Hrvatski Arheološki Godišnjak_14-2017

HRVATSKI
ARHEOLOŠKI
GODIŠNJAK
14/2017
Zagreb, 2018.
Hrvatski arheološki godišnjak, 14/2017
Croatian Archaeological Yearbook, 14/2017
Izdavač/Publisher:
Ministarstvo kulture
Uprava za zaštitu kulturne baštine
Ministry of Culture
Directorate for the Protection of the Cultural Heritage
Za izdavača/For the Publisher:

Nina Obuljen Koržinek
Urednik/Editor:
Zoran Wiewegh
Uredništvo/Editorial Board:
Andrea Cukrov, Uprava za zaštitu kulturne baštine
Vesna Kezunović, Uprava za zaštitu kulturne baštine
Krešimir Raguž, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Karlovcu
Zoran Wiewegh, Uprava za zaštitu kulturne baštine
Lektor/Language Editor:
Dubravka Dulibić-Paljar
Korektor/Proof Reader:
Zoran Wiewegh
Prijevodi na engleski/English Translations:

Maja Šunjić
Tanja Vohalski Adamić
Grafička priprema/Prepress:
Dag Gebauer, Kofein d.o.o., Zagreb
Adresa uredništva/Editorial Address:

Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine,
Odjel za arheološku baštinu, Runjaninova 2, 10000 Zagreb
Dovršeno/Completed:
2018.
UDK 902/904 (497.5)
ISSN 1845-8408
HRVATSKI
ARHEOLOŠKI
GODIŠNJAK
14/2017
4
REPUBLIKA HRVATSKA
PODRUČJA DJELATNOSTI
KONZERVATORSKIH ODJELA
KOOS – Konzervatorski odjel u Osijeku

KOVU – Konzervatorski odjel u Vukovaru
KOSB – Konzervatorski odjel u Slavonskom Brodu
KOPŽ – Konzervatorski odjel u Požegi
KOBJ – Konzervatorski odjel u Bjelovaru
KOVŽ – Konzervatorski odjel u Varaždinu
KOKR – Konzervatorski odjel u Krapini
KOZG – Konzervatorski odjel u Zagrebu
KOSK – Konzervatorski odjel u Sisku
KOKA – Konzervatorski odjel u Karlovcu
KOPU – Konzervatorski odjel u Puli
KORI – Konzervatorski odjel u Rijeci
KOGS – Konzervatorski odjel u Gospiću
KOZD – Konzervatorski odjel u Zadru
KOŠI – Konzervatorski odjel u Šibeniku
KOTG – Konzervatorski odjel u Trogiru
KOST – Konzervatorski odjel u Splitu
KOIM – Konzervatorski odjel u Imotskom
KODU – Konzervatorski odjel u Dubrovniku
GZZG – Gradski zavod za zaštitu spomenika
kulture i prirode, Zagreb
5
Hrvatski arheološki godišnjak 14/2017
OSJEČKO-BARANJSKA
ŽUPANIJA
1 Batina – Sredno 11 Našice – južno područje 19 Osječko-baranjska županija

2 Dalj – Bajer 12 Osijek – Park kraljice Katarine 20 Osječko-baranjska županija –
3 Dalj – Bajer Kosače zapadni dio
4 Dalj – Bogoljevci 13 Osijek – rijeka Drava 21 Plinovod Donji Miholjac – Belišće
5 Darda – dvorac Esterhazy 14 Osijek – Sveučilišni kampus 22 Plinovod Donji Miholjac – Osijek
6 Đakovo – Trg J. J. Strossmayera 15 Osijek – Sveučilišni kampus (PTF) 23 Popovac – Pogan i Vakub
7 Erdut – srednjovjekovni grad 16 Osijek – Sveučilišni kampus 24 Sadice – Golubovac
8 Gorjani (Umjetnička akademija) 25 Viškovci – Gradina
9 Gorjani – Kremenjača 17 Osijek – Tvrđa (Carska vrata, most)
10 Lipine – Lipina 2 18 Osijek – Ulica Matije Gupca 7b-7c
6
Osječko-baranjska županija, HAG 14/2017
Redni broj: 1 na položaj grobova iz različitih razdoblja, smještenih južno

Lokalitet: Batina – Sredno od naselja na Gradcu (Bojčić et al. 2009).
Naselje: Batina
Grad/općina: Draž Tijekom istraživanja od 2010. do 2016. otkriveni su ravni
Pravni status: Z-6604 paljevinski grobovi daljske grupe, koja je obilježila mlađu
Razdoblje: P, A fazu kasnoga brončanog doba i početne faze starijega
Vrsta radova: sustavno iskopavanje željeznog doba, zatim je istražen tumul 1, u kojem je
pronađen bogato opremljen grob, dimenzija 4,5x4,5 m i
U rujnu i listopadu 2017. Muzej Slavonije Osijek nastavio je dubine 2 m, koji je ukopan kroz nasipe tumula te tumul
probna arheološka istraživanja nalazišta Batina – Sredno. 2, s grobnom komorom dimenzija 3,10x3,10 m. Tijekom
Nalazište Sredno, te sjevernije položen Gradac, smješteni dosadašnjih istraživanja definirane su granice rasprosti-
su na krajnjem sjeveroistočnom dijelu Banskoga brda, koje ranja groblja daljske grupe, prilikom čega je na cijelom
završava strmim lesnim padinama ispresijecanim dubokim području njegova rasprostiranja zabilježeno i postojanje
prirodnim usjecima ili „surducima”. Istraživanja se u kon- tumula. Na istim su položajima pronađeni i rimski palje-
tinuitetu provode u okviru projekta „Arheološka baština vinski te kosturni grobovi, koji pripadaju južnoj nekropoli
Baranje”, a cilj im je provjera spoznaja o postojanju pra- uz cestu koja je vodila prema utvrdi Ad Militare. Jednako
povijesnoga i rimskoga groblja, koje se zasnivaju na rezul- tako, na Srednom su tijekom istraživanja dokumentirani i
tatima terenskoga pregleda u jesen 2008. (Bojčić et al. brojni jarci, od kojih se izdvajaju oni V-presjeka tipa fossa,
2009). Tom su prilikom na površinama oranica na Srednom koji se vjerojatno mogu povezati s postojanjem privreme-
prikupljeni keramički ulomci daljske grupe s kraja kasnoga nih rimskih vojnih logora. U većini istraženih sondi prona-
brončanog i početka starijega željeznog doba te ulomci đeni su i duboki te široki jarci s malobrojnim nalazima, čija
rimskih posuda, ali i sitne spaljene kosti, što je upućivalo namjena zasad nije u potpunosti jasna. Spomenuti su jarci
Zračna snimka terena (foto: K. Šobat)
7
Ukop vojnika s kraja Drugog svjetskoga rata (foto: J. Diklić) Grob 116 (foto: J. Diklić)
često oštećivali grobove daljske grupe, od kojih su saču- grobova – šest paljevinskih i dva kosturna – te nekoliko
vani samo oni koji su imali duboko ukopane rake (Bojčić arheoloških struktura, koje se na osnovi nalaza mogu
et al. 2009; 2010; 2011; Hršak et al. 2013; 2014, 2015, datirati u prapovijest te rimski period. Pronađena su i dva
2016, 2017). recentna ukopa iz Drugog svjetskoga rata.
Na sjevernom dijelu položaja Sredno, godine 2016. geo-
magnetski su snimljene površine koje su probno istražene Sonda 20
prethodnih godina, prilikom čega je potvrđeno postojanje Površina sonde iznosila je 180 m², a nalazila se na jugo-
brojnih arheoloških struktura. Osim prepoznatljivih osta- zapadnome rubu istraživane čestice. Sve otkrivene struk-
taka spomenutih širokih jaraka, koji su dokumentirani i ture u sondi bile su recentnoga podrijetla, osim rimskog
prilikom iskopavanja, izdvaja se niz struktura koje vjero- paljevinskoga groba G 114, koji je bio djelomično uništen
jatno pripadaju ostacima prapovijesnih i rimskih grobova. poljoprivrednim radovima, vjerojatno prilikom sadnje vino-
Prepoznaju se i strukture koje upućuju na postojanje gro- grada. Rezultati istraživanja sonde 20, kao i nekih drugih,
bova većih dimenzija, a koje u krajoliku odgovaraju polo- pokazali su da su pojedini dijelovi arheološkoga nalazišta
žajima stariježeljeznodobnih tumula od kojih je danas Sredno u znatnoj mjeri oštećeni vjerojatnom tijekom sadnje
najveći dio, zbog obrade zemljišta, jedva prepoznatljiv. vinograda krajem 19. i početkom 20. st., kada su uostalom
Jednako tako, na sjevernome rubu položaja Sredno, neda- i prikupljeni brojni nalazi iz kasnoga brončanog i starijega
leko od istraženih tumula, snimljene su i veće strukture, željeznog doba, koji su i skrenuli pozornost tada mnogih
koje možda pripadaju ostacima nekoga dosad nepoznatog istaknutih arheologa na važnost Batine za arheologiju juž-
naselja (Hršak et al. 2017). noga dijela Karpatske kotline (Metzner-Nebelsick 2002).
Godine 2017. na Srednom je istraženo pet sondi
(S 20 – S 24), koje se nalaze na katastarskoj čestici 1298 Sonda 21
južno i jugozapadno od sondi istraživanih od 2012. do Površina sonde iznosila je 340 m² i u njoj su pronađena dva
2016. Položaj sondi uvjetovan je rezultatima geomagnet- rimska groba, od kojih je jedan paljevinski (G 119), dok je
skoga snimanja kako bi se rezultati iskopavanja mogli drugi vjerojatno bio kosturni (G 115). U sondi je pronađena
usporediti s preliminarnom interpretacijom snimki. Ukupno i recentna zapuna SJ 565/566, koja je sadržavala ukop
je istražena površina od oko 800 m². triju kostura s kraja Drugog svjetskoga rata, tj. iz vremena
Zapune svih arheoloških cjelina, kako grobova, tako i osta- Batinske bitke. Rimski paljevinski grob G 119 pravilnoga
lih pronađenih objekata, pojavljuju se odmah ispod sloja je četvrtastog oblika te zaobljenih uglova. U zapuni groba
humusa, odnosno ukopane su u predlesni i lesni sloj, pronađeni su keramička svjetiljka, novac te ulomci kera-
zbog čega je lokalitet iskopavan na dva načina: površinski mičkih posuda. Drugi istraženi grob u sondi 21, grob G 115,
sloj humusa iskopan je strojno, dok su zapune grobova i vjerojatno je bio kosturni, iako uz prilog keramičkoga lonca
objekata istražene ručnim iskopom. Prilikom istraživanja nisu pronađeni ostaci pokojnika. Vjerojatno je riječ o dječ-
na Srednom 2017. pronađeno je ukupno osam rimskih jem ukopu bez sačuvanih kostiju.
8
U istočnome dijelu sonde, u većoj pravokutnoj grobnoj jami struktura SJ 581/582 sadržavala je ostatke vojnika s kraja
pronađeni su posmrtni ostaci triju vojnika s kraja Drugog Drugog svjetskoga rata, koji je položen u raku zajedno sa
svjetskoga rata, uz koje je pronađena veća količina osob- streljivom, dijelovima uniforme te osobnim predmetima.
noga naoružanja i streljiva, zatim osobni predmeti te dije-
lovi uniformi. Poginuli vojnici vjerojatno su pokopani na Sonda 24
Srednom tijekom Batinske bitke u studenome 1944., a s Površina sonde iznosila je 70 m², a nalazila se na istoč-
kojom se mogu povezati i brojni nalazi naoružanja te stre- nome rubu istraživane čestice, dok se sa sjeverne strane
ljiva, pronađeni tijekom istraživanja tumula 1 i 2, a smje- naslanjala na sondu istraživanu 2016. godine (Hršak et al.
šteni su na samome sjevernom rubu položaja Sredno, 2017). U sondi je pronađen jedan rimski paljevinski grob
neposredno uz surduk koji je Sredno dijelio od naselja (G 121) u kojem, osim spaljenih kostiju pokojnika i osta-
na Gracu. Ostale dokumentirane cjeline u sondi 21 nisu taka lomače, nije bilo grobnih priloga. Pronađeni grob, kao
sadržavale nalaze te ih nije moguće uže kronološki odre- i ostali grobovi otkriveni tijekom prijašnjih istraživanja, pri-
diti, iako sustavi kanala podsjećaju na ograde oko rimskih padaju južnoj nekropoli uz cestu, koja je vodila iz utvrde Ad
paljevinskih grobova, kakve su pronalažene i tijekom pri- Militare prema jugu. S obzirom na pronađene nalaze, biri-
jašnjih istraživanja na istome položaju. tualni grobovi mogu se datirati u vrijeme Severa te donose
važne spoznaje o životu na baranjskome dijelu limesa
Sonda 22 (Leleković 2012).
Površina sonde iznosila je 80 m², a nalazila se u središ-
njem dijelu istraživane čestice. U sjeverozapadnome Zaključak
dijelu sonde otkriven je veći objekt iz prapovijesti, u čijoj Istraživanje je 2017. ponovno potvrdilo da je Batina, s
su zapuni pronađeni ulomci keramike te veća količina položajima Gradac i Sredno, iznimno arheološko nala-
životinjskih kostiju. U središnjem dijelu sonde pronađen zište, čija iskopavanja pružaju vrijedne podatke o životu
je i dublji ukop pravilnoga kružnog obrisa, koji je presje- vrlo bogate zajednice s kraja kasnoga brončanog i
kao uzak i plitko ukopan kanal i koji se vjerojatno može početka starijega željeznog doba te donose nove spoz
povezati s djelomice istraženim prapovijesnim objektom ili naje o stanovnicima utvrde Ad Militare, smještene na
grobom G 118. U sjeveroistočnome dijelu sonde pronađeni dunavskome limesu. Nalazišta su smještena na krajnjem
su ostaci još jednoga većeg objekta, vjerojatno rimskoga. sjeveroistočnom dijelu Banskoga brda, odnosno na rubu
U sondi je otkriven i rimski paljevinski grob tipa „bustum”, visokoga lesnog platoa iznad Dunava, koji je bio važna
G 118, pravokutnoga oblika i zaobljenih uglova te zapeče- komunikacija kojom su strujali utjecaji i odakle se otvarao
nih stijenki. U zapuni, na cijeloj površini groba, pojavljuju se pogled prema Transdanubiji, zatim Bačkoj s druge strane
ulomci keramičkih posuda koji su razbijeni i položeni raza- Dunava te istočnoj Slavoniji na jugu. Cilj istraživanja na
suti po dnu rake, odnosno vjerojatno se radi o ostacima pet sjeveroistočnome dijelu položaja Sredno bio je usporediti
do sedam keramičkih posuda. rezultate geomagnetskih istraživanja 2016. sa stvarnom
Položaj sonde 21 definiran je na osnovi rezultata geo- slikom nalazišta. Rezultati geomagnetskih istraživanja
magnetskoga snimanja, koji su u potpunosti i potvrđeni točno su locirali sve objekte pronađene u istraženim son-
tijekom istraživanja, pri čemu je veći prapovijesni objekt dama, iako se u nekim slučajevima interpretacija razliko-
potrebno istražiti u cijelosti, jer je poznato da se rasprostire vala od stvarno pronađenih nalaza, što pokazuje da bez
dalje prema sjeveru i sjeverozapadu u odnosu na sondu arheoloških iskopavanja nije moguće interpretirati rezul-
21. Jednako tako, malobrojni keramički ulomci ne omogu- tate nedestruktivnih metoda istraživanja. Jednako tako,
ćavaju precizno datiranje objekta, zbog čega će uslijediti i istraživanja su pokazala da je dio grobova, prije svega
C-14 datiranje prikupljenih uzoraka. Pitanje je radi li se o onih pliće ukopanih, bio uništen tijekom sadnje vinograda
ostacima nekoga starijeg ili mlađeg naselja u odnosu na krajem 19. i početkom 20. st. To potvrđuju nalazi samih
groblje daljske grupe koje se istražuje na Srednom. dna rimskih paljevinskih grobova, dok oni daljski nisu
pronađeni, iako otkriće keramičkih ulomaka u sondama
Sonda 23 pokazuje da ih je zasigurno bilo. Osim otkrića osam rim-
Površina sonde iznosila je 95 m², a nalazila se istočno od skih paljevinskih i kosturnih grobova iz vremena Severa
prethodne sonde. Pronađena su dva rimska groba, od kojih (Leleković 2012), posebno je važno otkriće većega prapo-
je jedan kosturni (G 116), dok je drugi paljevinski (G 117). vijesnog objekta, koji se prepoznaje i na geomagnetskoj
Istražena je i recentna zapuna s ukopom vojnika, koji se snimci, čije će buduće iskopavanje pokazati je li riječ o
također može datirati u vrijeme Batinske bitke. Ostale ostacima nekoga starijeg ili mlađeg prapovijesnog nase-
zapune nisu sadržavale nalaze te ih nije moguće krono- lja, u odnosu na groblje daljske grupe. Pronađeni ukopi
loški odrediti. poginulih vojnika iz vremena Batinske bitke iz Drugog
U grobu G 116 pokopani su ostaci djeteta, koji su položeni svjetskoga rata također pokazuju da je strateška važ-
na dno rake pravokutnoga oblika i zaobljenih rubova te nost Batine bila prepoznata i poslije te se zadržala sve
orijentirani u smjeru SI-JZ. Nedaleko od glave položena je do danas.
keramička posuda, a u grobu je također pronađen novac
te prsten. Paljevinski grob G 117 također je pravokutnoga Literatura
oblika i zaobljenih uglova. U izrazito tamnosivoj zapuni, s
tragovima gara i pepela, pronađene su razasute spaljene Bojčić et al. 2009 Z. Bojčić, M. Dizdar, T. Hršak, I.
kosti pokojnika, dok su od nalaza zabilježeni prilozi kera- Vukmanić, D. Dujmić, T. Leleković, Terenski pregled pod-
mičke svjetiljke, zatim novac te brončani privjesak. Recentna ručja Batine, AIA, V, Zagreb, 2009: 125 – 129.
9
Bojčić et al. 2010 Z. Bojčić, M. Dizdar, T. Hršak, T. in World War II, which shows that the strategic importance
Leleković, Terenski pregled područja između Batine i Suze, of Batina was recognized later and has been retained to
AIA, VI, Zagreb, 2010: 80 – 87. this day.
Bojčić et al. 2011 Z. Bojčić, M. Dizdar, T. Hršak, T.
Leleković, Rezultati probnih istraživanja nalazišta Batina –
Sredno 2010. godine, AIA, Vol. VII, Zagreb, 2011: 13 – 19.
Hršak, Leleković, Dizdar 2013 T. Hršak, T. Leleković, M. Redni broj: 2
Dizdar, Rezultati istraživanja nalazišta Batina – Sredno Lokalitet: Dalj – Bajer
2012. godine, AIA, IX, Zagreb, 2013: 12 – 19. Naselje: Dalj
Hršak, Leleković, Dizdar 2014 T. Hršak, T. Leleković, M. Grad/općina: Erdut
Dizdar, Rezultati istraživanja nalazišta Batina – Sredno Pravni status: Z-6174
2013. godine, AIA, X, Zagreb, 2014: 14 – 20. Razdoblje: A
Hršak, Leleković, Dizdar 2015 T. Hršak, T. Leleković, M. Vrsta radova: geofizičko istraživanje
Dizdar, Rezultati istraživanja nalazišta Batina – Sredno
2014. godine, AIA, XI, Zagreb, 2015: 18 – 22. Godine 2017. geofizički je istražen lokalitet Bajer u Dalju,
Hršak, Leleković, Dizdar 2016 T. Hršak, T. Leleković, M. poznat i pod nazivom Mala Dalmacija. Istraživanja su
Dizdar, Rezultati istraživanja nalazišta Batina – Sredno obavljena u okviru projekta „Dunavski limes u Hrvatskoj”,
2015. godine, AIA, XII, Zagreb, 2016: 14 – 18. čiji je voditelj dr. sc. Igor Vukmanić (Muzej Slavonije u
Hršak, Leleković, Dizdar 2017 T. Hršak, T. Leleković, M. Osijeku), a izvođač istraživanja bio je dr. sc. Branko Mušič
Dizdar, Rezultati istraživanja nalazišta Batina – Sredno (GeArh d.o.o.), sa suradnicima. Financijska sredstva osi-
2016. godine, AIA, XIII, Zagreb, 2017: 40 – 45. guralo je Ministarstvo kulture.
Leleković 2012 T. Leleković, Cemeteries, in: The
Archaeology of Roman Southern Pannonia, The state of Geofizički su istražene k.č. 7209 i 7725, zapadni dije-
research and chosen problems of the Croatian portion of lovi k.č. 1532/1 i 1534, istočni dijelovi k.č. 1542 i 1543 te
the Roman province of Pannonia, B. Migotti (ed.), Oxford, k.č. 1581, sve k.o. Dalj. Navedene parcele organizirane su
2012: 313 – 358. usporedno s rijekom Dunav, južno od tamošnje ciglane.
Metzner-Nebelsick 2002 C. Metzner-Nebelsick, Der Istraživanjima je također obuhvaćeno nekoliko drugih,
«Thrako-Kimmerische» Formenkreis aus der Sicht der prostorno manjih, lokacija u Dalju. Zbog velike površine
Urnenfelder- und Hallstattzeit im südöstlichen Pannonien, zemljišta koja je georadarski izmjerena te ograničenih
Vorgeschichtliche Forschungen Band 23, Verlag Marie financijskih sredstava, istraživalo se u mreži usporednih,
Leidorf GmbH, Rahden/Westf, 2002. međusobno 2 m udaljenih profila. To se u konačnici poka-
zalo optimalnim rješenjem prilikom provjere postojanja
Tomislav Hršak potencijalnih arheoloških ostataka na tom slabo istraže-
Tino Leleković nom nalazištu, s dvojbenim postojanjem očuvanih građe-
Marko Dizdar vinskih tragova iz rimskoga doba. Dubina zahvata geora-
darskog signala iznosila je oko 1,5 m, na prostoru veličine
Summary oko 35.000 m².
Preliminarno, istraživanjima 2017. potvrđena su očekiva-
Archaeological excavations at the Batina-Sredno site were nja o arheološkim ostacima. Naime, uz dunavsku krivinu,
carried out as part of the project Archaeological Heritage gdje je danas Dalj, a gdje je od 1. st. bio rimski kastel
of Baranya. Previously conducted research provided valu- Teutoburgium i naselje uz njega, Rimljani su (svoju) vojsku
able data on the life of a prosperous community from držali i u 4. st. Kao rezultat jedne od metoda geofizičkoga
the Late Bronze to the Early Iron Age, and brought new arheološkog mjerenja na ilustraciji iz ovoga priopćenja
insights into the life of the inhabitants of the Ad Militare prikazan je horizontalan rez (time slice) razmjerno jačih
fort located on the Danube limes. The aim of the investiga- georadarskih signala, u linijama koje mogu biti dijelovi
tion undertaken in the NE part of the Sredno site, was to građevina, zidova ili zapuna kanala, odnosno georadarski
compare the results of geomagnetic research conducted signali izometričnih tlocrtnih oblika na mjestima potencijal-
in 2016 with the actual situation on site. The results of nih arheoloških ili recentnih objekata. Na cijeloj su povr-
the geomagnetic research have precisely located all the šini istraživanja na Bajeru takvi signali brojni, a neki su od
objects found in the investigated trenches, though in some njih arheološkog podrijetla. Najčešće su u obliku uspored-
cases the interpretation differed from those actually found, nih ravnih linija ili pravokutnih tlocrtnih formi. Premda su
indicating that it is not possible to interpret the results of takve forme detektirane na gotovo svim predjelima obu-
non-destructive research methods without taking archaeo- hvaćenima odzivom georadarskog signala, najveća se
logical excavations. In addition to the discovery of eight koncentracija takvih, izglednih arheoloških, struktura na
Roman cremation and inhumation burials from the time Bajeru nalazi na zaravni najbližoj Dunavu, gdje su trenu-
of the Severi, it is especially important to locate a large tačno livada i park. Ta okolnost, s obzirom na to da im je
prehistoric structure, which was identified during the geo- podrijetlo – bez iskopavanja – nesigurno, upućuje na to da
magnetic survey, and whose future excavation is expected su diljem Dalja potrebna veća te obuhvatnija arheološka
to yield the remains of an older or younger prehistoric set- istraživanja (geofizička istraživanja i probna iskopavanja),
tlement in relation to the cemetery of the Dalj group. Also a kako bi se pobliže odredio tip ili precizniji tlocrt tamoš-
found were burials of soldiers fallen in the Battle of Batina njih građevinskih ostataka. Prema navodima mještana,
10
Bajer – preliminarni rezultati istraživanja georadarom (izradili: B. Mušič, I. Vukmanić)
najveća je elipsoidna tvorevina u sjevernome kraju zemlji- could be found on the very site. However, such an assump-
šta istraženoga georadarom jama ispunjena recentnim tion cannot be using solely the GPR.
otpadnim materijalom.
Igor Vukmanić
Branko Mušič Redni broj: 3
Lokalitet: Dalj – Bajer
Summary Naselje: Dalj
Grad/općina: Erdut
A Ground Penetrating Radar survey at the site of Bajer in Pravni status: Z-6174
the village of Dalj near the Danube River was conducted Razdoblje: A
in 2017. The survey resulted in a discovery of complex in Vrsta radova: probno iskopavanje
situ features represented as a large number of geo-signals
of different orientation. The signals can either be the effect Godine 2017. arheološki je istražen jedan probni rov, odno-
of some archaeological process or some recent, non- sno sonda, na položaju Bajer (Mala Dalmacija) u Dalju. To
documented illegal building project(s). Previously, it was je iskopavanje obuhvatilo prostor južno od daljske ciglane,
assumed that the remains of the Roman fort Teutoburgium na k.č. 7209, k.o. Dalj. Riječ je o parceli koja je prethodno
11
Bajer, položaj Sonde I (izradio: I. Vukmanić)
geofizički istražena te je na temelju rezultata tih snimanja u Osijeku. Zapravo, većina je nalaza s tamošnje ciglane
određen položaj sonde za probno arheološko iskopavanje. bila otkrivena već prije toga, sredinom pedesetih godina
Voditelj istraživanja bio je dr. sc. Igor Vukmanić, viši kustos 20. st. (Pinterović 1954: 19 – 21 (bilj. 4), 28 (Sl. 3), 29, 30;
iz Muzeja Slavonije u Osijeku. Radman-Livaja 2005: 941 ‒ 943, Sl. 1 – 4, 14, 17, 23 – 35,
možda 36 – 40) ili prije (Hoffiller 1951: 94 ‒ 99), u gornjim
Ne temelju mjerenja georadarom bilo je razvidno da se, slojevima iskopa.
između suvremene cestice paralelne sa Šetalištem Josipa Cijelom površinom u Sondi I bio je humus, recentan nasip
Kemenjija – Joce i spomenika braniteljima Domovinskoga s raznolikim nalazima (plastika, tkanina, životinjske kosti,
rata, na Bajeru nalaze ostaci nekog pravokutnog objekta 50 para stare Jugoslavije, keramika), dubok između 30 i
te je sukladno tome nastao i plan iskopavanja. Sonda I, 33 cm u zapadnome, a između 23 i 26 cm u istočnome
dimenzija 8x3 m, postavljena je preko južne, Dunavu naj- dijelu (SJ 1). U jugoistočnome uglu sonde bilo je mnogo
bliže tamne linije povratnoga georadarskog signala, koji šljake (SJ 2) i ulomaka recentne keramike. Nakon što je
je mogao biti zid, opkop ili kanal. Poslije je ta sonda bila u jugoistočnome kraju Sonda I bila proširena, postalo je
proširena u smjeru rijeke. Sudeći isključivo prema dimen- razvidno da je riječ o nasipu koji se podvlačio pod južni
zijama i obliku spomenutog pravokutnog objekta (oko profil iskopa. U sondi je potom dokumentiran sloj (SJ 3), u
17x17 m) detektiranoga geofizičkim istraživanjem, odziv kojemu je bilo crjepova i keramike iz prve polovine 20. st.,
georadarskih signala mogao je upućivati na postojanje te poneki keramički ulomak iz rimskoga doba. Cijelom širi-
ostataka zidova ili opkopa promatračnice iz rimskoga doba. nom Sonde I (u tome trenutku veličine 8x3 m), usporedno
Položajem sonde željelo se stoga otkriti dio unutrašnjosti s njezinim istočnim rubom, bila je jama (SJ 4/5). Iz istoč-
jednoga takva objekta, presjek njegova zida ili opkopa nog se profila ta jama, u dužini od 170 cm iz sjevernoga,
te prostor neposredno s vanjske strane, no hipoteza o a 215 cm iz južnoga kraja sonde, protezala prema sredini
postojanju promatračnice na tome mjestu nije se pokazala iskopa. U SJ 4/5 također su pronađeni komadi opekarskih
opravdanom. Tijekom iskopavanja sondu je, osim mje- proizvoda iz prve polovine 20. st., jedan primjerak novca iz
štana, obišao i bivši upravitelj daljske ciglane (u razdoblju stare Jugoslavije (10 para) te ulomci opeka i keramike iz
oko 1975. – 1990. g.), ustvrdivši pritom da iskopavanjem rimskoga doba. Poprečno sa Sondom I, ispod i zapadno
sirovine za potrebe toga pogona – nasuprot uvriježenim od SJ 4, bio je recentan kanal (SJ 6/7). Taj je kanal bio
mišljenjima – nisu bili uništeni nikakvi arheološki ostaci te širok 100 cm, a dubok barem 50 cm. U njemu su otkri-
da bi se u slučaju takvih otkrića (npr. za pronalaska rim- veni ulomci opeka. U sjeveroistočnome uglu sonde bila
skoga groba 1984. g.) zvali stručnjaci Muzeja Slavonije je zapuna (SJ 8/9), u kojoj su pronađene opeke iz 20. st.
12
dijelu ili dnu SJ 10. Ispod SJ 4 bio je kanal (SJ 13/14). Dok
je širina toga kanala u sjevernome profilu sonde iznosila
160 cm, očuvani mu je dio u južnome dijelu bio dugačak
165 cm. Cijelom je širinom poprijeko Sonde I sjeverni rub
toga kanala bio dubok 30 cm. U njemu su bili komadi ope-
karskih proizvoda i životinjske kosti. Osim toga, otkriven je
drugi kanal (SJ 15/16), koji je sjekao SJ 13/14. Očuvani dio
zapadnoga kraka toga kanala bio je dugačak 245 cm, širok
75 cm te dubok 30 cm.
Na temelju arheološkog istraživanja u Sondi I na daljskome
Bajeru zaključeno je da su dijelovi linearnih formi razvidnih
iz istraživanja georadarom na toj lokaciji zapravo zapune,
Bajer, početak iskopavanja u Sondi I, južno od ciglane (foto: I. odnosno ukopi različitih kanala iz rimskoga i iz suvreme-
Vukmanić) noga doba. Nakon što je u jugoistočnome dijelu sonda bila
proširena prema Dunavu, dimenzije su joj iznosile 10x3 m.
Na mjestu proširenja potom je dokumentirana još jedna
jama (SJ 17/18), veličine 67x35 cm te duboka 40 cm. U
njoj je pronađen komad jednoga opekarskog proizvoda, a
ispod nje nalazi se zdravica (SJ 19).
Literatura
Hoffiller 1951 V. Hoffiller, Rimski oklop za glavu konja iz

Dalja, Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1,
Zagreb, 1951: 93 – 99.
Pinterović 1954 D. Pinterović, Najnoviji nalazi iz Dalja,
značajnog arheološkog nalazišta, OZ, 4, Osijek, 1954: 19
– 31.
Radman-Livaja 2005 I. Radman-Livaja, Finds of Roman
military equipment from Teutoburgium, LIMES XIX,
Bajer – SJ 10, PN 1 (foto: I. Vukmanić) Proceedings of the XIXth International Congress of Roman
Frontier Studies, Pécs, 2005: 941 – 953.
Igor Vukmanić
Summary
During 2017 probe archaeological excavations were con-

ducted at the site of Bajer in the village of Dalj. The remains
of modern and Roman channels were found near the river.
Although small Roman-period finds were discovered (pot-
tery), layers on site were not consistent or intact. It is prob-
able that the excavated features from the Roman era were
once part of a drainage system that conveyed surface runoff
from streets or houses to the Danube river.
Bajer – SJ 7, 14, 16 (foto: I. Vukmanić)
Stratigrafska jedinica označena u terenskoj dokumentaciji

kao SJ 10/11 bila je jama ili, vjerojatnije, sloj što – s obzirom Redni broj: 4
na razmjerno malenu širinu sonde – nije bilo moguće odre- Lokalitet: Dalj – Bogaljevci
diti. U njoj je pretežno bio rimski materijal (keramika, ope- Naselje: Dalj
karski proizvodi), životinjske kosti i kamenje. Osim toga, u Grad/općina: Erdut
SJ 10 pronađen je ulomak željeznoga kovanog noža (PN Pravni status: Z-3743
1). Okolnost da je u gornjem sloju bilo rimskih nalaza (kera- Razdoblje: P, A
mika), a u donjem ulomaka opeka s početka 20. st., upu- Vrsta radova: probno iskopavanje
ćuje na zaključak da je dio sonde u posljednje navedenome
dobu bio ručno ili strojno prekopan te naknadno (prilikom U listopadu i studenom 2017., u Dalju je organizirano neko-
zatrpavanja ili ravnanja zemljišta) vraćen ili dosut na isto liko arheoloških istraživanja. Na trima su lokacijama isko-
mjesto. U SJ 12, ispod SJ 10, bio je manji broj keramičkih pane dvije probne sonde (Bogaljevci, Bajer) te je područje
ulomaka i opekarskih proizvoda, životinjske kosti te kame- geofizički istraženo (Bajer). Stručni voditelj tih istraživanja
nje. Pritom nije moglo biti isključeno da je riječ o donjem bio je dr. sc. Igor Vukmanić, viši kustos Muzeja Slavonije u
13
Bogaljevci, slučajni nalazi (foto: I. Vukmanić) Bogaljevci – SJ 8 (foto: I. Vukmanić)
Bogaljevci – SJ 6 (foto: I. Vukmanić) Bogaljevci – SJ 10, 15, 18, 19 (foto: I. Vukmanić)
Osijeku. Radovi su financirani sredstvima Ministarstva kul- Tijekom probnog arheološkog iskopavanja u Bogaljevcima
ture, u sklopu projekta „Dunavski limes u Hrvatskoj”. 2017., na k.č. 1589, k.o. Dalj, u Ulici Boška Paradžika 2C
iskopana je Sonda I, veličine 6x4 m. Kraćim je stranicama
Budući da je dosad u više navrata (Bulat 1967: 358; sonda bila orijentirana u smjeru sjever-jug. Cijelom se
1969: 43; 1975: 21; 1978: 94; Minichreiter 1989: 184.) površinom pri vrhu iskopa, do dubine od oko 33 cm, nala-
objavljeno da u Bogaljevcima kod Dalja postoje arheološki zio oranični sloj (SJ 1), na kojemu je bio posađen kukuruz.
ostaci, godine 2017. ponovno je pregledano to područje te Iz toga su sloja prikupljeni ulomci rimske i prapovijesne
je ustanovljeno da je još moguće pronaći dijelove manjih keramike, opeka i metala, kosti te kamenje. Osim toga,
arheoloških metalnih (olovnih i željeznih) predmeta te otkriveno je nekoliko ulomaka kamenoga žrvnja te donji
keramičke ulomke iz rimskoga (terasigilatna i kasnorimska dio keramičke posude (PN 1). Točno između SJ 1 i SJ 2
keramika) ili prapovijesnoga doba (panonska inkrustirana pronađen je uteg u obliku piramide (PN 2). U sloju (SJ 2),
keramika, komadi lijepa). Mjesno stanovništvo položaj ispod SJ 1 pronađen je veći broj ulomaka rimskih opekar-
nalazišta u Bogaljevcima zove Banjkas ili, rjeđe, Bajer. skih proizvoda, kasnoantičke keramike, životinjskih kostiju
Prema navodima radnika, koji su tijekom arheološkoga te zuba. Nakon dubine od oko 70 cm, bilo je manje nalaza.
iskopavanja bili ispomoć stručnjacima, te mještana koji su Na toj je dubini otkriveno mnogo keramičkih ulomaka iz
tom prilikom dolazili u posjet, lokalitet u Bogaljevcima pro- različitih razdoblja (neolitik (sopotska kultura), eneolitik,
teže se od plastenika do trafostanice, sjeverno od suvre- laten, antika), lijepa, kostiju, kamenja te dijelova opeka i
mene ceste Dalj (Bogaljevci) – Erdut na sjeveru i visoke tegula, kao i dva ulomka željeznih predmeta. Kao poseban
dunavske obale na jugu. Mještani su također naveli da nalaz izdvojen je keramički pršljen (PN 3). Sudeći prema
je 2000. ili 2001. prilikom iskopavanja trakastoga temelja vrsti predmeta, u kasnoj su antici Rimljani uništili dio pra-
najbližeg Ulici Boška Paradžika 51 bio „presječen” rimski povijesne kulturne naslage iz SJ 2 – na dubini između 33
grob, s krovom postavljenim na sljeme. i 93 cm. Elipsoidna jama (SJ 3/4), veličine 88x58 cm, koja
14
se podvlačila pod jugozapadni profil sonde, bila je ukopana nekoj mjeri ondje i bilo života u tom razdoblju upućuju
15 cm duboko u SJ 2. Dijagonalno u Sondi I bio je kanal ulomci terrae sigillatae na okolnim oranicama. Ipak, u
(SJ 5/6), koji se protezao u smjeru sjever-jug. Presjek toga ovome trenutku nije isključeno ni to da je riječ o nalazima
kanala bio je u obliku trapeza. Vrh mu je otkriven na 80 iz još neotkrivene nekropole, kao ni to da su u pitanju
do 87 cm, duboko ispod hodne površine. Dno kanala u predmeti koji su ondje dospjeli izoravanjem. U profilu
sjevernome dijelu sonde bilo je na dubini od 30 cm, a u strme i visoke obale Dunava južno od spomenute sonde
južnome na 40 cm. Kanal je bio jasno definiran u zapad- vidljivo je više jama ispunjenih zemljom crne boje te
nome profilu sonde, dok mu se oblik usporedno s južnim arheološkim materijalom. Erozijom na tome mjestu ošte-
profilom Sonde I gubio. Budući da su u kanalu pronađeni ćen je i dio rimskoga te dio višeslojnoga prapovijesnog
databilni ulomci prapovijesne keramike, lijepa te životinj- lokaliteta.
ske kosti, datiran je u brončano doba. Usporedno s južnim
krajem sonde, u smjeru istok-zapad, dokumentiran je dio Literatura
jarka ili jame presjeka u obliku slova „V” (SJ 7/9). Vrh te
SJ u zapadnome profilu iskopa bio je na dubini od 80 cm, Bulat 1967 M. Bulat, Vijesti arheološkog odjela:
a dužina najširega dijela iznosila je 140 cm. Zapuna toga Rekognosciranje arheološkog terena od 1. XI. 1965. do 1.
objekta mogla se uočiti samo iz zapadnoga profila sonde. XI. 1967. godine, OZ, 11, Osijek, 1967: 357 – 359.
Nalaza u njemu nije bilo, ali je – s obzirom na presjek – Bulat 1969 M. Bulat, Topografska istraživanja limesa u
izgledno da je nastao u rimsko doba. Slavoniji i Baranji, OZ, 12, Osijek, 1969: 39 – 49.
Pod južni i istočni profil sonde podvlačio se dio manje jame Bulat 1975 M. Bulat, Daljska – planina, Glasnik slavonskih
u obliku četvrtine kruga (SJ 8/10). U toj su jami, dubokoj muzeja, 28, Vukovar, 1975: 17 – 22.
32 cm, bili ulomci badenske keramike i lijepa, kamenje te Bulat 1978 M. Bulat, Ciglana u Dalju – rimski grob od
životinjske kosti. SJ označen brojkama 5/6 bio je presje- opeka, Arheološki pregled, 19, Beograd, 1978: 92 – 94.
čen okruglom jamom (SJ 11/12). U toj djelomično očuvanoj Minichreiter 1989 K. Minichreiter, Prilog poznavanju
stratigrafskoj jedinici, promjera 70 cm i dubine 16 cm, bio je kasnoantičke arhitekture na području Slavonije i Baranje,
ulomak kasnoantičke keramike. Potkraj iskopavanja poka- ЛИХНИД, Зборник на трудови, 7, Oхрид, 1989: 181 – 194.
zalo se i da je SJ 13/14 bio dno SJ 2. Više zbijenih komada
lijepa (SJ 15/19), koji su se podvlačili pod južni profil Sonde I, Igor Vukmanić
tijekom istraživanja djelovalo je kao dio temelja nekoga pra- Domagoj Dujmić
povijesnog objekta. Njegovi su ostaci dokumentirani u dužini
od 65 cm, širini od 35 cm te visini od 25 cm, unutar SJ 16/17 Summary
u sjevernome dijelu SJ 8/10. U SJ 16/17 otkriveni su komadi
lijepa, životinjske kosti i keramika. Uz istočni rub opisanoga Probe archaeological excavations at the site of Bogaljevci
temelja bila je vidljiva zapuna širine 13 cm. Ispod SJ 10 istra- in the village of Dalj were conducted in the course of 2017.
žena je ovalna jama (SJ 20/21), zapunjena prebačenom The research was carried out in a trench measuring 6 x 4 m.
zdravicom. U predzdravičnome sloju (SJ 18) nije bilo nalaza. Excavated artefacts, which originate from the Late Roman
Nalazi iz kasnorimskoga doba na mjestu Sonde I u Period, point to the conclusion that Roman civilian settle-
Bogaljevcima upućuju na zaključak da se rimski lokalitet ment near the fort Teutoburgium expanded from its centre
Teutoburgium krajem 3. i u 4. st. sa zapada proširio i na in the west towards the north-east, along the Danube River.
prostor prema sjeveroistoku. Iz priložene karte vidljivo je Remains from the Neolithic, Eneolithic and La Tène peri-
da je riječ o jedinstvenome rimskodobnom kompleksu, koji ods were also discovered beneath the features dated to
je djelomično i po sredini uništen iskopavanjem sirovine za the Roman era, which included small pieces of pottery
obližnju, daljsku, ciglanu. and metal items. Some of those finds were pits, channels,
Premda tijekom iskopavanja u sondi nisu bili pronađeni pieces of ceramic vessels as well as a possible corner of a
ostaci iz ranorimskoga doba (1. – 3. st.), na to da je u dwelling place.
Redni broj: 5
Lokalitet: Darda – dvorac Esterhazy
Naselje: Darda
Grad/općina: Darda
Pravni status: Z-1629
Razdoblje: NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Godine 2017. zaštitno je arheološki istražen dvorac

Eszterházy u Dardi. Istraživanja je inicirao Institut za povi-
jest umjetnosti iz Zagreba, s ciljem utvrđivanja postojanja,
a potom i istraživanja predaustrijskih građevina na tom
položaju. Voditelj istraživanja bio je dr. sc. Tino Leleković iz
Dalj – situacijski plan (izradio: I. Vukmanić) Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba.
15
Katančićeva grafika iz 1792. na mjestu današnjeg dvorca istoku, odnosno prema jugu, kako bi se to moglo istražiti.
prikazuje fortifikacijski sklop, koji je čuvao sjeverni ulaz na Dimenzije i oblik iskopa zadani su postojećom baroknom
„Sulejmanov most”. Utvrda je prikazana na još jednom gra- arhitekturom, modernom infrastrukturom i drvećem koje je
fičkom prikazu „Sulejmanova mosta”, na kojem se jasno dio parka dvorca. Uz sva postojeća ograničenja, iskopana
vidi da je na sjevernom kraju mosta u Dardi smještena je sonda površine 400 m2, približnih dimenzija 20x20 m.
četvrtasta utvrda, za koju je bilo znakovito da je u uglovima Dubina iskopa kretala se od 0,80 do 1,60 m, što je ponaj-
imala kule polukružnog tlocrta. prije ovisilo o debljini modernog nasipa. Može se istaknuti
Arheološki je istražen jugoistočni ugao dvorca Eszterházy, da je nasip razmjerno plitak u istočnom dijelu sonde, s tim
s pretpostavkom da je upravo taj ugao dvorca građen nepo- da postaje deblji što je teren bliži dvorcu. Iskopana je jedna
sredno iznad jugoistočne kule otomanske utvrde. Upravo je manja sonda dimenzija 1,40x2 m, tik uz istočnu fasadu
stoga iskop postavljen tako da od istočne fasade dvorca dvorca. Njezina je namjena bila utvrditi postojanje zidane
iskopom bude obuhvaćena što veća površina prema arhitekture starije od temelja dvorca, odnosno njome se
Grafika osmanskog Osijeka, mosta i Darde u pozadini (Hrvatski

državni arhiv, Inv. br.1529-0455-1)
Iskop uz dvorac Eszterházy (foto: T. Leleković) Presjek jarka u odnosu na dvorac Eszterházy (foto: T. Leleković)
Profil presjeka obrambenog jarka osmanske utvrde (foto: T. Leleković)
16
pokušalo utvrditi protežu li se neke arheološke pojave u

glavnom iskopu 1 do i/ili ispod dvorca. Osim iskopa uz sam
dvorac, iskopana su i dva probna rova u jugoistočnom dijelu
parka dvorca, tik uz Ulicu svetog Ivana Krstitelja. Njihova je
namjena bila da se preispita podatak jesu li prilikom grad-
nje kanalizacije u toj ulici pronađeni drveni piloti, za koje
se pretpostavilo da su bili dio drvene konstrukcije koja je
nosila cestu i sam „Sulejmanov most”. Oba su rova poka-
zala da se ispod modernog nasipa debljine do 1 m nalazi
geološki sloj, koji jasno upućuje na to da je park nastao na
iznimno muljevitom i močvarnom području te da je stva-
ranju parka moralo prethoditi isušivanje čitava područja. Ugarski srebrnjak, dinastija Jagelovića, druga pol. 15./prva pol. 16.
Dakle, sve su te sonde ocrtale krajobraz koji se znatno st. (foto: T. Leleković)
razlikuje od današnjeg te odgovara litografiji velikog mosta.
Prostor parka bila je močvara u kojoj nije bilo moguće gra- nađen u zemljanim slojevima koje je presjekao opkop, što
diti, dok se na mjestu dvorca nalazi pješčani sprud izdignut otvara mogućnost i starije datacije tog opkopa.
od okolne močvare, na kojem je pak bila moguća gradnja.
Upravo je to razlog zašto se spomenuta otomanska utvrda Tino Leleković
i mlađi dvorac Eszterházy nalaze upravo na tome mjestu.
U istočnom dijelu iskopa nisu pronađeni arheološki ostaci Summary
koji se mogu smatrati starijima od 18. st. Čitavu istočnu
polovicu iskopa zauzima geološki sloj, što je u ovom slu- Rescue archaeological excavations at the site of Eszterházy
čaju pijesak svijetlo žute boje. U nasipu su pronađeni Castle in Darda were carried out in the course of 2017. The
ostaci modernih jama zapunjenih organskim otpadom iz investigation was launched with the aim of establishing Pre-
neodređenog razdoblja te nekoliko iznimno oštećenih gro- Austrian buildings. A drawing made by Katančić in 1792
bova, čiju starost nije bilo moguće odrediti. shows a fortification complex that guarded the northern part
Zapadni dio iskopa ima kompleksniju stratigrafiju. Veći dio of the Darda bridge on the location of the present day castle.
zapadne polovice iskopa zauzima jarak koji se proteže čita- The fortification also appears on a plan of the Sulejman`s
vom dužinom iskopa, od sjevernog do južnog profila, pri- bridge, which shows a square-shaped fortress at the north-
likom čega treba istaknuti da on nije ravan, već ima oblik ern end of the Darda bridge. What is even more telling is
blagog luka. Upravo je zbog toga odmah i pretpostavljeno da that the fortress had semi-circular towers in its corners.
je riječ o opkopu otomanske utvrde, kao što je i prikazano na The archaeological excavation was conducted near the SE
Katančićevoj grafici iz 1792. godine. Širina jarka u prosjeku corner of the Castle based on an assumption that the corner
iznosi 7 m. Jarak ima presjek u obliku plitkog luka ravnih sti- was built on top of the SE tower of the Ottoman fortress. The
jenki, gotovo „V-presjeka”. Na dnu doseže dubinu od 2,40 m western part of the probe mostly encompassed a ditch that
od današnje razine zemljišta, odnosno 1,30 m od razine runs along its entire length. It was assumed that it represents
pojavljivanja geološkog sloja. Uglavnom je zapunjen građev- a ditch of the Ottoman fortress as shown on the 1792 draw-
nim otpadom od lomljene opeke i šute, no u zapunama je ing. The ditch can be dated to the Ottoman period, whilst two
nađena i manja količina stolne keramike, po kojoj bi se moglo walls uncovered during the excavations are of a later date.
odrediti vrijeme zatrpavanje jarka i nivelacija okolnog terena A Hungarian coin of the Jagiellonian dynasty represents an
prilikom gradnje istočnog krila dvorca. Naime, među ostalom interesting find as it opens the possibility of an earlier date
keramikom nađeni su i ulomci tzv. keramike Zsolnay, koja se for the ditch. Also unearthed were two probe trenches in the
proizvodila u drugoj polovici 19. st. u Pečuhu, a koja jasno SE part of the Eszterházy Castle park, next to the present
pokazuje intervencije prilikom uređenja neposrednog okoliša day street. Both of the trenches have shown that the park
dvorca u drugoj polovici 19., odnosno početkom 20. st. was built in an extremely muddy and marshy area, and that
U zapadnom dijelu iskopa pronađena su i dva temelja od it must have been preceded by drainage works.
opeke, širine 0,60 m i dubine oko 0,50 m. U zapadnom pro-
filu vidljivi su ostaci jarka zapunjenog šutom, koji su nastali
tijekom rušenja tih zidova radi vađenja opeke, prema čemu
se može zaključiti da to nije izvorni izgled, odnosno da su Redni broj: 6
bili znatno viši. Sudeći prema jarcima nastalima prilikom Lokalitet: Đakovo – Trg J. J. Strossmayera
pljačkanja građevnog materijala, oni su dosezali barem 1 m Naselje: Đakovo
ispod sadašnje razine zemljišta. Iako se probnom sondom Grad/općina: Đakovo
nije moglo utvrditi nastavljaju li se zidovi do podruma Pravni status: Z-3371
dvorca, jasno je da oni zatvaraju pravi ugao. Njihove duljine Razdoblje: NV
iznose 6 i 9,5 m. Može se pretpostaviti da su to ujedno i Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno sondažno
izvorne dimenzije. Nejasan je odnos tih dvaju zidova prema iskopavanje
otkrivenom jarku, s tim da je jarak nedvojbeno stariji od njih.
Mogao bi se datirati u otomansko doba, dok su dva otkri- Od 17. veljače do 2. ožujka 2017. zaštitno je arheološki
vena zida mlađa. Zanimljiv je nalaz ugarskog srebrnjaka istraživan Trg J. J. Strossmayera u Đakovu, nakon što je
dinastije Jagelovića (druga pol. 15./prva pol. 16. st.), koji je tijekom građevinskih radova prilikom rekonstrukcije trga
17
strojevima oštećena zidana struktura u obliku nadsvođe- u kružnom obliku oko drvene grede trokutastog presjeka, a
nog hodnika. Riječ je o dvjema pozicijama koje prije grad- svaki je brid dug oko 0,40 m. Kako je greda ukopana u sloj
nje novog trga nisu arheološki istražene, od kojih se prva koji se već nalazi pod vodom, moguće da je da se podnica
nalazi ispred prilazne ceste Biskupskog dvora (Sonda 1), urušila upravo zbog nestabilnosti potporne grede.
a druga uz sjeverni zid broda katedrale u Ulici Luke Botića Riječ je o razini na kojoj je počela izbijati voda duž cije-
(Sonda 2). Naručitelj i investitor nadzora i sondažnog istra- log zapadnog zida. U spomenutom se sloju pojavila i
živanja na području trga bio je Grad Đakovo, a izvršitelj temeljna stopa u dužini od dva metra, počevši od sjever-
Muzej Đakovštine Đakovo. Arheološka istraživanja vodila nog luka pa sve do postamenta, koji je ostavljen neisko-
je Jelena Boras, mag. archeo., koja je na stručnom usa- pan ispod izlivenog temelja zbog sigurnosnih razloga. Na
vršavanju u Muzeju Đakovštine. U istraživanjima je sudje- istoj razini uz zapadni zid nije pronađena temeljna stopa,
lovao student arheologije Marin Mađerić, koji je izradio
kompletnu digitalnu dokumentaciju. Strojni i ručni iskop osi-
gurao je investitor, a izvođač radova bila je Gradnja d.o.o.
Istraživanjem su definirane 24 stratigrafske jedinice (SJ),

