju ĉiste geometrijske forme njegove dekoracije uputno tek
okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: RADIĆ, F., 1901c., 48, sl. 13; BURIĆ, T., 1995., 106-107, sl. 32.

XIII. 55. Ulomak pilastra oltarne ograde (PRIDRAGA VII, 55)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: Sluĉajan pronalazak na groblju uokolo crkve sv. Martina koji je 7. listopada 1897.
darovan tadašnjem Prvom muzeju hrvatskih spomenika u Kninu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 18 cm, širina 28 cm, debljina 12 cm.
Opis: Ulomak pilastra oltarne ograde koji ima izvornu saĉuvanu debljinu i jednu stranu, dok na svim
ostalim krajevima ima lomove. Budući da na izvorno saĉuvanoj strani nema ni trna ni utora za
uglavljivanje najlogiĉnijim se ĉini zakljuĉiti da se radi o pilastru koji je stajao uz prolaz oltarne
ograde, ali danas više nije moguće pouzdano utvrditi njegovu izvornu orijentaciju u prostoru.
Na rubu prednje plohe nalazi se neprofilirana rubna letva, a ostatak njegove dekoracije
oblikovan je od gustoga prepleta troprutih traka, ĉime se dobiva gusto mreţište. Trake ne teku

585
konzistentno već na meĊusobnim kriţanjima dolazi do znatnog otklona u nastavku njihova pruţanja
po površini. IzmeĊu njih ostavljeni su prazni prostori koji su dosta pravilno i duboko urezani u kamen.
Ovaj ulomak se ne moţe svrstati u neku do sada identificiranu klesarsku produkciju ĉije je
djelovanje prepoznato u Pridragi, ali ga je moguće povezati s više ulomaka predromaniĉkih reljefa koji
su pronaĊeni na dvama pridraškim lokalitetima (PRIDRAGA VII, 56-60), te je logiĉno pretpostaviti
da je s njima tvorio istu liturgijsku instalaciju. Uspostavljanje analogija s tim fragmentima bitni su i za
utvrĊivanje njegove izvorne funkcije. Naime, koncepcija njegove dekoracije koja se sastojala od
mreţastih ĉvorišta formiranih od troprute vrpce koja ta ista ĉvorišta i dijagonalno isprepliće, bez obzira
na neka odstupanja, vrlo je sliĉna naĉinu ukrašavanja pilastara, od kojih je u Pridragi pronaĊeno
nekoliko fragmenata (PRIDRAGA VII, 56-60). Zbog svega navedenog, vrijeme nastanka ovoga
ulomka nije moguće preciznije odrediti, pa ga je na temelju ĉiste geometrijske forme njegove
dekoracije uputno tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: N. N., 1897., 164; RADIĆ, F., 1901c., 46-47, sl. 6.

XIII. 56. Rekonstruirani pilastar oltarne ograde (PRIDRAGA VII, 56)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Vjerojatno iz ranokršćanske crkve sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: Dvadeset i osam ulomaka istoga pilastra, koji je u konaĉnici i rekonstruiran,
pronaĊeni su u razdoblju od 1940. do najkasnije 1951. godine u arheološkim istraţivanjima koja je sa
svojim suradnicima kod crkve sv. Mihovila vodio Stjepan Gunjaĉa. Pilastar je pronaĊen u uglu
prostorije s narteksom, što znaĉi da je tijekom vremena zasigurno bio korišten u sekundarnoj upotrebi.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 120 cm, širina 27 cm, debljina 16 cm.
Opis: Pilastar oltarne ograde koji je rekonstruiran od dvadeset i osam komada koji se većinom spajaju
po crti loma dok su manje praznine koje nedostaju nadomještene u betonu. Na dnu mu se nalazi lijevi
kraj zasjeĉenog vrata koji je ulazio u rupu za uglavljivanje pilastra. Taj dio grubo je klesan, a njegova
visina svjedoĉi da je rupa za uglavljivanje bila duboka 15 centimetara. S druge strane, na vrhu pilastra
s lijeve strane opaţa se ostatak dna kolone koja je nosila kapitel, a on je vjerojatno bio isklesan u istom
komadu kamena kao pilastar i kolona. Kada se toj ĉinjenici pridoda podatak da se s desne boĉne strane
ovog pilastra saĉuvao priliĉno plitak, ali zato dosta širok utor (dug 92, širok 8, a dubok 1,2 cm),
razvidno je da se radi o pilastru koji je stajao desno od prolaza oltarne ograde.

586
 Na prednjoj strani pilastra nalazi se dekorativno polje koje je s tri strane uokvireno letvom, dok
nje na donjoj strani nema, što znaĉi da se dekoracija dodirivala postolja. Motiv je formiran od troprute
trake prepletene u gusto mreţište koje je sastavljeno od ĉetiri veća ĉvorišta. Ona su meĊusobno
isprepletena beskonaĉnom troprutom trakom koja ustvari formira gornje i donje ĉvorište te, vijugajući
od jedne do druge boĉne letve, dijagonalno presijeca i prepliće dva središnja, zasebno oblikovana
ĉvorišta središnjeg dijela dekoracije pilastra.
Većina ulomaka identiĉnih pilastara pronaĊena je na Sv. Martinu (PRIDRAGA VII, 57, 59-60),
pa je, bez obzira na ĉinjenicu da je manji broj ulomaka, poput ovoga, pronaĊen i na Sv. Mihovilu,
najvjerojatnije rijeĉ o reljefima koji su pripadali oltarnoj ogradi iz crkve sv. Martina. U nedostatku
nekoga pouzdanoga oslonca, pilastar je moguće tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1952b., sl. 21; ISTI, 1963., 53, sl 15; MARASOVIĆ, T., 2009a., 246.

XIII. 57. Ulomak pilastra oltarne ograde (PRIDRAGA VII, 57)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: Sluĉajan pronalazak na groblju uokolo crkve sv. Martina koji je 7. listopada 1897.
darovan tadašnjem Prvom muzeju hrvatskih spomenika u Kninu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 47,5 cm, širina 23,5 cm, debljina 13 cm.
Opis: Ulomak pilastra oltarne ograde koji u potpunosti odgovara prethodno opisanom
rekonstruiranom pilastru (kat. br. XIII. 56), pa je, unatoĉ tome što su pronaĊeni na razliĉitim
pridraškim lokalitetima, logiĉno zakljuĉiti da su pripadali istoj cjelini. Ovom se fragmentu izvorno
saĉuvao tek dio jedne boĉne strane (prema postavljanju na priloţenoj fotografiji to bi bila lijeva stana,
ali izvornu orijentaciju pilastra više nije moguće pouzdano utvrditi), oblikovan ravno i bez utora, dok
mu je straţnja strana promišljeno preklesana najvjerojatnije zbog sekundarne upotrebe, a na gornjem i
donjem kraju, te na, uvjetno reĉeno, desnom boku vidljivi su lomovi. MeĊutim, ta je strana pilastra
otuĉena tek za dubinu utora koji je u njoj bio urezan, o ĉemu nam svjedoĉi njegovo, još uvijek
vidljivo, pravilno klesano dno. Po tome se moţe zakljuĉiti da je pilastar stajao uz prolaz oltarne
ograde, ali budući da mu se nisu saĉuvali ni vrh ni dno, nije moguće pouzdano odrediti kako je bio
orijentiran u prostoru, pa onda ni to je li stajao lijevo ili desno od prolaza namijenjenog za ulazak u
svetište.

587
 Saĉuvani fragment pilastra ustvari je njegov nekadašnji središnji dio, o ĉemu nam svjedoĉi
dekoracija lica na kojem se raspoznaju dva središnja ĉvorišta izvedena od dvaju dijagonalno
prepletenih troprutih romboida, koji su na isti naĉin još dodatno isprepleteni beskonaĉnom troprutom
trakom koja je bila sastavni dio gornjeg i donjeg ĉvorišta, ali se oni na ovom fragmentu naţalost nisu
saĉuvali. Ulomak se moţe okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: RADIĆ, F., 1901c., 46, sl. 5; GUNJAĈA, S., 1963., 8, 57, T. XII, 3; MARASOVIĆ, T., 2009a.,
246.

XIII. 58. Ulomak pilastra oltarne ograde (PRIDRAGA VII, 58)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Vjerojatno iz ranokršćanske crkve sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: Najvjerojatnije pronaĊen u arheološkim istraţivanjima koja je uokolo crkve sv.
Mihovila 1951. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 34,5 cm, širina 18 cm, debljina 13 cm.
Opis: Ulomak pilastra oltarne ograde koji ima potpuno istu dekoraciju lica kao i dva već obraĊena
pilastra (PRIDRAGA VII, 56-57), a nije moguće utvrditi je li s prethodno navedenim fragmentom
(PRIDRAGA VII, 58) bio sastavni dio istoga pilastra. Budući da mu se na jednoj kraćoj strani
djelomiĉno saĉuvala rubna letva, logiĉno je zakljuĉiti da je rijeĉ o njegovu vrhu jer na rekonstruiranom
pilastru njegovo dno takvu letvu nije imalo, već se njegova dekoracija izravno naslanjala na postolje.
To bi moţda bio jedini pokazatelj za odgonetanje izvorne orijentacije pilastra kojem je ovaj ulomak
pripadao, jer on ima frakture na desnom boku, te na gornjem i donjem kraju, a ĉini se da pravilnije
oblikovanje njegove straţnje i lijeve boĉne strane nije izvorno već je posljedica preklesavanja zbog
sekundarne upotrebe. To potvrĊuje i ĉinjenica da su se na lijevom boku saĉuvali tragovi dna
nekadašnjeg utora za ĉiju je dubinu ovaj fragment naknadno suţen, pa je i njegova rubna letva vidljiva
na licu pilastra ustvari boĉno suţena za tu duţinu. Ulomak se moţe okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 53, 57, T. IX, 37; MARASOVIĆ, T., 2009a., 246.

588
XIII. 59. Ulomak pilastra oltarne ograde (PRIDRAGA VII, 59)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen u arheološkim istraţivanjima voĊenim na Sv. Martinu 1971. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 54 cm, širina 25 cm, debljina 15,5 cm.
Opis: Ulomak pilastra oltarne ograde koji je naknadno, s još jednim sliĉnim fragmentom
(PRIDRAGA VI, 60), iskorišten za prag nekih vrata zbog ĉega je dio njegove dekoracija u potpunosti
otklesan. Fragment ima frakture na sve ĉetiri strane, a izvorna mu je debljina saĉuvana samo na dva
mjesta, dok je ostatak poleĊine neznatno udubljen. Moţe se orijentirati temeljem djelomiĉno saĉuvane
gornje i desne boĉne letve, pa se da zakljuĉiti da je u pitanju gornji dio pilastra oltarne ograde.
Lice mu je bilo ukrašeno već opisanim motivom od gustoga mreţišta koje se sastoji od ĉetiri
odvojena tropruta ĉvorišta koja su dodatno bila isprepletena beskonaĉnom troprutom trakom. U ovom
se sluĉaju od te dekoracije saĉuvao tek desni dio dvaju gornjih ĉvorišta. Naĉin klesanja govori da je i
ovaj ulomak pilastra isklesao isti majstor ili klesarska radionica kao i prethodno obraĊene pilastre i
pluteje (PRIDRAGA VII, 54-58). Moguće ga je okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

XIII. 60. Ulomak pilastra oltarne ograde (PRIDRAGA VII, 60)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen kod crkve sv. Martina, ali mu okolnosti i vrijeme nalaza danas više nije
moguće pouzdano utvrditi.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 44 cm, širina 24 cm, debljina 15,5 cm.
Opis: Ulomak predromaniĉkog reljefa koji je s prethodno opisanim fragmentom (kat. br. XIII. 59)
naknadno iskorišten za prag nekih, moţda i istih vrata zbog ĉega je dio njegove dekoracija u
potpunosti otklesan. Fragment ima lomove na sve ĉetiri strane, a izvorno mu je saĉuvana tek debljina.

589
Lice ovoga ulomka teško je oštećeno s lijeve strane, tako da je dekoracija vidljiva samo na njegovom
desnom kraju.
MeĊutim, analizom te dekoracije vidljivo je da se ona ne drţi strogog rasporeda isprepletenih
troprutih ĉvorišta koji je bio uobiĉajen na prethodno opisanim pilastrima oltarne ograde, jer je na
ovom fragmentu vidljiv drukĉiji naĉin preplitanja troprutih traka gdje se ne zamjećuje meĊusobna
fiziĉka odvojenost ĉvorišta. No, to se moţe smatrati tek anomalijom pri ukrašavanju pilastra kojem je
ovaj ulomak pripadao, jer se, unatoĉ tome što njegova dekoracija više podsjeća na vijenac pluteja nego
na pilastar, ĉini da je u ovom sluĉaju ipak rijeĉ o pilastru, a ne o vijencu pluteja. Naime, u prilog
takvom mišljenju ide i ĉinjenica da ovaj fragment na jednom kraju ima dosta velik i grublje obraĊen
dio koji bi mogao biti donji dio, tj. vrat pilastra uz pomoć kojega se on sam uglavljivao u podnu rupu.
Zbog toga se, na temelju ovoga detalja, kao i djelomiĉno saĉuvane desne boĉne letve, moţe
zakljuĉiti da je u pitanju donji dio pilastra oltarne ograde, a naĉin njegova klesanja govori da ga je
isklesao isti majstor ili ista klesarska radionica kao i prethodno opisane ulomke plutejâ i pilastara
(PRIDRAGA VII, 54-59). Poput njih, i njega je moguće tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

XIII. 61. Ulomak pluteja oltarne ograde koji je sekundarno oblikovan kao pilastar
(PRIDRAGA VIII, 61)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Mihovila.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen kod crkve sv. Mihovila u arheološkim istraţivanjima koja je od 1940. do
1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 25 cm, širina 24 cm, debljina 10 cm.
Opis: Ulomak sekundarno oblikovanog pilastra kojem je izvorno saĉuvana straţnja i lijeva boĉna
ploha, dok je na svim ostalim krajevima preklesan ili ima lomove. Straţnja mu je strana grubo klesana.
Najvjerojatnije se radi o pluteju koji je naknadno pretvoren u pilastar, kada je zasigurno uništen i veći
dio njegove izvorne dekoracije. Fragment na dnu ima sekundarno oblikovan vrat koji je ulazio u
odgovarajuću rupu u postolju. Naime, da bi se sekundarno upotrijebio, korišteni dio nekadašnjeg
pluteja zasjeĉen je s obiju strana, tako da je dio njegove dekoracije ostao na vratu novooblikovanog
pilastra, pa je zajedno s njim ulazio u podnu rupu za uglavljivanje.

590
 Na preostalom ukrasu prednje plohe vidljiv je vertikalno orijentiran perec-motiv izveden od
prepleta troprute trake koja je zacijelo nastavljala teći po površini izvornog pluteja. Središnji
dekorativni motiv najvjerojatnije je sa svake strane uokvirivala po jedna neprofilirana rubna letva, a od
njih se saĉuvao tek po jedan dio na lijevom kraju i na dnu ulomka (vratu sekundarno oblikovanog
pilastra).
Ovaj ulomak s likovno-morfološkog i ikonografskog aspekta nije moguće povezati s opusom ni
jedne dosad prepoznate klesarske produkcije koja je djelovala na dvama pridraškim lokalitetima, pa ga
treba drţati produktom još jednoga klesara ili radionice koja je sudjelovala u opremanju interijera, u
ovom sluĉaju, crkve sv. Mihovila u Pridragi. Zbog naĉina klesanja i korištenja ĉiste geometrijske
motivike u ukrašavanju njegove prednje strane, ovaj ulomak se moţe smatrati reljefom zreloga
predromaniĉkog stila iz 9. stoljeća, ali neku njegovu precizniju dataciju zasada nije moguće ponuditi.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 54, T. IX., 39.

XIII. 62. Ulomak pilastra oltarne ograde (PRIDRAGA VIII, 62)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Mihovila.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen kod crkve sv. Mihovila u arheološkim istraţivanjima koja je od 1940. do
1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 25 cm, širina 32 cm, debljina 17 cm.
Opis: Ulomak pilastra oltarne ograde kojemu su se izvorno saĉuvale debljina i lijeva strana, dok na
svim ostalim krajevima ima lomove. Pri dnu se nalazi sekundarno oblikovan vrat koji je ulazio u
odgovarajuću rupu u postolju, ali je prilikom njegova oblikovanja otuĉen i dio originalne dekoracije
pilastra. S lijeve strane saĉuvan je utor, a jedan dio utora vidljiv je i pri dnu njegova desnog boka, što
ujedno znaĉi da na glavnoj plohi na toj strani nedostaje tek veći dio desne rubne letve. Po navedenim
detaljima moţe se zakljuĉiti da je pilastar izvorno stajao izmeĊu dvaju pluteja oltarne ograde.
MeĊutim, neobiĉno je da ovaj fragment ima utor i na straţnjoj plohi, mada nije moguće pouzdano
utvrditi je li on izvoran ili je pak isklesan naknadno. Ĉini se, ipak, da je utor na straţnjoj strani pilastra
naĉinjen prilikom njegova sekundarnog korištenja, kad je, pored toga što je skraćen, posluţio i za
uglavljivanje neke ploĉe koja je stajala u prostoru svetišta, pruţajući se okomito u odnosu na poloţaj
pilastra.

591
 Prednja strana bila mu je obrubljena rubnim letvama bez profilacije, ali je od njih u potpunosti
saĉuvan tek dio lijeve letve i vrlo tanki dio desne koja je oštećena frakturom. Na preostaloj dekoraciji
prednje strane vidljivi su dijelovi ĉetiriju pereca izvedenih od troprute trake koji su meĊusobno
povezani središnjim ĉvorom.
Ovaj fragment s likovno-morfološkog i ikonografskog aspekta u potpunosti odgovara ulomku
pluteja koji je obraĊen u prethodnoj kataloškoj jedinici (kat. br. XIII. 61), pa se ĉini da su bili dio iste
oltarne ograde u jednoj fazi opremanja crkve sv. Mihovila u Pridragi liturgijskim instalacijama tijekom
9. stoljeća.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 54, T. IX., 40.

XIII. 63. Ulomak pilastra oltarne ograde (PRIDRAGA VIII, 63)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Mihovila.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen kod crkve sv. Mihovila u arheološkim istraţivanjima koja je od 1940. do
1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 22 cm, širina 32,5 cm, debljina 16 cm.
Opis: Ulomak pilastra oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina te manji dio obiju boĉnih
strana, dok na ostalim krajevima ima lomove. Na ulomku se nalaze tragovi maltera po ĉemu se vidi da
je u sekundarnoj upotrebi posluţio za neko zidanje. Fragment na oba boka ima utore za uglavljivanje,
što znaĉi da su mu se u izvornoj oltarnoj ogradi s obje strane nalazili pluteji. MeĊutim, jednako kao i
ulomak iz prethodne kataloške jedinice (kat. br. XIII. 62), i ovaj fragment ima utor na straţnjoj plohi,
mada nije moguće pouzdano utvrditi je li on izvoran ili je pak isklesan naknadno. Stoga se ĉini da je
taj utor naĉinjen prilikom njegova sekundarnog korištenja, kad je, pored toga što je skraćen, posluţio i
za uglavljivanje neke ploĉe koja je stajala u prostoru svetišta, pruţajući se okomito u odnosu na njegov
poloţaj.
Na licu ovoga ulomka, s jedne se strane saĉuvao dio obrubne letve. U dekorativnom polju nalazi
se dekoracija od sloţenog prepleta troprute vrpce (ili vrpci), koji oblikuje velike kruţnice vezane
perec-motivima uz vertikalne rubove. Kruţnice nisu meĊusobno povezane ĉvorovima.
Ovaj fragment s likovno-morfološkog i ikonografskog aspekta u potpunosti odgovara ulomcima
pluteja i pilastra koji su obraĊeni u prethodnim dvjema kataloškim jedinicama (kat. br. XIII. 61; XIII.

592
62), s razlikom što ovaj ima nešto plastiĉnije oblikovanje ukrasnog motiva. Stoga se ĉini da su sva tri
ulomka pripadala istoj oltarnoj ogradi iz jedne faze opremanja crkve sv. Mihovila u Pridragi
liturgijskim instalacijama tijekom 9. stoljeća.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 54-55, T. IX., 41.

XIII. 64. Ulomak pluteja oltarne ograde (PRIDRAGA VIII, 64)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Vjerojatno iz predromaniĉke crkve sv. Mihovila.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen kod crkve sv. Martina u arheološkim istraţivanjima 1997. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 14 cm, širina 12,5 cm, debljina 8,5 cm.
Opis: Manji ulomak pluteja oltarne ograde koji na svim stranama, ukljuĉujući i straţnju, ima frakture.
Na prednjoj plohi nalazi se reljef na temelju kojega nije moguće u cijelosti prepoznati izvorni motiv,
budući da se na njemu moţe raspoznati tek tropruta vitica koja se raĉva u dva kraka, od kojih onaj
bolje saĉuvani završava manjom voluticom. Pored nje saĉuvala se još jedna voluta koja je vjerojatno
pripadala sliĉnom kraku troprute vitice od koje se veći dio nije saĉuvao. Po naĉinu klesanja i
istovrsnosti motiva ovaj je fragment sliĉan još jednom manjem ulomku pronaĊenom na Sv. Mihovilu
(PRIDRAGA VIII, 65), a moguće ga je tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: JURIĆ, R., 2002., 305.

XIII. 65. Ulomak pluteja oltarne ograde (PRIDRAGA VIII, 65)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Mihovila.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen kod crkve sv. Mihovila u arheološkim istraţivanjima koja je od 1940. do
1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 15 cm, širina 24 cm, debljina 12,5 cm.

593
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde koji ima lomove na svim krajevima. Na jednoj se strani saĉuvao
ostatak pera za uglavljivanje širokog 4, a debelog 1,5 centimetar, po ĉemu se moţe zakljuĉiti da se radi
o fragmentu pluteja. U gornjem dijelu prednje plohe, koji je najvjerojatnije pripadao vijencu, nalazi se
dio troprute trake, a ispod nje vidljivi su ostaci dviju rubnih letvi koje su zatvarale dekoraciju glavnog
polja pluteja. Od dekoracije se saĉuvao samo maleni dio velike troprutaste kruţnice iz koje se, na
jednom mjestu, prema vani izdvaja jedna volutica, i to prema uglu polja, pa to upućuje na zakljuĉak da
je na pluteju kojem je ovaj ulomak pripadao bio naglašen kompleks horror vacui. Po naĉinu klesanja i
istovrsnosti motiva ovaj je fragment sliĉan manjem ulomku pluteja pronaĊenom na Sv. Martinu
(PRIDRAGA VIII, 64), a moguće ga je tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 52, T. VII., 30.

XIII. 66. Ulomak pluteja oltarne ograde (PRIDRAGA VIII, 66)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Mihovila.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen kod crkve sv. Mihovila u arheološkim istraţivanjima koja je od 1940. do
1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 19 cm, širina 19 cm, debljina 13 cm.
Opis: Ulomak pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala tek debljina i jedna boĉna strana,
dok na ostalim krajevima ima lomove. Na saĉuvanoj boĉnoj strani vidljiv je ostatak pera za
uglavljivanje. Na prednjoj plohi, do ruba fragmenta, nalazi se vertikalna rubna letva bez profilacije, a
ona zatvara motiv glavnoga polja koji je komponiran od sloţenog prepleta troprute trake. Ulomak je
moguće tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 52-53, T. VIII., 32.

XIII. 67. Ulomak pluteja oltarne ograde (PRIDRAGA VIII, 67)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Mihovila.

594
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen kod crkve sv. Mihovila u arheološkim istraţivanjima koja je od 1940. do
1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 9 cm, širina 16,5 cm, debljina 5 cm.
Opis: Oljuština pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala tek jedna boĉna strana, dok na
ostalim krajevima ima lomove. Na saĉuvanoj boĉnoj strani vidljiv je manji ostatak pera za
uglavljivanje. Na licu pluteja, uz ostatak njegove originalne boĉne strane, nalazi se vertikalna rubna
letva bez profilacije, a ona zatvara motiv glavnoga polja koji je komponiran od sloţenog prepleta
troprute trake. Po naĉinu preplitanja traka moţe se zakljuĉiti da je glavno polje pluteja bilo ukrašeno
perec-motivom. Ulomak je moguće tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 53, T. VIII., 33.

XIII. 68. Ulomak pluteja oltarne ograde (PRIDRAGA VIII, 68)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Mihovila.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen kod crkve sv. Mihovila u arheološkim istraţivanjima koja je od 1940. do
1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 7 cm, širina 7 cm, debljina 7, 5 cm.
Opis: Manji ulomak pluteja oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala tek jedna boĉna strana, dok na
ostalim krajevima ima lomove. Na saĉuvanoj boĉnoj strani vidljiv je manji ostatak pera za
uglavljivanje. Na licu se nalazi ostatak troprute trake koja je presjeĉena prstencem (grivnom).
Fragment je moguće tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 53, T. VIII., 34.

XIII. 69. Ulomak pluteja oltarne ograde (PRIDRAGA VIII, 69)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.

595
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Mihovila.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen kod crkve sv. Mihovila u arheološkim istraţivanjima koja je od 1940. do
1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 6 cm, širina 9,5 cm, debljina 5 cm.
Opis: Oljuština pluteja oltarne ograde koja na svim krajevima ima lomove. Na licu se opaţa poĉetak
palmete, i to njezina dva donja kraka, te vrlo mali dio prvoga lijevog lista na kojemu je vidljiv rubni
ţljebić. Fragment je moguće tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 53, T. VIII., 35.

XIII. 70. Ulomak pilastra oltarne ograde (PRIDRAGA VIII, 70)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika [danas izbubljen (?)].
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Mihovila.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen kod crkve sv. Mihovila u arheološkim istraţivanjima koja je od 1940. do
1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 9 cm, širina 9 cm, debljina 8 cm.
Opis: Ulomak pilastra oltarne ograde koji na svim krajevima ima lomove ili tragove preklesavanja.
Tako mu se, primjerice, na straţnjoj i jednoj boĉnoj strani strani nalazi fraktura, dok je s druge
naknadno preklesan. Na gornjoj plohi vidljiva je rupa preko koje je prešao lom. Rupa je duboka 4
centimetra, a njezin je promjer na vrhu iznosio 3,5 centimetra, po ĉemu se vidi da je rijeĉ o pilastru
oltarne ograde. Na njegovu licu saĉuvao se ostatak gornje obrubne letve koja je uokvirivala glavno
polje pilastra od kojega je vidljiv tek manji ostatak troprute trake. Fragment je moguće okvirno datirati
u 9. stoljeće.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 55, T. X., 42.

596
XIII. 71. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA IX, 71)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Zadar, Uprava za zaštitu kulturne baštine – Konzervatorski odjel (privremeni smještaj).
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen u studenom 2007. godine u sjevernoj pastoforiji crkve sv. Martina.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 21,5 cm, širina 33 cm, debljina (vrh) 9 cm, debljina (dno) 10,5 cm, visina
natpisnog polja 9 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina, te gornji i donji rub, dok
na boĉnim stranama ima lomove. Na prednjoj strani vidljiva je tipiĉna arhitravna podjela na zone, u
ovom sluĉaju, u skladu s ostalim pridraškim arhitravima oltarnih ograda, na dvije. Tako se u gornjoj
zoni nalazi šest saĉuvanih kuka, dok donju ĉini natpisno polje. Kuke su poloţene zdesna nalijevo,
imaju visoke dvoprute noţice koje se zbog proširenja pri dnu i dodiruju, te zavojnice u ĉijim se
središtima nalazi po jedna svrdlom izvedena rupa. Dobro su saĉuvane ĉetiri kuke, dok su ostale dvije
znatnije oštećene. Na natpisnom polju vidi se dio rijeĉi EMEDIO, pa je to najlogiĉnije protumaĉiti kao
izraz (pro r)EMEDIO.
Takvo ĉitanje dodatno osnaţuje u likovno-morfološkom pogledu potpuno identiĉan ulomak
arhitrava iz zadarskog Arheološkog muzeja (PRIDRAGA IX, 72), na kome se išĉitava dio teksta
(a)NIMAE SV(e), pa postaje jasno da su ova dva ulomka pripadala istom arhitravu budući da se
njihovim spajanjem dobiva tipiĉan dio dedikacijskog natpisa: (pro r)EMEDIO (a)NIMAE SV(e) (''za
spas duše svoje''). Od svih dosada pronaĊenih predromaniĉkih reljefa u Pridragi, ovaj se fragment po
istim proporcijama, naĉinu obrade dekoracije i cjelokupnom izgledu moţe povezati samo s navedenim
ulomkom arhitrava s kojim je oĉito ĉinio jedinstvenu cjelinu. Njih nije moguće svrstati u neki već
prepoznati radioniĉki ili majstorski opus, niti im je moguće preciznije odrediti vrijeme nastanka, pa ih
je uputno tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: Neobjavljen.

XIII. 72. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA IX, 72)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.

597
Okolnosti nalaza: PronaĊen 1960. godine kod crkve sv. Martina, da bi ga tadašnji zadarski Zavod za
zaštitu spomenika kulture u sijeĉnju 1972. godine otkupio iz privatnog vlasništva. Od kraja 1990.-ih
nalazi se u Arheološkom muzeju u Zadru.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 22 cm, širina 31 cm, debljina (vrh) 9 cm, debljina (dno) 10,5 cm, visina natpisnog
polja 9 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina, te gornji i donji rub, dok
na boĉnim stranama ima lomove. Njegovo je lice podijeljeno na dvije zone, a s desne je strane vidljiva
i vertikalno postavljena rubna letva, temeljem ĉega se moţe zakljuĉiti da se radi o završnoj zoni
arhitrava, tj. onom njegovom dijelu koji se uglavljivao u perimetralni zid crkve.
U gornjoj zoni saĉuvalo se pet kuka, dok se u donjoj nalazi natpisno polje. Kuke su poloţene
zdesna nalijevo, imaju visoke dvoprute noţice koje se zbog proširenja pri dnu i dodiruju, te zavojnice
u ĉijim se središtima nalazi po jedna svrdlom izvedena rupa. Dobro su saĉuvane dvije kuke, dok su tri
preostale manje ili više oštećene. Na natpisnom polju ĉitaju se slova NIMAESV, pa je to najlogiĉnije
protumaĉiti kao izraz (a)NIMAE SV(e).
Takvo ĉitanje dodatno osnaţuje u likovno-morfološkom pogledu potpuno identiĉan ulomak
arhitrava koji se ĉuva u Konzervatorskom odjelu u Zadru (PRIDRAGA IX, 71), a na kome se išĉitava
dio teksta (pro r)EMEDIO, pa postaje jasno da su ova dva ulomka pripadala istom arhitravu budući da
se njihovim spajanjem dobiva tipiĉan dio dedikacijskog natpisa: (pro r)EMEDIO (a)NIMAE SV(e)
(''za spas duše svoje''). Slijedom toga, i ovaj je fragment arhitrava oltarne ograde moguće tek okvirno
datirati u 9. stoljeće.

Literatura: DELONGA, V., 1996., 243, T. LXXIX, 215; MARASOVIĆ, T., 2009a., 241-242, sl. 271.

XIII. 73. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA IX, 73)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen 13. srpnja 1998. godine u arheološkim istraţivanjima voĊenim kod crkve
sv. Martina.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 21 cm, širina 42 cm, debljina (vrh) 8,5 cm, debljina (dno) 10,5 cm, visina
natpisnog polja 8,7 cm.

598
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina te gornja i donja ploha,
dok na boĉnim stranama ima lomove. Na gornjoj plohi, u ravnini razmaka izmeĊu druge i treće kuke
gledajući zdesna, svrdlom je izdubljena rupa koja je zacijelo sluţila za povezivanje ovoga ulomka s
nekim drugim elementom liturgijske instalacije.
Prednja ploha podijeljena je u dvije zone: gornju u kojoj se saĉuvalo šest nadesno poloţenih
kuka, te donju koju tvori natpisno polje. Kuke imaju tropruto izvedenu noţicu koja se progresivno
suţava od dna prema vrhu gdje prelazi u volutu ĉije je središte markirano isvrdlanom rupicom. Na
natpisnom polju moţe se proĉitati sljedeće: T (ili F) SVNT H. IzmeĊu slova T i H nalaze se tri
udubljena trokutića postavljena jedan poviše drugoga, pa se ĉini da su imali funkciju razdvajanja dviju
rijeĉi ili oznaĉavanja kraja jedne i poĉetka druge reĉenice. Temeljem likovno-stilskih karakteristika i
koncepcijske podjele ovaj je fragment moguće tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: JURIĆ, R., 2002., 306.

XIII. 74. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA IX, 74)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen u veljaĉi 1996. godine prilikom sanacije oštećenja na zidovima crkve sv.
Martina koja je postradala u Domovinskom ratu (1991.-1995.).
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 21,5 cm, širina 30 cm, debljina (vrh) 9 cm, debljina (dno) 11,5 cm, visina
natpisnog polja 9 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina i donja ploha, dok na
boĉnim stranama i gornjoj površini ima lomove i oštećenja. Pored toga, na gornjoj plohi, u ravnini
razmaka izmeĊu prve i druge kuke gledajući zdesna, svrdlom je izdubljena rupa koja je zacijelo sluţila
za povezivanje ovoga ulomka s nekim drugim elementom liturgijske instalacije.
Prednja ploha podijeljena je u dvije zone. U gornjoj se nalaze ĉetiri dosta dobro saĉuvane kuke
poloţene nadesno, dok se od pete nazire tek poĉetak noţice. Donji pojas, pak, tvori natpisno polje.
Kuke imaju tropruto izvedenu noţicu koja se progresivno suţava od dna prema vrhu gdje prelazi u
volutu s naglašenijim središnjim krugom u ĉijem se centru nalazi isvrdlana rupica. U donjem se pojasu
ĉita natpis DE DONIS, pa je jasno da se radi o ulomku teksta s poĉetnim rijeĉima zavjetne formule
koja svjedoĉi, kako je dobro primijetila Vedrana Delonga, da je opremanje crkve sv. Martina

599
ranosrednjovjekovnim liturgijskim instalacijama bilo ''ĉin uzdarja i zahvale Bogu ili svecima za već
dobiveno zemaljsko blagostanje''.
Temeljem likovno-morfoloških karakteristika i koncepcijske podjele ovaj je fragment moguće
povezati s dvama ulomcima arhitrava pronaĊenima na Sv. Martinu (PRIDRAGA IX, 73, 75), a njega
je, jednako kao i njih, moguće tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: DELONGA, V., 1996., 589-590, T. LXXXIV, 237; KATALOG, 2000a., 323, kat. br. IV. 219a;
JURIĆ, R., 2002., 305; MARASOVIĆ, T., 2009a., 241-242.
Izloţbe: Hrvati i Karolinzi, Split, 2000./2001.

XIII. 75. Ulomak arhitrava (PRIDRAGA IX, 75)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen 27. oţujka 1997. godine u arheološkim istraţivanjima voĊenim kod
crkve sv. Martina. Ulomak je iskopan jugozapadno od crkve.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 17 cm, širina 19,5 cm, debljina (vrh) 6,5 cm, debljina (dno) 7,5 cm, visina
natpisnog polja 7 cm.
Opis: Ulomak arhitrava kojemu se izvorno saĉuvala debljina i donja ploha, dok na boĉnim stranama i
gornjoj površini ima lomove i oštećenja. Pored toga, na gornjoj plohi, u ravnini razmaka izmeĊu prve i
druge kuke gledajući zdesna, svrdlom je izdubljena rupa koja je zacijelo sluţila za povezivanje ovoga
ulomka s nekim drugim elementom liturgijske instalacije. Na lijevom kraju jedna je voluta kuke
zasjeĉena budući da je na tom mjestu oblikovano manje pero, najvjerojatnije zbog neke sekundarne
upotrebe ovog fragmenta, tj. njegova spajanja s nekim susjednim elementom.
Prednja ploha podijeljena mu je u dvije zone. U gornjoj se nalaze dvije gotovo potpuno
saĉuvane kuke poloţene nadesno, a od preostale dvije, jednoj je saĉuvan samo manji dio volute (prva
slijeva), a drugoj tek poĉetak noţice (prva zdesna). Donji pojas, pak, tvori natpisno polje koje s gornje
i donje strane omeĊuje tanka i istaknuta rubna letvica. Kuke imaju tropruto izvedenu noţicu koja se
progresivno suţava od dna prema vrhu gdje prelazi u volutu u ĉijem se centru nalazi isvrdlana rupica.
U donjem se pojasu mogu proĉitati tek tri slova: VND, pa nije lako odgonetnuti kojoj su rijeĉi ili
reĉeniĉnom sklopu pripadali.

600
 Unatoĉ manjim razlikama, na razini koncepcijske podjele prednje strane kao i naĉina klesanja,
ovaj je fragment srodan dvama već obraĊenim ulomcima arhitrava pronaĊenima na Sv. Martinu
(PRIDRAGA IX, 73-74), samo što je on, za razliku od njih, zamjetno manjih dimenzija, pa zasigurno
nije s njima tvorio istu cjelinu, već je moţda pripadao manjoj ogradi koja je najvjerojatnije stajala u
nekom od aneksa, tj. prigradnja crkve sv. Martina. Moguće ga je okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: JURIĆ, R., 2002., 305.

XIII. 76. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA IX, 76)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Najvjerojatnije iz ranokršćanske crkve sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: Lijevi ulomak je sluĉajno pronaĊen na groblju uokolo crkve sv. Martina te je 7.
listopada 1897. darovan tadašnjem Prvom muzeju hrvatskih spomenika u Kninu, dok je desni iskopan
na Sv. Mihovilu u arheološkim istraţivanjima koja je od 1940. do 1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa
sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 16 cm, širina 35,5 cm, debljina (vrh) 7 cm, debljina (dno) 10 cm.
Opis: Dva ulomka arhitrava oltarne ograde koji se spajaju po crti loma, što je vrlo vaţno istaknuti
budući da su pronaĊeni na razliĉitim lokalitetima. Taj podatak, naime, potvrĊuje ĉinjenicu da su
ulomci predromaniĉkih reljefa tijekom vremena preseljavani izmeĊu dvaju pridraških lokaliteta, pa
danas nije moguće sasvim pouzdano utvrditi kojem su objektu izvorno pripadali. Spojeni ulomak ima
izvorno saĉuvanu debljinu te gornju i desnu boĉnu plohu, dok na ostalim stranama ima lomove. Desni
bok fragmenta izvorno je koso definiran, što potvrĊuje njegova ravna površina s utorom po sredini,
dok je na prednjoj strani obrubna letva toj kosini prilagoĊena, a njezino pruţanje prati i posljednja
kuka koja je pod istim kutom poloţena nadesno. Letvica je oblikovana na istoj razini kao i gornja zona
arhitrava s kukama, dok je donje natpisno polje istaknuto za otprilike 3 centimetra. Zbog prenaglašene
kosine desne boĉne plohe Stjepan Gunjaĉa je primijetio se ovaj ulomak arhitrava nije dodirivao sa
zabatom oltarne ograde, nego je kosina s utorom sluţila za sastavljanje grede od dvaju komada koji su
spojeni utorom i perom, dakle sustavom spajanja sliĉnom kalemljenju. Takav naĉin spajanja nije
karakteristiĉan za liturgijske instalacije u hrvatskoj predromaniĉkoj baštini, pa na njega treba gledati
kao na iznimku.