prikupljene su 33 vrećice nalaza (12 vrećica keramike,
11 vrećica kostiju, dvije vrećice opeke, pet vrećica stakla
i tri vrećice metalnih nalaza), četiri uzorka (od čega su
dvije vrećice puževa, jedna vrećica zemlje i jedna vre-
ćica s komadom žbuke) i pet posebnih nalaza (tri željezna
ulomka, jedan komad litike i jedan brončani gumb).
Tijekom građevinskih radova prilikom obnove Trga J. J.
Strossmayera predviđen je stalan arheološki nadzor te je
ugovor o istome potpisan između Grada Đakova i Muzeja
Đakovštine u lipnju 2016., no na temelju pravnih okolno-
sti i činjenice da u Muzeju Đakovštine od listopada 2016.
nije bilo stalno zaposlenog arheologa, ugovor nije izvršen
tijekom većine navedenih građevinskih radova. Sredinom
veljače uništen je arhitektonski sklop prilikom kopanja Sonda 1, pogled na sjeverni profil arhitekture SJ 2, s dimenzijama
temelja za kolektor te je na njega izlivena betonska ploča (izradio: M. Mađerić)
dimenzija 2x2 m, a budući se radi o strukturi koja nije
arheološki zabilježena ni istražena, započelo je sondažno
istraživanje arheološkog konteksta u kojem je spomenuta
oštećena arhitektura. Budući da su uništeni arhitektonski
sklopovi i u Ulici L. Botića, također prilikom rekonstrukcije
Trga J. J. Strossmayera, a u spomenutoj ulici nije bilo nika-
kvih prethodnih probnih arheoloških istraživanja, prema
naputku Konzervatorskog odjela u Osijeku, proširena je
postojeća iskopana sonda za kanalizacijske cijevi kako bi
se utvrdili eventualni kulturni slojevi na tom položaju.
Sonda 1
Sonda je bila nepravilnog ovalnog oblika, prokopana bage-
rom, površine 17,81 m2, približne orijentacije sjever-jug.
Glavni je element u sondi arhitektonski sklop, koji se sasto-
jao od dvaju lučnih svodova i dvaju bočnih zidova. Svod
je cijelom širinom sonde uništen strojnim iskopom. U sje-
vernom i južnom profilu sonde nalazili su se ostaci dvaju
lukova zidanih opekom (dimenzija 0,30x0,15x0,07 m), a
istočnim i zapadnim rubom sonde protezali su se oštećeni
bočni zidovi. Betonska ploča izlivena je na zapadni zid u
jugozapadnom dijelu sonde.
Debljina bočnih zidova iznosi 0,80 – 0,82 m, a širina okna,
tj. prolaza, iznosi 1,40 m. Debljina taloga, tj. sloja urušenja,
iznosila je preko 1 m.
U sklopu prolaza nalazi se sloj SJ 5, koji se može defini-
rati kao popločenje, tj. hodna razina. Prostire se cijelom
površinom prolaza u vidu nepravilno položenih opeka te
kompaktnog dijela u središnjem prostoru sonde, gdje je
cjelovito sačuvan u dimenzijama 1,04x0,53 m. U sjevernom
dijelu sonde ustanovljeno je urušenje hodne površine SJ 5 Sonda 1 nakon istraživanja
18
a nije ustanovljena ni 30-ak centimetara ispod spomenute

razine, u sloju ispod vode. Ako postoji, ukopana je puno
dublje od one koja se nalazi na istočnom zidu. Zapadni zid
nakošen je prema zapadu, s odstupanjem od 6,6º. Budući
da je navirala voda, daljnje iskopavanje nije bilo moguće u
okvirima zadanih mogućnosti.
Nakon istraživanja, arhitektura sonde zaštićena je geotek-
stilom te zatrpana pijeskom. Visinska razina između pret-
postavljene hodne površine i najviše točke otvora na sje-
vernom i južnom luku iznosi nešto više od dva metra. Okna
prolaza sa sjeverne i južne strane bila su zatrpana zemljom
do samog vrha, tako da je nepoznata točna dužina pruža-
nja arhitekture. Oko dva metra sjeverno od sonde 1, godine
2011. istraživana je sonda pod 4 (pod vodstvom Odjela za
arheološku baštinu Ministarstva kulture), prilikom čega je
ustanovljeno da se ta arhitektura, ili barem njezin istočni Sonda 2, sjeverni profil proširenja
zid, pruža još 30 m prema sjeveru. Tijekom istraživanja
2011. ustanovljeno je da se spomenuta arhitektura datira
nakon početka 18. st., jer je stratigrafski mlađa od ravelina,
koji je nastao krajem 17. st.
Sonda 2
Sonda je nepravilnog oblika, približno se pruža u smjeru
istok-zapad, a površina joj iznosi 21,46 m2, od čega pro-
širenje, koje je ovo istraživanje obuhvatilo, iznosi 8,04 m2.
Taj dio trga nije obuhvaćen prijašnjim sondažnim arheo-
loškim istraživanjima te je bilo nužno ustanoviti pripada-
jući slijed stratigrafskih slojeva, stoga je sonda proširena
prema sjeveru, cijelom dužinom profila. Strojno je uklonjen
sloj tampona od tridesetak centimetara, koji se sastojao od
kamenja i šljunka.
U sljedećoj su se fazi na zapadnom i istočnom rubu iskopa
pojavile dvije smeđe mrlje, koje su sadržavale dosta arhe-
ološkog materijala: životinjske kosti, vrlo fragmentiranu gla-
ziranu keramiku te nešto stakla. U spomenutom sloju nala-
zilo se osam metalnih (željeznih) čavala. Isti sloj sadržavao
je i nalaz litike (PN 4) te brončani gumb (PN 5). Ispod sloja
SJ 15 pojavio se tanak sloj gorene zemlje, koji se protezao
istočnim dijelom proširenja te uz sjeverni profil. Prilikom
uklanjanja spomenutog sloja, počela je navirati voda te
daljnje istraživanje nije bilo izvedivo. Prema visini strukture
(1 m) i drugačijem načinu gradnje, izgledno je da je riječ o
sustavu odvodnje nastalom prilikom gradnje katedrale, koji
je u 20. st. iskorišten za gradsku kanalizacijsku mrežu, što
je ponovo učinjeno i netom prije arheološkog istraživanja.
Daljnji arheološki nadzor nije rezultirao konkretnim arhe- Sonda 2, nakon istraživanja
ološkim nalazima, jer je bilo riječ o prokopavanju uskih
rovova za postavljanje cijevi. Mjesto šireg iskopa (teme- Sinobad 2015 M. Sinobad, Đakovo – Trg J. J. Strossmayera.
lji dvaju fontana) arheološki je istraženo (2011. i 2012. HAG, 11/2014, Zagreb, 2015: 17 – 21.
godine). Šunjić 2013 M. Šunjić, Đakovo – Trg J. J. Strossmayera,
HAG, 9/2012, Zagreb, 2013: 20 – 23.
Literatura
Jelena Boras
Bednjanec 2010 L. Bednjanec, Izvještaj o arheološkom
istraživanju na Trgu J. J. Strossmayera u Đakovu (stručno Summary
izvješće), Zagreb, 2010.
Bednjanec 2011 L. Bednjanec, Đakovo – Trg J. J. Rescue archaeological excavations on J. J. Strossmayer
Strossmayera, HAG, 7/2010, Zagreb: 25 – 27. Square in Đakovo were carried out in the course of 2017.
Sinobad 2012 M. Sinobad, Đakovo – Trg J. J. Strossmayera, Probe 1 was irregular in shape and machine-excavated
HAG, 8/2011, Zagreb, 2012: 18 – 22. over a surface area of 17.81 m2. The main feature within
19
the probe was an architectural complex that encompassed

two arches and two lateral walls. These structures can be
dated after the beginning of the 18th century because the
stratigraphy shows that it is later than the previously inves-
tigated remains of the ravelin constructed at the end of the
17th century.
Probe 2 was irregular in shape and excavated over a sur-
face of 21.46 m2. Since this part of the Square had not
been encompassed by previous investigations, it was nec-
essary to establish the stratigraphy. Based on the height
of a structure found there (1 m) and its masonry, it most
probably represents a drainage system dating to the period
of the construction of the Cathedral, which was re-used for
a city sewer system in the 20th century.
Sonda 3 – temelj južnog zida (jugoistočni ugao) (foto: J. Diklić)
Redni broj: 7 veleposjed su baštinile plemićke obitelji Pfalffy, Adamovići

Lokalitet: Erdut – srednjovjekovni grad Ćepinski, a kao posljednji vlasnik navodi se Erwin Cseh.
Naselje: Erdut Grad je bio obrambenog karaktera, masivne konstrukcije, s
Grad/općina: Erdut kulama koje su imale nazubljeno krunište. Očuvana kružna
Pravni status: Z-1643 kula smještena je na jugozapadnom dijelu lokaliteta. Kula
Razdoblje: SV je troetažna, s terasom u završnom dijelu kruništa. Vanjski
Vrsta radova: sustavno iskopavanje zidni plašt pojačan je kontraforima od opeke, od koje je
bio građen i cijeli grad. Na kuli su na svim etažama otvori
U sklopu programa konstruktivne sanacije srednjovjekov- strijelnica. Na pojedinim dijelovima vidljivi su ostaci zida
noga grada u Erdutu, godine 2016. i 2017. organizirana grada, koji su spojeni s drugom kulom kvadratnog tlocrta,
su zaštitna arheološka istraživanja tog lokaliteta. Stručni sagrađenom na starijim temeljima. Kula je smještena u
voditelj arheološkog istraživanja bio je Tomislav Hršak iz centru lokaliteta, nekada je imala tri etaže, a loše je obnov-
Muzeja Slavonije u Osijeku. U istraživanju je sudjelovala i ljena 1891. godine. Prema istoku u temeljima su vidljivi
Dragana Rajković iz Muzeja Slavonije u Osijeku. Istražena ostaci zida koji vode do druge četvrtaste kule, a od nje
je k.č. 244, k.o. Erdut. Radove je financiralo Ministarstvo se zid nastavlja na sjever, do treće ugaone kule, koja je
kulture. također četvrtasta. Obrambena arhitektura Erduta i njezina
prostorna dispozicija savršeno se uklapaju u okolni krajolik
Srednjovjekovni grad Erdut smješten je na uzvisini iznad i vodeni tok Dunava.
Dunava, na lesnom terenu koji je bogat arheološkim nala- U sklopu arheoloških istraživanja 2017. otvorene su tri
zima iz prapovijesti, rimskog razdoblja pa sve do srednjeg sonde na prostoru srednjovjekovne kule. Cilj istraživanja
vijeka. Fortifikacija i grad spominju se 1472. kao vlasništvo bio je utvrđivanje postoje li na prostoru oko kule arheološki
obiteljske prepoziture, a od 1449. posjed je u vlasništvu slojevi stariji od gradnje same utvrde te postoje li zidane
plemićke obitelji Banffy. Nakon turskog razdoblja, od 1687. strukture koje se mogu povezati sa srednjovjekovnom utvr-
dom kako bi se u budućnosti isplanirao mogući način revi-
talizacije prostora oko srednjovjekovne kule.
Sonda 1 nalazila se istočno od današnje rekonstrukcije

vanjskih zidova, koji su prezentirani u tlocrtu. Bila je pra-
vokutnog oblika te je u svom južnom dijelu iskopana do
zdravice. Stratigrafska slika te sonde pokazala je da ispod
humusnog sloja postoji sloj prebačene zdravice, koja je
poslužila poravnanju terena u mlađim razdobljima. Ispod
sloja prebačene zdravice otkriven je dio ukopa kanala
(opkopa) oko utvrde, vjerojatno iz starijeg razdoblja
(15. – 16. st.?), koji je u novom vijeku vjerojatno zatrpan
kako bi se proširio prostor platoa utvrde. Jarak je okomito
ukopan u les i istražena je samo njegova zapadna polovica
jer trenutačna konfiguracija terena nije dopuštala proširi-
vanje sonde prema istoku. Može se pretpostaviti da ostaci
opkopa postoje i na južnoj i na istočnoj strani utvrde.
Sonda 2 otvorena je u prostoru neposredno uz srednjovje-

Položaj sondi unutar srednjovjekovne kule u Erdutu (izrada: M. kovnu kulu u Erdutu te je nakon skidanja humusnog sloja,
Mađerić) na relativnoj dubini od oko 50-60 cm utvrđen sloj zdravice.
20
Redni broj: 8
Lokalitet: Gorjani
Naselje: Gorjani
Grad/općina: Gorjani
Pravni status: postupak u tijeku
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, terenski pregled,
zračno i GPR snimanje
Od 2. do 13. listopada 2017. Odjel za kopnenu arheologiju

Službe za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog
zavoda proveo je prvu sezonu arheoloških istraživanja, u
sklopu programa „Arheološka topografija srednjovjekov-
nih Gorjana”. Voditeljica istraživanja bila je Ivana Hirschler
Marić, dipl. arheo., zamjenik voditeljice Andrej Janeš, dipl.
Sonda 3 – ukop unutar prostora arhitekture (foto: J. Diklić) arheo., uz sudjelovanje vanjske suradnice Eve Buće, mag.
arheo., studenata s Odsjeka za arheologiju Filozofskog
Budući da se iz podataka o prijašnjim arheološkim istra- fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – Marina Emića, Valerije
živanjima može zaključiti da je kulturni sloj na tom polo- Gligore, Maje Mrvelj i dvojice pomoćnh radnika iz Gorjana.
žaju skinut u relativnoj dubini od 1 do 1,20 m, u toj sondi Istraživanja je financiralo Ministarstvo kulture.
nisu pronađeni arheološki ostaci koji bi upućivali na neke
strukture. Na dodiru sjevernog ruba đakovačkog ravnjaka i nizine
gornjeg toka Vuke razvili su se srednjovjekovni Gorjani
Sonda 3 otvorena je jugoistočno od prostora današ- (castrum Gara), jedno od najvažnijih središta srednjo-
njeg ulaza u prostor srednjovjekovne utvrde u Erdutu. vjekovne Vukovske županije. Članovi roda Gorjanskih
Tijekom arheološkog istraživanja u toj sondi pronađeni su u drugoj polovici 14. st. i prvoj polovici 15. st. ubrajaju
ostaci vanjskog zida utvrde te moguće ugaone kule, koji se među najmoćnije obitelji Ugarskog Kraljevstva te su
se nastavljaju dalje prema sjeveru i zapadu. Unutar pro- sukladno tome bili i na različitim visokim dužnostima. U tom
stora arhitekture zabilježeno je nekoliko slojeva i ukopa iz razdoblju Gorjani postaju veće urbano naselje sa zidanom
14. – 16. st., što je i potvrđeno nalazima novca (kvarting župnom crkvom, dominikanskim samostanom i razvijenim
Žigmunda Luksemburškog – 1430.) unutar sloja SJ 23, koji sustavom fortifikacija. Nakon rušenja za osmanske vlasti te
ukope datira u drugu polovicu 15. st. Smjer i položaj tih u 18. i 19. st. ostaci Gare razneseni su za različite gradnje,
zidova daje naslutiti da je na prostoru srednjovjekovne kule uz raskopavanje područja u potrazi za vrijednim nalazima.
u Erdutu sačuvan dio vanjskih zidova i opkopa kule iz vje- Specifičnost je nalazišta očuvana urbana struktura sred-
rojatno više građevinskih faza, od kojih se prva vjerojatno njovjekovnog naselja, koja nije izmijenjena naknadnim
može datirati u drugu polovicu 15. st., što se podudara intervencijama. Površina naselja ograđenog bedemom
i sa zapisima u izvorima o osnivanju grada te je tijekom iznosi cca 16 ha, a omeđuju ga dva potoka. Ostaci bedema
vremena doživjela više građevinskih faza i proširivanja prekrivenog raslinjem naziru se u konfiguraciji terena, dok
na samom platou, no za sam oblik i točnu rekonstrukciju su ostaci opkopa dobro uočljivi na položaju Glavnik.
potrebno je istražiti i ostatak slobodnog prostora oko sred- Intenzivan terenski pregled obuhvatio je oranice na kojima
njovjekovne kule, u skladu s mogućnostima. je to zbog nedavnog oranja bilo moguće (k.č. 695/1, 704/1,
704/2, 713/1 i 713/3, 735/5 i 734/3, 736/3, 731). Zbog
Tomislav Hršak utvrđivanja postojanja ostataka arheoloških struktura pod
zemljom, područje je i GPR snimljeno georadarom, oklo-
Summary pljenom GX 450 MHz antenom, MALA gx mjernim susta-
vom. Za snimanje i obradu podataka bila je zadužena tvrtka
Rescue archaeological excavations were carried out in GeoDa Consulting d.o.o. iz Zagreba. Ukupno je snimljeno
the course of 2016 and 2017 within the framework of the 7250 m dužnih profila.
reconstruction project of the medieval town in Erdut. Three
archaeological probes were opened within a medieval Na položaju Glavnik (k.č. 3133), sjeverno uz današnje gro-
tower. The aim of the investigation was to establish the blje, snimljena je površina od 12.000 m², s najizraženijim
possible existence of archaeological layers that precede anomalijama na dubinama 80 – 140 cm, na zapadnom
the fortification or masonry that might be associated with dijelu elipsastog utvrđenja okruženog širokim dubljim opko-
the medieval fortress. The excavations in probes 1 and 3 pima, a čiji su tragovi vidljivi u terenu. Na tome su položaju
have revealed part of a fortress ditch that can be probably istražene tri sonde, čija je ukupna površina iznosila 7,4 m².
dated to the 15th and 16th centuries and the remains of U sondi 1 ustanovljen je sloj šute sa srednjovjekovnom
the outer wall of the fortress and a possible corner tower. opekom, koji dokazuje postojanje nekog zidanog objekta,
Also registered were a couple of layers and burials of the a čija je sustavna razgradnja, pretpostavlja se, započela
14th – 16th centuries, corroborated by the finds of coins (A tijekom novog vijeka, ako ne i prije. Nakon uklanjanja spo-
1430 Quarting of Sigismund of Luxembourg), which date menutog sloja šute, do kraja je istražen i ostatak negativa
the burials to the second half of the 15th century. zida, na čijem se dnu nalazio ukop muškarca (grob 1), za
21
kojeg se procjenjuje da je u trenutku smrti bio star između Na k.č. 695/2 uočene su anomalije nekog objekta na dubini
45 i 55 godina. Na zdjelici mu je pronađen lijevan brončani 40 – 80 cm, te drugog objekta na samome jugu čestice,
latinski križić (tzv. Vitam Praesta), a uzorak kostura radi- na dubini od 120 – 180 cm. Istražene su tri sonde, ukupne
okarbonskom je analizom datiran u sredinu 19. stoljeća. površine 8 m².
U slojevima sonde 1 bili su prisutni i kosturni ostaci više U sondi 1 na istoku (k.č. 695/3) nisu pronađeni tragovi
odraslih osoba, djece u dobi 3 – 10 godina, 1 – 5 godina struktura, već samo ostaci pokretnih arheoloških nalaza.
te fetusa. Pronađena keramika datira se uglavnom u 14. i U sondi 2 (k.č. 695/2) dokumentirano je vatrište te je istra-
15. st. žen dio srednjovjekovnog bunara, koji se nalazio unutar
U sondi 2, nakon uklanjanja sloja šute s ulomcima opeka, granica sonde. Definirano je nekoliko slojeva zapune
počeli su se nazirati ostaci ukopa grobova. Ustanovljeno je bunara, a što se tiče njegove konstrukcije, ustanovljeno
njihovo preslojavanje, odnosno pomicanje otprije iskopa- je da je uz stijenke imao sloj nabijene gline. Zanimljiv je
nih grobova. Istražen je grob 4, u kojemu je bilo pokopano i nalaz vrča unutar zapune bunara. Zasada nema točnih
dijete, koje je u trenutku smrti bilo staro između 6,5 i 7,5 analogija, preliminarno je datiran u 14./15. st., a izrađen
godina, a u slojevima sonde bili su prisutni i kosturni ostaci je od pročišćene gline oker boje pečenja i ukrašen mre-
dviju odraslih osoba i djeteta u dobi između 5 i 10 godina. žasto slikanim motivom narančastocrvene boje. Ta vrsta
Sonda 3 postavljena je na susjednom „brežuljku”, istočno keramike, koja je u stručnoj literaturi poznata pod nazivom
od S-1. Nisu ustanovljeni ostaci negativa, kao ni grobni Buda white ware, u Mađarskoj se datira od 12. do 14. st.
ukopi. Uočeni su samo pokretni arheološki nalazi, među Na zapadu je istražena sonda 3 (k.č. 701), u čijem su istoč-
kojima su dominirali ulomci keramike. Postojanje novovje- nome dijelu otkriveni ostaci strukture od opeke i vapne-
kovnoga groblja na položaju Glavnik, potvrđenog u son- noga veziva, koji su izlazili na istok izvan ruba iskopa. Oko
dama S-1 i S-2 u istraženim grobovima 1 i 4, dokazano je te strukture uočeno je dosta tragova gorenja. S obzirom na
i dislociranim ljudskim kostima pronalaženima u slojevima, dimenziju sonde, nije bilo moguće u potpunosti definirati
a koje upućuju na postojanje više poremećenih grobova, spomenutu strukturu te je zasad utvrđeno da je zajedno s
tj. prilikom kopanja raka pomaknuti su ostaci osoba koje ostacima bunara pripadala dijelu srednjovjekovnog naselja
su ondje pokopane prije. Za položaj Glavnik izrađen je i unutar bedema Gare.
digitalni model reljefa. Većinu pokretnih nalaza u sondama činili su ulomci kera-
mike i životinjskih kostiju, a pronađeno je i nešto željeznih
Položaj Kamenšiće (k.č. 695/2, 695/3 i 701, na površini od predmeta, uglavnom čavala i alatki. Na položaju zvanom
5.200 m²), unutar bedema srednjovjekovne Gare, snimljen „Sv. Klara” (k.č. 714, 716/1 te dio k.č. 700), također unutar
je georadarom. Najveći problem prilikom obrade dijela bedema srednjovjekovne Gare, georadarom su snimljena
podataka bilo je korijenje drveća koje je zamagljivalo signal dva profila smjera JI-SZ, na kojima se očitavaju anomalije
i onemogućavalo pravilnu mrežu snimanja. Ipak, obrisi su na dubinama do 50 do 80 cm.
se mogli pratiti do dubine od 180 cm, prilikom čega je izdvo-
jen potencijalni Objekt A, a na zapadnom dijelu pojavile su Položaj Zorjaševo, lokalno zvan „Rupače”, sjeverozapadno
se i istaknute anomalije na dubinama 0 – 45 i 155 – 200 cm. od položaja Kamenišće i Glavnik, također je georadarski
snimljen prije početka istraživanja. Na k.č. 1941/1 sni-
mljena je površina od 6800 m². Na dubini 0 – 40 cm poči-
njali su se nazirati maksimumi, koji se formiraju u zasebne
objekte A i B te su naglašeni na presjeku 80 – 120 cm.
Izdvojena su dva objekta: na zapadu plići (A), dok je istoku
dublji (B). Već prilikom pregledavanja površine uočeni su
brojni ulomci ljudskih kostiju.
Istražena je jedna sonda na položaju pretpostavljenog
objekta S-1. U SJ 01 detektirani su kosturni ostaci odra-
sle osobe, djeteta starog između 5 i 15 godina te fetusa,
dok su u SJ 02 identificirani ostaci odrasle osobe, djeteta
starog između 5 i 12 godina te fetusa. Također su primije-
ćeni i znatni uzorci keramičkih ulomaka, kao i građevnog
materijala, poglavito opeke. Prilikom sondiranja pronađen
je zid od opeke i vapnenog veziva, ostaci podnice, profili-
rani arhitektonski ulomak, koji najvjerojatnije pripada svod-
nom rebru, te ulomci zidnih oslika. Svi ti nalazi potvrđuju da
je najvjerojatnije riječ o sakralnom objektu, srednjovjekov-
noj crkvi s grobljem, dok za objekt B to tek treba utvrditi.
Položaj je snimljen bespilotnom letjelicom i izrađen je digi-
talni model reljefa.
Sve su istražene arheološke sonde prekrivene geoteksti-

lom i potom zatrpane zemljom. Pronađeni keramički nalazi
Gorjani, položaj Kamenišće, restaurirani keramički vrč PN 13, pohranjeni su u Odjelu za kopnenu arheologiju HRZ-a
Sonda 2, SJ 7 (foto: J. Škudar) i Odjelu za restauriranje kopnenih arheoloških nalaza
22
of 2017. The research encompassed GPR recording on

several sites (Glavnik, Kamenišće, Zorjaševo), UAV aerial
recording, archaeological probing and intensive field sur-
veys. The surface area of a settlement encircled by a ram-
part is ca 16 ha. The settlement is bordered by two streams.
The remains of the rampart covered with undergrowth can
be discerned in the terrain configuration. The remains of a
moat are clearly visible at the site of Glavnik. This site also
encompasses a post-medieval 19th century graveyard and
the remains of a medieval fortress. At the site of Kamenišće
investigated were features (an unstructured hearth and
well) that belong to a medieval settlement, whilst the inves-
tigation at the site of Zorjaševo, located in the northwest,
revealed a medieval church with a graveyard.
Gorjani, položaj Zorjaševo, Sonda 1, SJ 4, 5 i 6 tijekom istraživanja

(foto: V. Gligora)
Redni broj: 9
HRZ-a, gdje je u tijeku njihova konzervatorsko-restaura- Lokalitet: Gorjani – Kremenjača
torska obrada. Ostaci životinjskih kostiju pohranjeni su u Naselje: Gorjani
Odjelu za kopnenu arheologiju, dok su ljudske kosti pre- Grad/općina: Gorjani
dane na analizu u Antropološki centar Hrvatske akademije Pravni status: Z-6787
znanosti i umjetnosti. Uzorak kosti također je radiokarbon- Razdoblje: P
ski analiziran u 14CHRONO Centre, Queens University Vrsta radova: sondažno iskopavanje, geofizika
u Belfastu. Metalni nalazi predani su na daljnju obradu u
Odjel za restauriranje kopnenih arheoloških nalaza. Uzorci Godine 2017. Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta
žbuke i kamena predani su u Prirodoslovni laboratorij u Zagrebu, u suradnji s Muzejom Slavonije u Osijeku, u
HRZ-a na daljnju analizu. dva je navrata arheološki istraživao lokalitet Gorjani –
Kremenjača. U rujnu je lokalitet istražen sondažno, a u stu-
Literatura denom 2017. geofizički. Voditeljica istraživanja bila je Rajna
Šošić Klindžić s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakul-
Andrić 2015 S. Andrić, Velikaška obitelj Gorjanski i teta u Zagrebu, a zamjenik voditelja bio je Tomislav Hršak
Hrvatsko kraljevstvo, Monumenta Hungariae Historica iz Muzeja Slavonije Osijek. U istraživanjima su sudjelovali
Dissertationes, Prekretnice u suživotu Hrvata i Mađara, i Ina Miloglav s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakul-
Budimpešta, 2015: 543 – 554. teta u Zagrebu, Katarina Šprem te studenti arheologije s
Andrić 2015a S. Andrić, Velikaška obitelj Gorjanski: skica Filozofskog fakulteta, u sklopu redovite terenske nastave.
političke povijesti, Zbornik Muzeja đakovštine, Đakovo, Sredstva za istraživanje osigurali su Ministarstvo kulture,
2015: 7 – 40. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Općina Gorjani.
Bogetić 1875 A. Bogetić, Odgovor na pitanja družtva sta-
rine, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knjiga XII, Zagreb, Istraživani se položaj zove Kremenjača, što je toponim
1875: 128 – 134. koji u nizinskim predjelima uglavnom upućuje na arheo-
Dugonjić 2017 A. Dugonjić, Medieval settlement at site loški lokalitet zbog površinskih nalaza kamenih izrađevina
Franjevac near Đakovo, Srednjovjekovna naselja u svjetlu („kremen”). Na širem području oko mjesta iskopavanja na
arheoloških izvora, Zbornik Instituta za arheologiju, Knjiga
6, Zagreb, 2017: 293 – 336.
Szilágy et al 2014 V. Szilágy, T. Á. Rácz, V. Gál-Mlakár,
E. Simonyi, I. E. Sajó, Archaeometric investigation of Buda
white ware (12th -14th century AD, North Hungary): Initial
questions and first results, in M. Martinón-Torres (Ed.),
Craft and Sience: International perspectives on archaeolo-
gical ceramics, Doha, 2014: 201 – 211.
Šiša Vivek 2012 M. Šiša Vivek, Oblici kasnosrednjovjekov-
nog posuđa na primjeru triju arheološki istraženih sela u
Slavoniji, Doktorski rad, Zagreb, 2012.
Ivana Hirschler Marić
Summary
The first season of the Archaeological Topography of the

Medieval Gorjani programme was carried out in the course Položaj sonde
23
than 1 m deep and reached 1.7 m. Movable archaeologi-

cal finds belong to the Sopot Culture. Layers point to its
multiple or long-term occupation. Geophysical surveys
confirmed a circular moat and numerous structures within
and outside the moat.
Redni broj: 10
Lokalitet: Lipine – Lipina 2
Naselje: Lipine (k.o. Klokočevci)
Grad/općina: Đurđenovac
Razdoblje: P
Godine 2017. zaštitno je arheološki istražen lokalitet

Lipine – Lipina 2, zbog gradnje vodovodne mreže u općini
Rezultati geofizičkih istraživanja 2016. i 2017. godine Đurđenovac. Voditelj istraživanja bio je doc. dr. sc. Igor
Kulenović (Sveučilište u Zadru). U istraživanju su kao dio
poljima se pronalazi veća količina prapovijesne keramike stručne ekipe sudjelovale arheologinje Neda Kulenović
i litičkih izrađevina te komada kućnog lijepa. Istraživanja Ocelić i Jasna Jurković (Zavičajni muzej Našice).
lokaliteta Gorjani Kremenjača započeta su 2015. godine.
Tada su otvorene dvije sonde, svaka dimenzija 5x5 m. Arheološko iskopavanje odvijalo se kroz uzdužni transekt,
Pronađeni su ostaci rane badenske i sopotske kulture. u duljini od oko 500 m i širini od 1 do 1,5 m. Ukupno je istra-
Godine 2016. istražena je k.č. 1372/2, k.o. Gorjani, na polo- žena površina od 738 m2. Definirano je 25 stratigrafskih
žaju Kremenjača. U sondi površine 10x5 m ustanovljeni su jedinica. Sve otkrivene arheološke strukture istražene su u
ostaci izgorenih i uništenih podnica sopotske kulture. cijelosti, a ako arheološka struktura nije bila u cijelosti obu-
Tijekom istraživanja 2017. otvorena je sonda dimen- hvaćena iskopom/rovom, iskopno polje bilo je prošireno.
zija 5x5 m, zapadno od prethodnih iskopa. Dubina sloja Istražene arheološke strukture mogu se podijeliti u dvije
na istraženom dijelu veća je od 1 m, a seže i do 1,70 m. osnovne skupine: otpadne jame i dijelove nadzemnih kon-
Pronađena arheološka građa pripada sopotskoj kulturi. strukcija – ukope stupova. Arheološke su strukture u većoj
Slojevi upućuju na višekratno ili dugotrajno nastanjivanje koncentraciji grupirane u istočnom dijelu istražene parcele
na navedenom položaju. Uglavnom je riječ o kulturnim slo- te se kontinuirano rasprostiru u dužini od 100 m i čine manji
jevima s nalazima keramike sopotske kulture i vrlo malo segment prapovijesnog naselja. Arheološka sonda u formi
životinjskih kostiju. U istočnom dijelu sonde definiran je uskog uzdužnog transekta ne omogućava povezivanje
širok i dubok objekt, koji ulazi u profil. otkrivenih struktura u koherentne cjeline i ne pruža dovo-
U studenom 2017. nastavljena su geofizička istraživanja te ljan uvid u izgled i organizaciju naselja.
se snimljeni prostor proširio na istok. Snimanjima je potvr- Na lokalitetu je pronađena manja količina ulomaka kera-
đeno rasprostiranje kružnog opkopa, kao i postojanje mno- mičkih posuda, prikupljenih u jednoj otpadnoj jami. Nalazi
gobrojnih struktura unutar i izvan opkopa. ulomaka keramičkih posuda većinom se mogu okarakteri-
zirati kao gruba keramika. Posude su izrađene od nepro-
Literatura čišćene gline, s puno primjesa kalcitnog pijeska. Površina
je posuda gruba ili u rijetkim slučajevima grubo uglačana.
Mušič, Matijević, Basar 2016 B. Mušič, F. Matijević, P. Boje površine izrazito variraju: od crne, sive, smeđe i
Basar, Izvješće o geofizičkim istraživanjima na lokalitetu
Gorjani-Kremenjača, Maribor, 2016.
Mušič, Matijević, Basar 2017 B. Mušič, F. Matijević, P.
Basar, Izvješće o geofizičkim istraživanjima na lokalitetu
Gorjani-Kremenjača, Maribor, 2017.
Rajna Šošić Klindžić
Summary
Archaeological investigations at the Kremenjača archaeo-

logical site in Gorjani were carried out on two occasions
in 2017. Excavations were conducted in September and
geophysical surveys in November 2017. During the 2017
investigation, a probe measuring 5 x 5 m was opened to
the west of previously excavated probes. The dig was more Otpadna jama
24
jami SJ03/17/04. Takva je vrsta nalaza relativno rijetka te

pripada kasnom brončanom dobu. Arheobotanički nalazi
iz kasnog brončanog doba poznati su s lokaliteta Nova
Bukovica kod Virovitice i Kalnik – Igrišće kod Križevaca
(Karavanić 2009). Prema preliminarnoj determinaciji doc.
dr. sc. R. Šoštarić, s Prirodoslovno-matematičkog fakul-
teta, riječ je o supkama žira. Ti su nalazi upućeni na daljnje
analize na Botanički zavod Prirodoslovno-matematičkog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Literatura
Karavanić 2009 S. Karavanić, The Urnfield Culture in

Continental Croatia, BAR, Oxford, 2009.
Maurin 2011 D. Maurin, Lipine – Lipina 1 (AN 36), HAG,
7/2010, Zagreb, 2011: 30, 31.
Vrdoljak 1994 S. Vrdoljak, Tipološka klasifikacija kasno-
brončanodobne keramike iz naselja Kalnik – Igrišče (SZ
Hrvatska), OA, vol. 18, Zagreb, 1994: 7 – 81.
Igor Kulenović
Neda Kulenović Ocelić
Summary
Karbonizirane supke žira otkrivene u otpadnoj jami
A small-scale rescue excavation was carried out at the site of
crvene boje. Oblici se mogu podijeliti u tri osnovne katego- Lipina 2 within the framework of the construction of a water
rije: lonci, zdjele i šalice. supply system in the Municipality of Đurđenovac. Few fea-
Od lonaca su zastupljeni: veći lonci blago zaobljenog tijela tures was discovered, including post-holes and two waste
i ravnog oboda, lonci zaobljenog tijela i izvijenog oboda, pits. Movable finds include pottery and archaeo-botanical
manji zatvoreni lonac globularnog tijela s naglašenim finds. Pottery is coarse and according to the typological-
cilindričnim vratom i manji lonci s naglašenim cilindričnim chronological characteristics, it can be dated to the earlier
vratom i zaobljenim tijelom. Urnfield period. The archaeobotanical finds include carbon-
Zdjele su zastupljene u više oblika nego lonci i prisutne su ised acorns. Further analysis of this rare find is pending.
u sljedećim oblicima: zdjele zaobljenog tijela s blago izvi-
jenim i zaravnjenim obodom, zdjele zaobljenog tijela izvi-
jenog i zaravnjenog oboda s rogolikim istakom ili lapnom
izvedenim na obodu. Redni broj: 11
Šalice su zastupljene u dva oblika: sa zaobljenim tijelom i Lokalitet: Našice – južno područje
jednom ručkom te bikonične. Naselje: Rozmajerovac
Keramičke posude otkrivene na lokalitetu iznimno su slabo Grad/općina: Našice
ukrašene. Od tehnika ukrašavanja moguće je izdvojiti Pravni status: postupak u tijeku
modeliranje, utiskivanje i facetiranje. Tehnikom modeliranja Razdoblje: P, SV, NV
oblikovani su ukrasi plastične trake, koje su u nekim sluča- Vrsta radova: terenski pregled
jevima dodatno ukrašene utiskivanjem prsta. Utiskivanjem
je izveden i ukras po obodu posude. Facetiranje je izve- U prosincu 2016. i ožujku 2017. Zavičajni muzej Našice
deno ili po unutrašnjem rubu zdjela ili na tijelu posude. nastavio je sustavno arheološko rekognosciranje našič-
Unatoč tome što je uzorak pronađenih keramičkih posuda kog područja. Projekt je započeo 2006., u suradnji s
relativno malen, svejedno je prikupljeno dovoljno kronološki Institutom za arheologiju u Zagrebu, s ciljem evidentiranja i
osjetljivih oblika, koju omogućuju relativno pouzdanu data-
ciju. To se ponajviše odnosi na razne varijante zdjela s izvi-
jenim i zaravnjenim P-obodom, ukras facetiranja i aranžira-
nje plastičnih traka u ukras. Svi navedeni elementi izrazita
su karakteristika keramičkih posuda iz razdoblja ranije kul-
ture polja sa žarama (BrD-HaA). Osim toga, otkriveni nalazi
ulomaka keramičkih posuda svojim se karakteristikama
podudaraju s nalazima otkrivenima tijekom zaštitnih istraži-
vanja na istom lokalitetu 2010., prilikom gradnje magistral-
nog plinovoda Slobodnica – Donji Miholjac (Maurin 2011).
Metalni i koštani nalazi nisu otkriveni. Rijetki su nalazi
karbonizirani arheobotanički ostaci prikupljeni u otpadnoj Lokalitet Rozmajerovac – Brdo, Lug (foto: J. Jurković)
25
Grada Našica u Osječko-baranjskoj županiji te krajnjem

istočnom dijelu općine Čaglin u Požeško-slavonskoj župa-
niji. Rekognosciranje je financirano vlastitim sredstvima i
sredstvima Osječko-baranjske županije.
Pregledano je područje naselja Rozmajerovca (k.o.

Granice) i Stari Zdenkovac, odnosno njegov predio
Polubaše (k.o. Sibokovac), koje se najvećim dijelom
prostire na višem podgorju i nižem dijelu gorskog hrpta
Krndije, odnosno u široj dolini gornjeg toka rijeke Londže,
pritoke Orljave. Terenski pregled tog područja započeo je
2015., kada je evidentirano 14 lokaliteta. Tijekom ovogo-
dišnjeg istraživanja evidentirano je pet novih lokaliteta.
Popis lokaliteta u Požeško-slavonskoj županiji vidi u ovom
broju HAG-a pod red. br. 81. Pokretna arheološka građa
prikupljena tijekom istraživanja nalazi se u Zavičajnom
muzeju Našice.
Lokaliteti u Osječko-baranjskoj županiji:
1) Rozmajerovac – Brdo, Lug (karta: 1). Razdoblje: P, SV.

Na zapadnoj padini brežuljka, koji se izdiže uz lijevu stranu
Karta nalazišta uz gornji tok rijeke Londže, terenski pregled doline rijeke Londže, u Rozmajerovcu, na nekoliko susjed-
2016./17. (podloga: geoportal.dgu; izradila: J. Jurković) nih njiva prikupljena je velika količina nalaza, među kojima
prevladavaju prapovijesni nalazi, datirani u eneolitik, kasno
brončano doba i starije željezno doba, dok se neki vjero-
jatno mogu datirati i u kasni neolitik te rano brončano doba.
Prikupljena je i manja količina kamenih nalaza. Malobrojni
su i nalazi datirani u kasni srednji vijek, uz nekoliko ulo-
maka oker gotičke, crveno slikane keramike.
2) Rozmajerovac – Potkućnice (karta: 2). Razdoblje: P, SV.

Na zapadnoj padini brijega, koji se izdiže nad lijevom
stranom doline rijeke Londže u Rozmajerovcu, priku-
pljena je manja količina prapovijesnih nalaza, među
kojima se dio može datirati u kasno brončano te mlađe
željezno doba, a vjerojatno i eneolitik. Uz keramičke,
pronađena je manja količina litičkih nalaza. Prikupljena
je veća količina srednjovjekovne keramike, među kojom
je i ulomak s češljastom valovnicom, datiran u rani sred-
nji vijek, dok je ostatak nalaza datiran u razvijeni i kasni
srednji vijek (12. – prva pol. 16. st.). Među oker gotičkom
keramikom ističu se ulomci ukrašeni crvenim i tamnim
slikanjem.
Jasna Jurković
Summary
Našice Local History Museum resumed systematic

archaeological reconnaissance of the Našice territory in
the course of December 2016 and March 2017. The field
survey was conducted in the southern part of the territory
of the City of Našice (Osijek and Baranja County) and the
Rozmajerovac – Brdo, Lug, nalazi (foto: J. Jurković) easternmost part of the Čaglin Municipality (Požega and
Slavonia County). Five new sites were identified, of which
utvrđivanja područja rasprostiranja te kronološke i kulturne two can be dated to prehistory; two to prehistory and the
pripadnosti dosad nepoznatih, kao i utvrđivanja stanja Middle Ages, whereas one has been determined as medi-
poznatih arheoloških nalazišta. Voditeljica istraživanja eval or post-medieval. Two of the sites are located in the
bila je Jasna Jurković, dipl. arheo., iz Zavičajnog muzeja Osijek and Baranja County and three in the Požega and
Našice. Pregledan je južni dio administrativnog područja Slavonia County.
26
Redni broj: 12 Parku kraljice Katarine Kosače u Osijeku traju od 2013., s

Lokalitet: Osijek – Park kraljice Katarine Kosače konačnim ciljem preuređenja čitava tog prostora u otvoren
Naselje: Osijek arheološki park. Uzimajući u obzir da se sredstvima odo-
Grad/općina: Osijek brenima za 2017. morao istražiti i prostor u sveučilišnom
Pravni status: Z-6380 kampusu, istraživanja u parku svedena su na uklanjanje
Razdoblje: A ostataka modernog nasipa iz iskopa nastalog 2016. te na
Vrsta radova: sustavno iskopavanje otkopavanje nekih (negativa) temelja u sjevernom i južnom
dijelu iskopa. Voditelj istraživanja bio je dr. sc. Tino Leleković
Godine 2017. nastavljena su arheološka istraživanja u okviru s Odsjeka za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i
projekta „Arheološka baština antičke Murse”. Iskopavanja u umjetnosti. Istraživanja je financiralo Ministarstvo kulture.
Zračna snimka iskopa u središnjem dijelu Parka kraljice Katarine Kosače; crvenom isprekidanom crtom označeni su dijelovi koji su istra-
ženi 2017. g. (foto: T. Leleković)
27
Uklanjanje modernog nasipa i šute nastale prilikom vađe-

nja antičkoga građevinskog materijala, u južnom je dijelu
obavljeno s jasno zacrtanim ciljem. Naime, za izradu topo-
grafske karte Elije Murse i pripadajuće baze podataka, što
je jedan od ciljeva čitava programa, ključna je rekonstruk-
cija rastera grada. Park se nalazi unutar bedema rimske
kolonije Elije Murse, što znači da je bio dio rešetkastog
rastera grada premrežen kardima i dekumanima. Iako se
i prije moglo pretpostaviti da je Elija Mursa imala takav
urbanistički plan, to je postala nepobitna činjenica nakon
iskopavanja na položajima „Silos” i „Sveučilišni kampus –
Učiteljski fakultet” te nakon iskopavanja u parku od 2013.
do 2016. godine. Ovdje treba ponoviti da je zapadni dio
parka istražen 2014. i 2015., prilikom čega je otkriveno
križanje I. zapadnog karda i II. sjevernog dekumana kolo-
nije. Tijekom nastavka iskopavanja 2016. u središnjem
dijelu parka, otkriveno je križanje II. sjevernog dekumana
s glavnim kardom (cardo maximus). Udaljenost između tih
dvaju križanja prvi put u povijesti istraživanja Murse otkriva
dimenziju gradskih blokova. Naime, udaljenost između tih
dvaju križanja, što je u ovom slučaju ujedno i dimenzija
brida insula A i B u smjeru istok-zapad, iznosi oko 71 m
ili 2 rimska akta. Za točnu rekonstrukciju nacrta rastera
grada bilo je potrebno utvrditi i dimenziju u smjeru sjever-
Zračna snimka sjeveroistočnog ugla insule B, iskopavanog -jug, odnosno bilo je potrebno pronaći križanje II. sjevernog
2017. g. (foto: T. Leleković) dekumana i glavnog karda. Ovdje treba istaknuti da je pri-
likom istraživanja na položaju „Učiteljski fakultet” otkriveno
križanje koje je otvaralo mogućnost da su insule u smjeru
sjever-jug imale dužinu od 1 akta ili 35,50 m. S obzirom na
to da se južni rub iskopa otvoren 2016. proteže na 45 m od
križanja, nakon čišćenja rubova insula uz glavni kardo moći
će se utvrditi da insula B završava na 35,5 od II. sjevernog
dekumana.
Očišćen je rub isula B i F, po dužini od 10 m od južnog
ruba iskopa, prilikom čega je utvrđeno da nema ostataka
dekumana, već da se obje insule protežu dalje izvan zone
zahvata. S obzirom na to da se južno od parka nalazi Ulica
cara Hadrijana, s pratećim tramvajskim prugama, iskopa-
vanjem se nikada neće moći utvrditi točan položaj JI ugla
insule B. No, uzimajući u obzir sve utvrđene činjenice, s veli-
kom se sigurnošću može odbaciti mogućnost da su insule
u Eliji Mursi imale oblik pravokutnika dimenzija 2x1 akta,
već se može utvrditi da je ona bila podijeljena na kvadratne
Snimka sjeverozapadnog ugla insule F u odnosu na glavni kardo gradske blokove dimenzija 2x2 akta, odnosno 71x71 m.
(foto: T. Leleković) Važno je dodati da je se takva rekonstrukcija gradskog
rastera preklapa s poznatim nalazima rimskih ulica u Mursi.
Iskopavanje je nastavljeno i u insulama B i C. U sjevero
istočnom uglu insule B, godine 2017. cilj je bio očistiti sve
negative temelja zidane građevine koja je ondje nalazila.
Istraženo je 290 m2, odnosno 17,5x16 m. Iskopani su nega-
tivi ugaone zgrade, koja je bila podijeljena na prostorije
površine od oko 50 m2. Zgrada je imala temelje stupova na
obje ulične strane. Temelji su gotovo u potpunosti uništeni
radi vađenja građe, prilikom čega je zapuna tek mjestimično
očuvana, tako da se može reći da su temelji bili građeni od
lomljene opeke i šute. Na stijenkama očišćenih negativa
vidljivo je da su toj zidanoj fazi prethodile dvije drvene faze
rimske kolonije i latinsko naselje, što je, pak, u skladu sa sta-
njem utvrđenim prilikom istraživanja zapadnog dijela parka.
Snimka sjeverozapadnog ugla insule F, na kojoj su vidljivi svi zate- Na suprotnoj strani glavnog karda, u sjeverozapadnom
čeni razvojni horizonti grada (foto: T. Leleković) uglu insule F nastavljeno je otkopavanje ostataka zgrade
28
na površini od 310 m2 (16,7x16,7 m), koja se već poka-

zala posebnom jer se oblikom i izgledom razlikovala od
svih dosad otkrivenih ostatka arhitekture u parku. Važno je
ponovno istaknuti da je 2017. namjera bila samo očistiti oču-
vane ostatke arhitekture i pripremiti ih za nadolazeće kam-
panje. Nakon uklanjanja modernog sloja i ukopa nastalih pri-
likom vađenja antičkoga građevnog materijala, utvrđeno je
da u tom dijelu postoje najmanje tri razvojne faze iz vremena
kolonije. Jedna je drvena, koja odgovara prvoj kolonijskoj
fazi, drugu fazu čine temelji zapijeni opekom, a treću fazu
čine ostaci monumentalne građevine, čiji su temelji i zidovi
bili građeni od kamena, tako da su vapnom vezani komadi
kamena i oblutaka, dok je u jednom dijelu očuvan i komad
zida iznad temeljne stope, sazidan od tesanaca vapnenca.
Tino Leleković Ronioci su radi sigurnosti bili vezani užetom za brod (foto: M.
Kaleb)
Summary
In 2017 archaeological excavations were resumed in the