601
 Prednja je ploha, kao što je već naznaĉeno, podijeljena u dvije zone: gornju u kojoj se saĉuvalo
šest nadesno poloţenih kuka od kojih je prva zdesna djelomiĉno oštećena, te donju s natpisom, koja je
odlomljena otprilike po sredini izvornog natpisnog polja. Nezgrapno izvedene kuke imaju tropruto
profiliranu noţicu lagano zaobljene forme, a završavaju puţolikom zavojnicom s isvrdlanom rupom u
središtu. Na natpisnom polju, unatoĉ oštećenju donjeg dijela, moţe se proĉitati dio natpisa: (…t)ES
SO(…).
Temeljem likovno-morfoloških karakteristika i koncepcijske podjele ovaj je fragment moguće
povezati s jednim manjim ulomkom arhitrava pronaĊenim na Sv. Martinu (PRIDRAGA IX, 77), pa ta
ĉinjenica uĉvršćuje pretpostavku da i on pripada oltarnoj ogradi koja je izvorno stajala u toj
ranokršćanskoj crkvi. Nadalje, po naĉinu klesanja oĉito je da se radi o djelu nekog manje kvalitetnog
predromaniĉkog majstora, a moguće ga je tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: MARUN, L., 1891c., 126; RADIĆ, F., 1895d., 259; ISTI, 1901c., 42, 47-48, sl. 9; GUNJAĈA, S.,
1963., 45-46, 13; DELONGA, V., 1996., 242, T. LXXVIII, 213; MARASOVIĆ, T., 2009a., 241-242.

XIII. 77. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA IX, 77)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: Sluĉajan pronalazak na groblju uokolo crkve sv. Martina koji je 7. listopada 1897.
darovan tadašnjem Prvom muzeju hrvatskih spomenika u Kninu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 19,5 cm, širina 17 cm, debljina (vrh) 7 cm, debljina (dno) 9-10 cm, visina
natpisnog polja 8 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala debljina te gornja i donja ploha,
dok mu se na oba boĉna kraja nalaze lomovi. Na prednjoj strani ima dvozonsku podjelu, tako da su u
gornjem polju isklesane nadesno poloţene kuke, dok je u donjem natpisno polje. Od triju saĉuvanih
kuka prva zdesna je najoštećenija. Kuke imaju tropruto profiliranu noţicu i puţoliku zavojnicu sa
svrdlanom rupom u središtu. U donjem polju vidljiv je dio natpisa isklesanoga pravilnijom rustiĉnom
kapitalom, a moţe se proĉitati dio rijeĉi OYAS, u ĉemu Vedrana Delonga naslućuje ostatak osobnog
imena crkvenog dedikanta OYAS(clavus…), što bi pripadalo slavenskoj antroponimijskoj skupini sa
sufiksom koji u latinskom jeziku glasi –sclav(us). Ulomak po dimenzijama i po naĉinu klesanja

602
ukazuje da je pripadao istoj cjelini kao i ulomak arhitrava s natpisom (…t)ES SO(…) (PRIDRAGA
IX, 76), a moguće ga je tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: RADIĆ, F., 1901c., 47-48, sl. 10; DELONGA, V., 1996., 241-242, 299, bilj. 159, T. LXXVIII,
212; MARASOVIĆ, T., 2009a., 241-242.

XIII. 78. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA IX, 78)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: Sluĉajan pronalazak na groblju uokolo crkve sv. Martina koji je 7. listopada 1897.
darovan tadašnjem Prvom muzeju hrvatskih spomenika u Kninu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 17 cm, širina 35 cm, debljina 10 cm, visina natpisnog polja 7,5 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se saĉuvala debljina te gornja i donja ploha, dok mu se
na oba boĉna kraja nalaze lomovi. Na prednjoj strani, koja je podijeljena u dvije zone, u gornjem polju
nalaze se tri potpuno saĉuvane, te jedna dosta oštećena kuka (prva slijeva). Kuke su polegnute na
desnu stranu, imaju dvopruto profiliranu noţicu te volutu koja ima rupicu u središtu. Prva kuka s desne
strane posljednja je u nizu i nalijeţe na nedekorirani dio gornje zone, po ĉemu se moţe zakljuĉiti da se
radi o samom kraju nekadašnjeg arhitrava.
U donjoj zoni da se išĉitati dio natpisa: (…c)UM VELO(…), pa Vedrana Delonga drţi da taj
izraz upućuje na postojanje svojevrsnih zavjesa, draperija ili tkanina (velum) kao sastavnog dijela
oltarne ograde ili funkcionalno bliskih dijelova crkvenoga namještaja (npr. ciborija). Naime, prema
liturgijskoj tradiciji još iz vremena ranoga kršćanstva, takve su zavjese uglavnom bile ovješene meĊu
stupićima duţ središnjeg dijela oltarne ograde, a njihova je uloga bila da zaklanjaju oltar od pogleda
prisutnih vjernika, kao što su u sliĉne obredne svrhe sluţile i zavjese uokolo stupovlja oltarnog ciborija
(tzv. tetravela).
Ovaj ulomak arhitrava oltarne ograde nije moguće neposredno povezati ni s jednim drugim
fragmentom pronaĊenim na Sv. Martinu ili Sv. Mihovilu, pa ga je tim više moguće samo okvirno
datirati u 9. stoljeće.

603
Literatura: RADIĆ, F., 1901c., 47-48, sl. 11; DELONGA, V., 1996., 243-244, 316, T. LXXIX, 216; ISTA,
2000a., 331-333, sl. 2; KATALOG, 2000a., 323-324, kat. br. IV. 219b; MARASOVIĆ, T., 2009a., 241-242, sl.
271.
Izloţbe: Hrvati i Karolinzi, Split, 2000./2001.

XIII. 79. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA IX, 79)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: Godine 1951. sluĉajno ga je pronašao Šime Zekan u gomili zapadno od groblja uz
crkvu sv. Martina.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 14,5 cm, širina 29 cm, debljina 10 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se saĉuvala debljina, gornja i donja ploha, te desni kraj
na kojemu je vidljiv utor dubok 2 centimetra. Po tome se moţe zakljuĉiti da se na tom kraju arhitrava
nastavljao zabat oltarne ograde. Na njegovoj lijevoj boĉnoj strani vidljiva je fraktura. Na gornjoj
vodoravnoj plohi, otprilike po sredini ulomka, nalazi se rupa, a ista je probušena i na donjoj plohi uz
sami desni rub.
Lice arhitrava bilo je podijeljeno u dva polja. Donji pojas, koji je s gornje i donje strane omeĊen
tankom neprofiliranom letvicom, ispunja gusta dvotraĉna tropruta pletenica. U gornjem se, pak, pojasu
saĉuvao niz od ĉetiri cijele i jedne znatno oštećene kuke. One su poloţene s lijeve na desnu stranu, njih
ĉetiri imaju neprofilirane, a samo jedna od njih (prva zdesna) dvoprutu noţicu, a sve završavaju
puţolikim volutama s nešto većim isvrdlanim rupama u središtu.
Ovaj ulomak nije moguće neposredno povezati ni s jednim drugim ulomkom pronaĊenim na Sv.
Martinu ili Sv. Mihovilu pa ga je zbog toga moguće tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1952b., sl. 10; ISTI, 1963., 27, T. I, 3.

XIII. 80. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA IX, 80)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.

604
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: Godine 1951. sluĉajno ga je pronašao Šime Zekan u gomili zapadno od groblja uz
crkvu sv. Martina.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 17,5 cm, širina 17,5 cm, debljina 9,5 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala samo donja i malen dio gornje
plohe, dok na svim drugim krajevima ima lomove. Na lijevoj boĉnoj strani ispod frakture nalazi se
zasjek, a poviše njega dio rupe, koja je u zasjeku bila duboka 3,2, a široka 2,5 centimetra. Budući da je
rupa usmjerena prema gore moţe se zakljuĉiti da je ovaj fragment nalijegao na kapitel.
Prednja ploha ulomka podijeljena je u dvije zone. Donje polje je horizontalno omeĊeno s
dvjema rubnim letvicama na vrhu i dnu, a ispunjeno je dvotraĉnom troprutom pletenicom. U ĉvorištu
pletenice tehnikom svrdla izvedene su rupe, a na ovom su se ulomku saĉuvale tri. U gornjem polju
vide se ostaci triju nadesno poloţenih kuka, od kojih je srednja najmanje oštećena, dok su od dviju
krajnjih ostali samo ostaci noţica. Noţice imaju troprutu podjelu, a po jedinoj saĉuvanoj voluti na
srednjoj kuki vidi se da je i njihovo središte bilo oznaĉeno isvrdlanom rupom.
Po naĉinu izvedbe i koncepciji dekorativne površine ovaj je fragment identiĉan dvama nešto
većim ulomcima arhitravâ pronaĊenima 1897. godine na istom pridraškom groblju (PRIDRAGA IX,
81-82), a sva tri mogu se tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1952b., sl. 10; ISTI, 1963., 27, T. I, 4.

XIII. 81. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA IX, 81)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: Sluĉajan pronalazak na groblju uokolo crkve sv. Martina koji je 7. listopada 1897.
darovan tadašnjem Prvom muzeju hrvatskih spomenika u Kninu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 16 cm, širina 29 cm, debljina (vrh) 7,5 cm, debljina (dno) 9 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala samo gornja i dio straţnje plohe,
dok na svim drugim krajevima ima lomove. Na gornjoj plohi, otprilike u ravnini s drugom kukom
zdesna na prednjoj strani, tehnikom svrdlanja probušena je rupa koja je najvjerojatnije sluţila za
spajanje ovoga fragmenta s drugim elementima oltarne ograde uz pomoć klanfi.

605
 Prednja ploha ulomka podijeljena je u dvije zone. Donje polje s gornje je strane horizontalno
omeĊeno s rubnom letvicom, a isti je sluĉaj bio i na dnu, ali je ono naţalost izgubljeno zbog frakture.
Unatoĉ oštećenju vidljivo je da je donje polje bilo ispunjeno dvotraĉnom troprutom pletenicom. U
ĉvorištima pletenice tehnikom svrdla izvedene su rupe, a na ovom ih se ulomku saĉuvalo sedam. U
gornjem polju vide se ostaci šest nadesno poloţenih kuka, od kojih su ĉetiri središnje saĉuvane gotovo
u cijelosti, dok je od dviju krajnjih ostao samo ostatak noţice, odnosno volute. Noţice imaju troprutu
podjelu, a završavaju volutama ĉije je središte bilo markirano isvrdlanom rupom.
Po naĉinu izvedbe i koncepciji dekorativne površine ovaj je fragment identiĉan većem ulomku
koji je zajedno s njim pronaĊen 1897. godine na groblju uokolo crkve sv. Martina (PRIDRAGA IX,
82), te manjem ulomku arhitrava koji je sluĉajno pronaĊen 1951. godine na istom lokalitetu
(PRIDRAGA IX, 80). Sva tri fragmenta mogu se tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: RADIĆ, F., 1901c., 47, sl. 8; GUNJAĈA, S., 1963., 8, 57, T. XII, 1.

XIII. 82. Ulomak arhitrava oltarne ograde (PRIDRAGA IX, 82)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika [danas izbubljen (?)].
Podrijetlo: Ranokršćanska crkva sv. Martina.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: Sluĉajan pronalazak na groblju uokolo crkve sv. Martina koji je 7. listopada 1897.
darovan tadašnjem Prvom muzeju hrvatskih spomenika u Kninu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 18 cm, širina 38 cm, debljina (vrh) 7,5 cm, debljina (dno) 9 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu se izvorno saĉuvala gornja i donja te dio straţnje
plohe, dok na boĉnim krajevima ima lomove. Prednja ploha ulomka podijeljena je u dvije zone. Donje
polje s gornje i donje strane vodoravno je omeĊeno s po jednom rubnom letvicom. Donje je polje
ispunjeno dvotraĉnom troprutom pletenicom. U ĉvorištima pletenice tehnikom svrdla izvedene su
rupe, a na ovom ih se ulomku saĉuvalo deset. U gornjem polju vide se ostaci sedam nalijevo poloţenih
kuka, od kojih su ĉetiri središnje saĉuvane u cijelosti, dok su preostale tri više ili manje oštećene.
Noţice imaju troprutu podjelu, a završavaju volutama ĉije je središte bilo oznaĉeno isvrdlanom rupom.
Po naĉinu izvedbe i koncepciji dekorativne površine ovaj je fragment identiĉan ulomku koji je
zajedno s njim pronaĊen 1897. godine na groblju uokolo crkve sv. Martina (PRIDRAGA IX, 81), te
manjem ulomku arhitrava koji je sluĉajno pronaĊen 1951. godine na istom lokalitetu (PRIDRAGA IX,
80). Sva tri fragmenta mogu se tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

606
Literatura: RADIĆ, F., 1901c., 47, sl. 7.

XIII. 83. Ulomak reljefa neutvrĎene funkcije (PRIDRAGA VIII, 83)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Mihovila.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: Ulomak pronaĊen na Sv. Mihovilu u arheološkim istraţivanjima koja je od 1940.
do 1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 14 cm, širina 30 cm, debljina 10 cm.
Opis: Ulomak ĉiju izvornu funkciju u okviru liturgijskih instalacija više nije moguće prepoznati.
Izvorno mu se saĉuvala samo jedna strana, dok na svim ostalim krajevima, ukljuĉujući i poleĊinu, ima
lomove. Na leĊima je i ostatak dvaju zasjeka koji su meĊusobno okomiti. Lice fragmenta dobrim je
dijelom oljušteno, ali se na njemu saĉuvao ostatak rubne letve i troprutih traka mreţastog prepleta
pored nje. Ulomak se moţe okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 55, T. X, 43.

XIII. 84. Ulomak reljefa neutvrĎene funkcije (PRIDRAGA VIII, 84)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Mihovila.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: Ulomak pronaĊen na Sv. Mihovilu u arheološkim istraţivanjima koja je od 1940.
do 1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 11,5 cm, širina 14 cm, debljina 11 cm.
Opis: Ulomak ĉiju funkcionalnu pripadnost nije lako utvrditi. Izvorno mu je saĉuvana tek najduţa
strana, dok na svim ostalima krajevima ima lomove. Debljina mu takoĊer nije izvorna. Na licu se
saĉuvala rubna letva, a uz nju dio gustog mreţišta od prepleta troprutih traka. Fragment je moguće tek
okvirno datirati u 9. stoljeće.

607
Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 55, T. X, 44.

XIII. 85. Ulomak reljefa neutvrĎene funkcije (PRIDRAGA VIII, 85)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Mihovila.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: Ulomak pronaĊen na Sv. Mihovilu u arheološkim istraţivanjima koja je od 1940.
do 1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 10 cm, širina 8 cm, debljina 10,5 cm.
Opis: Ulomak ĉiju izvornu funkciju u okviru liturgijskih instalacija više nije moguće prepoznati.
Izvorno mu se saĉuvala samo jedna strana, dok na svim ostalim krajevima, ukljuĉujući i poleĊinu, ima
lomove. Na saĉuvanoj strani, tik do leĊa fragmenta, probušena je rupa preko koje je nastao lom. Na
licu se saĉuvala rubna letva i dio troprute pletene krivulje do nje. Ulomak se moţe okvirno datirati u 9.
stoljeće.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 55, T. X, 45.

XIII. 86. Prag ili nadvratnik portala (PRIDRAGA VIII, 86)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Mihovila.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: Ulomak pronaĊen na Sv. Mihovilu u arheološkim istraţivanjima koja je od 1940.
do 1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 17 cm, širina 78 cm, debljina 17 cm.
Opis: Ulomak predromaniĉkog reljefa ĉiju izvornu funkciju nije lako pouzdano utvrditi.
Najvjerojatnije se radi o pragu ili nadvratniku portala. Fragment ima sve strane izvorno saĉuvane.
TakoĊer, sve njegove plohe dotjerane su klesanjem, osim one na leĊima. Na licu mu je dekorativna
površina ispunjena gustom dvotraĉnom troprutom pletenicom. Ulomak je moguće tek okvirno datirati
u 9. stoljeće.

608
Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 56, T. X, 49.

XIII. 87. Prag ili nadvratnik portala (PRIDRAGA VIII, 87)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva sv. Mihovila.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: Ulomak je nakon Drugoga svjetskog rata Stjepan Gunjaĉa uoĉio u kući Stipe
Kokića u Pridragi gdje je bio upotrijebljen kao priklad uz ognjište, a vlasnik je tvrdio da potjeĉe s
Mijovilovca. Gunjaĉa ga je nakon toga prenio u Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, ali
nije zabiljeţio toĉno vrijeme njegova pronalaska i premještaja, mada je jasno da se to dogodilo u
razdoblju izmeĊu 1946. i 1957. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 14 cm, širina 40 cm, debljina 15 cm.
Opis: Ulomak predromaniĉkog reljefa ĉiju izvornu funkciju nije lako pouzdano utvrditi.
Najvjerojatnije se radi o pragu ili nadvratniku portala. Fragment nema ni jednu izvorno saĉuvanu
stranu. Na licu mu se, sliĉno kao i kod prethodno obraĊenog istovrsnog ulomka (PRIDRAGA VIII,
86), nalazi dekorativna površina ispunjena gustom dvotraĉnom troprutom pletenicom. Moguće ga je
tek okvirno datirati u 9. stoljeće.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 8, 56, T. XI, 50.

XIII. 88. Ulomak kapitela oltarne ograde (PRIDRAGA VIII, 88)

Produkcija: Majstor koljanskog pluteja.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznato (najvjerojatnije Crkvina u Biskupiji kod Knina).
Datacija: Drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Navodno je pronaĊen kod crkve sv. Mihovila u Pridragi u arheološkim
istraţivanjima koja je od 1940. do 1957. godine vodio Stjepan Gunjaĉa sa svojim suradnicima.
MeĊutim, naĉin njegova klesanja, kao i ĉinjenica da se na likovno-morfološkoj razini ne podudara ni s
jednim ulomkom dosada pronaĊenim na oba pridraška lokaliteta, ukazuju na mogućnost da je meĊu
predromaniĉke reljefe iz Pridrage dospio pogreškom, tj. miješanjem materijala nastalim pri
naknadnom pregrupiranju reljefâ u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.

609
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 15 cm, širina 21 cm, debljina 6,5 cm.
Opis: Ulomak kapitela oltarne ograde kojemu se saĉuvao dio središnje i gornje zone. Od njegova
središnjeg pojasa na dva su mjesta vidljivi ostaci listova ukrašenih vodoravnim ţljebovima, zapravo
prstencima (grivnama). Ti su prstenci donji dio lista, koji je bio priljubljen uz kalatos kapitela, odvajali
od njegova gornjeg dijela koji se savijao prema vani. Listovi su se u svojoj gornjoj zoni zatvarali u
lukove koji su bili prošupljeni. Budući da su svojim raĉvanjem iznad prstenaca otvarali unutrašnje
prostore, na tim su mjestima najvjerojatnije bili oblikovni rombići. Gornji dio kapitela, koji je svojim
volumenom najviše izlazio u prostor, dosta je oštećen. Na njemu, iz vertikalno postavljenog tordiranog
stupića po sredini kapitela na svaku stranu izlazi po jedna dosta dobro saĉuvana puţolika zavojnica.
Navedeni tordirani stupić upire se u mjesto sastajališta listova nad spomenutim perforiranim lukom.
Taj je motiv saĉuvan na desnoj strani ovog fragmenta, dok se od njegova pandana na lijevom kraju
saĉuvao samo mali trag identiĉne zavojnice. Kapitel je završavao profiliranim plitkim abakusom, koji
je takoĊer jako nastradao, pa mu se ostaci naziru tek na dva kraja kapitela.
Po naĉinu klesanja i motivima koji se na njemu nalaze ovaj se kapitel moţe povezati s
istovrsnim elementima liturgijskih instalacija pronaĊenima u Koljanima Gornjim kod Vrlike (T. XVI,
9-10), Crkvini u Biskupiji kod Knina (T. XVI, 11-11) i Galovcu kod Zadra (T. XVI, 13-14), a svi su
oni prepoznati kao produkti tzv. Majstora koljanskog pluteja. MeĊutim, kako su vrlo prepoznatljiva
djela te klesarske produkcije dosad pouzdano utvrĊena samo na ta tri lokaliteta, a ovaj ulomak u
likovno-morfološkom pogledu predstavlja iznimku meĊu pridraškim predromaniĉkim reljefima, ĉini
se da je on naknadno pomiješan s njima, te da izvorno najvjerojatnije potjeĉe s nekog od tih lokaliteta,
od kojih se Crkvina u Biskupiji kod Knina ĉini najizglednijom opcijom. Kako djelovanje navedenog
majstora, zbog nedostatka pouzdanoga oslonca, nije bilo moguće pouzdano datirati, u posljednje su ga
vrijeme neki datirali u prvu polovinu 9. stoljeća (N. Jakšić, M. Jurković, A. Jurĉević), a drugi, pak, u
njegovu sredinu ili ĉak u drugu polovinu (I. Josipović). MeĊutim, ĉinjenica da u Galovcu postoji ranija
faza opremanja crkvenog interijera liturgijskim instalacijama s kraja 8. ili sa samog poĉetka 9. stoljeća,
kao i najnovije spoznaje da radovi Majstora koljanskog pluteja zasigurno pripadaju najranijoj fazi
predromaniĉke skulpture s Crkvine u Biskupiji kod Knina, omogućavaju da se i sva njegova djela
datiraju u drugo ili treće desetljeće 9. stoljeća, dakle u vrijeme formiranja i uĉvršćenja
ranosrednjovjekovne hrvatske kneţevine te gradnje ili preureĊenja prvih vaţnijih crkava na njezinu
teritoriju. U skladu s navedenim, i ovaj je ulomak potrebno datirati u to vrijeme.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1963., 46, T. VI., 14.

610
XIV. Šopot kod Benkovca

611
 Šopot je selo koje se nalazi na zapadnoj periferiji grada Benkovca u Ravnim kotarima, a
njegovo današnje ime novovjekovnoga je postanka te je nastalo od hidronima Šopot, tj. od
najvjerojatnijega srednjovjekovnog naziva za izvor ţive vode koji se nalazi u podnoţju
šumovitoga brijega zvanoga Grubića glavica. 765 Današnje selo nalazi se na prostoru
nekadašnjega srednjovjekovnog naselja Podbriţane u kojem se tijekom srednjega vijeka svake
godine u mjesecu kolovozu, najkasnije do blagdana Uznesenja Marijina, odrţavao sabor
hrvatskih plemenitih rodova, a o ĉemu najranija pisana svjedoĉanstva potjeĉu iz sredine 14.
stoljeća.766 Na juţnim, prisojnim padinama Grubića glavice, svega pedesetak metara od izvora
Šopot, nalazi se lokalitet koji se danas naziva Crkvina, a tako je imenovan zbog otkrića
temelja jedne crkvice, ali i nekoliko ulomaka predromaniĉkih reljefa, tijekom amaterskih
arheoloških istraţivanja s kraja dvadesetih godina 20. stoljeća koja je vodio don Mate
Klarić.767 Tada otkrivena sakralna graĊevina u Šopotu spominje se u jednom izviješću
ninskoga biskupa iz 1697. godine kao crkvica koja je bila posvećena sv. Jeri, pa taj za rani
srednji vijek posve netipiĉan titular, unatoĉ pronaĊenim ostacima ranosrednjovjekovnih
fragmenata, upućuje na zakljuĉak da nije rijeĉ o izvornoj ranosrednjovjekovnoj crkvici, već o
kasnijoj, najvjerojatnije kasnosrednjovjekovnoj graĊevini. 768 Navedena crkva, inaĉe
jednobrodna graĊevina s predbrodom i pravokutno-trapezastom apsidom na zaĉelju, bila je do
rušenja sredinom 18. stoljeća potpuno saĉuvana, a nakon navedenog rušenja njezina je
kamena graĊa postupno raznošena, tako da ju je poĉetkom 20. stoljeća posve prekrila
zemlja.769
Pojedini predromaniĉki ulomci na Crkvini pronalaţeni su sluĉajno još od prve polovine
19. stoljeća, a njih je 1926. godine od privatnih vlasnika uspio otkupiti don Mate Klarić u ime
Hrvatskoga starinarskoga društva. Ipak, najveći broj fragmenata, meĊu kojima i ĉuveni
ulomci trabeacije s natpisom + BRANIMERO COM... ...DVX CRVATORV(m)
COGIT[avit], pronaĊeni su u već spominjanim istraţivanjima koje je upravo Klarić vodio

765
Usporedi BURIĆ, T., 1994., 45; DELONGA, V., 1996., 166; JAKŠIĆ, N., 1998b., 120; MARASOVIĆ, T.,
2009a., 261.
766
JAKŠIĆ, N., 1998b., passim; ISTI, 2000b., 19-20.
767
Zanimljivo je naglasiti da toponim Crkvina za predio na juţnim padinama Grubića glavice nije izvoran, već je
nastao nakon navedenih arheoloških iskapanja s kraja dvadesetih godina 20. stoljeća. BURIĆ, T., 1994., 47.
768
Usporedi JAKŠIĆ, N., 1998b., 124.
769
MARASOVIĆ, T., 2009a., 261.

612
krajem 1928. godine.770 Prva i za sada jedina revizijska istraţivanja lokaliteta Crkvina u
Šopotu provedena su u tri kampanje od 1984. do 1986. godine, a u ime Muzeja hrvatskih
arheoloških spomenika u Splitu vodili su ih Tonĉi Burić i Vedrana Delonga. Istraţivaĉi su
redovito izvještavali o tijeku navedenih istraţivanja i njihovim rezultatima, a tom su prilikom
ponovo otkrili ostatke jednobrodne crkve ĉije su zidove nakon ponovnog otkrića i
konzervirali, istraţili su veći dio groblja zapadno i sjeverno od ostataka crkve, te su pronašli
još dva ulomka predromaniĉke skulpture.771 TakoĊer, izmeĊu sedamdesetih i osamdesetih
godina 20. stoljeća u zidu kuće iz 1766. godine na zapadnoj strani Kaštela u Benkovcu
pronaĊen je manji fragment arhitrava s uklesanim slovima MES koji zasigurno pripada
šopotskoj trabeaciji oltarne ograde, ali prijedlog njegova izvorna smještaja unutar cjeline
navedene trabeacije, koji je bez dodatne provjere predlagan u znanstvenoj literaturi, nije se
pokazao sasvim toĉnim.772
Trabeacija s Branimirovim imenom iz Šopota od trenutka kada je otkrivena izazvala je
veliki interes hrvatske historiografije te je bila predmetom brojnih povijesnih, arheoloških i
povijesnoumjetniĉkih rasprava i ĉlanaka koje ovom prilikom zbog brojnosti nema ni smisla
pojedinaĉno spominjati. MeĊutim, nuţno je istaknuti da je detaljnu epigrafiĉku analizu
predromaniĉkih reljefa iz Šopota donijela Vedrana Delonga, 773 a njihovu likovno-morfološku
analizu proveo je Nikola Jakšić koji je, pored toga što je gotovo sve navedene ulomke
pripisao tzv. Dvorskoj klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira,774 posve opravdano
upozorio da njihove dimenzije i broj saĉuvanih dijelova trabeacije jasno govore da se radilo o
velikoj oltarnoj ogradi koja je oĉito imala tri prolaza u svetište te nikako nije mogla stajati u
nevelikoj crkvi ĉiji su temelji otkriveni na lokalitetu Crkvina podno Grubića glavice, 775 a koju

770
O tijeku i rezultatima istraţivanja njihov je voditelj pisao u nekoliko nastavaka tijekom ljeta 1929. godine u
zagrebaĉkim novinama Obzor [KLARIĆ, M., 1929., 5 (ista stranica u svakom broju: br. 142, str. 5; br. 144, str.
5; br. 147, str. 5; 148, str. 5)], a najznaĉajnije tadašnje pronalaske iz Šopota, tj. desni arhitrav i zabat s uklesanim
Branimirovim imenom i titulom ''kneza Hrvata'', prvi je objavio Ferdo Šišić. ŠIŠIĆ, F., 1929.
771
O tijeku i rezultatima istraţivanja vidi u: DELONGA, V. - BURIĆ, T., 1984.; BURIĆ, T., 1986b.;
DELONGA, V. - BURIĆ, T., 1986.; ISTI, 1987.
772
ZEKAN, M., 1993., 408, 412-413; DELONGA, V., 1997., 36, Pl. III.
773
DELONGA, V., 1996., 165-169, T. LIV, 129; T. LV, 130; T. LVI, 131, 132.
774
JAKŠIĆ, N., 1995a., 141 i dalje, sl. 1, 9.
775
JAKŠIĆ, N., 1998b., 124.

613
su istraţivaĉi lokaliteta smatrali predromaniĉkom graĊevinom. 776 Drugim rijeĉima to bi
znaĉilo da predromaniĉki reljefi zasigurno potjeĉu s nekoga drugog ranosrednjovjekovnog ili
ĉak ranokršćanskog lokaliteta u Šopotu, tj. s podruĉja srednjovjekovnih Podbriţana, a koji
naţalost još uvijek nije otkriven i istraţen. S tog su lokaliteta u kasnom srednjem vijeku
navedeni fragmenti prebaĉeni i kao spoliji uzidani u novu graĊevinu koja je moţda i bila
podignuta kao uspomena na onu staru, pa su u tom pogledu navedeni ranosrednjovjekovni
spoliji zapravo iskorišteni kao pravni temelj njezina postojanja, dok su njihovi natpisi
posluţili kao najizravnije pozivanje na tradiciju.777

776
BURIĆ, T., 1986b., 30; DELONGA, V. - BURIĆ, T., 1986., 165; ISTI, 1987., 36.
777
Usporedi JAKŠIĆ, N., 1998b., 124.

614
XIV. 1. Ulomci arhitravâ i zabatâ oltarne ograde (ŠOPOT, 1.1-1.5)
Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva nepoznatog titulara iz Šopota.
Datacija: Od 879. do 892. godine.
Okolnosti nalaza:
1. Veći fragment arhitrava s dijelom natpisa +BRANIMIRO COM… pronaĊen je 15. prosinca 1928.
godine ispred temelja proĉelnog zida jednobrodne crkve s trapezastom apsidom na lokalitetu Crkvina
u Šopotu kod Benkovca gdje je arheološka istraţivanja vodio don Mate Klarić.
2. Manji ulomak arhitrava s uklesanim slovima MES naĊen je kao spolij izmeĊu sedamdesetih i
osamdesetih godina 20. stoljeća u zidu kuće iz 1766. godine na zapadnoj strani Kaštela u Benkovcu.
3. Fragment zabata s dijelom natpisa DVX CRVAT… pronašao je don Mate Klarić 18. prosinca 1928.
na lokalitetu Crkvina u Šopotu, dok je ulomak istog zabata s uklesanim …ORV(m) COGIT… naĊen
na istom lokalitetu tri dana ranije, tj. 15. prosinca 1928. godine.
4. Fragment zabata s dijelom natpisa PRO REM… pronašao je tridesetih ili ĉetrdesetih godina 19.
stoljeća na lokalitetu Crkvina u Šopotu stanovnik nedalekog sela Podluga Savo Jokić. Nakon toga
prenio ga je u navedeno selo i ugradio u svoju obiteljsku kuću. Ulomak se tamo zadrţao sve do 1926.
godine kada ga je od Ilije Jokića, tadašnjeg vlasnika kuće i praunuka pokojnog Save Jokića, otkupio
don Mate Klarić u ime Hrvatskoga starinarskog društva, tj. za tadašnji Muzej hrvatskih starina u
Kninu. Vrh tog zabata otkriven je u trećoj kampanji revizijskih arheoloških istraţivanja koju su od 26.
lipnja do 18. srpnja 1986. godine na lokalitetu Crkvina vodili Vedrana Delonga i Tonĉi Burić. Ulomak
je pronaĊen kod unutrašnjeg ulaza predbroda crkve ĉiji su temelji iskopani na navedenom lokalitetu.
5. Fragment arhitrava s uklesanim slovima RER pronaĊen je u razini podnice u jednom grobu uz juţni
zid crkve tijekom druge kampanje revizijskih arheoloških istraţivanja koju je od 25. srpnja do 28.
kolovoza 1985. godine vodio Tonĉi Burić.
Materijal: Tankoslojeviti vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 21 cm, širina 67 cm, debljina 9,5 cm, visina natpisnog polja 7,5-8 cm.
2. Visina 20,5 cm, širina 18 cm, debljina 8-9 cm, visina natpisnog polja 8 cm.
3. Visina 65 cm, širina 76 cm, debljina 9,5 cm, visina natpisnog polja 5-10 cm.
4. Visina 54 cm, širina 47 cm, debljina 9,5-10 cm, visina natpisnog polja 7 cm.
5. Visina 21 cm, širina 13 cm, debljina 9 cm, visina natpisnog polja 8 cm.
Opis: Radi se o sedam fragmenata koji su bez sumnje pripadali arhitravima i zabatima iste oltarne
ograde, a od kojih se još po dva ulomka dvaju zabata meĊusobno spajaju po crti loma, dok se jedan

615
fragment arhitrava i jedan zabat konstruktivno spajaju ''na utor i pero''. Najpoznatiji dio ove trabeacije
je ulomak arhitrava (br. 1) koji ima lomove na boĉnim stranama, a na kome se nalazi poĉetak
posvetnog natpisa +BRANIMIRO COM… Njegova prednja strana podijeljena je u tri pojasa. U
gornjem se nalazi trinaest nadesno poloţenih kuka s dvopruto izvedenim noţicama i puţolikim
zavojnicama s kruţićem u središtu. Ispod kuka smješten je rustiĉan kimation, dok donju zonu ĉini
natpisno polje. Zabat s ostatkom natpisa DVX CRVATORV(m) COGIT[avit] (br. 3) sastavljen je od
dva fragmenta koja su slijepljena po crti loma, dok mu je desna stopa koja nedostaje nadopunjena
rekonstrukcijom. U njegovu se vrhu nalazi rupa za usaĊivanje metalnog kriţa. Sama grafija
uklesanoga gentilnog imena CRVATORV(m) zapoĉinje konsonantskom skupinom CRV, dakle bez
vokala, što svjedoĉi o tome da ime Hrvatâ u tom natpisu nije iskazano u latinskoj verziji CRO-at već
prema hrvatskoj dikciji CRV-at, tj. HRV-at. Na licu lijeve stope zabata vidljiva je ista dekoracija kao i
na arhitravu, koja se onda grana u dva pravca. Kimation i kuke obrubljuju zabat s gornje, a natpisno
polje ga luĉno zatvara s donje strane. Tako se u njegovu centralnom dijelu nalazi ukrasna kompozicija
sa središnjim grĉkim kriţem ĉiji su krakovi ispunjeni motivom zajedniĉke troprute pletenice. Sa svake
strane donjega dijela njegova patibuluma nalazi se po jedna nespretno izvedena ptica, dok dva
meĊuprostora koja ostaju poviše antene kriţa ispunja po jedna rozeta. Ovaj se zabat bez svake sumnje
nastavljao na ulomak arhitrava na kome su se saĉuvala tri uklesana slova MES (br. 2), što se i dosad u
literaturi pretpostavljalo, a što je potvrĊeno njihovim nedavnim spajanjem u Muzeju hrvatskih
arheoloških spomenika (br. 2-3). Naime, pero saĉuvano na desnoj boĉnoj strani manjeg fragmenta
arhitrava idealno se uklapa u utor na lijevom boku stope zabata. MeĊutim, pretpostavka da bi se ovako
spojena cjelina izravno nastavljala na veći ulomak arhitrava s dijelom natpisa +BRANIMIRO COM…
nije se potvrdila, jer ih nije bilo moguće izravno spojiti po crti loma, pa je mogućnost da su oni
izvorno stajali jedan pokraj drugoga vrlo mala iz više razloga. Naime, ako se po strani i ostavi
problematika ĉitanja tako spojenoga tekstualnog sadrţaja koji bi glasio +BRANIMERO COMMES
DVX CRVATORV(m) COGIT[avit], takvu mogućnost opovrgava nepodudarnost i nesklad
dekorativnih detalja na tim ulomcima, ponajprije nemogućnost skladnog spajanja kuka, kao i prevelik
razmak koji bi u tom sluĉaju ostajao izmeĊu dva slova M u rijeĉi COMMES, u kojoj bi pored toga
dolazilo i do reduplikacije navedenog slova kao posljedice vulgarnog srednjovjekovnog latiniteta.
Zbog toga, ove fragmente (br. 1-3) treba staviti u kontekst s ostalim pronalascima sa šopotske Crkvine,
toĉnije s još jednim zabatom (br. 4,) i manjim ulomkom arhitrava (br. 5), koji svjedoĉe da je ta oltarna
ograda bila velika, te da je od njezina izvornog natpisa zasad otkrivena otprilike samo jedna ĉetvrtina,
pa ga na temelju toga nije moguće pouzdano rekonstruirati. Ipak, najvaţnija ĉinjenica koja iz svega
toga proizlazi jest zakljuĉak Nikole Jakšića da tako velika oltarna ograda koja je oĉito imala tri prolaza
u svetište nikako nije mogla stajati u nevelikoj crkvi ĉiji su temelji otkriveni na lokalitetu Crkvina

616
podno Grubića glavice, već da ona vjerojatno potjeĉe s nekog drugog ranosrednjovjekovnog lokaliteta
u Šopotu koji naţalost još uvijek nije otkriven i istraţen.
Drugi, po obliku nešto šiljastiji zabat (br. 4) sastoji se od dva ulomaka koji se spajaju po crti
loma što do sada nije bilo primijećeno, pa se drţalo da ti fragmenti pripadaju dvama razliĉitim
zabatima. U njegovu se vrhu takoĊer nalazi rupa za usaĊivanje metalnog kriţa, a prednja ploha likovno
mu je rašĉlanjena u više ukrasnih polja. Tako na kosim rubovima zabata poviše stiliziranoga kimationa
teĉe niz kuka s dvoprutim noţicama i puţolikim zavojnicama. U središtu tih noţica nalazi se trokutasta
ispuna. Reljef u glavnom polju ĉini kriţ ispunjen troprutom pletenicom s kruţićem u sjecištu
patibulma i antene. Pod antenom su suĉelice postavljene dvije ptice s grozdom u kljunu, a iznad nje je
isklesana po jedna rozeta. U natpisnom polju saĉuvao se ostatak zavjetne formule posvetnog teksta
[…]PRO REM[edio…], tj. ''za spas''. Primjetno je da je ovaj zabat klesan nešto kvalitetnije nego
primjerak s dijelom natpisa DVX CRVATORV(m) COGIT(avit) (br. 3). Manji fragment arhitrava (br.
5) ima lomove na obje boĉne strane, a i na njegovu je licu vidljiva trodijelna podjela dekorativne
površine. U gornjem se pojasu nalaze ostaci triju oštećenih i nalijevo poloţenih kuka, dok se stilizirani
kimation ispod njih nije saĉuvao jer je zbog svoje izrazite reljefnosti naknadno otuĉen. U trećoj, donjoj
zoni natpisnog polja preostala su tek tri uklesana slova RER.
Unatoĉ manjim meĊusobnim razlikama u naĉinu i kvaliteti klesanja svi obraĊeni ulomci
trabeacije oltarne ograde iz Šopota pokazuju likovno-morfološke karakteristike tzv. Dvorske klesarske
radionice iz vremena kneza Branimira, koja je upravo na temelju dijelova natpisa sa šopotskih
fragmenata koji spominju Branimirovo ime i titulu ''kneza Hrvata'' i nazvana tim imenom te datirana u
vrijeme vladavine navedenoga hrvatskog kneza, dakle u razdoblje od 879. do 892. godine.

Literatura: KLARIĆ, M., 1929., 5 (ista stranica u svakom broju: br. 142, str. 5; br. 144, str. 5; br. 147, str. 5;
148, str. 59; ŠIŠIĆ, F., 1929., 13; KARAMAN, LJ., 1930., 81, sl. 66; NOVAK, V., 1940., 184-185, sl. 8;
BARADA, M., 1942., 241; KARAMAN, LJ., 1943a., 69-70; ISTI, 1943b., 48-50; PAŠKVAN, F., 1955., 8-9;
ŠEPER, M., 1955., 52; GUNJAĈA, S., 1958c., 24, sl. 16; ŠIŠIĆ, F., 1962., 113; KLAIĆ, N., 1975., 257-258;
GUNJAĈA, S. - JELOVINA, D., 1976., XVI, 14-16, 96; JURIŠIĆ, K., 1979., 41; VODIĈ, 1979., 30, 33;
JAKŠIĆ, N., 1980a., 28-33, 90-91, kat. br. 15-16; ISTI, 1980b., 103, 107, T. IV, a; PETRICIOLI, I., 1980., 114-
116; RAPANIĆ, Ţ., 1981., 185-186; DELONGA, V. - BURIĆ, T., 1984., 47; PETRICIOLI, I., 1984., 223-224,
sl. 4; HERCIGONJA, E., 1985., 41; KATALOG, 1985., 218-219, 409, kat. br. 7/5; BURIĆ, T., 1986b., 31;
DELONGA, V. - BURIĆ, T., 1986., 165-166; JAKŠIĆ, N., 1986., 77-96 (passim); PETRICIOLI, I., 1986., 42,
89, 115, sl. 60; DELONGA, V. - BURIĆ, T., 1987., 37; JELOVINA, D., 1987., 39, sl. 7; KATIĈIĆ, R. -
NOVAK, S. P., 1987., 25; RAPANIĆ, Ţ., 1987., 185, T. XXVIII, sl. 2 (tj. 1), 3; BAĈIĆ, S., 1989., 107-109;
JELOVINA, D., 1989., 30-31; LUĈIĆ, J. - ZEKAN, M., 1989., 268-269; KLAIĆ, N., 1990., 69; MATIJEVIĆ
SOKOL, M. - ZEKAN, M., 1990., 10; PETRICIOLI, I., 1990a., 53; JURKOVIĆ, M., 1992a., 30; ISTI, 1992b.,
69, 71, sl. 7; KATALOG, 1992., 86-87, kat. br. 15; JAKŠIĆ, N., 1993b. (bez paginacije); ZEKAN, M., 1993.,

617
408, 412-413; BURIĆ, T., 1994., 45, 47; HERCIGONJA, E., 1994., 19; GUNJAĈA, Z., 1995., 119; JAKŠIĆ,
N., 1995a., passim, sl. 1, 9; DELONGA, V., 1996., 165-169, 295-296, 312, 314, 321, 323-324, T. LIV, 129, T.
LV, 130, T. LVI, 131, 132; DRAGIĈEVIĆ, M., 1996., 312, sl. 9; GUNJAĈA, Z., 1996b., 331; BURIĆ, T.,
1997b., 67; DELONGA, V., 1997., 36, 71-73, Pl. III; JAKŠIĆ, N., 1997a., 42, 44-45, fig. 3; ISTI, 1997c., 25;
MATIJEVIĆ SOKOL, M., 1997., 242-244; PETRICIOLI, I., 1997., 480; JAKŠIĆ, N., 1998b., 121-124;
KATIĈIĆ, R., 1998., 351-352; MARUN, L., 1998., 277-278; KATALOG, 1999.-2000., 408, 410, kat. br. 2, sl.
2; DELONGA, V., 2000b., 245; JAKŠIĆ, N., 2000b., 80-86; ISTI, 2000d., 210, 212-213; KATALOG, 2000a.,
347-348, kat. br. IV. 248, 249a; KATALOG, 2001., 441, 472-473, kat. br. VI. 79; DELONGA, V., 2001., 226;
DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 50, 52-53, 83; JAKŠIĆ, N., 2001., 194, 196-197;
JURKOVIĆ, M., 2001b., 232, 234; JAKŠIĆ, N., 2002b., 112-113, T. I, 1-2, T. II, 3; MATIJEVIĆ SOKOL,, M.
2002., 37; MARASOVIĆ, T., 2004., 29; JAKŠIĆ, N., 2005., 236, 240, fig. 2; MATIJEVIĆ SOKOL, M. -
SOKOL, V., 2005., 71; JAKŠIĆ, N., 2006a., 23, sl. 3; MARAKOVIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2007., 364, fig. 9;
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 22, 118-119, kat. br. 032; MARASOVIĆ, T., 2008., 157, 327, 329, 432, sl. 170a,
171, 350b; DELONGA, V., 2009., 14, 21; JAKŠIĆ, N., 2009a., 68-69; MARASOVIĆ, T., 2009a., 262-264, sl.
297-298; ISTI, 2009b., 347, 351, sl. 5b; MILOŠEVIĆ, A., 2009., 363, sl. 17; MILOŠEVIĆ, A. - PEKOVIĆ, Ţ.,
2009., 235-238, sl. 270-271.
Izloţbe: Pisana rijeĉ u Hrvatskoj, Zagreb, 1985.; Dva tisućljeća pismene kulture na tlu Hrvatske, Zagreb, 1987.;
I Croati – cristianesimo, cultura, arte, Vatikan, 1999./2000.; Il futuro dei Longobardi, Brescia, 2000; Hrvati i
Karolinzi, Split, 2000./2001.; Bizantini, Croati, Carolingi, Brescia, 2001./2002.

XIV. 2. Ulomak arhitrava oltarne ograde (ŠOPOT, 2)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva nepoznatog titulara iz Šopota.
Datacija: Druga polovina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Fragment je na lokalitetu Crkvina pronašao oko 1902. godine stanovnik Šopota
Ivan Sanković koji ga je potom uzidao u svoju obiteljsku kuću koja se nalazila nadaleko od navedenog
lokaliteta. Ulomak se tamo zadrţao sve do 1926. godine kada ga je od Šime Sankovića, tadašnjeg
vlasnika kuće i sina pokojnog Ivana Sankovića, otkupio don Mate Klarić u ime Hrvatskoga
starinarskog društva, tj. za tadašnji Muzej hrvatskih starina u Kninu.
Materijal: Tankoslojeviti vapnenac.
Dimenzije: Visina 20 cm, širina 38 cm, debljina 6-7,5 cm, visina natpisnog polja 9 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde kojemu su izvorno saĉuvani svi krajevi osim desnoga boka na
kojemu se nalazi lom. Na prednjoj plohi vidi se trodijelna podjela dekorativne površine. Gornju zonu
ĉini niz od osam manjih kuka koje imaju izvijene dvoprute noţice i puţolike zavojnice. Kuke su

618
poloţene na desnu stranu, ali ne unatrag kako je uobiĉajeno, već prema naprijed, što svakako
predstavlja iznimku u izvedbi tog motiva na arhitravima 9. stoljeća. Srednji pojas ispunja
shematizirani i rupiĉasto izbušeni kimation. U donjoj zoni, tj. u natpisnom polju mogu se išĉitati rijeĉi
zavjetnog sadrţaja: […pro r]EMEDIO ANIM[ae…], tj. ''za spas duše''.
Vedrana Delonga posebno je istakla naĉin ornamentiranja natpisa rupiĉastim udubljenjima i
raznolikim crticama koje prate duktus slovâ i ispunjavaju meĊuprostor natpisnog polja, istiĉući da je to
jedinstven primjer likovne stilizacije epigrafiĉkih tekstova u hrvatskoj predromanici. Pretpostavlja,
nadalje, da su takvi izdubljeni i uklesani sitni ornamenti moţda bili namijenjeni ulijevanju kovine,
najvjerojatnije olova, što je praksa njegovana u glasovitoj franaĉkoj pisarskoj školi u Toursu, a koju su
poznavali i tvorci natpisâ u merovinško doba. Zbog toga Delonga smatra da je ovaj fragment
najvjerojatnije nastao u drugoj polovini 9. stoljeću pod utjecajem i prema uzorima iz karolinškog
svijeta koje su u hrvatske krajeve, toĉnije u zaleĊe Zadra i Nina, donijeli strani misionari iz zapade
Europe. Na njemu se, izmeĊu ostaloga, moţe išĉitati poseban ukus i manira epohe koja dopušta i
njeguje likovnost koja je usko povezana s pismom i tekstovima, te koja ulaţe napor da pisana rijeĉ i
slovo postanu atraktivniji i pristupaĉniji obiĉnom puku i vjernicima.

Literatura: KLARIĆ, M., 1929., 5 (ista stranica u svakom broju: br. 142, str. 5; br. 144, str. 5; br. 147, str. 5;
148, str. 5); KARAMAN, LJ., 1930., 110, sl. 106, dolje lijevo; DELONGA, V., 1996., 168-169, 312, T. LVI,
133; DRAGIĈEVIĆ, M., 1996., 306, sl. 1; DELONGA, V., 2000b., 247; KATALOG, 2000a., 348, kat. br. IV.
249b; KATALOG, 2001., 441, 473, kat. br. VI. 80; DELONGA, V., 2001., 227; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. -
JURKOVIĆ, M., 2001., 85; MARASOVIĆ, T., 2009a. 262-263, sl. 297.

619
620
XV. Vrpolje kod Knina

621
 Vrpolje je selo koje se nalazi nedaleko od Knina, u pravcu sjeveroistoka, na cesti koja iz
toga grada vodi prema Strmici, tj. granici s Bosnom i Hercegovinom. Iako u tom selu do
danas nisu pronaĊeni ostaci ranosrednjovjekovne crkve, još od posljednje ĉetvrtine 19.
stoljeća postoje opravdane pretpostavke da je barem jedna, ako ne i više njih, morala postojati
u današnjem Vrpolju i njegovoj bliţoj okolici. Naime, već 1886. godine fra Lujo Marun je u
zidu katoliĉke crkve sv. Jakova u tom selu uoĉio predromaniĉki ulomak koji je u nju bio
uzidan kao spolij.778 Njega je 1888. godine objavio don Frane Bulić, naglasivši pritom da taj
fragment s ''karlovinţkim pleterom'' potjeĉe iz neke crkve 9. ili 10. stoljeća koja se nalazila u
okolici Vrpolja, ili je, pak, u to selo prenijet s Kapitula ili Biskupije.779
Potaknut narodnom predajom da navedeni ulomak potjeĉe s obliţnje glavice Mala
Vijola fra Lujo Marun je 29. rujna 1923. obišao taj poloţaj,780 da bi 1928. godine na njemu
pronašao i nekoliko predromaniĉkih fragmenata u suhozidu vinograda mještanina Frane
Jelića.781 Na istom su mjestu Stjepan Gunjaĉa i Stjepan Antoljak 1934. godine našli još
petnaestak predromaniĉkih ulomaka.782 Iako je Marun već 1890. na Maloj Vijoli u pokusnim
iskapanjima otkrio ostatke ĉetverokutne graĊevine za koju je smatrao da potjeĉe iz vremena
''narodne samovladavine'', te se nadao da će do nje pronaći i temelje navodne
ranosrednjovjekovne crkve sv. Anastazije ili, pak, one sv. Sofije, 783 do danas nije otkriveno

778
Podatak o Marunovu pronalasku tog ulomka donosi Stjepan Gunjaĉa u svom ĉlanku iz 1958. godine, ali
pritom ne navodi kako je i na temelju ĉega do njega došao. GUNJAĈA, S., 1958d., 116; ISTI, 2009., 22. Da
stvar bude gora, Gunjaĉa kao godinu njegova otkrića navodi 1866., što je sasvim sigurno netoĉno, jer je fra Lujo
Marun tada imao svega devet godina. Vidi JURIŠIĆ, K., 1979., 4. Stoga se zasigurno radi o Gunjaĉinoj
nehotiĉnoj pogrešci, jer je najvjerojatnije ţelio navesti 1886. kao godinu uoĉavanja navedenog fragmenta, budući
da se ona u potpunosti podudara s poĉetkom Marunova ţupnikovanja u Kninu 1885. (JURIŠIĆ, K., 1979., 6) i s
ĉinjenicom da je taj ulomak već 1888. godine objavljen u Bulićevoj knjizi. BULIĆ, F., 1888., 18-19, T. IV. br.
10. Navedenu godinu (1886.) kao godinu otkrića tog ulomka navodi i fra Karlo Jurišić. JURIŠIĆ, K., 1979., 39.
779
BULIĆ, F., 1888., 19, T. IV. br. 10.
780
MARUN, L., 1998., 247, bilješka pod navedenim datumom.
781
GUNJAĈA, S., 1958d., 117; ISTI, 2009., 22.
782
GUNJAĈA, S., 1949., 282; ISTI, 1958d., 117; ISTI, 2009., 22.
783
MARUN, L., 1890b., 69; JURIŠIĆ, K., 1979., 39. S navedenim titularima kao mogućim naslovnicima
predromaniĉke crkve Marun kalkulira temeljem podataka iz jednog upisnika kninskog ţupnika Biloglava s kraja
17. i poĉetka 18. stoljeća u kome se spominje groblje sv. Anastazije u Kninskom Polju (in cimiterio S.
Anastasiae in Campo Thiniensi) i groblje sv. Sofije izvan grada (in cimiterio S. Sofiae extra civitatem).
MARUN, L., 1890a., 67. Na temelju toga Gunjaĉa s oprezom navodi da bi današnja katoliĉka crkva sv. Jakova u

622
mjesto na kome se nalazila predromaniĉka crkva kojoj bi navedeni reljefi izvorno pripadali.
Zbog toga je, dok se ostaci te graĊevine eventualno ne pronaĊu u nekim budućim arheološkim
istraţivanjima, uputno tek s oprezom zakljuĉiti da svi ti fragmenti najvjerojatnije potjeĉu
upravo iz Vrpolja, toĉnije s lokaliteta Mala Vijola u tom selu.784

Vrpolju i pravoslavna crkva sv. ĐurĊa u susjednom selu zvanom Kninsko Polje mogle biti svojevrsne
sljedbenice crkava koje se navode u Biloglavovu upisniku. GUNJAĈA, S., 1958d., 118; ISTI, 2009., 23.
784
Sumnju u takav zakljuĉak, do kojeg je došao već fra Lujo Marun, izrazio je Stjepan Gunjaĉa smatrajući da
predromaniĉki ulomak koji je pronaĊen kao spolij u zidu crkve sv. Jakova u Vrpolju zbog razlike u izvedbi ne
pripada istoj cjelini kao ostali predromaniĉki reljefi koje su pronaĊeni dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća
na lokalitetu Mala Vijola. Gunjaĉa je zbog toga nastojao osporiti uvrijeţenu narodnu predaju koja je taj fragment
povezivala s Malom Vijolom, te je iznio mišljenje da on potjeĉe s nekog lokaliteta u susjednom Kninskom Polju,
a što se ipak ne ĉini opravdanim. Usporedi GUNJAĈA, S., 1958d., 117; ISTI, 2009., 23.

623
XV. 1. Ulomak pluteja oltarne ograde (VRPOLJE I, 1)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Pronašao ga je fra Lujo Marun 1886. godine u vanjskom zidu katoliĉke crkve sv.
Jakova u Vrpolju gdje je bio ugraĊen kao spolij u kutu graĊevine. Prema narodnoj predaji fragment
potjeĉe s obliţnje glavice Mala Vijola koja je dva kilometra udaljena od crkve.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 34 cm, širina 28,5 cm, debljina 17 cm.
Opis: Ulomka pluteja oltarne ograde koji je prvi objavio i ukratko opisao don Frane Bulić, a njegovu
detaljnu katalošku obradu dao je Stjepan Gunjaĉa. Nikola Jakšić prvi ga je pripisao tzv. Klesarskoj
radionici iz vremena kneza Trpimira ĉime je i pobliţe datiran u vrijeme vladavine tog hrvatskog
vojvode. Fragment je ĉetvrtasta oblika, a za sekundarnu upotrebu preklesan je sa sve ĉetiri strane. Na
jednom boku oštro je zasjeĉen. Njegova prednja strana i poleĊina izvorno su saĉuvane, a na licu se
pored toga vide i tragovi premazivanja bojom što je svakako posljedica njegova naknadnog korištenja.
Tu je, takoĊer naknadno, arapskim brojkama uklesana godina 1770. Inaĉe, na maloj površini
dekorativnoga polja vidljiv je dio motiva koji se sastojao od uĉvorenih troprutih kruţnica. One su bile
ispunjene raznim motivima, pa se tako u najbolje saĉuvanoj kruţnici nalazi motiv ptice u raskoraku
koja u kljunu drţi tzv. S-voluticu troprute profilacije i naglašene donje volute. Obris ĉitave ptice
uokviren je oštro klesanom linijom koja teĉe oko njezine glave, vrata, trupa, krila i repa. Glava joj ima
glatku površinu u kojoj je urezano oko kojemu je sredina ispupĉena. Vrat ptice oblikovan je od šest
vodoravno poloţenih i lagano zakrivljenih linija, dok je unutrašnjost krila ispunjena dvama njegovim
koncentriĉnim obrisima. Izduţena i na kraju zaobljena površina repa ukrašena je kosim savijenim
linijama, dok su ptiĉje noge tropruto oblikovane te se u dnu raĉvaju u dva smjera formirajući na taj
naĉin šiljate kandţe. U manjim ostacima donjih dviju troprutih kruţnica, u lijevoj se nazire oštećena
glava ptice sa S-voluticom u kljunu, dok motiv koji je ispunjao desnu kruţnicu više nije moguće
prepoznati. U meĊuprostoru izmeĊu kruţnica nalazi se cjelovito saĉuvani motiv virovite rozete i
dijelom oštećeni ĉetverolist oštrih listova i iţlijebljene površine.
Stjepan Gunjaĉa je izrazio sumnju u uvrijeţenu narodnu predaju prema kojoj ovaj fragment
potjeĉe s glavice Mala Vijola u Vrpolju. Zbog navodnih likovno-morfoloških razlika i nepodudarnosti
u vrsti materijala Gunjaĉa ga je odvojio od ulomaka koji su kasnije pronaĊeni upravo na tom poloţaju
te je zastupao mišljenje da potjeĉe s nekoga drugog lokaliteta koji se po njegovu mišljenju nalazi u
susjednom selu Kninsko Polje. Ipak, Gunjaĉine sumnje i navedeni zakljuĉak ne ĉine se opravdanima

624
jer se ovaj fragment u izvedbenom i ikonografskom pogledu u potpunosti podudaran s većinom
ulomaka koji su pronaĊeni na Maloj Vijoli, toĉnije u vinogradu mještanina Frane Jelića, pa ih sve
zajedno treba smatrati proizvodom Klesarske radionica iz vremena kneza Trpimira koja je djelovala u
drugoj i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća.

Literatura: BULIĆ, F., 1888., 18-19, T. IV. br. 10; MARUN, L., 1890b., 69; GUNJAĈA, S., 1958d., 116-119,
sl. 6, br. 1; JURIŠIĆ, K., 1979., 39-40; JAKŠIĆ, N., 1986., 56; JURKOVIĆ, M., 1992a., 29 (23-43); JAKŠIĆ,
N., 1997a., 42, fig. 2; ISTI, 1997c., 23; MARUN, L., 1998., 247; JAKŠIĆ, N., 2000., 208; DELONGA, V. -
JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 48; JAKŠIĆ, N., 2001., 189; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 24;
GUNJAĈA, S., 2009., 22-24, kat. br. 1; MARASOVIĆ, T., 2009a., 497, sl. 605.

XV. 2. Osam ulomaka pluteja oltarne ograde (VRPOLJE I, 2.1-2.8)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Fragmenti su pronalaţeni u više navrata. Dio ih je pronaĊen 1928., a dio 1934.
godine na lokalitetu Mala Vijola, u suhozidu vinograda mještanina Frane Jelića. TakoĊer, nedugo
nakon toga djeĉak Miće Jelić, potaknut traganjima Stjepana Gunjaĉe, u nekoliko je navrata na tom
istom poloţaju i u njegovoj blizini pronalazio još ulomaka koje je potom donosio u tadašnji Muzej
starina Savske i Primorske banovine u Kninu.
Materijal: Sitnozrnati vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 40 cm, širina 25 cm, debljina 19 cm.
2. Visina 25 cm, širina 20 cm, debljina 18 cm.
3. Visina 31 cm, širina 19 cm, debljina 18 cm.
4. Visina 23 cm, širina 17 cm, debljina 18 cm.
5. Visina 20 cm, širina 15 cm, debljina 18 cm.
6. Visina 25 cm, širina 21 cm, debljina 18 cm.
7. Visina 15 cm, širina 19 cm, debljina 12,5 cm.
8. Visina 10,5 cm, širina 12 cm, debljina 12 cm.
Opis: Osam fragmenata pluteja oltarne ograde koje je prvi objavio i obradio Stjepan Gunjaĉa, dok ih
je Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira atribuirao Nikola Jakšić. Šest ulomaka (br. 1-6) ima
izvornu debljinu, dok se na dvama fragmentima (br. 7, 8) ona nije originalno saĉuvala. Ulomak br. 6

625
sastavljen je od tri dijela koja se spajaju po crti loma. Pored toga, šest fragmenata (br. 3-8) ima lomove
na svim stranama, a na samo dva (br. 1, 2) izvorno su se saĉuvale još neke strane. Tako ulomak br. 1
ima originalno saĉuvan vrh i lijevi bok, a fragment br. 2 samo lijevu boĉnu stranu. Na gornjoj plohi
ulomka br. 1 vidi se isvrdlana rupa koja je sluţila za spajanje pluteja s pilastrom uz pomoć ţeljezne
spojnice (klamfe). Dakle, fragment br. 1 pripadao je lijevom gornjem dijelu pluteja, pa se na njegovu
licu vide tragovi njegova širokog vijenca, dok se ulomak br. 2 nalazio na njegovu dnu s lijeve strane.
Ipak, potonji fragment na lijevom boku nema pero, kao što to pluteji obiĉno imaju, nego utor, tako da
je moţda pripadao pilastru, a ne pluteju oltarne ograde. Na ukrasnoj površini svih fragmenata, u većoj
ili manjoj mjeri, te uz veća ili manja oštećenja, vidljivi su ostaci uĉvorenih troprutih kruţnica koje su
bile ispunjene virovitim ili višelatiĉnim rozetama, dok su prostore izmeĊu njih popunjali motivi
puţolikih zavojnica, stiliziranoga ljiljanova cvijeta ili ĉetverolista oštrih listova.
Unatoĉ velikim oštećenjima ovi ulomci po naĉinu klesanja te repertoaru ukrasnih motiva
predstavljaju tipiĉne primjere plutejâ kakve je u drugoj i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća izraĊivala
Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira, pa ih se moţe smatrati proizvodom navedene
klesarske radionice.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1949., 282; ISTI, 1958d., 117, 119-122, sl. 6, br. 4; sl. 7, br. 1-4; sl. 8, br. 1-2; sl.
9, br. 1; JURIŠIĆ, K., 1979., 39; JAKŠIĆ, N., 1986., 55-56; ISTI, 1997a., 42, fig. 2; ISTI, 1997c., 23; ISTI,
2000d., 208; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 48; JAKŠIĆ, N., 2001., 189; JAKŠIĆ, N. -
HILJE, E., 2008., 24; GUNJAĈA, S., 2009., 22-23, 25-28, kat. br. 4-8, 11, 12, 17; MARASOVIĆ, T., 2009a.,
496, sl. 604.

XV. 3. Dva ulomka pluteja oltarne ograde (VRPOLJE I, 3.1-3.2)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Moguće je da su ovi fragmenti pronaĊeni u dva navrata. Naime, dio ulomaka s
Male Vijole pronaĊen je 1928., a dio 1934. godine, u suhozidu vinograda mještanina Frane Jelića.
TakoĊer, nedugo nakon toga djeĉak Miće Jelić, potaknut traganjima Stjepana Gunjaĉe, u nekoliko je
navrata na istom poloţaju pronalazio još fragmenata koje je potom donosio u tadašnji Muzej starina
Savske i Primorske banovine u Kninu.
Materijal: Sitnozrnati vapnenac.

626
Dimenzije:
1. Visina 42 cm, širina 23 cm, debljina 17 cm.
2. Visina 38 cm, širina 45 cm, debljina 16,5 cm.
Opis: Dva ulomka pluteja oltarne ograde koja je prvi objavio i obradio Stjepan Gunjaĉa, dok ih je
Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira atribuirao Nikola Jakšić. Oba fragmenta sastavljena
su od dva dijela koja su spojena po crti loma, te imaju izvorno saĉuvanu prednju i straţnju stranu dok
im se na ostalim krajevima nalaze lomovi. Na ostatku njihovih dekorativnih polja vidi se motiv
povijene intermitirajuće lozice troprute, a dijelom i dvoprute profilacije koja ima zaokruţene slijepe
krajeve s vrhovima u obliku ljiljanova cvijeta. Unutar zaokruţenih ogranaka lozice smješteni su motivi
ukrug vrtećih krilaca koja izlaze iz zajedniĉkog središta. Osim toga, neki manji ogranci lozice, ali i po
jedna latica ljiljanova cvijeta imaju oblik puţolike zavojnice.
Unatoĉ velikim oštećenjima ovi ulomci po naĉinu klesanja te repertoaru ukrasnih motiva
predstavljaju tipiĉne primjere plutejâ kakve je u drugoj i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća izraĊivala
Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira, pa ih se moţe smatrati proizvodom navedene
klesarske radionice.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1949., 282; ISTI, 1958d., 117, 119-120, sl. 6, br. 2-3; JURIŠIĆ, K., 1979., 39;
JAKŠIĆ, N., 1986., 55; JURKOVIĆ, M., 1992a., 29; JAKŠIĆ, N., 1997a., 42, fig. 2; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E.,
2008., 24; GUNJAĈA, S., 2009., 22-25, kat. br. 2, 3; MARASOVIĆ, T., 2009a., 496, sl. 604.

XV. 4. Dva ulomka pilastra oltarne ograde (VRPOLJE I, 4.1-4.2)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Moguće je da su ovi fragmenti pronaĊeni u dva navrata. Naime, dio ulomaka s
Male Vijole pronaĊen je 1928., a dio 1934. godine, u suhozidu vinograda mještanina Frane Jelića.
TakoĊer, nedugo nakon toga djeĉak Miće Jelić, potaknut traganjima Stjepana Gunjaĉe, u nekoliko je
navrata na istom poloţaju pronalazio još fragmenata koje je potom donosio u tadašnji Muzej starina
Savske i Primorske banovine u Kninu.
Materijal: Sitnozrnati vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 14,2 cm, širina 26,5 cm, debljina 7 cm.
2. Visina 17,5 cm, širina 25 cm, debljina 8 cm.

627
Opis: Dva ulomka pilastra oltarne ograde koja je prvi objavio i obradio Stjepan Gunjaĉa. Veći
fragment (br. 1) ima izvorno saĉuvane boĉne strane, dok mu se na svim ostalim krajevima, pa tako i na
straţnjoj, nalaze lomovi. Manji, pak, ulomak (br. 2) lomove ima na svim stranama. Oba fragmenta
imaju, djelomiĉno saĉuvan, identiĉan ukrasni motiv na prednjoj strani, samo što su se na većem
ulomku (br. 1) saĉuvali ostaci rubnih letvi na oba kraja, dok je na manjem fragmentu (br. 2) vidljiv tek
sićušan dio jedne od njih. Motiv kojeg su rubne letve uokvirivale ustvari je tropruta intermitirajuća
lozica koja se sinusoidno penjala po pilastru. Ona je svojim slijepim krajevima formirala skoro u
potpunosti definiranu kruţnicu koja se ipak nije do kraja zatvorila, nego se na mjestu gdje je trebala
formirati puni krug prekidala te je završavala u obliku male puţolike zavojnice. Tako oblikovani
kruţni motivi bili su ispunjeni dvama nasuprot postavljenim listovima ĉija je unutrašnjost podijeljena
na manje elipsoidne segmente. Mjesto na kojem se intermirirajuća lozica dijeli na slijepi odvojak i
onaj koji nastavljala kontinuirano teći oznaĉeno je tankim prutićem, tzv. grivnom, a meĊuprostori
izmeĊu kruţnih dijelova i rubnih letvi takoĊer su ispunjeni s po jednom malom puţolikom volutom.
Unatoĉ velikim oštećenjima ovi ulomci po naĉinu klesanja te repertoaru ukrasnih motiva
predstavljaju tipiĉne primjere pilastara kakve je u drugoj i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća izraĊivala
Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira, pa ih se moţe smatrati proizvodom navedene
klesarske radionice.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1949., 282; ISTI, 1958d., 117, 121-122, sl. 7, br. 5-6; JURIŠIĆ, K., 1979., 39;
JAKŠIĆ, N., 2000d., 208; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 48; JAKŠIĆ, N., 2001., 189;
JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 24; GUNJAĈA, S., 2009., 22-23, 26-27, kat. br. 9, 10; MARASOVIĆ, T.,
2009a., 496.

XV. 5. Ulomak pluteja ili pilastra oltarne ograde (VRPOLJE I, 5)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je na Maloj Vijoli 1928. ili 1934. godine.
Materijal: Sitnozrnati vapnenac.
Dimenzije: Visina 25 cm, širina 32 cm, debljina 17,5 cm.
Opis: Fragment pluteja ili pilastra oltarne ograde koji je prvi objavio i obradio Stjepan Gunjaĉa.
Ulomak ima lomove na svim stranama. Na licu mu se nalazi rubna letva koja je sasvim sigurno bila
donja, jer je jedan njezin dio vrlo grubo obraĊen i nije glaĉan pa se po tome moţe zakljuĉiti da je

628
pripadao dnu. U polju iznad letve nalazi se djelomiĉno oštećena tropruta traka koja se na dnu lomi u
oštrom kutu. Lijevo i desno iz vrha njezina loma izlazi po jedna veća kuka neprofilirane noţice i
spretno izvedene puţolike zavojnice.
Po naĉinu klesanja i korištenju opisanoga ukrasnog motiva ovaj se fragment moţe pripisati
Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira što znaĉi da je nastao u drugoj ili trećoj ĉetvrtini 9.
stoljeća.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1949., 282; ISTI, 1958d., 117, 123, sl. 9, br. 5; JURIŠIĆ, K., 1979., 39;
GUNJAĈA, S., 2009., 22-23, 29, kat. br. 21; MARASOVIĆ, T., 2009a., 496, sl. 604.

XV. 6. Tri ulomka pluteja ili pilastra oltarne ograde (VRPOLJE I, 6.1-6.3)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira (?).
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Moguće je da su ovi fragmenti pronaĊeni u dva ili tri navrata. Naime, dio ulomaka
s Male Vijole pronaĊen je 1928., a dio 1934. godine u suhozidu vinograda mještanina Frane Jelića.
TakoĊer, nedugo nakon toga djeĉak Miće Jelić, potaknut traganjima Stjepana Gunjaĉe, u nekoliko je
navrata na istom poloţaju pronalazio još fragmenata koje je potom donosio u tadašnji Muzej starina
Savske i Primorske banovine u Kninu.
Materijal: Sitnozrnati vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 20 cm, širina 24 cm, debljina 17 cm.
2. Visina 16,5 cm, širina 22 cm, debljina 16,5 cm.
3. Visina 15,5 cm, širina 18 cm, debljina 14,5 cm.
Opis: Tri ulomka pluteja ili pilastra oltarne ograde koje je prvi objavio i obradio Stjepan Gunjaĉa. Prvi
fragment (br. 1) otuĉen je sa svih strana, a na samo jednom mjestu vidi se mali dio izvorne boĉne
plohe. Na licu mu se nalazi visokoreljefni motiv od polukruţnih odsjeĉaka troprutih traka koji se
meĊusobno dodiruju i sijeku. Drugi ulomak (br. 2) takoĊer ima sve strane otuĉene, a na jednoj od njih
ipak je prostao trag utora za uglavljivanje. Na dijelu izvorno saĉuvane poleĊine vidi se ĉetvrtasta rupa
duboka 4 centimetra. Lice mu je ukrašeno ostatkom dviju polukruţnih troprutih traka koje se sijeku, a
jedan od meĊuprostora izmeĊu njih ispunja motiv koji se zbog oštećenosti više ne moţe prepoznati. I
treći je fragment (br. 3) otuĉen sa svih strana. Na njegovu licu koje je uništeno abrazijom vidi se
ostatak rubne letve, a ispod nje nalazi se dio gustog mreţišta izvedenog od prepleta troprutih traka.

629
 Iako su ulomci znatnije oštećeni, pa to oteţava njihovu likovno-stilsku analizu, naĉin klesanja
saĉuvanih motiva, ali i stavljanje fragmenata u kontekst ostalih pronalazaka s ovog lokaliteta,
dozvoljavaju da se s oprezom atribuiraju Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira, što bi
znaĉilo da su isklesani u drugoj ili trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1949., 282; ISTI, 1958d., 117, 122, sl. 8, br. 3-5; JURIŠIĆ, K., 1979., 39;
GUNJAĈA, S., 2009., 22-23, 27-28, kat. br. 13-15.

XV. 7. Tri ulomka arhitrava oltarne ograde (VRPOLJE II, 7.1-7.3)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Moguće je da su ovi fragmenti pronaĊeni u dva ili tri navrata. Naime, dio ulomaka
s Male Vijole pronaĊen je 1928., a dio 1934. godine, u suhozidu vinograda mještanina Frane Jelića.
TakoĊer, nedugo nakon toga djeĉak Miće Jelić, potaknut traganjima Stjepana Gunjaĉe, u nekoliko je
navrata na istom poloţaju pronalazio još fragmenata koje je potom donosio u tadašnji Muzej starina
Savske i Primorske banovine u Kninu.
Materijal: Sitnozrnati vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 16 cm, širina 14 cm, debljina 8,4 cm, visina donjega polja 5,5 cm.
2. Visina 19 cm, širina 51 cm, debljina 9 cm, visina donjega polja 6 cm.
3. Visina 17 cm, širina 20 cm, debljina 9,5 cm, visina donjega polja 6 cm.
Opis: Tri ulomka arhitrava oltarne ograde koje je prvi objavio i obradio Stjepan Gunjaĉa, dok ih je
Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira atribuirao Nikola Jakšić. Svi fragmenti imaju lomove
na boĉnim stranama, a prednja ploha im je podijeljena na dvije vodoravne zone, od kojih gornju ĉini
niz kuka, a donju prazno polje bez natpisa. Na lijevoj strani ulomka br. 2 nalazi se koso odrezana
ploha koja po sredini ima pero, a ono je ulazilo u utor na stopi zabata koji se s njim spajala. Na licu
prvog fragmenta (br. 1) naziru se ostaci triju kuka, na drugome (br. 2) njih osam, a na trećemu (br. 3)
ĉetiri. Sve kuke imaju dvoprute noţice i puţolike zavojnice, samo što su na prva dva ulomka (br. 1, 2)
one poloţene nadesno, dok su na trećemu (br. 3) nagnute na lijevu stranu. Primjetno je da fragmenti
arhitrava neznatno variraju u visini ali ipak ne toliko da bi se trebalo pomišljati da su pripadali
razliĉitim oltarnim ogradama. MeĊutim, moţe se primijetiti da se radi o djelima dvaju klesara koji su

630
radili unutar iste klesarske radionice jer kuke na ulomcima br. 1 i 3 imaju deblje i kraće noţice te veću
zavojnicu, dok su kuke s fragmenta br. 2 izduţenije i imaju manju volutu.
Po naĉinu klesanja i podjeli njihove dekorativne površine u dvije zone ovi ulomci predstavljaju
tipiĉne primjere arhitrava kakve je u drugoj i trećoj ĉetvrtini 9. stoljeća izraĊivala Klesarska radionica
iz vremena kneza Trpimira, pa ih treba smatrati proizvodom navedene klesarske radionice.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1949., 282; ISTI, 1958d., 117, 123-124, sl. 10, br. 1-3; JURIŠIĆ, K., 1979., 39;
JAKŠIĆ, N., 1986., 50-51; JURKOVIĆ, M., 1992a., 29; ISTI, 1992b., 68; JAKŠIĆ, N., 1997a., 42, fig. 2; ISTI,
2000d., 208; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 48; JAKŠIĆ, N., 2001., 189; JAKŠIĆ, N. -
HILJE, E., 2008., 24; GUNJAĈA, S., 2009., 22-23, 29-30, kat. br. 22-24; MARASOVIĆ, M., 2009a., 496, sl.
604.