Queen Katarina Kosača Park within the framework of an
archaeological park project. Modern-period layers in the
southern part of the dig were removed to establish if the
length of city blocks lying on a north-south axis equals one
Roman actus (ca 35.5 m). The investigation has revealed
that a city block was a square of two Roman acti. The exca-
vations were resumed in Insulae B and C. In the SE corner
of Insula B, defined were the negatives of building`s foun-
dations. The excavations encompassed a surface area
measuring 17.5 x 16 m. Unearthed were the negatives of
a corner building divided into rooms of 50 m2. The inves-
tigation of the remains of a building located opposite the
main Cardo, in the NW corner of Insula F, was continued Područje na kojem su dokumentirane drvene strukture
over a surface area measuring 16.7 x 16.7 m. This build-
ing is very special in terms of its design and different from na području Darde 2017. pokrenuta su podvodna arheo-
all other remains of architecture in the Park. At least three loška istraživanja, u potrazi za istim spomenikom kulture
construction phases have been established. The wooden na području rijeke Drave kod Osijeka. Sjeverni kraj mosta,
phase corresponds to the first phase of the colonisation. koji je završavao nedaleko od dvorca Esterhazy u Dardi,
The second phase encompasses brick foundations, whilst djelatnici MCPA istraživali su područje tijekom nekoliko
the remains of stone masonry belong to the third phase. arheoloških kampanja. Ove je godine fokus istraživanja
prebačen na južni početak mosta, koji bi se prema pisanim
izvorima trebao nalaziti u blizini osječke Tvrđe. Povijesni
izvori govore da je most, koji je napravljen za potrebe vojnih
Redni broj: 13 pohoda Sulejmana Veličanstvenog preko Drave, bio podig
Lokalitet: Osijek – rijeka Drava nut na nizu povezanih drvenih lađa. Primaran cilj istraživa-
Naselje: Osijek nja 2016. bio je skeniranje dna rijeke Drave na području
Grad/općina: Osijek ispred Tvrđe, a zatim i pregledavanje zanimljivih lokacija
Pravni status: – ronjenjem te dokumentiranje struktura na kopnu, koje su
Razdoblje: NV potencijalno povezane s postojanjem mosta. Skeniranja su
Vrsta radova: zaštitno istraživanje se tijekom nekoliko dana obavljala iz čamca, na kojem je
bio montiran Side scan sonar, model Humminbird Helix 9.
Godine 2017. podvodno je i kopneno rekognoscirano Rijeka Drava pregledana je u cijeloj dužini između 19+500
područje rijeke Drave u Osijeku. Nositelj projekta bio je i 20+500 kilometra, s naglaskom na pregledavanje pod-
Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru ručja između cestovnog (Biljska cesta) i pješačkog mosta.
(MCPA). Voditelj istraživanja bio je Mladen Pešić, zamjenik Nizak vodostaj Drave uvjetovao je opseg područja koje je
voditelja dr. sc. Luka Bekić, a u istraživanju su sudjelovali bilo moguće pregledati. Rubni dijelovi rijeke, zbog male
Roko Surić i Maja Kaleb. Za podvodno snimanje side scan dubine, nisu bili dostupni. Zapadni je dio pregledanog
sonarom bila je angažirana tvrtka Allesta d.o.o. područja plići, dok je na istočnom dijelu znatno dublji, a
najdublji je na središnjem dijelu rijeke. Na osnovi skeni-
Nastavno na podvodna i kopnena arheološka istraživanja ranih dubina, izrađena je karta batimetrije dna pregleda-
Velikog osječkog mosta (poznatog i kao Sulejmanov most), nog područja rijeke Drave. Jedina struktura koja je svojom
29
Batimetrija istočnog dijela skeniranog područja (izrada: Allesta d.o.o.)
vodostaja nalaze čak i izvan vode te je tom prilikom ta pozi-

cija bila vidljiva samo kao nepravilno uzdignuće na dnu. Taj
uzdignuti dio nastao je tijekom godina taloženja riječnog
pijeska oko navedene drvene strukture, stoga su ronjenje
i podvodni pregled terena bili koncentrirani na navedeno
područje. Radi sigurnosti ronilaca, uzvodno od navedene
lokacije usidren je čamac, s kojeg je pušteno uže, preko
kojeg se ronilac spuštao do lokacija pilona. Nakon što je
dosegnuta udaljenost od broda do konstrukcije, bilo je
neophodno da se ronilac karabinerima veže za uže, koje
je pušteno nizvodno s broda. Tijekom zarona prepoznato
je da se na tome mjestu nalazi sedam vertikalno zabijenih
drvenih pilona, koji vire oko jedan metar iznad riječnog dna.
Raspoređeni su u tri paralelna reda na podjednakoj udalje-
nosti jedan od drugog, s tim da je razmak između redova
oko jedan metar, a piloni su međusobno odaljeni oko pola
metra. Jedan od pilona ima kvadratan presjek, sa strani-
cama dugima 15 cm, dok su ostali piloni kružnog presjeka,
bez vidljivih tragova obrade ljudskom rukom.
Budući da je zbog niskog vodostaja Drave na desnoj obali
na vidjelo izašla drvena konstrukcija koja za vrijeme višeg
vodostaja nije vidljiva, ovom je prilikom i ona skicirana i
izmjerena, te su uzeti uzorci za C-14 određivanje starosti.
Konstrukcija se nalazi u neposrednoj blizini osječke Tvrđe,
na području Drave, koja prolazi ispod njezina zapadnog
dijela. Konstrukcija se pruža u smjeru jugozapad-sjevero-
istok, i kreće se od same obale prema sredini rijeke: od
dijela gdje završava popločani dio bočnog nasipa Drave i
gdje se počinje javljati pjeskovita padina.
Prilikom dokumentiranja uočeno je 46 pilona, koji se mogu
podijeliti na dvije različite vrste. Prvi imaju gotovo kva-
dratan presjek, bez vidljive dodatne obrade, a daske su
Drvena konstrukcija uz obalu Drave (foto: M. Kaleb) između njih okomito zabijene u mulj. Druga vrsta pilona
također ima kvadratan presjek, no s dvije međusobno
lokacijom i izgledom potencijalno odgovarala mostu nalazi suprotne strane nalaze se utori, u koje su umetnute vodo-
se na zapadnom dijelu Tvrđe, gdje je primijećeno da iz dna ravne daske zabijene u mulj. Mol je ispunjen opekama, od
Drave vire pojedini piloni. Pozicija je potencijalno zanim kojih se na nekima vidi pečat „EF”. Mjestimično je njihov
ljiva zbog vidljivih struktura pilona, koji se tijekom niskog raspored slaganja pravilan, dok se na pojedinim dijelovima
30
ne može uočiti pravilnost. Mol je u nekom trenutku na sje- planiranih fakultetskih zgrada. Voditelj istraživanja bio je
veroistočnoj strani proširen jer se u tom području javljaju dr. sc. Tino Leleković s Odsjeka za arheologiju Hrvatske
piloni, koji gotovo nemaju pravilan raspored. Jedine pra- akademije znanosti i umjetnosti. Istraživanja je financiralo
vilnosti uočavaju se na samom čelu mola, gdje se nalazi Ministarstvo kulture.
duža vodoravna daska, ojačana s pomoću nekoliko okomi-
tih dasaka, te četiri paralelna pilona, dodatno ojačana oko- U središnjem dijelu kampusa Sveučilište u Osijeku gradi
mitim daskama. Cijela je konstrukcija duga 20 m, a širina je tri fakultetske zgrade, koje prostorno čine jednu cjelinu, jer
na početku 2,2 m te se prema kraju blago sužava. Unutar će se graditi usporedo jedna pokraj druge, s razmacima od
konstrukcije nisu uočeni sitni arheološki nalazi. Prilikom svega desetak metara. Područje gradnje tih zgrada već je
istraživanja s obiju je pozicija uzeto pet uzoraka drva radi istraženo: za gradnju zgrade Pravnog fakulteta istražena
dendrokronološke i C-14 analize starosti. Analiza C-14 je površina od 2.585 m2 (dimenzija 80x21 m), za zgradu
dvaju uzoraka drva pokazala je da se mogu datirati između Prehrambeno-tehnološkog fakulteta površina od 3.450 m2
1810. i 1924., čime je eliminirana mogućnost povezivanja (dimenzija 77x46 m) te je za zgradu Fakulteta elektroteh-
sa strukturama Velikog osječkog mosta. nike, računarstva i informacijskih tehnologija istražena
Slijedom opisanih terenskih rekognosciranja, može se površina od 3.508 m2 (dimenzija 78x43,5 m). Dakle, riječ
zaključiti da su strukturu mosta preko Drave zasigurno je istraženoj površini dimenzija 120x120 m, odnosno povr-
činili povezani čamci, kao što i navode povijesni izvori. šine od gotovo 1,5 ha. Tijekom tih zaštitnih iskopavanja
Eventualni ostaci konstrukcije mosta mogli bi se prepoznati pojavio se problem. Naime, određeni dijelovi lokaliteta nisu
tijekom budućih kopnenih istraživanja na tom području, bili obuhvaćeni zaštitnim radovima, jer su se našli izvan
gdje bi se takve strukture mogle prepoznati kao nekakva perimetra gradnje, no kada te zgrade budu sagrađene,
sidrišta ili baze za učvršćivanje brodske konstrukcije. navedene će površine postati trajno nedostupne za buduća
istraživanja, a neke od njih mogle bi biti i izravno ugrožene
Mladen Pešić gradnjom. Upravo je zato od 2016. projekt „Arheološka
baština antičke Murse” obuhvatio kampus, kako bi mogao
Summary prevenirati određene neželjene situacije kada je arheo-
loška baština u pitanju, no ujedno i kako bi se određene
Underwater and land reconnaissance of the Drava River arheološke cjeline mogle zaokružiti u cjelovitu površinu.
in Osijek were carried out in the course of 2017. Previous Prostor gradnje navedenih triju fakulteta zauzima sam poče-
research of The Great Bridge of Osijek (also known as the tak zapadnog predgrađa. Naime, u istočnim dijelovima svih
Sulejman`s bridge) were resumed this year with an under- triju iskopa pronađeni su ostaci trostrukog opkopa kolonije,
water survey in search of its remains in Osijek. The north- s tim da je iskopom za zgradu Pravnog fakulteta zahvaćen
ern end of the bridge was not far away from the Esterhazy i zapadni bedem kolonije. Zapadna vrata grada istražena
Castle in Darda, whilst its southern end, according to the su tik uz navedenu površinu, tijekom probnog istraživanja
written records, should be located in the vicinity of the Osijek 2016., također u sklopu programa „Arheološka baština
Citadel (Tvrđa). According to historical sources, the con- antičke Murse”, čime je potvrđeno da se istražena površina
struction of the bridge is related to the military campaigns naslanja tik uza zapadni gradski bedem. Tu površinu od
of Suleiman the Magnificent. It was built on a row of inter- 1,5 ha dijeli cesta koja je vodila u grad, a koja se približno
connected wooden boats. The primary aim of the investiga- proteže središnjim dijelom istraženog prostora (uglavnom
tion was to scan the Drava riverbed in front of the citadel na mjestu budućeg Prehrambeno-tehnološkog fakulteta).
as well as inspection of several interesting underwater loca- Istraživanje je pokrenuto u prostoru između budućih zgrada
tions and recording of land structures. During the investiga- Prehrambeno-tehnološkog fakulteta i Fakulteta elektroteh-
tion, two wooden structures were identified. The first was nike i računarstva, približne površine od 1.170 m2, sa širi-
located in the Drava River and it consisted of seven vertical nom od 12 do 14 m i dužinom od 78 m. On manjim dijelom
posts, whilst another represents a pier built of a row of posts zahvaća južni rub rimske prometnice i dijelove zgrada koje
and planks filled with bricks. The analysis of wood samples su bile nanizane uz južni rub ceste. Sredstva osigurana u
points to the period between 1810 and 1924, which elimi- sklopu programa Ministarstva kulture nisu bila dostatna da
nates the possibility of associating them to the Great Bridge. se čitava površina istraži u jednoj godini, tako da je istra-
živanje podijeljeno u etape, s jasno zacrtanim ciljevima.
Godine 2017. iskopavanje je obuhvatilo zapadnu polovicu te
neistražene površine, odnosno površinu dimenzija 36x14 m.
Redni broj: 14 Istražena su dva građevinska sklopa, s tim da treba nagla-
Lokalitet: Osijek – Sveučilišni kampus siti da se u oba slučaja radi o nastavcima građevina koje
Naselje: Osijek su većim dijelom istražene tijekom prijašnjeg arheološkog
Grad/općina: Osijek istraživanja. Za razumijevanje tog prostora mogu poslu-
Pravni status: Z-6380 žiti podaci dobiveni iskopanim presjekom ceste, u kojem
Razdoblje: A se vidi da je ona imala tri glavne građevinske faze, koje
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje odgovaraju razvojnim fazama okolnog predgrađa. Tako je u
svojoj prvoj fazi cesta bila napravljena od nabijene zemlje i
Godine 2017., u okviru projekta „Arheološka baština učvršćena drvenim pilotima, površina je vjerojatno bila pre-
antičke Murse”, zaštitno je arheološki istraženo područje krivana daskama, čiji se ostaci mogu nazrijeti u profilu. U
sveučilišnog kampusa u Osijeku, na prostoru između triju dugoj fazi cesta je prekrivena slojem sive ilovače, a njome
31
Zračna fotografija prostora istraživanja u sveučilišnom kampusu u Osijeku (foto: T. Leleković)
su zapunjeni i odvodni kanali, koji očito gube funkciju.

Preko tog naboja nasut je nasip od lomljenih komada opeka
i kamenja. U trećoj se fazi površina kolnika još jednom pre-
kriva slojem sive ilovače i šute. Teško je donositi konačne
zaključke na temelju jednog presjeka, ali utvrđeno stanje
upućuje na zaključak da je tijekom jednog događaja u kasni-
joj povijesti Murse zapadno predgrađe stradalo u požaru.
Ruševine su zaravnate, prilikom čega je i cesta dobila novi
sloj nasipa. Hodna površina te treće faze nije sačuvana,
tako da nije moguće utvrditi je li cesta u toj fazi imala poplo-
čenje, nasip od šute ili je bila od nabijene zemlje.
Daljnje je iskopavanje pokazalo da su se uz rub ceste nizale
zgrade. Potrebno je istaknuti da je glavna namjera ovog
istraživanja i bila otkriti ostatke triju istraženih građevina
na mjestu gradnje Fakulteta elektrotehnike i računarstva
2016., a koje su se protezale izvan ondašnje zone zahvata. Presjek rimske ceste koja je vodila kroz zapadni suburbij u koloniju
Očekivano, otkopane su prednje strane zgrada. Sve su Eliju Mursu (foto: T. Leleković)
otkrivene zgrade imale trijem, punom dužinom fasade, koji
je vjerojatno služio kao komercijalan prostor. Utvrđene su Južna polovica te iste zgrade već je otprije istražena, a nje-
najmanje dvije razvojne faze, koje se mogu dovesti u vezu zini su ostaci pripremljeni za konzervaciju i prezentaciju (te
s drugom i trećom fazom ceste. Godine 2017. istraživanja su omotani u bijeli geotekstil). Konstrukcija se sastojala od
nisu zahvatila građevine koje bi se mogle povezati s prvom okomitih nosivih dijelova (stupova), sazidanih od seskvipe-
zemljanom fazom glavne prometnice. dalnih opeka i drvenih horizontalnih greda. Tijekom isko-
U drugoj fazi predgrađa, kada cesta dobiva nasip od opeke, pavanja nije bilo moguće utvrditi je li zgrada bila obložena
u središnjem dijelu iskopa nastaje zgrada građena kombina- daskama ili oblogom od vapna ili ilovače. S trijemom je zau-
cijom opeke i drva (na fotografiji označeno crvenim linijama). zimala površinu od 307 m2 i bila je velika 15x20 m. Zatvoreni
32
Zračna fotografija prostora istraživanja u sveučilišnom kampusu u Osijeku (foto: D. Fudurić)
dio zgrade, površine 215,9 m2, bio je podijeljen na četiri no na za sada je moguće tvrditi da je ona bila podijeljena na
prostorije, i to tri približno jednake površine od po 50 m2 do prostorije na sličan način kao i starija zgrada (na fotografiji
60 m2 (dimenzija 10,5x5,5-6 m) i jednu manju, široku svega označeno crvenim linijama). Unutrašnjost je, dakle, po dužini
3,3 m, koja je vjerojatno služila kao prolaz u prostor iza kuće. podijeljena na prostorije široke od 4,5 do 5 m. Na jednom se
Ostaci arhitekture iz mlađe razvojne faze, koji odgovaraju dijelu negativ temelja potpuno gubi, tako da je nemoguće
trećoj fazi ceste, znatno su slabije očuvani (na fotografiji donijeti konačan sud o tome je li riječ o jednoj zgradi ili pak
označeno plavim linijama). Taj „kasnoantički” građevinski o dvjema, koje povezuje zajednički trijem. Moguće je da je
sklop proteže se na površini od 286,60 m2. Širina očuvanog ta praznina prolaz u prostor iza zgrade, odnosno u unutraš-
dijela iznosi 10,30 m (na istočnoj strani zgrade), no punu njost mogućeg većega građevinskog sklopa.
širinu u ovom trenutku nije moguće odrediti jer je južni dio Istraživanje će biti nastavljeno 2018. godine. Rezultati isko-
zgrade bio iskopan prije. Može se, pak, iščitati da je sklop pavanja pokazuju da je „starija” druga razvoja faza pred-
bio dug 37,15 m. Razina hodanja iz tog vremena, kao što građa nastala nakon markomanskih ratova i da se treba
je navedeno, nije očuvana. U spomenutom iskopanom pre- dovesti u vezu s razdobljem dinastije Severa. Mlađa se
sjeku ceste očuvan je komad poda trijema te zgrade. Naime, faza prema keramičkim nalazima i novcu prikupljenima u
riječ je o slučajnom nalazu, do kojeg je vjerojatno došlo zbog slojevima ispod razine hodanja treba datirati u 4. st., možda
slijeganja slojeva u neki stariji ukop, tako da je dio trijema čak i u njegovu drugu polovicu. Ta posljednja činjenica
„potonuo” ispod razine uništavanja. Pod trijema bio je pre- mogla bi se povezati s bitkom kod Murse 351., odnosno
mazan slojem vapna, s tim da se iz očuvanog ne može pro- mogućom obnovom koja je uslijedila nakon šteta nastalih
cijeniti je li imao i još kakvo popločenje ili samo navedeni prilikom navedene bitke.
premaz. Prema profilu, može se procijeniti da je izvorna
razina poda bila od 20 do 25 cm iznad razine uništavanja, Tino Leleković
tako da je jasno zašto nedostaju svi ključni elementi toga gra-
đevinskog sklopa (i pripadajuće popločenje ceste). Iz toga je Summary
jasno da su i ukopi iz tog vremena uništeni barem do dubine
od desetak centimetara. Možda će ostatke te zgrade biti In the course of 2017 rescue archaeological excavations
lakše interpretirati na temelju podataka prikupljenih 2016., were carried out at the site of University Campus in Osijek,
33
in the area bordered by three faculty buildings. The con- istraživanju su sudjelovali: Sanda Vučičić, mag. archeo.,
struction sites of the buildings had been investigated, but Krešimir Lerotić, dipl. arheo., Josip Bazo, student arheo.,
the area in-between was not. The aim of this research was Josip Galiot, bacc. archeo. te Slavko Galiot, voditelj pro-
to connect all of the investigated structures into a single jekta. U istraživanjima je sudjelovalo od 10 do 25 pomoćnih
complex. The construction site of the three buildings repre- radnika iz okolice Osijeka i Baranje.
sents a peripheral part of the western suburbium of Mursa.
Buduća zgrada Prehrambeno-tehnološkog fakulteta nalazi
se na zapadnom dijelu kampusa, na dijelu k.č. 6660/1,
k.o. Osijek. Prema projektu, zgrada je pravokutnog tlocrta,
Redni broj: 15 dužine 75 m i širine 45 m, orijentirana u smjeru istok-
Lokalitet: Osijek – Sveučilišni kampus (Prehrambeno- -zapad. Zaštitna istraživanja provedena su metodom širo-
-tehnološki fakultet) kog otkopa, prilikom čega su strojno uklonjeni svi slojevi
Naselje: Osijek humusa i nasipavanja te betonske konstrukcije. Prosječna
Grad/općina: Osijek dubina nasipnog sloja varirala je od 1,10 m na sjevernom
Pravni status: Z-6380 do 0,60 m na južnom dijelu lokacije. Arheološka dokumen-
Razdoblje: A tacija bazirala se na sustavu stratigrafskih jedinica, na koji
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje se oslanjala sva pisana, fotografska i nacrtna dokumen-
tacija. Prilikom istraživanja definirano je 850 stratigrafskih
Od 21. ožujka do 27. lipnja 2017. tvrtka Delmat Galiot jedinica razdijeljenih na zapune, ukope, slojeve, strukture,
d.o.o. provela je II. fazu zaštitnih arheoloških istraži- otiske i kosture. Najzastupljeniju kategoriju čine zapune,
vanja u sveučilišnom kampusu, na prostoru buduće drugi su po zastupljenosti ukopi, dok strukture, slojevi,
zgrade Prehrambeno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta otisci i kosturi čine slabije zastupljenu kategoriju.
J. J. Strossmayera u Osijeku. Za voditelja arheoloških Pronađene formacije s uočenim nalazima pripadaju
istraživanja imenovan je Srđan Đuričić mag. archeo., a u antičkom horizontu, definiranom ispod slojeva humusa
Plan predmetne lokacije sa svim dokumentiranim formacijama

(izradio: J. Bazo)
Strukture bunara SJ 84 (foto: K. Lerotić) Zračna fotografija ukopa kanala SJ 194 (foto: J. Bazo)
34
i recentnog nasipavanja, na visini od 90,13 m n. v. do

90,83 m n. v. Debljina arheoloških slojeva nije ujedna-
čena i kreće se od 0,50 m na sjevernom (90,23 m n. v.
– 89,76 m n. v.) do 1,55 m na južnom dijelu (90,55 m n. v. –
89,00 m n. v.). Taj horizont karakteriziraju formacije različi-
tih tipova, s pokretnim arheološkim materijalom. Formacije
su podijeljene na ukopane objekte, peći, ostatke nadzem
nih objekata, ostatke komunikacija te arheološke slojeve.
Ukopani su objekti prema obliku i namjeni razvrstani na

otpadne jame, bunare i kanale.
Otpadne su jame uočene na sjevernom dijelu lokacije, a
prema obliku mogu se izdvojiti kružne ili nepravilno kružne
jame promjera do 2 m, najčešće zakošenih stijenki i zarav-
natog dna. U sastavu zapune prevladava prahovita ili glino-
vito-prahovita zemlja različite boje, s primjesama i manjom
količinom nalaza, ponajprije ulomaka keramičkih posuda i
životinjskih kostiju. Većina otpadnih jama datirana je u 3. i
4. st. Prilikom zaštitnih istraživanja evidentirani su objekti/ Keramičke figure iz zapuna kanala SJ 194 (izradio: S. Đuričić)
jame kružnog oblika, koje su okarakterizirane kao bunari.
Veći dio tih formacija pronađen je na sjevernoj polovici čerpića. Konstruktivni elementi najbolje su sačuvani u peći
predmetne lokacije. SJ 892, koja je sastavljena od dijela kalote, cjelovite rešetke
Većina bunara datirana je u 3. i 4. st., a manji dio u 2. st. U s pravokutnim otvorom, ložišta i otvora ložišta na jugu.
rasporedu nije zamijećena pravilnost, dok je veza s ostalim
arheološkim formacija vidljiva samo na primjerima nekoliko Nadzemni objekti čine stambeno-poslovne građevinske
peći, koje su smještene uz bunare. U obliku jama domini- jedinice. Većina objekata grupirana je uz glavnu komuni-
raju kružne i nepravilno kružne forme promjera od 1,15 m kaciju istok-zapad. Iznimka je objekt 3, koji se nalazi na
do 3,10 m, okomitih ili oštro zakošenih stijenki, bez ujed- sjeverozapadnom dijelu predmetne lokacije. Ukupno je
načene dubine. Ispunu im čini rahla, lako mrvljiva zemlja definirano osam objekata, različitih stupnjeva sačuvanosti.
prahastog ili glinovitog prahastog sastava, sa znatnom koli- Objekt 1 nalazi se uz zapadni profil predmetne lokacije, a
činom pokretnog arheološkog materijala. detektiran je na visini 90,45 – 90,95 m n. v. Istraženi dio
Treću kategoriju ukopanih objekata čine kanali. Svi su objekta dug je 12,40 m, dok mu širina varira od 0,60 m na
kanali pronađeni na istočnoj polovici terena i protežu se sjeveru do 3 m na jugu. Od objekta su sačuvani temelji, koji
u smjeru sjever-jug, s manjim odstupanjima. Najveći je se protežu u smjeru sjever-jug i istok-zapad, te dio trijema.
istraženi kanal SJ 194, izduženog oblika u tlocrtu, koji se Svi su elementi napravljeni od lomljenih tegula i opeka u
proteže u smjeru sjever-jug na južnom, a jugoistok-sje- nekoliko redova poslaganih na riblju kost, bez upotrebe
verozapad na sjevernom dijelu. Stijenke su kanala zako- veziva. U unutrašnjem rasporedu zamijećene su dvije
šene, a dno V-presjeka. Kanal je dug 35,51 m, prosječne prostorije, koje su razdvojene loše sačuvanim pregradnim
širine 4,95 m, dok dubina varira od 2,30 m do 1,30 m. zidom, uz koji je s obiju strana pronađena fragmentirana
Istraživanjem je definirano sedam faza njegova zasipava- podnica od smrvljene opeke izmiješane sa zapečenom
nja, koje su datirane od druge polovice 2. st. do 3. st. Sa zemljom. Objekt je datiran u 4. st.
zapadne strane kanala SJ 194 istražen je kanalić SJ 860, Objekt 2 nalazi se na jugozapadnom dijelu predmetne
izduženog oblika u tlocrtu, koji se proteže u smjeru sjever- lokacije. Detektiran je na visini od 90,59 m n. v. U tlocrtu
-jug, a koji je dug 30,50 m, širok 0,60 – 0,70 m, okomitih je nepravilnog četverokutnog oblika, s manjim aneksom na
stijenki i ravnog dna dubine do 0,60 m. Na više mjesta uz sjevernoj i zapadnoj strani te trijemom uz glavnu komuni-
istočni i zapadni rub ukopa evidentirani su ostaci dasaka, kaciju. Orijentiran je u smjeru sjever-jug, s manjim otklo-
koje su vezane uz kolce kao moguća oplata. Kanal nastaje nom prema zapadu. Dug je 14,35 m, na sjeveru je širok
nakon zatrpavanja kanala SJ 194, i to u 3. i 4. st., kada je 14,20 m, a na jugu 17,70 m. Zapadni je aneks pravokutnog
na njega nalegao temelj građevine. tlocrta, dužine 7,10 m i širine 3 m, dok su dimenzije južnog
aneksa nepotpune zbog slabije sačuvanosti. Sačuvani
Tijekom istraživanja pronađene su 32 peći i vatrišta razli- temelji napravljeni su od ulomaka opeka i tegula, koje su
čite sačuvanosti. Te se formacije bez pravilnosti pojavljuju u više redova poredane u obliku riblje kosti, bez veziva.
na prostoru cijele istražene zone, s iznimkom komunika- Unutrašnjost objekta dvama je zidovima podijeljena na
cijskih pravaca. Svaka peć sastojala se od jedne ili više četiri pravokutne prostorije različitih dimenzija. Južno od
zapuna, strukture napravljene od zapečene zemlje i ukopa. objekta pronađeni su temelji postamenta trijema koji je ori-
Uz jedan dio peći evidentirane su i manje nepravilne jame jentiran u smjeru istok-zapad. Temelji su u tlocrtu nepravil-
za izvlačenje pepela i gareži iz ložišta. Funkcija peći pove- nog oblika, napravljeni od ulomaka opeka i tegula, polože-
zana je s proizvodnom aktivnosti, o kojoj najbolje svjedoče nih u formi riblje kosti bez veziva. Objekt je datiran u 4. st.
ostaci poluproizvoda tanjurića, pronađenih u zapuni peći SJ Objekt 3 nalazi se na sjeverozapadnom djelu predmetne
316. Gradnja peći najbolje je vidljiva na primjerima SJ 842, lokacije, na visini od 90,36 do 89,25 m n. v. Površina koju
SJ 846 i SJ 850, u kojima je evidentirana armatura od zatvara nepravilnog je četverokutnog oblika, u tlocrtu duga
35
8 m i široka 6,5 m. U konstruktivnom se pogledu objekt zapečene zemlje. Unutrašnjost starijeg objekta podijeljena
sastojao od postamenata, na koje su bili položeni nosivi je poprečnim, masivnim temeljem na istočnu i zapadnu
vanjski zidovi. Postamenti su napravljeni od cjelovitih polovicu. Na istočnoj polovici pronađena je jedna, a na
opeka, povezani vapnenim mortom. Od zidova su saču- zapadnoj dvije prostorije. Mlađi je aneks zidom podijeljen
vana dva plitka negativa. Naboj podnice bio je sastavljen na istočnu i zapadnu prostoriju jednakih dimenzija. Objekt
od miješane sivkastosmeđe (2.5Y 5/2), maslinaste (5Y 5/3) je datiran u 4. st.
i blijedo žute (5Y 7/3), rahle, ali teže mrvljive zemlje, glino- Objekt 6 nalazi se na sjevernoj polovici terena i definiran
vito-pjeskovitog sastava, s 2 % primjesa gareži i željeznih je na visini 90,01 – 89,96 m n. v. Ostaci objekta sačuvani
oksida. Objekt je datiran u 3./4. st. su u temeljima i negativima temelja, a uništeni su tijekom
Objekt 4 nalazi se na središnjem dijelu predmetne loka- naknadnih ljudskih aktivnosti. Vanjski temelji zidova zatva-
cije, a definiran je na visini od 90,45 m n. v. Nepravilnog raju veći prostor nepravilnog pravokutnog oblika u tlocrtu,
je četverokutnog oblika, u tlocrtu dužine 13,20 m u smjeru orijentacije istok-zapad, dužine 33 m i širine 16 m. Istočna
istok-zapad i širine 10,70 m u smjeru sjever-jug. Prema strana objekta prilagođena je smjeru kanala SJ 194. Temelji
konstruktivnim elementima, podijeljen je na zapadni i objekta napravljeni su od većih komada lomljenog kame-
istočni dio. Istočni dio čine četiri negativa temelj, koji zatva- nja, između kojeg je nabijena blijedo žuta (5Y 7/4), zbi-
raju pravokutnik dužine 10,70 m i širine 4,20 m, u smjeru jena, teško mrvljiva zemlja, glinovito-pjeskovitog sastava.
sjever-jug. Zapadni dio bio je četverokutan prostor zatvo- Iznad te podloge nalaze se strukture sastavljene od lomlje-
ren trijemom, od kojeg su sačuvani samo temeljni posta- nog kamena povezanog vapnenim mortom. Unutrašnjost
menti na jugu i zapadu. Objekt je datiran u 4. st. objekta podijeljena je na dvije prostorne cjeline. Na zapad-
Objekt 5 nalazi se na istočnom dijelu predmetne lokacije, nom djelu pronađen je veći prostor dimenzija 28x14,70 m,
a njegov manji dio istražen je 2016. godine. Detektiran raščlanjen s 11 masivnih temelja postamenata, udaljenih
je na visini od 90,60 od 89,38 m n. v. Prilikom istraživa- 2,40 m od vanjskih zidova. Postamenti su četverokutnog
nja utvrđeno je da je nastao tijekom dviju građevinskih oblika, napravljeni od lomljenog kamena i ulomaka opeke
faza. U prvoj fazi nastao je četverokutan objekt masiv- povezanih vapnenim mortom. Na istočnoj strani pronađene
nih temelja, dimenzija 12,50x10,30 m, s pripadajućim su četiri pravokutne prostorije, od kojih je svaka široka
trijemom na jugu. Širina temelja i postamenata ukompo- 3,30 m i duga 4,20 m. Objekt je datiran u 2. st.
niranih u temelje sugerira na postojanje gornjeg kata. U Objekt 7 smješten je na središnjem dijelu terena, s naj-
drugoj fazi sjeverno od postojeće zgrade nadograđena višom točkom na 90,90 m n. m., dok je većina teme-
je manja prostorna cjelina pravokutnog oblika, dimenzija lja na visini od 90,17 m n. m. Objekt je pravokutnog
8,10x10,70x8,75x10,30 m. U objema su fazama za gradnje oblika u tlocrtu, orijentacije istok-zapad te dimenzija
temelja upotrebljavane lomljene opeke i tegule poslagane 33,20x11,60x33,45x11,40 m. Temelji objekta napravljeni
u više redova u obliku riblje kosti, s ispunom od smrvljene su od lomljenog kamenja veličine do 20 cm, povezanog
Zračna fotografija objekta 2 (foto: J. Bazo) Zračna fotografija objekta 6 u fazi istraživanja (foto: J. Bazo)
Peć s otiscima nepečene opeke i zapune 843 (foto: K. Lerotić) Dio kupole i rešetke peći SJ 892 (foto: K. Lerotić)
36
vapnenim mortom. Visina sačuvanih struktura nije ujedna- Prilikom istraživanja uočeni su slojevi na sjevernom i istoč-
čena i u većini slučajeva ne prelazi 0,30 m. Dio objekta čini nom dijelu lokacije. Debljina slojeva nije pravilna te je uvje-
trijem uz glavnu komunikaciju, udaljen 2,10 – 2,20 m od tovana konfiguracijom terena, ali i stupnjem devastacije u
pročelja objekta. Osnovu trijema čini masivan zid orijenta- novije vrijeme. Slojevi su po nastanku podijeljeni na slojeve
cije istok-zapad, s pripadajućim postamentima, građen od nastale nasipavanjem i niveliranjem terena, slojeve nastale
komada lomljenog kamenja povezanog vapnenim mortom. prilikom rušenja, slojeve povezane s gradnjom objekata te
Unutrašnjost objekta podijeljena je u 13 zasebnih prosto- aluvijalne i geološke slojeve.
rija, od kojih sjeverni niz čini šest četverokutnih prostorija,
dimenzija 4x4 m, a južni šest pravokutnih prostorija dužine Literatura
do 6,10 m i do 4,50 m. Na zapadnom dijelu objekta nalazi
se jedna prostorija koja prati širinu objekta. Na jednom Adam 1993 J.-P. Adam, Roman building, materials and
dijelu objekta evidentirana je podnica od rastresitih i nepo- tehniques, London, 1993.
vezanih komada zapečene zemlje, ispod koje su evidenti- Brukner 1981 O. Brukner, Rimska keramika u
rani slojevi naboja. Objekt je datiran u 2. st. Jugoslavenskom delu Provincije Donje Panonije, Beograd,
Objekt 8 nalazi se na zapadnom dijelu predmetne lokacije, 1981.
a od njega su sačuvani samo dijelovi pročelja, s pripadaju- Filipović, Katavić 2006 S. Filipović, V. Katavić, Zaštitno
ćim postamentima trijema. Datiran je u 2. st. arheološko istraživanje Osijek – Vojarna (Poljoprivredni
Posebnu kategoriju nadzemnih objekata čine ostaci uko- fakultet), HAG, 2/2005, Zagreb, 2006.
panih stupaca, koji su evidentirani na sjevernom dijelu Filipović 2008 S. Filipović, Osijek – Vojarna (Građevinski
predmetne lokacije. Navedeni elementi možda pripadaju fakultet), HAG, 4/2007, Zagreb, 2008.
nadstrešnici, koja je povezana s gospodarskom djelatnosti. Pinterović 1978 D. Pinterović, Mursa i njeno područje u
antičko doba, Osijek, 1978.
Tijekom arheoloških istraživanja pronađena su, istražena i
dokumentirana dva komunikacijska pravca te nekoliko pra- Srđan Đuričić
vilnih situacija, koje bi mogle biti unutrašnje komunikacije/
ulice. Prvi pravac čini glavna komunikacija, orijentirana u Summary
smjeru istok-zapad (koji je utvrđen tijekom prijašnjih istra-
živanja na prostoru Građevinskog i Poljoprivrednog fakul- The second phase of rescue archaeological excavations
teta te u I. fazi istraživanja na predmetnoj lokaciji), dok je at the construction site of the future building of the Faculty
drugi komunikacijski pravac orijentiran u smjeru sjever-jug of Food Technology within the University Campus in Osijek
i okomit je na glavnu komunikaciju, koja čini novootkriveni was carried out from March to June 2017. The excavations
cestovni pravac. defined an Antiquity-period horizon with finds of the second
– fourth centuries. In terms of their function, archaeological
features include dugouts, kilns, the remains of aboveground
buildings and roads as well as archaeological layers.
Dugouts encompass waste pits, wells and channels. In
total, 32 kilns and unstructured hearths of different construc-
tion techniques were investigated. Most of the kilns can be
dated to the third and fourth centuries, and belong to a work-
shop. The excavations revealed eight aboveground struc-
tures, of which three have been dated to the second century
and five to the third and fourth centuries. The remains of
two roads were identified along the southern and western
edge of the dig. The western road was better preserved.
Zračna fotografija objekta 7 (foto: J. Bazo) Based on the research results it can be concluded that the
excavated features belonged to a workshop area of Mursa.
Redni broj: 16
Lokalitet: Osijek – Sveučilišni kampus (Umjetnička
akademija)
Naselje: Osijek
Grad/općina: Osijek
Razdoblje: A
Vrsta radova: arheološki nadzor
Od 20. do 21. ožujka 2017. arheološki su nadzirani

Zračna snimka komunikacije istok-zapad i dijela komunikacije sje- zemljani radovi za potrebe gradnje montažnog dizala uz
ver-jug (foto: J. Bazo) zgradu Umjetničke akademije u sveučilišnom kampusu u
37
Summary
In the course of March 2017 archaeological supervision

was carried out over the earthworks during the installa-
tion of an elevator to the building of the Art Academy within
the University Campus in Osijek. The dig measured 5 m2,
reaching a depth of 1.8 m. No archaeological layers were
registered.
Redni broj: 17
Lokalitet: Osijek – Tvrđa (Carska vrata, most)
Naselje: Osijek
Strojni iskop slojeva na istočnom dijelu šahta Pravni status: Z-4445
Razdoblje: SV, NV
Godine 2017. arheološki su istražene k.č. 5755/2, 5839/2

i 5839/3 u osječkoj Tvrđi, odnosno područje koje ome-
đuju Jagićeva ulica, Biljska cesta i Europska avenija.
Voditelj istraživanja bio je dr. sc. Tino Leleković s Odsjeka
za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Sredstva su osigurali Agencija za obnovu osječke Tvrđe i
Ministarstvo kulture.
Cilj istraživanja bio je ispitivanje pretpostavke da su se na

tom položaju nalazila glavna gradska vrata srednjovje-
kovnog Osijeka, odnosno pronalaženje srednjovjekovne
fortifikacijske arhitekture, koja se prema povijesnim kar-
tama trebala nalaziti u tom jugoistočnom uglu Tvrđe. Zbog
Zapadni profil sa slojevima SJ 1, 2, 3, 4 i 5 toga je planirano da se u okviru nekoliko odvojenih iskopa
Osijeku, koji se nalazi u sklopu zaštićenog arheološkog

lokaliteta. Za voditelja arheološkog nadzora imenovan je
Srđan Đuričić, mag. arheologije.
Buduće dizalo smješteno je na jugoistočnom dijelu spome-

nutog objekta, između glavne zgrade i istočnog aneksa.
Prema projektu, dimenzije šahta iznose 2,00x2,50 m,
dok mu je dubina 1,80 m. Lokalitet je iskopavan strojno,
ravnom žlicom širine 1,5 m. Prilikom iskopa uklanjani
su slojevi debljine do 10 cm, uz nadzor arheologa. Radi
praćenja stratigrafije, a u dogovoru s izvođačem radova,
prvobitno je definirana istočna strana šahta do projektom
predviđene dubine. Nakon dokumentiranja nastavljeno
je kopanje zapadnog dijela šahta. Tijekom nadzora evi-
dentirano je sedam stratigrafskih jedinica, od kojih je pet
slojeva, jedan ukop i jedna zapuna. Svi slojevi nastali su
tijekom nivelacije terena u novije vrijeme, s manjom koli-
činom recentnog materijala. Ukop i zapuna povezani su
s recentnom instalacijom. Arheološki materijal i nalazi u
potpunosti su izostali.
Literatura
Pinterović 1978 D. Pinterović, Mursa i njeno područje u

antičko doba, Osijek, 1978.
Zračna fotografija iskopa južno od Kuhačeve ulice (foto: Geoplan
Srđan Đuričić d.o.o.)
38
istraži zelena površina u istočnom dijelu Tvrđe, odnosno Južno od Kuhačeve ulice otkopana je površina od
na prostoru koji omeđuju Ulica Vatroslava Jagića, Biljska 1.150 m². Iskop je otvoren na zelenoj površini između
cesta, Europska avenija te zgrada Državnog arhiva u zgrade Državnog arhiva, Kuhačeve ulice, Biljske ceste
Osijeku. Otvorena su tri iskopa, i to dva manja sjeverno od i Europske avenije. Oblik i dimenzija iskopa diktirali su
Kuhačeve ulice i jedan veći južno od Kuhačeve ulice. postojeći objekti i suvremena infrastruktura koja presijeca
Prilikom iskopavanja na položaju Carskih vrata 2016., to područje te koja je dijelom oštetila arheološka ostatke
uz ostatke baroknog prolaza i vrata kojima se ulazilo u na tom položaju, tako da je dužina iskopa u smjeru SI-JZ
Tvrđu s istoka, pronađen je i komad zida, koji se struk- bila 43 m, a u smjeru SZ-JI od 20 do 25 m. Dubina iskopa
turom i izgledom razlikovao od ostale gradnje. Za taj je nije bila ujednačena, što je pojašnjeno ovim iskopavanjem.
komad zida pretpostavljeno da se radi o ostatku srednjo- Naime, jugoistočni ugao Tvrđe, uključujući istraženu zelenu
vjekovnog bedema, koji je iskorišten za temelj zida plašta površinu i prostor ispod današnje zgrade Državnog arhiva,
baroknog bastiona. Stoga su, južno od iskopa nastalog premrežen je dubokim prostranim jamama. Jame su pre-
2016., iskopana dva probna rova, od 40 m² i 125 m², s krivene debelim nabijenim slojem ilovače, mjestimično
ciljem otkrivanja nastavka toga pretpostavljenog srednjo- izmiješane s građevnim materijalom i lomljenom opekom.
vjekovnog bedema. Iskopi su dosezali dubinu do 1 m, što Prema prikupljenim nalazima, sve se te strukture mogu
je znatno dublje od iskopa 2016., kada su na istom polo- razvrstati u tri razdoblja: osmanski/predaustrijski horizont,
žaju pronađeni ostaci arhitekture već na dubini od 30 cm. rani austrijski horizont te barokni/moderni horizont.
Godine 2017. jedino su pronađene moderne instalacije ili
ostaci infrastrukture s kraja 19. ili početka 20. st., koja više Predaustrijski sloj
nije u uporabi. Sve te instalacije nalazile su se u nasipu Najstariji arheološki horizont definiran je ukopima zapunje-
ispremiješanom sa šutom. Važno je istaknuti da u tim nima arheološkim materijalom iz 16. i 17. st., među kojim
rovovima, osim što nije pronađen pretpostavljeni nasta- se važnošću izdvajaju ulomci fine stolne otomanske kera-
vak srednjovjekovnog bedema, nije pronađeno ni lice mike. Prema tome, ti se ukopi mogu pripisati osmanskom
bastiona sazidano od opeke, koje bi trebalo biti nađeno Osijeku. Ovim su iskopavanjem istražene samo neke od
da je očuvano. Prema tome, očito je da ja plašt bastiona tih jama, sukladno raspoloživim sredstvima i pristupačno-
južno od Carskih vrata temeljito uništen prilikom reciklaže sti slojeva. U sjevernom dijelu iskopa nalazio se sloj koji
opeke. Moguće je da je prilikom vađenja građevnog mate- se može opisati kao smeđi nasip (šuta) iz postosmanskog
rijala ujedno uništen i srednjovjekovni bedem te da zbog vremena jer se u njemu miješaju nalazi datirani od 16. do
toga nema ostataka ni spomenutog kamenog zida. U 18. st. Vjerojatno je riječ o sloju uništavanja osmanskoga
svakom slučaju, ovo iskopavanje nije otklonilo ni potvrdilo grada ili pak o odlagalištu smeća koje je upotrebljavano
postojanje istočnog bedema srednjovjekovnog Osijeka, sve do samog kraja postojanja osmanskog Osijeka. Sloj
prema tome njegovo postojanje te točan položaj i dalje slične konzistencije i sastava pronađen je u jednom od
ostaju otvorena pitanja. istraženih ukopa. Radi se o jami koja je upotrebljavana
kao radionica, kuhinja ili smočnica/ostava, što se može
zaključiti iz činjenice što je na njezinu dnu pronađen ovalan
ukop, prekriven drvenim letvama. U zapuni jame pronađeni
su ulomci keramike kasnosrednjovjekovnih i osmanskih
karakteristika. Jednaka je građa pronađena i u zapunama
ostalih jama te unutar manjeg tanjeg sivog sloja u istočnom
dijelu, koji treba dovesti u vezu s debelim sivim slojem u
južnom rubu iskopa, u kojem je pronađena veća količina
osmanskog materijala.
Među prikupljenim ulomcima keramike mogu se izdvo-
jiti kasnosrednjovjekovni komadi, mahom ulomci lonaca i
pećnjaka, zatim ulomci glazirane i neglazirane keramike iz
vremena osmanske vlasti (1526. – 1687.) te tek u manjem
broju nalazi iz razdoblja nakon pada turske, odnosno
ponovne uspostave austrijske vlasti. S obzirom na broj-
nost, treba istaknuti osmanskodobne primjerke keramike,
posebice one glazirane, koja u širu upotrebu na osječkom
području ulazi upravo u vrijeme Osmanlija. Uglavnom se
radi o stolnom posuđu istočnjačkih oblika i tehnika ukraša-
vanja. Kada je u pitanju način tretiranja njezine površine,
može se podijeliti u tri glavne skupine. Prvoj pripada obična
glazirana keramika, čija je površina prekrivena neprozir-
nom olovnom, često koloriranom glazurom. Druga je tako-
zvana engobirana keramika, odnosno ona čija je površina
premazana tankim slojem tekuće gline, koji je nakon suše-
nja mogao poslužiti kao površina za slikane motive, imita-
ciju urezanih motiva (tal. sgraffito) ili njihovu kombinaciju.
Ostaci osmanskodobnog objekta (foto: M. Matković) Trećoj skupini, svojevrsnoj kvalitetnijoj varijanti spomenute
39
19. st. Važni su i nalazi porculanskog posuđa, koje je, kako

se čini, u upotrebu na osječkom području ušlo za vrijeme
turske vlasti. Ulomci kvalitetnog kineskog porculana s loka-
liteta Tvrđa – Istočni ulaz, iz 17. i 18. st., u pravilu su vezani
uz šalice i kulturu pijenja kave i čaja.
Namjera ovog istraživanja bila je pronaći bedem i gradska

vrata srednjovjekovnog Osijeka, na mjestu koje je sma-
trano nedvojbenim položajem glavnog ulaza u srednjovje-
kovni Osijek, međutim ta je pretpostavka odbačena jer na
ovom položaju nisu pronađeni nikakvi ostaci obrambenog
sustava srednjovjekovnog ili predosmanskog Osijeka.
Glavni je doprinos ovog istraživanja spoznaja da se sred-
njovjekovni Osijek morao nalaziti zapadno i/ili sjeverno od
istraživanog položaja i tek se pod vlašću Osmanlija proši-
rio u tolikoj mjeri da je dosegao pravac današnje Biljske
ceste.
Godine 2016. i 2017. u sjevernom dijelu spomeničkog

sklopa osječke Tvrđe, i to na zelenoj površini između sje-
vernih bastiona Tvrđe i Šetališta kardinala Franje Šepera,
na katastarskim česticama 5746/1 i 5746/2, k.o. Osijek,
obavljeni su intenzivni zemljani radovi, kojima je zemljište
Ulomak keramike iz Iznika (foto: M. Matković) nivelirano, tako da je dotadašnja razina spuštena za 50
do 100 cm. Za te je radove Odsjek za arheologiju obavio
engobirane keramike, pripadaju luksuzni i rijetki komadi arheološki nadzor tijekom iskopavanja na srednjovjekov-
zastupljeni izničkom keramikom (od kraja 15. do kraja nim vratima.
17. st.). Pronađena tri ulomka pripadaju starijem razdoblju Potrebno je istaknuti da se za navedeno područje može
osmanske vlasti u Osijeku i mogu se datirati u desetljeća navesti da se radi o niskoj razini arheološkog potencijala
prije ili neposredno nakon sredine 16. st. jer se na kartama iz 17. i 18. st. vidi da je to područje do
gradnje baroknih bastiona bilo dio toka rijeke Drave te da je
Rani austrijski sloj tek nakon gradnje baroknih fortifikacija prostor promijenio
Opisani ostaci osmanskog Osijeka sastoje se od jama i izgled nalik ovome danas. Gradnja Tvrđe i naknadno suk-
ostataka drvene gradnje, a prekriveni su debelim slojem cesivno nasipanje zemljišta oko Tvrđe, koje je vjerojatno
ilovače, koji je mjestimično izmiješan s opekom i građev- povezano s rušenjem i zaravnjivanjem bastiona, promije-
nim materijalom. Važno je istaknuti da je u zapadnom nili su morfološki izgled tog dijela toka Drave, tako da je
dijelu sonde 3 taj naboj bio iznimno tvrd, zbog čega se dalo on odmaknut od bastiona prema sjeveru, dok je na mjestu
pretpostaviti da je riječ o ostacima zemljanih srednjovje- oko nekadašnjih vodenih vrata nastala zelena površina. U
kovnih bedema, no s obzirom na to da je sloj gline mlađi skladu s tim, logično je pretpostaviti da na tom području
od osmanskih jama, nedvojbeno se taj sloj treba povezati nema kulturnih slojeva koji bi bili stariji od gradnje barokne
s rušenjem osmanskog Osijeka i pretvaranjem čitava tog Tvrđe.
područja u baroknu utvrdu. Točna se namjena tog sloja Osim novovjekih instalacija, na istraživanom prostoru nisu
ne može sa sigurnošću utvrditi. Vjerojatno je riječ o sloju pronađeni ostaci arheološkog sloja u užem smislu tog
nivelacije koji je bio priprema za gradnju barokne utvrde.
Taj sloj ilovače ima neujednačenu debljinu i dubinu. U
zapadnom rubnom dijelu iskopa sloj je nađen na dubini od
svega 20 cm, a u istočnom dijelu iskopa tanak je svega
nekoliko centimetara. Ujedno treba istaknuti da je zapadni
dio sonde izdignut od okolnog zemljišta, tako da relativna
razlika u visinama iznosi do 60 cm. Nadalje, u središnjim
dijelu iskopa taj iznimno tvrdi nabijeni sloj zalazi u dubinu
i po 2 m, tako da ga je na mjestima trebalo strojno probi-
jati. Zbog ograničenih sredstava, opseg istraživanja nije bio
dostatan da bi se odgonetnula njegova namjena. Doista
je moguće da se radi o zemljanom bedemu učvršćenom
drvenim palisadama ili pak o jednoj fazi baroknog bastiona.
Tijekom iskopavanja prikupljeni su i primjerci keramič-
kih lula za duhan, kakve su na europskom tlu poznate od
druge polovice 16. st. U primjercima otkrivenima u Sondi
3 uglavnom se radi o turskim tipovima lula datiranih u 17.
i 18. st., uz pokoji mlađi primjerak austrougarskog tipa iz Zračna snimka iskopa na dravskoj obali (foto: T. Leleković)
40
pojma, no utvrđena je jedna pojava koja upućuje na više-

slojnost tog prostora, odnosno na dijakronijski razvoj tog
dijela dravske obale. Ta pojava nije bila vidljiva na tlu, no
uočena je nakon iskopavanja, i to na zračnoj snimci. Naime,
riječ je o strukturi širokoj 4 m i dugoj 89 m, a koja se pro-
tezala u smjeru istok-zapad, prateći liniju obale Drave. Za
vrijeme iskopavanja pretpostavljeno je da je riječ o jednoj
od instalacija, no dimenzije bi mogle upućivati na nešto
drugo. U dostupnoj literaturi ne postoje podaci, nacrti ili sli-
kovni prikazi tog područja, na kojima bi se vidjelo o kakvoj
je strukturi riječ. S obzirom na to da je moderan zemljani
nasip uklonjen točno do razine pojavljivanja te strukture,
samu strukturu nije bilo potrebno arheološki istražiti ili
zaštiti, tako da nisu uslijedila arheološka sondiranja koja bi
mogla odrediti njenu prirodu i funkciju. Vjerojatno se radi o
ostatku drvene oplate nasute obale, odnosno o jednoj od
fazi uređenja i učvršćivanja tog dijela Dravske obale. Zračna snimka iskopa u Ulici Matije Gupca 7b-7c; bijelom ispre-
kidanom crtom označen je drenažni kanal Limske ceste (foto: T.
Tino Leleković Leleković)
Summary
Archaeological excavations in the SE part of the Osijek

Citadel were carried out in the course of 2017 in order
to investigate the assumption that the main medieval city
gates had been located here. Two probe trenches were
excavated in order to establish if the city walls continue.
The dig reached a depth of 1 m, which is significantly
deeper than the depth reached at the site in 2016, when
the remains of architecture had been unearthed at a depth
of 30 cm. The trenches revealed only the remains of instal-
lations or infrastructure from the end of the 19th and begin-
ning of the 20th century. The medieval remains, if they ever
existed, had been destroyed. A surface area of 1150 m
was excavated south of Kuhačeva Street. The excavations
revealed several deep and spacious pits covered with a Ostatak rimskodobnoga groba vrste „bustum” (foto: T. Leleković)
thick packed layer of clay. According to movable finds, the
structures belong to three following periods: the Ottoman/ poznati nalaz rimskoga groba u tom djelu Osijeka kosturni
pre-Austrian, early Austrian and Baroque/modern horizons. grob od opeka, pronađen 1897. godine na rubu Cvjetkove
i Gupčeve ulice, nedaleko od istraženog iskopa, a na istom
je križanju prilikom infrastrukturnih radova pronađeno još
nekoliko kosturnih grobova.
Redni broj: 18 Ovo malo arheološko istraživanje važno je iz dvaju
Lokalitet: Osijek – Ulica Matije Gupca 7b-7c razloga. Prvo, iskop je zahvatio trasu rimske ceste, koja
Naselje: Osijek je vodila od Murse prema Teutoburgiju (Dalj), a otkriven
Grad/općina: Osijek je njezin južni drenažni kanal. Riječ je o segmentu ceste
Pravni status: Z-6380 limesa koja je prolazila pokraj bedema Murse. Do ovog
Razdoblje: A istraživanja nije bila poznata točna trasa te ceste, no sada
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje se, povezivanjem tog komada ceste s onim otkrivenim
na Trgu bana Josipa Jelačića, može odrediti njezin polo-
U lipnju 2017. zaštitno je arheološki istraživan lokali- žaj između tih dviju točaka te njezin smjer dalje prema
tet u Ulici Matije Gupca 7b-7c, na istočnom rubu arheo- jugoistoku.
loške zone Osijeka. Voditelj istraživanja bio je dr. sc. Tino Za sagledavanje neposredne okolice Murse važan nalaz
Leleković, s Odsjeka za arheologiju Hrvatske akademije čini nekoliko seskvipedalnih opeka, koje nisu pronađene
znanosti i umjetnosti. čitave u drenažnom kanalu ceste, no one pokazuju da
je cesta limesa, barem u blizini kolonije, bila popločena
Iskop se protezao u smjeru istok-zapad u dužini od 19 m, opekom ili su neki njeni dijelovi bili izrađeni od opeka.
a u smjeru sjever-jug u dužini od 9,50 m. Položaj se nalazi Drugi je važan nalaz paljevinski grob, pronađen tik uz dre-
na samom rubu istočnoga grobnog područja antičkoga nažni kanal rimske ceste. Iako je to jedini grob pronađen
grada, koji se protezao od Trga bana Josipa Jelačića do u ovom iskopu, on jasno dokazuje da se istočno groblje
križanja Ulica Matije Gupca i Vukovarske ulice. Najstariji je Elije Murse proteže prema istoku sve od Cvjetkove ulice,
41
kao što je i pretpostavila H. Gӧricke-Lukić u svojoj knjizi