XV. 8. Tri ulomka zabata oltarne ograde (VRPOLJE II, 8.1-8.3)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Fragmenti su pronalaţeni u više navrata. Dio ih je pronaĊen 1928., a dio 1934.
godine na lokalitetu Mala Vijola, u suhozidu vinograda mještanina Frane Jelića. TakoĊer, nedugo
nakon toga djeĉak Miće Jelić, potaknut traganjima Stjepana Gunjaĉe, u nekoliko je navrata na istom
poloţaju pronalazio još ulomaka koje je potom donosio u tadašnji Muzej starina Savske i Primorske
banovine u Kninu.
Materijal: Sitnozrnati vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 30 cm, širina 49 cm, debljina 15,5 cm.
2. Visina 19 cm, širina 18 cm, debljina 15,5 cm.
3. Visina 8,5 cm, širina 15 cm, debljina 14 cm.
Opis: Tri fragmenta zabata oltarne ograde koje je prvi objavio i obradio Stjepan Gunjaĉa, dok ih je
Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira atribuirao Nikola Jakšić. Najveći ulomak (br. 1)
sastavljen je od dva dijela koja se spajaju po crti loma. Lice mu je popriliĉno oštećeno, a frakture mu
se nalaze na stranama prema stopi i vrhu zabata koji se naţalost nisu saĉuvali. Dekorativna površina
podijeljena je u ĉetiri dijela. Prvi, tj. donji dio ĉini ostatak polukruţnog pojasa koji je u ovom sluĉaju
bez natpisa, a poviše njega se vidi ostatak ukrasa središnjeg polja, tj. donji dio ptiĉjeg repa
oblikovanog na riblju kost. Središnje polje s lijeve gornje strane zatvara plastiĉni kimation kojega tvori

631
niz troprutih arkadica, koje su ustvari niz sljubljenih motiva stiliziranog ljiljanova cvijeta. Na rubnom
pojasu nalaze se preostaci osam kuka od kojih je samo jedna u potpunosti saĉuvana. Ostala dva
fragmenta pripadala su desnom rubu zabata. Na prvom od njih (br. 2) saĉuvao se samo dio kimationa i
donji dio triju kuka, dok se na trećem ulomku (br. 3) vidi vrh triju oštećenih kuka koje su pripadale
njegovoj istoj strani.
Po naĉinu klesanja, repertoaru ukrasnih motiva i njihovu rasporedu ovi su fragmenti gotovo
identiĉni ostacima zabatâ iz Riţinica kod Solina (T. XXVI, 8), Kašića kod Zadra (T. XXVI, 5), Plavna
kod Knina (T. XXVI, 10-11) i Lopuške glavice u Biskupiji kod Knina (T. XXVI, 1, 3, 9), ali i
fragmentu zabata koji potjeĉe s lokaliteta Sljutina u Nadinu pokraj Zadra (T. XXVI, 12). Budući da je
na natpisnom polju riţiniĉkog primjerka uklesano ime kneza Trpimira [PRO DVCE TREPIME(ro…)],
svi su ti zabati opravdano atribuirani klesarskoj radionici koja je djelovala u vrijeme vladavine toga
hrvatskoga kneza.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1949., 282; ISTI, 1958d., 117, 124, sl. 10, br. 4-6; JURIŠIĆ, K., 1979., 39;
VODIĈ, 1979., 41; JAKŠIĆ, N., 1980a., 23-28, 88, kat. br. 11; ISTI, 1986., 51; RAPANIĆ, Ţ., 1987., 185, T.
XXIX, sl. 1 (tj. 3); JURKOVIĆ, M., 1992a., 29; ISTI, 1992b., 68; KATALOG, 1992., 82, 84, kat. br. 11;
JAKŠIĆ, N., 1997a., 42, fig. 2; ISTI, 1997c., 23; JAKŠIĆ, N., 2000d., 207-208; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. -
JURKOVIĆ, M., 2001., 47-48; JAKŠIĆ, N., 2001., 189, 192; JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008., 24; GUNJAĈA,
S., 2009., 22-23, 30, kat. br. 25-27; MARASOVIĆ, T., 2009a., 496, sl. 604.

XV. 9. Četiri ulomka pluteja ili pilastra oltarne ograde (VRPOLJE II, 9.1-9.4)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: Moguće je da su ovi fragmenti pronaĊeni u dva ili tri navrata. Naime, dio ulomaka
s Male Vijole pronaĊen je 1928., a dio 1934. godine u suhozidu vinograda mještanina Frane Jelića.
TakoĊer, nedugo nakon toga djeĉak Miće Jelić, potaknut traganjima Stjepana Gunjaĉe, u nekoliko je
navrata na istom poloţaju pronalazio još fragmenata koje je potom donosio u tadašnji Muzej starina
Savske i Primorske banovine u Kninu.
Materijal: Sitnozrnati vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 8,5 cm, širina 10,5 cm, debljina 10 cm.
2. Visina 23 cm, širina 17 cm, debljina 18 cm.

632
3. Visina 10 cm, širina 10,5 cm, debljina 12 cm.
4. Visina 12 cm, širina 19 cm, debljina 14 cm.
Opis: Ĉetiri ulomka pluteja ili pilastra oltarne ograde koje je prvi objavio i obradio Stjepan Gunjaĉa.
Prvi fragment (br. 1) pripadao je gornjem lijevom uglu pluteja ili pilastra, što se moţe zakljuĉiti po
izvorno saĉuvanoj gornjoj i lijevoj boĉnoj plohi. Štoviše, na lijevom boku nalazi se i ostatak utora što
upućuje na zakljuĉak da je najvjerojatnije rijeĉ o pilastru. Ostali krajevi ovog ulomka, ali i njegova
debljina, nisu izvorni. Na licu su se saĉuvale gornja i boĉna rubna letva koje su nejednake širine, a one
uokviruju ostatak dekorativnog polja od kojega je preostao manji dio troprute polukruţne trake.
Drugom se fragmentu (br. 2) izvorno saĉuvala samo jedna boĉna strana i poleĊina, dok na ostalim
krajevima ima lomove. Na ostatku prednje plohe vidljiva je rubna letva uz koju se nalazi ostatak
prepleta troprute trake koja je najvjerojatnije tvorila dva motiva pereca koja su stajala jedan pored
drugoga te su se dijagonalno ispreplitala s ostatkom dekoracije koja se nije saĉuvala. Treći ulomak (br.
3) ima izvorno saĉuvanu samo jednu boĉnu stranu, dok na straţnjoj strani i ostalim krajevima ima
lomove. Na licu mu se nalaze tragovi rubne letve i dio troprute zakrivljene trake. Ĉetvrti fragment (br.
4) otuĉen je sa svih strana i jedino mu je na licu saĉuvana originalna ploha. Tu se nalaze ostaci gustog
mreţišta troprute trake.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1949., 282; ISTI, 1958d., 117, 122-123, sl. 8, br. 6; sl. 9, br. 3-4; JURIŠIĆ, K.,
1979., 39; GUNJAĈA, S., 2009., 22-23, 28-29, kat. br. 16, 19-20; MARASOVIĆ, T., 2009a., 496, sl. 604.

633
634
XVI. Ţaţvić kod Skradina

635
 Ţaţvić je selo koje se nalazi na istoĉnom rubu Ravnih kotara, oko 16 kilometra
sjeverozapadno od Skradina, ispod uzvisine zvane Ţaţvićka kosa na kojoj je bila podignuta
prapovijesna gradina.785 Tijekom amaterskih arheoloških istraţivanja koja je 1896. godine na
poloţaju Crkvina vodio fra Lujo Marun otkriveni su ostaci sakralne graĊevine, 786 a pored
ostalih vaţnih pronalazaka, od kojih su neki u meĊuvremenu i izgubljeni, pronaĊeni su i
ulomci liturgijskih instalacija iz ranokršćanskoga i ranosrednjovjekovnog perioda. 787
Radi se o temeljima veće sakralne graĊevine nepoznata titulara koja je orijentirana u
smjeru jugozapad-sjeveroistok.788 Nakon Maruna, prva konkretna i suvisla zapaţanja o crkvi
iznijela je Jasna Jeliĉić koja je, ponajprije temeljem pronalazaka ranokršćanskih reljefa na
lokalitetu, ali i jedne zidane grobnice u njezinu narteksu, zakljuĉila da je rijeĉ o jednobrodnoj
ranokršćanskoj crkvi, s velikom polukruţnom apsidom na zaĉelju i narteksom na proĉelju,
koja je u kasnijem razdoblju umetanjem dvaju parova masivnih pilona podijeljena na tri
broda.789 Ove zakljuĉke u potpunosti je prihvatio Tonĉi Burić koji je, uz detaljan osvrt na
povijest istraţivanja i pregled dotadašnjih mišljenja o ţaţvićkoj crkvi, objavio i njezin
detaljan opis, a kataloški je obradio i sve (saĉuvana i izgubljene) fragmente ranokršćanskih i
predromaniĉkih reljefa koji su pronaĊeni prilikom navedenih istraţivanja s kraja 19.
stoljeća.790 Potpuno razjašnjenje cjelokupne kasnije adaptacije i nadogradnje ranokršćanskog
zdanja u Ţaţviću dao je Miljenko Jurković koji je, oslanjajući se na Jakšićevu atribuciju
pripadajućih joj predromaniĉkih reljefa Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira,791

785
BURIĆ, T., 1986a., 165.
786
MARUN, L., 1896.
787
BURIĆ, T., 1986a., passim.
788
MARASOVIĆ, T., 2009a., 465.
789
JELIĈIĆ, J., 1983., 18-19. Osim navedenoga, Jeliĉić je istakla ĉinjenicu da zbog diletantskih istraţivanja
graĊevine i manjkavosti izvještaja o tom pothvatu nije moguće utvrditi da li je narteks nastao istovremeno s
crkvom ili joj je nešto kasnije pridodan, iako je zakljuĉila da je ispred narteksa u kasnijem periodu dozidan
zvonik, što je poremetilo ulazna vrata.
790
BURIĆ, T., 1986a. U tom ĉlanku Burić je, na Jeliĉićkinu i na Petriciolijevu tragu, opravdano osporio
mišljenja ranijih autora koji su se doticali navedene problematike (Lujo Marun, Ljubo Karaman, Tomislav
Marasović, Vladimir Gvozdanović) i koji su unisono smatrali da se izvorno radi o ranosrednjovjekovnoj
graĊevini, te je u potpunosti otklonio sve sumnje u njezino ranokršćansko podrijetlo ako ih je u to vrijeme više
uopće i bilo.
791
JAKŠIĆ, N., 1986., 48-59 (passim). Posljednji put Jakšić je o tome pisao u: JAKŠIĆ, N., 2009b., 19.

636
iznio vrlo uvjerljivo mišljenje da je do već opisanih naknadnih zahvata na izvornoj graĊevini
došlo sredinom 9. stoljeća, s tim da je posebno naglasio da je ranokršćanski narteks bio
podignut za jedan kat i pretvoren u westwerk, na kojega se onda, s prednje strane, naslonio i
tada dozidani zvonik o kojem je prethodno već bilo govora. 792

792
Saţeti opis i pregled razvoja ţaţvićke crkve u koji je inkorporirao i svoje vlastite spoznaje Jurković je donio
u: KATALOG, 2000a., 354, kat. br. IV. 257, gdje je ĉitatelja uputio na svu vaţniju dotad objavljenu literaturu.
Od svih Jurkovićevih zapaţanja vezanih za westwerk u raspravljanoj graĊevini posebno istiĉem njegov zakljuĉak
da ''budući da crkva ima zvonik na proĉelju, nije strukturalno moguće da narteks nije podignut za kat''.

637
XVI. 1. Četiri ulomaka kapitelâ oltarne ograde (ŢAŢVIĆ, 1.1-1.4)
Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika (fragment br. 4 je izgubljen).
Podrijetlo: Crkva nepoznatog titulara.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Fragmenti su naĊeni tijekom amaterskih arheoloških istraţivanja koja je u oţujku
1896. godine vodio fra Lujo Marun. Svi su ulomci pronaĊeni unutar ili nedaleko od temelja crkve
nepoznatog titulara koja je upravo tada otkrivena na zemljištu Filipa Sinobada i Fausta Nakića u
Ţaţviću. MeĊutim, zbog nepouzdanosti i ispremiješanosti podataka koje je Marun donio prilikom
obrade tih fragmenata u svom ĉlanku nije moguće toĉnije precizirati mjesto pronalaska svakog od njih.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 35 cm (visina stupa 12,5 cm), širina 16 cm, debljina 18 cm.
2. Visina 18,5 cm, širina 20, debljina 20 cm.
3. Visina 23 cm, širina 14 cm, debljina 14 cm.
4. Visina 20 cm, promjer stupa 18 cm (prema Tonĉu Buriću).
Opis: Ĉetiri ulomka kapitelâ oltarne ograde od ĉega dva ulomka (br. 1, 4) zajedno s dijelovima
kapitela imaju saĉuvane i dijelove stupova koji su ih nosili. Na tim je ulomcima kapitel od stupića
odvojen prstenom kojega tvori motiv tordiranog uţeta omeĊenog tankom neprofiliranom trakom s
gornje i donje strane. Najbolje saĉuvani kapitel (br. 1) djelomiĉno je rekonstruiran, drugi je oštećen u
donjem dijelu (br. 2), treći je preklesan sa svih strana (br. 3), dok je na ĉetvrtom ulomku (br. 4) vidljiv
tek gornji dio stupa, razdjelni prsten i krnji ostatak donjeg dijela kapitela. Svi su kapiteli bili
podijeljeni u dva dekorativna pojasa. Donji je dio tvorio niz od osam ukrug rasporeĊenih glatkih i
šiljatih listova. U gornjoj zoni, u svakom su se kutu dodirivale po dvije dvoprute kuke koje su izrastale
iz listova donje zone, a izmeĊu njih oblikovan je tordirani stupić na ĉijem su vrhu antitetiĉno
rasporeĊene dvije dvoprute volute.
Unatoĉ velikim oštećenjima fragmenti kapitelâ sa stupićima oltarne ograde po naĉinu klesanja te
repertoaru ukrasnih motiva predstavljaju tipiĉne primjere kapitelâ kakve je u drugoj i trećoj ĉetvrtini 9.
stoljeća izraĊivala Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira, pa ih se moţe smatrati proizvodom
navedene klesarske radionice.

Literatura: MARUN, L., 1896., 121; KARAMAN, LJ., 1930., sl. 61, dolje lijevo; BURIĆ, T., 1986a., 172-
173, 178-179, T. I, 11, T. III, 8-10; JAKŠIĆ, N., 1986., 54; VEŢIĆ, P., 1996., 94, 97, sl. 20a-b; JAKŠIĆ, N.,
1997a., 42-43, fig. 2; ISTI, 2000d., 208; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 48; JAKŠIĆ,

638
N., 2001., 189; ISTI, 2009b., 19, sl. 17; MARASOVIĆ, T., 2009a., 466-467, sl. 570; JOSIPOVIĆ, I., 2010., 9-
10, sl. 3; LASZLO KLEMAR, K., 2012., 171, T. LXXIX, 2.

XVI. 2. Sedam ulomaka arhitravâ oltarne ograde (ŢAŢVIĆ, 2.1-2.7)

Produkcija: Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika [tri fragmenta (br. 3, 4 i 7) izgubljena].
Podrijetlo: Crkva nepoznatog titulara.
Datacija: Druga ili treća ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Fragmenti su naĊeni tijekom amaterskih arheoloških istraţivanja koja je u oţujku
1896. godine vodio fra Lujo Marun. Svi su ulomci pronaĊeni unutar ili nedaleko od temelja crkve
nepoznatog titulara koja je upravo tada otkrivena na zemljištu Filipa Sinobada i Fausta Nakića u
Ţaţviću. MeĊutim, zbog nepouzdanosti i ispremiješanosti podataka koje je Marun donio prilikom
obrade tih fragmenata u svom ĉlanku nije moguće toĉnije precizirati mjesto pronalaska svakog od njih.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 16,5 cm, širina 27 cm, debljina 8-10 cm.
2. Visina 18,5 cm, širina 34 cm, debljina 10-13 cm.
3. Širina cca 70-80 cm (procjena Tonĉa Burića prema fotografiji iz Marunova ĉlanka).
4. Širina cca 25 cm (procjena Tonĉa Burića prema fotografiji iz Marunova ĉlanka).
5. Visina 18 cm, širina 18 cm, debljina 9,5-10 cm.
6. Visina 18 cm, širina 16 cm, debljina 10-12,5 cm.
7. Širina cca 30 cm (procjena Tonĉa Burića prema fotografiji iz Marunova ĉlanka).
Opis: Sedam ulomka arhitravâ oltarne ograde od ĉega su tri fragmenta danas izgubljena (br. 3, 4, 7),
dok se preostala ĉetiri (br. 1, 2, 5, 6) ĉuvaju u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Šest
ulomaka ima lomove na obje boĉne strane, osim najvećeg fragmenta (br. 3) kojemu se izvorno
saĉuvao lijevi bok. Ukrasno polje svih ulomaka razdijeljeno je u dva uzduţna pojasa. Donji pojas je
neukrašen ili naknadno radiran, dok se u gornjemu nalaze kuke s dvoprutim noţicama i krupnim
puţolikim zavojnicama koje imaju veliki krug u središtu. Ĉetiri ulomka (br. 1-4) imaju kuke poloţene
nadesno, dok su na tri ostala fragmenta (br. 5-7) kuke nagnute u lijevu stranu. Na najvećem fragmentu
arhitrava (br. 3) s lijeve, izvorno saĉuvane strane vidi se okomita rubna letva koja s lijevog boka
zatvara niz od jedanaest nadesno poloţenih kuka. Budući da se radilo o crkvi dosta velikih dimenzija
logiĉno je zakljuĉiti da su ovi ulomci pripadali velikoj oltarnoj ogradi koja je najvjerojatnije imala tri
prolaza u svetište.

639
 Unatoĉ velikim oštećenjima fragmenti arhitrava oltarne ograde po naĉinu klesanja te repertoaru
ukrasnih motiva predstavljaju tipiĉne primjere arhitrava kakve je tijekom druge i treće ĉetvrtine 9.
stoljeća izraĊivala Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira, pa ih se moţe smatrati proizvodom
navedene klesarske radionice.

Literatura: MARUN, L., 1896., 120; BURIĆ, T., 1986a., 173-174, 178, T. I, 12, 13, 17, T. II, 14-16, 18;
JAKŠIĆ, N., 1986., 53; JURKOVIĆ, M., 1992a., 29; ISTI, 1992b., 68; KATALOG, 1992., 82, 84, kat. br. 12;
JAKŠIĆ, N., 1997a., 42-43, fig. 2; JURKOVIĆ, M., 1997., 30; JAKŠIĆ, N., 2000d., 208; DELONGA, V. -
JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 48; JAKŠIĆ, N., 2001., 189; ISTI, 2009b., 19, sl. 17; MARASOVIĆ, T.,
2009a., 466-467, sl. 570; LASZLO KLEMAR, K., 2012., 171, T. LXXIX, 1.

XVI. 3. Dva ulomka pluteja oltarne ograde (ŢAŢVIĆ, 3.1-3.2)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Nema (oba fragmenta izgubljena).
Podrijetlo: Crkva nepoznatog titulara.
Datacija: Druga polovina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Oba fragmenta pronaĊena su tijekom amaterskih arheoloških istraţivanja koja je u
oţujku 1896. godine vodio fra Lujo Marun na zemljištu Filipa Sinobada i Fausta Nakića u Ţaţviću.
Prvi ulomak (br. 1) naĊen je juţno od tada otkrivenih temelja crkve, a drugi fragment (br. 2) u njezinu
središnjem brodu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 18,5 cm, širina 29,5 cm, debljina 12 cm (prema Tonĉu Buriću).
2. Visina 33,5 cm, širina 16 cm, debljina 12 cm (prema Tonĉu Buriću).
Opis: Dva ulomka pluteja oltarne ograde koji su u do sada u literaturi bili prepoznavani kao dijelovi
vijenca pluteja ili pilastra. Prvi fragment (br. 1) najvjerojatnije je pripadao vijencu pluteja, imao je
izvorno saĉuvan vrh i dno, dok su mu se na oba boka nalazili lomovi. Na njegovu je licu bio vidljiv
ostatak motiva povezanih troprutih pereca, a njega je s gornje i donje strane omeĊivala po jedna rubna
letva. Drugi, veći ulomak (br. 2) pripadao je glavnom polju pluteja, imao je samo jednu izvorno
saĉuvanu stranu, i to najvjerojatnije boĉnu, dok je na svim ostalim krajevima imao lomove. Na ostatku
njegova dekorativnog polja vidjela su se dva okomito rasporeĊena tropruta pereca iz kojih su izlazile
dijagonalne troprute trake. Te su trake, pak, ispresijecale odvojene troprute kruţnice koje su stajale
pokraj njih.

640
Literatura: MARUN, M., 1896., 120-121; BURIĆ, T., 1986a., 172, 177-178, T. I, 6, 7; MARASOVIĆ, T.,
2009a., 466, sl. 570.

641
642
 XVII. Ţdrapanj
(Piramatovci) kod Skradina

643
 Selo Ţdrapanj nalazi se 8 kilometara sjeverozapadno od Skradina, a grobljanska ţupna
crkva sv. Bartula, koja se katastarski nalazi u okvirima tog sela,793 pripada katoliĉkoj ţupi
Svih Svetih sa središtem u susjednim Piramatovcima.794 Današnje selo kontinuira na prostoru
nekadašnjega antiĉkog i srednjovjekovnog naselja vezanog uz staro hrvatsko pleme Kukara.
Tijekom ranoga srednjeg vijeka naselje se nalazilo na podruĉju Bribirske ţupanije, a u
kasnom srednjom vijeku ušlo je u sastav tzv. Velike ili Ludovikove Luke, ţupanije koju je
sredinom 14. stoljeća utemeljio hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I. Veliki sa središtem u
nedalekoj Ostrovici.795
Lokalitet na poloţaju katoliĉkog groblja i kasnosrednjovjekovne crkve sv. Bartula, koja
je sagraĊena najkasnije u 15. stoljeću, a miniranjem srušena tijekom Domovinskom rata 1991.
godine, nikad nije sustavno istraţivan, a terenska dokumentacija je manjkava. 796 Amaterska
arheološka istraţivanja poduzeo je u razdoblju od 1909. do 1911. godine fra Lujo Marun, 797
koji je i ranije, primjerice 1889. godine, sa ţdrapanjskog groblja prenio u Knin jedan sluĉajno
pronaĊeni ulomak predromaniĉkog pluteja, dok je ostale stilski srodne fragmente primijetio u
zidovima grobljanske crkve.798 PronaĊena arheološka graĊa, iako ne pretjerano brojna,
svrstala je taj lokalitet u jedno od vaţnijih nalazišta ranoga srednjeg vijeka u Hrvatskoj. 799
Nedaleko od crkve sv. Bartula, otprilike stotinjak metara sjeverozapadno u pravcu
Piramatovaca, fra Lujo Marun je otkrio temelje ranokršćanske crkve iz 5. ili 6. stoljeća,800

793
Iako je Ţeljko Krnĉević nedavno ustvrdio da katoliĉko groblje s crkvom sv. Bartula ''zajedno s okolnim
terenom'' pripadaju selu Piramatovci (KRNĈEVIĆ, Ţ., 2001., 34-35, bilj. 42), to ipak nije u potpunosti toĉno, jer
se crkva sv. Bartula ipak nalazi unutar granica sela Ţdrapanj, a u Piramatovcima se moţda nalaze ostaci
ranokršćanske crkve koji se nalaze stotinjak metara sjeverozapadno od Sv. Bartula, mada i nju većina autora
navodi kao lokalitet u Ţdrapnju. Vidi npr. BAĈIĆ, S., 1991., 169, 171; ISTI, 1995., 45, 47.
794
Više o povijesti i granicama navedene ţupe vidi u: BAĈIĆ, S., 1995.
795
Usporedi DELONGA, V., 1996., 251; MARASOVIĆ, T., 2009a., 476. O problemima vezanim za
srednjovjekovnu ţupaniju Luku, tj. postojanje ranosrednjovjekovne Male Luke i kasnosrednjovjekovne Velike
Luke, te o teritoriju i granicama tzv. Male Luke, vidi u: SMILJANIĆ, F., 1997.
796
DELONGA, V., 1996., 251; JAKŠIĆ, N., 2009b., 28.
797
MARUN, L., 1998., 188, 219.
798
RADIĆ, F., 1896b., 180.
799
DELONGA, V., 1996., 251.
800
RADIĆ, F., 1896b., 180.

644
uokolo nje nalazilo se veće antiĉko i starokršćansko groblje, 801 a u novije vrijeme sa sjeverne
strane te graĊevine uoĉeni su i srednjovjekovni grobovi. 802
Od predromaniĉkih reljefa posebno je zanimanje u hrvatskoj historiografiji pobudila
veća cjelina arhitrava u ĉijem se natpisu spominje hrvatski knez Branimir i ţupan Priština, a
tome je reljefu posvećena znatna pozornost s povijesnog, epigrafskog, povijesno-umjetniĉkog,
lingvistiĉkog i drugih stajališta.803 Predromaniĉke ulomke sa Sv. Bartula koji imaju epigrafski
sadrţaj temeljito je obradila Vedrana Delonga, 804 a svi ranosrednjovjekovni reljefi obraĊeni su
u katalogu karolinške izloţbe iz 2000. godine.805 O njima je recentno pisao i Nikola Jakšić,
koji je tom prilikom dodatno osnaţio svoju raniju atribuciju navedenih fragmenata tzv.
Dvorskoj klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira, a posebno je vaţno naglasiti
njegov zakljuĉak da ulomci predromaniĉkih liturgijskih instalacija najvjerojatnije izvorno
potjeĉu iz ostataka ranokršćanske sakralne graĊevine, jer ispod kasnosrednjovjekovne crkve
sv. Bartula, u ĉije su zidove ti fragmenti dospjeli kao spoliji, zasad nisu pronaĊeni nikakvi
dokazi da je graĊevina imala ranosrednjovjekovnu, ili bilo kakvu stariju, graĊevinsku fazu. 806

801
MARUN, L., 1927., 278-279, 281.
802
KRNĈEVIĆ, Ţ., 2001., 34-37.
803
Vidi KATALOG, 2000., 355-356, kat. br. IV. 259, s popisom ranije literature. Usporedi takoĊer
MARASOVIĆ, T., 2009a., 476.
804
DELONGA, V., 1996., 252-254, kat. br. 228-231.
805
KATALOG, 2000a., 354-356, kat. br. IV. 258-259.
806
JAKŠIĆ, N., 2009b., 28-29.

645
XVII. 1. Rekonstruirani plutej oltarne ograde [ŢDRAPANJ (PIRAMATOVCI), 1]
Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva na poloţaju Sv. Bartula ili, što je vjerojatnije, ranokršćanska crkva
ĉiji su ostaci pronaĊeni stotinjak metara sjeverozapadno od navedene grobljanske crkve.
Datacija: Od 879. do 892. godine.
Okolnosti nalaza: Veći ulomak pluteja (visina 92 cm, širina 98 cm, debljina 11 cm) pronaĊen je
1889. godine na groblju uokolo crkve sv. Bartula, te ga je fra Lujo Marun iste godine dao prenijeti u
Knin. Dva oveća fragmenta toga pluteja pronaĊena su 13. studenoga 1911. godine u svodu jednog
prozora kasnosrednjovjekovne crkve sv. Bartula.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 106 cm, širina 108 cm, debljina 16 cm.
Opis: Rekonstruirani plutej oltarne ograde ĉiju osnovu ĉini nekoliko izvorno saĉuvanih ulomaka koji
su zalijepljeni po crti loma, dok je ostatak pluteja nadomješten u betonu. Na izvornim fragmentima
pluteja saĉuvali su se dijelovi vrha, dna i lijevog boka, pa je na temelju toga bilo moguće pouzdano
utvrditi njegove izvorne dimenzije, ali i rekonstruirati dijelove dekoracije prednje plohe pluteja koji su
nedostajali.
Prednja strana podijeljena je tako na glavno polje i na vijenac. Vijenac, koji je reljefno
istaknutiji od glavnog polja, ispunja jednostavni niz ispresjeĉenih troprutih arkada, a taj motiv sa svih
strana omeĊuju ĉetiri neprofilirane rubne letve. Ispod vijenca nalazi se glavno polje pluteja koje je
takoĊer bilo omeĊeno s ĉetiri neprofilirane rubne letve, s tim da je donja bila trostruko šira od ostalih.
Glavni motiv formiran je od trideset pravilno posloţenih troprutih kruţnica, po šest u širini i po pet u
visini. Kruţnice su dijagonalno presjeĉene jednom troprutom trakom koja poĉinje teći iz jednoga
donjeg kuta pluteja, uz njegove bokove i dno uvijek prelazi u tzv. perec-motive, samim time pod
pravim kutom mijenja smjer pruţanja, da bi u konaĉnici završila u drugome donjem kutu pluteja.
Opisana kompozicija u cjelini je koncipirana dosta primitivno, jer troprute kruţnice nisu meĊusobno
uĉvorene, niti ih tvori beskonaĉna tropruta traka, a njezin izvedbeno najzahtjevniji dio predstavlja
tropruta traka koja dijagonalno ispresijeca kruţnice.
Naĉin klesanja ovog pluteja, kao i upravo opisana ukrasna kompozicija glavnog polja,
nesumnjivo upućuju na zakljuĉak da se radi o djelu tzv. Dvorske klesarske radionice iz vremena kneza
Branimira, pa ĉinjenica da je pronaĊen na istom lokalitetu kao i dijelovi trabeacije oltarne ograde
[ŢDRAPANJ (PIRAMATOVCI), 2.1-2.4] u ĉijem se posvetnom natpisu spominje knez Branimir
samo dodatno potvrĊuje navedenu atribuciju, a time i sam plutej pouzdano datira u vrijeme vladavine
navedenoga hrvatskog kneza, dakle u razdoblje od 879. do 892. godine.

646
Literatura: RADIĆ, F., 1896b., 180; VODIĈ, 1979., 30; JAKŠIĆ, N., 1986., 85-87; BURIĆ, T., 1995., 97-98,
sl. 7; JAKŠIĆ, N., 1995a., 145, 147, sl. 15; BURIĆ, T., 1997a., 11; JAKŠIĆ, N., 1997a., 44-45, fig. 3b;
MARUN, L., 1998., 219; JAKŠIĆ, N., 2000d., 212, sl. 30, lijevo; KATALOG, 2000a., 354-355, kat. br. IV. 258;
DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 52; JAKŠIĆ, N., 2001., 196; ISTI, 2002b., 112, T. II, 5;
ISTI, 2009b., 28, 30-31, sl. 35; MARASOVIĆ, T., 2009a., 476-477, sl. 584; MILOŠEVIĆ, A. - PEKOVIĆ, Ţ.,
2009., 241-242, sl. 281.
Izloţbe: Hrvati i Karolinzi, Split, 2000./2001.

XVII. 2. Četiri ulomka trabeacije oltarne ograde [ŢDRAPANJ (PIRAMATOVCI), 2.1-

2.4]
Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva na poloţaju Sv. Bartula ili, što je vjerojatnije, ranokršćanska crkva
ĉiji su ostaci pronaĊeni stotinjak metara sjeverozapadno od navedene grobljanske crkve.
Datacija: Od 879. do 892. godine.
Okolnosti nalaza: Ulomak br. 1 pronaĊen je 10. studenoga 1911. u zidovima kasnosrednjovjekovne
crkve sv. Bartula gdje je bio uzidan kao spolij. Istoga dana, izmeĊu prezbiterija i boĉnih vrata crkve,
pronaĊen je pod samim stropom crkve lijevi fragment cjeline arhitrava br. 2. Ostatak tog arhitrava (dva
ulomka) pronaĊen je tijekom amaterskih arheoloških istraţivanja voĊenih dvije godine ranije na Sv.
Bartulu, toĉnije 4. studenoga 1909. godine, kada je navedeni pronalazak fra Lujo Marun ponio sa
sobom u Knin. Tri fragmenta zabata pod br. 3 pronaĊena su 9. i 11. studenog 1911. godine u zidovima
iste crkve, a okolnosti pronalaska ulomka br. 4 nisu utvrĊene.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 17,5 cm, širina 23 cm, debljina 7 cm, visina natpisnog polja 7 cm.
2. Visina 21,5 cm, širina 134 cm, debljina 8,5-10 cm, visina natpisnog polja 6-7,5 cm.
3. Visina 48 cm, širina 65 cm, debljina 11,5 cm, visina natpisnog polja 5,5-6 cm.
4. Visina 17 cm, širina 60 cm, debljina 9-12 cm, visina natpisnog polja 5-5,5 cm.
Opis: Ĉetiri ulomka trabeacije oltarne ograde od kojih tri pripadaju dvama arhitravima, a jedan zabatu
oltarne ograde. Fragmenti arhitrava pod br. 1 i 4 imaju izvorno saĉuvanu gornju i donju plohu, dok im
se na boĉnim stranama nalaze lomovi. Cjelina arhitrava pod br. 2 spojena je od tri manja ulomka koji
se logiĉno nadovezuju jedan na drugoga, mada zapravo nedostaje njihov neposredni spoj, a lijevi
fragment arhitrava nešto je niţi u odnosu na ostala dva ulomka grede. I u ovom sluĉaju arhitravu je

647
izvorno saĉuvana gornja i donja ploha, a na bokovima ima lomove. Zabat pod br. 3 gotovo je u
cijelosti saĉuvan s izuzetkom dviju stopa koje mu nedostaju.
Kompoziciju na prednjoj strani arhitravâ ĉine nespretno oblikovane kuke u gornjem pojasu,
zatim profilirano rebro sa stiliziranim kimationom u srednjoj zoni, dok donji pojas tvori natpisno polje.
Kuke u gornjoj zoni imaju puţolike zavojnice i dvoprute noţice koje se lagano šire pri dnu. Na zabatu
glavno polje ispunja središnji grĉki kriţ ispunjen pravolinijskim urezima i stiliziranim okom na
kriţištu patibuluma i antene, a oboĉuju ga dvije suĉelice postavljene ptice smještene pod njegovom
antenom. Obje ptice imaju nespretno izvedena tijela, malu glavu s toĉkicom koja predstavlja oko, a u
kljunovima im vise crvi koji imaju oblik volutice. Središnje polje s dviju boĉnih strana zatvaraju
kosine zabata koje ponavljaju dekoraciju gornje i središnje zone arhitravâ (kuke, kimation). Donji,
luĉno oblikovani dio zabata tvori natpisno polje koje se nalazi ispod središnjeg motiva s kriţom i
pticama, a ono se s lijevog arhitrava u kontinuitetu nastavlja na luĉnom dijelu zabata, da bi s njega
opet prešlo na desni arhitrav oltarne ograde. Tako se, uz sve dijelove koji nedostaju, na saĉuvanim
ulomcima dvaju arhitrava i jednog zabata moţe išĉitati i djelomiĉno restituirati sljedeći donacijski
natpis: [In no]MINE [Domini temporibus domno Br]ANIMERO DVCE(m) CLAVITNORV(um)
EGO PRISTI(na) IVPANVS C[um conivge] MEA EDIFICABIM[vs...] [...?ed]ES VT D(eus)
HABEAT P(ro)PICIAM[...?...], što bi u prijevodu znaĉilo: ''U ime Gospodnje, u vrijeme gospodara
Branimira, kneza Slavena, ja Priština, ţupan, sa svojom suprugom, sagradit ćemo (sagradili smo)
crkvu (?) da Bog ima milost''. Ovaj fragmentarno saĉuvani natpis grafijski je rustiĉan, na mjestima i
gramatiĉki nespretan, a u korištenju futurnog oblika u rijeĉi edifcabimus za radnju koja je oĉito već
uĉinjena (crkva je sagraĊena) prepoznaje se tzv. gnomiĉki futur (futurum gnomicum) jer se njime
izriĉe opća misao koja vrijedi za sva vremena. Zbog svega navedenog, moţe se reći da uklesani
posvetni natpis prati opću jeziĉnu razinu vremena te da je u cjelini pisan kvalitetnim latinitetom. Osim
toga, u pogledu uklesanog imena ţupana Prištine, već je Miho Barada pretpostavio da se radi o
latinskoj izvedenici nastaloj od izvornog hrvatskog imena Prusna ili Prisna, identificiravši zbog toga
donatora Pristinu iz Ţdrapnja sa ţupanom Prusnom (Prisnom) koji se, kao kneţev maĉonoša
(maccerarii zuppano), spominje u Muncimirovoj ispravi iz 892. godine.
Podudarnost podataka iz posvetnog natpisa s ostalim povijesnim izvorima, spomen kneza
Branimira u verbalnoj datacijskoj formuli, naĉin klesanja ove trabeacije te upotreba dekorativnih
motiva, nesumnjivo upućuju na zakljuĉak da se radi o djelu tzv. Dvorske klesarske radionice iz
vremena kneza Branimira, a to takoĊer znaĉi i da se saĉuvana trabeacija ţdrapanjske oltarne ograde
moţe pouzdano datirati vremenom vladavine navedenoga hrvatskog kneza, dakle u razdoblje od 879.
do 892. godine.

648
Literatura: ŠIŠIĆ, F., 1925., 652, 655, 667, sl. 264, 266, 275; MARUN, L., 1927., 290; KARAMAN, LJ.,
1930., 80, sl. 64; BARADA, M., 1937., 25, 76; ISTI, 1942., 241; PAŠKVAN, F., 1955., 9; GUNJAĈA, S.,
1958a., 9-11, sl. 5; GUNJAĈA, Z., 1978., 70-71; JURIŠIĆ, K., 1979., 35; VODIĈ, 1979., 30; JAKŠIĆ, N.,
1980a., 28-33, 91-92, kat. br. 17; RAPANIĆ, Ţ, 1981., 186-188; JAKŠIĆ, N., 1986., 82-84; RAPANIĆ, Ţ.,
1987., 185, T. XXVIII, sl. 1 (tj. 2); LUĈIĆ, J. - ZEKAN, M., 1989., 269-270; MATIJEVIĆ SOKOL, M. -
ZEKAN, M., 1990., 10; PETRICIOLI, I., 1990a., 53; BAĈIĆ, S., 1991., 171-172; JURKOVIĆ, M., 1992a., 30;
ISTI, 1992b., 69; KATALOG, 1992., 86-87, kat. br. 16; ZEKAN, M., 1993., 409, 412; BAĈIĆ, S., 1995., 48;
BURIĆ, T., 1995., 95-97, sl. 4-6; GOLDSTEIN, I., 1995., 266; GUNJAĈA, Z., 1995., 119; JAKŠIĆ, N., 1995a.,
143-144, sl. 7-8; DELONGA, V., 1996., 252-254, 297, 301, 312, 320-321, 323, T. LXXXI, 228; T. LXXXII,
229-231; GUNJAĈA, Z., 1996c., 547; BURIĆ, T., 1997a., 11; DELONGA, V., 1997., 38-40, 71-72, Pl. IV, fig.
1-4; JAKŠIĆ, N., 1997a., 44-45, fig. 3; ISTI, 1997c., 25; MATIJEVIĆ SOKOL, M., 1997., 243; PETRICIOLI,
I., 1997., 480; KATALOG, 1998., 204, kat. br. 7; KATIĈIĆ, R., 1998., 355; KRNĈEVIĆ, Ţ., 1998., 23-24, 26;
MARUN, L., 1998., 188, 219; DELONGA, V., 2000b., 245; JAKŠIĆ, N., 2000d., 210-212, sl. 27, desno; sl. 28,
lijevo; KATALOG, 2000a., 355-356, kat. br. IV. 259; DELONGA, V., 2001., 226; DELONGA, V. - JAKŠIĆ,
N. - JURKOVIĆ, M., 2001., 50-52, 83; JAKŠIĆ, N., 2001., 194-196; ISTI, 2002b., 112-113, T. I, 3; T. II, 1;
MATIJEVIĆ SOKOL, M., 2002., 38; MATIJEVIĆ SOKOL, M. - SOKOL, V., 2005., 72; MARAKOVIĆ, N. -
JURKOVIĆ, M., 2007., 362; MARASOVIĆ, T., 2008., 158, 329-330, 366-367, sl. 172b, 352c, 399a;
DELONGA, V., 2009., 9, 21; JAKŠIĆ, N., 2009b., 28-30, sl. 31-34; MARASOVIĆ, T., 2009a., 476-477, sl.
584; ISTI, 2009b., 349, 351, sl. 8c; MILOŠEVIĆ, A., 2009., 363-364, sl. 18.1; MILOŠEVIĆ, A. - PEKOVIĆ,
Ţ., 2009., 235-236, sl. 269; LASZLO KLEMAR, K., 2012., 174-176, T. LXXX, 2-4.
Izloţbe: Na slavu Boţju: 700 godina Šibenske biskupije, Šibenik, 1998./1999.; Hrvati i Karolinzi, Split,
2000./2001.

649
650
XVIII. Ostali lokaliteti

651
 U ovom poglavlju kataloški su obraĊeni ulomci s ĉetiri manja ili pak nedovoljno
istraţena lokaliteta s podruĉja izmeĊu Zrmanje i Krke koja su tijekom 9. stoljeća bila u
sastavu hrvatske kneţevine, a danas se nalaze unutar Bioviĉina Sela, Golubića i Mokrog Polja
kod Knina, te Tinja kod Benkovca. Na lokalitetima Crkvina u Mokrom Polju i Tinjska
gradina u Tinju neosporno je utvrĊeno postojanje (rano)srednjovjekovne ili ĉak starije
sakralne graĊevine, a od kojih za onu tinjsku nalazimo potvrdu i u pisanim vrelima. Osim
toga, samo podruĉje Tinja nije dovoljno arheološki istraţeno te postoji mogućnost pronalaska
još nekoga predromaniĉkog lokaliteta u tom selu. S druge strane, iako zbog neprovedenih
arheoloških istraţivanja nije moguće sa sigurnošću tvrditi da je u Bioviĉinu Selu ili Golubiću
kod Knina postojala ranosrednjovjekovna ili neka ranija sakralna graĊevina, na zakljuĉak koji
bi išao u tom pravcu ipak upućuje više indicija. Tako, primjerice, postojanje predromaniĉke
crkve u Bioviĉinu Selu jasno sugerira brojnost predromaniĉkih reljefa pronaĊenih u i uokolo
današnje pravoslavne crkve sv. Petra i Pavla, u Golubiću na stariju sakralnu graĊevinu
ponajprije upućuju arhitektonske karakteristike postojeće crkve sv. Stefana koja unutar svojih
zidova najvjerojatnije krije izvornu strukturu ranosrednjovjekovne graĊevine s westwerkom,
dok oba titulara današnjih crkava u tim selima zacijelo svjedoĉe o oĉuvanju kontinuiteta
kultnog mjesta i titulara iz ranosrednjovjekovnoga ili ĉak ranokršćanskog razdoblja.

652
 XVIII. 1. Biovičino Selo kod Knina

Bioviĉino Selo je naselje koje se nalazi dvadesetak kilometara zapadno od Knina,

istoĉno od gornjega toka rijeke Zrmanje. Iz zidova tzv. bratske kuće koja se nalazi nedaleko
od mjesnoga groblja i pravoslavne crkve sv. Petra i Pavla u tom selu izvaĊena su dva veća
ulomka predromaniĉkih pluteja, a petnaestak sliĉnih spomenika pronaĊeno je i prilikom
preureĊenja navedene crkve poĉetkom 20. stoljeća, ali su oni tada namjerno uništeni. 807 Veći
broj predromaniĉkih reljefa pronaĊenih na ovom poloţaju sugerira da je tijekom ranoga
srednjeg vijeka postojala starija sakralna graĊevina kojoj su navedeni ulomci izvorno
pripadali, a ĉiji je titular moţda naslijedila i današnja pravoslavna crkva. 808

XVIII. 1. 1. Dva ulomka plutejâ oltarne ograde (OSTALI LOKALITETI, 1.1.1.-1.1.2.)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva na poloţaju ili u blizini današnje crkve sv. Petra i Pavla.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Oba ulomka bila su kao spoliji ugraĊeni u zid ruševne bratske kuće koja se nalazi
nedaleko od mjesnoga groblja i pravoslavne crkve sv. Petra i Pavla, a sluţila su kao okvir njezina
prozora. Godine 1995. fragmenti su izvaĊeni iz zida navedene kuće i prebaĉeni u Muzej hrvatskih
arheoloških spomenika u Splitu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 54 cm, širina 35 cm, debljina 15-16 cm.
2. Visina 60 cm, širina 55 cm, debljina 16-18 cm.

807
Usporedi MARUN, M., 1998., 130-131 (bilješka pod datumom 22. veljaĉe 1904.); MILOŠEVIĆ, A., 2000.,
319-320; MARASOVIĆ, T., 2009a., 486.
808
O toj mogućnosti Nikola Jakšić je u jednom recentnom ĉlanku napisao sljedeće: '' Due plutei – distinguibili
per la semplicità dei motivi ornamentali particolarmente legata alla bottega lapicida di corte – furono rinvenuti
nel sito di Petrova crkva (Chiesa di Pietro) nella località di Bioviĉino selo presso Tenin. Il ritrovamento
permette di concludere con notevole certezza che anche in questo luogo fu eretto un edificio di culto dedicato a
san Pietro (istaknuo I. J.) proprio ai tempi di Branimir ''. JAKŠIĆ, N., 2009a., 69 (61-93).

653
Opis: Dva ulomka dvaju pluteja oltarne ograde, od kojih jedan pripada desnom gornjem (br. 1), a
drugi desnom donjem dijelu pluteja (br. 2). Fragmentu br. 1 izvorno se saĉuvao vrh i desni bok, dok na
ostalim krajevima ima lomove. Na njegovoj prednjoj plohi saĉuvao se ostatak vijenca u vrhu i dio
glavnoga polja. U vijencu se nalazi gusti preplet troprutih traka koji je bio uokviren neprofiliranim
rubnim letvama, a na ostatku glavnoga polja raspoznaje se sedam troprutih kruţnica dijagonalno
ispresjeĉenih troprutim trakama koje prilikom dodira s rubnim letvama mijenjaju smjer kretanja za
devedeset stupnjeva. Ulomak br. 2 ima izvorno saĉuvano dno, dok su mu ostale strane naknadno
preklesane prilikom preupotrebe. Na njegovoj ukrasnoj površini vidi se cjelovita donja i djelomiĉno
oštećena desna boĉna letva, obje bez profilacije. One obrubljuju glavno polje koje ima isti ukras kao i
fragment br. 1, samo što se na njemu vidi ukupno šesnaest kruţnica koje su rasporeĊene u ĉetiri reda s
po ĉetiri kruţnice.
Po repertoaru ukrasnih motiva ovi ulomci odgovaraju sliĉnim primjercima plutejâ kakve je
tijekom posljednje ĉetvrtine 9. stoljeća izraĊivala Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza
Branimira, pa ih se moţe atribuirati navedenoj klesarskoj radionici.

Literatura: BURIĆ, T., 1995., 100, 102, 105, sl. 29; JAKŠIĆ, N., 2000d., 212, sl. 30, desno; KATALOG,
2000a., 196, kat. br. IV. 23; MILOŠEVIĆ, A., 2000., 319-321; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M.,
2001., 52; JAKŠIĆ, N., 2009a., 69; MARASOVIĆ, T., 2009a., 486, sl. 590.
Izloţbe: Hrvati i Karolinzi, Split, 2000./2001.

654
 XVIII. 2. Golubić kod Knina

Golubić je naselje koje se nalazi 9 kilometara sjeverno od Knina, na prostoru

nekadašnjega srednjovjekovnog hrvatskog sela Butina Vas koje se u srednjem vijeku
spominje kao posjed kninskog biskupa.809 U znanstvenoj je literaturi još od kraja 19. stoljeća
poznat ulomak arhitrava oltarne ograde s ostatkom natpisa ...EMARIE... koji je kao spolij bio
ugraĊen u prag juţnih vrata pravoslavne crkve sv. Stefana u tom selu, 810 a fra Lujo Marun je
zabiljeţio kako je u zidovima te crkve opazio još nekoliko ranosrednjovjekovnih reljefa. 811
Temeljem tih ĉinjenica opravdano se pretpostavljalo da se na tom poloţaju nalazila vaţna
srednjovjekovna graĊevina koja je vjerojatno bila posvećena sv. Mariji, 812 da bi Zoraida
Demori Staniĉić 1998. godine iznijela mišljenje da je postojeća crkva u Golubiću naslijedila
strukturu predromaniĉke graĊevine s westwerkom, te je pretpostavila da se najvjerojatnije
radilo o prvobitnoj ranokršćanskoj crkvi kojoj je u karolinško doba pridodan westwerk sa
zvonikom.813 Nedavno su Ante Milošević i Ţeljko Peković objavili idejnu rekonstrukciju
navedene crkve, te su posebno istakli ĉinjenicu da je ona u svojim proporcijama gotovo
identiĉna crkvi Sv. Spasa u Cetini.814 Prilikom nedavne problematiĉne, ali temeljite obnove
pravoslavne crkve sv. Stefana izvedene 2010. godine, 815 iz njezinih je zidova izvaĊeno još
nekoliko predromaniĉkih reljefa, ali oni još uvijek nisu objavljeni, pa nisu poznati široj
znanstvenoj javnosti.

XVIII. 2. 1. Ulomak arhitrava oltarne ograde (OSTALI LOKALITETI, 2.1.)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.

809
SMILJANIĆ, F., 1992., 56; DELONGA, V., 1996., 187.
810
BULIĆ, F., 1888., 19, T. IV, 11.
811
MARUN, L., 1998., 286 (bilješka pod datumom 6. lipnja 1927.); MILOŠEVIĆ, A., 2000., 316.
812
DELONGA, V., 1996., 187.
813
DEMORI STANIĈIĆ, Z., 1998.; MARASOVIĆ, T., 2009a., 493.
814
MILOŠEVIĆ, A. - PEKOVIĆ, Ţ., 2009., 167-169; MILOŠEVIĆ, A., 2011a., 63-64.
815
Na u najmanju ruku diskutabilan naĉin obnove navedene crkve upozorio je nedavno Ante Milošević, temeljito
obrazlaţući svoje negativno mišljenje o poduzetom zahvatu na graĊevini. MILOŠEVIĆ, A., 2011a., 63, bilj. 78.

655
Podrijetlo: Najvjerojatnije predromaniĉka crkva sv. Marije (?) na poloţaju današnje pravoslavne
crkve sv. Stefana.
Datacija: Prva polovina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: PronaĊen je krajem 19. stoljeća kao spolij u pragu juţnih boĉnih vrata pravoslavne
crkve sv. Stefana, a 13. rujna 1995. godine prebaĉen je u Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u
Splitu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 17 cm, širina 40,5 cm, debljina 15 cm, visina natpisnog polja 7,5 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde koji ima lomove na svim stranama, a i površinski je znatno
oštećen. Na njegovoj prednjoj plohi vidi se dekoracija podijeljena u dva pojasa, pa se tako u gornjemu
nalaze kuke, dok donje tvori natpisno polje. Saĉuvalo se ukupno osam manje ili više oštećenih kuka
kojima nedostaje više od pola površine zavojnica u vrhu, dok su im dvoprute noţice vrlo glomazne i
krajnje nezgrapno i nevješto klesane. U natpisnom polju velikim i rustiĉnim slovima bio je uklesan
posvetni natpis od kojega se saĉuvao samo manji dio koji moţda otkriva izvornoga titulara (ili jednog
od njih) predromaniĉke crkve: [...sancta]E MARIE[...].
Iako je ovaj fragment arhitrava s oprezom dovoĊen u vezu s djelovanjem Trogirske klesarske
radionice, njegova vrlo rustiĉna obrada ipak upućuje na zakljuĉak da on ne pripada njezinu opusu, već
je djelo nekoga izrazito nevještoga majstora (ili radionice) koji je koristio iste koncepcijske predloške i
iste ukrasne motive kao i navedena klesarska produkcija, pa se iz toga razloga i ovaj golubićki ulomak
moţe pribliţno jednako datirati kao i djela Trogirske klesarske radionice, dakle u prvu ĉetvrtinu, ili
pak nešto šire, u prvu polovinu 9. stoljeća.

Literatura: BULIĆ, F., 1888., 19, T. IV, 11; MARUN, L., 1927., 307; GUNJAĈA, S., 1960., 275; BUDIMIR,
M., 1992., 29; DELONGA, V., 1996., 187, 317, T. LXI, 155; DEMORI STANIĈIĆ, Z., 1998., 225, 227, fig. 7;
MARUN, L., 1998., 286; JAKŠIĆ, N., 2000d., 206; MILOŠEVIĆ, A., 2000., 316; DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N.
- JURKOVIĆ, M., 2001., 46; JAKŠIĆ, N., 2001., 188; ISTI, 2004., 271; MARASOVIĆ, T., 2009a., 492, 494-
495, sl. 603; MILOŠEVIĆ, A. - PEKOVIĆ, Ţ., 2009., 167, bilj. 312; JOSIPOVIĆ, I., 2011., 105, bilj. 2.

656
 XVIII. 3. Mokro Polje kod Knina

Mokro Polje je selo koje se nalazi oko 18 kilometara sjeverozapadno od Knina,

smješteno je u istoimenoj krškoj udolini na podruĉju Bukovice uz gornji tok rijeke Zrmanje.
Na prostoru Mokrog Polja utvrĊeno je više arheoloških lokaliteta s obje strane rijeke, i to
podjednako iz kasnoantiĉkoga i srednjovjekovnoga razdoblja. Tako su istraţene ili samo
evidentirane ĉak tri ranokršćanske crkve (Suĉevići, utvrĊenje Ĉuker, Vagići), dok su na
poloţaju Crkvina, na desnoj obali rijeke Zrmanje, 1921. godine sluĉajno otkriveni ostaci
predromaniĉke crkve koja je u kasnom srednjem vijeku pregraĊena u gotiĉkom slogu. Uokolo
crkve proteţe se srednjovjekovno groblje s masivnim nadgrobnim ploĉama, a prilikom
pokušaja nadogradnje navedene crkve 1921. godine na prostoru ispod porušene apside i u
unutrašnjosti crkve pronaĊeno je nekoliko ulomaka predromaniĉkih reljefa.816

XVIII. 3. 1. Tri ulomka pluteja ili plutejâ oltarne ograde (OSTALI LOKALITETI, 3.1.1.-
3.1.3.)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva na poloţaju Crkvina u Mokrom Polju.
Datacija: Druga polovina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Sluĉajno pronaĊeni na poloţaju Crkvina 1907. ili 1921. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 26 cm, širina 18 cm, debljina 13 cm.
2. Visina 24 cm, širina 16 cm, debljina 12 cm.
3. Visina 17 cm, širina 22 cm, debljina 13 cm.
Opis: Tri ulomka jednoga pluteja, ili pak dvaju pluteja koji su pripadali istoj oltarnoj ogradi, mada nije
iskljuĉeno i da su neki od njih pripadali pilastru. Sva tri fragmenta imaju lomove na svim stranama, a
na ukrasnoj površini saĉuvali su im se ostaci identiĉne geometrijske dekoracije glavnoga polja pluteja

816
Usporedi MARUN, L., 1927., 311, sl. 37; JURIŠIĆ, K., 1979., 43; DELONGA, V., 1985.; BUDIMIR, M.,
1992., 28; DELONGA, V., 1996., 200; MARUN, L., 1998., 236 (bilješka pod datumom 6. rujna 1921.);
MARASOVIĆ, T., 2009a., 487-488.

657
koja se sastojala od niza odvojenih troprutih kruţnica dijagonalno ispresjeĉenih troprutim trakama
koje su se uz boĉne rubove pluteja, a vjerojatno i uz njegovo dno, preplitale tvoreći tzv. perec-motive.
Ti su motivi, pak, bili rasporeĊeni u nizu uz navedene rubove glavnoga polja pluteja i to tako da su
svojom ţirom stranom bili naslonjeni na rubne letve.

Literatura: DELONGA, V., 1985., 273-275, bilj. 40, T. V, 3a-b, 4; BUDIMIR, M., 1992., 28; MARUN, L.,
1998., 151 (bilješka pod datumom 28. kolovoza 1907.), 236 (bilješka pod datumom 6. rujna 1921.);
MARASOVIĆ, T., 2009a., 487-488, sl. 591.

XVIII. 3. 2. Dva ulomka arhitravâ oltarne ograde (OSTALI LOKALITETI, 3.2.1.-3.2.2.)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Predromaniĉka crkva na poloţaju Crkvina u Mokrom Polju.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Sluĉajno pronaĊeni na poloţaju Crkvina 1921. godine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 22 cm, širina 36 cm, debljina 11-13 cm.
2. Visina 15-16 cm, širina 40 cm, debljina 13,5 cm.
Opis: Dva ulomka najvjerojatnije dvaju arhitrava oltarne ograde, od kojih fragment br. 1 pripada
lijevoj, a ulomak br. 2 desnoj gredi, a što se pretpostavlja zbog toga što se dijelovi njihovih uklesanih
natpisa ne mogu izravno povezati. Oba fragmenta imaju lomove na svim stranama. Ukrasna površina
na ulomku br. 1 podijeljena je u tri pojasa, pa se tako u gornjemu nalaze ostaci dvoprutih noţica
nadesno poloţenih kuka vrlo rustiĉne izrade, srednji pojas saĉinjava tordirano uţe, dok se u donjemu
saĉuvao ostatak natpisa [...a]VLLA CHR(ist)I C(on)[didi...], a on, dakle, spominje gradnju crkve.
Identiĉnu dekoraciju imao je i fragment br. 2, samo što su na njemu kuke još više oštećene, a u
natpisnom polju se moţe proĉitati [...con]FIRMAVI F[...] što upućuje na ĉin posvjedoĉenja crkve.
Rustiĉnost izvedbe ovih ulomaka svrstava ih u moţda kvalitativno najlošije primjerke
predromaniĉkih reljefa na istoĉnoj obali Jadrana, a koncepcijska podjela arhitrava na tri zone, od kojih
srednju tvori motiv tordiranoga uţeta, omogućava njegovu okvirnu dataciju u posljednju ĉetvrtinu 9.
stoljeća.

658
Literatura: DELONGA, V., 1985., 273-276, bilj. 40, T. V, 1-2; BURIĆ, T., 1988., 83; BUDIMIR, M., 1992.,
28; DELONGA, V., 1996., 200-201, 314-315, T. LXVI, 171-172; MARUN, L., 1998., 236 (bilješka pod
datumom 6. rujna 1921.); MARASOVIĆ, T., 2009a., 487-488, sl. 592.

659
 XVIII. 4. Tinj kod Benkovca

Tinj je ravnokotarsko selo smješteno 13 kilometara zapadno od Benkovca, a tijekom

ranoga srednjeg vijeka njegov je teritorij pripadao Sidraškoj ţupaniji. 817 Toponim Tinj
spominje se još 1069. godine u jednoj povelji hrvatskoga kralja Petra Krešimira IV. kao
''mons Tinj'', i to kao granica kraljevskog teritorija Rosohatice koji je Petar Krešimir IV.
darovao samostanu sv. Tome u Biogradu. Tijekom 11. stoljeća Tinj je bio bogata podţupa
Sidraške ţupe, te su se u njemu nalazila mnoga krunska dobra.818 Iz današnje crkve sv. Ivana
na Tinjskoj gradini potjeĉe devet ulomaka predromaniĉkih reljefa, pa se pretpostavlja da su
oni pripadali starijoj sakralnoj graĊevini koja se u dokumentima prvi put spominje 1194.
godine kao ''ecclesia sancti Iohanis de Tino'', a ĉiji se ostaci nalaze uz današnju crkvu. Na
poloţaju MeĊine, koji se nalazi jugozapadno od Tinjske gradine, pronaĊen je još jedan
predromaniĉki reljef, a na tom poloţaju takoĊer su vidljivi ostaci nekih zidova, dok su u
njegovoj neposrednoj blizini, na predjelu zvanom Vinogradi, uoĉeni temeljni ostaci jednoga,
vjerojatno sakralnog objekta kruţnoga oblika.819

XVIII. 4. 1. Devet ulomka raznih dijelova liturgijskih instalacija (OSTALI

LOKALITETI, 4.1.1.-4.1.9.)
Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Crkva sv. Ivana na Tinjskoj gradini.
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: Ulomci pronaĊeni u crkvi sv. Ivana na Tinjskoj gradini.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije:
1. Visina 7 cm, širina 12,5 cm, debljina 11 cm.
2. Visina 21 cm, širina 18 cm, debljina 12,5 cm.
3. Visina 9 cm, širina 11 cm, debljina 8,5 cm.

817
O granicama Sidraške ţupanije u srednjem vijeku vidi detaljnije u: SMILJANIĆ, F., 1990.
818
JURAGA, B., 1980., 450.
819
Usporedi JURAGA, B., 1980., 450; JURIĆ, R., 1990., 289-290; MARASOVIĆ, T., 2009a., 417-418.

660
4. Visina 13 cm, širina 13 cm, debljina 8 cm.
5. Visina 19,5 cm, širina 21,5 cm, debljina 12,5 cm.
6. Visina 10 cm, širina 12 cm, debljina 7 cm.
7. Visina 14 cm, širina 10,5 cm, debljina 10 cm.
8. Visina 16 cm, širina 11 cm, debljina 13,5 cm, širina otuĉenog pera 6 cm.
9. Visina 15,5 cm, širina 9,5-10 cm, debljina 10 cm.
Opis: Devet ulomka raznih dijelova liturgijskih instalacija koje je prvi objavio Tomislav Marasović.
Radi se o manjim i površinski jako oštećenim fragmentima pa je gotovo nemoguće sa sigurnošću
ustanoviti o kojim se dijelovima liturgijskih instalacija radi. Ulomku br. 1 izvorno se saĉuvala gornja
ploha i debljina, na ostalim krajevima ima lomove, a ostaci puţolikoh zavojnica na njegovoj ukrasnoj
površini upućuju na zakljuĉak da je rijeĉ o fragmentu arhitrava. Ulomak br. 2 ima izvorno saĉuvanu
debljinu dok na ostalim krajevima ima lomove. Na njegovoj ukrasnoj površini voluminozniji dio
reljefa u potpunosti je otuĉen, a ispod se nalazi polje ispunjeno prepletom troprutih traka, na temelju
kojega nije moguće ustanoviti njegovu izvornu funkciju. Isto vrijedi i za fragment br. 3 koji ima
izvorno saĉuvanu jednu stranu i debljinu, dok mu se na dekorativnoj površini takoĊer naziru prepleti
troprutih traka. Ulomak br. 4 oljuština je koja ima lomove na svim stranama, a ostaci dviju kuka s
troprutom profilacijom noţica upućuju na zakljuĉak da se vjerojatno radi o dijelu arhitrava. Fragment
br. 5 takoĊer je oljuština s posve nejasnom troprutom geometrijskom dekoracijom, a jedna njegova
strana naknadno je ravno preklesana. Za ulomak br. 6, unatoĉ ozbiljnom oštećenju, moguće je
pretpostaviti da je dio vijenca pluteja kojemu se djelomiĉno saĉuvala gornja ploha, dok mu se na
prednjoj razaznaje motiv od niza troprutih arkada unutar kojih su bile smještene polovice rozeta
šiljatih listova. Fragment br. 7 najvjerojatnije je dio arhitrava oltarne ograde, što se moţe zakljuĉiti po
tome što se na njemu djelomiĉno saĉuvala jedna kuka, dok je ulomak br. 8 zacijelo pripadao donjem
desnom dijelu pluteja kojemu se na desnom boku saĉuvao dio pera za uglavljivanje, a na ukrasnoj
površini tropruti preplet. Fragment br. 9. ima lomove na svim stranama, a na desnom boku je i
naknadno ravno preklesan. Od njegove izvorne dekoracije saĉuvala se jedna cjelovita virovita rozeta
koja je smještena unutar troprute kruţnice koja je tek djelomiĉno vidljiva.

Literatura: JURIĆ, R., 1990., 290; MARASOVIĆ, T., 2009a., 417, sl. 518; VEŢIĆ, P., 2012., 46-47, 62.

XVIII. 4. 2. Ulomak pluteja oltarne ograde (?) (OSTALI LOKALITETI, 4.2.)

Produkcija: Neznani klesar.
Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.

661
Datacija: 9. stoljeće.
Okolnosti nalaza: PronaĊen na poloţaju MeĊine jugozapadno od Tinjske gradine.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 29 cm, širina 15 cm, debljina 13 cm.
Opis: Ulomak najvjerojatnije pluteja oltarne ograde koji ima lomove na svim stranama. Vodoravnom
neprofiliranom letvom podijeljen je u dva polja, od kojih je gornje izboĉeno u odnosu na donje, pa se
moţe pretpostaviti da je gornje polje pripadalo vijencu, a donje glavnom polju pluteja. Saĉuvani
fragment vijenca ukrašen je motivom dvostrukog isprepletenog niza uĉvorenih troprutih kruţnica, dok
se na vrlo malom ostatku glavnoga polja nazire tek ostatak troprute trake koja moţda tvori ĉvor.

Literatura: JURAGA, B., 1980., 458, T. VIII, 34; JURIĆ, R., 1990., 290; MARASOVIĆ, T., 2009a., 418, sl.
519; VEŢIĆ, P., 2012., 46-47, 62.

662
XIX. Ulomci neutvrĎena
izvornog podrijetla

663
 U ovom poglavlju kataloški su obraĊeni pojedinaĉni predromaniĉki reljefi koji su
pronaĊeni u današnjim selima koja se nalaze na podruĉju izmeĊu Zrmanje i Krke, a ĉiji je
teritorij tijekom 9. stoljeća bio unutar granica hrvatske kneţevine. U nedostatku arheoloških
istraţivanja koja bi sa sigurnošću potvrdila ili opovrgla eventualno postojanje ranokršćanskih
ili ranosrednjovjekovnih graĊevina na podruĉju tih sela, a koje su onda mogle biti opremane i
predromaniĉkim liturgijskim instalacijama, navedene fragmente obraĊujem kao ''ulomke
neutvrĊena izvornog podrijetla'' jer drţim da su oni na mjesto svoga pronalaska najvjerojatnije
dospjeli naknadno s nekih drugih lokaliteta, ali još uvijek s teritorija koji je obuhvaćen
naslovom ovoga rada. Svakako je potrebno naglasiti da je iz istih razloga u ovom poglavlju
izostavljena obrada pojedinaĉnih predromaniĉkih reljefa koji su pronaĊeni u Ljubĉu, Krnezi i
Rogovu jer oni izvorno zasigurno potjeĉu iz Zadra i s otoka Pašmana, dakle s podruĉja koje
nije u fokusu ovoga rada.

664
 XIX. 1. Ulomak pilastra oltarne ograde pronaĎen u Kninskom
Polju (OSTALI ULOMCI, 1)

Produkcija: Neznani klesar.

Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Druga polovina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: PronaĊen je nedugo nakon završetka Domovinskog rata 1995. godine. Bio je
uzidan u juţnu fasadu tzv. bratske kuće nedaleko od parohijske crkve sv. Georgija (ĐurĊa).
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 37 cm, širina 22 cm, debljina 13 cm.
Opis: Ulomka gornjeg dijela pilastra oltarne ograde koji je prvi objavio i obradio Ante Milošević.
Izvorno su mu saĉuvane sve strane osim donje gdje se nalazi lom. Na njegovoj prednjoj dekorativnoj
površini isklesan je reljefni istokraki kriţ spiralnih završetaka krakova, a ispod njega se nalazi tropruta
kruţnica koja je dijagonalno presjeĉena dvjema troprutim trakama. Lijeva boĉna strana pilastra
naknadno je ukrašena motivima rombova koji su smješteni u krugove, a na toj strani nalazi se i velika
pravokutna rupa koja pretpostavlja još jednu njegovu preupotrebu. Navedeni dekorativni motivi, tj.
rombovi u krugovima, izvedbom su srodni sliĉnim ukrasima na fragmentima koji su pronaĊeni na
kninskoj tvrĊavi, datiraju se u sam kraj 11. stoljeća, a neki od njih takoĊer su isklesani na starijim,
preupotrijebljenim ulomcima, pa se moţe zakljuĉiti da se ista stvar dogodila i s fragmentom pilastra iz
Kninskog Polja.
Ante Milošević kao posebnu zanimljivost dekoracije ovog ulomka istiĉe istokraki kriţ spiralno
razvijenih krakova te ga usporeĊuje sa sliĉnim motivom na jednoj ploĉi (nepoznati lokalitet) iz
Arheološkog muzeja u Splitu i zabatu iz Dvigrada u Istri, ali i s nekim inozemnim primjercima.
Budući da se svi ti spomenici datiraju u kraj 8. ili poĉetak 9. stoljeća, takvu dataciju Milošević
predlaţe i za ovaj pilastar. MeĊutim, ĉisti geometrijski motiv troprute kruţnice dijagonalno
ispresjeĉene troprutim trakama koji se na njemu takoĊer nalazi ukazuje na potrebu njegova nešto
kasnijeg datiranja, najvjerojatnije u drugu polovinu 9. stoljeća.

Literatura: KATALOG, 2000a., 268, kat. br. IV. 148; MILOŠEVIĆ, A., 2000., 321-322; MARASOVIĆ, T.,
2009a., 498, sl. 606.
Izloţbe: Hrvati i Karolinzi, Split, 2000./2001.

665
 XIX. 2. Ulomak pluteja oltarne ograde (?) iz Ljubačkih stanova
kod Nina (OSTALI ULOMCI, 2)

Produkcija: Neznani klesar.

Smještaj: Ljubaĉki stanovi (predio Marušići), proĉelje crkve sv. Ivana.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Druga polovina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Uzidan u proĉelju crkve sv. Ivana u zaselku Ljubaĉki stanovi, toĉnije u predjelu
Marušići.
Materijal: Sivi vapnenac.
Dimenzije: Visina 21 cm, širina 29 cm.
Opis: Najvjerojatnije ulomak pluteja oltarne ograde koji je prvi objavio i obradio Ante Uglešić,
navodeći pritom da se radi o fragmentu arhitrava. Ipak, ĉini se da je u pitanju gornji dio pluteja na
kome se saĉuvao preostatak vijenaca koji je bio ispunjen nizom troprutih perec-motiva, te dio
glavnoga polja koji je toliko oštećen da se na njemu ništa ne raspoznaje. Vijenac pluteja s gornje i
donje strane obrubljuje horizontalna neprofilirana letva. Po saĉuvanom geometrijskom ukrasu, toĉnije
po nizu perec-motiva, ovaj se ulomak moţe okvirno datirati u drugu polovinu 9. stoljeća.

Literatura: UGLEŠIĆ, A., 1993b., 148-150, T. III, 2; MARASOVIĆ, T., 2009a., 219, sl. 245.

XIX. 3. Ulomak pilastra oltarne ograde pronaĎen u zaselku

Bender u Otonu kod Knina (OSTALI ULOMCI, 3)

Produkcija: Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.

Smještaj: Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Do 1995. godine nalazio se na poloţaju Crkvina u zaselku Bender (pripada selu
Otonu) gdje je nadzemno oznaĉavao donoţnu stranu recentnog groba, da bi navedene godine bio
izvaĊen iz zemlje i prenesen u Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 47 cm, širina 31 cm, debljina 12 cm.

666
Opis: Ulomak gornjega dijela pilastra s manjim ostatkom sraštenoga stupića oltarne ograde. Izvorno
mu se saĉuvao desni bok, dok na svim ostalim krajevima ima lomove. Na desnoj boĉnoj plohi saĉuvao
se utor za uglavljivanje pluteja, a sa straţnje strane naknadno mu je izdubljena kvadratna rupa. U
gornjem dijelu fragmenta vidi se gotovo ĉitava baza stupića oltarne ograde i sam njegov poĉetak. Na
prednjoj plohi pilastra glavno ukrasno polje s gornje, lijeve i desne strane okruţuje neprofilirana rubna
letva, a ona se izvorno zacijelo nalazila i u dnu pilastra koji se naţalost nije saĉuvao. Dekoraciju
glavnoga polja ĉinio je gusti preplet dijagonalno isprepletenih troprutih traka izrazito rustiĉne obrade.
Po naĉinu klesanja i repertoaru ukrasnih motiva ovaj se ulomak moţe pripisati Dvorskoj
klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira, što znaĉi da ga treba datirati u posljednju ĉetvrtinu
9. stoljeća.

Literatura: GUNJAĈA, S., 1960., 277, sl. 24; BURIĆ, T., 1995., 105-106, sl. 31; MILOŠEVIĆ, A., 2000.,
318-319; MARASOVIĆ, T., 2009a., 489, sl. 594.

XIX. 4. Ulomak arhitrava oltarne ograde pronaĎen u Posedarju

kod Zadra (OSTALI ULOMCI, 4)

Produkcija: Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira.

Smještaj: Posedarje, Ţupni ured.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Posljednja ĉetvrtina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomak je 1972. godine otkrio Ţeljko Demo kao spolij u uliĉnom zidu Ţupnoga
dvora u Posedarju, odakle je nakon toga izvaĊen i pohranjen u Ţupni ured.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 26 cm, širina 33 cm, debljina 12 cm.
Opis: Ulomak arhitrava oltarne ograde koji ima izvorno saĉuvanu gornju i donju plohu, dok na
boĉnim stranama ima lomove. Njegova dekorativna površina vrlo je kvalitetno klesana, a podijeljena
je u tri pojasa. Tako se u gornjem polju nalaze kuke s kratkim troprutim noţicama koje se šire u dnu te
s krupnim puţolikim zavojnicama u vrhu. Srednju zonu tvori niz meĊusobno ispresjeĉenih troprutih
lukova, a donju natpisno polje u kojemu se saĉuvao ostatak posvetnog natpisa koji donosi podatak o
gradnji crkve: [...]C EDIFICAB[it (-i?; -imus?)...].
Po naĉinu klesanja i repertoaru ukrasnih motiva ovaj ulomak arhitrava izrazito nalikuje na
trabeaciju oltarne ograde s uklesanim imenom kneza Muncimira iz Uzdolja kod Knina (T. XLVII, 3;

667
T. L, 8), pa se kao i ta trabeacija moţe pripisati produkciji tzv. Benediktinske klesarske radionice iz
vremena kneza Branimira, što znaĉi da ga treba datirati u posljednju ĉetvrtinu 9. stoljeća.

Literatura: UGLEŠIĆ, A., 1993a., 154-155, sl. 7; ISTI, 1993b., 150-151, T. II, 2; DELONGA, V., 1996., 239,
T. LXXVIII, 211; MARASOVIĆ, T., 2009a., 228, sl. 254.

XIX. 5. Kapitel pronaĎen u Radovinu kod Nina

(OSTALI ULOMCI, 5)

Produkcija: Neznani klesar.

Smještaj: Zadar, Arheološki muzej.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Sredina 9. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: PronaĊen na groblju uokolo crkve sv. Petra prilikom gradnje novih grobnica, kada
je u sloju starijih grobova osim njega otkrivena i jedna jednojagodna naušnica te ulomak
ranokršćanskoga kamenog stupića s uklesanim kriţem s proširenim krajevima krakova.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 33 cm, širina (vrh) 28 cm, debljina (vrh) 18 cm, promjer stupića 18 cm.
Opis: Veći i djelomiĉno oštećeni kapitel s vrhom sraštenog stupa koji je prvi objavio i obradio Janko
Belošević. Ostatak stupa glatke je površinske obrade i kruţna presjeka, a od kapitela je odijeljen
istaknutim neprofiliranim prstenom. Kapitelu se u cijelosti saĉuvala samo jedna strana, njoj susjedne
strane samu su djelomiĉno saĉuvane, dok ona nasuprotna u potpunosti nedostaje. Na donjem kruţnom
dijelu kapitela bilo je rasporeĊeno osam listova sa šiljatim vrhovima koji su se svijali prema vani.
Iznad njih nalazila se kvadratna zona kapitela ĉiju je svaku stranu ispunjao po jedan par simetriĉno
rasporeĊenih i nasuprotno postavljenih zavojnica koje su bile smještene po sredini svake strane
kapitela, dok se po još jedan par identiĉnih zavojnica nalazio u svakom njegovu kutu. Dakle, gornja
zona kapitela izvorno je imala ukupno osam parova nasuprotno usmjerenih zavojnica.
U nedostatku bliţih analogija moguće je tek reći da po obliku i rasporedu ukrasnih motiva ovaj
kapitel podsjeća na primjerke kakve je proizvodila tzv. Klesarska radionica iz vremena kneza
Trpimira, pa unatoĉ tome što se on, ponajprije zbog nemarnijeg i nepreciznijeg naĉina klesanja, njoj
nikako ne moţe atribuirati, morfološka i ikonografska sliĉnost moţda moţe posluţiti za njegovu
okvirnu dataciju u sredinu 9. stoljeća.

668
Literatura: BELOŠEVIĆ, J., 1987., 144, T. XLVIII, 2; MARASOVIĆ, T., 2009a., 221, sl. 248.

XIX. 6. Nadvratnik pronaĎen na poloţaju Tukljača u Turnju kod

Biograda (OSTALI ULOMCI, 6)

Produkcija: Neznani klesar.

Smještaj: Biograd, Zaviĉajni muzej.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Posljednja desetljeća 8. stoljeća (?).
Okolnosti nalaza: Ulomak je do 1898. godine bio ugraĊen u stepenište oltara u romaniĉkoj crkvi sv.
Marije na poloţaju Tukljaĉa u Turnju, da bi tada, prilikom gradnje novoga oltara u crkvi, bio izvaĊen i
prebaĉen u dvorište jedne kuće u blizini ţupne kuće u Turnju, a nedugo nakon toga don Kaţimir
Perković prenio ga je u Biograd.
Materijal: Vapnenac.
Dimenzije: Visina 27 cm, širina 96 cm, debljina 17,5 cm.
Opis: Nadvratnik koji se sastoji od dva odvojena dijela, a oni se izravno ne spajaju po crti loma mada
ih je temeljem dekorativne kompozicije moguće dovesti u toĉan suodnos. Tako gledana cjelina ima
lom na dnu i lijevoj boĉnoj strani, dok su joj gornja površina i desni bok izvorno saĉuvani. Površina
nadvratnika ukrašena je s ĉetiri plastiĉno izraĊene troprute arkade unutar kojih su, s lijeva na desno,
smješteni sljedeći motivi: ptica koja kljuca krilo, romb koji je ispresjeĉen s po jednim troprutim lukom
na obje boĉne strane, drvo ţivota i latinski kriţ. Poviše antene kriţa, s obje strane njegova patibuluma,
nalazi se po jedan trokutić, a ispod antene na isti je naĉin smještena i po jedna rozetica. U prostoru koji
ostaje izmeĊu lukova arkada i gornje rubne letve nalaze se tropruti motivi u obliku obrnutoga slova V.
Dio boĉne rubne letve saĉuvao se i uz desni rub nadvratnika.

Literatura: KLARIĆ, M., 1932., 200-201, 216-217, sl. 2; GUŠIĆ, B., 1969., 464, 470-471, sl. 10; JURAGA,
B., 1980., 450, 453, T. II, 7; JURIĆ, R., 1990., 287, T. IX, 1; MARASOVIĆ, T., 2009a., 419, sl. 520.

669
 XIX. 7. Ulomak pluteja pronaĎen u zaselku Ţerava u Poljicima
kod Nina (OSTALI ULOMCI, 7)

Produkcija: Neznani klesar.