„Nekropole rimskodobne Murse” 2011. godine.
Tino Leleković
Summary
Rescue archaeological excavations at 7b-7c Matija Gubec

Street, in the easternmost part of the Osijek archaeological
zone were carried out in June 2017. This small-scale exca-
vation was conducted for two reasons. The dig covered part
of the Roman road leading from Mursa to Teutoburgium
(Dalj). The excavations revealed a road drainage chan-
nel. It represents a segment of the limes road next to the
Mursa city walls, which enabled the identification of its
exact position in this part of the site and its route to the SE.
The second important find is an incineration grave, identi-
fied next to the drainage channel. Although it represents Harkanovci gradina, snimka dronom 2. veljače 2017.
the only grave found during the excavations, it confirms the
assumption that the east cemetery of Aelia Mursa spread
to the east of Cvjetkova Street.
Redni broj: 19
Lokalitet: Osječko-baranjska županija
Naselje: –
Grad/općina: –
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV, NV
Vrsta radova: zračno rekognosciranje
Godine 2017., a zaključno s 30. studenoga, Institut za

arheologiju iz Zagreba arheološki je daljinski istražio i
rekognoscirao lokalitete na području Slavonije. Arheološka
istraživanja uglavnom su pokrivala područje Osječko-
-baranjske županije. Uz voditelja, dr. sc. Bartula Šiljega, u
istraživanjima je kao zamjenik voditelja sudjelovao djelat-
nik Instituta za arheologiju dr. sc. Hrvoje Kalafatić te surad-
nici Simona Celcner i Dalibor Svetić. Radovi su financirani
sredstvima Ministarstva kulture. Brođanci Selište, kasni srednji vijek, snimka 15. lipnja 2017.
(Google Earth)
Arheološkim zračnim istraživanjima iz zrakoplova 6. lipnja
2017. snimano je na liniji Čepin, Osijek, Tenja, Klisa, Trpinja,
Bršadin, Marinci, Banovci, Otok, Ivankovo, Vinkovci,
Mirkovci, Nuštar, Stari Mikanovci, Đakovo, Semeljci,
Koprivna, Brođanci, Bizovac i Josipovac. Snimani su već
poznati lokaliteti, a pokušali su se otkriti i novi lokaliteti.
Letjelo se iz Čepinske zračne luke. Drugi je cilj bio vidjeti
kako se na tom području vide arheološki ostaci tijekom pri-
jelaza iz proljeća u ljeto (u literaturi preporučen kao najbolji
dio godine za snimanje).
Prema dosadašnjim saznanjima (2014. – 2016.), trebalo
bi letjeti u nešto ranijem terminu sazrijevanja pšenice
(Šiljeg, Kalafatić 2015: 135 − 141; 2016: 213 − 222; 2017:
168 – 173). Tijekom triju promatranih godina, datum-
ski gledano to je uvijek bilo različito u rasponu od 1. do
15. lipnja. Godine 2017. pokušalo se letjeti u sredini tog Klisa brdo i Groblje, snimka 6. lipnja 2017. (foto: H. Kalafatić)
perioda, međutim kraj proljeća i ljeto 2017. nije bilo idealno
za zračna snimanja, vjerojatno zbog dobrog omjera vlage posebno istaknuli na usjevima i tlu. To je potvrdila pojava
u tlu u razdoblju prije lipnja te se arheološki ostaci nisu snimki na Google Earthu od 4. lipnja 2017 i 15. lipnja 2017.,
42
na kojima je vidljivost arheoloških ostataka skromna u Summary

odnosu na prošle godine. Nažalost, te se snimke pojavljuju
s određenim vremenskim pomakom pa nisu mogle utjecati In the course of 2017 the Institute of Archaeology in Zagreb
na planove snimanja. carried out aerial remote sensing and reconnaissance of
Ova je godina posebno posvećena snimanju dronom u zim- sites in Slavonia. At the beginning of June, images were
skim i jesenskim uvjetima, kako bi se vidjelo je li moguće taken from a plane on the following route: Osijek – Tenja
prepoznavati lokalitete u različitim uvjetima i kako ti uvjeti – Klisa – Trpinja – Bršadin – Marinci – Banovci – Otok –
utječu na vidljivost poznatih lokaliteta. Dron se pokazao Ivankovo – Vinkovci – Mirkovci – Nuštar – Stari Mikanovci
vrlo korisnim za pojedine lokalitete i manje arheološke – Đakovo – Semeljci – Koprivna – Brođanci – Bizovac –
zone. Praćenje pojedinih lokaliteta/zona tijekom cijele Josipovac. Some previously known sites were recorded, but
godine omogućilo je prepoznavanje novih dijelova loka- the aim also was to identify new sites. This year’s investiga-
liteta (jame), primjerice na lokalitetu Klisa Brdo i Groblje. tion was especially focused on UAV aerial recording in winter
Zimi je vrlo važno pogoditi vrijeme otapanja snježnog and autumn conditions in order to see if it is possible to iden-
pokrivača kako bi se uočili arheološki ostaci. Na lokalitetu tify sites in different conditions and how the conditions influ-
Harkanovci gradina uspješno je snimljen početak otapanja ence the visibly of recorded sites. The site of Harkanovci –
snijega te se vide dva vanjska opkopa, centralno kružno Gradina was recorded during snow melting, which revealed
uzvišenje i jedan zaobljen jarak, koji je vjerojatno služio za two outer moats, a central circular elevation and a ditch.
unutarnju podjelu gradišta/gradine. The analysis of other aerial imagery – satellite images
Većina je uočenih nalazišta rekognoscirana te je na većini (Google Earth, Bingmaps) and 2014 and 2016 images by
pronađen arheološki materijal (uglavnom keramika). State Geodetic Administration has confirmed the existence
Preliminaran pregled keramike pokazao je da se radi o of several sites observed in June as well as new sites,
lokalitetima iz gotovo svih arheoloških razdoblja, ali najviše which still need to be field surveyed.
iz neolitika, kasnobrončanog doba, antike i kasnog sred- At some of the previously known sites, new structures were
njeg vijeka. Prilikom rekognosciranja zabilježen je i odre- identified, and numerous new sites were discovered.
đen broj antičkih lokaliteta, iako se na snimkama nisu vidjeli
standardni prikazi antičkih građevina vidljivi na zračni snim-
kama (vile i logori). Većina pripada razdoblju od 2. do 4. st.
Analiza zračnih snimki iz drugih izvora – satelitske snimke Redni broj: 20
(Google Earth, Bingmaps) i snimke cikličnih snimanja Lokalitet: Osječko-baranjska županija – zapadni dio
DGU-a 2014. i 2016. – potvrdila je postojanje nekih lokali- Naselje: –
teta koji su uočeni tijekom zračnog snimanja u lipnju, ali je Grad/općina: Belišće, Marijanci, Donji Miholjac
prepoznat i niz novih lokaliteta koje tek treba provjeriti na Pravni status: –
terenu, kao što je primjerice lokalitet Selište u Brođancima. Razdoblje: P, A, SV, NV
Prilikom arheoloških zračnih istraživanja otkriven je cijeli niz Vrsta radova: rekognosciranje
ostataka arheoloških struktura (naseobine, utvrde, obredno-
-ukopni prostori, pojedinačni objekti i jame), ove godine, U proljeće i jesen 2017., Institut za arheologiju nastavio
doduše, u nešto manjem broju, zbog vremenskih uvjeta koji je projekt arheološkog rekognosciranja prostora općina
su uvjetovali jednoličan rast usjeva u proljeće i ljeto. Na poje- Belišće, Marijanci i Donji Miholjac. Uz voditelja projekta,
dinim već poznatim lokalitetima uočene su dodatne struk- dr. sc. Hrvoja Kalafatića, u istraživanjima je sudjelovao
ture, a otkriven je i niz novih lokaliteta. Za završne, konkretne zamjenik voditelja dr. sc. Bartul Šiljeg te četiri tehnička
zaključke potrebne su detaljne analize nedavno nabavljenih suradnika. Projekt je realiziran sredstvima Ministarstva kul-
snimki te nalaza prikupljenih tijekom rekognosciranja. Lakšu ture i Instituta za arheologiju.
stručnu i znanstvenu obradu sve većega broja lokaliteta i
snimaka omogućit će GIS baza, dizajnirana za ovaj program Zapadni dijelovi Osječko-baranjske županije uz rijeku Dravu
Ministarstva kulture, koja je ove godine popunjena s dvje- bili su atraktivno i zanimljivo područje za naseljavanje od
stotinjak lokaliteta koji se nalaze na promatranom području. najstarijih razdoblja ljudske civilizacije do danas. Pogodna
geološka osnova odlikuje se u brojnim terasama i gredama
Literatura iznad rijeke Drave, s kvalitetnim tlom, koje su istodobno pru-
žale zaštitu od poplava, koje su bile redovite u vrijeme dok
Šiljeg, Kalafatić 2015 B. Šiljeg, H. Kalafatić, Zračna arhe- tok Drave nije bio reguliran nasipima. Usprkos na prvi pogled
ologija u istočnoj Slavoniji 2014. godine, AIA, XI, Zagreb, nepovoljnim uvjetima trajnog naseljavanja, zbog nizinskog
2015: 135 – 141. reljefa koji plavi, tijekom ovogodišnjih istraživanja otkriveno
Šiljeg, Kalafatić 2016 B. Šiljeg, H. Kalafatić, Zračno reko- je nekoliko novih, dosad nepoznatih lokaliteta, od kojih neki
gnosciranje, Osječko-baranjska županija 2015. godine, imaju karakter trajnih i stalnih naselja. Pregledan je prostor
AIA, Vol. XII, 2016: 213 – 222. naselja Brođanaca, Habjanovaca, Kunišinaca i šire okolice.
Šiljeg, Kalafatić 2017 B. Šiljeg, H. Kalafatić, Zračno reko- Prilikom ovogodišnjih istraživanja s velikim je uspjehom
gnosciranje u istočnoj Slavoniji 2016. godine, AIA, XIII, dodatno primjenjivana daljinska interpretacija i zračne
2017: 168 – 173. snimke te su otkriveni novi lokaliteti. Polazne točke bile su
rezultati prošlogodišnjih istraživanja.
Bartul Šiljeg Naglasak istraživanja bio je na području prostora Bizovca
Hrvoje Kalafatić prema zapadu, koji svojim nizinskim reljefom i kvalitetnim tlom
43
Brođanci – Visoke njive 1, keramika Brođanci – Visoke njive, nalazi antičke keramike
Habjanovci Selište 1, keramičke kugle Bizovac – Palovci, izbor šljake s lokaliteta
Habjanovci Selište 1, keramika, srednji vijek Ladimirevci Košnar, keramika, prapovijest
44
izgleda osobito privlačno za trajno naseljavanje tijekom cijele

povijesti ljudskog naseljavanja. Slijedi pregled najvažnijih novo-
otkrivenih lokaliteta, s preliminarno obrađenim rezultatima.
1. Brođanci – Visoke njive 1 (k.o. Brođanci)

Nalazi: keramika. Preliminarna datacija: srednji vijek.
2. Brođanci – Visoke njive 2 (k.o. Brođanci)

Nalazi: keramika, opeka. Preliminarna datacija: antika.
3. Habjanovci – Selište 1 (k.o. Habjanovci)

Nalazi: keramika, šljaka, opeka, keramičke kugle.
Preliminarna datacija: kasni srednji vijek.
4. Habjanovci – Selište 2 (k.o. Habjanovci)

Nalazi: keramika, staklo, kamen, opeka. Preliminarna data-
cija: prapovijest, srednji vijek. Bizovac – Palovci, izbor keramike s lokaliteta
5. Ladimirevci – Košnar (k.o. Ladmirevci) i zračnih snimki uvelike pomažu u analizi krajolika i obra-
Nalazi: keramika, litika. Preliminarna datacija: prapovijest, zaca naseljavanja u području rijeke Karašice i Drave.
srednji vijek. Ovogodišnja istraživanja otkrila su više velikih prapovi-
jesnih i srednjovjekovnih naselja, od kojih se veličinom i
6. Breznica Našička – Krčevina 1 (k.o. Breznica Našička) bogatstvom nalaza izdvaja Bizovac – Palovci.
Nalazi: keramika, lijep. Datacija: rani srednji vijek, srednji
vijek. Literatura
7. Ordanja – Babjak (k.o. Koška) Kalafatić Šiljeg 2015 H. Kalafatić, B. Šiljeg, Terenski pre-
Nalazi: keramika, šljaka, litika. Datacija: prapovijest, srednji gled na prostoru općina Belišće, Marijanci i Donji Miholjac,
vijek. AIA, XI/1, Zagreb, 2015.
Kalafatić Šiljeg 2016 H. Kalafatić, B. Šiljeg, Terenski pre-
8. Kunišinci – Bogdinci (k.o. Kunišinci) gled na prostoru općina Belišće, Marijanci i Donji Miholjac,
Nalazi: keramika, litika. Preliminarna datacija: prapovijest. AIA, XII/1 Zagreb, 2016.
9. Bizovac – Palovci (k.o. Bizovac) Hrvoje Kalafatić

Nalazi: keramika, šljaka, metal, kamen, litika, opeka. Bartul Šiljeg
Preliminarna datacija: kasni srednji vijek, prapovijest.
Summary
Rezultati terenskog pregleda 2017. jasno upućuju na to da
je nizinski prostor na zapadnom dijelu Osječko-baranjske The project of archaeological reconnaissance of the ter-
županije uz rijeku Dravu gusto naseljen od prapovijesti do ritories of Municipalities of Belišće, Marijanci and Donji
kasnog srednjeg vijeka. Upotreba daljinske interpretacije Miholjac was resumed during summer and autumn 2017.
The results of the field survey clearly point to a fact that
the lowland area next to the Drava River, in the west of the
Osijek and Baranja County was densely populated from
prehistory to the Late Middle Ages. This year`s investiga-
tion has revealed several large prehistoric and medieval
settlements, amongst which stands out the site of Bizovac
– Palovci in terms of its size and abundance of finds.
Redni broj: 21
Lokalitet: Plinovod Donji Miholjac – Belišće
Naselje: Donji Miholjac, Belišće
Grad/općina: Donji Miholjac, Belišće
Pravni status: –
Vrsta radova: terenski pregled
U travnju i svibnju 2017. tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Zagreba

Ordanja – Babjak, položaj lokaliteta (podloga: Google Maps) arheološki je pregledala trasu magistralnog plinovoda
45
(Topolje), Bočkinci (Čelikovo), Sveti Đurađ (Crnce) i

Valpovo (Kitišanci).
Također, zabilježeno je i devet pojedinačnih arheoloških
nalazišta (PAN1 – PAN 9), koje s obzirom na malobrojnost
pokretnih nalaza nije moguće okarakterizirati kao arheo-
loške lokalitete.
Jelena Lapić
Summary
An archaeological filed survey of the DN 400/50 gas pipe-

Zračna snimka položaja AL 6 Kitišanci (foto: J. Goričanec) line route between Donji Miholjac – Belišće was carried out
in the course of April and May 2017. The survey revealed
six archaeological sites (AL 1 – 6) with a high concentration
of surface pottery finds dating to prehistory, Antiquity, the
medieval and post-medieval periods.
Redni broj: 22
Lokalitet: Plinovod Donji Miholjac – Osijek
Naselje: Osijek
Pravni status: –
Zračna snimka položaja Al 1 Prinčevac (foto: J. Goričanec) Vrsta radova: terenski pregled
U travnju i svibnju 2017. tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Zagreba

arheološki je pregledala trasu izmještanja magistralnog pli-
novoda Donji Miholjac – Osijek DN 300/50 i trasu odvoje-
nog plinovoda DN 150/50 za MRS Osijek II.
Dužina pregledanih trasa sveukupno iznosi 9821 m, gdje

je dužina trase izmještanja magistralnog plinovoda Donji
Miholjac – Osijek DN 300/50 7637 m, dok je dužina trase
odvojenog plinovoda DN 150/50 za MRS Osijek II iznosila
2184 m. Širina pregleda iznosila je 30 m. Riječ je o dijelo-
vima trase magistralnog plinovoda Donji Miholjac – Osijek,
gdje trase prolaze kroz južna predgrađa grada Osijeka,
južno od Europskog pravca E73 i Državne ceste D2.
Izmještanje trase magistralnog plinovoda Donji Miholjac
Arheološki pokretni materijal prikupljen na položaju AL 6 (foto: K. – Osijek započinje od stacionaže km 0+000 (Seđenkovica
Hustić) – u gradskim vrtovima) do km 7+637 (Šančevica). Trasa
odvojenog plinovoda DN 150/50 za MRS Osijek II zapo-
Donji Miholjac – Belišće DN 400/50, koja prolazi sjever- činje od stacionaže km 0+000 (Ugljarica – Kolarevica; na
nim dijelom Osječko-baranjske županije, od stacionaže km 5+212 trase izmještanja magistralnog plinovoda Donji
km 0+000 (Donji Miholjac – Prinčevac) do km 20+419
(Belišće – Bistrinci).
Plinovod prolazi kroz nizinski prostor, koji pretežito pre-

krivaju obradive površine s nasadima poljoprivrednih kul-
tura. Trasa na dvama mjestima prelazi rijeku Karašicu, kod
Bočkinaca te u Belišću na 18+225 km, gdje je zabilježeno
i jedino močvarno, neprohodno područje. Širina pregleda
iznosila je 30 m.
Prilikom pregledavanja terena ubicirano je šest arheoloških
lokaliteta (AL 1 – 6), s većom koncentracijom površinskih kera-
mičkih nalaza iz prapovijesti, antike, srednjeg i novog vijeka.
Riječ je o lokalitetima u katastarskim općinama Donji Zračna snimka položaja AL 1 Hermanov vinograd 2 (foto: J.
Miholjac (Prinčevac i Jeroličko Gušće), Rakitovica Goričanec)
46
Summary
In the course of April and May 2017 a field archaeologi-

cal survey was carried out within the framework of moving
the 300/50 major gas pipeline route between Donji Miholjac
and Osijek and secondary DN 150/50 gas pipeline for MRS
Osijek II. The survey revealed two archaeological sites (AL
1 and 2) with high concentrations of pottery finds.
Položaj arheoloških lokaliteta (AL 1 – AL 2) na trasi izmještanja

magistralnog plinovoda Donji Miholjac – Osijek DN 300/50 (foto:
J. Goričanec) Redni broj: 23
Lokalitet: Popovac – Pogan i Vakub
Naselje: Popovac
Grad/općina: Popovac
Pravni status: Pogan, Mala Lačka, Logor (Z-6043)
Razdoblje: A, SV, NV
Vrsta radova: sustavan terenski pregled
Od 5. do 10. ožujka 2017. trajao je sustavan arheološki

terenski pregled područja općine Popovac, koji je bio dio
projekta Between the Danube and the Mediterranean.
Exploring the role of Roman military in the mobility of
people and goods in Croatia during the Roman Era
(HRZZ-IP-2013-11-6505). Projektom je planiran sustavan
terenski pregled određenih dionica hrvatskog dijela dunav-
skog limesa, radi lociranja lokaliteta koji su povezani s pri-
sutnošću rimske vojske na tim prostorima. U pregledu su
sudjelovali prof. dr. sc. M. Sanader, doc. dr. sc. D. Tončinić,
Arheološki pokretni materijal prikupljen na položaju AL 2 (foto: K. doc. dr. sc. I. Miloglav, dr. sc. V. Matijević, M. Vukov, mag.
Hustić) archaeo., i M. Vuković, mag. archaeo., s Odsjeka za arhe-
ologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te I.
Miholjac – Osijek DN 300/50) do km 2+184 (Uske njive). Vukmanić, dipl. arheo. i dipl. muz. iz Muzeja Slavonije u
Riječ je o području s dominantnim nizinskim terenom, Osijeku.
prapornih te aluvijalnih tala, prekrivenim poljoprivrednim
površinama. Cilj pregledavanja terena bio je određivanja tipa, dimen-
Prilikom pregledavanja terena ubicirana su dva arheološka zija, datacije te prostornog odnosa dvaju arheoloških
lokaliteta (AL 1 – 2), s većom površinskom koncentraci- nalazišta iz okolice današnjeg Popovca. S arheološ-
jom keramičkih nalaza, oba na području trase izmještanja kim nalazištem koje se proteže na položajima Pogan,
magistralnog plinovoda Donji Miholjac – Osijek DN 300/50. Mala Lačka i Logor, tradicionalno se u vezu dovode
Arheološki lokalitet 1 (AL 1) zabilježen je na području koje nazivi Quadriburgium (Katancsich 1827: 476; Várady
je prethodno definirano kao arheološka zona Hermanova 1897: 83–88; Fényes 1851: 81; Minichreiter 1987: 132),
vinograda 2, gdje su pronađeni keramički ulomci iz prapo- Antianae (https://de.wikisource.org/wiki/RE:Antiana) i
vijesti, kao i nalazi cijepanog kamena. Aureus Mons (Bulat 1974: 85). Dio stručnjaka na osnovi
Arheološki lokalitet 2 (AL 2) ubiciran je na položaju pojedinačnih arheoloških nalaza smatra da je riječ o
Kolarevica, gdje je pronađena veća količina keramičkih lokalitetu iz razdoblja principata (Pinterović 1969: 57;
ulomaka iz antike i srednjeg vijeka. Minichreiter 1989: 182, 183; Sršan 2002: 103), dok
Na dva je položaja pronađena znatnija koncentracija drugi smatraju da je u pitanju lokalitet s kraja dominata
nalaza, međutim nije moguće sa sigurnošću utvrditi je li (Várady 1897: 101, 102). Kad je na satelitskim snimkama
riječ o lokalitetu ili slučajnim nalazima. Naime, položaji se (Google Earth) na položaju Vakub (Tuneli), nekoliko sto-
nalaze uz samu Tenjsku cestu, s njezine zapadne strane tina metara istočnije, bila uočena pravokutna tvorevina
u smjeru Osijeka, gdje je zemljana podloga crnosive do veličine 20 ha, čiji unutarnji prostor iznosi 7 – 9 ha (Ilkić
sivosmeđe boje, s velikom količinom primjesa kamena 2008: 199–206), taj se položaj našao u središtu zanimanja
škriljevca, opeke, tehničko-građevnog kamena (kamene arheološke stručno-znanstvene zajednice. M. Ilkić navodi
sitneži za izradu donjih i gornjih nosivih slojeva za ceste) da je položaj Tuneli poznat i kao Židovsko groblje. Riječ
te rijetko prisutnog plastičnog otpada. Dva navedena polo- je o pravoslavnom groblju. Isto je mjesto na Geoportalu
žaja definirana kao pojedinačni arheološki nalazi (PAN (http://www.geoportal.dgu.hr/) (pristup: 22. 12. 2016.)
1-2) zabilježena su na području trase odvojenog plinovoda označeno kao Vakub. M. Ilkić pretpostavlja da je ondje
DN 150/50 za MRS Osijek II. možda boravila legio VI Herculia te da je ondje, a ne
na Poganu, bilo mjesto koje je početkom 19. st. na karti
Jelena Lapić Albrechtova kanala označeno kao „ruševine rimskoga
47
grada” (Rudera arcis Romanae Quadri Burgi) (Pinterović orijentacije sjever-jug. S obzirom na njegov položaj, za
1956: 79; Pinterović 1968: 55; Minichreiter 1987: 131, sada se može reći da je postojeći kanal presjekao stariju
132; Ilkić 2008: 199 – 203, bilj. 5, Karta 2). kamenu arhitekturu, koja se po svoj prilici nalazila u unu-
trašnjosti pretpostavljene utvrde.
Prva trasa terenskog pregleda obuhvaćala je položaj
Pogan, koji se nalazi sjeverozapadno od sela Popovca. Druga trasa terenskog pregleda obuhvaćala je položaj
Terenskim pregledom obuhvaćeno je 16 lokacija, odnosno Vakub, koji se nalazi jugozapadno od sela Popovca, te
sve oranice koje je bilo moguće pregledati. Zračne snimke se s južne strane nastavlja na položaj Pogan. Položaj je
područja pokazale su tlocrtnu sliku tvorevine dimenzija izabran za pregled radi podataka iz literature o postoja-
cca 300x250x350 m, gotovo identičnu kvadratnom tlocrtu nju rimskog logora na temelju satelitskih snimki. Terenskim
plana rimske utvrde (Rudera arcis Romanae Quadri Burgi), pregledom obuhvaćeno je 15 lokacija, koje se nalaze na
vidljive na karti Albrechtova kanala. Albrechtov kanal, koji mjestu vidljive tvorevine. Na svim pregledanim lokacijama
je ucrtan na karti s početka 19. st., vidljiv je i danas sa nije pronađen ni jedan ulomak rimske keramike rimskoga
zapadne strane položaja Pogan, prema položaju Logor. građevinskog materijala, međutim jako puno izrazito finog
Na cijelom položaju, odnosno na svim pregledanim loka- novovjekovnog materijala (keramika, staklo, metal, dva pri-
cijama, sakupljena je iznimno velika količina keramičkog mjerka novca te opeka) pronađeno je na lokacijama koje
materijala, većinom datiranog u antiku i kasnu antiku, se nalaze unutar vidljive tvorevine (lokacije 1 – 5, 8 – 11).
uz manji omjer novovjekovnih i prapovijesnih nalaza. Na ostalim lokacijama zabilježeni su sporadični nalazi,
Prilikom pregledavanja kanala, na jednom njegovu dijelu također iz novoga vijeka. Velika količina pronađenog novo-
ispod niskog travnatog sloja uočena je nakupina kamena vjekovnog materijala govori u prilog tome da nije riječ o
i građevne opeke povezane žbukom. Nakon raščišćava- postojanju rimskog logora, već o vrlo zanimljivom novovje-
nja raslinja i uklanjanja nekoliko centimetara površinskog kovnom položaju.
humusnog sloja, zabilježen je zid širok 0,60 m, orijen-
tiran u smjeru istok-zapad. Zid je raščišćen u dužini od Literatura
oko 3,10 m. Pritom je uočeno da se na zapadnom rubu
pod pravim kutom veže na drugi zid jednake širine, ali Bulat 1974 M. Bulat, Dalj – antičko naselje, Arheološki pre-
gled, 16, Beograd, 1974: 85, 86.
Fényes 1851 E. Fényes, Magyarország geographiai
szótára. Mellyben minden város, falu és puszta, betűrend-
ben, körülményesen leíratik, I-II, Pesten, 1851.
Ilkić 2008 M. Ilkić, Popovac – lokalitet Tuneli, VAMZ, 3. s.,
XLI, Zagreb, 2008: 199 – 208.
Katancsich 1827 M. P. Katancsich, Geographica I, II,
Budae, 1826. – 1827.
Miloglav, Tončinić 2015 I. Miloglav, D. Tončinić,
Metodologija sustavnog terenskog pregleda dunavskog
limesa u Osječko-baranjskoj županiji, Obavijesti HAD, 47,
Zagreb, 2015: 9 – 14.
Minichreiter 1987 K. Minichreiter, Anali Zavoda za znan-
stveni rad u Osijeku, 5, Osijek, 1986. – 1987.
Minichreiter 1989 K. Minichreiter, Prilog poznavanju
kasnoantičke arhitekture na području Slavonije i Baranje,
ЛИХНИД, Зборник на трудови, 7, Oхрид, 1989: 181
Položaji Pogan i Vakub pregledani 2017. godine (označeno – 194.
zeleno) Pinterović 1956 D. Pinterović, Prilog topografiji Murse,
OZ, 5, Osijek, 1956: 55 – 94.
Pinterović 1968 D. Pinterović, Limesstudien in der Baranja
und in Slawonien, Archaeologia Iugoslavica, 9, Beograd,
1971: 55 – 83.
Pinterović 1969 D. Pinterović, Problemi u istraživanju
Limesa na sektoru Batina Skela – Ilok, OZ, 12, Osijek,
1969: 53 – 69.
Sanader, Miloglav, Vukov, Tončinić, Vuković 2016 M.
Sanader, I. Miloglav, M. Vukov, D. Tončinić, M. Vuković,
Field survey of the Danube limes in Baranja – Spatal dis-
tributon of archaeological material, Knjiga sažetaka znan-
stvenog skupa „Methodology and Archaeometry”, Zagreb,
2016: 40.
Položaj Pogan, ostaci kvadratne tvorevine snimljene bespilotnom Sršan 2002 S. Sršan, Stanovništvo i gospodarstvo Baranje
letjelicom s vidljivim ostacima žbuke, ožujak 2017. (snimio: M. 1766. i 1824. godine, Građa za povijest Osijeka i Slavonije,
Vuković) XIV, Osijek, 2002.
48
Várady 1897 F. Várady, Baranya múltja és jelenje, Pecs, lokalitetu Sadice – Golubovac kod Našica – unaprjeđivanje
1897. kvalitete života i radne funkcionalnosti braniteljske i stra-
https://de.wikisource.org/wiki/RE:Antiana (pristup: 8. 11. dalničke populacije kroz rad na istraživanju, zaštiti i očuva-
2016.) nju kulturne baštineˮ, koji je financiralo Ministarstvo hrvat-
skih branitelja u okviru programa „Psihološko i socijalno
dr. sc. Mirjana Sanader osnaživanje te podizanje kvalitete življenja hrvatskih brani-
dr. sc. Domagoj Tončinić telja, hrvatskih branitelja s invaliditetom, HRVI, stradalnika
dr. sc. Ina Miloglav i članova obitelji smrtno stradalog, zatočenog ili nestalog
dr. sc. Vinka Matijević hrvatskog branitelja iz Domovinskog rataˮ. Nositelj je pro-
Mirna Vukov jekta Udruga udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog
Miroslav Vuković rata Republike Hrvatske Našice. Istraživanje se odvijalo u
Igor Vukmanić sklopu partnerstva sa Sveučilištem u Zadru i Zavičajnim
muzejom Našice.
Summary
Sopotski lokalitet Sadice – Golubovac smješten je u visin-
A systematic archaeological field survey of the territory of skom pojasu od 140 do 120 m n. v., na jugoistočnim padi-
the Municipality of Popovac was carried out in the course nama brežuljka nepravilnog izduženog oblika, koji se pruža
of March 2017. The aim of the survey was to determine the u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Istraživačka kampanja
type, dimensions, date and spatial relationship of two sites 2017. nastavila se na istraživanja 2015. godine. Istražene
in the Popovac environs. su dvije sonde (S2 i S3), od kojih se S3 nastavlja na S1,
The first route of the field survey encompassed the area of istraženu 2015. godine. Sonda je smještena na oranici koju
Pogan, located to the NW of Popovac with 16 locations, i.e. obrađuje Osilovac d.o.o. Sloj oranja debeo je od 0,4 do
all those plough-lands that were available for the inspec- 0,55 m. Zdravica je ujednačenog sastava i boje na cijelom
tion. The second route encompassed the area of Vakub, nalazištu. Riječ je o ilovastom tlu sivožute boje, iznimne
located to the SW of Popovac, continuing to Pogan in the tvrdoće. Ukupno je istražena površina od 200 m2,, s 25
south. The site was chosen based on data from the liter- arheoloških struktura.
ature, which mention a Roman camp as well as satellite Sve se istražene arheološke strukture mogu definirati kao
imagery. supstrukcije nadzemnih objekata. Te se strukture prema
obliku, veličini i funkciji mogu podijeliti u četiri skupine:
1. jednostavni ukopi za stupove kružnog ili ovalnog tlocrta,
U-presjeka, uglavnom plitki; 2. veći jednostavni ukopi
Redni broj: 24 kružnog ili ovalnog tlocrta, V-presjeka, dublji; 3. ukopi za
Lokalitet: Sadice – Golubovac stupove izduženog ili nepravilnog pravokutnog oblika, s
Naselje: Vučjak Feričanački ležištem za stup kružnog oblika; 4. kanali za temeljenje s
Grad/općina: Feričanci dnom na više razina, odnosno s više ležišta za stupove.
Pravni status: Z-6813 Zapune takvih struktura uglavnom su svijetle, sivosmeđe
Razdoblje: P boje, uglavnom ujednačenog sastava, s iznimno malom
Vrsta radova: sustavno iskopavanje količinom nalaza, a moguće ih je razlikovati jedino prema
udjelu primjesa zapečene zemlje i gara u tragovima.
U listopadu 2017. arheološki je istraživano neolitičko Strukture istražene 2015. i 2017. čine više nadzemnih
naselje Sadice – Golubovac. Voditelj istraživanja bio je objekata pravokutnog tlocrta, koji su orijentirani u smjeru
doc. dr. sc. Igor Kulenović (Sveučilište u Zadru), zamjenica sjever-jug. Tijekom ovogodišnjeg istraživanja prikupljena je
je bila Neda Kulenović Ocelić, mag. archeo., a sudjelovala manja količina kamenih i keramičkih nalaza, koji se prema
je i Jasna Jurković, dipl. arheo. (Zavičajni muzej Našice). karakteristikama podudaraju s nalazima iz otpadnih jama
Istraživanje je bilo dio projekta „Arheološko istraživanje na prikupljenih prilikom istraživanja 2015. godine.
Struganje sonde S3 Sonda S3 – dio nadzemnog objekta
49
Analiza tipološko-kronoloških osobina keramičkih nalaza

pokazala je da velik broj definiranih oblika posuda i ukrasa
ima dugo trajanje, odnosno da nisu kronološki osjetljivi ele-
menti jer se njihovo trajanje može povezati sa svim fazama
sopotske kulture. Međutim, prisutni su određeni elementi
koji upućuju na dataciju lokaliteta Golubovac/Sadice u
završnu fazu sopotske kulture ili u fazu Sopot 4. Nastavak
istraživanja i datacija radiokarbonskim metodama omogu-
ćit će precizniju dataciju lokaliteta.
Literatura
Marković 1973 Z. Marković, Podgorač, Našice – tri loka-

liteta sopotske kulture, Arheološki pregled, 15, Beograd,
1973: 173 – 177.
Marković 2012 Z. Marković, Novija razmatranja o nekim
aspektima sopotske kulture u sjevernoj Hrvatskoj, Prilozi
IAZ, 29, Zagreb, 2012: 57 – 70.
Marković, Botić 2008 Z. Marković, K. Botić, O neolitičkoj
keramici iz Novih Perkovaca kod Đakova, Prilozi IAZ, 25,
Zagreb, 2008: 15 – 32.
Igor Kulenović
Neda Kulenović Ocelić
Summary
Systematic archaeological excavations at the site of

Sadice-Golubovac were carried out as part of a wider pro-
ject, funded by the Ministry of Veterans. This campaign
revealed house substructures in the form of postholes.
Four types were defined, ranging from simple, circular
structures to small channels with multiple postholes. A very Ortofoto sonde 3, SJ 194, početna i završna situacija tijekom istra-
small quantity of portable finds was discovered. However, živanja 2017. godine (izradio: M. Mađerić)
their characteristics match those from the previous cam-
paign. The site is tentatively dated to the second half of the
fifth millennium.
Redni broj: 25
Lokalitet: Viškovci – Gradina
Naselje: Viškovci
Grad/općina: Viškovci
Razdoblje: P
Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Godine 2017. nastavljena su arheološka istraživanja pra-

povijesnog lokaliteta Viškovci – Gradina. Voditeljica radova
bila je Jacqueline Balen, iz Arheološkog muzeja u Zagrebu.
Lokalitet Viškovci sastoji se od triju položaja: Vinogradi,

Petljak i Gradina, koji se nalaze južno od ceste između
Viškovaca i Forkuševaca. Položaj Gradina povišena je i
dominantna točka u okolišu, a južni i istočni obronci uzvi-
šenja spuštaju se prema potoku Crnoj bari i današnjem Rekonstruirani lonac vinkovačke kulture (foto: I. Krajcar)
akumulacijskom jezeru Jošavi. Sam plato izduženog je tro-
kutastog oblika, koji se na dvjema stranama strmo spušta Istraživanja lokaliteta traju od 2012., a dosad su otvorene
prema okolnom terenu. Te strmine prekrivene su gustom četiri sonde različitih dimenzija. Dvije sonde postavljene su
šikarom, dok je na središnjem dijelu nalazišta oranica. na središnjem dijelu platoa i istražene su u potpunosti, dok
50
često obrađena u barbotinskoj tehnici, dok se na keramici

fine fakture pojavljuje i ukras izveden urezivanjem i ubada-
njem, ponekad ispunjen inkrustacijom. Preliminarnim ana-
lizama životinjskih kostiju utvrđena je dominacija goveda.
Literatura
Balen 2010 J. Balen, Đakovačko područje (zona Kuševac

– Viškovci – Vučevci i Kešinci), HAG, 6/2009, Zagreb,
2010: 13 – 15.
Balen 2013 J. Balen, Viškovci – Gradina, HAG, 9/2012,
Zagreb, 2013: 37 – 38.
Zagreb, 2013: 51 – 53.
Zagreb, 2015: 55 – 57.
Zagreb, 2016: 79 – 81.
Zagreb, 2017.
Jacqueline Balen
Summary
Archaeological excavations of the prehistoric site of

Viškovci-Gradina were resumed in 2017. Probe excava-
tions have been conducted from 2012, and so far, four
probes of different sizes have been opened. Two probes
in the central part of the plateau were completely inves-
tigated, whilst the excavations were continued in probes
3 and 4 in the SW part of the site. The 2017 excavations
Plan situacije u sondi 3, s jamama SJ 215/216 i SJ 217/218 (izra- were focused on a Vinkovci culture layer in probe 3, where
dio: M. Mađerić) the remains of an aboveground building and two waste pits
were investigated.
Položaj sondi na Gradini (izradio: M. Mađerić)
se trenutačno istražuju sonde 3 i 4 na jugozapadnom dijelu

lokaliteta, na mjestu gdje je šikara, a ne oranica. Godine
2017. istraživanja su bila usmjerena na vinkovački sloj u
sondi 3, gdje su ustanovljeni i istraženi tragovi nadzemnog
objekta te dviju otpadnih jama.
Najčešći su nalazi ulomci keramike grube fakture, i to
ulomci lonaca s blago izvučenim rubovima te ulomci zdjela
S-profilacije i zdjela izvijenog ruba. Na gruboj keramici javlja
se ukras u obliku plastičnih traka te je površina posuda
51
VUKOVARSKO-SRIJEMSKA
ŽUPANIJA
26 Bapska – Gradac 35 Sotin – Srednje polje, Vašarište 42 Vinkovci – arheo. zona grada
27 Hrvatsko Podunavlje 36 Sotin – Zmajevac 43 Vinkovci – Duga ulica i Lapovačka
28 Ilok – Ađanski kraj/Krstbajer 37 Spačvanska šuma ulica
29 Ilok – Dunavska 19 38 Srijem – područje općina Lovas i 44 Vinkovci – Ul. I. G. Kovačića 7
30 Ilok – Fruškogorska 7 Tompojevci 45 Vinkovci – Zvonarska ulica 15
31 Lovas – područje općine 39 Stari Jankovci – Jankovačka dubrava 46 Vučedol – Kukuruzište Streim
32 Prisunjača – tumuli 47 Županjska Posavina
33 Rokovci – Rokovačke zidine 40 Šarengrad – Klopare/Gradac
34 Sotin – Jarkovac, istok 41 Vinkovačko područje
52
Vukovarsko-srijemska županija, HAG 14/2017
Redni broj: 26 koje spada i nalaz avarskog jahača, doveli su do više slu-
Lokalitet: Bapska – Gradac čajeva inverzne ili potpuno poremećene stratigrafije, zbog
Naselje: Bapska čega je bilo neophodno završiti iskop cijelog horizonta, jer
Grad/općina: Ilok je riječ o telu. Taj je opsežan posao zauzeo veći dio termina
Pravni status: Z-3758 ovogodišnje kampanje, doveden je pred kraj tijekom kam-
Razdoblje: P panje 2016., a potpuno je završen ove godine.
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Nakon dosezanja hodne površine na cjelokupnoj otkopnoj
površini sonde B-G 06, započelo je intenzivno čišćenje i sta-
Od 30. listopada do 7. studenog 2017. trajala su zaštitna biliziranje trusnih okomitih profila na cijeloj sondi. Lokalitet
iskopavanja na lokalitetu Gradac kod Bapske. Nastavljeno je snimljen totalnom stanicom, prilikom čega su bilježene
je iskopavanje u sondi B-G 06 te u sondi B-G 11, na k.č. 2514, referentne prostorne točke okomitih profila te referentne
k.o. Bapska. Voditelj istraživanja bio je doc. dr. sc. Marcel linije neolitičkih slojeva s vidljivim probojima od kojih su,
Burić s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u naravno, samo neki vidljivi na snimkama. Očekivana je
Zagrebu, a sudjelovali su studenti arheologije s istog najkompleksnija situacija na južnome profilu izostala jer
fakulteta. Istraživanje je financiralo Ministarstvo kulture te je na njegovu jugoistočnom dijelu sonda proširena kako bi
Roemisch-Germanische Komission iz Frankfurta. se došlo da cjelokupnog materijala koji je pripadao grobu
avarskog konjanika i njegova konja. Taj je ukop potpuno
Ciljevi ovogodišnje kampanje bili su nastavak produbljiva- poremetio stratigrafsku sliku južnog profila, stoga se taj dio
nja sonde B-G 06 te nastavak radova na završnom niveli- stratigrafske slike, u smislu neolitičke sekvence, ne uzima
ranju stambenog horizonta 2 u toj sondi. u obzir.
U sondi B-G 06 prošle je godine do pred kraj dovedeno Spomenuti je grob 2017. restauriran i konzerviran u radionici
istraživanje kasnoneolitičkog horizonta, koji je relativno- Gradskog muzeja Vinkovci (za što je bila zadužena E. Balić),
kronološki datiran u razdoblje prijelaza Vinče C u rani D a nalazi su, zbog kemijskog sastava tla, vrlo dobro sačuvani.
horizont. Izoliran je sav materijal iz prethodnog(ih) slojeva, Na dvama metalnim nalazima (jezičac i praporac) zabilje-
čime se konačno došlo do prve stratigrafski „čiste” situacije, ženi su tragovi ostataka tkanine, koji će biti analizirani (naj-
što je zahtijevalo detaljno bilježenje okomitih profila u cijeloj vjerojatnije u Prirodoslovnom muzeju u Beču). Antropološki
sondi. Naime, nekoliko proboja iz mlađih razdoblja, među materijal obrađen je u laboratoriju Odsjeka za arheologiju pri
Kuća koja ulazi u idući stambeni horizont
Preliminarni prijedlog rekonstrukcije konjske opreme avarskog Dio južnog profila s poremećenom okomitom stratigrafijom zbog
jahača (nepublicirano) (autorica: A. Rapan Papeša) ukopa avarskoga groba
53
Hrvatskoj akademiji (materijal je obradila dr. sc. P. Rajić), a dobivenim datumima, koji će biti upotpunjeni novom seri-
uskoro se očekuju rezultati obrade kostiju konja. jom od nekoliko datuma, pa se tako u nadolazećem razdo-
Istočni i zapadni profil pokazali su pravilan staratigrafski blju i očekuje njihovo publiciranje.
slijed, koji je odgovarao nalazima i zatvorenim cjelinama,
koje su analizirane radiokarbonskim analizama, za što je Marcel Burić
posljednji set podataka dobiven za prošlu 2016. godinu.
Datirana je zatvorena cjelina unutar kuće (SJ 181c), za Summary
koju se sumnjalo da je nastala naknadno, a datum je potvr-
dio da su sumnje bile opravdane, jer je datirana u eneolitik. Rescue archaeological excavations at the site of Gradac
Završni rezultat odnosa nalaza sa stratigrafijom profila pre- near Bapska were carried out in the course of 2017. During
zentirat će se kada se dobiju završni rezultati geoloških this season`s investigation, the excavations in probe
bušenja na lokalitetu (fosfatne probe, dio tih rezultata već B-G 06 were continued as well as final levelling of the set-
je predočen u izvješćima iz prijašnjih kampanja), iz čega tlement horizon 2 in that probe. The investigation of a Late
će se dobiti podaci o točkama (visinskim) pojave naselja i Neolithic horizon dating to the transition period between
utvrditi granica između geološke (sedimentacije prapora) i Vinča C and early D horizon was almost finished last year.
antropogene (kulturne) granice za telu. Iz ovog seta poda-
taka modelirat će se 3D model baziran na dvama potpuno
odvojenim setovima podataka. Te interpretacije bit će dio
rada koji će izraditi i prezentirati zamjenica voditelja istraži- Redni broj: 27
vanja Melani Podgorelec, 2018. godine. Lokalitet: Hrvatsko Podunavlje
Tijekom posljednjih dviju kampanja (2015. i 2016.) odra- Naselje: Borovo, Trpinja
đen je najveći dio geoloških proba, a za proljeće 2018. Grad/općina: Borovo, Trpinja
planiraju se završni radovi u tome smislu. Taj dio istraži- Pravni status: –
vanja obavlja se u laboratoriju Njemačkog arheološkog Razdoblje: P, A, SV
instituta u Frankfurtu (RGK), pod vodstvom K. Rassmanna Vrsta radova: terenski pregled
i R. Scholza. Cjelokupniji rezultati spomenutih nedestruk-
tivnih istraživanja očekuju se u najskorije vrijeme. U tome Godine 2017. Muzej Vučedolske kulture pregledao je područje
smislu valja napomenuti da će R. Scholz na temelju peto- Vukovarsko-srijemske županije – naselja Vukovar, Borovo i
godišnjih istraživanja u Bapskoj izraditi veći dio svoje dok- Trpinja. Teren je pregledan zajedno sa studentima Odsjeka
torske disertacije, koju će braniti u Frankfurtu. za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Usporedo sa snimanjima i crtanjem profila, završena je pri- Voditeljica je bila Mirela Hutinec, dipl. arheo., viša kustosica i
prema za ulazak u novi stambeni horizont, koji se još uvijek ravnateljica muzeja, a zamjenica dr. sc. Mirna Crnković, kusto-
nalazi u okvirima sopotske, odnosno vinčanske kulture. Za sica. Članovi stručne ekipe bili su Dora Šimić, mag. archeo. i
sada je definirana jedna veća kuća kojoj je najvjerojatnije Ivan Pavešković Burazer, muzejski tehničar. U pregledu su,
pripadala peć, detaljno analizirana tijekom posljednje tri od 2. do 8. studenoga 2017., sudjelovali i apsolventi arheo-
godine na Odsjeku za arheologiju i Hrvatskom geološkom logije Dalibor Branković i Filip Vukoja te studenti arheologije
institutu (dr. sc. Hrvoje Posilović). Uroš Bila, Marin Emić, Marko Banda i Marko Babeli.
Pojava barskog željeza vezanog uz aktivnost dobivanja hema-
tita žarenjem u spomenutoj peći navela je da se prikupe i ana- Premda je naglasak istraživanja bio na lokalitetima vuče-
liziraju geološki slojevi s Fruške gore, kao jedine kamene for- dolske kulture, zabilježeni su svi nalazi i pozicije mogućih
macije u neposrednoj blizini lokaliteta u Bapskoj. Budući da se
Bapska nalazi u barsko-riječnom tipu lesnog sedimenta, ključno
je vidjeti potencijalne izvore lokalnih stijena, čiji se najbliži tra-
govi pretpostavljaju na Fruškoj gori. U suradnji s geolozima i
geolozima amaterima koji najbolje poznaju lokalni materijal,
u dva su navrata (s dvjema grupama studenata) pregledane
najzapadnije geološke fruškogorske formacije te su priku-
pljeni uzorci koji će se predati na geološke analize u Zagreb.
Primarna je namjera konačno definirati glavnu izvorišnu masu
litičkih nalaza, za koju se pretpostavlja da se nalazi na tome
području. U tome smislu, dio litičkih nalaza već je na obradi.
Grupa koštanih nalaza opisanih u izvještaju 2016. prošla
je primarnu analizu, iz koje je vidljivo (histološka analiza,
Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja
„Ivan Vučetić”, dr. sc. Z. Hincak) da se radi o kostima među
kojima je bilo i ljudskih (falange prstiju). Detaljnije analize
obavljaju se u istoj instituciji, a rezultati se očekuju do sredine
2019., nakon čega će taj dio biti pripremljen za publikaciju.
Kronološka slika točke radova, koja se u ovome trenutku
može definirati, povezana je s tranzicijskim fazama C i Ulomci novovjekovne keramike i novovjekovnog predmeta – pozi-
D faze vinčanske kulture, što radiokarbonski odgovara cija Guvna (foto: D. Šimić)
54
Ulomci srednjovjekovne keramike – pozicija Gradac (foto: D. Šimić) Ulomci antičke keramike – Kurjača vrtača (foto: D. Šimić)
Hutinec, Crnković, Šimić 2017 M. Hutinec, M. Crnković,

D. Šimić, Izvješće o rezultatima terenskog pregleda na
području Vukovarsko-srijemske županije – rekognosciranje
hrvatskog Podunavlja, Vukovar 2017.
Mirela Hutinec
dr. sc. Mirna Šuljug
Summary
In 2017 Vučedol Culture Museum conducted a field

survey in collaboration with the Conservation Department
in Vukovar. The field survey was carried out from 2 to 8
November together with the students from the Department
of Archaeology, University of Zagreb. Although the focus
of the research was on Vučedol Culture sites, all archaeo-
logical findings and sites were recorded, regardless of the
Ulomci novovjekovne keramike – pozicija Guvna (foto: D. Šimić) period. In cooperation with the Conservation Department
in Vukovar newly discovered archaeological sites will be
lokaliteta, bez obzira na to o kojem je razdoblju riječ. Pregledan included in the Register of Archaeological Sites of the
je prostor sjeverno od Borova Naselja, između Borova (selo) Vukovar and Srijem County.
i ekonomije Orlovača, zatim prostor Cerića sjeveroistočno od
Trpinja, te prostor sjeverno od Borova – zapadno od glavne
ceste, te veliko područje istočno prema Dunavu. Zabilježene
su sve pregledane parcele, a prikupljeni arheološki materijal Redni broj: 28
dokumentiran je i u procesu je obrade. Lokalitet: Ilok – Ađanski kraj/Krstbajer
U suradnji s Konzervatorskim zavodom u Vukovaru, dogo- Naselje: Ilok
vorene su točne lokacije terenskog pregleda. Na navede- Grad/općina: Ilok
nom području do sada nije bio zabilježen znatan broj loka- Pravni status: Z-7571
liteta. Arheološki materijal prikupljen prilikom terenskog Razdoblje: P, SV
pregleda pohranjen je u Muzeju vučedolske kulture. Podaci Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
o novootkrivenim arheološkim pozicijama, u suradnji s
Konzervatorskim odjelom u Vukovaru, uvrstit će se u regi- U rujnu 2017. nastavljeni su radovi na nalazištu Ilok –
star arheoloških lokaliteta Vukovarsko-srijemske županije. Ađanski kraj/Krstbajer. Voditeljica istraživanja bila je Andrea
Rimpf (Muzej grada Iloka), a zamjenik dr. sc. Siniša Krznar
Literatura (Institut za arheologiju, Zagreb). Istraživanje se odvijalo u
partnerstvu Muzeja grada Iloka i Instituta za arheologiju u
Hutinec 2009 M. Hutinec, Vukovarsko područje – zapadni Zagreb, a financijska sredstva osigurali su Ministarstvo kul-
dio, HAG, 5/2008, Zagreb, 2009. ture i Vukovarsko-srijemska županija.
55
Institut za arheologiju Ilok Krstbajer 2017.
Broj crteža: 115 Sonde: 1, 2, 3, 4
Položaj sondi istraženih 2015. - 2017. g.
Datum: listopad 2017 Autor crteža: Kristina Turkalj
Mjerilo:
Položaj sonde 4 (foto: A. Rimpf) Položaj sondi 2015 – 2017. (crtež: K. Turkalj)
S karičica in situ, grob 186 (foto: A. Rimpf) Željezna kopča in situ, grob 146 (foto: S. Krznar)
Tijekom obilaska arheološkog terena 2014. (Muzej grada na drugog gusto u redove, što je dovelo do preslojavanja i
Iloka i Institut za arheologiju iz Zagreba) uočene su ljudske njihove devastacije. Najdonji grobovi ukopani su u prapo-
kosti u lesnom profilu, a na jednoj lubanji pronađena je tro- vijesnu zemunicu SJ 351 i prapovijesni sloj SJ 128, koji su
jagodna naušnica i prapovijesna keramika. Tijekom arhe- zabilježeni 2016. godine.
oloških istraživanja 2015. i 2016. utvrđeno je višeslojno Godine 2017. istražena su 92 groba, cjelovita ili djelomično
groblje iz 12./13. st., s trajanjem do prvih desetljeća 16. st., očuvana. Grobovi su orijentirani u smjeru zapad-istok,
koje je ukopano u prapovijesno naselje vinčanske kulture, glava na zapadu, a noge na istoku, s manjim odstupa-
faza Vinča D, te je nedestruktivnim metodama snimljen je njima. Gustoća grobova veća je u središnjem dijelu sonde
cijeli plato istočnog dijela brda Krstbajera. prema istoku, gdje su pojedini ukopi presijecali jedan
drugog u istom smjeru. Pokojnici su pokopani u drvenim
Arheološko istraživanje 2017. bilo je usmjereno prema sanducima, unutar rake četvrtastog ili zaobljenog ruba,
istoku lesnog profila, odnosno na postavljanje Sonde na leđima s rukama prekriženima na prsima ili na zdjelici.
4, površine 34 m2 (19x1,8 m), kojom je on u potpunosti Pronađeni su i ostaci dvaju ljesova, unutar grobova 138 i
obuhvaćen. Prapovijesni sloj, prema naputku nadležnog 152, te veća količina željeznih okova ovalnog oblika s dva
Konzervatorskog odjela u Vukovaru, tijekom ove sezone trna. Uzorci drvenih ljesova poslani su u Prirodoslovni labo-
nije istraživan. Istraživalo se metodologijom širokog ratorij Hrvatskog restauratorskog zavoda, prilikom čega je
otkopa, a sonda je kopana ručno. Prilikom istraživanja utvrđeno da uzorak 1 iz groba 152 pripada rodu smreke
uočena je vertikalna i horizontalna stratigrafija. Otkriveno (Picea spp.), a uzorak 2 iz groba 138 pripada rodu jele
je groblje višeslojno, odnosno pokojnici su položeni jedan (Abies spp.).
56
Primjeri drastičnog preslojavanja starijih ukopa bili su gro- 24 predmeta ne pripadaju grobnoj cjelini, nego su prona-
bovi: G 145, 147, 148 i 149, gdje je na G 148 nalegao G 147 đeni unutar sloja SJ 3 i 9. Najdublje ukope u sondi činili su
i 149, a G 147 presjekao je i G 145. Odnos između G 145 grobovi 186 i 187. Gornji, najmlađi slojevi pokojnika uko-
i 148 bilo je nemoguće ustanoviti, a G 147 i 149 vjerojatno pavani su u SJ 3 te je taj sloj bio i njihova zapuna, srednji
su paralelni i najmlađi ukopi. Prilikom istraživanja također je sloj ukopavan u SJ 9, koji čini i zapunu, dok su najstariji
je otkriven i jedan dvojni ukop – G 153 i 155. Riječ je o ukopi u prapovijesnom sloju SJ 128.
ukopu odrasle osobe, vjerojatno muškarca, i djeteta. Osim Ukupno su evidentirane 122 stratigrafske jedinice, od
toga, pronađena je i kamena struktura SJ 256, na kojoj su čega: 92 ljudska kostura (potpuno i djelomično sačuvana),
se nalazili ostaci kostiju. Na lesnom rubu identificirani su i 13 ukopa, 14 zapuna, 1 sloj, 3 strukture (1 kamena struk-
donji dijelovi ukopne rake, ali bez ostataka pokojnika: G 98 tura, 2 lijesa) i 698 pojedinačnih pokretnih nalaza, koji su
i 103. Ukupno je pronađeno 49 posebnih nalaza od željeza, podijeljeni prema vrijednosti i očuvanosti. Osteološka ana-
bronce i slitina srebra različite namjene te kamena, od toga liza obavljena je u Institutu za antropologiju u Zagrebu.
Najstariji ukop, grob 186 (foto: S. Krznar) Dvojni ukop grobova 153 i 155 (foto: A. Rimpf)
Bilon, Ludovik I. Anžuvinac, grob 176 (foto: E. Balić) Preslojavanje grobova 145, 147, 148 i 149 (foto: S. Krznar)
57
Tijekom triju sezona arheoloških istraživanja na nalazištu Ilok Redni broj: 29