Smještaj: Zadar, Nadbiskupska palaĉa.
Podrijetlo: Nepoznata crkva.
Datacija: Druga polovina 9. stoljeća.
Okolnosti nalaza: Ulomak je 1990. godine na lokalitetu Crkvina u neposrednoj blizini zaselka Ţerava
sluĉajno pronašao tadašnji ţupnik Poljica don Zdenko Milić.
Materijal: Ţućkastobijeli vapnenac.
Dimenzije: Visina 25,5 cm, širina 25 cm, debljina 11,5 cm.
Opis: Kutni ulomak vijenca pluteja kojega je prvi objavio i obradio Ante Uglešić. Fragmentu se
izvorno saĉuvao vrh i desni bok, dok na ostala dva kraja ima lomove. Dekorativno polje vijenca bilo je
obrubljeno nepravilno zasjeĉenim i neprofiliranim rubnim letvama, a ukrašeno nizom odvojenih
troprutih kruţnica dijagonalno ispresjeĉenih beskonaĉnom troprutom trakom koja se pod pravim
kutovima lomila uz rub polja. Od niza odvojenih troprutih kruţnica na ovom je ulomku preostala samo
krajnja desna, a izmeĊu nje i kutnog loma beskonaĉne trake smještena su dva mala kruţića koji
podsjećaju na dvotoĉku. Od glavnog polja pluteja saĉuvao se samo sićušan djelić gornjega desnog
kuta sa šiljastim završetkom jedne, najvjerojatnije troprute trake.

Literatura: UGLEŠIĆ, A., 1993b., 147-148, T. III, 1; MARASOVIĆ, T., 2009a., 222, sl. 249.

670
 IZVORI I LITERATURA

1. ANĈIĆ, M., 1998. – Mladen Anĉić, The Waning of the Empire. The Disintegration of
Byzantine Rule on the Eastern Adriatic in the 9 th Century, Hortus artium medievalium,
vol. 4, Zagreb - Motovun, 1998., 15-24.

2. ANĈIĆ, M., 2000. – Mladen Anĉić, U osvit novog doba - Karolinško carstvo i njegov
jugoistoĉni obod, u: Hrvati i Karolinzi – Rasprave i vrela, (ur.) Ante Milošević, Split,
2000., 70-103.

3. ANĈIĆ, M., 2001. – Mladen Anĉić, Hrvatska u karolinško doba, Split, 2001.

4. ANĈIĆ, M., 2002. – Mladen Anĉić, Mjesto Branimirove Hrvatske u suvremenom

svjetskom poretku, u: Hrvatska u doba kneza Branimira (Zbornik radova sa
znanstvenog skupa odrţanog u Benkovcu 12. lipnja 1998. godine), (ur.) Šime Batović,
Zadar, 2002., 43-68.

5. ANĈIĆ, M., 2005. – Mladen Anĉić, Lombard and Frankish Influences in the Formation
of the Croatian Dukedom, u: L'Adriatico dalla tarda antichità all'età carolingia (Atti del
convegno di studio, Brescia 11-13 ottobre 2001), (ur.) Gian Pietro Brogiolo, Paolo
Delogu, Firenze, 2005., 213-228.

6. ANĈIĆ, M., 2007. – Mladen Anĉić, Architecture on Royal Domains in Northern

Dalmatia, Hortus artium medievalium, vol. 13/1, Zagreb - Motovun, 2007., 203-210.

7. ANTOLJAK, S., 1990. – Stjepan Antoljak, Biograd za vrijeme hrvatskih narodnih

vladara, u: Biograd i njegova okolica u prošlosti, Biogradski zbornik 1 (Zbornik radova
sa znanstvenoga skupa odrţanog u Biogradu od 11. do 13. studenoga 1988. godine),
(ur.) Šime Batović, Zadar, 1990., 263-277.

8. ANZULOVIĆ, I., 1996. – Ivna Anzulović, Podruĉje sela Korlata u prošlosti, Zadarska
smotra, god. 45, br. 1-3, Zadar, 1996., 241-298.

9. BABIĆ, I., 2006. – Ivo Babić, Spolije na tlu ranosrednjovjekovne Hrvatske,

Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 33, Split, 2006., 91-125.

10. BABIĆ, I., 2012. – Ivo Babić, Zapaţanja o trogirskim crkvama Sv. Marije od trga i Sv.
Martina (Sv. Barbare), u: Munuscula in honorem Ţeljko Rapanić (Zbornik povodom
osamdesetog roĊendana), (ur.) Miljenko Jurković, Ante Milošević, Zagreb - Motovun -
Split, 2012., 273-301.

11. BAĈIĆ, S., 1989. – Stanko Baĉić, Perušić - ţupa Marijina Uznesenja u Zadarskoj
nadbiskupiji, Split, 1989.

671
12. BAĈIĆ, S., 1991. – Stanko Baĉić, Visovaĉki franjevci u Skradinskoj biskupiji -
Pastoralno djelovanje franjevaca od dolaska Osmanlija (1522.) do danas, Split, 1991.

13. BAĈIĆ, S., 1995. – Stanko Baĉić, Ţupa Svih Svetih - Piramatovci. Povijesni pregled,
Šibenik, 1995.

14. BARADA, M., 1937. – Miho Barada, Dvije naše vladarske isprave (diplomatiĉko-
paleografska studija), Croatia sacra, god. 7, br. 13-14, Zagreb, 1937., 1-96.

15. BARADA, M., 1942. – Miho Barada, Branimir, u: Hrvatska enciklopedija, sv. III (Boj-
Cle), (ur.) Mate Ujević, Zagreb, 1942., 240-241.

16. BASIĆ, I., 2006. – Ivan Basić, Skulptura s motivom ukriţenih ljiljana na istoĉnom
Jadranu, Radovi studenata Odsjeka za povijest umjetnosti, sv. 4, Zagreb, 2006., 75-110.

17. BASIĆ, I. - JURKOVIĆ, M., 2011. – Ivan Basić - Miljenko Jurković, Prilog opusu
Splitske klesarske radionice kasnog VIII. stoljeća, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv.
38, Split, 2011., 149-185.

18. BATARELO-JELAVIĆ, M., 2011a. – Marijana Batarelo-Jelavić, Novootkriveni ostaci

upućuju na novu interpretaciju, u: Solinska kronika, god. XVIII., br. 205, Solin, 15.
listopada 2011., 19.

19. BATARELO-JELAVIĆ, M., 2011b. – Marijana Batarelo-Jelavić, Otkrivena Trpimirova

crkva, u: Solinska kronika, god. XVIII., br. 207, Solin, 15. prosinca 2011., 19.

20. BATARELO-JELAVIĆ, M., 2012. – Marijana Batarelo-Jelavić, Srednjovjekovni ukopi

u rimskodobnim sarkofazima, u: Solinska kronika, god. XIX., br. 208, Solin, 15. sijeĉnja
2012., 21.

21. BATOVIĆ, Š. - MEDINI, J. - BELOŠEVIĆ, J., 1979. – Šime Batović - Julijan Medini -
Janko Belošević, Vodiĉ - Arheološki muzej u Zadru, Zadar, 1979.

22. BATOVIĆ, Š. - SUIĆ, M. - BELOŠEVIĆ, J., 1986. – Šime Batović - Mate Suić - Janko
Belošević, Nin - povijesni i umjetniĉki spomenici, Zadar, 1986.

23. BELOŠEVIĆ, J., 1968a. – Janko Belošević, Neobjavljeni ranosrednjovjekovni kameni

spomenici s pleternim ukrasom iz Zadra, Diadora, sv. 4, Zadar, 1968., 271-280.

24. BELOŠEVIĆ, J., 1968b. – Janko Belošević, Nin u srednjem vijeku, u: Nin - problemi
arheoloških istraţivanja, (ur.) Mate Suić, Šime Batović, Janko Belošević, Zadar, 1968.,
53-63.

25. BELOŠEVIĆ, J., 1969. – Janko Belošević, Crkva sv. Kriţa, Nin - ranosrednjovjekovna
crkva s nekropolom, Arheološki pregled, sv. 11, Beograd, 1969., 209-212.

672
26. BELOŠEVIĆ, J., 1970. – Janko Belošević, Sv. Ivan, Biograd na moru - starohrvatska
crkva, Arheološki pregled, sv. 12, Beograd, 1970., 167-168.

27. BELOŠEVIĆ, J., 1987. – Janko Belošević, Nekoliko neobjavljenih

ranosrednjovjekovnih metalnih nalaza s podruĉja sjeverne Dalmacije, Radovi
Filozofskog Fakulteta u Zadru, sv. 26(13)/1986.-1987., Zadar, 1987., 141-163.

28. BELOŠEVIĆ, J., 1989. – Janko Belošević, Prethodni izvještaj o rezultatima istraţivanja
lokaliteta »Crkvina« u selu Galovac kod Zadra, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru,
sv. 28(15)/1988.-1989., Zadar, 1989., 71-82.

29. BELOŠEVIĆ, J., 1990. – Janko Belošević, Osvrt na rezultate istraţivanja lokaliteta
»Crkvina« u selu Galovac kod Zadra u 1989. godini, Radovi Filozofskog fakulteta u
Zadru, sv. 29(16)/1989.-1990., Zadar, 1990., 231-239.

30. BELOŠEVIĆ, J., 1992. – Janko Belošević, O rezultatima istraţivanja lokaliteta

''Crkvina'' u selu Galovac kod Zadra u 1990. godini, Radovi Filozofskog fakulteta u
Zadru, sv. 30(17)/1990.-1991., Zadar, 1992., 79-92.

31. BELOŠEVIĆ, J., 1993a. – Janko Belošević, Dva predromaniĉka ciborija iz Crkvine u
Galovcu kod Zadra, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 32(19)/1992.-1993.,
Zadar, 1993., 177-215.

32. BELOŠEVIĆ, J., 1993b. – Janko Belošević, Ishodi pete, završne kampanje istraţivanja
lokaliteta Crkvina u selu Galovcu kod Zadra, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv.
31(18)/1991.-1992., Zadar, 1993., 121-142.

33. BELOŠEVIĆ, J., 1994a. – Janko Belošević, Ograda svetišta ranokršćanske crkve Sv.
Bartolomeja sa Crkvine u selu Galovcu kod Zadra, Radovi Filozofskog fakulteta u
Zadru, sv. 33(20)/1993.-1994., Zadar, 1994., 121-144.

34. BELOŠEVIĆ, J., 1994b. – Janko Belošević, Prozorske rešetke ranokršćanske crkve Sv.
Bartolomeja na Crkvini u Galovcu kod Zadra, Diadora, sv. 15/1993., Zadar, 1994., 85-
102.

35. BELOŠEVIĆ, J., 1995. – Janko Belošević, NovopronaĊeni ulomci predromaniĉkih

ciborija i oltara s Crkvine u Galovcu kod Zadra, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru,
sv. 34(21)/1994.-1995., Zadar, 1995., 151-161.

36. BELOŠEVIĆ, J., 1996. – Janko Belošević, Dva kamena sarkofaga s Crkvine u Galovcu
kod Zadra, Arheološki radovi i rasprave, sv. 12, Zagreb, 1996., 327-341.

37. BELOŠEVIĆ, J., 1997a. – Janko Belošević, Osvrt na konaĉne ishode istraţivanja
poloţaja Crkvine u selu Galovcu kod Zadra, Diadora, sv. 18-19/1996.-1997., Zadar,
1997., 301-350.

673
38. BELOŠEVIĆ, J., 1997b. – Janko Belošević, Predromaniĉka kamena plastika s Crkvine u
Galovcu kod Zadra, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 35(22)/1995.-1996.,
Zadar, 1997., 149-204.

39. BELOŠEVIĆ, J., 1998. – Janko Belošević, Il complesso dell'architettura paleocristiana a

Crkvina di Galovac nei pressi di Zadar, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku
(Radovi XIII. meĊunarodnog kongresa za starokršćansku arheologiju, Split - Poreĉ, 25.
9. - 1. 10. 1994.), sv. 87-89, dio III., Vatikan - Split, 1998., 69-104.

40. BERSA, G., 1926. – Giuseppe de Bersa, Guida storico-artistica di Zara. Catalogo del
R. museo di S. Donato, Trieste, 1926.

41. BIANCHI, C. F., 1879. – Carlo Federico Bianchi, Zara cristiana, vol. II, Zara, 1879.

42. BIANCHI, C. F., 2011. – Carlo Federico Bianchi, Kršćanski Zadar, sv. II, (ur.) Šime
Batović, Zadar, 2011. [1879].

43. BOGOVIĆ, M., 1982. – Mile Bogović, Katoliĉka crkva i pravoslavlje u Dalmaciji za
vrijeme mletaĉke vladavine, Zagreb, 1982.

44. BRKOVIĆ, M., 2011. – Milko Brković, Diplomatiĉka analiza Trpimirove i

Muncimirove isprave: u poĉast Mihe Barade, Povijesni prilozi, god. 30, br. 41, Zagreb,
2011., 85-129.

45. BUDAK, N., 1994. – Neven Budak, Prva stoljeća Hrvatske, Zagreb, 1994.

46. BUDAK, N. - RAUKAR, T., 2006. – Neven Budak - Tomislav Raukar, Hrvatska
povijest srednjeg vijeka, Zagreb, 2006.

47. BUDIMIR, M., 1992. – Milojko Budimir, Arheološka topografija kninske općine,
Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, sv. 15/1990. (Arheološka istraţivanja u Kninu i
kninskoj krajini, Znanstveni skup, Knin, 13.-15. X. 1987.), Zagreb, 1992., 23-32.

48. BULIĆ, F., 1885. – Frane Bulić, Iscrizioni inedite, Bullettino di archeologia e storia
dalmata, god. VIII, Spalato, 1885., 14-32.

49. BULIĆ, F., 1886. – Frane Bulić, Starinske izkopine u Biskupiji (pokraj Knina),
Bullettino di archeologia e storia dalmata, god. IX, Spalato, 1886., 52-56.

50. BULIĆ, F., 1888. – Frane Bulić, Hrvatski spomenici u kninskoj okolici uz ostale
suvremene dalmatinske iz dobe narodne hrvatske dinastije, Zagreb, 1888.

51. BULIĆ, F., 1891. – Frane Bulić, Natpis Trpimira bana hrvatskoga našast u Solinskom
polju, Bullettino di archeologia e storia dalmata, god. XIV, Spalato, 1891., 84-87.

52. BULIĆ, F. - KATIĆ, L., 1928. – Frane Bulić - Lovre Katić, Stopama hrvatskih narodnih
vladara. Povijesne šetnje po zaduţbinama hrvatskih knezova i kraljeva, Zagreb, 1928.

674
53. BURIĆ, T., 1982. – Tonĉi Burić, Predromaniĉka skulptura u Trogiru, Starohrvatska
prosvjeta, ser. III, sv. 12, Split, 1982., 127-160.

54. BURIĆ, T., 1986a. – Tonĉi Burić, Kameni namještaj bazilike u Ţaţviću, Starohrvatska
prosvjeta, ser. III, sv. 15/1985., Split, 1986., 165-181.

55. BURIĆ, T., 1986b. – Tonĉi Burić, Šopot kod Benkovca (nastavak revizijskog
istraţivanja), Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, god. 18, br. 1, Zagreb, 1986.,
30-31.

56. BURIĆ, T., 1987. – Tonĉi Burić, Ranosrednjovjekovna skulptura s Bribira,

Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 16/1986., Split, 1987., 107-124.

57. BURIĆ, T., 1988. – Tonĉi Burić, Srednjovjekovni spomenici villae de Blisoy,
Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 17/1987., Split, 1988., 75-86.

58. BURIĆ, T., 1990. – Tonĉi Burić, Ranosrednjovjekovna skulptura s Kapitula kod Knina,
Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 18/1988., Split, 1990., 91-117.

59. BURIĆ, T., 1992. – Tonĉi Burić, Ranosrednjovjekovna skulptura s Kapitula kod Knina,
Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, sv. 15/1990. (Arheološka istraţivanja u Kninu i
kninskoj krajini, Znanstveni skup, Knin, 13.-15. X. 1987.), Zagreb, 1992., 97-122.

60. BURIĆ, T., 1994. – Tonĉi Burić, Crkvina u Šopotu kod Benkovca, Benkovaĉki ljetopis,
god. II, br. 2, Zadar, 1994., 45-50.

61. BURIĆ, T., 1995. – Tonĉi Burić, Predromaniĉka skulptura iz crkve Sv. Spasa u Cetini,
Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 22, Split, 1995., 91-116.

62. BURIĆ, T., 1996a. – Tonĉi Burić, Arhitektura i skulptura, u: Bribir u srednjem vijeku,
(ur.) Ante Milošević, Split, 1996. [1987.], 23-36.

63. BURIĆ, T., 1996b. – Tonĉi Burić, Povijesno-arheološki pregled, u: Bribir u srednjem
vijeku, (ur.) Ante Milošević, Split, 1996. [1987.], 7-16.

64. BURIĆ, T., 1997a. – Tonĉi Burić, Bribir - srednjovjekovno sijelo Šubića, Split, 1997.

65. BURIĆ, T., 1997b. – Tonĉi Burić, Predromaniĉke oltarne ograde - vijek uporabe i
sekundarna namjena, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 24, Split, 1997., 57-76.

66. BURIĆ, T., 2001. – Tonĉi Burić, Putalj u srednjem vijeku, u: Tonĉi Burić - Slobodan
Ĉaĉe - Ivo Fadić, Sv. Juraj od Putalja, Split, 2001., 151-322.

67. BURIĆ, T., 2010. – Tonĉi Burić, Ulomci predromaniĉke skulpture iz Ţednoga na otoku
Ĉiovu i crkva Sv. Vitala u Divuljama na predjelu Tarce, u: Scripta Branimiro
Gabriĉević dicata (Zbornik u ĉast Branimira Gabriĉevića), (ur.) Josip Dukić, Ante
Milošević, Ţeljko Rapanić, Trilj, 2010., 227-256.

675
68. BUŠKARIOL, F., 1988. – Frane Buškariol, Istraţivanja don Luke Jelića u Biogradu na
moru na poloţaju Glavica - Biogradski spomenici I, Prilozi povijesti umjetnosti u
Dalmaciji, sv. 27, Split, 1988., 21-55.

69. BUŠKARIOL, F. - JELIĆ, L., 1990. – Frane Buškariol - Luka Jelić, O katedrali u
Biogradu na Moru, u: Biograd i njegova okolica u prošlosti, Biogradski zbornik 1
(Zbornik radova sa znanstvenoga skupa odrţanog u Biogradu od 11. do 13. studenoga
1988. godine), (ur.) Šime Batović, Zadar, 1990., 351-372.

70. BUŢANĈIĆ, R., 2011. – Radoslav Buţanĉić, Crkve sv. Vida na Klisu i sv. Marije u
Blizni Gornjoj. Prilog prouĉavanju vladarske predromaniĉke arhitekture IX. stoljeća,
Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, sv. 42, Split, 2011., 29-67.

71. CAMBI, N., 1968a. – Nenad Cambi, Nekoliko neobjavljenih natpisa iz fonda
nekadašnjeg društva »Bihać« u Institutu za nacionalnu arheologiju u Splitu,
Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 10, Zagreb, 1968., 63-68.

72. CAMBI, N., 1968b. – Nenad Cambi, Silvan - Atis. Primjer kultnog sinkretizma,
Diadora, sv. 4, Zadar, 1968., 131-142.

73. CAMBI, N., 1995. – Nenad Cambi, Reljef na stupu sramote na forumu u Zadru, Prilozi
povijesti umjetnosti u Dalmaciji, sv. 35 (Petriciolijev zbornik I), Split, 1995., 285-291.

74. CATTANEO, R., 1888. – Raffaele Cattaneo, L'architettura in Italia dal secolo VI al
Mille circa: ricerche storico critiche, Venezia, 1888.

75. CAZES, D., 2006. – Daniel Cazes, Les sarcophages paléochrétiens sculptés en marbre
de Toulouse et la nécropole de Saint-Sernin, u: Stucs et décors de la fin de l'Antiquité au
Moyen Âge (Ve-XIIe siècle), (ur.) Christian Sapin, Bibliotheèque de l'Antiquité Tardive,
vol. 10, Turnhout, 2006., 93-101.

76. CHEVALIER, P., 1995. – Pascale Chevalier, L'ambon à Poreĉ et en Istrie, Hortus
artium medievalium, vol. 1, Zagreb - Motovun, 1995., 126-133.

77. CODEX, 1967. – Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae /

Diplomatiĉki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv. 1, (ur.) Marko
Kostrenĉić, Jakov Stipišić, Miljen Šamšalović, Zagreb, 1967.

78. COLNAGO, A., 1890. – Anton Colnago, Dopis (Posedarje, 25 lipnja 1890.), Viestnik
Hrvatskog arkeologiĉkog druţtva, god. XII, br. 4, Zagreb, 1890., 136-137.

79. CORPUS VII/2, 1974. – La diocesi di Roma, tomo II, La racolta dei Fori imperiali,
(ur.) Letizia Pani Ermini, Corpus della scultura altomedievale, vol. VII, Spoleto, 1974.

80. CORPUS VII/3, 1974. – La diocesi di Roma, tomo III, La II regione ecclesiastica, (ur.)
Alessandra Melucco Vaccaro, Corpus della scultura altomedievale, vol. VII, Spoleto,
1974.

676
81. CORPUS VII/6, 1995. – La diocesi di Roma, tomo VI, Il Museo dell'Alto Medioevo,
(ur.) Alessandra Melucco Vaccaro, Lidia Paroli, Corpus della scultura altomedievale,
vol. VII, Spoleto, 1995.

82. ĈAĈE, S., 1990. – Slobodan Ĉaĉe, Blandona i susjedna središta - prilog antiĉkoj
topografiji biogradskog podruĉja, u: Biograd i njegova okolica u prošlosti, Biogradski
zbornik 1 (Zbornik radova sa znanstvenoga skupa odrţanog u Biogradu od 11. do 13.
studenoga 1988. godine), (ur.) Šime Batović, Zadar, 1990., 197-212.

83. DELONGA, V., 1980. – Vedrana Delonga, Nekoliko ranosrednjovjekovnih latinskih

natpisa s Crkvine u Biskupiji u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, u:
Gunjaĉin zbornik, (ur.) Ivan Erceg et alii, Zagreb, 1980., 149-162.

84. DELONGA, V., 1982. – Vedrana Delonga, Fragmenti predromaniĉkog crkvenog

namještaja iz Ostrovice, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 12, Split, 1982., 67-81.

85. DELONGA, V., 1985. – Vedrana Delonga, Prilog arheološkoj topografiji Mokrog Polja
kod Knina, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 14/1984., Split, 1985., 259-283.

86. DELONGA, V., 1988. – Vedrana Delonga, Pregled srednjovjekovnih arheoloških

lokaliteta benkovaĉkog kraja, u: Benkovaĉki kraj kroz vjekove, Benkovaĉki zbornik 2,
(ur.) Julijan Medini, Benkovac, 1988., 77-83.

87. DELONGA, V., 1990. – Vedrana Delonga, Starohrvatska crkva na »Mastirinama« u

Kašiću kod Zadra, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 18/1988., Split, 1990., 39-89.

88. DELONGA, V., 1992a. – Vedrana Delonga, Kameni spomenici s »Begovaĉe« u

Biljanima Donjim kod Zadra, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 20/1990., Split,
1992., 85-110.

89. DELONGA, V., 1992b. – Vedrana Delonga, Ranoromaniĉki natpisi u latinskoj

epigrafici Kraljevine Hrvatske, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, sv. 15/1990.
(Arheološka istraţivanja u Kninu i kninskoj krajini, Znanstveni skup, Knin, 13.-15. X.
1987.), Zagreb, 1992., 75-95.

90. DELONGA, V., 1995a. – Vedrana Delonga, Donatorski natpis ţupana Gostihe iz crkve
Sv. Spasa u Cetini (Vrh Rici), Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 22, Split, 1995., 117-
140.

91. DELONGA, V., 1995b. – Vedrana Delonga, Predromaniĉki spomenici iz crkve sv.
Martina u Lepurima kod Benkovca, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, sv. 35
(Petriciolijev zbornik I), Split, 1995., 303-325.

92. DELONGA, V., 1996. – Vedrana Delonga, Latinski epigrafiĉki spomenici u

ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Split, 1996.

677
93. DELONGA, V., 1997. – Vedrana Delonga, Inscriptions des souverains croates du IXe
au XIe siecle, Split, 1997.

94. DELONGA, V., 1998. – Vedrana Delonga, Natpis ţupana Ivana iz Uzdolja kod Knina,
Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 25, Split, 1998., 7-42.

95. DELONGA, V., 2000a. – Vedrana Delonga, Crtice iz ranosrednjovjekovne epigrafike

(propitiatorium i velum u predromaniĉkim natpisima), Opuscula archaeologica, vol. 23-
24/1999.-2000. (Sportula dissertationum Marino Zaninović dicata), Zagreb, 2000., 327-
335.

96. DELONGA, V., 2000b. – Vedrana Delonga, Pismenost karolinškog doba i njeni
hrvatski odjeci - latinska epigrafiĉka baština u hrvatskim krajevima, u: Hrvati i
Karolinzi - Rasprave i vrela, (ur.) Ante Milošević, Split, 2000., 216-249.

97. DELONGA, V., 2001. – Vedrana Delonga, Il patrimonio epigrafico latino nei territori
croati in età carolingia, u: Bizantini, Croati, Carolingi. Alba e tramonto di regni e
imperi, (ur.) Carlo Bertelli et alii, Milano, 2001., 199-229.

98. DELONGA, V., 2009. – Vedrana Delonga, Drţavni arhiv u kamenu, Split, 2009.

99. DELONGA, V. - BURIĆ, T., 1984. – Vedrana Delonga - Tonĉi Burić, Šopot kod
Benkovca - srednjovjekovni lokalitet (revizijsko istraţivanje), Obavijesti Hrvatskog
arheološkog društva, god. 16, br. 3, Zagreb, 1984., 47-48.

100. DELONGA, V. - BURIĆ, T., 1986. – Vedrana Delonga - Tonĉi Burić, Šopot kod
Benkovca. Predromaniĉka crkva i srednjovjekovna nekropola, Arheološki pregled, sv.
26/1985., Ljubljana, 1986., 165-166.

101. DELONGA, V. - BURIĆ, T., 1987. – Vedrana Delonga - Tonĉi Burić, Crkvina - Šopot
kod Benkovca, Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, god. 19, br. 1, Zagreb, 1987.,
36-38.

102. DELONGA, V. - BURIĆ, T., 1998. – Vedrana Delonga - Tonĉi Burić, Ostrovica kod
Bribira. Arheološko-povijesna skica, Split, 1998.

103. DELONGA, V. - JAKŠIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2001. – Vedrana Delonga - Nikola

Jakšić - Miljenko Jurković, Arhitektura, skulptura i epigrafika karolinškog doba u
Hrvatskoj, Split, 2001.

104. DEMORI STANIĈIĆ, Z., 1998. – Zoraida Demori Staniĉić, L'église Saint-Etienne de
Golubić, Hortus artium medievalium, vol. 4, Zagreb-Motovun, 1998., 223-229.

105. DOBRONIĆ, L., 2002. – Lelja Dobronić, Templari i ivanovci u Hrvatskoj, Zagreb,
2002.

678
106. DOCUMENTA, 1877. – Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam
illustrantia, (prir.) Franjo Raĉki, Zagreb, 1877.

107. DRAGIĈEVIĆ, M., 1996. – Magdalena Dragiĉević, Kamen i duhovni izriĉaj u

starohrvatskoj plastici, u: Starohrvatska spomeniĉka baština - RaĊanje prvog hrvatskog
kulturnog pejzaţa, (ur.) Miljenko Jurković, Tugomir Lukšić, Zagreb, 1996., 305-314.

108. DYGGVE, E., 1996. – Ejnar Dyggve, Povijest salonitanskog kršćanstva, Split, 1996.
[1951.].

109. EITELBERGER VON EDELBERG, R., 1861. – Rudolf Eitelberger von Edelberg, Die
mittelalterlichen Kunstdenkmale Dalmatiens in Arbe, Zara, Traù, Spalato und Ragusa,
Wien, 1861.

110. EITELBERGER VON EDELBERG, R., 1884. – Rudolf Eitelberger von Edelberg, Die
mittelalterlichen Kunstdenkmale Dalmatiens in Arbe, Zara, Nona, Sebenico, Traù,
Spalato und Ragusa, Wien, 1884.

111. EITELBERGER VON EDELBERG, R., 2009. – Rudolf Eitelberger von Edelberg,
Srednjovjekovni umjetniĉki spomenici Dalmacije u Rabu, Zadru, Ninu, Šibeniku,
Trogiru, Splitu i Dubrovniku, Zagreb, 2009. [Wien, 1884.].

112. FARIOLI CAMPANATI, R., 1999. – Raffaella Farioli Campanati, Sarcofago, u:

Enciclopedia dell'arte medievale, vol. X, (ur.) Angiola Maria Romanini, Roma, 1999.,
359-364.

113. FERLUGA, J., 1957. – Jadran Ferluga, Vizantijska uprava u Dalmaciji, Beograd, 1957.

114. FLÈCHE MOURGUES M.-P. – CHEVALIER, P. - PITEŠA, A., 1993. – Marie-Pascale

Flèche Mourgues - Pascale Chevalier - Ante Piteša, Catalogue des sculptures du Haut
Moyen-Age du Musée Archéologique de Split I., Vjesnik za arheologiju i historiju
dalmatinsku, sv. 85/1992., Split, 1993., 207-305.

115. GABRIĆ, N., 1971. – Nikola Gabrić, Nalaz starohrvatske crkve u Kljacima kod Drniša,
Kaĉić, god. IV, Split, 1971., 59-70.

116. GABRIĆ, N., 1974. – Nikola Gabrić, Neobjavljeni starohrvatski spomenici u

Arheološkoj zbirci Franjevaĉkog samostana u Sinju, Kaĉić, god. VI, Split, 1974., 39-51.

117. GABRIĆ, N., 1976. – Nikola Gabrić, Još nekoliko starohrvatskih fragmenata, Kaĉić,
god. VIII, Split, 1976., 219-225.

118. GOLDSTEIN, I., 1992. – Ivo Goldstein, O Trpimiru i njegovu dobu, u: Zbornik Kaštel-
Sućurac (Znanstveni skup ''Kaštel-Sućurac od prapovijesti do XX. stoljeća), (ur.) Zlatko
Gunjaĉa, Split, 1992., 221-238.

119. GOLDSTEIN, I., 1995. – Ivo Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb, 1995.

679
120. GOSS, V. P., 1987. – Vladimir Peter Goss (Gvozdanović), Early Croatian Architecture.
A Study of the Pre-Romanesque, London, 1987.

121. GUDELJ, LJ., 2005. – Ljubomir Gudelj, Ruševine crkve svetog Ivana u Uzdolju kod
Knina, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 32, Split, 2005., 53-75.

122. GUNJAĈA, S., 1949. – Stipe (Stjepan) Gunjaĉa, Kratak osvrt na prilike i rad muzeja u
Kninu, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 1, Zagreb, 1949., 279-294.

123. GUNJAĈA, S., 1952a. – Stipe (Stjepan) Gunjaĉa, Ĉetvrta starohrvatska crkva u
Biskupiji kod Knina i groblje oko nje, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 2, Zagreb,
1952., 57-79.

124. GUNJAĈA, S., 1952b. – Stipe (Stjepan) Gunjaĉa, Muzej hrvatskih starina od
osloboĊenja do danas, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 2, Zagreb, 1952., 221-232.

125. GUNJAĈA, S., 1953. – Stjepan (Stipe) Gunjaĉa, Revizija iskopina u Biskupiji kod Knina
godine 1950., Zagreb, 1953.

126. GUNJAĈA, S., 1954a. – Stipe (Stjepan) Gunjaĉa, Rad Muzeja hrvatskih starina u godini
1951., Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 3, Zagreb, 1954., 185-194.

127. GUNJAĈA, S., 1954b. – Stipe (Stjepan) Gunjaĉa, Starohrvatska crkva i groblje na
Lopuškoj glavici u Biskupiji kod Knina, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 3, Zagreb,
1954., 7-29.

128. GUNJAĈA, S., 1955a. – Stipe (Stjepan) Gunjaĉa, Rad Muzeja hrvatskih starina u godini
1952., Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 4, Zagreb, 1955., 221-234.

129. GUNJAĈA, S., 1955b. – Stipe (Stjepan) Gunjaĉa, Starohrvatska crkva i

kasnosrednjovjekovno groblje u Brnazima kod Sinja, Starohrvatska prosvjeta, ser. III,
sv. 4, Zagreb, 1955., 85-134.

130. GUNJAĈA, S., 1956. – Stipe (Stjepan) Gunjaĉa, Ostaci starohrvatske crkve sv. Cecilije
na Stupovima u Biskupiji kod Knina, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 5, Zagreb,
1956., 65-127.

131. GUNJAĈA, S., 1958a. – Stipe (Stjepan) Gunjaĉa, Novi nauĉni rezultati u hrvatskoj
arheologiji, Zagreb, 1958.

132. GUNJAĈA, S., 1958b. – Stipe (Stjepan) Gunjaĉa, Rad Muzeja hrvatskih starina u god.
1954., Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 6, Zagreb, 1958., 227-232.

133. GUNJAĈA, S., 1958c. – Stipe (Stjepan) Gunjaĉa, Rad osnivaĉa Muzeja hrvatskih
arheoloških spomenika i utemeljitelja Starohrvatske prosvjete (Povodom stogodišnjice
roĊenja fra Luje Maruna 1857.-1957.), Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 6, Zagreb,
1958., 7-28.

680
134. GUNJAĈA, S., 1958d. – Stipe (Stjepan) Gunjaĉa, Tiniensia archaeologica - historica -
topographica I., Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 6, Zagreb, 1958., 105-164.

135. GUNJAĈA, S., 1960. – Stipe (Stjepan) Gunjaĉa, Trogodišnji rad Muzeja hrvatskih
arheoloških spomenika (1955., 1956. i 1957. godine), Starohrvatska prosvjeta, ser. III,
sv. 7, Zagreb, 1960., 267-281.

136. GUNJAĈA, S., 1963. – Stipe (Stjepan) Gunjaĉa, Srednjovjekovni Dolac kod Novigrada,
Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 8-9, Zagreb, 1963., 7-66.

137. GUNJAĈA, S., 1968a. – Stjepan (Stipe) Gunjaĉa, Nalaz srednjovjekovnih arhitektura na
Bribiru, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 10, Zagreb, 1968., 235-242 (isti ĉlanak
objavljen i u: Kolokvij o Bribiru - pregled rezultata arheoloških istraţivanja od 1959. do
1965. godine, Zagreb, 1968., 39-46).

138. GUNJAĈA, S., 1968b. – Stjepan (Stipe) Gunjaĉa, Strateško i historijsko-arheološko

znaĉenje Bribira, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 10, Zagreb, 1968., 205-212.

139. GUNJAĈA, S., 1979. – Stipe (Stjepan) Gunjaĉa, Atribucija jednog srednjovjekovnog
splitskog sarkofaga, u: Zbornik Narodnog muzeja, sv. 9-10 (posvećen Mirjani
Ljubinković-Ćorović), Beograd, 1979., 205-220.

140. GUNJAĈA, S., 2009. – Stjepan (Stipe) Gunjaĉa, Tiniensia archaeologica - historica -
topographica, (prir.) Maja Petrinec, Ante Jurĉević, Split, 2009.

141. GUNJAĈA, S. - JELOVINA, D., 1976. – Stjepan (Stipe) Gunjaĉa - Dušan Jelovina,
Starohrvatska baština, Zagreb, 1976.

142. GUNJAĈA, Z., 1977. – Zlatko Gunjaĉa, Reljef Silvana Messora iz Ridera, Vjesnik za
arheologiju i historiju dalmatinsku, sv. 70-71/1968.-1969., Split, 1977., 177-186.

143. GUNJAĈA, Z., 1978. – Zlatko Gunjaĉa, Rezultati neobjavljenih i najnovijih arheoloških
istraţivanja antiĉkih i srednjovjekovnih lokaliteta na šibenskom podruĉju, Izdanja
Hrvatskog arheološkog društva, sv. 3 (Znanstveni skup "Novija i neobjavljena
istraţivanja u Dalmaciji", Vodice, 10.-13. V. 1976.), Split, 1978., 69-82.

144. GUNJAĈA, Z., 1992. – Zlatko Gunjaĉa, O podrijetlu motiva kriţa od ljiljana, Prilozi
povijesti umjetnosti u Dalmaciji, sv. 32 (Prijateljev zbornik I), Split, 1992., 193-206.

145. GUNJAĈA, Z., 1995. – Zlatko Gunjaĉa, Branimir, u: Enciklopedija hrvatske umjetnosti,
sv. 1 (A-Nove), (ur.) Ţarko Domljan, Zagreb, 1995., 119.

146. GUNJAĈA, Z., 1996a. – Zlatko Gunjaĉa, Otres, u: Enciklopedija hrvatske umjetnosti,
sv. 2 (Novi-Ţ), (ur.) Ţarko Domljan, Zagreb, 1996., 27.

147. GUNJAĈA, Z., 1996b. – Zlatko Gunjaĉa, Šopot, u: Enciklopedija hrvatske umjetnosti,
sv. 2 (Novi-Ţ), (ur.) Ţarko Domljan, Zagreb, 1996., 331.

681
148. GUNJAĈA, Z., 1996c. – Zlatko Gunjaĉa, Ţdrapanj, u: Enciklopedija hrvatske
umjetnosti, sv. 2 (Novi-Ţ), (ur.) Ţarko Domljan, Zagreb, 1996., 547.

149. GUNJAĈA, Z., 2005. – Zlatko Gunjaĉa, Ostaci arhitekture i analiza graĊevinskih faza,
u: Srima - Priţba. Starokršćanske dvojne crkve, (ur.) Draţen Maršić, Šibenik, 2005., 7-
54.

150. GUŠIĆ, B., 1969. – Branimir Gušić, Prilog etnogenezi nekih starohrvatskih rodova,
Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. 16-17, Zadar, 1969., 449-478.

151. GUŠIĆ, B., 1970. – Branimir Gušić, Najstarije hrvatsko naseljenje oko Nina, Zagreb,
1970.

152. HERCIGONJA, E., 1985. – Eduard Hercigonja, Tropismena i trojeziĉna kultura

hrvatskog srednjovjekovlja, u: Pisana rijeĉ u Hrvatskoj (katalog izloţbe), (ur.) Josip
Bratulić, Zagreb, 1985., 39-79.

153. HERCIGONJA, E., 1994. – Eduard Hercigonja, Tropismena i trojeziĉna kultura

hrvatskoga srednjovjekovlja, Zagreb, 1994.

154. HILJE, E., 2006. – Emil Hilje, Spomenici srednjovjekovnoga graditeljstva na Pašmanu,
u: Toponimija otoka Pašmana, (ur.) Vladimir Skraĉić, Zadar, 2006., 63-86.

155. HUBERT, J. - PORCHER, J. - VOLBACH, W. F., 1968. – Jean Hubert - Jean Porcher -
Wolfgang Fritz Volbach, L'Europa delle invasioni barbariche, Milano, 1968.

156. IVANIŠEVIĆ, M., 1981. – Milan Ivanišević, Neobjelodanjeni ranosrednjovjekovni

latinski natpisi iz Trogira, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 11, Split, 1981., 169-177.

157. JACKSON, T. G., 1887. – Thomas Graham Jackson, Dalmatia, the Quarnero and Istria
with Cettigne in Montenegro and the Island of Grado, vol. 1, Oxford, 1887.

158. JAKIĆ-CESTARIĆ, V., 1969. – Vesna Jakić-Cestarić, Ime ţupana na nadvratniku crkve
sv. Kriţa u Ninu, Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. 16-17, Zadar, 1969., 357-374.

159. JAKŠIĆ, N., 1980a. – Nikola Jakšić, Srednjovjekovni zabati oltarskih pregrada u
Dalmaciji (od Zrmanje do Cetine). Stilsko-tipološka analiza (magistarski rad), Zagreb,
1980.

160. JAKŠIĆ, N., 1980b. – Nikola Jakšić, Zabati oltarne pregrade iz Crkvine u Biskupiji kod
Knina, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, sv. 21 (Fiskovićev zbornik I), Split,
1980., 97-110.

161. JAKŠIĆ, N., 1981. – Nikola Jakšić, Romaniĉka klesarska radionica iz Knina, Peristil,
br. 24, Zagreb, 1981., 27-33.

682
162. JAKŠIĆ, N., 1984. – Nikola Jakšić, Majstor koljanskog pluteja, Izdanja Hrvatskog
arheološkog društva, sv. 8 (Znanstveni skup "Cetinska krajina od prethistorije do
dolaska Turaka", Sinj, 3-6. VI. 1980.), Split, 1984., 243-252.

163. JAKŠIĆ, N., 1985. – Nikola Jakšić, Topografija pravca via Magna cesta vocata tendens
per Lucam, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 14/1984., Split, 1985., 325-346.

164. JAKŠIĆ, N., 1986. – Nikola Jakšić, Kiparsko klesarske radionice u Dalmaciji od 9. do
12. stoljeća (doktorska disertacija), Zadar, 1986.

165. JAKŠIĆ, N., 1989. – Nikola Jakšić, Crkve na Begovaĉi i problem starohrvatskih
nekropola, Diadora, sv. 11, Zadar, 1989., 407-439.

166. JAKŠIĆ, N., 1991. – Nikola Jakšić, Predromaniĉko kiparstvo; u: Tisuću godina hrvatske
skulpture, (ur.) Igor Fisković, Zagreb, 1991., 13-26.

167. JAKŠIĆ, N., 1993a. – Nikola Jakšić, Preţivjele ranokršćanske crkve u srednjovjekovnoj
ninskoj biskupiji, Diadora, sv. 15, Zadar, 1993., 127-144.

168. JAKŠIĆ, N., 1993b. – Nikola Jakšić, Starohrvatski reljefi, Zagreb, 1993.

169. JAKŠIĆ, N., 1995a. – Nikola Jakšić, Klesarska radionica iz vremena kneza Branimira,
Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 22, Split, 1995., 141-150.

170. JAKŠIĆ, N., 1995b. – Nikola Jakšić, La survivance des édifices paléochrétiens dans les
terres de la principauté Croate, Hortus artium medievalium, vol. 1, Zagreb - Motovun,
1995., 36-45.

171. JAKŠIĆ, N., 1996. – Nikola Jakšić, Predromanika, u: Enciklopedija hrvatske umjetnosti
II, (ur.) Ţarko Domljan, Zagreb, 1996., 90-96.

172. JAKŠIĆ, N., 1997a. – Nikola Jakšić, Croatian Art in the Second Half of the Ninth
Century, Hortus artium medievalium, vol. 3, Zagreb - Motovun, 1997., 41-54.

173. JAKŠIĆ, N., 1997b. – Nikola Jakšić, Nin - prva hrvatska biskupija, Split, 1997.

174. JAKŠIĆ, N., 1997c. – Nikola Jakšić, Predromaniĉko kiparstvo, u: Tisuću godina
hrvatskog kiparstva, (ur.) Igor Fisković, Zagreb, 1997., 13-39.

175. JAKŠIĆ, N., 1998a. – Nikola Jakšić, Materijalni odrazi Kolomanove vojne u Sjevernoj
Dalmaciji, Povijesni prilozi, god. 17, br. 17, Zagreb, 1998., 269-286.

176. JAKŠIĆ, N., 1998b. – Nikola Jakšić, Srednjovjekovni sabor plemenitih Hrvata u
Podbriţanima, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 25, Split, 1998., 109-126.

683
177. JAKŠIĆ, N., 1999.-2000a. – Nikola Jakšić, Art and Architecture, u: The Croats -
Christianity, Culture, Art, (ur.) Vladimir Marković, AnĊelko Badurina, Zagreb, 1999.-
2000., 79-99.

178. JAKŠIĆ, N., 1999.-2000b. – Nikola Jakšić, Predromaniĉki reljefi 9. stoljeća iz Kotora,
Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, sv. 38, Split, 1999.-2000., 129-150.

179. JAKŠIĆ, N., 2000a. – Nikola Jakšić, Arheološka istraţivanja razorene crkvice Sv.
Martina u Lepurima kod Benkovca, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 27, Split, 2000.,
189-200.

180. JAKŠIĆ, N., 2000b. – Nikola Jakšić, Benkovac i okolica u srednjem vijeku, Split, 2000.

181. JAKŠIĆ, N., 2000c. – Nikola Jakšić, Hrvatski srednjovjekovni krajobrazi, Split, 2000.

182. JAKŠIĆ, N., 2000d. – Nikola Jakšić, Klesarstvo u sluţbi evangelizacije, u: Hrvati i
Karolinzi - Rasprave i vrela, (ur.) Ante Milošević, Split, 2000., 192-213.

183. JAKŠIĆ, N., 2000e. – Nikola Jakšić, Vladarska zaduţbina Sv. Bartula u
srednjovjekovnom selu Tršci, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv.
42, Zadar, 2000., 17-64.

184. JAKŠIĆ, N., 2001. – Nikola Jakšić, Scultura e liturgia, u: Bizantini, Croati, Carolingi.
Alba e tramonto di regni e imperi, (ur.) Carlo Bertelli et alii, Milano, 2001., 175-197.

185. JAKŠIĆ, N., 2002a. – Nikola Jakšić, On the Origin of the Baptisimal Font with the
Name of Prince Višeslav, Hortus artium medievalium, vol. 8, Zagreb - Motovun, 2002.,
241-245.

186. JAKŠIĆ, N., 2002b. – Nikola Jakšić, Skulptura Branimirova doba u Hrvatskoj, u:
Hrvatska u doba kneza Branimira (Zbornik radova sa znanstvenog skupa odrţanog u
Benkovcu 12. lipnja 1998. godine), (ur.) Šime Batović, Zadar, 2002., 111-121.

187. JAKŠIĆ, N., 2003. – Nikola Jakšić, Predromaniĉka klesarska radionica u Kotoru, u:
Jadranske studije - Zbornik Pomorskog muzeja Orebić, (ur.) Šime Batović et alii,
Orebić, 2003., 271-289.

188. JAKŠIĆ, N., 2004. – Nikola Jakšić, Reljefi Trogirske klesarske radionice iz crkve Sv.
Marte u Bijaćima, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 26/1999., Split, 2004., 265-286.

189. JAKŠIĆ, N., 2005. – Nikola Jakšić, Early Mediaeval Monuments in the Croatian
Principality, u: L'Adriatico dalla tarda antichità all'età carolingia (Atti del convegno di
studio, Brescia 11-13 ottobre 2001), (ur.) Gian Pietro Brogiolo, Paolo Delogu, Firenze,
2005., 229-243.

190. JAKŠIĆ, N., 2006a. – Nikola Jakšić, IzmeĊu Europe i Mediterana, u: Prvih pet stoljeća
hrvatske umjetnosti, (ur.) Biserka Rauter Planĉić, Zagreb, 2006., 13-61.

684
191. JAKŠIĆ, N., 2006b. – Nikola Jakšić, La scultura dell'undicesimo secolo nell'Alto
Adriatico e in Dalmazia, u: Letteratura, arte e cultura italiana tra le due sponde
dell'Adriatico, (ur.) Luciana Borsetto, Padova, 2006., 17-39.

192. JAKŠIĆ, N., 2006c. – Nikola Jakšić, NaslijeĊe, u: Biograd na Moru, (ur.) Vinko
Baković, Zadar, 2006., 109-141.

193. JAKŠIĆ, N., 2008a. – Nikola Jakšić, Il ruolo delle antiche chiese rurali nella formazione
del ducato croato medievale, Hortus artium medievalium, vol. 14, Zagreb - Motovun,
2008., 103-112.

194. JAKŠIĆ, N., 2008b. – Nikola Jakšić, La première cathédrale de Zadar, Antiquité tardive,
vol. 16, Turnhout, 2008., 187-194.

195. JAKŠIĆ, N., 2009a. – Nikola Jakšić, Il culto di san Pietro nella Dalmazia paleocristiana
e medievale, u: San Pietro e San Marco - arte e iconografia in area adriatica, (ur.)
Letizia Caselli, Roma, 2009., 61-93.

196. JAKŠIĆ, N., 2009b. – Nikola Jakšić, Varvarina praeromanica, u: Studia Varvarina, vol.
1, (ur.) Bruna Kuntić Makvić, Zagreb - Motovun, 2009., 11-41.

197. JAKŠIĆ, N., 2010. – Nikola Jakšić, Kult sv. Petra u kasnoantiĉkom i srednjovjekovnom
Zadru, u: Scripta Branimiro Gabriĉević dicata (Zbornik u ĉast Branimira Gabriĉevića),
(ur.) Josip Dukić, Ante Milošević, Ţeljko Rapanić, Trilj, 2010., 305-340.

198. JAKŠIĆ, N., 2012. – Nikola Jakšić, Novi natpis s imenom kneza Branimira, u:
Munuscula in honorem Ţeljko Rapanić (Zbornik povodom osamdesetog roĊendana),
(ur.) Miljenko Jurković, Ante Milošević, Zagreb - Motovun - Split, 2012., 213-221.

199. JAKŠIĆ, N. - HILJE, E., 2008. – Nikola Jakšić - Emil Hilje, Umjetniĉka baština
Zadarske nadbiskupije - Kiparstvo I (od IV. do XVI. stoljeća), Zadar, 2008.

200. JAKŠIĆ, N. - KRNĈEVIĆ, Ţ., 1997. – Nikola Jakšić - Ţeljko Krnĉević, Predromaniĉki
reljefi iz crkvice Sv. Lovre u Morinju kod Šibenika, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv.
24, Split, 1997., 91-110.

201. JARAK, M., 1998. – Mirja Jarak, O karolinškim i bizantskim utjecajima u

starohrvatskoj arhitekturi Trpimirova doba, Opuscvla Archaeologica, sv. 22, Zagreb,
1998., 119-128.

202. JARAK, M., 2008. – Mirja Jarak, Ulomak arhitravne grede iz zvonika franjevaĉkog
samostana na Košljunu, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu (In honorem prof. dr.
sc. Ţeljko Tomiĉić), sv. 24/2007., Zagreb, 2008., 429-435.

203. JELIĈIĆ, J., 1983. – Jasna Jeliĉić, Narteks u ranokršćanskoj arhitekturi na podruĉju
istoĉnog Jadrana, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, sv. 23, Split, 1983., 5-39.

685
204. JELIĆ, L., 1901. – Luka Jelić, Spomenici grada Nina, Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga
društva, n.s., sv. 5, Zagreb, 1901., 184-192.

205. JELIĆ, L., 1902a. – Luka Jelić, Spomenici grada Nina, Vjesnik Hrvatskoga
arheološkoga društva, n.s., sv. 6, Zagreb, 1902., 103-116.

206. JELIĆ, L., 1902b. – Luka Jelić, Znamenito odkriće u Biogradu, u: Narodni list, god.
XLI, br. 11, Zadar, 5. veljaĉe 1902., 1.

207. JELIĆ, L., 1911. – Luka Jelić, Dvorska kapela sv. Kriţa u Ninu s uvodom o
starohrvatskoj ninskoj ţupi i o istraţivanju starohrvatskih spomenika u Ninu, a s
dodatkom o postanku dalmatinsko-persijskoga kruţno-kubetnoga graditeljskoga tipa,
Zagreb, 1911.

208. JELOVINA, D., 1963. – Dušan Jelovina, Izvještaj o arheološkom istraţivanju na

»Begovaĉi« u selu Biljanima Donjim kod Zadra, Ljetopis JAZU, knj. 68/1961., Zagreb,
1963., 243-246.

209. JELOVINA, D., 1976. – Dušan Jelovina, Starohrvatske nekropole, Split, 1976.

210. JELOVINA, D., 1982. – Dušan Jelovina, Starohrvatsko groblje na »Mastirinama« u selu
Kašiću kod Zadra, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 12, Split, 1982., 35-66.

211. JELOVINA, D., 1984. – Dušan Jelovina, Ranosrednjovjekovni poloţaj Crkvina u

Gornjim Koljanima kod Vrlike (Istraţivanja i nalazi), Izdanja Hrvatskog arheološkog
društva, sv. 8 (Znanstveni skup ''Cetinska krajina od prethistorije do dolaska Turaka'',
Sinj, 3.-6. lipnja 1980.), Split, 1984., 227-242.

212. JELOVINA, D., 1987. – Dušan Jelovina, Glavne znaĉajke starohrvatske materijalne
kulture od 7. do 12. stoljeća na podruĉju izmeĊu rijeka Zrmanje i Cetine, Starohrvatska
prosvjeta, ser. III, sv. 16/1986., Split, 1987., 25-50.

213. JELOVINA, D., 1989. – Dušan Jelovina, Starohrvatsko kulturno blago, Zagreb, 1989.

214. JELOVINA, D., 1992. – Dušan Jelovina, Nikola Jakšić, Crkve na Begovaĉi i problem
starohrvatskih nekropola (kratki osvrt), Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 20/1990,
Split, 1992., 301-308.

215. JELOVINA, D. - VRSALOVIĆ, D., 1981. – Dušan Jelovina - Dasen Vrsalović,

Srednjovjekovno groblje na ''Begovaĉi'' u selu Biljanima Donjim kod Zadra,
Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 11, Split, 1981., 55-136.

216. JOSIPOVIĆ, I., 2010. – Ivan Josipović, »Majstor koljanskog pluteja« u stilskom
razvrstavanju predromaniĉke skulpture iz Galovca kod Zadra, Radovi Instituta za
povijest umjetnosti, sv. 34, Zagreb, 2010., 7-18.

686
217. JOSIPOVIĆ, I., 2011. – Ivan Josipović, Prilog Trogirskoj klesarskoj radionici, Ars
Adriatica, br. 1, Zadar, 2011., 97-108.

218. JOSIPOVIĆ, I., 2012a. – Ivan Josipović, Dva ranosrednjovjekovna ciborija iz Lepura
kod Benkovca, u: Dani Stjepana Gunjaĉe 2 (Zbornik radova sa Znanstvenog skupa
''Dani Stjepana Gunjaĉe 2'': Hrvatska srednjovjekovna povijesno-arheološka baština,
MeĊunarodne teme, Split, 18.-21. listopada 2011.), (ur.) Tomislav Šeparović, Split,
2012., 49-62.

219. JOSIPOVIĆ, I., 2012b. – Ivan Josipović, Prijedlog za ĉitanje imena kneza Mislava na
natpisu s Begovaĉe, Archaeologia Adriatica, sv. 6., Zadar, 2012., 129-148.

220. JURAGA, B., 1980. – Branka Juraga, Srednjovjekovni kameni spomenici na podruĉju
Biograda, Diadora, sv. 9, Zadar, 1980., 445-492.

221. JURĈEVIĆ, A., 2009. – Ante Jurĉević, Usporedba skulpture i arhitekture s lokaliteta
Crkvina u Gornjim Koljanima i Crkvina u Biskupiji kod Knina, Starohrvatska prosvjeta,
ser. III, sv. 36, Split, 2009., 55-84.

222. JURĈEVIĆ, A., 2011. – Ante Jurĉević, Nalazi ranokarolinškog oruţja i konjaniĉke
opreme u doba formiranja Hrvatske Kneţevine, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 38,
Split, 2011., 111-147.

223. JURIĆ, R., 1990. – Radomir Jurić, Srednjovjekovni spomenici na biogradskom

podruĉju, u: Biograd i njegova okolica u prošlosti, Biogradski zbornik 1 (Zbornik
radova sa znanstvenoga skupa odrţanog u Biogradu od 11. do 13. studenoga 1988.
godine), (ur.) Šime Batović, Zadar, 1990., 279-318.

224. JURIĆ, R., 1992. – Radomir Jurić, Archaeological Excavation of the Church of St
Nicholas in Povljana on the Island of Pag, Diadora, sv. 14, Zadar, 1992., 357-374.

225. JURIĆ, R., 1996. – Radomir Jurić, Istraţivanja u crkvi Sv. Nikole u Povljani na otoku
Pagu, u: Starohrvatska spomeniĉka baština. RaĊanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaţa,
(ur.) Miljenko Jurković, Tugomir Lukšić, Zagreb, 1996., 245-252.

226. JURIĆ, R., 2002. – Radomir Jurić, Novija istraţivanja srednjovjekovnih groblja na
zadarskom podruĉju, Histria antiqua, sv. 8, Pula, 2002., 295-312.

227. JURIĆ, R., 2007. – Radomir Jurić, Istraţivanje srednjovjekovnih nalazišta u Korlatu kod
Benkovca, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 34, Split, 2007., 267-280.

228. JURIĆ, R., 2009. – Radomir Jurić, Fra Lujo Marun u zadarskom kraju, u: Zbornik o Luji
Marunu (Zbornik radova sa Znanstvenog skupa o fra Luji Marunu u povodu 150.
obljetnice roĊenja (1857.-2007.), Skradin-Knin, 7.-8. prosinca 2007.), (ur.) Ţeljko
Tomiĉić, Ante Uglešić, Šibenik - Zadar - Zagreb, 2009., 66-79.

687
229. JURIŠIĆ, K., 1979. – Karlo Jurišić, Fra Lujo Marun - osnivaĉ starohrvatske arheologije
(1857.–1939.), Split, 1979.

230. JURKOVIĆ, M., 1986. – Miljenko Jurković, Prilog odreĊivanju juţnodalmatinske grupe
predromaniĉke skulpture, Starohrvatska prosvjeta, ser, III., sv. 15/1985., Split, 1986.,
183-199.

231. JURKOVIĆ, M., 1988. – Miljenko Jurković, O nekim figuralnim prikazima i

posljednjoj fazi pleterne skulpture u dubrovaĉkoj regiji, Izdanja Hrvatskog arheološkog
društva, sv. 12 (Arheološka istraţivanja u Dubrovniku i dubrovaĉkom podruĉju,
Znanstveni skup, Dubrovnik, 1.-4. X. 1984.), Zagreb, 1988., 209-216.

232. JURKOVIĆ, M., 1992a. – Miljenko Jurković, Iz hrvatske spomeniĉke baštine od 9. do

11. stoljeća. Od ninske biskupije do katedrale hrvatskog biskupa, u: Od Nina do Knina,
(ur.) Ivana Ĉukman Nikolić, Margarita Šimat, Tugomir Lukšić, Zagreb, 1992., 23-43.

233. JURKOVIĆ, M., 1992b. – Miljenko Jurković, O arhitekturi hrvatske drţave 9. stoljeća,
Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, sv. 15/1990. (Arheološka istraţivanja u Kninu i
kninskoj krajini, Znanstveni skup, Knin, 13.-15. X. 1987.), Zagreb, 1992., 65-73.

234. JURKOVIĆ, M., 1995a. – Miljenko Jurković, Il ciborio di Novigrad (Cittanova d'Istria),
Hortus artium medievalium, vol. 1, Zagreb - Motovun, 1995., 141-149.

235. JURKOVIĆ, M., 1995b. – Miljenko Jurković, Predromaniĉki šesterolisti Dalmacije.

Problem funkcije, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, sv. 35 (Petriciolijev zbornik
I), Split, 1995., 225-240.

236. JURKOVIĆ, M., 1995c. – Miljenko Jurković, Sv. Spas na vrelu Cetine i problem
westwerka u hrvatskoj predromanici, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 22, Split,
1995., 55-80.

237. JURKOVIĆ, M., 1997. – Miljenko Jurković, L'Église et l'état en Croatie au IXe siècle -
le problème du massif occidental carolingien, Hortus artium medievalium, vol. 3,
Zagreb - Motovun, 1997., 23-40.

238. JURKOVIĆ, M., 2000. – Miljenko Jurković, Arhitektura karolinškog doba, u: Hrvati i
Karolinzi - Rasprave i vrela, (ur.) Ante Milošević, Split, 2000., 164-189.

239. JURKOVIĆ, M., 2001a. – Miljenko Jurković, Architettura dell'epoca carolingia, u:

Bizantini, Croati, Carolingi. Alba e tramonto di regni e imperi, (ur.) Carlo Bertelli et
alii, Milano, 2001., 151-173.

240. JURKOVIĆ, M., 2001b. – Miljenko Jurković, L'arte dalmata, u: Il Mediterraneo e l'arte
da Maometto a Carlomagno, (ur.) Eduard Carbonell, Roberto Cassanelli, Milano, 2001.,
217-235.

688
241. JURKOVIĆ, M., 2002. – Miljenko Jurković, Le "Maître des chapiteaux de Bale",
Hortus artium medievalium, vol. 8, Zagreb - Motovun, 2002., 349-360.

242. JURKOVIĆ, M., 2012. – Miljenko Jurković, ''Spomenici nepotpune biografije''. Skice
za teorijska promišljanja ranosrednjovjekovne umjetnosti, u: Munuscula in honorem
Ţeljko Rapanić (Zbornik povodom osamdesetog roĊendana), (ur.) Miljenko Jurković,
Ante Milošević, Zagreb - Motovun - Split, 2012., 259-271.

243. KARAMAN, LJ., 1930. – Ljubo Karaman, Iz kolijevke hrvatske prošlosti. Historijsko-
umjetniĉke crtice o starohrvatskim spomenicima, Zagreb, 1930.

244. KARAMAN, LJ., 1931. – Ljubo Karaman, O politici hrvatskih kraljeva prema hrvatskoj
narodnoj crkvi, Hrvatsko kolo, knj. 12, Zagreb, 1931., 3-29.

245. KARAMAN, LJ., 1943a. – Ljubo Karaman, Starohrvatska umjetnost, Ĉasopis za

hrvatsku poviest, knj. 1, br. 1-2, Zagreb, 1943., 52-82.

246. KARAMAN, LJ., 1943b. – Ljubo Karaman, Ţiva starina - pedeset slika iz vremena
hrvatskih narodnih vladara, Zagreb, 1943.

247. KARAMAN, LJ., 1952. – Ljubo Karaman, Osvrti na neka pitanja iz arheologije i
povijesti umjetnosti, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 2, Zagreb, 1952., 81-104.

248. KATALOG, 1985. – Pisana rijeĉ u Hrvatskoj (katalog izloţbe), (ur.) Josip Bratulić,
Zagreb, 1985.

249. KATALOG, 1990. – Sjaj zadarskih riznica, (ur.) Tugomir Lukšić, Zagreb, 1990.

250. KATALOG, 1992. – Od Nina do Knina, (ur.) Ivana Ĉukman Nikolić, Margarita Šimat,
Tugomir Lukšić, Zagreb, 1992.

251. KATALOG, 1998. – Na slavu Boţju: 700 godina Šibenske biskupije, (ur.) Ţeljko
Krnĉević, Tomislav Paviĉić, Šibenik, 1998.

252. KATALOG, 1999.-2000. – The Croats - Christianity, Culture, Art, (ur.) Vladimir
Marković, AnĊelko Badurina, Città del Vaticano, 1999.-2000.

253. KATALOG, 2000a. – Hrvati i Karolinzi - Katalog, (ur.) Ante Milošević, Split, 2000.

254. KATALOG, 2000b. – Patriarchi. Quindici secoli di civiltà fra l'Adriatico e l'Europa
Centrale, (ur.) Sergio Tavano, Giuseppe Bergamini, Milano, 2000.

255. KATALOG, 2001. – Bizantini, Croati, Carolingi. Alba e tramonto di regni e imperi
(ur.) Carlo Bertelli et alii, Milano, 2001.

256. KATALOG, 2006. – Prvih pet stoljeća hrvatske umjetnosti, (ur.) Biserka Rauter Planĉić,
Zagreb, 2006.

689
257. KATALOG, 2009. – Zagovori svetom Tripunu. Blago Kotorske biskupije - povodom
1200. obljetnice prijenosa moći svetog Tripuna u Kotor, (ur.) Radoslav Tomić, Zagreb,
2009.

258. KATIĈIĆ, R., 1998. – Radoslav Katiĉić, Litterarum studia - knjiţevnost i naobrazba
ranoga hrvatskog srednjovjekovlja, Zagreb, 1998.

259. KATIĈIĆ, R. – NOVAK, S. P., 1987. – Radoslav Katiĉić - Slobodan Prosperov Novak,
Dva tisućljeća pismene kulture na tlu Hrvatske, Zagreb, 1987.

260. KATIĆ, L., 1932. – Lovre Katić, Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira,
Bogoslovska smotra, god. XX, br. 4, Zagreb, 1932., 403-432.

261. KLAIĆ, N., 1975. – Nada Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb,
1975. [1971.].

262. KLAIĆ, N., 1990. – Nada Klaić, Povijest Hrvata u srednjem vijeku, Zagreb, 1990.

263. KLARIĆ, M., 1929. – Mate Klarić, Kako je došlo do otkrića novonadjenog spomenika
hrvatskog kneza Branimira u Šopotu kod Benkovca, u: Obzor, god. 70, br. 142, 29.
svibnja; br. 144, 1. lipnja; br. 147, 4. lipnja; br. 148, 5. lipnja, Zagreb, 1929., 5 (ista
stranica u svakom broju).

264. KLARIĆ, M., 1932. – Mate Klarić, Vaţan neopaţeni natpis iz hrvatske prošlosti na
nadvratniku crkve Bl. Gospe u Tukljaĉi, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku,
sv. 50/1928.-1929., Split, 1932., 200-226.

265. KLARIĆ, M., 1939. – Mate Klarić, Vaţnost Benediktinaca za Hrvate u prošlosti i u
sadašnjosti, Ţivot s crkvom: liturgijski ĉasopis, god. V/1938.-1939., br. 4-5, Split, 1939.,
168-201.

266. KOLEGA, M., 2004. – Marija Kolega, Vodiĉ: Arheološki muzej Zadar, Muzej ninskih
starina, Zadar, 2004.

267. KOVAĈIĆ, V., 1995. – Vanja Kovaĉić, Zabat s formulom zagovora iz Trogira, Prilozi
povijesti umjetnosti u Dalmaciji, sv. 35 (Petriciolijev zbornik I), Split, 1995., 293-302.

268. KRNĈEVIĆ, Ţ., 1998. – Ţeljko Krnĉević, Starohrvatsko razdoblje, u: Na slavu Boţju:
700 godina Šibenske biskupije, (ur.) Ţeljko Krnĉević, Tomislav Paviĉić, Šibenik, 1998.,
11-31.

269. KRNĈEVIĆ, Ţ., 2001. – Ţeljko Krnĉević, Novija istraţivanja srednjovjekovnih

arheoloških lokaliteta šibenskog kraja, u: Sedam stoljeća Šibenske biskupije (Zbornik
radova sa znanstvenog skupa ''Šibenska biskupija od 1298. do 1998.'', Šibenik, 22.-26.
rujna 1998.), (ur.) Josip Ćuzela et alii, Šibenik, 2001., 25-42.

690
270. KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, I., 1857. – Ivan Kukuljević Sakcinski, Izvještaj o
putovanju kroz Dalmaciju u Napulj i Rim, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knj. 4,
Zagreb, 1857., 1-88.

271. KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, I., 1874. – Ivan Kukuljević Sakcinski, Codex

diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae / Diplomatiĉki zbornik kraljevine
Hrvatske s Dalmacijom i Slavonijom, sv. 1, Zagreb, 1874.

272. LASZLO KLEMAR, K., 2012. – Kosjenka Laszlo Klemar, Bribir (Varvaria) i
organizacija teritorija od antike do Šubića (doktorska disertacija), Zagreb, 2012.

273. LASZLO KLEMAR, K. - ZEMAN, M., 2010. – Kosjenka Laszlo Klemar - Maja
Zeman, Naselja i organizacija prostora na srednjem istoĉnom Jadranu od antike do
ranoga srednjeg vijeka - pitanje kontinuiteta (Bribir, Donje šibensko polje), u: Zbornik
Stjepan Gunjaĉa i hrvatska srednjovjekovna povijesno-arheološka baština 1 (Zbornik
radova sa Znanstvenog skupa ''Stjepan Gunjaĉa i hrvatska srednjovjekovna povijesno-
arheološka baština'' u povodu 100. obljetnice roĊenja akademika Stjepana Gunjaĉe,
Split, 3.-6. studenoga 2009.), (ur.) Tomislav Šeparović, Split, 2010., 147-165.

274. LAUBRY, N., 2008. – Nicolas Laubry, The 'Dioscuri' Sarcophagus (Arles) and the
'Meleager' Sarcophagus (Toulouse), u: Roma and the Barbarians – the Birth of a New
Word (katalog izloţbe), (ur.) Jean-Jacques Aillagon, Milano, 2008., 486-487.

275. LONĈAR, M., 1999. – Milenko Lonĉar, On the Description of the Churches of St.
Anastasia and St. Donat in Zadar in De Administrando Imperio by Constantine
Porphyrogenitus, Hortus artium medievalium, vol. 5, Zagreb - Motovun, 1999., 235-
243.

276. LONĈAR, M., 2002. – Milenko Lonĉar, Filološka analiza Porfirogenetovih vijesti o
Hrvatima (doktorska disertacija), Zadar, 2002.

277. LONĈAR, M. - ŠARIĆ, M. M., 2012. – Milenko Lonĉar - Maria Mariola Šarić,
HYLOGRAPHIA (De administrando imperio, 29/280), Ars Adriatica, br. 2, Zadar,
2012., 75-84.

278. LUĈIĆ, J., 1969. – Josip Luĉić, Nin u IX stoljeću, Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv.
16-17, Zadar, 1969., 375-396.

279. LUĈIĆ, J. - ZEKAN, M., 1989. – Josip Luĉić - Mate Zekan, Branimir, u: Hrvatski
biografski leksikon, sv. 2 (Bj-C), (ur.) Aleksandar Stipĉević, Zagreb, 1989., 268-270.

280. LUSUARDI SIENA, S. - PIVA, P., 2002. – Silvia Lusuardi Siena - Paola Piva, Da
Pemmone a Paolino d'Aquileia: Appunti sull'arredo liturgico e la scultura in Friuli tra
VIII e IX sec., Hortus artium medievalium, vol. 8, Zagreb - Motovun, 2002., 295-323.

691
281. LJUBIĆ, Š., 1888. – Šime Ljubić, Prinesak k staro-hrvatskim spomenikom i
ornamentiki iz Nina, Viestnik Hrvatskoga arkeologiĉkoga druţtva, sv. 10, br. 1, Zagreb,
1888., 13-16.

282. MALINAR, H., 1978.-1979. – Hrvoje Malinar, Faksimiliranje i konzervacija

Godeĉajeva nadvratnika iz crkve sv. Kriţa u Ninu, Godišnjak zaštite spomenika kulture
Hrvatske, br. 4-5, Zagreb, 1978.-1979., 209-214.

283. MARAKOVIĆ, N. - JURKOVIĆ, M., 2007. – Nikolina Maraković - Miljenko Jurković,

''Signatures'' in the Stones - The Legacy of Early Medieval Elites on the Territory of
Modern Croatia, Hortus artium medievalium, vol. 13/2, Zagreb - Motovun, 2007., 359-
374.

284. MARASOVIĆ, T., 1958. – Tomislav Marasović, Šesterolisni tip u arhitekturi ranog
srednjeg vijeka u Dalmaciji (doktorska disertacija), Zagreb, 1958.

285. MARASOVIĆ, T., 1978. – Tomislav Marasović, Prilog morfološkoj klasifikaciji

ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, u: Prilozi istraţivanju starohrvatske
arhitekture, Split - Zagreb, 1978., 5-129.

286. MARASOVIĆ, T., 1985. – Tomislav Marasović, Regionalizam u ranosrednjovjekovnoj

arhitekturi Dalmacije, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 14/1984., Split, 1985., 135-
158.

287. MARASOVIĆ, T., 1994. – Tomislav Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u

Dalmaciji, Split, 1994.

288. MARASOVIĆ, T., 2004. – Tomislav Marasović, Prijedlog kronološko-stilske

periodizacije ranosrednjovjekovne umjetnosti u Hrvatskoj, u: Zbornik I. kongresa
hrvatskih povjesniĉara umjetnosti (Zagreb, 15.-17. studenog 2001.), (ur.) Milan Pelc,
Zagreb, 2004., 23-31.

289. MARASOVIĆ, T., 2008. – Tomislav Marasović, Dalmatia praeromanica:

ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji – 1. Rasprava, Split - Zagreb, 2008.

290. MARASOVIĆ, T., 2009a. – Tomislav Marasović, Dalmatia praeromanica:

ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji – 2. Korpus arhitekture: Kvarner i
sjeverna Dalmacija, Split - Zagreb, 2009.

291. MARASOVIĆ, T., 2009b. – Tomislav Marasović, Trabeacije ranosrednjovjekovnih

oltarnih ograda u Hrvatskoj, Histria Antiqua, sv. 18/2, Pula, 2009., 345-354.

292. MARASOVIĆ, T., 2011. – Tomislav Marasović, Dalmatia praeromanica:

ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji – 3. Korpus arhitekture: srednja
Dalmacija, Split - Zagreb, 2011.

692
293. MARGETIĆ, L., 1977. – Lujo Margetić, Konstantin Porfirogenet i vrijeme dolaska
Hrvata, Zbornik Historijskog zavoda JAZU, vol. 8, Zagreb, 1977., 5-88.

294. MARGETIĆ, L., 1990. – Lujo Margetić, Branimirov natpis iz 888. i meĊunarodni
poloţaj Hrvatske, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, god. 40, br. 1, Zagreb, 1990.,
17-37.

295. MARGETIĆ, L., 1993. – Lujo Margetić, Bilješke uz Trpimirovu ispravu (CD I, 3-8),
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, sv. 30, Split, 1993., 47-51.

296. MARGETIĆ, L., 1997. – Lujo Margetić, Hrvatska drţava u doba narodnih vladara, u:
Hrvatska i Europa - kultura, znanost i umjetnost, sv. I., Srednji vijek (VII-XII. stoljeće).
Rano doba hrvatske kulture, (ur.) Ivan Supĉić, Zagreb, 1997., 197-214.

297. MARGETIĆ, L., 2004. – Lujo Margetić, Krsni list hrvatske drţave (Trpimirova
darovnica) i meĊunarodni poloţaj hrvatske drţave narodnih vladara, Starine HAZU, knj.
62, Zagreb, 2004, 1-42.

298. MARIĆ BAKOVIĆ, M., 2012. – Marija Marić Baković, Izvješće o rezultatima prve
sezone arheološkog iskopavanja na katoliĉkom groblju u Rapovinama kraj Livna,
Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 39, Split, 2012., 59-70.

299. MARUN, L., 1888. – Lujo Marun, Nešto o ''Nadpisu iz hrvatske dobe u Ninu'' priobćenu
u ovom ĉasopisu br. I. ove godine str. 11., Bullettino di archeologia e storia dalmata,
god. XI, Spalato, 1888., 34-35.

300. MARUN, L., 1890a. – Lujo Marun, Biljeţke kroz starinske izkopine u Kninskoj okolici
od god. 1885-1890., u: Glasnik starinarskoga druţtva u Kninu (podlistak), Viestnik
Hrvatskog arkeologiĉkog druţtva, god. XII, br. 2, Zagreb, 1890., 60-68.

301. MARUN, L., 1890b. – Lujo Marun, Redovito tromjeseĉno izvješće Kninskoga
starinarskoga druţtva, u: Glasnik starinarskoga druţtva u Kninu (podlistak), Viestnik
Hrvatskog arkeologiĉkog druţtva, god. XII, br. 2, Zagreb, 1890., 68-72.

302. MARUN, L., 1890c. – Lujo Marun, Redovito tromjeseĉno izvješće Kninskoga
starinarskoga druţtva, u: Glasnik starinarskoga druţtva u Kninu (podlistak), Viestnik
Hrvatskoga arkeologiĉkoga druţtva, god. XII, br. 4, Zagreb, 1890., 139-141.

303. MARUN, L., 1891a. – Lujo Marun, Redovito tromjeseĉno izvješće Kninskoga
starinarskoga druţtva, u: Glasnik starinarskoga druţtva u Kninu (podlistak), Viestnik
Hrvatskoga arkeologiĉkoga druţtva, god. XIII, br. 2, Zagreb, 1891., 60-62.

304. MARUN, L., 1891b. – Lujo Marun, Redovito tromjeseĉno izvješće Kninskoga
starinarskoga druţtva, u: Glasnik starinarskoga druţtva u Kninu (podlistak), Viestnik
Hrvatskoga arkeologiĉkoga druţtva, god. XIII, br. 3, Zagreb, 1891., 90-92.

693
305. MARUN, L., 1891c. – Lujo Marun, Redovito tromjeseĉno izvješće Kninskoga
starinarskoga druţtva, u: Glasnik starinarskoga druţtva u Kninu (podlistak), Viestnik
Hrvatskog arkeologiĉkog druţtva, god. XIII, br. 4, Zagreb, 1891., 123-126.

306. MARUN, L., 1892. – Lujo Marun, Redovito tromjeseĉno izvješće Kninskoga
starinarskoga druţtva, u: Glasnik starinarskoga druţtva u Kninu (podlistak), Viestnik
Hrvatskoga arkeologiĉkoga druţtva, god. XIV, br. 1, Zagreb, 1892., 26-29.

307. MARUN, L., 1896. – Lujo Marun, Starohrvatska bazilika u selu Ţaţviću u bribirskoj
ţupaniji, Starohrvatska prosvjeta, god. II, br. 2, Knin, 1896., 116-123.

308. MARUN, L., 1898. – Lujo Marun, Izvještaj Upraviteljstva Hrvatskoga starinarskog
druţtva u Kninu o druţtvenom radu i napredku kroz zadnji tromjesec, Starohrvatska
prosvjeta, god. IV, br. 2, Knin, 1898., 104.

309. MARUN, L., 1927. – Lujo Marun, Ruševine crkve Sv. Luke u Uzdolju kod Knina s
pisanom uspomenom hrv. kneza Mutimira, Starohrvatska prosvjeta, n.s., god. I, br. 3-4,
Zagreb - Knin, 1927., 272-315.

310. MARUN, L., 1998. – Lujo Marun, Starinarski dnevnici, (prir.) Maja Petrinec, Split,
1998.

311. MATIJEVIĆ SOKOL, M., 1997. – Mirjana Matijević Sokol, Latinski natpisi, u:
Hrvatska i Europa - kultura, znanost i umjetnost, sv. I., Srednji vijek (VII-XII. stoljeće).
Rano doba hrvatske kulture, (ur.) Ivan Supĉić, Zagreb, 1997., 239-256.