– Ađanski kraj/Krstbajer ukupno je istraženo 188 grobova Lokalitet: Ilok – Dunavska 19
te propovijesno naselje vinčanske kulture, faza Vinča D. Naselje: Ilok
Osim arheoloških istraživanja na nalazištu, lokalitet je i geo- Grad/općina: Ilok
magnetski snimljen. Snimljen je cijeli plato brda te je usta- Pravni status: Z-4062
novljeno da se groblje nalazi i sjeverno te sjeveroistočno od Razdoblje: SV, NV
istraživanog dijela. Također, na samom vrhu platoa ustanov- Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
ljeni su ostaci čvrste strukture, s pregradnim zidom u dužini
od 30 m. Najvjerojatnije se radi o crkvi. S obzirom na posto- Od 12. do 19. srpnja 2017. trajao je arheološki nadzor na
janje župnoga groblja, koje se moralo nalaziti uz crkvu, te lokaciji Ilok – Dunavska ulica 19, smještenoj na kraju jednog
geofizikom ustanovljen objekt, može se pretpostaviti da se odvojka Dunavske ulice koji vodi prema sjevernoj lesnoj
na tom položaju nalazila crkva sv. Helene kraljice, za koju se padini Dunava, ispod koje se nalazi i put prema Maloj skeli.
prema dekretalnom pismu pape Siksta IV. iz 1479. godine Prema naputku Konzervatorskog odjela u Vukovaru, istra-
navodi da se nalazi izvan zidina. živale su se temeljne trake buduće građevine, sa širenjem
onih dijelova na kojima su evidentirani arheološki nalazi.
Literatura Voditeljica istraživanja bila je Andrea Rimpf (Muzej grada
Iloka), a dio stručne ekipe Renata Šućurović.
Bajlović – Hadži-Pešić 2006 M. Bajlović – Hadži-Pešić,
Keramika u srednjovekovnoj Srbiji, Beograd 1981. Nalazište je iskopavano strojno i ručno, a sonda je podije-
Balen et al. 20014 J. Balen, T. Hršak, R. Šošić Kilindžić, ljena na sedam temeljnih traka buduće građevine i postav-
Darovi zemlje – neolitik između Save, Drave i Dunava, ljena neposredno uz sjeverni lesni profil Dunava. Kopalo se
Zagreb, 2014. do dubine od 80 cm. Na jugozapadnom dijelu sonde proši-
Dugonjić 2017 A. Dugonjić, Medieval Settlement at the ren je jedan dio, zbog nalaza otpadne jame, koja je potom
site Franjevac near Đakovo/Srednjovjekovno naselje na istražena. Prilikom istraživanja definirana je vertikalna
položaju Franjevac kod Đakova, Zbornik Instituta za arhe-
ologiju, Knjiga 6, Zagreb, 2017: 293 – 336.
Krznar, Rimpf 2018 S. Krznar, A. Rimpf, Rezultati istra-
živanja lokaliteta Ilok – Krstbajer, AIA, XIV, Zagreb, 2018:
9 – 13.
Meštović 1969 J. Meštović, Izvještaj o terenskom istraži-
vanju 1969. g., Stručna arhiva Arheološkog odjela Muzeja
grada Iloka (rukopis), 1969.
Tomičić et al. 2003 Ž. Tomičić, M. Dizdar, B. Šiljeg, D.
Ložnjak Dizdar, Arheološka topografija područja grada Iloka
2003, Institut za arheologiju, Stručna arhiva Arheološkog
odjela Muzeja grada Iloka (strojopis), 2003.
Tomičić, Jelinčić 2011 Ž. Tomičić, K. Jelinčić, Suhopolje Položaj nalazišta Ilok – Dunavska 19 (geoportal.dgu.hr, doradila
– Kliškovac, Od mjestopisa do arheološke spoznaje MIA 4, A. Rimpf)
Institut za arheologiju, Zagreb 2011.
Zečević 2006 E. Zečević, Nakit Novog Brda, Beograd,
2006.
Andrea Rimpf
Summary
The Ilok ‒ Krstbajer site is located in the eastern part of

the town, about 200 m from the border crossing between
Ilok (Croatia) and Bačka Palanka (Serbia). The site was
partially destroyed during the exploitation of sand in 2011.
Therefore, Ilok Town Museum in cooperation with the
Institute of Archaeology carried out a rescue archaeologi-
cal excavation. Three research seasons were conducted
between 2015 and 2017. The excavated area covers
approximately 84 m2. Within this area, 188 graves and
part of a prehistoric (Vinča) structure were explored. The
archaeological context, artefacts and radiocarbon analy-
sis date the use of the cemetery from the end of 12th to
the turn of the 16th centuries. These burials most probably
belong to a parish cemetery around the church of St Helen
the Queen. Ulomak koštanog češlja, SJ 15/16 (foto: R. Šućurović)
58
Kameni projektil, SJ 15/16 (foto: R. Šućurović) Dio novovjekovne peći SJ 4/5 (foto: A. Rimpf)
stratigrafija. Istraživanjem je evidentirano 20 stratigraf-

skih jedinica, od čega: četiri arheološka sloja, pet zapuna
otpadnih jama, tri arhitektonska sloja i osam negativa.
Prema pronađenim keramičkim i staklenim nalazima,
navedene otpadne jame pripadaju ranom novom vijeku, tj.
osmanskom razdoblju od sredine 16. st., dok ostatak kera-
mičkog asortimana pripada razdoblju od sredine 17. do
početka 18. st. U izdvojenom arheološkom materijalu ističu
se ulomci habanske slikane keramike, austrijske keramike,
ulomci staklenih osmanskih narukvica, obrađeni koštani
predmeti, kameni projektil, željezni noževi, potkove i novac.
Ulomak tanjura, SJ 15/16 (foto: R. Šućurović) Literatura
Barbarić 1975a D. Barbarić, Ilok prije 200 godina, Iteks –

Informativni list radne zajednice industrije trikotaže – Ilok,
godina VIII, broj 71, 1975.
Barbarić 1975b D. Barbarić, Donji grad – Informativni list
radne zajednice industrije trikotaže – Ilok, godina VIII, broj
72, 1975.
Bikić 2012 V. Bikić The Haban pottery from the Belgrade
fortress: Archaeological contexts, chronology, decorative
designs, Starinar, 62, Beograd, 2012.
Kozobarić 1909 J. Kozobarić Pravoslavna srpska parohija,
Srpska manastirska štamparija, Sremski Karlovci, 1909.
Živković et al. 2017 J. Živković, V. Bikić, M. Georgakopoulou,
Archaeology of consumption in Ottoman urban centres:
the case study of Iznik ware from the Belgrade Fortress in
the 16th and 17th centuries, Post-Medieval Archaeology,
51(1), 2017.
Andrea Rimpf
Summary
The archaeological site of Ilok - Dunavska ulica 19 is

located at the end of a branch of Dunavska Street that
leads to the northern loess slope of the Danube River.
During the research, the vertical stratigraphy was defined.
According to ceramic and glass finds, waste pits belong
to the early post-medieval period, i.e. the Ottoman period
(the mid-16th century), while the rest of the ceramic finds
belong to the period from the mid-17th to the beginning of
Otpadna jama, SJ 15/16 (foto: A. Rimpf) the 18th centuries.
59
Redni broj: 30
Lokalitet: Ilok – Fruškogorska 7 (9)
Naselje: Ilok
Grad/općina: Ilok
Razdoblje: A
Od 22. do 26. kolovoza 2017. arheološki je istražena

lokacija Ilok – Fruškogorska 7 (9), na površini od 120 m2.
Voditeljica istraživanja bila je Andrea Rimpf (Muzej grada
Iloka), a u stručnoj ekipi sudjelovali su Biljana Lovrić i
Renata Šućurović.
Arheološko nalazište u Fruškogorskoj ulici smješteno je

na području arheološke zone B grada Iloka, na trans
verzali rimskog vodovoda, koji je pronađen prije 30 Negativ vodovodne cijevi (foto: B. Lovrić)
godina na zemljištu „Karagača” južno od Iloka, a koji se
spaja na lokalitet „Sridelj”, koji je istraživan 2011. te do Nalazište je iskopavano strojno i ručno, a obuhvaćao je šest
Ulice dr. Franje Tuđmana, gdje je tijekom istraživanja temeljnih traka za budući stambeni objekt i podrum. Prilikom
2015. pronađen rimski vodovod, koji se spaja na istu istraživanja definirana je vertikalna stratigrafija. Prilikom
trasu. arheološkog nadzora istraženo je dno peći i dio rimskog
vodovoda in situ te recentni ukopi. Rimski vodovod, odno-
sno jedan od izvora, otkriven je prije 30 godina na zemlji-
štu „Karagača”, južno od Iloka. Navedenim istraživanjem
utvrđen je pravac jednog od krakova vodoopskrbe rimskog
Cucciuma, u smjeru Karagača – Sridelj – Fruškogorska
ulica – Ulica kralja Tomislava – Ulica dr. Franje Tuđmana.
Literatura
Dizdar 2009 M. Dizdar, Terenski pregledi područja općina

Ilok, Lovas i Tovarnik u 2008. g., AIA, V/2009, Zagreb,
2009: 117 – 121.
Iločki 2000 Iločki list, Arheološki nalaz u Iloku, Ilok, 2000:
5 – 7.
Maljković 2011 B. Maljković, Obilaznica Ilok, arheološko
nalazište Ilok – „Sridelj”, Izvješće o zaštitnom arheološkom
istraživanju, Geoarheo, Stručna arhiva Arheološkog odjela
Muzeja grada Iloka (strojopis), 2011.
Minichreiter 2006 K. Minichreiter, Studija o utjecaju na
okoliš Iločke transverzale, Kulturno povijesna baština,
2006.
Položaj nalazišta (geoportal.dgu.hr, doradila A. Rimpf) Minichreiter 2007 K. Minichreiter, Arheološki lokalitet na
trasi Iločke transverzale, brze ceste od Iloka do Lipovca,
AIA, II/2007, Zagreb, 2007: 89 – 92.
Muzej 2015 Dnevnik arheološkog nadzora u Iloku, Ulica dr.
Franje Tuđmana, Ilok, Stručna arhiva Arheološkog odjela
Muzeja grada Iloka (rukopis), 2015.
Andrea Rimpf
Summary
The archaeological site in Fruškogorska Street is located

within the archaeological zone B of the town of Ilok, on a
transversal of a Roman aqueduct that was found 30 years
ago at the site of Karagača south of Ilok. During the
research, the vertical stratigraphy was defined. Also inves-
tigated were the bottom of a kiln and part of the Roman
Rimski vodovod in situ (foto: B. Lovrić) aqueduct in situ, as well as recent waste pits.
60
Redni broj: 31
Lokalitet: Lovas – područje općine
Naselje: Lovas, Opatovac
Grad/općina: Lovas
Pravni status: Z-5607 (Orlinac); postupak u tijeku
(ostalo)
Vrsta radova: sustavan terenski pregled, probno
iskopavanje
Godine 2017. nastavljena su istraživanja na području

općine Lovas, koja je Arheološki muzej u Zagrebu zapo-
čeo 2011. godine. Stručni voditelj bio je Filip Franković,
a njegov zamjenik Sanjin Mihelić, ravnatelj Arheološkog
muzeja u Zagrebu. U istraživanju su sudjelovali i drugi
zaposlenici Arheološkog muzeja te studenti Odsjeka za Prikupljanje površinskih nalaza unutar kvadrata veličine 5x5
arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Istraživanja je metara (foto: S. Mihelić)
2017. financiralo Ministarstvo kulture.
U sezoni 2017. fokus je usmjeren na analizu materijala

prikupljenog tijekom istraživanja 2011., terenski pregled te
probno sondažno istraživanje. Detaljnom kulturno-krono-
loškom analizom keramičkog materijala iz probnih sondaž-
nih istraživanja 2011. utvrđeno je da prilikom istraživanja
nisu pronađeni intaktni kulturni slojevi. Izmiješani materijal
iz različitih razdoblja upućuje na naknadno dubinsko uni-
štavanje kulturnih slojeva na položaju Kalvarija, gdje je
otvoreno pet sondi. Na položaju Kalvarija utvrđena je aktiv-
nost u eneolitiku (vučedolska i kostolačka kultura), bronča-
nom dobu, antici te srednjem vijeku. U dvjema otvorenim
sondama na položaju Staro groblje 2011. nisu pronađene
znatnije količine arheološkog materijala. Tek nekoliko frag
menata svjedoči o aktivnosti u srednjem brončanom dobu, Novovjekovni ukop žene otkriven na položaju Orlinac, neposredno
antici, srednjem i novom vijeku. prije uklanjanja kostura (foto: F. Franković)
S druge strane, analiza keramičkog materijala prikuplje-
nog prilikom terenskog pregleda 2011. znatno je obogatila spoznaju o arheološkoj topografiji općine Lovas. Zajedno s
rezultatima terenskog pregleda 2017., definirano je 18 polo-
žaja na kojima je utvrđena ljudska aktivnost tijekom proš-
losti. Spomenuti su položaji: Kragino voće (br. 1 – prapovi-
jest), Brzovac (br. 2 – srednji vijek), U mjestu (br. 3 – neolitik/
eneolitik, brončano doba, srednji vijek), Staro selo (br. 4 –
antika, srednji vijek, novi vijek), Čajer (br. 5 – neolitik/eneo-
litik, brončano doba), Čot (br. 6 – neolitik/eneolitik), Šljivici
(br. 7 – neolitik/eneolitik, brončano doba, antika, srednji
vijek, novi vijek), Orlinac (br. 8 – neolitik/eneolitik, antika,
srednji vijek), Gradac (br. 9 – neolitik/eneolitik, antika, sred-
nji vijek), Staro groblje (br. 10 – neolitik/eneolitik, brončano
doba, mlađe željezno doba, antika, srednji vijek, novi vijek),
Kalvarija (br. 11 – eneolitik, brončano doba, mlađe željezno
doba, antika, srednji vijek, novi vijek), Sv. Mihovil (br. 12 –
brončano doba, mlađe željezno doba, antika, srednji vijek,
novi vijek), Kovači (br. 13 – eneolitik, brončano doba, mlađe
željezno soba, antika, srednji vijek, novi vijek), Srednje brdo
– sjever (br. 14 – prapovijest), Srednje brdo – centar (br. 15
– brončano doba, mlađe željezno doba, antika/srednji vijek),
Srednje brdo – jug (br. 16 – brončano doba, mlađe željezno
doba, antika, srednji vijek, novi vijek), Kavane – sjever (br.
17 – brončano doba, srednji vijek) i Orašje (br. 18 – neolitik/
eneolitik, brončano doba, antika, srednji vijek, novi vijek).
Karta s prikazom prostorne distribucije lokaliteta na području Godine 2017. probne sonde otvorene su na položajima
općine Lovas (izradio: F. Franković) Orlinac i Kovači. Na položaju Orlinac otvorene su tri probne
61
Unutar sonde 3 nisu pronađeni intaktni arheološki slojevi,

već isključivo arheološki materijal iz različitih razdoblja,
izmiješan s modernim materijalom.
Na položaju Kovači otvorena je jedna probna sonda nešto
većih dimenzija (6x6 m). Unutar sonde potvrđena je zastu-
pljenost triju razdoblja – eneolitika, brončanog doba i mlađeg
željeznog doba. O razdoblju eneolitika svjedoče sporadični
nalazi keramike unutar sonde i na površini (kostolačka i
badenska kultura), međutim nisu pronađeni arheološki slo-
jevi koje je moguće sa sigurnošću povezati s eneolitikom.
Arheološki slojevi u samoj sondi nisu dobro sačuvani, ali je
razlog za njihovu lošu očuvanost moguće odrediti analizom
zatečenog stanja. Jedine sačuvane arheološke kontekste
čine brončanodobne jame manjih i srednjih dimenzija, uko-
pane u zdravicu na dubini od oko 1,20 m ispod površine.
Iznad zdravice nalazio se kompaktan smeđi sloj debljine
80 cm koji nije pokazivao nikakve znakove promjene. Unutar
sloja pronađeni su keramički ulomci, koje je moguće datirati
Ulomak brončane narukvice in situ pronađen unutar prapovijesne u brončano i mlađe željezno doba, što pokazuje da se ne
jame na položaju Kovači 2017. godine (foto: F. Franković) radi o intaktnom arheološkom sloju. Iznimno nizak stupanj
fragmentacije (ponekad je sačuvana gotovo četvrtina poje-
dinih posuda) upućuje na to da se ne radi o recentnom uni-
štavanju sloja poljoprivrednom aktivnošću. Većinu keramike
koja je pronađena u tom sloju moguće je datirati u brončano
doba, a tek sporadični ulomci upućuju na mlađe željezno
doba te se većinom radi o većim ulomcima. Izgledno je da
su slojevi brončanog doba uništeni već u mlađem željeznom
dobu, na što upućuje kontaminacija materijalom iz tog raz-
doblja. Ipak, na temelju alata za tekstilnu proizvodnju, velike
količine keramičkog materijala, sporadičnih metalnih nalaza
te velikih komada kućnog lijepa, moguće je zaključiti da se
u srednjem brončanom dobu ondje nalazilo naselje čiji su
Tri ulomka iste zdjele pronađene u prapovijesnoj jami prilikom stambeni objekti uništeni aktivnošću u mlađem željeznom
iskopavanja na položaju Kovači 2017. godine (foto: F. Franković) dobu. Iznad toga sloja pronađen je tamno crni sloj debljine
40 cm, koji se prostirao sve do površine. Radi se o sloju uni-
sonde. Unutar sonde 1 nisu pronađeni očuvani kulturni slo- štenom preoravanjem. Većina keramike pronađene u tom
jevi, već je keramički materijal (eneolitik, brončano doba, sloju datirana je u mlađe željezno doba. Znatan udio čini i
antika, novi vijek) pronađen izmiješan s modernim mate- brončanodobna keramika, koja je u sloj vjerojatno dospjela
rijalom. Nekoliko jama pronađeno je ukopano u zdravicu, intruzivnim putem, preoravanjem dijelova donjeg smeđeg
od kojih su sve osim jedne modernog postanka. Jedino u sloja. Valja naglasiti da se na položaju Kovači nalazi najvaž-
jami smještenoj u jugozapadnom kutu sonde nisu prona- niji do sada otkriven arheološki lokalitet na području Lovasa.
đeni jasni tragovi kontaminacije modernim materijalom.
Nažalost, u jami su pronađena samo dva ulomka bron- Filip Franković
čanodobne keramike. Neporemećeni kontekst u sondi 1 Sanjin Mihelić
čine dva novovjekovna groba. Grob 1 sadržavao je ukop
muškarca s orijentacijom glave prema sjeveroistoku. Iako Summary
je raku bilo iznimno teško definirati, željezni čavli svjedoče
o tome da je pokojnik bio pokopan u drvenom lijesu. Grob In 2017, the Archaeological Museum in Zagreb contin-
2 sadržavao je ukop žene s orijentacijom glave prema ued its research in the village of Lovas, which had initially
jugozapadu. Kao i kod groba 1, uz rub rake pronađeni su started in 2011. In the 2017 season, the material from the
željezni čavli. Ruke pokojnice bile su položene na trbuh, a 2011 excavation and field survey was studied. The 2011
u njima je držala brončani križ veličine oko 5 cm. results combined with the results of a field survey con-
U sondi 2 definiran je jarak ili jama većih dimenzija koja ducted in 2017 helped to identify at least 18 different posi-
nije pokazivala tragove kontaminacije modernim mate- tions with human activity in the past, with the pottery dates
rijalom. Zbog dimenzija same sonde, strukturu nije bilo ranging from the Neolithic to Modern Age. In 2017, addi-
moguće jasnije definirati. Prema keramičkom materijalu, tional test trenches were opened on two different positions,
jarak/jamu treba datirati u razdoblje prelaska iz mlađeg namely Orlinac and Kovači. Three trenches were opened
željeznog doba u antiku. Unutar jarka/jame pronađena je at Orlinac. Archaeological layers in the first trench were
veća količina brončanodobne keramike, koja upućuje na to destroyed by later, possibly agricultural, activity. The only
da su brončanodobni slojevi vjerojatno uništeni ukopava- preserved contexts are two post-medieval graves and pos-
njem tijekom prijelaza iz mlađeg željeznog doba u antiku. sibly a Bronze Age pit. In the second trench, a ditch or large
62
pit, which can be dated to late phases of the Late Iron Age dr. sc. Branko Mušič, sa suradnicima iz tvrtke Gearh d.o.o.
or the early Roman period, was found. Layers in the third iz Slovenije. Financijska sredstva osiguralo je Sveučilište u
trench were completely disturbed by later activity. Zagrebu (programski ugovori za 2017. godinu). Voditeljica
One trench was opened on the position known as Kovači. istraživanja bila je dr. sc. Ina Miloglav s Odsjeka za arhe-
The only preserved archaeological contexts from this ologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a
trench are Bronze Age pits dug into the bedrock. The site zamjenica Maja Krznarić Škrivanko, muzejska savjetnica iz
was once occupied by a Bronze Age settlement, as sug- Gradskog muzeja Vinkovci.
gested by the vast quantity of chunks of wattle and daub,
pottery, animal bones and small finds, such as spindle Lokalitet u literaturi poznat kao Prisunjača (Dimitrijević
whorls and loom-weights. However, it seems that the pos- 1979: 281) ili Ciganica (Durman 1988: 15) nalazi se na
sible structures were disturbed by later activity, already in južnoj padini đakovačko-vinkovačkog ravnjaka, na položaju
the Late Iron Age. Late Iron Age layers found on top of the Duge njive između Ivankova i Vođinaca, 14 km zapadno
Bronze Age layers were destroyed by ploughing in recent od Vinkovaca. Nalazi s tog lokaliteta dospjeli su kao dar u
times. Sporadic finds of Copper Age pottery suggest pos- Arheološki muzej u Zagrebu još davne 1904., a posebno je
sible minor activity in that period, as well. zanimljiva posuda koja je u nekoliko navrata objavljivana u
literaturi (Dimitrijević 1956: 13, T. IX: 54; 1979: T. XXX:1).
Nažalost, okolnosti nalaza te posude nisu poznate, osim da
potječe iz Ivankova, međutim vrlo je vjerojatno da potječe
Redni broj: 32 upravo s lokaliteta na Prisunjači (Krznarić Škrivanko 2003:
Lokalitet: Prisunjača 20). S. Dimitrijević opisao je lokalitet Prisunjaču kao „ovalni
Naselje: Vođinci plato omeđen prirodnim usjecima ispunjenim vodom koji
Grad/općina: Vođinci su bili povezani potokom”. Iako potoka danas više nema,
Pravni status: P-5852 njegovo je korito vidljivo u obrasloj šumi te starim austrou-
Razdoblje: P garskim kartama.
Vrsta radova: geofizičko istraživanje Dimitrijević nadalje opisuje lokalitet: „sjeverna i sjevero
istočna strana bile su oblikovane naknadnim dotjerivanjem
Krajem listopada 2017. geofizički je istražen lokalitet strmine na dva nivoa (stepenasto). U južnom sektoru platoa
Prisunjača, na k.č. 40, 41¸ 42, 44, 45, 74 i 53, k.o. Vođinci. je vidljivo jedno ovalno uzvišenje koje je imalo dominantnu
Magnetskom metodom (Geometrics G-858) istraženo funkciju. Samo naselje je bilo djelomično zaklonjeno slič-
je 7500 m2, na četirima lokacijama. Lokalitet je istražio nim uzvišenjima i šumama, te je na neki način djelovalo
Lijevo – položaj geofizički istraženih područja; desno – plato gradine
63
Prikaz rezultata magnetske metode. a, b, c i d: različiti rasponi sivih tonova i kontrastnija bojana paleta za prikaze relativnih razlika u jačini
magnetskih anomalija i njihovih tlocrtnih formi; A – područje s iznimno jakim magnetskim anomalijama termoremanentnog tipa magne-
tizacije (vjerojatno mjesta spaljene gline prapovijesnih kuća); B – područje magnetske anomalije termoremanentnog tipa magnetizacije,
ali nešto slabije nego na području A (vjerojatnije se radi o jamama, odnosno drugim ostacima spaljene gline); C – usmjerene magnetske
anomalije inducirane magnetizacije zbog višeg magnetskog susceptibiliteta punila negativa (vjerojatno je riječ o dijelu fortifikacije).
poput skrivenog refugija” (Dimitrijević 1979: 282). Prema A. S obzirom na to da se radi o vrlo važnom lokalitetu s velikim
Durmanu (1988: 15), površina platoa iznosila je 1800 m2, arheološkim potencijalom, godine 2017. započela su geofi-
odnosno 60x30 m, međutim radi se samo o subjektivnoj zička istraživanja na nekoliko odabranih položaja (katastar-
procjeni s obzirom na to da lokalitet nije istražen. Arheolozi skih čestica) kako bi se odredila veličina i gabariti rasprosti-
Gradskog muzeja Vinkovci obišli su 2000., 2002. i 2008. ranja naselja te kako bi započela arheološka istraživanja.
područje Prisunjače i utvrdili da takav opis lokaliteta naža- Na osnovi prethodnih saznanja, odabrana je magnetska
lost ne odgovara njegovu današnjem izgledu. Na samom metoda kao najpovoljnija metoda za otkrivanje i kartiranje
platou u međuvremenu je sagrađeno nekoliko vikendica, arheoloških ostataka na ciljanom području. Velike količine
južna se padina djelomično obrađuje, a ostali je dio zara- kućnog lijepa na površini te ostaci spaljene gline u različi-
stao u šumi. Jedino je sa zapadne strane bio vidljiv plato u tim formama upućuju na prevladavajući termoremanentni
visini od oko 20 m, koji je danas kompletno zarastao u šumi tip magnetizacije ostataka stambenih objekata, a moguće
i šikari (Krznarić Škrivanko, 2003: 20, T. 3; Gale 2003: 332- i keramičarskih radionica s pećima i deponijima otpadnog
333; Miloglav 2012: 78 – 81). Kontinuiranim obrađivanjem materijala. Takav se tip magnetizacije, koji je obično znatno
zemljišta i gradnjom vikendica lokalitet se sustavno uni- jači od okoline tih objekata, lako prepoznaje na rezultatima
štava te se tijekom obilaska terena na površini mogu naći magnetske metode. Time se jasno definira položaj izvora
veći komadi gorenog kućnog lijepa, kao posljedica izorava- magnetskih anomalija, odnosno objekata od spaljene gline,
nja prapovijesnih kuća, te dijelovi cijelih utega, keramičkih međutim vrlo često nije moguće jednoznačno interpretirati
posuda ili kamenih alatki (Miloglav 2012: 78 – 81, T. 4). arheološke ostatke u smislu njihove točne funkcije u arhe-
Prema prikupljenom materijalu, radi se o višeslojnom pra- ološkoj prošlosti. Često se ti objekti prepoznaju po jačini
povijesnom lokalitetu s dominantnim nalazima vučedolske magnetskih anomalija, ali su tlocrtni oblici zbog magnet-
kulture, a prilikom geofizičkih istraživanja otkriveni su ostaci ski heterogenog sastava tih objekata nedovoljno jasni za
prapovijesnih kuća i jama te dijelovi obrambenog jarka. sasvim preciznu arheološku interpretaciju. Zbog toga se uz
64
karakteristike magnetskih anomalija za interpretaciju koristi settlement of the tell type with prevailing finds of the
i položaj tih objekata u odnosu na topografiju, kao i njihovi Vučedol Culture. The magnetic method surveys were car-
međusobni prostorni odnosi. ried out by the Geometrics G-858 magnetometer in parallel
Mjerenja magnetskom metodom provedena su magneto- profiles in four distinct areas at a distance of 0.5 m, over
metrom Geometrics G-858, u paralelnim i 0,5 m udaljenim a total surface area of 7500 m2. The results clearly show
profilima na četirima odvojenim područjima na ukupnoj numerous areas of relatively strong magnetic anomalies
površini od 7500 m2. Magnetometrijom su se željele otkriti of induced, but mostly thermoremanent type of magnetisa-
magnetske anomalije, koje bi upućivale na induciran i/ili ter- tion, which probably resulted from the changes on the clay
moremanentan tip magnetizacije ostataka naselja vučedol- where houses had been built. The magnetic anomalies
ske kulture. Glavni arheološki ciljevi magnetske metode bili belong to archaeological structures (houses, pits, parts of
su ostaci peći i spaljene gline u sastavu kuća te negativne a ditch) as well as more recent agricultural activities in the
strukture kao što su jarci i veće jame. Negativne su strukture form of plot boundaries.
po pravilu, zbog nešto višeg magnetskog susceptibiliteta, i
nositelji nešto više inducirane magnetizacije od okoline.
Na rezultatima magnetske metode jasno se prepoznaju brojna
područja relativno jačih magnetskih anomalija induciranog, Redni broj: 33
ali najviše termoremanentnog tipa magnetizacije, za koje se Lokalitet: Rokovci – Rokovačke zidine
pretpostavlja da su posljedica temperaturnih promjena gline Naselje: Rokovci
na mjestima kuća za vrijeme trajanja naselja. Prikazi gradi- Grad/općina: Andrijaševci
jentnog mjerenja dosta su kontrastniji i time kompleksniji, ali Pravni status: Z-1163
upućuju na širok spektar magnetskih anomalija s izvorima Razdoblje: SV, NV
plitko ispod površine, kao i na samoj površini. Prepoznaju se Vrsta radova: probno iskopavanje
magnetske anomalije od arheoloških objekata (prapovijesnih
kuća, jama i dijelova obrambenog jarka) inducirane i termo- Od 2. do 6. listopada 2017. arheološki je istražen lokalitet
remanentne magetizacije, kao i od subrecentnih poljoprivred- Rokovačke zidine. Stručna voditeljica bila je Anita Rapan
nih aktivnosti u vidu parcelnih granica. Papeša. Strojno su otvorena tri probna rova, širine oko 2 m i
duljine od 28 do 37 m. Ukupno je u probnim rovovima istra-
Literatura ženo 179 m2 površine lokaliteta. Radovi su financirani sred-
stvima Ministarstva kulture, u sklopu projekta PERAN 2.
Dimitrijević 1979 S. Dimitrijević, Vučedolska kultura i
vučedolski kulturni kompleks, u: (ur. A. Benac), Praistorija
jugoslavenskih zemalja, III, Sarajevo, 1979: 267 – 343.
Dimitrijević 1956 S. Dimitrijević, Prilog daljem upoznava-
nju vučedolske kulture, OA, 1, Zagreb, 1956: 5 – 50.
Durman 1988 A. Durman, Vučedolska kultura, u: Vučedol
treće tisućljeće p.n.e., Katalog izložbe, Zagreb, 1988: 13
– 20.
Gale 2003 I. Gale, Rezultati sustavnih i zaštitnih arheo-
loških istraživanja Arheološkog odjela Gradskog muzeja
Vinkovci u 2002., Godišnjak ogranka Matice hrvatske
Vinkovci, 20, Vinkovci, 2003: 329 – 346.
Krznarić Škrivanko 2003 M. Krznarić Škrivanko,
Arheološka topografija nalaza i nalazišta na području
Ivankova, u Monografiji Ivankovo, Ivankovo, 2003: 15 – 27.
Miloglav 2012 I. Miloglav, Topografija nalazišta vučedolske
kulture na vinkovačkom području, Acta Musei Cibalensis,
5, 2012, Vinkovci, 2012: 69 – 94.
Mušič 2017 B. Mušič, Izvješće o geofizičkim istraživanjima
na arheološkom lokalitetu Prisunjača kod Vođinaca, neo-
bjavljeno izvješće, Gearh d.o.o., Maribor, 2017.
Ina Miloglav
Branko Mušič
Summary
In the course of 2017 a geophysical survey was carried out

at the site of Prisunjača with the aim of defining the size of
the site. Although the site was recorded in the literature,
serious investigations have not been conducted so far.
According to surface finds, the site represents a prehistoric Grobovi u rovu 2 (foto: M. Krznarić Škrivanko)
65
Istraživana lokacija nalazi se u sklopu zaštićenog arheo-

loškog nalazišta Rokovačka zidina, a rasprostire se oko
kulturnog dobra ruševine opatije Poljana. Istraživanje je
bilo potaknuto činjenicom da se prilikom obrade poljopri-
vrednog zemljišta u neposrednoj blizini arhitektonskih osta-
taka izoravaju ljudske kosti. Prostor zaštite preventivno je
povećan te su na njemu probno istraživalo radi utvrđivanja
opsega rasprostiranja groblja.
Rokovačke zidine trenutačno su najlošije sačuvan sred-
njovjekovni franjevački sakralni objekt u Vukovarsko-
-srijemskoj županiji. Stanje loše sačuvanosti rezultat je
nemara i sustavnih devastacija u proteklih 100 godina.
Rokovačke zidine čine ostaci srednjovjekovne crkve u
sklopu franjevačkog samostana, koji se nalazio u sred-
njovjekovnom naselju *Hrapkovo/*Hropkovci (otuda i ime
današnjih Rokovaca), a koji se prvi put navodi u jednoj Negativ objekta SJ 13 (foto: I. Sokola)
franjevačkoj kronici iz 1433. godine. U istom tom nase-
lju *Hrapkovu postojala je i srednjovjekovna utvrda čiji su Kao (arheološki) zanimljiv i ugrožen lokalitet, položaj
ostaci i opkopi vidljivi uz samu lijevu obalu Bosuta, na tzv. Rokovačkih zidina česta je postaja tijekom rekognoscira-
Jemrića stanu, udaljenom od samih Rokovačkih zidina nja, odnosno pregleda terena. Na inicijativu Arheološkog
oko 350 m u smjeru sjevera. Dimenzije utvrde, koja ima odjela Gradskog muzeja Vinkovci, sredstvima Ministarstva
nepravilan trokutast do kružan oblik, iznose oko 40x50 m kulture, a u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Osijeku,
(Petković 2011). godine 2002. saniran je luk apside (Gale 2003: 338).
U prostoru između Rokovačkih zidina i navedene utvrde U dogovoru s Konzervatorskim odjelom u Vukovaru, u
nalazilo se spomenuto srednjovjekovno naselje Hrapkovo, okviru Programa PERAN 2017. obavljena su probna arhe-
što potvrđuju brojni do sada nađeni srednjovjekovni arte- ološka istraživanja na lokalitetu Rokovačka zidina. Naime,
fakti. Na južnoj strani samih Rokovačkih zidina, na sate- tijekom dubokog oranja, u proljeće 2017. izorane su ljud-
litskim slikama u zemlji vidljivi su obrisi pravilne četvrtaste ske kosti, a prilikom pregledavanja terena skupljena je
strukture približnih dimenzija 40x40 m, što upućuje upravo veća količina željeznih čavala (od sanduka) i nešto bronča-
na postojanje ostataka samostanskog kompleksa, odnosno nih predmeta iz grobova (medaljice, kopčice).
klaustra i pripadajućih samostanskih prostorija. Također Zbog potrebe utvrđivanja opsega i obuhvata lokaliteta,
oko 200 m sjeveroistočno od Rokovačkih zidina vidljivi su započelo je istraživanje rovovima. Određene su pozicije
objekti nekakve crvene kružne strukture promjera 30 m, što triju rovova: s jugozapadne, južne i jugoistočne strane
također upućuje na nekakav čvrsto zidan srednjovjekovni samostanske crkve.
ili stariji objekt. Rov 1, smjera jugoistok-sjeverozapad, dužine 28 m, pozi-
Usprkos činjenici da lokalitet nije arheološki istražen, to ne cioniran je jugoistočno od crkve. U rovu 1 istražena su tri
znači da nema predmeta iz arheološkog konteksta, dapače groba, koja su se praktički nalazila u oraćem sloju.
– slučajni pokretni nalazi sa samog položaja Rokovačkih Rov 2, smjera sjeveroistok-jugozapad, dužine 37 m, isko-
zidina ili iz neposredne blizine svjedoče, uz vidljive ostatke pan je jugozapadno od crkve. U rovu su istražena četiri
arhitekture, o životu na tom prostoru u kasnom i razvijenom groba koje je zakvačio plug. U Rovu 2 definiran je plitak
srednjem vijeku (Rapan Papeša 2011.). kanal, imenovan kao SJ 004 od SJ 005.
U više su navrata u lokalnom tisku o stanju Rokovačkih Rov 3, smjera sjever-jug, dužine 31 m, iskopan je južno od
zidina pisali djelatnici muzeja, ali i pojedini građani i novi- crkve. U rovu su istražena dva groba koje je zakvačio plug.
nari. Nažalost, planovi o istraživanju i reambulaciji tog Osim toga, u Rovu 3 definiran je i velik srednjovjekovni
lokaliteta nisu ostvareni zbog pomanjkanja sredstava. objekt pun keramičkih ulomaka i kućnog lijepa (SJ 008 od
SJ 009). U južnom profilu rova 3 ocrtao se još jedan objekt
(SJ 010 od SJ 011), u kojem nije bilo nalaza.
Utvrđena je sljedeća stratigrafska slika: SJ 001= 5Y 3/2 dark
olive gray – oraći sloj; SJ 002 = 5Y 4/4 olive – predzdravica;
SJ 003 = 10 YR 6/4 light yellowish brown – zdravica.
Probna arheološka istraživanja na lokalitetu Rokovačke
zidine potvrdila su postojanje groblja oko lokaliteta.
Pokretnih je nalaza bilo iznimno malo, a riječ je uglavnom
o željeznim čavlima iz sanduka (ukupno 96 komada) te
nekoliko brončanih križeva s krunica. Na osnovi nalaza iz
grobova, može se reći da se na tom području ukopavalo
otprilike do kraja 18. st. Antropološka analiza iskopanih
grobova pokazala je da su ukopana četiri muškaraca, četiri
žene i jedno dijete, a primijećena je i velika razina bolesti
na kostima (Rajić Šikanjić 2018). Nakon istraživanja rovovi
Grob 8 (foto: I. Sokola) su zatrpani.
66
Svakako je potrebno daljnje istraživanje kako bi se defini- na tom zemljištu prije bio vinograd. Sonda je bila položena
rala namjena objekta, za što velik interes iskazuje Općina preko uzvišenja i njegove južne padine. U sjevernom dijelu
Rokovci – Andrijaševci, koja na tom lokalitetu planira grad- sonde u oraćem sloju pronađeni su ulomci srednjovje-
nju arheološkog parka. kovne i latenske keramike, ali na površini čitave sonde nisu
zamijećene očuvane arheološke cjeline.
Literatura
Daria Ložnjak Dizdar
Gale 2003 I. Gale, Rezultati sustavnih i zaštitnih arheo-
loških istraživanja Arheološkog odjela Gradskog muzeja Summary
Vinkovci u 2002, Godišnjak ogranka MH Vinkovci, 20/2002,
Vinkovci 2003, 329 – 346. Probe archaeological excavations at the site of Sotin-
Petković 2011 D. Petković, „Rokovačke zidine” – zablude i Jarkovac, east were carried out in the course of 2017.
rješenja, AMC, 4, Vinkovci, 27 – 130. During the field survey of the site in 2013, fragments of
Rapan Papeša 2011 A. Rapan Papeša, Pokretni arheo- pottery and burnt bones were identified. The aim of the
loški nalazi kao svjedoci života na prostoru Rokovačkih probe excavations was to locate a possible Iron Age cem-
zidina, AMC, 4, Vinkovci, 11 – 26. etery. No archaeological features were identified during the
Rajić Šikanjić 2018 P. Rajić Šikanjić, Analiza ljudskog excavations.
skeletnog materijala s nalazišta Rokovci, stručni elaborat,
siječanj 2018, Zagreb.
Anita Rapan Papeša Redni broj: 35

Lokalitet: Sotin – Srednje polje, Vašarište
Summary Naselje: Sotin
Grad/općina: Vukovar
At the beginning of October 2017 archaeological excava- Pravni status: Z-4988
tions were conducted around the remains of a medieval Razdoblje: P, A, SV
church at the site of Rokovačke zidine. The chapel and Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Franciscan monastery belonged to the nearby fort and
village of *Hropkov, first mentioned in 15th century, but Godine 2017. istraživani su različiti položaji u Sotinu. Te
built earlier. The excavations were carried out around radove od 2008. u kontinuitetu provodi Institut za arheo-
the remains of architecture due to a discovery of human logiju, pod vodstvom Darije Ložnjak Dizdar, u suradnji s
bones. Altogether three trenches were excavated, resulting Gradskim muzejom Vukovar (Ložnjak Dizdar et al. 2009;
with eight graves and several medieval pits. Due to these Ložnjak Dizdar, Dizdar 2017). Istraživanje je financiralo
investigations, the protected area around the church was Ministarstvo kulture.
extended and further excavations are planned. The local
municipality hopes that they will lead to the creation of an Tijekom iskopavanja 2017. u Sotinu istražena je povr-
archaeological park. šina od 347 m2, sondama 23 i 24 na k.č. 468, k.o. Sotin.
Redni broj: 34
Lokalitet: Sotin – Jarkovac, istok
Naselje: Sotin
Pravni status: –
Razdoblje: P
Vrsta radova: probno iskopavanje
Od 24. travnja do 10. svibnja 2017. trajala su probna arhe-

ološka istraživanja na položaju Sotin – Jarkovac, istok.
Voditeljica je bila dr. sc. Daria Lošnjak Dizdar, s Instituta za
arheologiju iz Zagreba.
Prilikom terenskog pregleda 2013., na položaju Sotin –

Jarkovac, istok otkriveni su ulomci prapovijesne keramike,
kao i spaljene kosti. Probnim se istraživanjima pokušalo
locirati moguće groblje iz željeznog doba, koje se nalazilo
zapadnije od groblja lociranog na Srednjem polju. U pro-
ljeće 2017. istraživalo se na k.č. 163, 164, k.o. Sotin, uz
istočni rub čestice. Tom prilikom istražena je sonda dimen-
zija 50x2 m. Oraći sloj bio je relativne dubine 0,60 m jer je Grob 154 (foto: D. Ložnjak Dizdar)
67
Jama SJ 1160 (foto: M. Dizdar) Istočni dio radnoga prostora SJ 1074 (foto: M. Dizdar)
Zahvaćen je dio groblja iz kasnoga brončanog i starijeg u sjeverozapadnom i jugozapadnom uglu. Njegov istočni
željeznog doba, zatim dio prometnice iz rimskoga vre- dio istražen je u sondi 23 2017. godine. Radi se o većem
mena, dijelovi ranosrednjovjekovnoga naselja, kao i brojna radnom prostoru (3,90x3,50 m), koji je u svome zapad-
novovjekovna infrastruktura. Istaknuta višeslojnost vidljiva nom dijelu imao dvije peći. U središnjem dijelu sonde 23
u horizontalnoj stratigrafiji zabilježena je dosad u svakoj od otkriven je i dubok podrum, vjerojatno iz srednjega vijeka,
24 istraživane sonde u Sotinu. sudeći prema skromnim nalazima keramičkih ulomaka.
Današnji humus uklonjen je strojno jer se oranica inten- Kanal SJ 1001 u sondi 23 presjekao je usku i dugu jamu
zivno obrađuje. Nakon iskopavanja humusa otkriveni su SJ 1138 orijentacije sjever-jug, koja je također sadržavala
ostaci sedam grobova datiranih u kasno brončano i starije ulomke ranosrednjovjekovne keramike i životinjske kosti.
željezno doba, od 9. do 7. st. pr. Kr., odnosno u stupnjeve Zanimljivo, jama je prije toga presjekla dio rake groba 154.
II, IIIa-b prema kronološkoj podjeli C. Metzner-Nebelsick Ranosrednjovjekovni radni prostor i ostaci podruma te
(2002), što odgovara i ostalim grobovima istraženima na nalazi srednjovjekovnih jama pokazuju da se naselje širilo
tome dijelu položaja Vašarište od 2008. do 2016. godine. prema istočnom dijelu Vašarišta.
U istraženim grobovima zabilježen je uobičajen inventar: Najmlađem vremenskom horizontu dokumentiranom
žara sa spaljenim ostacima pokojnika pokrivena zdjelom, tijekom istraživanja pripadaju kanali SJ 1001 i SJ 971.
dnom okrenutim prema gore, kantharosi te zdjele i lonci Orijentacija kanala i nalazi u njihovim zapunama datiraju
koji su vjerojatno sadržavali hranu i piće. ih u novije doba te povezuju s kućom koja je postojala na
Dio istraženih grobova iz kasnoga brončanog i starijega istoj čestici prije Domovinskoga rata. Nekoliko manjih jama
željeznog doba prilično je oštećen ukopom novovjekov- sa sporadičnim nalazima ostaci su vjerojatno mjesta gdje
noga kanala SJ 1001, kao i poljoprivrednim aktivnostima. su bile posađene voćke ili su tragovi nekih drugih aktivnosti
Primjer istraženoga groba 154, koji je bio presječen jamom koje su se odvijale u dvorištu kućanstva.
SJ 1138 i kanalom SJ 1001, dobro ilustrira takve situacije
na terenu. Literatura
Iz rimskog razdoblja potječu kanali SJ 520 i SJ 1111 te
jama SJ 1160. U susjednim sondama 12, 13, 19 i 21 tako- Ilkić 2010 M. Ilkić, Arheološka topografija srednjovjekov-
đer su zabilježeni ukopi nekoliko kanala, koji imaju jednaku noga Sotina, u: Zbornik Stjepana Gunjače, Split, 2010: 383
orijentaciju kao i spomenuti dio kanala SJ 520, istraživa- – 401.
nog 2012., 2015. i 2016. godine. Vjerojatno se radi o osta- Ložnjak Dizdar et al. 2009 D. Ložnjak Dizdar, M. Ilkić, M.
cima prometnica, koje su iz Cornacuma vodile u Cuccium. Hutinec, Sotin – Srednje polje, probna arheološka istraži-
Prilikom istraživanja otkriven je i dio rimske jame SJ 1160, vanja 2008. g., AIA, V, Zagreb, 2009: 12 – 14.
presječen kanalom SJ 520. U zapuni jame pronađena je Ložnak Dizdar, Dizdar 2017 D. Ložnjak Dizdar, M. Dizdar,
veća količina ulomaka rimske keramike. Nalaz jame SJ Sotin – Srednje polje i Dunavska ulica, Istraživanja višesloj-
1160 s ulomcima rimske keramike dokazuje jednu stariju nih nalazišta u Podunavlju 2016. godine, AIA, XIII, Zagreb,
faza korištenja prostorom na Vašarištu u rimsko vrijeme, 2017: 19 – 25.
vjerojatno prije gradnje prometnice i početka pokopavanja Metzner-Nebelsick 2002 C. Metzner-Nebelsick, C. Der
u drugoj polovici 2. st. «Thrako-Kimmerische» Formenkreis aus der Sicht der
Položaj Srednje polje – Vašarište, već od terenskoga Urnenfelder- und Hallstattzeit im südöstlichen Pannonien,
pregleda 2008., zabilježen je kao srednjovjekovno nala- Vorgeschichtliche Forschungen, Band 23, Verlag Marie
zište (Ilkić 2010). Prilikom istraživanja u sondama 2, 11, Leidorf GmbH, Rahden/Westf. 2002.
12, 13, 15 – 17, 19 – 22 otkriveni su dijelovi naselja koje
čine poluukopani objekti, zemunice, peći te ostaci ognji- Daria Ložnjak Dizdar
šta. Tijekom istraživanja 2016. u sondi 21 otkriven je Marko Dizdar
zapadni dio radnoga prostora SJ 1074, s dvjema pećima Gorana Kušić
68
Summary jer pozicija nalaza spomenutih grobova do danas nije

poznata. Cilj istraživanja bilo je otkriće grobova žena s
Archaeological excavations at the site of Srednje polje in karakterističnim nalazima, koji bi svjedočili o različitim
Sotin were conducted in the course of 2017. The excava- aspektima društvenih identiteta žena tijekom kasnoga
tions have been carried out since 2008. The finds include latena (usp. Todorović 1972). Upravo su spomenuti grobovi
seven incineration graves of the Dalj group dating to the sa Zmajevca, iako otkriveni prije više od stotinu godina,
Early Iron Age, parts of a Roman road and settlement, sve do današnjih dana ostali jedini poznati kasnolatenski
as well as two medieval horizons. Also documented were grobovi na prostoru istočne Hrvatske (Majnarić-Pandžić
numerous traces of post-medieval activities that had par- 1972/1973; Božič 1981; Guštin 1984).
tially damaged the older structures. Na datiranje nalazišta Sotin – Zmajevac u mlađe željezno
doba upućivali su rezultati terenskih pregleda, kao i zaštit-
nih istraživanja 2015., oko 200 m zapadno od površine
istraživane 2017. godine. Tom su prilikom zabilježeni tra-
Redni broj: 36 govi intenzivnoga naseljavanja tijekom kasnoga srednjeg
Lokalitet: Sotin – Zmajevac vijeka, dok su mlađem željeznom dobu pripadali malobrojni
Naselje: Sotin keramički nalazi (Ložnjak Dizdar et al. 2016). Inače, tije-
Grad/općina: Vukovar kom prijašnjih terenskih pregleda zabilježeni su površinski
Pravni status: Z-4986 keramički nalazi iz neolitika te brončanoga doba.
Razdoblje: P, SV Nalazište Sotin – Zmajevac smješteno je sjeverno od ceste
Vrsta radova: probno iskopavanje koja od Sotina vodi prema Opatovcu, oko 1,5 km istočno od
središta Sotina. Inače, prostor Sotina jedno je od najistak
U studenom 2017. Institut za arheologiju iz Zagreba probno nutijih nalazišta iz svih razdoblja na prostoru Hrvatskoga
je arheološki istražio nalazište Sotin – Zmajevac, u okviru Podunavlja, posebno tijekom starijega i mlađeg željez
istraživačkoga projekta Hrvatske zaklade za znanost nog doba (Brunšmid 1902; Vinski/Vinski Gasparini 1962;
„Željeznodobni ženski identiteti u južnom dijelu Karpatske Majnarić-Pandžić 1970; 2007; Vinski-Gasparini 1978; Ilkić
kotline” (FEMINE / IP-06-2016-1749). Voditelj istraživa- 1999; 2011; Ložnjak Dizdar 2010). Nalazište Zmajevac
nja bio je dr. sc. Marko Dizdar, Institut za arheologiju iz smješteno je na lesnome rubu iznad rijeke Dunav te je
Zagreba. sa zapadne i istočne strane definirano dubokim prirodnim
usjecima. Najveći dio površina nalazi se pod nasadima
Cilj istraživanja bio je otkrivanje položaja groblja iz mla- voćnjaka i vinogradima, zbog čega je istražena trenutačno
đega željeznoga doba jer su početkom 20. st. na položaju dostupna oranica.
Zmajevac pronađena tri paljevinska groba, koja su na Istražene su dvije sonde (4 i 5), smještene na zapad-
osnovi prikupljenih nalaza datirana u kasni laten (LT D1), nom i istočnom rubu oranice. Sonda 4 bila je dimen-
odnosno u početak 1. st. pr. Kr. (Majnarić-Pandžić 1970; zija 63,00x4,00 m, dok su dimenzije sonde 5 iznosile
1972/1973; Božič 1981; Guštin 1984; Ilkić 1999). Među 30,00x2,00 m. S obzirom na to da je u središnjem dijelu
ukopima muškaraca pronađeno je oružje, dok su za pokope sonde 5 pronađena zapuna većega objekta, uz zapadni
žena karakteristični nošnja i nakit. Popudbini su pripadali rub sonde istraženo je proširenje kako bi se zemunica
nalazi keramičkih i brončanih posuda, koje dokazuju posto- istražila u što većem dijelu. Ukupno je istražena površina
janje nadregionalnih mreža distribucije (Majnarić-Pandžić od 330 m2. Sloj humusa debljine do 0,50 m iskopan je
1996; Dizdar, Radman-Livaja 2004; 2015). strojno, pri čemu su sve arheološke cjeline bile ukopane
S obzirom na davno otkrivene nalaze sa Zmajevca, istra- u različite slojeve lesa. U zapunama objekata pronađeni
živanjima se željelo potvrditi postojanje kasnolatenskoga su brojni pokretni nalazi. U najvećem su broju prikupljeni
groblja, odnosno njegov točan položaj te rasprostiranje ulomci keramičkih posuda te kućnoga lijepa, nakon čega
Položaj nalazišta Sotin – Zmajevac Zapuna kasnolatenske jame SJ 77 u sondi 4 (foto: M. Dizdar)
69
Ukop kasnolatenske zemunice SJ 69 (foto: M. Dizdar)
Zapuna kasnosrednjovjekovne jame SJ 63 (foto: M. Dizdar) Ukop kasnosrednjovjekovne jame SJ 63 (foto: M. Dizdar)
slijede nalazi životinjskih kostiju. Zabilježen je i manji broj

ostalih keramičkih i kamenih predmeta.
Paralelno s istraživanjima trajao je pregled položaja
Zmajevac, kako bi se preciznije dokumentirala rasprostra-
njenost nalazišta. Površinski nalazi zabilježeni su prema
jugu sve do ceste Sotin – Opatovac. Na površinama nala-
zišta brojni su prapovijesni i srednjovjekovni keramički
ulomci, dok se prema jugu broj površinskih nalaza iz pra-
povijesti smanjuje. Također, terenskim pregledom obuhva-
ćeni su i susjedni položaji prema Sotinu, kako bi se poku-
šao odrediti odnos nalazišta na Zmajevcu s onima koja
su smještena u istočnome dijelu Sotina, gdje su otkriveni
ostaci prapovijesnoga i srednjovjekovnoga naselja te gro-
blja iz starijega željeznog doba i antike (Ložnjak et al. 2016;
Ložnjak, Dizdar 2017).
Cilj iskopavanja 2017. na nalazištu Sotin – Zmajevac bio je
usmjeren na pronalazak položaja groblja latenske kulture
koje se na osnovi nalaza datira u kasni laten (LT D1), odno-
sno u početak 1. st. pr. Kr. Grobovi su pronađeni tijekom
sadnje vinograda te se u opisu navodi, na osnovi arhiv-
skih podataka, kako su pronađeni na Zmajevcu istočno
od Sotina (Majnarić-Pandžić 1970; 1972/1973; 2007;
Božič 1981; Guštin 1984). S prostora Sotina poznati su
brojni nalazi latenske kulture iz mlađega željeznog doba,
posebno s položaja Popino brdo u središtu današnjega
sela (Ilkić 1999; 2011) koji pripadaju ostacima naselja.
Groblje na Zmajevcu, s obzirom na udaljenost, vjerojatno
pripada nekome drugom naselju, koje se nalazilo istočnije
od Sotina. Na to su uputili i rezultati manjih zaštitnih isko- Ostaci peći u kasnosrednjovjekovnoj zemunici SJ 65 (foto: M.
pavanja na Zmajevcu 2015. godine (Ložnjak et al. 2016). Dizdar)
70
Tijekom spomenutih istraživanja otkriveni su ostaci kasno-

srednjovjekovnoga naselja te manji broj objekata iz mla-
đega željeznog doba.
Zbog toga je nastavljeno istraživanje središnjeg dijela
Zmajevca, gdje su bili prikupljeni keramički ulomci latenske
kulture. U sondi 4 otkriveni su jama i rov koji se, na osnovi
pronađenih nalaza, mogu datirati u kasni laten (LT D1).
Izdvajaju se ulomci lonaca zaobljenoga oblika s okomi-
tim češljastim ukrasom te zdjela S-profilacije, izrađeni na
lončarskome kolu, a koji su jedan od najčešćih keramičkih
oblika na kasnolatenskim naseljima (Jovanović, Jovanović
1988; Dalić 1998; Dizdar 2001; 2013; Popović 2003). Ukop
latenskoga rova bio je presječen rovom iz Drugog svjet-
skoga rata, kojem pripada i ukop koji se nalazio u južnome
dijelu sonde 4.
U sondi 5 latenskoj kulturi pripadaju ukopi zemunice koja
je presjekla manju jamu ovalnoga oblika. Zemunica je
pravokutnoga oblika i zaobljenih uglova te orijentirana u
smjeru zapad-istok. Radi se o karakterističnom tipu rad-
noga objekta u naseljima iz mlađega željeznog doba,
dimenzija oko 4,50x2,50 m te dubine ukopa oko 1 m,
što podrazumijeva i postojanje nadzemnoga dijela zidnih
konstrukcija, od kojih su sačuvani ulomci kućnoga lijepa.
Pretpostavlja se da su se u takvim objektima odvijale
neke svakodnevne radne aktivnosti te da su se u njima Pogled na južni dio sonde 4 sa zapunom rova SJ 83 iz Drugog
pohranjivale namirnice. U zapuni zemunice pronađeni svjetskoga rata (foto: M. Dizdar)
su ulomci keramičkih posuda koje se mogu datirati u
LT D1. Na moguću uporabu zemunice u proizvodnji tek- Probna iskopavanja na nalazištu Sotin – Zmajevac potvr-
stila upućuju nalazi pršljena te keramičkih diskova, koji dila su pretpostavke da se radi o važnome nalazištu iz
su bili izrađeni od ulomaka keramičkih posuda. Za opi- mlađega željeznoga doba te kasnoga srednjeg vijeka,
sane se diskove pretpostavlja da su također služili kao uz pojedinačne nalaze koji se mogu datirati u mlađe
pršljeni na vretenima te se pojavljuju u vrijeme latenske kameno doba te kasno brončano doba. Iako ostaci gro-
kulture (Belanová-Štolcová, Grömer 2010; Belanová- blja latenske kulture nisu pronađeni, otkriće kasnolaten-
Štolcová 2012; Wendling 2011; Grömer 2012). Kasnom skih objekata s iznimnim nalazima keramičkih pršljena i
latenu vjerojatno pripadaju i ukopi zemunica u južnome diskova, koji su služili u procesu izrade tkanina i odjeće,
dijelu sonde 5, od kojih je istražen samo zapadni rubni svjedoče o različitim aspektima ženskih društvenih iden-
dio, dok se njihov ostatak najvećim dijelom nalazio na titeta te svakodnevnim poslovima koje su žene obavljale
susjednoj oranici. U zapuni jedne od zemunica pronađeni u domaćinstvima.
su i ulomci keramike kulture Belegiš II, što pokazuje da se
na položaju Zmajevac vjerojatno nalazilo i kasnobronča- Literatura
nodobno naselje.
Mlađem horizontu naseljavanja na Zmajevcu pripadaju Belanová-Štolcová 2012 T. Belanová-Štolcová, Slovak
objekti otkriveni u sondi 5, koji se na osnovi keramičkih and Czech Republic, in: Textiles and Textile Production in
nalaza mogu datirati u kasni srednji vijek, vjerojatno u Europe from Prehistory to AD 400, M. Gleba, U. Mannering
15. do početka 16. st. U sjeverozapadnome uglu zemu- (eds.), Ancient Textiles Series 11, Oxbow Books, Oxford,
nice pronađeni su ostaci peći koja je bila dublje ukopana 2012: 306 – 331.
u odnosu na dno zemunice te je imala zapečene stijenke. Belanová-Štolcová, Grömer 2010 T. Belanová-Štolcová,
Oba objekta odgovaraju onima pronađenima tijekom istra- K. Grömer, Loom-weights, Spindles and Textiles – Textile
živanja 2015. godine (Ložnjak et al. 2016: 12, sl. 5), odno- Production in Central Europe from the Bronze Age to the
sno upućuju na postojanje kasnosrednjovjekovnoga nase- Iron Age, in: North European Symposium for Archaeological
lja s razvijenom infrastrukturom, za koju su karakteristične Textiles X, E. B. Andersson Strand, M. Gleba, U. Mannering,
pravokutne zemunice dubine ukopa oko 0,80-1,00 m, koje C. Munkholt, M. Ringgard (eds.), Ancient Textiles Series 5,
su u uglovima imale dublje ukopane peći. Otkrivene su Oxbow Books, Oxford, 2010: 9 – 20.
i jame, najčešće ovalnoga oblika te ukopi kanala koji su Božič 1981 D. Božič, Relativna kronologija mlajše železne
također pripadali infrastrukturi naselja. U zapunama kasno- dobi v jugoslovenskem Podonavju, AV, XXXII, Ljubljana,
srednjovjekovnih objekata pronađeni su ulomci keramičkih 1981: 315 – 336.
posuda, zatim pećnjaka te životinjske kosti. Naselje na Brunšmid 1902 J. Brunšmid, Prethistorijski predmeti iz
Zmajevcu, uz ona već poznata na prostoru današnjega Srijemske županije, VHAD, n.s. VI, Zagreb, 1902: 68 – 86.
naselja Sotina, upućuje na gustu naseljenost zapadnoga Dalić 1998 M. Dalić, Tipološko-statistička obrada kasnola-
Srijema u 15. i početkom 16. st., neposredno prije turskoga tenske keramike iz utvrđenih naselja Orolik i Privlaka, OA,
osvajanja. 22, Zagreb, 1998: 163 – 218.
71
Dizdar 2001 M. Dizdar, Latenska naselja na vinkovač- (zwischen Caput Adriae und den Ostseegebiet) in der Zeit
kom području, Dissertationes et Monographiae Zagreb, 3, um Christi Geburt, Krakow, 1996: 23 – 33.
Zagreb, 2001. Majnarić-Pandžić 2007 N. Majnarić-Pandžić, Brončani
Dizdar 2013 M. Dizdar, Kasnolatensko naselje Skordiska srednjolatenski nakit iz Vukovara ukrašen plastičnim i pse-
na Štrbincima kod Đakova, ARR, 17, Zagreb, 2013: 123 udofiligranskim stilom, in: Scripta Praehistorica in hono-
– 164. rem Biba Teržan, (eds. M. Blečić, M. Črešnar, B. Hänsel,
Dizdar, Radman-Livaja 2004 M. Dizdar, I. Radman-Livaja, A. Hellmuth, E. Kaiser, C. Metzner-Nebelsick), Situla, 44,
Finds of Roman Bronze Ware on Celtic Sites in Eastern Ljubljana, 2007: 797 – 811.
Slavonia, in: Actes du XIVème Congrès UISPP, Universitéde Popović 2003 P. Popović, Le site laténien de Dautovac-
Liège, Belgique, 2-8 septembre 2001, Section 13, The Korićani et les fibules ornées de «boucles» ou de «huit»
Roman Age, General Sessions and Posters, Le Secrétariat («À brandebourgs»), Starinar LII (2002), Beograd, 2003:
du Congrès (ed.), BAR, Int. Ser., 1312, Oxford, 2004: 49 145 – 155.
– 53. Todorović 1972 J. Todorović, Praistorijska Karaburma
Dizdar, Radman-Livaja 2015 M. Dizdar, I. Radman Livaja, I – nekropola mlađeg gvozdenog doba, Dissertationes et
Continuity of the Late La Tène warrior elite in the Early Monographiae, XIII, Beograd, 1972.
Roman Period in south-eastern Pannonia, in: Waffen – Vinski, Vinski-Gasparini 1962 Z. Vinski, K. Vinski-
Gewalt – Krieg, Beiträge zur Internationalen Tagung der Gasparini, O utjecajima istočno-alpske halštatske kul-
AG Eisenzeit und des Instytut Archeologii Uniwersytetu ture i balkanske ilirske kulture na slavonsko-sremsko
Rzeszowskiego, Rzeszów 19.-22. September 2012, S. Podunavlje, ARR, II, Zagreb, 1962: 263 – 293.
Wefers, M. Karwowski, J. Fries-Knoblach, P. Trebsche, Vinski-Gasparini 1978 K. Vinski-Gasparini, Osvrt na istra-
P. C. Ramsl (eds.), Beiträge zur Ur- und Frühgeschichte živanja kasnog brončanog i starijeg željeznog doba u sje-
Mitteleuropas Band 79, Beier & Beran, Archäologische vernoj Hrvatskoj, Izdanja HAD, 2, Zagreb, 1978: 129 – 148.
Fachliteratur, Langenweissbach, 2015: 209 – 227. Wendling 2011 H. Wendling, Zur Funktion latènezeitlicher
Grömer 2012 K. Grömer, Austria: Bronze and Iron Ages, in: Scherbenrundel, in: Interpretierte Eisenzeit. Fallstudine,
Textiles and Textile Production in Europe from Prehistory to Methoden, Theorie. Tagungbeiträge der 3. Linzer
AD 400, (eds. M. Gleba, U. Mannering), Ancient Textiles Gespräche zur interpretativen Eisenzeitarchäologie, R.
Series 11, Oxbow Books, Oxford, 2012: 27 – 64. Karl, J. Leskovar (eds.), Studien zur Kulturgeschichte von
Guštin 1984 M. Guštin, Die Kelten in Jugoslawien, Oberösterreich 22, Linz, 2011: 277 – 294.
Jahrbuch des Römisch-Germanischen Zentralmuseums
Mainz 31, Mainz a. R., 1984: 305 – 363. Marko Dizdar
Ilkić 1999 M. Ilkić, Hrvatsko podunavlje u željeznom razdo-
blju – posljednje tisućljeće prije Krista, MA Thesis, Odsjek Summary
za arheologiju, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 1999.
Ilkić 2011 M. Ilkić, Arheološka topografija prapovijesnih The Institute of Archaeology carried out a probe archae-
naselja u Sotinu, HAnt, 20, Pula, 2011: 223 – 234. ological excavation at the Sotin-Zmajevac site during
Jovanović, Jovanović 1988 B. Jovanović, M. Jovanović, the November 2017, within a research project of the
Gomolava, Naselje mlađeg gvozdenog doba, sv. 2 iz serije Croatian Science Foundation Iron Age female identities
Gomolava, Novi Sad – Beograd, 1988. in the southern part of the Carpathian Basin (FEMINE
Ložnjak Dizdar 2010 D. Ložnjak Dizdar, Sotinska gro- / IP-06-2016-1749). The aim of the investigation was
blja u željeznom dobu, in: Arheološke spoznaje o Sotinu. to reveal the position of a La Tène culture cemetery. At
Rezultati probnih istraživanja 2008.-2010, M. Hutinec, D. the beginning of the 20th century three cremation buri-
Ložnjak Dizdar (eds.), Katalog izložbe, Vukovar, 2010: 24 als dating to LT D1, i.e. beginning of the first century BC
– 28. were found at Zmajevac. Finds of weaponry belong to
Ložnjak Dizdar et al. 2016 D. Ložnjak Dizdar, M. Dizdar, male burials, while female burials contained characteris-
G. Kušić, Sotin – Srednje polje i Zmajevac, istraživanja tic attire and jewellery items. Also found were ceramic and
višeslojnih nalazišta u Podunavlju 2015. godine, AIA, XII, bronze vessels indicating the existence of supra-regional
Zagreb, 2016: 10 – 13. distribution networks. The Sotin burials so far represent
Ložnjak Dizdar, Dizdar 2017 D. Ložnjak Dizdar, M. Dizdar, the only known Late La Tène burials in the eastern part
Sotin – Srednje polje i Dunavska ulica – istraživanja više- of Croatia. The existence of the Late La Tène site was
slojnih nalazišta u Podunavlju 2016., AIA, XIII, Zagreb, confirmed by the results of field surveys and rescue exca-
2017: 19 – 25. vations carried out in 2015. The aim of the research was
Majnarić-Pandžić 1970 N. Majnarić-Pandžić, Keltsko- to discover female burials with characteristic finds that
latenska kultura u Slavoniji i Srijemu, Acta Musei Cibalensis, would testify to different aspects of female social iden-
2, Gradski muzej Vinkovci, Vinkovci, 1970. tities during the Late La Tène. The probe excavations
Majnarić-Pandžić 1973 N. Majnarić-Pandžić, Kasno revealed the remains of Late La Tène and late medie-
latenski keltski grobovi iz Sotina, VAMZ, 3. ser. VI-VII, val settlements, spreading along the edge of the loess
Zagreb, 1972/1973: 55 – 74. plateau above the Danube. Finds of the Late La Tène
Majnarić-Pandžić 1996 N. Majnarić-Pandžić, CORNACUM ceramic spindle-whorls point to textile production at the
(Sotin) and CIBALAE (Vinkovci) as Examples of the Early site and testify to the different aspects of female social
Romanization of La Tène Communities in Southern identities and everyday activities that women performed
Pannonia, in: Kontakte längs der Bernsteinstrasse in households during the Late Iron Age.
72
Redni broj: 37 nekropoli s humcima Purić – Ljubanj (Budden et al. 2013:

Lokaliteti: Spačvanska šuma – nalazišta s humcima 133 – 156). Godine 2017. snimljeni su opsezi pojedi-
Naselja: Vrbanja, Soljani i Strošinci nih lokaliteta te su dobivene točke potom preklopljene sa
Grad/općina: Vrbanja, Strošinci službenom kopijom katastarskog plana, hrvatskom osnov-
Pravni status: – nom kartom (HOK) i službenim ortofoto snimkama terena.
Razdoblje: P Također su izračunate i površine pojedinih nalazišta. Budući
Vrsta radova: nedestruktivna istraživanja da se lokaliteti nalaze pod šumskim raslinjem, prva faza
istraživanja, tj. proces traženja GPS koordinata i postavlja-
Od 7. do 31. kolovoza 2017. obavljena su neinvazivna nje fiksnih točaka na terenima, odvijao se mnogo sporije
arheološka istraživanja (geodetska snimanja) nalazišta no što bi se odvijao da tereni nisu smješteni u šumi. Sam
prapovijesnih humaka na području spačvanskog bazena, postupak snimanja opsega lokaliteta totalnim stanicama
u šumama koje pripadaju šumarijama Vrbanja i Strošinci, tekao je uobičajenom brzinom te je svih 18 lokaliteta sni-
u katastarskim općinama: Vrbanja, Soljani i Strošinci. mljeno u predviđenom roku. Za snimanja su upotreblja-
Stručna voditeljica projekta bila je Andreja Malovoz. U istra- vani STONEX S8N Plus GNSS prijemnik te totalne stanice
živanju je sudjelovalo još pet arheologa i četiri pomoćna Spectra Precision Trimble Focus 8 i Trimble S9 HP.
radnika, ukupno deset osoba. Radove je obavila Udruga za Dosadašnji podaci o nalazištima snimanima 2017. priku-
arheološka istraživanja spačvanskog krajolika (UAISK) iz pljeni su rekognosciranjem terena, GPS snimanjima terena
Vrbanje, uz suradnju Nacionalnog tajvanskog sveučilišta. i probnim istraživanjima na nekoliko odabranih nalazišta.
Nalazište je snimljeno radi izrade zaštitne dokumentacije Rezultati su pokazali da se radi o većem prapovijesnom
na poticaj Konzervatorskog odjela u Vukovaru, a financij- ritualnom krajoliku, koji se danas nalazi u spačvanskoj šumi,
ska sredstva osigurali su Ministarstvo kulture, Nacionalno na području šumarija Vrbanja i Strošinci. Unatrag nekoliko
tajvansko sveučilište i Općina Vrbanja. godina, u sklopu istraživanja u suradnji između Zavičajnog
muzeja Stjepana Grubera, Sveučilišta u Southamptonu i
Geodetski je snimljeno osamnaest nalazišta, koja su pret- Nacionalnog tajvanskog sveučilišta, lokacije humaka na
hodnih godina zabilježena ručnim GPS-om, a koja su zasad novootkrivenim nalazištima zabilježene su ručnim GPS-om,
poznata pod nazivima: B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, a morfologija jednog nalazišta (Purić – Ljubanj) snimljena je
P, Q, R i S. Nalazišta su morfološki slična brončanodobnoj totalnom stanicom u rezoluciji 1X1 m. Godine 2016. u suradnji
Svih devetnaest nalazišta s humcima na području k.o. Vrbanja, Soljani i Strošinci
73
Zajedno s otprije istraživanim brončanodobnim nalazištem

Purić – Ljubanj, ti lokaliteti čine veći prapovijesni ritualni
krajolik smješten na prostoru između tokova rijeka Spačve
i Ljubnja. Nalazišta su najvećim dijelom do danas ostala
zaštićena šumom, jedno je djelomično oštećeno prilikom
gradnje stare ceste između Vrbanje i Otoka (nalazište P), a
jedno tijekom nedavne sječe šume (nalazište S). Nalazište
Q smješteno je na oranici pa su ondje humci godinama
preoravani i danas su još samo slabo vidljivi.
Od nalazišta pod humcima u spačvanskoj šumi, dosad
je samo jedno arheološki istraženo. Na lokalitetu Purić –
Ljubanj, koji je bio mjesto pokapanja kremiranih ostataka
mrtvih s početka kasnog brončanog doba, iskopavalo se
od 2010. do 2015. godine. Još su dva lokaliteta probno
istražena, prilikom čega se pokazalo da su i ta nalazišta
sličnog karaktera. Godine 2012. i 2013. GPS-om su sni-
mljene lokacije humaka na novopronađenim nalazištima,
a 2016. LiDARski su snimljena četiri odabrana lokaliteta.
Glavni cilj neinvanzivnih arheoloških istraživanja 2017.
bio je geodetski snimiti nalazišta prapovijesnih humaka
na području spačvanskog bazena, u šumarijama Vrbanja i
Lokaliteti s oštećenim humcima Strošinci, radi izrade zaštitne dokumentacije. Kartiranje tih
nalazišta prvi je korak koji će omogućiti daljnju analizu pro-
između Udruge za arheološka istraživanja spačvanskog kra- storne raspodjele brončanodobnih nekropola pod humcima
jolika i Nacionalnog tajvanskog sveučilišta LiDAR-om je sni- na tom prostoru, što će pridonijeti razumijevanju njihovih
mljena topografija još četiriju nalazišta (B, C, J i R). međusobnih veza u prostoru i strategija služenja krajolikom
u brončano doba.
Osamnaest arheoloških lokaliteta s prapovijesnim hum- Po tri početne točke na nalazištima postavljene su s pomoću
cima koji su snimljeni 2017., nalazi se u spačvanskoj šumi. STONEX S8N Plus GNSS prijemnika, a signal se, zbog
Površine nalazišta premjerenih u 2017. preklopljene preko HOK-a
74
Nalazište B preklopljeno preko ortofoto snimke Nalazište C preklopljeno preko ortofoto snimke
Nalazište D preklopljeno preko ortofoto snimke Nalazište E preklopljeno preko ortofoto snimke
Nalazište F preklopljeno preko ortofoto snimke Nalazište G preklopljeno preko ortofoto snimke
specifičnosti terena, morao pojačavati hrvatskim, bosan- nalazišta pod tumulima smještena su na području spa-
skohercegovačkim ili srpskim 3G karticama, ovisno o loka- čvanskog bazena te čine veći ritualni krajolik. Rezultati
ciji. Teren je mjeren totalnim stanicama Spectra Precision ovogodišnjih snimanja pokazuju da se na nalazištima B
Trimble Focus 8 i Trimble S9 HP. Prostorni podaci obrađi- i I nalazi po jedan prapovijesni humak, a pokazalo se i
vali su se LisCAD, AutoCAD, ArcGIS i QGIS softverima. da nalazišta dosada označena slovima M i T zapravo
Završnu analizu i interpretaciju rezultata nakon završetka čine jednu cjelinu, pa su sada spojena u jedno nalazište,
sezone obavili su dr. Mu-Chun Wu i Andreja Malovoz. označeno slovom M. Sukladno tome, ukupan broj do sada
Snimanja su 2017. rezultirala novim saznanjima, koja pronađenih nalazišta s humcima na području k.o. Vrbanja,
se nadovezuju na prethodna rekognosciranja i upotpu- Soljani i Strošinci trenutačno iznosi 19, a ne kako se do
njuju podatke s GPS snimanja iz prijašnjih godina. Sva sada pretpostavljalo 20. Humci na nalazištima B, C, D, E,
75
Nalazište H preklopljeno preko ortofoto snimke Nalazište I preklopljeno preko ortofoto snimke
Nalazište J preklopljeno preko ortofoto snimke Nalazište K preklopljeno preko ortofoto snimke
Nalazište L preklopljeno preko ortofoto snimke Nalazište M preklopljeno preko ortofoto snimke
F, G, H, I, J, K, L, M, N, P, Q, R i S morfološki su sličnog pristupiti, međutim oblik i izračun površine tog terena ne

karaktera kao i humci s Purić – Ljubnja, dok su humci na odgovaraju stvarnosti jer su snimljene samo četiri točke.
nalazištu O po našem mišljenju nešto drugačiji. Humci Detaljno snimanje nalazišta O predviđeno je za buduće jer
na nalazištu O većih su dimenzija i pravilnijeg oblika te će zahtijevati više vremena, odnosno barem deset dodat-
je moguće da pripadaju razdoblju željeznog, a ne bronča- nih radnih dana.
nog doba. Nažalost, zbog mlade šume koja prekriva ovo Rezultati snimanja vanjskih gabarita nalazišta upotreblja-
nalazište, detaljno snimanje vanjskih gabarita nalazišta O vani su za izračun površine svih nalazišta. Površina terena
bilo je onemogućeno zbog neprohodnosti. Na nalazištu O varira od 1062.5 m² na najmanjem, do 136.040 m² na naj-
stoga su snimljeni samo dijelovi kojima se moglo fizički većem od nalazišta.
76
Nalazište N preklopljeno preko ortofoto snimke Nalazište O preklopljeno preko ortofoto snimke
Nalazište P preklopljeno preko ortofoto snimke Nalazište Q preklopljeno preko ortofoto snimke
Nalazište R preklopljeno preko ortofoto snimke Nalazište S preklopljeno preko ortofoto snimke
Rezultati snimanja upotrebljavani su za izradu poligona, koji Nalazište C

su preklopljeni preko HOK-a, ortofoto snimaka i katastarske Smještaj: k.č. 2690 i 2691, k.o. Soljani. Površina:
podloge. Slijedi pregled rezultata sa smještajem, izraču- 46.189,545 m²
nom površine, popisom koordinata i slikovnim prilozima za
svako od nalazišta (ortofoto snimke) i za svih osamnaest Nalazište D
nalazišta (katastarski plan, HOK i ortofoto snimke terena). Smještaj: k.č. 2710 k.o. Soljani. Površina: 14.952,738 m²
Nalazište B Nalazište E
Smještaj: k.č. 1418, k.o. Strošinci. Površina: 1062,434 m² Smještaj: k.č. 2689, k.o. Soljani. Površina: 94.955,443 m²
77
Nalazište R
Smještaj: k.č. 3181, k.o. Soljani. Površina: 12.332,939 m²
Nalazište S
Smještaj: k.č. 3119, k.o. Vrbanja. Površina: 87.434,603 m²
Literatura
Budden-Hoskins et al. 2013 S. Budden-Hoskins, A.

Malovoz i Mu-Chun Wu, Kompleks prapovijesnih tumula
Purić – Ljubanj kraj Vrbanje u Spačvanskom bazenu,
županjska Posavina, Prilozi IAZ, 30, Zagreb, 2013: 133
– 156.
Malovoz 2009 A. Arheološko rekognosciranje i istraživanje
lokaliteta Purić-Ljubanj kraj Vrbanje u 2008. HAG, 5/2008,
Zagreb, 2009: 86 – 89.
Geodetska snimanja arheoloških terena na području spačvanskih Malovoz 2016 A. Purić – Ljubanj – sustavno iskopavanje u
šuma 2017. 2015., HAG, 12/2015, Zagreb, 2016: 92 – 94.
Malovoz 2016 A. Malovoz Social Spatiality and Perception
Nalazište F in the Marginal Funerary Landscapes. Archaeological
Smještaj: k.č. 2701, k.o. Soljani. Površina: 22.186,243 m² Review from Cambridge, Vol. 31.2: Landscapes & People,
2016: 108 – 124.
Nalazište G
Smještaj: k.č. 2711, 2710, 2704 i 2703, k.o. Soljani. Andreja Malovoz
Površina: 99.705,150 m²
Summary
Nalazište H
Smještaj: k.č. 2713, 2712, 2714, 2711, k.o. Soljani. In 2017 season, measurements were carried out at eight-
Površina: 49647,526 m² een prehistoric mounded sites in the Spačva Basin. These
sites (known as sites B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P,
Nalazište I Q, R and S) make up a greater Bronze Age ritual landscape
Smještaj: k.č. 2712 i 2711, k.o. Soljani. Površina: 1286,021 m² together with the Purić-Ljubanj necropolis. The perimeters
of individual sites were recorded and the obtained points
Nalazište J overlapped with the official copy of the cadastral plan, the
Smještaj: k.č. 2713, 2722 i 3180, k.o. Soljani. Površina: base map of Croatia (HOK) and the official orthoimages of
80.682,592 m² the terrain. The areas of individual sites were calculated,
with a total of 932,279.791 m2 of terrain recorded in the
Nalazište K 2017 survey. The completion of the database enabled a
Smještaj: k.č. 3259, k.o. Soljani. Površina: 136.039,853 m² more comprehensive identification of the sizes, shapes
and spatial distribution of the sites and brought about a
Nalazište L better understanding of the processes entailed in the crea-
Smještaj: k.č. 3243, k.o. Soljani. Površina: 48.452,214 m² tion of this ritual landscape.
Nalazište M
Smještaj: k.č. 3183, k.o. Vrbanja. Površina: 30.076,944 m²
Redni broj: 38
Nalazište N Lokalitet: Srijem – područje općina Lovas i Tompojevci
Smještaj: k.č. 3192 i 3191, k.o. Vrbanja. Površina: Naselje: Opatovac, Čakovci, Tompojevci
65.166,273 m² Grad/općina: Lovas, Tompojevci
Nalazište O Razdoblje: P, A, SV, NV
Smještaj: k.č. 3085, k.o. Vrbanja. Površina: 87.873,561 m² Vrsta radova: terenski pregled
(približna vrijednost zbog otežanih uvjeta snimanja)
U studenom 2017. pregledan je teren oko naselja Opatovac
Nalazište P u općini Lovas, te oko naselja Čakovci i Tompojevci u
Smještaj: k.č. 3201 i 618, k.o. Vrbanja. Površina: općini Tompojevci, u sklopu projekta „Vukovar, arheo-
37.121,398 m² loški lokaliteti istočno od Vukovara”. Teren je pregledala
stručna arheološka ekipa koju je okupio Gradski muzej
Nalazište Q Vukovar, u sastavu: Gorana Kušić, dipl. arheo. (Gradski
Smještaj: k.č. 639/1, 641 i 642/1, k.o. Vrbanja. Površina: muzej Vukovar), voditeljica istraživanja, Vanja Cvijović,
17.114,314 m²
78
Lokalitet Diminac – Opatovac (foto: G. Kušić)
Karta prehodanog terena oko naselja Čakovaca i Tompojevaca s Karta prehodanog terena oko naselja Opatovca s označenim
označenim nalazištima nalazištima
dipl. arheo., Dora Šimić, dipl. arheo., Šime Vrkić, dipl. 2. Lokalitet 2 – Diminac, Opatovac
arheo., uz suradnike Josipa Filipovića i Dejana Macura. Lokalitet 2 proteže se u sklopu lokaliteta 1 prema sjeveru.
Na površini su vidljivi ostaci građevine većih dimenzija. Uz
Lokalitet je pregledan u drugoj polovici studenog 2017., u opeku i vezivni materijal pronađeni su ulomci keramike,
pogodnom razdoblju nakon kasnojesenskog/zimskog oranja zgura, kao i dva fragmenta životinjske lubanje.
i sijanja pšenice na velikom broju čestica. Arheološki pregled
tog područja temeljio se na podacima iz muzejske doku- 3. Lokalitet 3 – Voća, Opatovac
mentacije Gradskog muzeja Vukovar i literature. U muzej- Lokalitet 3 na položaju Voća proteže se na manjem gre-
skoj dokumentaciji Antuna Dorna, kustosa arheološke zbirke benu uz šumu prema naselju Opatovac, a na njemu je pri-
Gradskog muzeja Vukovar od 1963. do 1986., nalaze se kupljeno nekoliko fragmenata latenske keramike.
podaci o arheološkim lokalitetima u okolici naselja Opatovac,
Čakovci i Tompojevci, od kojih većina nema pobližu lokaciju. 4. Lokalitet 4 – Kragino voće, Opatovac
Prilikom terenskog pregleda 2017. obavljena je revizija arhe- Na širokom potezu blagog uzvišenja koje se proteže para-
oloških lokaliteta, koje je opisao Antun Dorn, ali su pronađeni lelno uz šumovit rub prema akumulaciji vode Čepinac
i novi vrijedni arheološki lokaliteti, koji su u većini slučajeva pronađena je manja koncentracija nalaza iz prapovijesti i
višeslojni. Pregledani teren karakteriziraju blagi brežuljci i uzvi- antike.
šene grede međusobno odvojene dolovima i ritom oko naselja
Čakovci i Tompojevci, te blagi brežuljci lesnih greda južno od 5. Lokalitet 5 – Kaličevica, Opatovac
naselja Opatovca. Na većini oranica bila je iznikla mlada pše- Na lokalitetu 5, koji se proteže uz pošumljeni rub prema
nica, što je omogućivalo dobru vidljivost površinskih nalaza. Zmajevcu, pronađena je velika koncentracija prapovijesnih
nalaza. Ističu se kameni žrvanj i rastirač, udaljeni 100 m
1. Lokalitet 1 – Diminac, Opatovac jedan od drugog, kao i moguća peta keramičke čizmice.
Lokalitet se na položaju Diminac proteže kroz nekoliko
čestica, koje su u doba terenskog pregleda uglavnom bile 6. Lokalitet 6 – Diminac, Opatovac
pod mladom pšenicom, koja je omogućivala dobru vidljivost Lokalitet 6 nalazi se iznad naselja Opatovca, uz današnje
površinskih nalaza. Na lokalitetu su uočeni ostaci predmeta groblje. Pronađeno je nekoliko ulomaka grube prapovije-
iz prapovijesti, antike, srednjeg vijeka i novovjekovni nalazi. sne keramike.
79
environs in the Tompojevci Municipality were carried out in

the course of November 2017. The archaeological survey
was based on the records of the Vukovar City Museum
and literature. The museum documentation made by Antun
Dorn, a curator of the Vukovar City Museum from 1963 to
1986, holds data on archaeological sites in the Opatovac
environs, but their location is mostly unspecified. The
survey included the revision of known archaeological sites
and identification of new prehistoric sites.
Redni broj: 39
Lokalitet: Stari Jankovci – Jankovačka dubrava
– tumuli
Naselje: Stari Jankovci
Grad/općina: Stari Jankovci
Pravni status: P-5174
Razdoblje: P, A
Izbor nalaza s lokaliteta 1 (foto: G. Kušić) Vrsta radova: sustavno istraživanje
Od 29. svibnja do 11. listopada 2017. trajalo je zaštitno

arheološko istraživanje na lokalitetu Jankovačka dubrava
– tumuli u Starim Jankovcima (k.č. 1257/1, k.o. Stari
Jankovci). Stručna voditeljica istraživanja bila je muzej-
ska savjetnica Maja Krznarić Škrivanko, zamjenik vodite-
ljice kustos Boris Kratofil, a u iskopavanju su kao stručni
dio ekipe sudjelovali kustosi Hrvoje Vulić i Anita Rapan
Papeša, te dva arheološka tehničara, svi iz Gradskog
muzeja Vinkovci. Istraživanja su bila dio „Projekta eviden-
cije i registracije arheoloških nalazišta (PERAN)”, a finan-
cirana su sredstvima Ministarstva kulture i Vukovarsko-
-srijemske županije.
Kameni žrvanj i rastirač s lokaliteta 5 (foto: G. Kušić) Stari Jankovci nalaze se 5 km jugoistočno od Vinkovaca,
na rubu vukovarskog lesnog ravnjaka, koji se blago uzdiže
7. Lokalitet 7 – Srednjak/Krčevine, Tompojevci prema sjeveru i sjeveroistoku. Južnim rubom grede prolazi
Na lokalitetu 7, koji se proteže južno od Tompojevaca jedan od glavnih prometnih pravaca u smjeru istok-zapad,
prema šumi Jelaš, prikupljeni su nalazi iz mlađeg željeznog upotrebljavan od prapovijesti do danas. Tumule kod Starih
doba i antike, kao i novovjekovni nalazi. Jankovaca opisao je još 1878. Š. Ljubić, koji je i sam poku-
šao istražiti jedan od njih, ali je zbog nepovoljnih vremen-
8. Lokalitet 8 – Nad Beravon, Čakovci skih okolnosti istraživanje prepustio muzejskim povjereni-
Lokalitet 8, južno od naselja Čakovaca, višeslojno je nala- cima Bogetiću i Gutalu. Ljubić je opisao pet tumula koji se
zište. Prikupljeni su nalazi iz prapovijesti, antike, srednjeg protežu u nizu od istoka prema zapadu – četiri su smje-
i novog vijeka. štena u šumi, a za peti navodi da je smješten u polju koje
9. Lokalitet 9 – Krivaja, Čakovci

Lokalitet 9 proteže se na blagoj uzvisini, a na njemu su pro-
nađeni ostaci višeslojnog prapovijesnog i antičkog nalazišta.
10. Lokalitet 10 – Krivaja, Čakovci

Lokalitet 10 nalazi se nedaleko od lokaliteta 9, na blagoj
uzvisini, no isključivo je prapovijesni lokalitet, na kojem nije
bilo površinskih nalaza iz antike.
Gorana Kušić
Summary
An archaeological survey of the Opatovac environs in Položaj tumula u Starim Jankovcima na vojnoj karti iz 1869. –
the Lovas Municipality and the Čakovci and Tompojevci 1887. (izvor: mapire.eu)
80
Terenski pregled koji je 2012. proveo GMVk na području

Velika međa, uz šumu Jankovačka dubrava između
Vinkovaca i Starih Jankovaca, pokazao je na izoranoj
površini rimske nalaze keramike, a tristotinjak metara sje-
verno od ceste (Vinkovci – Jankovci) otkriveno je blago
uzvišenje koje se duboko izorava. Na početku šume na
udaljenosti od oko 50 m nalazi se drugi tumul, a dublje u
šumi još tri tumula raspoređena u pravilnom nizu. Promjera
su od 40 do 50 m, visine 8 do 10 m, a vrhovi su im ošte-
ćeni u Domovinskom ratu jer su se nalazili na okupiranom
području i u njih je bila ukopana teška artiljerija kojom se
pucalo na Vinkovce. Tumul 1 skoro je do neprepoznatljivo-
sti snižen dubokom obradom te se teško razlikuje od okol-
nog prostora. Kako bi se potvrdilo da se radi o tumulu, bila
su neophodna neinvazivna istraživanja. Magnetometrijsko
snimanje u rujnu 2016., na površini od 4.295,70 m2, koje
je potvrdilo postojanje podzemnih struktura, među ostalim
dvije grobne komore i „ogradu” oko njih. Na osnovi rezul-
tata snimanja, lokalitet je preventivno zaštićen (P-5174).
Arheološka istraživanja 2017. na nalazištu Jankovačka
dubrava bila su usmjerena na provjeru rezultata dobive-
nih primjenom nedestruktivnih metoda istraživanja ciljanim
Jedan od tumula u šumi otkriven 2012. (izvor: fototeka GMVk) zaštitnim iskopavanjem.
Na prostoru na kojem je magnetometrijska snimka poka-
zala arheološke tvorevine, iskopana je sonda površine
449 m2. Kako bi se dokumentirali slojevi nasipavanja i defi-
nirao rub nasipavanog humka, u smjeru sjevera, istoka,
juga i zapada otvoreni su kontrolni rovovi širine 1,50 m.
Devastirani vrh tumula u šumi 2017. (izvor: fototeka GMVk)
se obrađuje. Bogetić je djelomično istražio središnji (treći)

tumul, u kojem je pronašao više predmeta na osnovi kojih
su tumuli datirani u bakreno doba. Gutalo je obavio isko-
pavanja četvrtog i petog tumula. U četvrtom tumulu naišao
je na tragove lomače s ostacima spaljenih ljudskih kostiju
te više ulomaka bakrenih predmeta. U petom tumulu na
3 m dubine otkrio je kostur orijentacije istok-zapad, a na
dubini od 8,5 m paljevinski ukop. Tijekom sondiranja
svrdlom između 4. i 5. tumula, među ostacima zidanih
rimskih grobova naišao je na ljudske kosti i rimski novac.
Tumuli se jasno vide i na vojnim kartama iz druge polo-
vice 19. st. Tumule kod Starih Jankovaca spominje 1888. i
J. Brunšmid, koji piše da se tri tumula nalaze u šumi, a dva
na općinskom zemljištu. Ljubić još jednom 1889. spomi-
nje nalaze iz Jankovaca, gdje opisuje neke od pronađenih
predmeta, koji se čuvaju u AMZ-u. Tumule 1962. spominje
i K. Vinski-Gasparini kada nabraja sva nalazišta tumula u Rezultati geofizičkih snimanja na prostoru tumula 1 (izvor: Izvještaj
međuriječju Save i Drave. s Eastern Atlas Ltd.)
81
Ostaci žrtvene lomače (izvor: fototeka GMVk)
Položaj sonde u oranici (izradila M. Krznarić Škrivanko, izvor: geo- Pljačkaški ukop u kojem su pronađeni brončani dijelovi jarma kola
portal.dgu.hr/) (izvor: fototeka GMVk)
strojnim iskopom ne bi oštetile eventualno plitko sačuvane

arheološke strukture.
U dvama otkopnim slojevima u SJ 001 nalaze se sporadični
nalazi rimske keramike, rimski novac, željezni, kameni i
koštani artefakti te sitni ulomci rimskih opeka. U južnom
dijelu kvadranta A pojavio se pravokutan ukop, koji je ime-
novan kao grob 1, unutar kojeg je pronađen samo brončani
lim (sva zemlja pregledana je detektorom za metal; mnogi
metalni nalazi pronađeni su i detektorom). Nakon pražnje-
nja vjerojatnije je da se radi o jednom od mnogobrojnih
pljačkaških prodora u plašt tumula, a koji je poslužio kao
kontrolni iskop za stratigrafiju nasipavanja.
U istočnom dijelu kvadranta B otkrivena je nakupina
razbacanih (cijelih i lomljenih) rimskih opeka s velikom
Kosturni ukop u raci – grob 4 (izvor: fototeka GMVk) količinom pepela i gara, unutar koje se nalaze razbijeni
ulomci keramike, sitni ulomci brončanih predmeta i rim-
Ukupna površina sonde s kontrolnim profilima iznosi skog stakla te keramička figurica. Posebno je zanimljiv
539 m2. Istraživana sonda podijeljena je na kvadrante A, nalaz velike količine pougljenih oraha. Pretpostavlja se da
B, C i D, a između kvadranata ostavljeni su kontrolni profili je riječ o žrtvenoj lomači za pokojnika. U zapadnom profilu
širine 1 m. Visinska razlika u centru tumula u odnosu na kvadranta C, na dubini 0,56 m otkriven je kosturni grob
krajeve rovova iznosi preko jedan metar. Ručno je skinut u raci, položen u smjeru istok-zapad. Kostur je u saču-
oraći sloj (SJ 01) debljine od 0,50 do 0,60 m, kako se van u dobrom stanju, a od priloga u grobu 4 pronađeni su
82
željezna pređica i mali brončani privjesak, na osnovi kojeg Stari Jankovci are located some 5 km to the east of
se grob datira u 4. st. Vinkovci, on the southern edge of the Vukovar loess plane
U sjevernom djelu kvadranta D, gdje je geomagnet poka- that slowly ascends to the north and NE. One of the oldest
zivao jak signal, poliranjem je identificirana pravokutna routes on an east – west axis, used from Prehistoric to
zapuna objekta SJ 013 od SJ 014. Iako se prvobitno mislilo modern times, lies south of the site. The 2017 excavations
da se radi o još jednom ukopu kosturnoga groba, s obzirom were conducted to confirm the results of magnetometer
na pravilnu orijentaciju, nakon pražnjena zapune utvrđeno survey of the previous year. Stray elements of Roman age
je da se također radi o pljačkaškom prodoru u plašt tumula. bronze wagon parts as well as other finds confirmed our
Na dnu jame pronađene su tri vodilice za remenje na jarmu hypothesis that the site can be dated to the Roman period.
kola, koje pripadaju kružnim vodilicama tipa Alfolidi-Radnoti
1 i 3. S vodilicama su se nalazile i kosti konja. U profilu se
vidi kako tijekom pljačke nije dodirnuto dno groba.
Na kraju istraživanja sonda je prekrivena geotekstilom Redni broj: 40
te zaštićena i pripremljena za iskopavanje 2018. godine. Lokalitet: Šarengrad – Klopare/Gradac
Arheološko iskopavanje 2017. bilo je usmjereno na pro- Naselje: Šarengrad
vjeru rezultata dobivenih primjenom nedestruktivnih Grad/općina: Ilok
metoda istraživanja te je upotpunilo razumijevanje arheo- Pravni status: P-5308
loškog zapisa na prostoru tumula. Brončani dijelovi rimskih Razdoblje: SV
kola najavili su nalaze koji se mogu očekivati tijekom slje- Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
dećih godina.
U svibnju i lipnju 2017. organizirana je druga sezona zaštit-
Literatura nih arheoloških istraživanja nalazišta Šarengrad – Klopare.
Radi se o nastavku istraživanja započetih 2016. godine.
Brunšmid 1888 J. Brunšmid, Tragovi predhistorijskih Voditeljica arheoloških istraživanja bila je Andrea Rimpf,
naseobina u Sriemu, VHAD, vol. 10, Zagreb, 1888: 65 – 71. dipl. arheo. (Muzej grada Iloka), zamjenica voditeljice
Kratofil 2018 B. Kratofil, Rezultati zaštitnih arheološ- Anita Rapan Papeša, dipl. arheo. (Gradski muzej Vinkovci)
kih istraživanja i dugih aktivnosti Arheološkoga odjela i dr. sc. Marko Dizdar (Institut za arheologiju, Zagreb).
Gradskoga muzeja Vinkovci u 2016. i 2017. godini, Važnost nalazišta prepoznalo je i Ministarstvo kulture, koje
Godišnjak ogranka Matice hrvatske Vinkovci, vol. 35, je financiralo istraživanja u sklopu programa zaštite arhe-
Vinkovci, 2018: 113 – 135. ološke baštine.
Krznarić Škrivanko 2017 M. Krznarić Škrivanko,
Vinkovačko područje, HAG, 13/2016., Zagreb, 2017. Godine 2016. arheološko istraživanje u Sondi 1 na
Ljubić 1880 Š. Ljubić, Razne viesti, VHAD, Vol. II, Zagreb, k.č. 836/5, u suradnji Instituta za arheologiju u Zagrebu,
1880: 92 – 96. Gradskog muzeja Vinkovci i Muzeja grada Iloka, bilo je
Potrebica, Dizdar 2002 H. Potrebica, M. Dizdar, Prilog usmjereno na sačuvani istočni dio nalazišta, odnosno na
poznavanju naseljenosti Vinkovaca i okolice u starijem površinu koja se prema istoku nastavlja na rub postojećega
željeznom dobu, Prilozi IAZ, vol. 19, Zagreb, 2002: 79 iskopa. Istražena je Sonda 1, dimenzija 24x14 m, odnosno
– 100. istražena je površina od 336 m2. Prosječna dubina iskopa
Vinski, Vinski-Gasparini 1962 Z. Vinski, K. Vinski- iznosila je 0,70 m, a dokumentirana okomita stratigrafija
Gasparini, O utjecajima istočno-alpske halštatske kul- isključivo je odgovarala geološkim slojevima prapora.
ture i balkanske ilirske kulture na slavonsko-sremsko Istraženo je 27 grobnih ukopa, a prema prilozima utvrđeno
Podunavlje, ARR, vol. II, Zagreb, 1962: 263 – 293. je da je riječ o avarskoj nekropoli datiranoj od 6. do 9. st.
Državna geodetska uprava – https://geoportal.dgu.hr Uz istočni rub Sonde I otvorena je sonda II, dimenzija
Gradski muzej Vinkovci, Arheološki odjel, Fototeka 10x31 m, površine oko 341 m2, a koja je na pojedinim
Mapire – https://mapire.eu
Maja Krznarić Škrivanko
Summary
Archaeological excavations at the site of Jankovačka