312. MATIJEVIĆ SOKOL, M., 2002. – Mirjana Matijević Sokol, Pisana povijesna
svjedoĉanstva o knezu Branimiru, u: Hrvatska u doba kneza Branimira (Zbornik radova
sa znanstvenog skupa odrţanog u Benkovcu 12. lipnja 1998. godine), (ur.) Šime
Batović, Zadar, 2002., 23-41.

313. MATIJEVIĆ SOKOL, M. - SOKOL, V., 2005. – Mirjana Matijević Sokol - Vladimir
Sokol, Hrvatska i Nin u doba kneza Branimira, Zagreb, 2005. [Milano, 1999.]

314. MATIJEVIĆ SOKOL, M. - ZEKAN, M., 1990. – Mirjana Matijević Sokol - Mate
Zekan, Branimirova Hrvatska u pismima pape Ivana VIII., Split, 1990. [1989.].

315. MENALO, R., 2003. – Romana Menalo, Ranosrednjovjekovna skulptura (katalog

izloţbe), Dubrovnik, 2003.

316. METZGER, C., 1993. – Catherine Metzger, Les sarcophages du sud-ouest de la Gaule
en dehors de leur région de production, Antiquité tardive, vol. 1, Turnhout, 1993., 81-98.

317. MIGOTTI, B., 1995. – Branka Migotti, Vrste i namjene ranokršćanskih zdanja u
Dalmaciji, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 34(21)/1994.-1995., Zadar, 1995.,
113-144.

694
318. MIHALJĈIĆ, R. - STEINDORFF, L., 1982. – Rade Mihaljĉić - Ludwig Steindorff,
Glossar zur frühmittelalterlichen Geschichte im östlichen Europa, Beiheft Nr. 2,
Namentragende Steininschriften in Jugoslawien vom Ende des 7. bis zur Mitte des 13.
Jahrhunderts, Wiesbaden, 1982.

319. MILOŠEVIĆ, A., 1981. – Ante Milošević, Arheološki spomenici gornjeg i srednjeg
toka rijeke Cetine, u: Zbornik Cetinske krajine, knj. 2 (Arheološka i historijska baština
Cetinske krajine), (ur.) Milivoj Ĉatipović, Sinj, 1981., 1-135.

320. MILOŠEVIĆ, A., 1998. – Ante Milošević, Arheološka topografija Cetine, Split, 1998.

321. MILOŠEVIĆ, A., 2000. – Ante Milošević, Nove akvizicije Muzeja hrvatskih
arheoloških spomenika od 1995. do 2000. godine, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv.
27, Split, 2000., 311-341.

322. MILOŠEVIĆ, A., 2001. – Ante Milošević, Influenze carolinge nel principato croato alla
luce dei reperti archeologici, u: Bizantini, Croati, Carolingi. Alba e tramonto di regni e
imperi, (ur.) Carlo Bertelli et alii, Milano, 2001., 97-127.

323. MILOŠEVIĆ, A., 2004. – Ante Milošević, Prva ranosrednjovjekovna skulptura iz crkve
Sv. Marte u Bijaćima, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 26/1999., Split, 2004., 237-
263.

324. MILOŠEVIĆ, A., 2008. – Ante Milošević, Il bassorilievo altomedievale del cavaliere di
Ţrnovnica in Dalmazia, Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja Akademije nauka
i umjetnosti Bosne i Hercegovine, knj. 35, Sarajevo, 2008., 181-217.

325. MILOŠEVIĆ, A., 2009. – Ante Milošević, Sarkofag kneza Branimira, Histria antiqua,
sv. 18/2, Pula, 2009., 355-370.

326. MILOŠEVIĆ, A., 2011a. – Ante Milošević, Predromaniĉki zvonici u Dalmaciji i

ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Dubrovnik - Split, 2011.

327. MILOŠEVIĆ, A., 2011b. – Ante Milošević, Slika ''Boţanskog boja'' - likovni i
ikonografski pogled na konjaniĉki reljef iz Ţrnovnice u Dalmaciji, Studia mythologica
slavica, sv. 14, Supplementum 4 (Perunovo koplje), Ljubljana, 2011., 17-72.

328. MILOŠEVIĆ, A., 2012. – Ante Milošević, Ranosrednjovjekovni reljef iz Maloga Ĉajna
kod Visokog s dodanim natpisom velikog kaznaca Nespina, Godišnjak Centra za
balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, knj. 41,
Sarajevo, 2012., 187-200.

329. MILOŠEVIĆ, A. - PEKOVIĆ, Ţ., 2009. – Ante Milošević - Ţeljko Peković,

Predromaniĉka crkva Svetoga Spasa u Cetini, Dubrovnik - Split, 2009.

330. MIR I DOBRO, 1982. – Mir i dobro. Monografija Franjevaĉke provincije Presvetog
Otkupitelja, (ur.) Stjepan Vuĉemilo, Split, 1982.

695
331. NAZOR, A., 2002. – Ante Nazor, Vojna oprema primorskih Hrvata u doba kneza
Branimira, u: Hrvatska u doba kneza Branimira (Zbornik radova sa znanstvenog skupa
odrţanog u Benkovcu 12. lipnja 1998. godine), (ur.) Šime Batović, Zadar, 2002., 87-
108.

332. NIMAC, S. - DELONGA, V., 1997. – Stipe Nimac - Vedrana Delonga, Lepuri.
Stanovništvo i kulturno-povijesni spomenici, Lepuri, 1997.

333. NOVAK, V., 1940. – Viktor Novak, Reliquiarium Elaphitense (Lopudski relikvijar),
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, sv. 51/1930.-1934., Split, 1940., 185-196.

334. N. N., 1896. – N. N., Izvještaj Upraviteljstva Hrvatskoga starinarskoga druţtva u Kninu
o druţtvenom radu i napredku kroz zadnji tromjesec, Starohrvatska prosvjeta, god. II,
br. 2, Knin, 1896., 124-125.

335. N. N., 1897. – N. N., Izvještaj Upraviteljstva Hrvatskoga starinarskoga druţtva u Kninu
o druţtvenom radu i napredku kroz zadnji tromjesec, Starohrvatska prosvjeta, god. III,
br. 3 i 4, Knin, 1897., 163-164.

336. N. N., 1903. – N. N., Razne viesti, Starohrvatska prosvjeta, god. VII, sv. 2, Knin, 1903.,
104-105.

337. OSTOJIĆ, I., 1963. – Ivan Ostojić, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim našim krajevima,
sv. I, Opći povijesno-kulturni osvrt, Split, 1963.

338. OSTOJIĆ, I., 1964. – Ivan Ostojić, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim našim krajevima,
sv. II, Benediktinci u Dalmaciji, Split, 1964.

339. PAŠKVAN, F., 1955. – Fedora Paškvan, Vodiĉ kroz historijsku zbirku gliptoteke,
Zagreb, 1955.

340. PAVLOVIĆ, A. - PAVLOVIĆ, E., 1993. – Alojz Pavlović - Eduard Pavlović, Korlat -
crtice iz povijesti, Korlat - Zadar, 1993.

341. PEJAKOVIĆ, M., 1978. – Mladen Pejaković, Broj iz svjetlosti. Starohrvatska crkvica
Svetog Kriţa u Ninu, Zagreb, 1978.

342. PEJAKOVIĆ, M., 1982. – Mladen Pejaković, Starohrvatska sakralna arhitektura,

Zagreb, 1982.

343. PEKOVIĆ, Ţ., 2010. – Ţeljko Peković, Crkva Sv. Petra Velikoga. Dubrovaĉka
predromaniĉka katedrala i njezina skulptura, Dubrovnik-Split, 2010.

344. PERIĈIĆ, E., 1969. – Eduard Periĉić, Nin u doba hrvatskih narodnih vladara i njegova
statutarna autonomija, Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. 16-17, Zadar, 1969., 105-155.

696
345. PERIĈIĆ, E., 1971. – Eduard Periĉić, Vranski priori Ivan od Paliţne i Petar Berislavić,
u: Povijest Vrane. Politiĉko, kulturno i privredno znaĉenje Vrane kroz stoljeća, (ur.)
Grga Novak, Vjekoslav Maštrović, Zadar, 1971., 239-321.

346. PERIĈIĆ, E., 1990. – Eduard Periĉić, Biogradska biskupija, u: Biograd i njegova
okolica u prošlosti, Biogradski zbornik 1 (Zbornik radova sa znanstvenoga skupa
odrţanog u Biogradu od 11. do 13. studenoga 1988. godine), (ur.) Šime Batović, Zadar,
1990., 335-350.

347. PEŠORDA, Z. - RAVANĈIĆ, G., 2002. – Zrinka Pešorda - Goran Ravanĉić, Knez
Branimir u sintezama hrvatske povijesti, u: Hrvatska u doba kneza Branimira (Zbornik
radova sa znanstvenog skupa odrţanog u Benkovcu 12. lipnja 1998. godine), (ur.) Šime
Batović, Zadar, 2002., 17-22.

348. PETRICIOLI, I., 1956. – Ivo Petricioli, Novi nalazi preromaniĉke skulpture na Dugom
otoku, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 5, Zagreb, 1956., 179-180.

349. PETRICIOLI, I., 1960. – Ivo Petricioli, Pojava romaniĉke skulpture u Dalmaciji,
Zagreb, 1960.

350. PETRICIOLI, I., 1969. – Ivo Petricioli, Osvrt na ninske graĊevine i umjetniĉke
spomenike srednjega i novoga vijeka, Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. 16-17, Zadar,
1969., 299-356.

351. PETRICIOLI, I., 1975. – Ivo Petricioli, Reljef konjanika iz Pridrage, Diadora, sv. 8,
Zadar, 1975., 111-117.

352. PETRICIOLI, I., 1980. – Ivo Petricioli, Oko datiranja umjetniĉkih spomenika ranoga
srednjeg vijeka, u: Gunjaĉin zbornik, (ur.) Ivan Erceg et alii, Zagreb, 1980., 113-120.

353. PETRICIOLI, I., 1982. – Ivo Petricioli, Prilozi zadarskim graditeljima XIV. i XV. st.,
Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 20(9)/1980.-1981., Zadar, 1982., 29-42.

354. PETRICIOLI, I., 1983. – Ivo Petricioli, Tragom srednjovjekovnih umjetnika, Zagreb,
1983.

355. PETRICIOLI, I., 1984. – Ivo Petricioli, Prilog diskusiji o starohrvatskim crkvama s
oblim kontraforima, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, sv. 8 (Znanstveni skup
"Cetinska krajina od prethistorije do dolaska Turaka", Sinj, 3–6. VI. 1980.), Split,
1984., 221-226.

356. PETRICIOLI, I., 1986. – Ivo Petricioli, Plastika kod Hrvata u ranom srednjem vijeku, u:
Umjetnost na tlu Jugoslavije - Rani srednji vijek, (ur.) Nataša Tanasijević-Popović,
Beograd - Zagreb - Mostar, 1986., 39-50.

697
357. PETRICIOLI, I., 1987. – Ivo Petricioli, Spomenici romaniĉke i gotiĉke arhitekture u
benkovaĉkom kraju, u: Benkovaĉki kraj kroz vjekove. Zbornik 1, (ur.) Julijan Medini,
Benkovac, 1987., 113-124.

358. PETRICIOLI, I., 1989. – Ivo Petricioli, Ulomci ranosrednjovjekovnog ambona zadarske
katedrale, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, sv. 12-13/1988.-1989. (Milanu
Prelogu u spomen), Zagreb, 1989., 25-26.

359. PETRICIOLI, I., 1990a. – Ivo Petricioli, Od Donata do Radovana, Split, 1990.

360. PETRICIOLI, I., 1990b. – Ivo Petricioli, Od ranog kršćanstva do baroka, u: Sjaj
zadarskih riznica, (ur.) Tugomir Lukšić, Zagreb, 1990., 15-28.

361. PETRICIOLI, I., 1990c. – Ivo Petricioli, Umjetniĉka baština Samostana Sv. Krševana
do 16. stoljeća, u: 1000 godina Samostana Svetog Krševana u Zadru (Prilozi sa
znanstvenog skupa odrţanog 11. i 12. prosinca 1986. u Zadru, u povodu 1000.
obljetnice samostana svetog Krševana i 30. obljetnice Filozofskog fakulteta u Zadru),
(ur.) Miroslav Granić, Stijepo Obad, Ivo Petricioli, Zadar, 1990., 197-219.

362. PETRICIOLI, I., 1995a. – Ivo Petricioli, Nin, u: Enciklopedija hrvatske umjetnosti, sv. 1
(A-Nove), (ur.) Ţarko Domljan, Zagreb, 1995., 639.

363. PETRICIOLI, I., 1995b. – Ivo Petricioli, Sculpture in Zadar between the Late Roman
and pre-Romanesque Periods, Hortus artium medievalium, vol. 1, Zagreb - Motovun,
1995., 74-83.

364. PETRICIOLI, I., 1996a. – Ivo Petricioli, Predromaniĉki ambon zadarske katedrale i
srodna skulptura, u: Starohrvatska spomeniĉka baština. RaĊanje prvog hrvatskog
kulturnog pejzaţa, (ur.) Miljenko Jurković, Tugomir Lukšić, Zagreb, 1996., 209-214.

365. PETRICIOLI, I., 1996b. – Ivo Petricioli, Srednjovjekovnim graditeljima u spomen, Split,
1996.

366. PETRICIOLI, I., 1997. – Ivo Petricioli, Skulptura od VIII. do XI. stoljeća, u: Hrvatska i
Europa - kultura, znanost i umjetnost, sv. I., Srednji vijek (VII-XII. stoljeće). Rano doba
hrvatske kulture, (ur.) Ivan Supĉić, Zagreb, 1997., 475-491.

367. PETRINEC, M., 2000. – Maja Petrinec, Izvještaj o arheološkim iskopavanjima crkve
Sv. Petra na Kuli Atlagića, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 27, Split, 2000., 219-
226.

368. PITEŠA, A., 2012. – Ante Piteša, Ranosrednjovjekovni kameni spomenici u

Arheološkome muzeju u Splitu, Split, 2012.

369. PREDOVAN M., 2009. – Majda Predovan, Arheološka istraţivanja crkve sv. Marije u
Ninu, u: Zbornik o Luji Marunu (Zbornik radova sa Znanstvenog skupa o fra Luji

698
 Marunu u povodu 150. obljetnice roĊenja (1857.-2007.), Skradin - Knin, 7.-8. prosinca
2007.), (ur.) Ţeljko Tomiĉić, Ante Uglešić, Šibenik - Zadar - Zagreb, 2009., 194-204.

370. PRELOG, M., 1954. – Milan Prelog, IzmeĊu antike i romanike, Peristil, sv. 1, Zagreb,
1954., 5-14.

371. PRIJATELJ, K., 1954. – Kruno Prijatelj, Skulpture s ljudskim likom iz starohrvatskog
doba, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 3, Zagreb, 1954., 65-91.

372. RAĈKI, F., 1888. – Franjo Raĉki, Natpis iz hrvatske dobe u Ninu, Bullettino di
archeologia e storia dalmata, god. XI, Spalato, 1888., 11-13.

373. RADIĆ, F., 1895a. – Frano Radić, Hrvatska biskupska crkva sv. Marije u Biskupiji i
kaptolska crkva sv. Bartula na sadašnjem Kapitulu kod Knina, Starohrvatska prosvjeta,
god. I, br. 3, Knin, 1895., 150-156.

374. RADIĆ, F., 1895b. – Frano Radić, Hrvatsko-bizantinske nadstupine Prvoga muzeja
hrvatskih spomenika, Starohrvatska prosvjeta, god. I, br. 4, Knin, 1895., 205-211.

375. RADIĆ, F., 1895c. – Frano Radić, Nekoliko ulomaka lezenâ plutejâ, vratnih pragova i
lukova sa starohrvatske bazilike S. Marije u Biskupiji kod Knina, Starohrvatska
prosvjeta, god. I, br. 3, Knin, 1895., 165-173.

376. RADIĆ, F., 1895d. – Frano, Radić, Izvješće o radu hrvatskog starinarskog druţtva u
Kninu u obće, a napose o kršćanskim starinama do sad odkrivenim i objelodanjenim u
Dalmaciji, osjem Solina, Bosni-Hercegovini, Hrvatskoj, Slavoniji i Istri, Starohrvatska
prosvjeta, god. I, br. 4, Knin, 1895., 254-259.

377. RADIĆ, F., 1895e. – Frano Radić, Starohrvatski ratni maĉ, Starohrvatska prosvjeta,
god. I, br. 4, Knin, 1895., 242-247.

378. RADIĆ, F., 1896a. – Frano Radić, Grobna raka iz starohrvatske biskupske bazilike S.
Marije u Biskupiji kod Knina, i u njoj nadjeni mrtvaĉki ostaci, Starohrvatska prosvjeta,
god. II, br. 2, Knin, 1896., 71-86.

379. RADIĆ, F., 1896b. – Frano Radić, Izvješće o radu hrvatskog starinarskog druţtva u
Kninu u obće, a napose o kršćanskim starinama do sad odkrivenim i objelodanjenim u
Dalmaciji, osjem Solina, Bosni-Hercegovini, Hrvatskoj, Slavoniji i Istri, Starohrvatska
prosvjeta, ser. I, god. II, br. 3, Knin, 1896., 179-181.

380. RADIĆ, F., 1897. – Frano Radić, Ulomci s jedanaest tegurija otarskih ciborija i jednog
vratnog okvira starohrvatske bazilike S. Marije u Biskupiji kod Knina, Starohrvatska
prosvjeta, god. III, br. 2, Knin, 1897., 51-59.

381. RADIĆ, F., 1900. – Frano Radić, Ostanci starinske crkve i groblja u Gornjim Koljanima
kod Vrlike, Starohrvatska prosvjeta, god. V, br. 3 i 4, Knin, 1900., 107-122.

699
382. RADIĆ, F., 1901a. – Frano Radić, Ostanci starohrvatske crkvice S. Mihovila u
Nevidjanim na otoku Pašmanu, Starohrvatska prosvjeta, god. VI, br. 3 i 4, Knin, 1901.,
84-86.

383. RADIĆ, F., 1901b. – Frano Radić, Starohrvatska crkvica Sv. Petra u Kuli Atlagića,
Starohrvatska prosvjeta, god. VI, br. 1-2, Knin, 1901., 49-53.

384. RADIĆ, F., 1901c. – Frano Radić, Ţupna crkva Sv. Martina u Pridrazi kod Novigrada,
Starohrvatska prosvjeta, god. VI, br. 1-2, Knin, 1901., 42-48.

385. RAPANIĆ, Ţ., 1971. – Ţeljko Rapanić, Ranosrednjovjekovni latinski natpisi iz Splita,
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, sv. 65-67/1963.-1965., Split, 1971., 271-
310.

386. RAPANIĆ, Ţ., 1981. – Ţeljko Rapanić, Bilješka uz ĉetiri Branimirova natpisa,
Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 11, Split, 1981., 179-190.

387. RAPANIĆ, Ţ., 1982. – Ţeljko Rapanić, Majstori - klesari, Izdanja Hrvatskog
arheološkog društva, sv. 7 (Arheološka istraţivanja na otocima Cresu i Lošinju,
Znanstveni skup, Mali Lošinj, 11.-13. X. 1979.), Zagreb, 1982., 179-186.

388. RAPANIĆ, Ţ., 1985. – Ţeljko Rapanić, DONARE ET DICARE (O darivanju i

zavjetovanju u ranom srednjem vijeku), Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 14/1984.,
Split, 1985., 159-181.

389. RAPANIĆ, Ţ., 1987. – Ţeljko Rapanić, Predromaniĉko doba u Dalmaciji, Split, 1987.

390. RAPANIĆ, Ţ., 1993. – Ţeljko Rapanić, Solinska epizoda europske povijesti, Vjesnik za
arheologiju i historiju dalmatinsku, sv. 85/1992. (Disputationes Salonitanae IV), Split,
1993., 91-116.

391. RAPANIĆ, Ţ., 1996. – Ţeljko Rapanić, ''Ecclesiae destructe… ut restaurentur

imploramus'' (Iz pisma Stjepana VI. pape biskupu Teodoziju 887. godine), u:
Starohrvatska spomeniĉka baština. RaĊanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaţa, (ur.)
Miljenko Jurković, Tugomir Lukšić, Zagreb, 1996., 57-64.

392. RASPRAVE, 2000. – Hrvati i Karolinzi - Rasprave i vrela, (ur.) Ante Milošević, Split,
2000.

393. RAUKAR, T., 1997. – Tomislav Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje - prostor, ljudi,
ideje, Zagreb, 1997.

394. SKOBLAR, M., 2004. – Magdalena Skoblar, Ulomci predromaniĉke i romaniĉke

skulpture iz Nina, Adrias, sv. 11, Zagreb - Split, 2004., 103-117.

395. SMILJANIĆ, F., 1989. – Franjo Smiljanić, Budimir, u: Hrvatski biografski leksikon, sv.
2 (Bj-C), (ur.) Aleksandar Stipĉević, Zagreb, 1989., 429.

700
396. SMILJANIĆ, F., 1990. – Franjo Smiljanić, Teritorij i granice Sidraške ţupanije u
srednjem vijeku, u: Biograd i njegova okolica u prošlosti, Biogradski zbornik 1 (Zbornik
radova sa znanstvenoga skupa odrţanog u Biogradu od 11. do 13. studenoga 1988.
godine), (ur.) Šime Batović, Zadar, 1990., 319-333.

397. SMILJANIĆ, F., 1992. – Franjo Smiljanić, GraĊa za povijesnu topografiju kninsko-
drniškoga kraja u srednjem vijeku, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, sv. 15/1990.
(Arheološka istraţivanja u Kninu i kninskoj krajini, Znanstveni skup, Knin, 13.-15. X.
1987.), Zagreb, 1992., 55-63.

398. SMILJANIĆ, F., 2003. – Franjo Smiljanić, Neka zapaţanja o teritoriju i organizaciji
Bribirske ţupanije u srednjem vijeku, Povijesni prilozi, god. 22, sv. 25, Zagreb, 2003.,
7-35.

399. SREDNJOVJEKOVNI REGISTRI, 2009. – Srednjovjekovni registri Zadarskoga i

Splitskoga kaptola (Registra Medievalia Capitulorum Iadre et Spalati), vol. 3, Registar
Petra de Serçane (Registrum Petri de Serçana), (prir.) Mladen Anĉić, Zagreb, 2009.

400. STANIĆ, P., 1892. – Petar Stanić, Izvješće o izkopinama na starohrvatskoj crkvi u
gornjim Koljanima kod Vrlike, Viestnik Hrvatskoga arkeologiĉkoga druţtva, god. XIV,
br. 3, Zagreb, 1892., 73-76.

401. STÜCKELBERG, E. A., 1909. – Ernst Alfred Stückelberg, Langobardische Plastik,

Kempten - München, 1909.

402. SUIĆ, M., 1979. – Mate Suić, Prilog tumaĉenju latinskih srednjevjekovnih natpisa:
composuit ili compsit?, Zbornik Narodnog muzeja, sv. 9-10 (posvećen Mirjani
Ljubinković-Ćorović), Beograd, 1979., 197-203.

403. ŠEPAROVIĆ, T., 1995. – Tomislav Šeparović, Katalog kamenih spomenika iz crkve
Sv. Spasa na vrelu Cetine, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 22, Split, 1995., 81-90.

404. ŠEPER, M., 1955. – Mirko Šeper, Prilog datiranju starohrvatskih spomenika pleterne
dekoracije, Arheološki vestnik, god. VI, sv. 1, Ljubljana, 1955., 50-58.

405. ŠIŠIĆ, F., 1914. – Ferdo Šišić, Priruĉnik izvora hrvatske historije, Zagreb, 1914.

406. ŠIŠIĆ, F., 1925. – Ferdo Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb,
1925.

407. ŠIŠIĆ, F., 1929. – Ferdo Šišić, O novonadjenom spomeniku hrvatskog kneza Branimira,
u: Novosti, br. 123, 5. svibnja, Zagreb, 1929., 13.

408. ŠIŠIĆ, F., 1962. – Ferdo Šišić, Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb, 1962.

701
409. ŠKARPA, V., 1898. – Velimir Škarpa, Popis manjih starinskih predmeta u Biogradu, u:
Izvještaji muzejskih povjerenika i prijatelja, Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva,
n.s., sv. 3, Zagreb, 1898., 232-233.

410. TAVANO, S., 1999. – Sergio Tavano, Aquileia e Grado: storia - arte - cultura, Trieste,
1999. [1986.].

411. UGLEŠIĆ, A., 1993a. – Ante Uglešić, Još jednom o datiranju ranokršćanskog pluteja iz
Posedarja kod Zadra, Diadora, sv. 15, Zadar, 1993., 145-156.

412. UGLEŠIĆ, A., 1993b. – Ante Uglešić, Neobjelodanjeni nalazi predromaniĉke kamene
plastike s podruĉja sjeverne Dalmacije, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv.
31(18)/1991.-1992., Zadar, 1993., 143-154.

413. UGLEŠIĆ, A., 1993c. – Ante Uglešić, Tragom ranokršćanskih i predromaniĉkih

spomenika na Dugom otoku, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 32(19)/1992.-
1993., Zadar, 1993., 151-176.

414. UGLEŠIĆ, A., 2002. – Ante Uglešić, Ranokršćanska arhitektura na podruĉju današnje
Zadarske nadbiskupije, Zadar, 2002.

415. URODA, N., 2005. – Nikolina Uroda, Biogradska katedrala, Split - Biograd na moru,
2005.

416. URODA, N., 2007. – Nikolina Uroda, Katalog kamene skulpture s lokaliteta Kula
Atlagića, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 34, Split, 2007., 213-247.

417. VEŢIĆ, P., 1986a. – Pavuša Veţić, Sklop ţupne crkve sv. Asela, bivše katedrale u Ninu,
Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 15/1985., Split, 1986., 201-215.

418. VEŢIĆ, P., 1986b. – Pavuša Veţić, Starokršćanska arhitektura u Zadru i na zadarskom
podruĉju, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, sv. 12, Zagreb, 1986., 161-177.

419. VEŢIĆ, P., 1990. – Pavuša Veţić, Klesarska radionica u kasnoantiĉkom Zadru, u:
Biograd i njegova okolica u prošlosti, Biogradski zbornik 1 (Zbornik radova sa
znanstvenoga skupa odrţanog u Biogradu od 11. do 13. studenoga 1988. godine), (ur.)
Šime Batović, Zadar, 1990., 247-251.

420. VEŢIĆ, P., 1991a. – Pavuša Veţić, Krstionica u Zadru, Peristil, br. 24, Zagreb, 1991.,
13-23.

421. VEŢIĆ, P., 1991b. – Pavuša Veţić, O centralnim graĊevinama Zadra i Dalmacije u
ranom srednjem vijeku, Diadora, sv. 13, Zadar, 1991., 323-375.

422. VEŢIĆ, P., 1996. – Pavuša Veţić, Ninska crkva u ranom srednjem vijeku - problem
kontinuiteta i rezultati arheoloških istraţivanja, u: Starohrvatska spomeniĉka baština.

702
 RaĊanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaţa, (ur.) Miljenko Jurković, Tugomir Lukšić,
Zagreb, 1996., 87-99.

423. VEŢIĆ, P., 1997. – Pavuša Veţić, I cibori a pianta esagonale risalenti all'alto medioevo
in Istria e in Dalmazia, Hortus artium medievalium, vol. 3, Zagreb - Motovun, 1997.,
101-116.

424. VEŢIĆ, P., 2005. (2006.) [2007.] – Pavuša Veţić, Zadar na pragu kršćanstva -
Arhitektura ranoga kršćanstva u Zadru i na zadarskom podruĉju, Zadar, 2005. (2006.)
[2007.].

425. VEŢIĆ, P., 2007. – Pavuša Veţić, Vinova loza na ranokršćanskim i

ranosrednjovjekovnim reljefima u Zadru i na zadarskome podruĉju, Histria antiqua, sv.
15, Pula, 2007., 415-428.

426. VEŢIĆ, P., 2009. – Pavuša Veţić, Katedrala (sv. Anastazije) u Biogradu, Diadora, sv.
23, Zadar, 2009., 193-206.

427. VEŢIĆ, P., 2011. – Pavuša Veţić, Dalmatinski trikonhosi, Ars Adriatica, br. 1, Zadar,
2011., 27-66.

428. VEŢIĆ, P., 2012. – Pavuša Veţić, Dalmatinski šesterolisti - sliĉnosti i razlike, Ars
Adriatica, br. 2, Zadar, 2012., 41-74.

429. VEŢIĆ, P. - LONĈAR, M., 2009. – Pavuša Veţić - Milenko Lonĉar, HOC TIGMEN -
Ciboriji ranoga srednjeg vijeka na tlu Istre i Dalmacije, Zadar, 2009.

430. VODIĈ, 1970. – Biograd, Zadar, 1970.

431. VODIĈ, 1979. – Vodiĉ - Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, (ur.) Dušan Jelovina,
Split, 1979.

432. VRSALOVIĆ, D., 1963. – Dasen Vrsalović, Ĉetverogodišnji rad Instituta za nacionalnu
arheologiju i Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (1958, 1959, 1960. i
1961. godine), Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 8-9, Zagreb, 1963., 261-279.

433. VULETIĆ-VUKASOVIĆ, V., 1888. – Vid Vuletić-Vukasović, Nešto o ''Nadpisu iz hrv.

dobe u Ninu'', Bullettino di archeologia e storia dalmata, god. XI, Spalato, 1888., 35.

434. ZEKAN, M., 1983. – Mate Zekan, Otres kod Bribira - revizijska istraţivanja, Obavijesti
Hrvatskog arheološkog društva, god. 15, br. 3, Zagreb, 1983., 33-34.

435. ZEKAN, M., 1986a. – Mate Zekan, Otres kod Bribira (nastavak revizijskog
istraţivanja), Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, god. 18, br. 1, Zagreb, 1986.,
31-32.

703
436. ZEKAN, M., 1986b. – Mate Zekan, Otres / Lukaĉuša - villa rustica, srednjovjekovna
nekropola i romaniĉka crkva, Arheološki pregled, sv. 26/1985., Ljubljana, 1986., 161-
163.

437. ZEKAN, M., 1993. – Mate Zekan, Pet natpisa kneza Branimira s posebnim osvrtom na
nalaz iz Otresa, Kaĉić, god. XXV (Zbornik fra Karla Jurišića), Split, 1993., 405-420.

438. ZEKAN, M., 1995a. – Mate Zekan, Ĉetverogodišnja djelatnost Muzeja hrvatskih
arheoloških spomenika (1988., 1989., 1990. i 1991. godine), Starohrvatska prosvjeta,
ser. III, sv. 21/1991., Split, 1995. (1996.), 305-343.

439. ZEKAN, M., 1995b. – Mate Zekan, Otres - srednjovjekovno selo kod Bribira, Obavijesti
Hrvatskog arheološkog društva, god. 27, br. 2, Zagreb, 1995., 19.

440. ZEKAN, M., 1996a. – Mate Zekan, Historijat istraţivanja, u: Bribir u srednjem vijeku,
(ur.) Ante Milošević, Split, 1996. [1987.], 17-22.

441. ZEKAN, M., 1996b. – Mate Zekan, Pet srednjovjekovnih nekropola Bribira, u: Bribir u
srednjem vijeku, (ur.) Ante Milošević, Split, 1996. [1987.], 41-54.

442. ZEKAN, M., 2000. – Mate Zekan, Pregled istraţivanja lokaliteta Otres - Lukaĉuša,
Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 27, Split, 2000., 261-271.

443. ZEKAN, M., 2007. – Mate Zekan, Fra Lujo Marun (1857.-1939.). Utemeljitelj, misionar
i vizionar hrvatske arheologije, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 34, Split, 2007., 9-
56.

444. ZEKAN, M., 2012. – Mate Zekan, Bribir - ubikacija crkve sv. Ivana i prilog atribuciji
nekih kamenih spomenika, u: Dani Stjepana Gunjaĉe 2 (Zbornik radova sa Znanstvenog
skupa ''Dani Stjepana Gunjaĉe 2'': Hrvatska srednjovjekovna povijesno-arheološka
baština, MeĊunarodne teme, Split, 18.-21. listopada 2011.), (ur.) Tomislav Šeparović,
Split, 2012., 165-175.

445. ZEKAN, M., 2013. – Mate Zekan, Zar će opet cesta pregaziti baštinu?!, u: Solinska
kronika, god. XX., br. 222, Solin, 15. veljaĉe 2013., 21.

446. ZLATOVIĆ, S., 1896a. – Stipan Zlatović, Topografiĉke crtice o starohrvatskim

ţupanijama u Dalmaciji i starim gradovima na kopnu od Velebita do Neretve,
Starohrvatska prosvjeta, god. II, br. 1, Knin, 1896., 14-17.

447. ZLATOVIĆ, S., 1896b. – Stipan Zlatović, Topografiĉke crtice o starohrvatskim

ţupanijama u Dalmaciji i starim gradovima na kopnu od Velebita do Neretve,
Starohrvatska prosvjeta, god. II, br. 3, Knin, 1896., 148-155.

448. ZORNIJA, M. (u tisku) – Meri Zornija, Klesarska radionica iz doba kotorskog biskupa
Ivana - doprinos formiranju predromaniĉke umjetnosti na jugoistoĉnom Jadranu, u:

704
 Jadranski korijeni. Neizbrisivi istorijsko-kulturni temelji jedinstva (Zbornik radova sa
meĊunarodnog nauĉnog skupa, Kotor, 15.-16. oktobar 2012.), Podgorica (u tisku).

449. ŢUPIĆ, B., 2008. – Branimir Ţupić, Srednjovjekovni predmeti, u: Arheološka zbirka
Franjevaĉkog samostana u Sinju, (ur.) Miroslava Topić, Sinj, 2008., 319-336.

705
706
 ŢIVOTOPIS AUTORA S POPISOM
OBJAVLJENIH DJELA

RoĊen je 30. svibnja 1983. godine u Makarskoj. Osnovnu školu Bariše Granića Meštra
završio je 1997. godine u Baškoj Vodi, a 2001. Jeziĉnu gimnaziju u Srednjoj školi fra Andrije
Kaĉića Miošića u Makarskoj. Godine 2006. na Sveuĉilištu u Zadru završio je dvopredmetni
studij povijesti i povijesti umjetnosti. Od 1. sijeĉnja 2008. zaposlen je kao znanstveni novak-
asistent na Odjelu za povijest umjetnosti Sveuĉilišta u Zadru, i to na znanstvenom projektu
Umjetniĉka baština Jadrana od kasne antike do romanike voditelja prof. dr. sc. Nikole
Jakšića. U prosincu 2009. na matiĉnom je Odjelu izabran u suradniĉko zvanje asistenta. U
dosadašnjem nastavnom radu na Odjelu za povijest umjetnosti Sveuĉilišta u Zadru drţao je
nastavu i seminare iz više kolegijâ iz svjetske i nacionalne umjetnosti ranoga srednjeg vijeka,
te umjetnosti Bizanta i ikonografije. Od sijeĉnja 2009. godine upisan je na Poslijediplomski
doktorski studij povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveuĉilišta u Zagrebu gdje je
izvršio sve programom zadane obveze, te je u završnom postupku obrane doktorske
disertacije pod naslovom Predromaniĉki reljefi na teritoriju Sklavinije Hrvatske izmeĊu
Zrmanje i Krke do kraja 9. stoljeća (mentor: prof. dr. sc. Nikola Jakšić, professor emeritus).
Dosad je sudjelovao na dva meĊunarodna i jednom domaćem znanstvenom skupu te je
objavio šest znanstvenih i ĉetiri struĉna rada. Ĉlan je uredništva ĉasopisa Ars Adriatica i
njegov likovni urednik.

OBJAVLJENA DJELA

Poglavlja u knjizi
1. Ivan Josipović, Odjel za povijest umjetnosti, u: Sveuĉilište u Zadru - O desetoj obljetnici
obnove, (ur.) Tomislav Skraĉić, Zadar, 2012., 218-231.

Znanstveni radovi
1. Ivan Josipović, Nikola Firentinac i Alešijeva Krstionica Trogirske katedrale, Radovi
Instituta za povijest umjetnosti, 33, Zagreb, 2009., 47-66.

707
2. Ivan Josipović, »Majstor koljanskog pluteja« u stilskom razvrstavanju predromaniĉke
skulpture iz Galovca kod Zadra", Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 34, Zagreb, 2010., 7-
18.
3. Ivan Josipović, Prilog Trogirskoj klesarskoj radionici, Ars Adriatica, 1, Zadar, 2011., 97-
108.
4. Ivan Josipović, Dva ranosrednjovjekovna ciborija iz Lepura kod Benkovca, u: Dani
Stjepana Gunjaĉe 2 (Zbornik radova sa Znanstvenog skupa ''Dani Stjepana Gunjaĉe 2'':
Hrvatska srednjovjekovna povijesno-arheološka baština, MeĊunarodne teme, Split, 18.-21.
listopada 2011.), (ur.) Tomislav Šeparović, Split, 2012., 49-62.
5. Ivan Josipović, Prijedlog za ĉitanje imena kneza Mislava na natpisu s Begovaĉe / A
Proposed Reading of Prince Mislav's Name in the Begovaĉa Inscription", Archaeologia
Adriatica, 6, Zadar, 2012., 129-148.
6. Ivan Josipović - Anastazija Magaš Mesić, Predromaniĉki plutej iz Kali na otoku Ugljanu,
Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 37, Zagreb, 2013. (u tisku).

Stručni radovi
1. Ivan Josipović, Ţeljko Rapanić, Od carske palaĉe do srednjovjekovne općine (prikaz
knjige: Ţeljko Rapanić, Od carske palaĉe do srednjovjekovne općine, Split, 2007.), Vjesnik za
arheologiju i povijest dalmatinsku, 101, Split, 2008., 269-277.
2. Ivan Josipović, Zadarsko sakralno kiparstvo od ranog kršćanstva do rane renesanse (prikaz
knjige: N. Jakšić - E. Hilje, Umjetniĉka baština Zadarske nadbiskupije: Kiparstvo I – od IV.
do XVI. stoljeća, Zadar, 2008.), Kvartal, V/4, Zagreb, 2008., 48-50.
3. Ivan Josipović, Dragulj na izvoru rijeke (prikaz knjige: A. Milošević - Ţ. Peković,
Predromaniĉka crkva Svetoga Spasa u Cetini, Dubrovnik - Split, 2009.), Kvartal, VI/3,
Zagreb, 2009., 38-40.
4. Ivan Josipović, Pavuša Veţić - Milenko Lonĉar, HOC TIGMEN – Ciboriji ranoga srednjeg
vijeka na tlu Istre i Dalmacije / HOC TIGMEN: i cibori altomedievali dell'Istria e della
Dalmazia, Zara, Università di Zara / Sveuĉilište u Zadru, 2009., 335 p., ISBN 978-953-7237-
48-6 (prikaz knjige: P. Veţić - M. Lonĉar, HOC TIGMEN – Ciboriji ranoga srednjeg vijeka
na tlu Istre i Dalmacije, Zadar, 2009.), Hortus artium medievalium, 17, Zagreb-Motovun,
2011., 304-306.

708