Dubrava – tumuli in Stari Jankovci were carried out as
part of Vinkovci Museum’s PERAN project, financed by
the Ministry of Culture of Croatia and Vukovar and Srijem
County. The excavations lasted 30 days with breaks, from
29 May to 11 September 2007. Museum advisor Maja
Krznarić Škrivanko was the head of the excavations, a
deputy head was curator Boris Kratofil, along with cura-
tors Anita Rapan Papeša and Hrvoje Vulić and museum
technicians Ivan Sokola and Tomislav Komadina, all from
Vinkovci Municipal Museum. Položaj sonde 2 prije istraživanja (foto: A. Rimpf)
83
Grob 26 nakon čišćenja (foto: A. Rimpf) Dječji ukop G 38 (foto: Biljana Lovrić)
Željezna sablja (palaš) i pojasna garnitura, G 42 (foto: A. Rimpf)
dijelovima bila proširivana zbog pronalaska grobova. dubini počele ocrtavati zapune raka. Okomita stratigrafija
Dubina iskopa iznosila je 1 m, odnosno na toj su se na terenu korelira s različitim slojevima lesa. Tijekom
84
Sonda 2 nakon istraživanja (foto: A. Rimpf)
Ukop ratnika G 42 (foto: A. Rimpf) Žuta keramika, G 16 (foto: A. Rimpf)
istraživanja 2017. pronađena su 22 groba, prilikom čega zapečeno. Istražen je i jedan ukop koji je naknadno otvaran
je primjetna veća gustoća grobova u južnome dijelu sonde. u ritualne svrhe (grob G 40). U grobu G 42 pronađen je dio
Rake su pravokutnog oblika. nošnje (dijelovi pojasne garniture), dok su u grobovima žena
Pojedini su grobovi duboko ukopani u slojeve prapora, do pronađeni različiti oblici nakita (naušnice, niske sastavljene
2,5 m relativne dubine, a u odnosu na današnju hodnu od različitih perli, prstenje) te nošnje (pređice).
površinu. Posebno se izdvajaju duboko ukopane rake većih Posebno se izdvajaju nalazi konjske opreme u četirima gro-
dimenzija, s ukopima muškaraca i konja, odnosno ukop bovima (stremeni, žvale, okovi, kopče sedla). Pronađeni
konjanika s konjem (G 25, G 26, G 27, G 39, G 52). Grobovi grobni nalazi pripadaju tzv. industriji lijevane bronce, karak-
su uglavnom orijentirani u smjeru sjeverozapad-jugoistok, terističnoj za kasno avarsko doba. Pojasna garnitura iz G 42
s glavom na sjeverozapadu, a nogama na jugoistoku. s dvama elementima (pojasna jezičca) ukrašena vegeta-
Gustoća grobova veća je u južnom dijelu sonde, a grobovi bilnim motivom pripada skupini lijevanih garnitura, ali u
su u nepravilnim redovima. Pokojnici su ispruženi, s rukama podskupinu s konstrukcijskim elementima od lima (pojasni
uz tijelo. Uz kraće dijelove raka nalaze se dublje ukopani okovi, štitnici, kopča). Taj tip pojasnih garnitura datira se
dijelovi, doglavna i donožna udubljenja, pravilnog ili nepra- u prva desetljeća 8. st. Naušnice su rađene od bronce, s
vilnog oblika. U pojedinim grobovima pronađeni su i ostaci privjescima od staklenih perli i brončanih konusa. Posebno
ukopa drvenih stupova, odnosno ostaci drvene konstrukcije se izdvajaju lunulaste naušnice sa zvjezdolikim privjeskom,
(sanduk) (G 16, G 21, G 26, G 40, G 42, G 46). Kosturni ostaci a nađene su lijevane brončane i srebrne naušnice rađene
u pojedinim grobovima, posebno dječjim, koji su uglavnom tehnikom tiještenja. Ogrlice su izrađene od staklenih perli i
smješteni u južnom dijelu sonde gdje je evidentirano sedam staklene paste oblika koštice dinje („melonenkern”) i okrug
ukopa djece (G 45, G 43, G 41, G 38, G 37, G 33, G 31). lih perli (tipa zrno prosa) te poludragog kamenja. Prstenje
Kosturni ostaci jednog djeteta položeni su u ukopu starije je rađeno od bronce sa zalemljenim krunama. Pređice su
osobe između potkoljeničnih kostiju (G 50), a djelomično ili željezne, uglavnom četvrtastoga okvira te ovalnog ili kruž-
dobro očuvani, upućuju na njihovu rodnu pripadnost. Također nog oblika. Prethodno opisani nalazi standardni su u avar-
je istražen ukop groba G 46, u čijoj se zapuni nalazio ukop skim grobljima 8. st. Također, u pojedinim su grobovima
psa, a u donjem sloju zapune pronađeno je ritualno ognji- pronađeni reciklirani dijelovi nošnje, kao što su bizantska
šte izrađeno od kamena pješčenjaka te premazano glinom i kopča tip Bologna (G 26), koja se datira u sredinu 7. st., te
85
glava pločaste emajlirane fibule iz 4. st. (G 16). U dvama je Szentpéteri 2002 J. Szentpéteri, Archäologische
grobovima uz pokojnika pronađeno i oružje. Tako je u G 42 Denkmäler der Awaren zeit in Mitteleuropa, Varia
uz pokojnikovu desnu ruku položen palaš (sablja) s kori- Archaeologica Hungarica XIII/1, Budapest, 2002.
cama, koja se datira oko 725. godine, te G 52 u kojem je uz Vinski 1958 Z. Vinski, O nalazima 6. i 7. stoljeća u
vojni nož pronađena i željezna sjekira – čekić. Osim toga, u Jugoslaviji s posebnim obzirom na arheološku ostavštinu iz
grobovima s ukopima muškaraca pronađena su i željezna vremena Prvog avarskog kaganata, OA, 3, Zagreb, 1958:
kresiva s kremenima, a u jednom grobu pronađen je i obra- 13 – 67.
đen koštani predmet, koji je vjerojatno bio držač torbice.
Stremeni nađeni uz konjske kosture u konjaničkim gro- Andrea Rimpf
bovima pripadaju kasnoavarodobnom tipu s četvrtastom
petljom i širokom, lagano konkavnom pločicom za upira- Summery
nje. Žvale također pripadaju kasnoavarodobnim tipovima s
dvama krakovima spojenima s ušicama, s prstenovima na The second season of rescue archaeological excavations
kraju kroz koje su provučene psalije (točna tipologija bit će of a Late Avar period cemetery at the Šarengrad – Klopare
moguća tek nakon restauracije predmeta). site has confirmed and enriched the knowledge of the eight
U svim je grobovima pridodana i popudbina (hrana i piće), century in the Croatian Danube Region. The 2017 research
koja je najčešće bila položena u keramičke posude izra- was focused on the area of the cemetery stretching to the
đene na lončarskom kolu. Najbrojniji su oblik različito obli- east. The excavations revealed new rows of burials with
kovani lonci te vrčevi ukrašeni urezanim ravnim i/ili valovi- extremely richly equipped graves. The deceased were laid
tim linijama, dok je lonac od tzv. žute keramike pronađen in very deep grave pits. The most significant are burials
u samo jednom grobu (G 16), a jedan primjerak manjeg of horsemen with horses and their equipment and a grave
lonca crne keramike unutar groba G 38. Pronađeni su i of a warrior with a single-edge curved sword and belt set.
ostaci drvenih vedrica sa željeznim okovima. Od životinj- Females were accompanied by costume elements and
skih kostiju u najvećem su broju pronađeni dijelovi nogu jewellery as well as items of everyday use. Several chil-
goveda koji se, kao i keramičke posude, nalaze položene dren’s burials were also found, characterized by shallow
u predjelu nogu pokojnika, dok se u jednom ukopu nalaze grave pits. Ceramic vessels and remains of animal bones
kosti ptice smještene u predjelu ramena (G 34). U pojedi- testify to the funeral ritual. The research has defined the
nim grobovima nađene su i ljuske (kokošjih) jaja. Istražen spreading of the cemetery to the east. For the time being is
je i jedan poseban ukop psa G 49 – U 145, od četiri ukupno represents the first archeologically investigated eight cen-
pronađena. Na osnovi nalaza u grobovima, istraženi dio tury Late Avar cemetery in the Croatian Danube Region.
groblja može se datirati u 8. st., čime se groblje Šarengrad
– Klopare izdvaja kao jedno od najistaknutijih avarodob-
nih nalazišta u južnoj Panoniji. Grobni ritual te nalazi ukla-
paju se u poznatu sliku širega područja, a najbliže paralele Redni broj: 41
nalaze se na istovremenim grobljima u Bačkoj i Slavoniji Lokalitet: Vinkovačko područje (1022 km2)
(Otok, Privlaka, Nuštar, Čelarevo), ali pojedine specifično- Naselje: Andrijaševci, Ivankovo, Vođinci, Jarmina,
sti izdvajaju ovo nalazište (što je inače čest slučaj) kao izni- Šiškovci, Mirkovci, Novi Jankovci, Stari Jankovci,
mno važno za daljnju stručnu i znanstvenu obradu. Privlaka, Retkovci, Orolik, Cerna, Gaboš, Vinkovački
Banovci, Karadžićevo, Nuštar, Ostrovo
Literatura Grad/općina: Vinkovci, Ivankovo, Andrijaševci,
Jarmina, Cerna, Privlaka, Stari Jankovci, Markušica,
Balen-Letunić, Radman-Livaja 2008 D. Balen-Letunić, Nuštar, Nijemci, Cerna
I. Radman-Livaja, Izvorište arhivskih podataka: Izvadci iz Pravni status: –
putnih bilježnica Josipa Brunšmida o rimskim nalazima s Razdoblje: P, A, SV, NV
Dunavskog Limesa, VAMZ, 3. ser., sv. XLI, Zagreb, 2008: Vrsta radova: rekognosciranje
417 – 438.
Čilinská 1975 Z. Čilinská, Frauenschmuck aus dem 7.-8. Od 7. do 14. travnja te od 11. do 18. rujna 2017. trajalo je
Jahrhundert im Karpatenbecken, Slovenská Archeológia, rekognosciranje vinkovačkog kraja, prilikom čega je pre-
vol. XXIII, Bratislava, 1975: 63 – 97. gledano 6,5 km2. Voditelj istraživanja bio je kustos Hrvoje
Dizdar et al. 2016 M. Dizdar, A. Papeša Rapan, A. Vulić, a zamjenik voditelja kustos Boris Kratofil, obojica iz
Rimpf, Izvješće zaštitno arheološko istraživanje nalazišta Gradskog muzeja Vinkovci. U istraživanjima su sudjelo-
Šarengrad – Klopare 10. 6. – 2. 8. 2016., Zagreb 20. rujan vali i muzejska savjetnica Maja Krznarić Škrivanko i viša
2016., Stručna arhiva Arheološkog odjela Muzeja grada kustosica Anita Rapan Papeša te 25 operatera na detek-
Iloka (rukopis, strojopis), 2016. toru metala, što je omogućilo pronalaženje iznimno velike
Garam 1987 É. Garam, Pferdegräber die awarenzei- količine metalnih nalaza.
tliche Gräberfeld in Tiszafüred, Alba Regia, vol. XXIII,
Szekesfehervar, 1987: 65 – 125. Rekognosciran je isključivo oraći sloj poljoprivrednih povr-
Rapan Papeša et al. 2018 A. Rapan Papeša, A. Rimpf, M. šina, do dubine od oko 20 cm. Takvim arheološkim pre-
Dizdar, Rezultati zaštitnih istraživanja kasnoavarodobnog gledom terena istodobno se dobiva uvid u arheološki
groblja Šarengrad – Klopare 2017. godine, AIA, Vol. XIV., krajolik Vinkovaca i okolice te se spašava velika količina
Zagreb, 2018: 13 – 20. metalnih nalaza od uništavanja obradom zemlje i izloženosti
86
Rekognoscirani lokaliteti na Vinkovačkom području (podloga: Geoportal; obrada: H. Vulić)
vremenskim prilikama. Svim sudionicima podijeljene su karte Vinkovaca i jugozapadno od lokaliteta Dirov brijeg.
područja predviđenih za rekognosciranje s vidljivim broje- Pronađeni materijal može se datirati u mlađe željezno
vima katastarskih čestica, kao i vrećice i flomasteri za spre- doba, antiku, srednji vijek i novi vijek.
manje nalaza i označavanje položaja (katastarske čestice) 8. Ivankovo – Slatina (k.č. 3861, 3856, k.o. Ivankovo) nalazi
na kojem su nađeni. Pregledavana su polja kojima je bilo se zapadno od lokaliteta Dren te sjeverno od lokaliteta Veliki
moguće pristupiti, ovisno o zasađenim poljoprivrednim kul- Kamenik – Gole njive. Pronađeni je materijal iz starijeg i
turama. Nalazi su prikupljani odmah po pronalasku, prilikom mlađeg željeznog doba, antike, srednjeg i novog vijeka.
čega se provjeravala točnost zabilježene lokacije. Pregledani 9. Ivankovo – Sakatovica (k.č. 4075/1, k.o. Ivankovo).
su lokaliteti koji su poznati iz literature, kao i lokaliteti zabilje- Pronađeni su nalazi iz mlađeg željeznog doba, antike i
ženi tijekom prijašnjih istraživanja, a o kojima je bilo potrebno novog vijeka.
prikupiti više informacija. prilikom pregledavanja terena u bli- 10. Vođinci – Prisunjača (k.č. 30 – 73, k.o. Ivankovo).
zini otprije poznatih lokaliteta otkriveni su i neki novi. Ukupno Pronađeni su nalazi iz bakrenog doba i srednjeg vijeka.
je pregledan 31 lokalitet, od kojih je dio bio poznat od prije. 11. Jarmina – Kamenica (k.č. 29/1, 29/2 – 32, k.o. Jarmina).
Pronađeni su nalazi iz antike. Radi se o već duže pozna-
1. Andrijaševci – Veliki Kamenik – Gole njive (k.č. 3, tom lokalitetu, na kojem se vjerojatno nalazila villa rustica.
k.o. Andrijaševci) nalazi se u općini Andrijaševci, zapadno 12. Šiškovci – Selište (k.č. 195, k.o. Cerna). Pronađeni su
od rijeke Bosuta i južno od farme Slatina, a dijelom ulazi nalazi iz mlađeg željeznog doba i antike.
u šumu Luščić. Pronađen je materijal iz mlađeg željeznog 13. Mirkovci – Malat (k.č. 1953 – 1958, k.o. Vinkovci).
doba, antike i srednjeg vijeka. Lokalitet se nalazi južno od ceste Vinkovci – Tovarnik, u
2. Andrijaševci – Ogredak (k.č. 67, k.o. Andrijaševci). podnožju padine lesnoga grebena. Nalazi se neposredno
Pronađeni su nalazi iz mlađeg željeznog doba i antike. uz crkvu sv. Panteleimona i oko nje. Najveća količina mate-
3. Andrijaševci – Mali Kamenik (k.č. 113, 114, rijala s područja Malata potječe s tog lokaliteta. Pronađeni
k.o. Andrijaševci). Pronađeni su nalazi iz mlađeg željeznog nalazi mogu se datirati u mlađe kameno doba, mlađe
doba i antike. željezno doba, antiku te srednji i novi vijek, s posebnim
4. Andrijaševci – Gornje njive (k.č. 5, k.o. Andrijaševci). naglaskom na mlađe željezno doba, antiku i srednji vijek.
Pronađeni su nalazi iz mlađeg željeznog doba i antike. 14. Novi Jankovci – Malat (k.č. 570/2, 571/2, 39 – 80,
5. Andrijaševci – Groblje I (k.č. 17/1, 17/3, k.o. Andrijaševci) k.o. Stari Jankovci). Pronađeni su nalazi iz neolitika,
nalazi se uz rijeku Bosut. Na njemu je pronađen materijal iz mlađeg željeznog doba, antike i srednjeg vijeka.
brončanog doba, mlađeg željeznog doba, antike, srednjeg 15. Stari Jankovci – Velika Međa (k.č. 72/1, k.o. Stari
i novog vijeka. Jankovci) pronađeni su nalazi iz antike.
6. Andrijaševci – Groblje 2 (k.č. 17/2, k.o. Andrijaševci) 16. Privlaka – Rudina Selište (k.č. 985, 986, 2199, 1013,
nalazi se uz rijeku Bosut. Pronađen je materijal iz srednjeg 1014, 2200, k.o. Privlaka). Pronađeni su nalazi iz antike i
i novog vijeka srednjeg vijeka.
7. Vinkovci – Ljeskovac/Leskovac (k.č. 5896, k.o. Vinkovci 17. Novi Jankovci – „Privlačka” Gradina (k.č. 1033, 1034,
II). Lokalitet se nalazi sjeverno od južne zaobilaznice k.o. Stari Jankovci). Lokalitet se nalazi uz tzv. Privlačku
87
gradinu i vjerojatno je dio istog lokaliteta. Gradina je izo- Summary

rana te je također djelomice rekognoscirana. Pronađeni
materijal može se datirati u mlađe željezno doba i antiku. Archaeological reconnaissance of the Vinkovci area was
18. Novi Jankovci – Gole njive 2 (k.č. 1033, k.o. Stari conducted in the course of April and September 2017. The
Jankovci) nalazi se uz tzv. Privlačku gradinu i vjerojatno je reconnaissance encompassed a surface area 6.5 km2. The
dio istog lokaliteta. Pronađeni materijal može se datirati u use of metal detectors and volunteers operating them has
mlađe željezno doba i antiku. increased the amount of metal finds, surveyed surface
19. Retkovci – Selišće – Luščić (k.č. 1194, k.o. Ivankovo). area and number of new sites. With a total of 31 sites and
Pronađeni su nalazi iz antike i srednjeg vijeka. more than 3000 finds during two-weeks work, we believe
20. Retkovci – Tomašinci (k.č. 1198, k.o. Ivankovo). that this type of survey contributes in both identifying new
Pronađen je materijal iz antike. sites and rescuing finds endangered by ploughing.
21. Retkovci – Eldište (k.č. 280, k.o. Ivankovo). Pronađen
je materijal iz srednjeg vijeka.
22. Retkovci – Ježevac – Dedove njive (k.č. 60,
k.o. Ivankovo). Pronađen je materijal iz mlađeg željeznog Redni broj: 42
doba i antike. Lokalitet: Vinkovci – arheološka zona grada (A i B)
23. Orolik – Krčevine (k.č. 1070, 1071, 1095 – 1098, Naselje: Vinkovci
k.o. Orolik). Pronađen je materijal iz mlađeg kamenog Grad/općina: Vinkovci
doba i antike. Pravni status: Z-4447
24. Novi Jankovci – Oljmoš (k.č. 1005, 1006, k.o. Stari Razdoblje: P, A, SV, NV
Jankovci) nalazi se sjeverno od ceste Mirkovci – Privlaka, Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, arheološki nadzor
u neposrednoj blizini Bosuta. Lokalitet vjerojatno dijelom
zalazi i u šumu. Pronađeni materijal može se datirati u Od siječnja do prosinca 2017. djelatnici Arheološkog
antiku. odjela Gradskog muzeja Vinkovci istražili su zaštićenu i
25. Novi Jankovci – Gole Njive (k.č. 1011/1, k.o. Stari registriranu arheološku zonu „A” i „B” u Vinkovcima, koja
Jankovci) nalazi se južno od lokaliteta Oljmoš, ali čini se da se rasprostire na površini od 5.945.833 m2. Istraživano je
se radi o drugom lokalitetu. Pronađeni materijal može se ukupno 17 lokacija. Radi se o sustavnim, probnim i zaštit-
datirati u mlađe željezno doba i antiku. nim istraživanjima, kao i arheološkim nadzorima.
26. Gaboš – Sokolovac (k.č. 425, k.o. Gaboš). Lokalitet
se prostire u duljini većoj od kilometra na gredi južno od Sustavno arheološko istraživanje:
ceste Gaboš – Ostrovo, a sjeverno od potoka Vučica. Kako 1. Stari Jankovci – Jankovačka dubrava
ostale čestice nisu bile raspoložive zbog usjeva, rekognos-
ciranje je obavljeno samo na k.č. 425. Pronađeni se mate- Probno arheološko istraživanje:
rijal može datirati u antiku i srednji vijek. 1. Rokovci – Rokovačke zidine
27. Orolik – Krčevine (k.č. 1070, 1071, 1095 – 1098,
k.o. Stari Jankovci), pronađen je materijal iz mlađeg kame- Zaštitno su arheološki istražene lokacije (karta istraživanja):
nog doba i antike. 1. Glagoljaška 26
28. Vinkovački Banovci – Škola – Šuma – Igralište 2. Ulica Ivana Kozarca 86
(k.č. 196, 197, 194, 171, 172, 173, 174, 168, 176, 178 – 183,
k.o. Nijemci) Pronađeni su nalazi iz brončanog i željeznog
(starijeg i mlađeg) doba, antike i srednjeg vijeka.
29. Karađićevo – Banovci (k.č. 22, k.o. Markušica).
Pronađeni su nalazi iz mlađeg željeznog doba i antike.
30. Nuštar – Žankovac (k.č. 920/1, 920/8, k.o. Nuštar).
Pronađeni su nalazi iz mlađeg željeznog doba i antike.
31. Cerna – Gušćanica (k.č. 2581 – 2583, k.o. Cerna).
Pronađeni su nalazi iz antike.
Prilikom pregleda navedenih lokaliteta pronađeno je

više od 3000 metalnih predmeta, ulomci keramičkih
posuda i utega, kamene i koštane alatke. Takav način
obilaska terena pokazao se iznimno korisnim za pri-
kupljanje novih informacija, ubiciranje novih lokaliteta,
prikupljanje materijala koji se uništava oranjem, ali i
produbljivanje spoznaja o već poznatim arheološkim
nalazištima.
Hrvoje Vulić
Boris Kratofil
Anita Rapan Papeša Karta istraživanja 2017. godine
88
srednjovjekovnih jama, u kojima je pronađena keramika

koja se može datirati u 11. i 12. st.
Nadzori infrastrukturnih radova obavljeni su na sljedećim
pozicijama: Ulica J. Kozarca 72b do 110c (gradnja teleko-
munikacijske infrastrukture), Istarska ulica i Ulica hrvatskih
žrtava (radovi na vodovodnoj mreži i izmjena pločnika).
Prilikom navedenih nadzora nisu pronađeni arheološki
nalazi. U Genscherovoj ulici b.b. obavljen je nadzor za
gradnju nogometnog igrališta, prilikom čega nisu prona-
đeni arheološki nalazi. Nadzori za gradnju obiteljskih kuća
ili stambenih zgrada obavljeni su u Dugoj 127, Ulici b.
Jelačića 62, F. Kršinića b.b. te I. Kozarca 54, i u njima nisu
pronađeni arheološki nalazi.
Iskopi na pozicijama Jankovačka dubrava, Rokovačke

Iskop u Ulici I. Kozarca 86 zidine, Ulica I. G. Kovačića 7, Zvonarska ulica 15 i križanje
Lapovačke i Duge ulice (benzinska crpka) bit će obrađeni
u zasebnim izvještajima o istraživanjima. Vinkovci i okolica
rekognoscirani su u travnju i rujnu 2017., i obrađeni su u
posebnom izvještaju.

Anita Rapan Papeša
Hrvoje Vulić
Boris Kratofil
Summary
In the course of 2017 Vinkovci Municipal Museum con-

ducted 17 excavations and surveys. Most of the surveys
within the zones A and B of the listed archaeological site of
Vinkovci yielded no finds. An excavation in Stari Jankovci
resulted with Roman-period finds, and has cast doubt on
the existing dating of tumuli. Graves found in Zvonarska
Street have deepened our insights into the northern
Iskop na lokalitetu Nuštar – Ervenica necropolis of Cibalae.
3. Vatrogasna ulica 23
4. Vatrogasna ulica 28
5. Ulica I. G. Kovačića 7 Redni broj: 43
6. Zvonarska ulica 15 Lokalitet: Vinkovci – Duga ulica i Lapovačka ulica
7. Križanje Lapovačke i Duge ulice Naselje: Vinkovci
8. Nuštar – Ervenica. Grad/općina: Vinkovci
Arheološki su nadzirane sljedeće lokacije: Razdoblje: SV
1. J. Kozarca 72b do 110c Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
2. Duga ulica 127
3. Ulica bana Josipa Jelačića 62 Godine 2016. i 2017. obavljeno je zaštitno arheološko
4. Ulica H. D. Genschera b.b. istraživanje u Vinkovcima, na lokaciji koja se nalazi na
5. Ulica F. Kršinića b.b. raskrižju Duge ulice i Lapovačke ulice, na površini od
6. Ulica Ivana Kozarca 54 806 m2. Arheološki nadzor i istraživanje obavljeno je
7. Istarska ulica i Ulica hrvatskih žrtava. etapno, u dogovoru s investitorom, koji zbog male povr-
šine gradnju obavlja u fazama. Tijekom nadzora iskopa
Na poziciji u Glagoljaškoj 26 nadziran je iskop za instala- uočeni su arheološki objekti, pa je prvo istraživanje na
cijski priključak. U Ulici I. Kozarca iskopana je sonda za prostoru tankova obavljeno 25. svibnja 2016., istraživanje
legalizaciju postojećeg objekta, prilikom čega nisu prona- na prostoru podruma 14. prosinca 2016., a istraživanje na
đeni arheološki nalazi, kao i prilikom zaštitnog istraživanja ostatku čestice od 12. do 14. srpnja 2017. godine. Nadzor
za rekonstrukciju stambene zgrade u Vatrogasnoj ulici 23. je trajao sedam radnih dana, a istraživanje pet radnih dana.
Istraživanje na lokalitetu Ervenica na samom južnom Stručna voditeljica istraživanja bila je Anita Rapan Papeša
ulazu u Nuštar obavljeno je zbog gradnje istočne zaobi- iz Gradskog muzeja Vinkovci. Radovi su financirani sred-
laznice Vinkovaca i rezultiralo je pronalaskom nekoliko stvima privatnog investitora.
89
Jama otpadnica u negativu (foto: I. Sokola) Dokumentacijski radovi na terenu (foto: H. Vulić)
Širenje naselja Sv. Ilija: 11. – 12. st. (crveno), 13. – 14. st. (plavo),
Izbor nalaza stolne keramike iz jame SJ 20 (foto: A. Rapan Papeša) 14. – 15. st. (zeleno) (izradila: A. Rapan Papeša)
Duga ulica u Vinkovcima prometna je okosnica u smjeru S obzirom na prethodno navedeno, očekivani su nalazi
istok-zapad, od centra prema zapadu, a Lapovačka ulica rimskih grobova i srednjovjekovni objekti, međutim obisti-
jedna je od sporednih prometnica smjera sjever-jug. Na kri- nilo se samo ovo drugo.
žanju tih ulica krajem 2012. sagrađen je kružni tok, ali tom Tijekom nadzora uočeni su objekti (jame), a u dogovoru s
prilikom nisu zabilježeni arheološki slojevi, ponajprije zato investitorom istraživanje se odvijalo segmentirano, odno-
što iskop nije bio dubok. Zapadno od pozicije iskopa nalazi sno zbog malena manipulativnog prostora na katastarskoj
se trgovački centar Kaufland (Vulić, Rapan Papeša 2010: čestici i građenje i istraživanje odvijali su se u fazama.
52 – 55), gdje su tijekom gradnje objekta i pripadajuće Najprije je strojno i pod nadzorom uklonjen humusni sloj, a
infrastrukture 2009. istražena 54 groba Zapadne nekro- već u predzdravičnom sloju ocrtali su se arheološki ostaci.
pole Cibala, datirane od 1. do 5. st., s velikim rasponom Cijeli prostor istraživanja ispresijecan je recentnim jamama
priloga i načina ukopa (od bustuma, preko ukopa u rakama za smeće, septičkim jamama i temeljima objekta (kuće),
do zidanih grobnica). Južno od pozicije iskopa nalazi se uklonjenima neposredno prije početka radova.
trgovački centar Lidl, a tijekom gradnje nisu uočeni arhe- Ukupno su istražena 3 sloja i 22 objekta. Svi su objekti
ološki slojevi. Međutim, kod puknuća vodovodne cijevi na jamski, u rasponu od rupa za stupove, preko otpadnih jama
dodiru parkirališta Lidla i Duge ulice, u iskopu je zaljublje- i bunara, do objekata koji su mogli služiti kao poluukopani
nik u povijest, prof. Hrvoje Mijić, prikupio više ulomaka stambeni objekti. Prikupljena je veća količina srednjovje-
srednjovjekovne keramike, koju je poklonio Gradskom kovne keramike s dosta identifikacijskih ulomaka, a signi-
muzeju Vinkovci. Najbliže zabilježeni ostaci srednjovjekov- fikantni su ulomci fine bijele keramike oslikani crvenom
nog naselja Sv. Ilija nalaze se oko 400 m jugozapadno, na bojom, koji se u literaturi zovu „gotička” ili „ugarska” kera-
kućnom broju 63 u Dugoj ulici. Taj je podatak ipak uvjeto- mika i datiraju se u 13. – 15. st. U nešto manjim količinama
van stanjem istraživanja, jer na međuprostoru posljednjih prikupljene su i životinjske kosti iz otpadnih jama. Među
godina nije bilo istraživanja. U neposrednoj blizini nalazi posebnim nalazima izdvaja se nekoliko komada rimskog
se i pozicija Duga ulica 99, gdje je istražen dio slaven- brončanog novca, srebrni srednjovjekovni novac i kera-
skog paljevinskoga groblja (Sekelj Ivančan, Tkalčec 2006). mička lula s pečatom.
90
Ovim istraživanjem proširene su pretpostavljene granice

srednjovjekovnog naselja Sv. Ilija, koje se iz manje jezgre
nalazima datirane u 11. – 12. st. kružno proširilo tijekom 13.
i 14. st., a prema 15. st. očito se izdužuje prema zapadu.
Literatura
Sekelj Ivančan, Tkalčec 2006 T. Sekelj Ivančan, T.

Tkalčec, Slavensko paljevinsko groblje na položaju Duga
ulica 99 u Vinkovcima, Prilozi IAZ, 23, Zagreb, 2006: 141
– 212.
Vulić, Rapan Papeša 2010 H. Vulić, A. Rapan Papeša,
Vinkovci – Lapovačka ulica (Kaufland), HAG, 6/2009,
Zagreb, 2010: 52 – 55.
Anita Rapan Papeša Jamski objekti ukopani u zdravicu (foto: M. Krznarić Škrivanko)
Summary
Archaeological excavations prior to the construction of a

petrol station were carried out in the course of 2016 and
2017. The excavations revealed 22 late medieval features
(pits, post holes, wells) and a great number of pottery
shards that can be dated to 14th to 15th centuries.
Redni broj: 44
Lokalitet: Vinkovci – Ulica Ivana Gorana Kovačića 7
Naselje: Vinkovci
Grad/općina: Vinkovci
Razdoblje: A, SV
Godine 2017. zaštitno je arheološki istražen lokalitet u

Ulici Ivana Gorana Kovačića 7 u Vinkovcima, na povr-
šini od 150 m2. Arheološki nadzor i istraživanje obavljeno
Izbor nalaza iz jame SJ 7 (foto: A. Rapan Papeša)
je etapno: nadzor strojnog iskopa trajao je od 10. do 18.

veljače, a zaštitno arheološko istraživanje od 20. do 24.
veljače 2017. godine. Stručna voditeljica istraživanja bila je
Anita Rapan Papeša iz Gradskog muzeja Vinkovci. Radovi
su financirani sredstvima privatnog investitora.
Lokacija se nalazi u sklopu zaštićene i registrirane arhe-

ološke zone B Vinkovaca. Ulica Ivana Gorana Kovačića
nalazi se zapadno od današnjeg gradskog centra, izvan
opsega rimskih Cibala, u sklopu slabije istražene zapadne
rimske nekropole. Zapadna nekropola smještena je uz
cestu, koja je vodila za Certisu (Štrbinci kod Đakova) i
dalje za Marsoniju (Slavonski Brod), a arheološki je zabi-
lježena na istočnoj strani Ulice I. G. Kovačića te između
ulica Ivana i Josipa Kozarca (tzv. Krnjaš). Nekropolu prvi
Detalj rimskih vrčeva u jami SJ 3 (foto: H. Vulić) put opisuje J. Brunšmid u svom djelu „Colonia Aurelia
91
Ulomak terrae sigilattae s olovnom klanfom (foto: E. Balić) Izbor nalaza iz jame SJ 11 (foto: A. Rapan Papeša)
Cibalae”: „Na sjevernom kraju Vinkove ulice (danas gdje je taj sloj uništen iskopom podruma u prošlosti), ime-
ulica I. G. Kovačića, op. a.), parc. br. 331, naišlo se kod novani su i dokumentirani objekti koji su nakon toga ručno
gradnje kuća na siromašnije grobove rimskog vremena.” iskopani.
(Brunšmid 1902: 100) Slijedi Kordin podatak o nalazima Ukupno su istražena tri sloja i deset objekta. Zaštitno arhe-
rimskih grobova na kućnom br. 34 i 38 u istoj ulici; riječ je ološko istraživanje potvrdilo je da je zapadna strana Ulice
o nalazima iz 1951., odnosno 1952. godine (Korda 1960: Ivana Gorana Kovačića s razlogom uvrštena u Zaštićenu
49). Istočno od pozicije istraživanja nalazi se lokalitet arheološku zonu grada Vinkovaca.
Meraja, odnosno crkva sv. Ilije, gdje su također, prilikom Iako se nalazi izvan okvira rimskih Cibala i postojala je
zaštitnih iskopavanja 1997. i 1998. indirektno registrirani mogućnost otkrića rimske ceste istražene preko puta (kućni
rimski grobovi (zidana rimska grobnica u temeljima gotičke br. 4) i grobova oko nje, na predmetnoj su poziciji od antič-
crkve). Do sada su grobovi zapadne nekropole bili regi- kih uočene samo otpadne jame i bunari. Slična se situacija
strirani u Ulici Ivana Gorana Kovačića (kućni br. 32 – 46), može pratiti na raznim pozicijama izvan granica rimskoga
Ulici Ivana Gundulića (kućni br. 48, Meraja), Dugoj ulici grada i sama po sebi nije posebno važan nalaz, međutim
(kućni br. 70), Ulici Josipa Kozarca (kućni br. 4 – 6) i Ulici pojedini su nalazi iz jama i bunara iznimno zanimljivi. Uz
Ivana Kozarca (kućni br. 25). Nalazi iz tih grobova, djelo- nalaz 11 primjeraka rimskog novca, koji čeka konzervaciju
mično objavljivani, datirani su u 3. i 4. st., bez preciznijeg (a preliminarno se može datirati od 2. do 4. st.), izdvaja se
određivanja. Nešto sjevernije od lokacije iskopa nalazi se nalaz ulomka većeg kamenog žrvnja i dva cijela vrča, koji
i pozicija Kaufland i Kaufland praonica, gdje su ukupno tipološki odgovaraju nalazima iz 3. st. Također je iznimno
istražena 54 groba, datirana od 1. do 5. st. U srednjem zanimljiv nalaz ulomka ruba terrae sigillatae, sa sačuva-
vijeku, oko crkve(i) na Meraji razvilo se i naselje (Sekelj nom olovnom klanfom, kojom je posuda popravljana. Od
Ivančan 2001: 46 – 57), koje se rasprostiralo istočno i ostalih rimskodobnih nalaza, uz veću količinu keramičkih
zapadno od crkve današnjom Dugom ulicom (kućni br. 19 ulomaka i životinjskih kostiju, prikupljeni su brojni ulomci
– 63, 40 – 46), dok se uz crkvu intenzivni pokopavalo sve stakla, željezni čavli, brončana aplika, brončani prsten i
do pred kraj 18. stoljeća. Tijekom više kampanja istraženo staklena perla.
je preko 300 grobova (Dimitrijević 1979: 195 – 199, Iskra- Ostali nalazi pripadaju sjevernom rubu srednjovjekovnog
-Janošić 1998). naselja, i također je riječ o raznim jamskim objektima i
bunarima. Pokretni nalazi iz tog razdoblja zastupljeni su
Arheološki nadzor strojnog iskopa, ponajprije starog malobrojnim ulomcima srednjovjekovne keramike i živo-
podruma objekta koji je srušen prije gradnje, rezultirao je tinjskim kostima, a izdvaja se nalaz koštane ručke neke
otkrićem jama ukopanih u zdravicu, ispod razine podruma. alatke i koštana šivaća igla s rupom. Uz ulomke kuhinjske
iskopavalo se strojno, ravnom žlicom širine 2 m i pod stal- keramike (lonci, poklopci) izdvaja se i manja količina stolne
nim nadzorom. Budući da u iznenađujuće debelom humus keramike (vrčevi i čaše), koja je dijelom ukrašena crve-
nom sloju nisu uočeni objekti, cijeli taj sloj uklonjen je nim oslikom, što taj lokalitet preliminarno datira u 14. st.
strojno, na površini cijelog budućeg objekta. U odnosu na Zanimljivo je da se u pojedinim objektima srednjovjekovne
projekt, iskop je sa svih strana proširen za oko 1 m, kako provenijencije ponekad nalaze i rimskodobni nalazi.
bi prilikom gradnje radnici imali bolji manevarski prostor Zanimljivi i vrijedni podatci kojima je rezultiralo ovo istraži-
za „šalovanje”, tako da je u konačnici i istražena površina vanje obogatit će saznanja o povijesti Vinkovaca i pomoći
nešto povećana. Nakon što je na cijeloj površini strojno u rekreaciji slike naseljavanja u pojedinim periodima,
uklonjen humus do razine predzdravice (osim na dijelu naravno nakon što građa bude kompletno obrađena.
92
Literatura
Brunšmid 1902 J. Brunšmid, Colonia Aurelia Cibalae –

Vinkovci u staro doba, VHAD, n.s. VI, Zagreb, 1902.
Dimitrijević 1979 S. Dimitrijević, Arheološka topografija i
izbor nalaza s vinkovačkog tla, Corolla memoriae Iosepho
Brunšmid dicata, Vinkovci, 1979: 133 – 200.
Iskra-Janošić 1998 I. Iskra-Janošić, Arheološka iskopava-
nja na srednjovjekovnom lokalitetu Meraja u Vinkovcima,
OA, 21, Zagreb, 1998: 243 – 249.
Korda 1960 J. Korda, Tragom prošlosti Vinkovaca,
Vinkovci, 1960.
Sekelj Ivančan 2001 T. Sekelj Ivančan, Early medieval
pottery in Northern Croatia, BAR, 914, Oxford, 2001.
Anita Rapan Papeša
Summary
An archaeological excavation prior to the construction of a

private building was conducted in Februray 2017 on a sur-
face of about 150 m2. We found few Roman and medieval
waste pits with several interesting finds.
Redni broj: 45
Lokalitet: Vinkovci – Zvonarska ulica 15
Naselje: Vinkovci
Grad/općina: Vinkovci
Pravni status: Z-4447 Neopljačkan dječji grob (foto: Fototeka GMVK)
Razdoblje: A
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje izrade te ulomci brončanih posuda. Prema Dimitrijeviću,
radi se o grobu „zanatlije” kojemu je ta oprema dodana kao
Godine 2017. zaštitno je arheološki istražen lokalitet u prilog, a prethodno ritualno uništena. Grob datira u 2. st., a
Zvonarskoj ulici 15 u Vinkovcima, na površini od 250 m2. u odnosu na cestu Cibale – Mursa, koja se poklapa s vrto-
Arheološki nadzor i istraživanje obavljeni su etapno: nadzor vima s desne strane Zvonimirove ulice, nalazi se prilično
strojnog iskopa trajao je od 25. travnja do 2. svibnja, a periferno (Dimitrijević 1979: 160).
zaštitno arheološko istraživanje od 3. do 4. svibnja 2017. Nalaze rimskih grobova na sjevernoj strani „Zvoničke”
godine. Stručni voditelj istraživanja bio je Hrvoje Vulić iz ulice spominje J. Brunšmid u svom djelu „Colonia Aurelia
Gradskog muzeja Vinkovci. Radovi su financirani sred- Cibalae” (Brunšmid 1902: 137, 155). U Gradskom muzeju
stvima privatnog investitora. Vinkovci (zbirka Medvedović) nalazi se stela vojnika u tunici
sa sagumom (inv. broj A-747), nađena u Zvonarskoj ulici
Lokacija se nalazi u sklopu zaštićene i registrirane arheo- na kućnom br. 9 (Dimitrijević 1979: 156, 164; Iskra-Janošić
loške zone B Vinkovaca. Zvonarska ulica nalazi se izvan 2001: 56). Arheološki nadzori na kućnim br. 7, 13, 16, 21,
bedema rimskih Cibala, u sjeveroistočnom dijelu sjeverne 23 i 53 tijekom posljednjih desetak godina nisu rezultirali
rimske nekropole. Sjeverna nekropola pružala se uz dvije nalazima grobova. Eventualno su pronalaženi ulomci rim-
ceste – jedna je od Cibala išla prema Mursi, a druga od skih opeka i jamski objekti, koji su indicirali postojanje gro-
Cibala prema Kornakumu. Grobovi u Zvonarskoj ulici mogu blja uništenog prijašnjim gradnjama.
se povezati s tom drugom cestom. Arheološki nadzor nad strojnim iskopom temeljnih traka rezul-
Dimitrijević piše da je jedan od vrlo isturenih grobova sa tirao je uočavanjem rimskih grobova zidanih od opeka, kao i
zlatnom gnostičkom pločicom nađen 1932., sjeverno opločenja od rimskih opeka. U dogovoru s nadležnim konzer-
od Cesarčeve ulice. Svitak sa zlatnom gnostičkom plo- vatorom iz Konzervatorskog odjela u Vukovaru, dogovoreno
čicom nađen je u ustima lubanje pokojnika (Dimitrijević je da se ne kopa cijela površina, nego da se samo prošire
1979: 172; Iskra Janošić 2001: 138). Sjeverno od željez temeljne trake na mjestima pronalaska grobova i popločenja.
ničke pruge (Vinkovci – Beograd) godine 1940. otkriveno Dokumentirana su četiri groba, od kojih su istražena tri, jer
je nekoliko grobova. Na raskrižju Zagrebačke i Matoševe se grob 2 samo manjim dijelom nalazio u području iskopa,
ulice (Matoševa 2) pronađen je jedan paljevinski ukop iz dok je ostatak bio ispod prometnice. Sve grobnice imaju kon-
1976., čija je urna bila posve zdrobljena jer je ukop bio strukciju od opeke, a samo je grob 4 bio neopljačkan, inače
sasvim plitko. Najzanimljiviji su nalazi: posve sačuvan rijetka pojava na cibalitanskim nekropolama. Radi se o grobu
brončani vrč, dva vjedra, dva provijesla, „lavor” masivne djeteta koji kao priloge sadrži dva srebrna prstena i novac.
93
Vukovar). Voditelj istraživanja bio je prof. dr. sc. Aleksandar

Durman, pročelnik Katedre za arheometriju i metodologiju
na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu, a zamjenica voditelja Mirela Hutinec, dipl.
arheo., ravnateljica Muzeja vučedolske kulture.
Lokalitet Vučedol nalazi se na desnoj obali Dunava,

4 km nizvodno od Vukovara na trima lesnim terasama –
Vinograd Streim, Kukuruzište Streim i Vinograd Karasović,
koje okružuju manji, izdvojeni položaj – Gradac, istražen
1938. godine. Nositelj sustavnih arheoloških istraživanja
od 1984. godine bio je Gradski muzej Vukovar, od kada su
istražena četiri iskopna bloka na položaju Vinograd Streim,
a 2012. započeto je istraživanje sonde V-12, na položaju
Odbačen brončani tanjur iz groba 3 (foto: Fototeka GMVK) Kukuruzište Streim. Sonda, dimenzija 20x20 m, pozicioni-
rana je na mjesto budućeg planetarija, čija je gradnja pla-
Grobove 1 i 3 opljačkali su izbirljivi pljačkaši jer je dio grob- nirana u sklopu Arheološkog parka Vučedol. Kako je riječ o
nih priloga, novac i brončana oplata kovčežića iz groba 1 i višeslojnom nalazištu, u arheološkim istraživanjima u kam-
brončani vrč, tanjur i novac iz groba 3, pronađen na oplati panjama od 2012. do 2016. nije do kraja istražena sonda,
grobova. a kako je prema usvojenom idejnom rješenju Arheološkog
Dokumentirano je i popločenje, odnosno podloga poploče- parka Vučedol definiran opseg buduće građevine plane-
nja koja se nalazi tek 20 cm ispod današnje hodne povr- tarija, istraživanjima u kampanji 2017. određen je i obu-
šine i pruža vrijedan podatak o dubini rimskodobne hodne hvaćen iskop nove sonde V-17 površine 600 m² koja se
površine u tom dijelu grada. nastavlja na sjeverni i zapadni profil otvorene i nedovršene
Na temelju gustoće nalaza, može se zaključiti da se radi sonde V-12. Istraživanja su se u kampanji 2017. bazirala
o grobovima iz 4. st. koji se nalaze na zapadnoj periferiji na sondu V-17 kako bi se iskop izjednačio sa sondom
sjeverne cibalitanske nekropole. V-12. Svi objekti istraženi u sondi V-17, koji se naslanjaju
na sondu V-12, identificirani su i obrađeni kao jedinstvene
Literatura cjeline s objektima u sondi V-12.
U kampanji 2017., ispod sloja humusa sporadično su se
Brunšmid 1902 J. Brunšmid, Colonia Aurelia Cibalae – nalazili objekti iz srednjega vijeka i vinkovačke kulture, a u
Vinkovci u staro doba, VHAD, n.s. VI, Zagreb, 1902. vučedolskom sloju otkriveno je pet horizonata kuća. Budući
Dimitrijević 1979 S. Dimitrijević, Arheološka topografija i da se sonda V-17 nadovezuje na sondu V-12, u graničnom
izbor nalaza s vinkovačkog tla, Corolla memoriae Iosepho dijelu detektirano je pet starijih kuća koje su tijekom prijaš-
Brunšmid dicata, Vinkovci, 1979. njih godina djelomično istražene u sondi V-12. Materijal iz
Iskra-Janošić 2001 I. Iskra-Janošić, Urbanizacija Cibala i tih objekata pridružen je materijalu iste definirane cjeline.
razvoje keramičarskih središta, Vinkovci, 2001. Godine 2017. u sondi V-17 istraženo je i 20 novih kuća
Hrvoje Vulić
Summary
An archaeological excavation prior to the construction of a

private building was conducted in May 2017 on a surface
of about 250 m2. Four fourth century brick-built graves were
documented. Three graves were excavated, of which only
one was undisturbed. It was a grave of a child with two
small silver rings and one bronze coin.
Redni broj: 46
Lokalitet: Vučedol – Kukuruzište Streim
Naselje: Vučedol
Razdoblje: P
Vrsta radova: sustavno i zaštitno iskopavanje
U rujnu 2017. nastavljena su arheološka istraživanja na loka-

ciji Vučedol, položaj Kukuruzište Streim (k.č. 7050/3, k.o. Žrtvenik i nadvratnik na podnici objekta K 36 (foto: D. Šimić)
94
Položaj sonde V-12 i V-17, pogled s južne strane (foto: D. Puharić)
objektima koji pripadaju kasnoj vučedolskoj kulturi. S

obzirom na visok stupanj devastacije, navedeni objekti
nisu dali neke zanimljive arhitektonske podatke koji bi
se odnosili na kasnu vučedolsku fazu, kao što je to bio
slučaj iz prijašnjih kampanja, ali su sadržavali zanimljive i
vrlo vrijedne nalaze raznih koštanih, kamenih i keramičkih
alatki te tkalačkih stanova, koji govore o njihovoj radionič-
koj namjeni.
Objekti su dimenzija 4x7 m, 3x5 m, a najveći je i najza-
nimljiviji objekt K 27, definiran kao tkalački, tj. krojački
radionički objekt, dimenzija 5x8 m, orijentacije SI-JZ, s
priključnim objektima koji su bili vrlo plitko ukopani i zbog
toga sačuvani samo u negativu. Ni jednom objektu nisu
sačuvani dijelovi podnica, zidova, ograda, pregrada i sl.
Konstruktivni dijelovi dislocirani su od njihove originalne
baze. Uz navedene objekte nalaze se otpadne jame kasne
Pogled na devastirane objekte 1. sloja kuća s južne strane (foto: vučedolske kulture te nekoliko jama s kasnosrednjovjekov-
D. Roksandić) nim nalazima.
Drugi sloj vučedolskih objekata ukopan je u kasni vučedol
kasne faze vučedolske kulture koje su imale u konstrukciji ski sloj, koji se nalazi do dubine od 110,60 m n. v. i bogat
zida integrirane lesne naslage, kako je bio slučaj i u sondi je ukopima vučedolskih objekata, također radioničkih. Neki
V-12. Na podnicama starijih kuća nalazili su se žrtvenici objekti prema načinu gradnje, orijentaciji i arheološkim
u obliku konsekrativnih rogova. Uz kuće je istraženo i 25 nalazima mogu upućivati i na sakralnu funkciju. Objekt K 33
jama te dvije peći. najbolje je sačuvan trosoban objekt, sa svim elementima
Najmlađi kulturni sloj (1. sloj kuća) odnosi se na kasnu arhitekture, a najzanimljivija je središnja prostorija s ognji-
fazu vučedolske kulture. Budući da je sonda V-17 gotovo štem i potpuno sačuvanim keramičkim žrtvenikom u obliku
u potpunosti smještena prema centralnom dijelu platoa konsekrativnih rogova, koji su se nalazili u posebno ogra-
kukuruzišta Streim na mjestu nekadašnje oranice, odmah đenom prostoru, uzidanom u podnicu objekta. Uz njega, u
nakon skidanja humusnog sloja pronađen je arheološki tom sloju, vrlo je dobro sačuvan objekt K 36, s dobro zape-
materijal, kao i objekti devastirani kontinuiranom obradom čenom glinenom podnicom, kanalima s rupama od stupova
zemljišta dubokim oranjem i bušenjem dubokih betonskih i vrlo dobro sačuvanim dijelovima pregradnih zidova. Ono
stupova za vinograd. Prvi sloj kuća rasprostire se preko što je prvi put dokumentirano u takvu obliku jest nadvratnik,
cijele površine otvorenog iskopa, a unutar njega defini- tj. poprečna greda od drva i kućnog lijepa, na dijelu koji
rano je nekoliko većih stambenih i radioničkih objekata je vjerojatno bio ulaz u objekt. U tom objektu nađene su
koji su većinom devastirani, a njihovi oblici i veličina dje- velike količine većih komada kućnog lijepa od zidova, pre-
lomično se mogu odrediti prema količini izorane ruševine grada i dijelova krovišta, kakvi do sada nisu nalaženi u slič-
u obliku smrvljenog kućnog lijepa. Radi se o najmlađim nim objektima. Nakon čišćenja ruševine unutar centralnog
95
Summary
In the period from 1 September to 31 October 2017,

archaeological excavations were conducted at the Vučedol
site, Streim Cornfield. The main goal of the 2017 campaign
was to continue with the removal of younger layers of
the Vučedol culture and to define the corellation between
younger and older layers within an excavated structure.
Twenty new houses of the late phase of the Vučedol culture
were investigated together with 25 pits and two furnaces.
According to the finds, cultural layers belong to the late
phase of the Vučedol culture.
Redni broj: 47
Lokalitet: Županjska Posavina
Tkalački stan in situ (foto: A. Durman) Naselja: Strošinci, Soljani, Vrbanja, Posavski Podgajci,
Rajevo Selo, Babina Greda, Bošnjaci, Đurići, Račinovci
prostora, na podnici objekta također je pronađen keramički i Gunja
žrtvenik u obliku konsekrativnih rogova. Zanimljivo je da Grad/općina: Gunja, Drenovci, Vrbanja, Bošnjaci i
oko žrtvenika nije pronađen ni jedan drugi arheološki pred- Babina Greda
met. Spomenuti objekti definitivno su dio jednog većeg Pravni status: –
kompleksa. S obzirom na to da su objekti jako blizu jedan Razdoblje: A, SV
drugome, postoji mogućnost da su bili fizički povezani Vrsta radova: terenski pregled
nekim prolazom. Sa sjeverne strane navedenih objekata
nalazi se veća otpadna jama ili kanal duguljastog oblika, Od 19. listopada do 22. studenog 2017., tijekom 23 dana,
koja obiluje životinjskim kostima, koštanim alatkama i zani- pregledano je područje županjske Posavine. Stručni vodi-
mljivim koštanim „kultnim” predmetom kojem nije determi- telj istraživanja bio je Hrvoje Tkalac, kustos u Zavičajnom
nirana namjena. Navedena se jama najvjerojatnije može muzeju Stjepan Gruber Županja. Projekt je financiran sred-
povezati s opisanim objektima i vjerojatno je dio kultne, stvima Ministarstva kulture.
tj. ritualne namjene.
Treći sloj objekata istražen je do dubine od 109,10 m n. v. Prilikom terenskog pregleda na području županjske
Unutar sloja definirano je još deset objekata. Prilikom posljed- Posavine, naselja općine Vrbanja (Strošinci, Soljani i
njeg poliranja i definiranja arheoloških objekata označena Vrbanja), općine Drenovci (Posavski Podgajci, Rajevo
su još tri moguća stambena objekta, čime je ova kampanja Selo, Račinovci i Đurići), općine Gunja, općine Bošnjaci
zaključena s 50 do sada istraženih radioničkih i stambe- i općina Babina Greda, locirano je nekoliko lokaliteta koji
nih objekata na platou kukuruzišta Streim. Sva tri objekta nisu bili poznati od prije ili su bili poznati samo u priči, bez
nalaze se jedan do drugog, priljubljenih zidova, ali strogo točne ubikacije. Budući da na području najistočnijih nase-
odvojenih jedan od drugog. Između kuća nalaze se uski lja županjske Posavine nema previše arheoloških tragova
prolazi, kanali za drenažu i naboji zidova. Dobro su im koji bi upućivali na potencijalni lokalitet, to je područje bilo
sačuvani svi konstruktivni dijelovi, zajedno sa zaglađenim i u fokusu istraživanja. Prije samog terenskog pregleda tre-
zapečenim podnicama. Podnice su u nekoliko navrata bile balo je uzeti u obzir da se radi o graničnom predjelu RH te
popravljane i omazane. Prilikom čišćenja ruševina i pod- je shodno tomu PU vukovarsko-srijemska, koja je i nad-
nica kuća nađena je velika količina keramičkog materijala ležna za to područje, obaviještena o planiranom području
debljih stijenki. Prema preliminarnim podacima, objekti u kretanja u PP Vrbanja.
tom sloju imaju radioničku namjenu.
Svi navedeni objekti iz kasnog vučedolskog sloja definirani 1. Posavski Podgajci – Buće
su, dokumentirani i djelomično istraženi, a nastavak nji- Istraživanje je započeto u naselju Posavski Podgajci, za
hova istraživanja slijedi u idućim kampanjama. koje se znalo da ima arheoloških tragova te je cilj bio pro-
vjera indicija. Na oranici u blizini naselja pronađena je
Literatura antička keramika na dijelu koji nosi naziv Buće, dok se
rasprostiranje lokaliteta ne može utvrditi sa sigurnošću,
Durman 1988 A. Durman, Vučedolska kultura, u: Katalog ali je keramika pronalažena raširena u krugu od stotinjak
izložbe Vučedol – treće tisućljeće p.n.e., Zagreb, 1988. metara. Područje županjske Posavine jednim je dijelom
Durman, Hutinec, Roksandić 2014 A. Durman, M. prekriveno spačvanskom šumom, koja skriva mnoge loka-
Hutinec, D. Roksandić, Vučedol – kukuruzište Streim, cije s arheološkim materijalom.
HAG, 10/2013, Zagreb, 2014.
2. Vrbanja – „Ljubanjski grad”
Mirela Hutinec Sjeverno od naselja Vrbanje, u šumi su pronađeni opkopi
dr. sc. Mirna Šuljug s uzvišenjem u sredini, što je očito bila utvrda barskog
96
Karta pronađenih lokaliteta u županjskoj Posavini 2017. godine (foto: H. Tkalac)
tipa, lokacija je prekrivena šumom, a navodno se zove

„Ljubanjski grad”, po napomeni lokalnog vodiča, i raspro-
stire se u promjeru od stotinjak metara. Pronađena je kera-
mika iz srednjeg vijeka.
3. Vrbanja
U istom dijelu šume, sjeverno od naselja Vrbanje, nasred
jedne šumske prosjeke uočena je greda koja je primjetno
povišena od ostatka područja i na njoj je pronađena
srednjovjekovna keramika, a lokalni vodič napomenuo
je da je šumarski traktor zakvačio nekakvu zidanu arhi-
tekturu u zemlji, ne precizirajući prije koliko bi to godina
moglo biti.
4. Strošinci – Debrinja
Sjeverno od naselja Strošinaca u šumi Debrinja pronađena Pogled na srednjovjekovno nalazište u šumi sjeverno od naselja
je veća količina keramike iz srednjeg vijeka. Hodajući kroz Strošinaca (foto: H. Tkalac)
taj dio šume uočena je jedna greda te je pregledano pod-
ručje ispod lišća, prilikom čega je pronađena veća količina naselja Bošnjaka. Lokalitet se rasprostire na prostoru veli-
srednjovjekovne keramike. Budući da se pretpostavlja da čine od 50 do 100 m. Područje na kojem se nalazi lokalitet
je negdje u tom kraju postojao vojni logor manjeg tipa iz se također naziva Pivničište.
antike, a i sami su šumari potvrdili da je na navedenom
području prije puno godina (desetljeća), prilikom bušenja 6. Bošnjaci – Račkovica
za sadnju topole, pronalažen i kovani novac, što je i razlog Sjeveroistočno od naselja Bošnjaka vlasnik oranice (na
odlazaka na to mjesto već drugu godinu zaredom kako bi kojeg je uputio bivši domar muzeja u mirovini, Antun Jelić),
se lokacija sa sigurnošću ubicirala. pokazao je poziciju s arheološkim nalazima te su na njego-
voj oranici pronađeni brojni ulomci srednjovjekovne kera-
5. Bošnjaci – Pivničište mike. Lokalitet se rasprostire na području veličine od 50 do
Sjeverno od naselja Bošnjaka, na oranicama je pronađena 100 m, a taj se dio zove Račkovica.
keramika iz srednjeg vijeka. Lokalitet se rasprostire na pro- Na temelju informacija da je nekada južno od naselja
storu od 50-ak metara, a područje na kojem se nalazi loka- Račinovaca nađen antički novac, to je područje pregledano
litet naziva se Pivničište. radi provjere pretpostavke o postojanju novih arheološki
Nekoliko stotina metara dalje pronađena je još jedna loka- zanimljivih lokacija. Oko samog naselja na oranicama je
cija sa srednjovjekovnom keramikom, također sjeverno od pronađeno šest lokacija s arheološkim nalazima.
97
Pogled na centralni dio manje gradine u šumi sjeverno od Vrbanje (foto: H. Tkalac)
6. Račinovci – Rudo polje na antiku. Taj se predio zove Kovačevina (toponim se nalazi s
Na predjelu koje se naziva Rudo polje, južno od naselja obiju strana granice), a rasprostire se na oko 100 m.
Račinovaca, pronađeno je nešto malo antičke keramike, a sam Pregledavanje terena započelo je jugoistočno od nase-
lokalitet rasprostire se na području veličine od 50 do 100 m. lja Gunje te je nakon željezničkog mosta, koji vodi u BiH,
nastavljeno na savskom nasipu radi pregleda dijela od
7. Račinovci – Velika njiva nasipa do rijeke Save koji je sav pod šumom. Na tom je
Na predjelu koji se naziva Velika njiva, istočno od nase- prostoru arheolog muzeja iz Županje prije 30-ak i više
lja Račinovaca, pronađena je srednjovjekovna keramika u godina našao „nešto” što se dovodilo u poveznicu s jednim
krugu rasprostiranja od oko 100 m. srednjovjekovnim lokalitetom. Hodajući utabanim putelj-
kom uočeno je da je šuma puna grana što otpadaju sa sta-
8. Račinovci – Velika njiva bala, pa i samih stabala koja leže na zemlji. Šuma je bila
Nekoliko stotina metara dalje pronađena je srednjovje- zapuštena te se posumnjalo na minski sumnjivo područje.
kovna keramika, također na dijelu koji se zove Velika njiva, U šumariju u Gunji potvrđeno je da je to područje razmini-
a lokalitet se rasprostire u dužini od 50 m. rano, ali da nije uputno prilaziti rijeci Savi na 30-ak metara,
stoga je odlučeno da se pregled prekine i to područje pre-
9. Račinovci – Velika njiva pusti zaboravu.
Istočno od naselja Račinovaca, također na predjelu koji se
naziva Velika njiva, pronađena je srednjovjekovna kera- 12. Rajevo selo – Vučja mlaka
mika, a rasprostiranje je oko 50 m. Na oranicama sjeveroistočno od naselja Rajeva Sela pro-
nađena je veća količina srednjovjekovne keramike, a pod-
10. Račinovci – Tučić ručje rasprostiranja je 50 – 100 m.
Istočno od naselja Račinovaca, pokraj ceste prema držav-
noj granici, na predjelu koji se naziva Tučić pronađena je 13. Babina Greda
antička keramika. Ti su ulomci maleni, rasprostiranje je na Tragom usmenih informacija da sjeverno od naselja Babine
oko 50 m. Grede postoje tragovi „starina”, to je područje pregledano
te je odmah u blizini ceste nađena velika količina srednjo-
11. Račinovci – Kovačevina vjekovne keramike. Da zanimljivost bude veća, sve je to
Istočno od naselja Račinovaca, u neposrednoj blizini državne pronađeno u dijelu oranice koji je dosta niži od okoline.
granice nalazi se lokalitet koji keramičkim materijalom upućuje Naime, u razgovoru s vlasnikom doznalo se da mu ondje
98
Pogled na srednjovjekovno nalazište na samoj istočnoj granici RH kod naselja Račinovaca, šuma je s druge strane granice (foto: H. Tkalac)
oranica tone jer je vjerojatno tlo močvarno. Taj dio nema

nikakav naziv, a rasprostire se na 70 m.
14. Strošinci – Plitine

U šumama hrasta lužnjaka sjeverno od naselja Strošinaca
pronađena je lokacija sa srednjovjekovnom keramikom uz
rijeku Studvu. Taj dio šume naziva se Plitine, a rasprostire
se na otprilike 50 m. Sve je prekriveno, stoga je teško odre-
diti područje lokaliteta, a samim time i pronaći ga.
15. Soljani
Posljednja pregledana lokacija također se nalazi u šumi, u
neposrednoj blizini kanala Jasenova i rijeke Studve, uda-
ljena više od kilometra od utvrde Zvizdangrad. Materijal je
srednjovjekovni ili novovjekovni, a gotovo je sva keramika
jako dobre fakture i sa zelenom glazurom. Područje raspro-
stiranja nije poznato, cca 50 m, a područje nema naziv.
Hrvoje Tkalac
Summary
A field survey in the territories of the Municipality of Vrbanja

(Strošinci, Soljani and Vrbanja), Municipality of Drenovci
(Posavski Podgajci, Đurići) as well as the Municipalities of
Gunja, Bošnjaci and Babina Greda were carried out in the
autumn of 2017. The aim of the project was to map archae-
ological sites of the Županja Posavina region. A total of 16
mostly medieval and few Antiquity sites were identified.
99
BRODSKO-POSAVSKA
ŽUPANIJA
48 Brodski Stupnik – Srednjotl. plinovod 58 Ruščica – spojna cesta 68 Sl. Brod – Muzej Brodskog Posavlja
49 Bukovlje – gradnja kolnika 59 Savski nasip na dionici Klakar 69 Sl. Brod – rijeka Sava, lok. Poloj
50 Bukovlje – javna rasvjeta – Ruščica 70 Sl. Brod – Ulica Stanka Vraza 51
51 Dolina – Glavičice 60 Slatinsko brdo – utvrda Turski grad 71 Sredanci – plinovod
52 Gornja Vrba – Savsko Polje 61 Sl. Brod – Bakačeva 26 72 Stara Gradiška – tvrđava
53 Gornji Bogićevci – utvrda Sv. Ivan 62 Sl. Brod – crkva Presvetog Trojstva (kavalir-kula)
Trnava 63 Sl. Brod – Galovo 73 Trnjani – k.č. 184 (farma)
54 Gromačnik 64 Sl. Brod – Galovo 74 Utvrda Bijela stijena
55 Kruševica – Zbjeg 3 65 Sl. Brod – k.č. 6980/21 75 Utvrda Rašaška
56 Mačkovac – Crišnjevi i Oštrovi 66 Sl. Brod – k.č. 6980/23 76 Vodovod Vrpolje – Velika Kopanica
57 Ruščica – Crnice, k.č. 94 i 95 67 Sl. Brod – luka 77 Zapolje
100
Brodsko-posavska županija, HAG 14/2017
Redni broj: 48 povezujući Brodski Stupnik s dijelom naselja na području

Lokalitet: Brodski Stupnik – Srednjotlačni plinovod, 1. općine Bebrina. Trasa se u dužini od 1 km pružala do farme
etapa „Vindon” u Gospodarskoj zoni Brodskog Stupnika, na pro-
Naselje: Brodski Stupnik storu sjeverno od rječice Mrsunje.
Grad/općina: Brodski Stupnik Tijekom arheološkog nadzora prilikom gradnje 1. etape
Pravni status: – plinovoda nije utvrđeno postojanje arheoloških nalaza,
Razdoblje: – arheoloških jamskih objekata, kao ni arheološkog kultur-
Vrsta radova: arheološki nadzor nog sloja.
Ukupna dužina trase srednjotlačnog plinovoda na području
Tijekom prve polovice prosinca 2017. Muzej Brodskog općine Bebrina iznosi 40 km, a gradit će se etapno,
Posavlja arheološki je nadzirao zemljane radove prilikom sukladno potrebi za plinofikacijom svih potrošača predmet-
gradnje 1. etape srednjotlačnog plinovoda općine Bebrina, nog područja, stoga će Muzej Brodskog Posavlja nasta-
u dužini od 1 km (dio dionice na području općine Brodski viti arheološki nadzor, ovisno o dinamici i planu gradnje
Stupnik), na k.č. 2961/2, 2985, 3008/2, 3008/1, k.o. Brodski investitora.
Stupnik. Radove je nadzirala voditeljica istraživanja Lidija
Miklik-Lozuk iz Muzeja Brodskog Posavlja, a nadzor je finan- Lidija Miklik-Lozuk
ciran sredstvima investitora, odnosno naručitelja radova.
Summary
Trasa predmetne 1. etape srednjotlačnog plinovoda
prolazi arheološki manje poznatim i slabije istraženim In the course of December 2017 archaeological supervision
područjem Brodskog Stupnika, a o postojanju arheološ- was carried out over the earthworks during the construction
kih nalazišta svjedoči manji broj slučajno pronađenih i of the first phase of a medium pressure gas pipeline of the
brodskom muzeju darovanih nalaza. Kako se područje Municipality of Bebrina in a length of 1 km (part of the route
krajnjeg južnog, odnosno jugozapadnog dijela današnjeg in the territory of the Brodski Stupnik Municipality). The
Brodskog Stupnika, južno od današnje autoceste Zagreb route goes through a less known area of the municipality.
– Lipovac, nalazi pod ribnjacima i nekada je pripadalo No archaeological finds were detected.
Agrokombinatu Jasinje, ondje su 1973. i 1975. slučajno
pronađene dvije brončane šuplje sjekire i vrh jednog bron-
čanog koplja, koji datiraju iz kasnog brončanog doba.
Nalazi su pronađeni tijekom isušivanja pojedinih tabli rib- Redni broj: 49
njaka i u mrežama za ribe. Lokalitet: Bukovlje – gradnja kolnika (Ulica Josipa
Gradnja 1. etape srednjotlačnog plinovoda općine Bebrina, Jušćaka, Ulica Zbora narodne garde, Ulica hrvatskih
odnosno dijela dionice na području općine Brodski Stupnik žrtava i Ulica Domovinskog rata)
izvršena je radi potrebe za plinofikacijom farme „Vindon” u Naselje: Bukovlje
Gospodarskoj zoni Brodskog Stupnika, južno od autoceste Grad/općina: Bukovlje
Zagreb – Lipovac. S obzirom na to da se početak pred- Pravni status: –
metne etape plinovoda nalazi na točki spajanja na posto- Razdoblje: –
jećem plinovodu, sjeverno od autoceste Zagreb – Lipovac, Vrsta radova: arheološki nadzor
prolaz plinovoda ispod autoceste izveden je bušenjem.
Trasa gradnje nakon autoceste nastavljena je strojnim isko- Od ožujka do svibnja 2017. Muzej Brodskog Posavlja arhe-
pom rova radi polaganja cijevi neposredno uz zapadni rub ološki je nadzirao zemljane radove prilikom gradnje cestov-
prometnice, koja prolazi istočnim rubom ribnjaka Jasinje, nog kolnika i pješačkih staza u naselju Bukovju – u Ulici
Josipa Jušćaka, Ulici Zbora narodne garde, Ulici hrvatskih
žrtava i Ulici Domovinskog rata (na k.č. 1103/1, 1356, 1832,
1837/5, 1835/2, 1834/5, 1825/2, 1833/2, 1838/3, 1824/2,
1833/12, 1823/2, 1826/5, 1827/10, 1816/2, 1822/3, 1818/4,
1821/2, 1826/3, 1827/5, 1820/3, 1819/2, 1379, 1819/1,
1826/1, 1827/1, k.o. Bukovlje). Voditeljica istraživanja
bila je Lidija Miklik-Lozuk iz Muzeja Brodskog Posavlja, a
nadzor je financiran sredstvima investitora, odnosno naru-
čitelja radova.
Naselje Bukovlje nalazi se oko 7 km sjeveroistočno od

Slavonskog Broda i sjeverno od današnje autoceste
Zagreb – Lipovac, a smješteno je na južnim padinama Dilj
gore koje se pružaju prema savskoj nizini. Bukovlje je u
arheološkoj literaturi poznato po prapovijesnom i srednjo-
vjekovnom nalazištu Igrač. Na lokalitetu Igrač pronađeni
su, od njegova evidentiranja pa do današnjih dana, brojni
Iskop na trasi gradnje 1. etape srednjotlačnog plinovoda (foto: L. pokretni arheološki nalazi (dijelovi keramičkog posuđa i
Miklik-Lozuk) kamene izrađevine) neolitičke starčevačke kulture nakon
101
70 do 100 cm. Prilikom iskopa za polaganje kanalizacijske

mreže, prije gradnje cestovnog kolnika i pješačkih staza u
Ulici Domovinskog rata i Ulici hrvatskih žrtava te dijelom
na krajnjem sjeveroistočnom dijelu Ulice Josipa Jušćaka,
strojno su iskopani rovovi duboki i do 2,5 m. Tijekom arhe-
ološkog nadzora nije utvrđeno postojanje pokretnih arhe-
oloških nalaza, kao ni arheoloških objekata i arheološkog
kulturnog sloja.
Literatura
Dimitrijević 1979 S. Dimitrijević, Sjeverna zona – Neolit

u centralnom i zapadnom dijelu sjeverne Jugoslavije,
Trasa gradnje cestovnih kolnika i pješačkih staza obuhvaćenih Praistorija jugoslavenskih zemalja II (Neolitsko doba),
arheološkim nadzorom (izvor podloge karte: Geoportal DGU) Sarajevo, 1979: 229 – 360.
Lozuk 1993 J. Lozuk, Arheološka topografija brodskog
Posavlja, Arheološka istraživanja u Slavonskom Brodu i
brodskom Posavlju, Izdanje HAD, 16, Zagreb, 1993: 31
– 38.
Lozuk 2000 J. Lozuk, O kontinuitetu naseljavanja brod-
skog područja, Zbornik radova sa znanstvenog skupa o
Slavonskom Brodu, Slavonski Brod, 2000: 33 – 57.
Minichreiter 1992 K. Minichreiter, Starčevačka kultura u
sjevernoj Hrvatskoj, Disertacije i monografije 1, Arheološki
zavod Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb,
1992.
Minichreiter 2000 K. Minichreiter, Populacije i kulture mla-
đega kamenog doba – neolitika na brodskom području,
Zbornik radova sa znanstvenog skupa o Slavonskom
Brodu, Slavonski Brod, 2000: 59 – 90.
Petrović, Belić 1979 K. Petrović, B. Belić, Praistorijske
Strojno iskopavanje cestovnog kolnika (foto: L. Miklik-Lozuk) kulture na području brodskog Posavlja, Materijali, VII,
Beograd, 1971: 9 – 20.
dubokih oranja i rigolanja zemljišta, prilikom čega su izo-
rani dijelovi jamskih arheoloških objekata (Petrović, Belić Lidija Miklik-Lozuk
1979: 11; Dimitrijević 1979: 236, 237, 242; Minichreiter
1992: 8, 11, 12; Lozuk 1993: 32; Lozuk 2000: 33, 40; Summary
Minichreiter 2000: 59, 60, 64, 65).
Ulice Josipa Jušćaka, Zbora narodne garde, Hrvatskih In the course of 2017 archaeological supervision was car-
žrtava i Domovinskog rata nalaze se na krajnjem sjevero- ried out over the earthworks on the construction of road-
zapadnom dijelu naselja Bukovlja, na području koje je veli- ways and pedestrian paths in Josip Jušćak, Zbor narodne
kim dijelom naseljeno tijekom posljednjih tridesetak godina. garde, Hrvatskih žrtava and Domovinskog rata Streets in
Sve ulice u kojima je obavljen arheološki nadzor nalaze se Bukovlje. The streets are located to the east of the listed
istočno od arheološkog nalazišta Igrač, na blago poviše- archaeological site of Igrač. No archaeological finds were
nom terenu, na padinama prvih južnih obronaka Dilj gore. recorded during the supervision.
Gradnja cestovnih kolnika i pješačkih staza u predmetnim
ulicama bila je ukupne dužine 1213,29 m. Strojno je kopan
sloj od 30 cm do oko 50 cm, koji je većim dijelom činila
prijašnja makadamska cesta, često pomiješana sa šutom i Redni broj: 50
drugim građevinskim otpadom, kojim su očito zasipavane, Lokalitet: Bukovlje – javna rasvjeta prometnica
odnosno nivelirane udubine na prijašnjoj cesti. Ispod tog Naselje: –
sloja uglavnom se nalazila žuta sterilna zemlja, ilovača. Grad/općina: Bukovlje
Građevinski radovi, a samim time i arheološki nadzor, obu- Pravni status: –
hvaćali su manjim dijelom i gradnju kanalizacijske mreže Razdoblje: –
(prije gradnje cestovnih kolnika), kao i pojedinih priklju- Vrsta radova: arheološki nadzor
čaka stambenih objekata na kanalizacijsku mrežu u svim
navedenim ulicama. Zemljani radovi obavljeni su strojnim, Od kraja travnja do sredine svibnja 2017. trajao je arheo-
kao i ručnim iskopom, posebice prilikom nailaska na razne loški nadzor na lokaciji gradnje javne rasvjete prometnica
infrastrukturne vodove (plin, voda, telefon i dr.). Prilikom u općini Bukovlje. Predmetna lokacija nalazi se u blizini
iskopavanja priključaka na kanalizacijsku mrežu uglav- zaštićenog i registriranog arheološkog nalazišta Igrač kod
nom su kopani rovovi široki od 30 do 50 cm i duboki od Bukovlja. Radove je nadzirala Ivana Artuković Župan iz
102
tumulima. Istraživanja 2017. bila su usmjerena na tumul 10

na k.č. 139/10-11, k.o. Dolina.
Južno od tumula na k.č. 136/2, k.o. Dolina, istražena je
sonda 6, dimenzija 67,00x1,80 m, radi provjere potencijal-
noga položaja ravnoga groblja na koje su upućivali rezul-
tati magnetometrijskih istraživanja 2014. godine. U sondi 6
nisu pronađeni arheološki tragovi, osim nekoliko ulomaka
kasnobrončanodobne keramike u sloju humusa.
Tumul 10 smješten je u jugozapadnom dijelu skupine regi-
striranih tumula na položaju Glavičice. S obzirom na to
da se sjeverna polovica nasipa tumula 10 i 15 intenzivno
obrađuje, istražen je tumul 10 koji je u svom sjevernom
dijelu dosta snižen, dok je u južnom dijelu očuvaniji jer se
Lokacija gradnje javne rasvjete prometnica u općini Bukovlje taj dio tumula nalazi na zemljištu koje se ne obrađuje. Prvo
(izvor: Geoportal DGU; ucrtala: I. Artuković Župan) je raskrčen južni dio tumula koji je bio zarastao u nisku
šikaru. Potom je tumul podijeljen na četvrtine sustavom
Muzeja Brodskog Posavlja. Radove je financirao investitor: križnih profila orijentacije sjever-jug, odnosno istok-zapad.
Općina Bukovlje. Istražene su četvrtine dimenzija 7,00x6,50 m; 6,00x5,00 m;
6,00x5,50 m; 6,00x6,00 m, prilikom čega je na veličine
Nadzorom je obuhvaćeno nekoliko ulica na području općine četvrtina utjecalo snižavanje izvorne površine nasipa
Bukovlje: Vinogradska ulica, Ulica masleničkih vitezova, tumula. Uz središnje osi tumula istraženi su kontrolni rovovi
Ulica Karlovac, Stadionska ulica te Ulica Dražena Majića. široki 1 m kako bi se u cijelosti dokumentirali nasipi tumula.
Zemljani iskop obavljen je tijekom zamjene dotrajalih rasvjet- Prilikom arheološkog iskopavanja tumula 10 otkriveno je
nih stupova novima, kao i na nekoliko mjesta na kojima su nekoliko slojeva – sloj recentnoga humusa SJ 88 sivo-
kablovi postavljani u zemlju. Duljina trase kanala za polaga- smeđe boje; sloj nasipa tumula SJ 89 od sivosmeđe pje-
nje podzemnih kablova iznosila je oko 500 m, a dubina 0,8 m. skovite zemlje, ispod kojega je bio prvi sloj nasipa tumula
Stratigrafska situacija bila je otprilike jednaka duž svih SJ 94 od smeđe zemlje. Razina na kojoj su se zbivale
izvedenih rovova: ispod travnate površine često se nalaze pogrebne aktivnosti i na kojoj je počela konstrukcija tumula
plavičasti tragovi odvodnih kanala, kao i šuta ispod koje je izdvojena je kao SJ 97 – sloj paljevine s garom, zatim spa-
sterilna zemlja. Tijekom arheološkog nadzora nije uočeno ljenim kostima, nalazima grumena rastaljene bronce te
postojanje kulturnog sloja, arheoloških objekata ni pokret- mjestimičnim ulomcima kasnobrončandobne keramike.
nog arheološkog materijala. Većina arheoloških struktura u tumulu 10 zamijećena je
u sjeverozapadnoj i jugozapadnoj četvrtini. U sjeveroza-
Ivana Artuković Župan padnoj četvrtini uočeni su tragovi vrlo duboke jame SJ 93
ovalnoga obrisa, čiji je ukop počinjao ispod sloja starijega
Summary humusa SJ 89. Nakon pražnjenja zapuna, uočeno je da
se radi o tragovima starije pljačke tumula. Prvobitno je bio
Archaeological supervision during the installation of new iskopan probni rov SJ 91, širine oko 0,60 m, koji je polo-
street lighting in the Municipality of Bukovje was carried žen po središnjem dijelu tumula. Pri dnu rova uočeni su
out from the end of April to the mid-May 2017. The site is intenzivni tragovi paljevine, zbog čega je vjerojatno u sre-
located near the listed archaeological site of Bukovlje. No dišnjem dijelu iskopana jama SJ 93. Uz rubove jame izdvo-
archaeological finds were recorded during the supervision. jeni su tragovi sloja paljevine SJ 99 koji vjerojatno pripada
ostacima groba 1, od kojega su sačuvani samo rubni dije-
lovi. Ipak, i u tome sloju pronađene su spaljene kosti, kao i
keramički ulomci, kojih je bilo i u zapunama probnoga rova
Redni broj: 51 SJ 91 te središnje jame SJ 93. S obzirom na sastav zapuna
Lokalitet: Dolina – Glavičice SJ 91 i SJ 93, kao i stratigrafiju nasipavanja tumula, pljačka
Naselje: Dolina se vjerojatno dogodila u 19. st.
Grad/općina: Vrbje
Razdoblje: P
Od 2. do 31. listopada 2017. trajala su arheološka istraživa-

nja na položaju Glavičice u Dolini. Lokalitet sustavno istra-
žuje Institut za arheologiju pod vodstvom Darije Ložnjak
Dizdar, a u suradnji s Gradskim muzejom Nova Gradiška.
Radove je financiralo Ministarstvo kulture.
Na položaju Glavičice, koje je smješteno sjeverozapadno

od naselja na Babinim gredama, nalazi se groblje pod Položaj tumula 10 prije istraživanja (foto: D. Ložnjak Dizdar)
103
Ostaci keramičkih posuda in situ u sloju SJ 97 – sjeverozapadna Ostaci SJ 100 in situ, presječeni ukopom jame SJ 102 (foto: D.
četvrtina tumula 10 (foto: D. Ložnjak Dizdar) Ložnjak Dizdar)
U sredini sjevernoga dijela tumula, dijelom ispod profila, u Nakon istraživanja zatrpan je tumul 10 i sonda 6, pokretna
sloju SJ 97 otkriveni su in situ ulomci keramičkih posuda. arheološka građa upućena je na konzervaciju, a uzorci
Ispod SJ 97 pronađeni su ostaci stupova SJ 106 i SJ 108, životinjskih kostiju i ugljena na analize.
koji vjerojatno pripadaju ostacima konstrukcije groba 1.
Sjeverozapadno od groba 1 pronađena je još jedna manja Literatura
jama SJ 104, u kojoj nije bilo nalaza.
U jugozapadnoj četvrtini pronađen je pravokutan sloj palje- Ložnjak Dizdar, Mihaljević 2013 D. Ložnjak Dizdar, M.
vine SJ 100, orijentacije istok-zapad, sličan grobu 1 otkri- Mihaljević, Dolina-Glavičice, Istraživanja 2012., AIA, IX,
venome u tumulu 11 (Ložnjak Dizdar, Mihaljević 2013). Zagreb, 2013: 44 – 47.
Među paljevinom bilo je ulomaka keramičkih posuda, spa- Ložnjak Dizdar, Mihaljević 2014 D. Ložnjak Dizdar, M.
ljenih kostiju te ulomaka rastaljene bronce. Nakon uklanja- Mihaljević, Dolina-Glavičice, Rezultati istraživanja 2013.,
nja paljevine, vidljivo je da je sloj SJ 100 donesen te nasut, AIA, X, Zagreb, 2014: 95 – 98.
odnosno da se ne radi o ostacima lomače in situ, već vje-
rojatno o grobu 2. U sjeverozapadnom dijelu jugozapadne Daria Ložnjak Dizdar
četvrtine tumula 10 pronađen je i ukop jame (SJ 102), koji Marija Mihaljević
je presjekao SJ 100 – grob 2. U zapuni jame SJ 102 prona-
đeni su rijetki ulomci keramike i spaljene kosti. Ispod SJ 97 Summary
nalazila se zdravica.
Rezultati istraživanja tumula 10 potvrdili su dosadašnje In October 2017 archaeological excavations were car-
spoznaje kako se među dosad istraženim tumulima mogu ried out at the site of Glavičice in Dolina. The investiga-
razlikovati različite konstrukcije grobova i tumula, što može tion encompassed tumulus 10 and a probe on an assumed
biti i kronološka odrednica. U tumulu 10, slično kao i u location of a flat cemetery. The remains of a robbed grave
tumulu 11 koji se nalazio u sjeverozapadnom dijelu sku- 1 and grave 2 were discovered within tumulus 10. Also
pine tumula, otkrivene su veće količine spaljenih kostiju i recorded were the traces of funeral ritual activities prior
ugljena koji su doneseni s mjesta lomače te su prije nasi- to the formation of an earthen mound. Tumulus 10 can
pavanja tumula formirani u pravokutan oblik. be dated to the ninth century BC. Apart from scarce pot-
Prema sačuvanim nalazima, tumul 10, istražen 2017. tery shards collected in the hummus layer, there were no
može se datirati u 9. st. pr. Kr., a najbliže su paralele kera- archaeological features in the probe.
mički nalazi iz groba 2 u tumulu 5, koji se nalazio istočnije
(Ložnjak Dizdar, Mihaljević 2014: sl. 4). Na pitanje položaja
ravnoga groblja iz kasnoga brončanog doba, gdje je bio
pokopan veći dio zajednice koji je živio u naselju na polo- Redni broj: 52
žaju Babine grede, samo je manjim dijelom odgovoreno Lokalitet: Gornja Vrba – Savsko polje
nakon istraživanja 2017. godine. Pretpostavljeni položaj Naselje: Gornja Vrba
zapadno od naselja, sudeći prema rezultatima magneto- Grad/općina: Gornja Vrba
metrijskih snimanja te arheoloških istraživanja 2009. na Pravni status: P-4697
položaju Draganje (kada je otkriven jedan razoreni grob), Razdoblje: P, SV
nije dao pozitivne rezultate. Također, iskopavanja tumula Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
10 potvrdila su da se ravni grobovi ne nalaze ispod tumula
smještenih bliže istodobnom naselju, što je također bila Od 27. ožujka do 16. lipnja 2017., tijekom 58 radnih dana,
jedna od pretpostavki. trajala su zaštitna arheološka istraživanja na lokalitetu
104
Otvorena površina tijekom istraživanja – pogled sa sjevera PN 200; SJ 4193
Gornja Vrba – Savsko polje, k.č. 874/2, k.o. Vrba, i k.č. 318, Na osnovi preliminarnog uvida u pokretni arheološki materi-
k.o. Ruščica, općina Gornja Vrba i općina Klakar. Ova su jal, među istraženim je objektima bilo moguće uočiti ostatke
istraživanja nastavak zaštitnih radova 2015. i 2016. godine. iz dviju osnovnih faza: kasnosrednjovjekovne i neolitičke.
Tijekom ove kampanje ukupno je istražena površina od Kasnosrednjovjekovna faza zabilježena je i na susjednim
15.253 m2. Voditelj istraživanja bio je Mario Bodružić, česticama istraženim prethodnih godina, a karakteriziraju
zamjenica voditelja Jelena Burić te arheolog dokumentarist je nalazi keramičkih posuda, često ukrašenih pravilnom
Nikola Malnar, svi iz tvrtke Arheolog d.o.o. Osim stručne jednostrukom ili višestrukom valovnicom, urezivanjem
ekipe, u istraživanjima je sudjelovalo do 25 fizičkih rad- ravnih linija i sl., kao i povremenim nalazima metalnih
nika (ovisno o opsegu posla). Izvođač zaštitnih arheološ- predmeta, najčešće utilitarnog karaktera. Horizontalna dis-
kih radova bila je tvrtka Arheolog d.o.o., a naručitelj je bila pozicija objekata kasnosrednjovjekovne faze do sad nije
Javna ustanova Lučka uprava Slavonski Brod. uputila na postojanje većih objekata ili naselja na dosad
zahvaćenoj površini pa su istraženi objekti interpretirani
Dinamiku izvođenja radova u 2017. ometale su jake kiše u kao dokaz ljudske prisutnosti i privrednog iskorištavanja
travnju i svibnju, zbog kojih su radovi potrajali skoro tri kalen- prostora u ovom periodu.
darska mjeseca. Geološku osnovu terena činili su slojevi Neolitičkoj fazi pripadaju ostaci naselja, koji se na osnovi
gline različite boje i sastava (primjese konkrecija vapnenca, analize pokretne arheološke građe mogu datirati u rane
pijeska i oksidnih seskvi), sa zajedničkim obilježjem niskog faze sopotske kulture. Kao i u prethodnim istraživanjima,
stupnja poroznosti. Stoga su jake oborine u nekoliko navrata većinu pronađenih nalaza činili su ulomci keramike grube i
ostavljale otvorenu površinu lokaliteta potopljenu po nekoliko fine fakture. Osim toga, pronađena je i veća količina živo-
dana. Osim oborina, probleme je tijekom iskopavanja stva- tinjskih kostiju, obrađenog (abrazivnog) kamenja poput žrv-
rala i relativno visoka razina podzemnih voda na dijelovima njeva, veći ulomci lijepa s otiscima i brojni ulomci litičkog
istražene površine. Dokumentirano je ukupno 1538 stratigraf- materijala. Posebno su izdvojeni nalazi glačanih kamenih
skih jedinica označenih brojkama od SJ 3073 do SJ 4611. alatki, keramičkih pršljenova i cjelovitiji primjerci keramič-
Sve terenske oznake nastavljene su na oznake iz prethodnih kih posuda. Tijekom prethodnih istraživanja utvrđeno je da
kampanja istraživanja, sukladno dogovoru s nadležnim kon- u prostornom rasporedu naselja postoji osnovna diferen-
zervatorom. Objekti djelomično istraženi tijekom prethodnih cijacija u smislu karaktera objekata koji prevladavaju na
kampanja, na susjednim česticama, zadržali su prvobitne južnom i sjevernom dijelu do sad zahvaćene površine nase-
oznake te su pod njima dokumentirani njihovi ostaci. lja. Utvrđeno je da se veći ukopani objekti (tzv. zemuničkog
105
Tlocrt dvaju nadzemnih objekata neolitičke faze s ortofotografijom snimljenom tijekom istraživanja
tipa) javljaju većinom na južnom dijelu naselja, dok se i sjeveroistočni rub. Na osnovi dosadašnjih spoznaja,
prema sjeveru češće javljaju nadzemni objekti pravokut- moguće je pretpostaviti da se naselje proteže dalje na jug,
nog i trapezoidnog oblika u tlocrtu. Ti se zaključci mogu sve do strmih obala rijeke Save.
potvrditi i uvidom u građu prikupljenu tijekom ovogodišnjih Temeljita studija keramičkog, litičkog, kamenog, koštanog i
istraživanja. Iako su istražena i tri veća ukopana objekta, dr. materijala s ovog lokaliteta znatan je znanstveni poten-
nadzemne strukture sačuvane u vidu ostataka stupova, cijal u smislu proučavanja ekonomije, društvenih i socijalnih
temeljnih kanala i bočnih jama prevladavaju u prostornom odnosa populacija koje su nastanjivale taj prostor u razvi-
planu istražene površine. Postojanje takvih tipova nadzem jenom neolitiku. Sav je pokretni arheološki materijal nakon
nih struktura, odnosno kuća, približavaju ovaj lokalitet slič- primarne obrade pohranjen u Muzeju Brodskog Posavlja u
nim kulturnim pojavama na području srednje Europe, u Slavonskom Brodu.
sklopu kulture linearno-trakaste keramike. Slični objekti na
području Hrvatske pronađeni su na lokalitetima Kruševica Literatura
– Njivice, Dubove – Košno, Borinci – Vinka i Hermanov
vinograd, ali u djelomično istraženim gabaritima i bez Bodružić 2015a M. Bodružić, Gornja Vrba – Savsko polje
pravog uvida u širu horizontalnu dispoziciju objekata. 1, HAG, 12/2015, Zagreb, 2016.
Prvi objekti sopotskog naselja istraženi su na zapadnom Bodružić 2015b M. Bodružić, Gornja Vrba – Savsko polje
dijelu k.č. 317 u srpnju 2015. Tijekom nastavka istraživanja 2, HAG, 12/2015, Zagreb, 2016.
2015. i 2016. utvrđeno je rasprostiranje nalaza ove faze Bodružić 2016 M. Bodružić, Gornja Vrba – Savsko polje,
na k.č. 874/1 (južna polovica), k.o. Vrba, 317 (zapadni HAG, 13/2016, Zagreb, 2017.
rub), 320/1, 321/1, 322/1, 323/1, 324/1, 325/1, 640/1, Dimitrijević 1968 S. Dimitrijević, Sopotsko-lenđelska kul-
k.o. Ruščica, te k.č. 1348/1 i 6889/7, k.o. Brod. tura, Zagreb, 1968.
Zaključno s prošlogodišnjim istraživanjima, areal istraže- Miklik-Lozuk 2004 L. Mikik-Lozuk, Kruševica – Njivice,
nog područja naselja iznosio je oko 13.000 m2. Ako se toj HAG, 1/2004, Zagreb, 2005.
površini pridoda i okvirno 10.000 m2 istraženih tijekom ovo- Miklik-Lozuk 2010 L. Miklik-Lozuk, Luka Slavonski Brod,
godišnje kampanje, na kojima se nalaze objekti ove faze, HAG, 6/2009, Zagreb, 2010.
može se reći da je sopotski lokalitet Savsko polje jedno Novak 2016 M. Novak, Bioarheološka analiza ljudskih
od do sada najvećih istraženih prapovijesnih naselja na koštanih ostataka s lokaliteta Gornja Vrba – Savsko Polje,
području Hrvatske. Dosadašnja istraživanja obuhvatila su Zagreb, 2016.
sjeverni dio naselja, pri čemu je s relativnom sigurnošću
moguće reći da su utvrđeni njegov sjeverni, sjeverozapadni Mario Bodružić
106
Summary
Rescue archaeological excavations at the site of Gornja

Vrba-Savsko Polje were carried out in the course of 2017.
The excavations covered a surface area of 15.253 m2.
Based on a preliminary analysis of movable fids, two phases
can be identified: the late medieval and Neolithic.
Redni broj: 53
Lokalitet: Gornji Bogićevci – utvrda Sv. Ivan Trnava
Naselje: Gornji Bogićevci
Grad/općina: Gornji Bogićevci
Razdoblje: SV
U rujnu i listopadu 2017. nastavljeno je sustavno arheo-

loško iskopavanje na lokalitetu kasnosrednjovjekovne Snimka dijela vrča
utvrde Sv. Ivan Trnava u Gornjim Bogićevcima, na
k.č. 691, 618 i 710, k.o. Smrtić. Voditeljica istraživanja bila i ispod njih uočeni su ostaci pravilne kružne forme, pro-
je dr. sc. Marija Mihaljević, viša kustosica Arheološkog mjera oko 20 cm i bez tragova gorenja. Nastavljeno je
odjela Gradskog muzeja Nova Gradiška, a u istraživa- čišćenje druge strukture unutar sonde C, koja je nepravilne
njima su sudjelovali: zamjenica Marina Matković Vrban, poligonalne forme, sastavljena od većih i manjih komada
mag. archaeo., Danimirka Podunavac, dipl. arheo., tehni- kućnoga lijepa. Unutar te strukture na relativnoj dubini od
čar Ante Ćalušić te devet radnika koji su ručno iskopavali oko 50 cm, nalazio se tamni sivocrni sloj, ispunjen brojnim
teren. Istraživanje je financirano sredstvima Ministarstva ulomcima keramike i životinjskih kostiju (moguće je da se
kulture te sredstvima Brodsko-posavske županije i Općine radi o podu kuće). Prilikom čišćenja uočeno je da se u toj
Gornji Bogićevci. strukturi javlja ovalna struktura sastavljena od sipkog žuć-
kasto-bjelkastog sloja okruženog užim crnim slojem gore-
Arheološka istraživanja 2017. nastavak su istraživanja koja nja, za koju se pretpostavlja da je riječ o peći u kući. Cijela
su započela 2014. na kasnosrednjovjekovnom gradištu. je struktura pomno očišćena i dokumentirana, nakon čega
Dosadašnja arheološka istraživanja pokazala su da se radi je sonda C zatrpana i ostavljena za nastavak istraživanja
o drvenoj fortifikaciji u kojoj je sekundarno upotrebljavan tijekom sljedeće godine.
kamen i ulomljene rimske opeke. Arheološka istraživanja Nastavljeno je uklanjanje zemljanih slojeva i struktura na
nastavljena su na sjeverozapadnom dijelu središnje jezgre, sjeverozapadnom dijelu sonde D (dvorišni dio s vanjskim
na kojoj su prethodnih sezona otvorene dvije sonde, C i D. utvrđenjem središnje jezgre). Na sjevernom rubu središ-
Ukupno otvorena površina na tom dijelu iznosi 332 m2. nje jezgre otkrivene su strukture koje su bile dio vanjskog
U otvorenom dijelu sonde C nastavljeno je istraživanje obrambenog sustava (palisade) središnje jezgre. Otkriveni
otprije otkrivenih struktura, koje se sastoje od nakupine utvrđeni sloj sastoji se od crveno zapečene zemlje s tra-
kamena i opeke, nepravilne kružne forme, u liniji s istovjet- govima ukopanih kolaca koji su ojačavali sustav vanjskog
nim kamenim strukturama otkrivenima i postavljenima u utvrđenja. Crveni zapečeni sloj u sondi D (sjever i SZ)
pravilnim razmacima, u smjeru sjever-jug. Pretpostavlja se obrubljivao je rubove platoa. Osim toga, nastavljeno je spu-
da je riječ o ojačanjima drvenih stupova, koji su ograđivali štanje uz kontrolni profil u sondi D, u smjeru sjever-jug. Uz
određeni prostor ili su možda mogli nositi neku nadzemnu stupove i zapečenu zemlju pojavili su se i slojevi crnosive
konstrukciju. Godine 2017. te su kružne strukture uklonjene zemlje, što sugerira da se radi o objektu s više faza gore-
nja. U sondi D nastavljeno je uklanjanje zemljanih slojeva
u probnom rovu koji se prostire u smjeru istok-zapad, otvo-
renom u prethodnoj sezoni. Uočeno je više struktura, od
kojih je najvažnija struktura pravokutne forme (presječena
kontrolnim profilom) i tamnosive boje, u kojoj je nađena
veća količina usitnjenog kućnog lijepa i dosta keramičkih
nalaza. Pretpostavlja se da se radi o nadzemnom stam-
benom objektu, što će se moći sa sigurnošću potvrditi tek
nakon cjelovitoga istraživanja.
Tijekom arheoloških istraživanja 2017., na lokalitetu
Sv. Ivan Trnava prikupljeno je dosta pokretnog arheološ-
kog materijala, među kojim su najbrojniji ulomci keramič-
kog posuđa. Među najzastupljenijima su ulomci kuhinjske
Snimka vanjskog utvrđenja na SZ središnje jezgre (palisade) keramike, pekve i dr. Osim keramičkih nalaza, nađeno je
107
nešto metalnih nalaza (strelice i dr.), a najrjeđi su nalazi

stakla (dno staklene čaše). Keramika je najvećim dijelom
pečena u tonovima smeđe, sive i crne boje, a rjeđe u tono-
vima crvenkaste i oker boje. U većoj mjeri zastupljeni su
ulomci grubljeg kuhinjskog posuđa, dok se u nešto manjoj
mjeri javljaju i ulomci finijeg stolnog posuđa. Među kuhinj-
skim posuđem od oblika se izdvajaju lonci, u manjoj mjeri
zdjele. Lonci su ukrašavani vodoravnim linijama i jedno-
strukim valovnicama te ukrasom izvedenim utiskivanjem
kotačića u vidu vodoravnih nizova.
Među stolnim posuđem od oblika su zastupljene čaše,
vrčevi i boce, pečeni u crvenkastim i oker tonovima. Od
ukrasa se javljaju crveno oslikani pravolinijski motivi izve-
deni izravno na vanjskoj površini posuđa ili na bjeličastom Područje gradnje EKI u naselju Gromačnik (podloga: Geoportal
premazu koji je nanesen na nju te uža ili šira rebra u više DGU; ucrtala: I. Artuković Župan)
vodoravnih nizova. Pokretni arheološki nalazi preliminarno
se mogu datirati u razdoblje od 14. do 16. st. 1095/1 i jugoistočnom dijelu k.č. 1089/2 k.o. Gromačnik).
Najprije se kopalo prema jugu, kroz istočni dio k.č. 1089/3
Marija Mihaljević te prema južnom dijelu k.č. 1095/1 do autoceste, južno
Marina Matković Vrban od koje su se instalacije spajale na postojeću infrastruk-
turu. Potom je iskopan kanal za polaganje instalacija na
Summary sjevernoj strani Ulice dr. Franje Tuđmana, na k.č. 863,
k.o. Gromačnik, ispred kućnih brojeva 34, 34A i 36. Trasa
Archaeological excavations of the late medieval fortress of kanala za polaganje podzemnih kablova bila je duga oko
Sv. Ivan Trnava (St John Trnava) in Gornji Bogićevci were 300 metara. Dubina kanala iznosila je 0,8 m.
resumed in 2017. Recent explorations have shown that Stratigrafska situacija na južnoj strani Ulice dr. Franje
it represents a wooden fortress with a secondary use of Tuđmana bila je gotovo identična duž cijelog rova: ispod
stone and crushed Roman bricks. The excavations were travnjaka i gornjeg sloja tamnije ilovače nalazi se žut sloj
continued in the NW part of the nucleus, within probes sterilne zemlje.
C and D. In the course of 2017 circular structures, which Na sjevernoj strani ulice situacija je nešto drugačija: ispod
probably represent a reinforcement of wooden posts, were travnjaka i gornjeg sloja tamne ilovače nalazile su se otprije
removed and a polygonal structure with abundant finds of postavljene instalacije ispod kojih se nazirala žuta sterilna
pottery and animal bones was cleared (it probably repre- zemlja.
sents the floor of a house with oval ovens). The excavati- Tijekom arheološkog nadzora nije uočeno postojanje kul-
ons in the NW part of the nucleus also revealed structures turnog sloja, arheoloških objekata, ni pokretnog arheološ-
that represented part of the outer defensive system (pali- kog materijala.
sade). The structures consisted of red burnt soil with traces
of wooden stakes. In the course of the excavations nume- Ivana Artuković Župan
rous movable finds were collected, mostly pottery shards,
and to a lesser extent metal and glass items. They can be Summary
preliminarily dated from the 14th to 16th centuries.
Archaeological supervision of the earthworks for the con-
struction of electronic communications infrastructure in
Gromačnik, west of Slavonski Brod, were carried out in
Redni broj: 54 May 2017. No archaeological finds were detected.
Lokalitet: Gromačnik – izgradnja EKI infrastrukture
Naselje: Gromačnik
Grad/općina: Sibinj
Pravni status: – Redni broj: 55
Razdoblje: – Lokalitet: Kruševica – Zbjeg 3
Vrsta radova: arheološki nadzor Naselje: Kruševica
Grad/općina: Slavonski Šamac
U svibnju 2017. arheološki je nadziran iskop zemlje pri- Pravni status: postupak u tijeku
likom gradnje EKI infrastrukture u naselju Gromačniku. Razdoblje: P
Predmetna lokacija nalazi se zapadno od Slavonskog Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Broda. Radove je arheološki nadzirala Ivana Artuković
Župan iz Muzeja Brodskog Posavlja, a financirao ih je U srpnju 2017. Muzej Brodskog Posavlja izvršio je prvu
Hrvatski telekom d.d. etapu sustavnog arheološkog iskopavanja i istraživanja
na lokalitetu Zbjeg 3 u Kruševici. U arheološkom istraži-
Iskop je započeo u Ulici dr. Franje Tuđmana, južno od kućnog vanju sudjelovali su voditeljica Lidija Miklik-Lozuk i zamje-
broja 37 (na k.č. 1091/2, odnosno na zapadnom dijelu k.č. nik voditeljice Josip Lozuk iz Muzeja Brodskog Posavlja te
108
apsolvent arheologije – dokumentarist Vjekoslav Iličić, kao

i sedam studenata iz Kruševice, Sikirevaca i Slavonskog
Broda, koji su ručno iskopavali teren te prali arheološke
nalaze. Arheološko istraživanje financirano je materijalnim
sredstvima Ministarstva kulture. Velik doprinos i pomoć u
arheološkim istraživanjima pružila je i Općina Slavonski
Šamac, ljubazno pripomogavši kad god je zatrebala
pomoć, a čijim je angažmanom pristupni put do nalazišta
zatrpan, nasut te poravnat.
Arheološko nalazište Zbjeg 3 nalazi se na sjeveroistočnom

dijelu naselja Kruševice, a otkriven je 2005. tijekom treće
etape programa sustavnog arheološkog rekognosciranja
Brodskog Posavlja na području općine Slavonski Šamac
– jedne od najistočnijih i do tada arheološki iznimno slabo
poznate općine na području Brodskog Posavlja. Lokalitet
Zbjeg 3 nalazi se u starom i danas isušenom meandru
vodotoka Saonica, koji u današnje vrijeme teče samo s
istočne strane ovog nalazišta i jedan je od starih rukavaca
rijeke Save. Nasuprot Zbjega 3, s jugoistočne i istočne Nalaz dijela staklene narukvice in situ (foto: L. Miklik-Lozuk)
strane, također u današnjem meandru Saonice nalazi se
arheološki lokalitet Kostroman. Oba ta nalazišta, i Zbjeg 3 keltsko-latenske kulture, pronađeni i površinski arheološki
i Kostroman, smješteni su u meandrima Saonice i s tri su nalazi keramičkog posuđa, koji sugeriraju postojanje stari-
strane okruženi depresijama dubine otprilike 5-7 m, što je jeg naselja s prijelaza iz kasnog brončanog u željezno doba.
važan fortifikacijsko-obrambeni element. Prva etapa sustavnog arheološkog istraživanja na lokali-
Već tijekom prvog evidentiranja nalazišta Zbjeg 3, godine tetu Kruševica – Zbjeg 3, uključujući pripremne radove na
2005. uočena je veća koncentracija površinskih arheoloških terenu te arheološka istraživanja, kao i pranje pronađenih
nalaza, izoranih i izmiješanih sa slojem humusa kao poslje- arheoloških nalaza, odvijala su se u srpnju 2017. godine.
dica strojne obrade zemlje. Prilikom kontrole stanja nalazi- Tri arheološke sonde (sonde 1, 2, 3), ukupne površine
šta tijekom sljedećih godina, utvrđena je veća devastiranost 174 m2, otvorene su na različitim pozicijama radi dobivanja
lokaliteta te je uočeno da je južna strana starog korita vodo- informacija o gustoći arheoloških objekata te posebice radi
toka Saonice bitno zatrpana i poravnata kao posljedica vrlo dobivanja podataka o vertikalnoj i horizontalnoj stratigrafiji
intenzivne strojne obrade zemljišta, tijekom čega je zemlja s nalazišta. U svim trima sondama pokazala se jednaka ver-
najvišeg dijela lokaliteta razvučena prema jugu i jugoistoku. tikalna stratigrafska situacija koju čine: sloj humusa (SJ 1)
To je rezultiralo naglašenijom devastacijom najvišeg dijela prosječne debljine oko 30-40 cm, u kojem se nalaze izorani
nalazišta, kao i zatrpavanjem starog korita Saonice (južna gornji dijelovi arheoloških jamskih objekata s većim brojem
strana starog korita Saonice bila je duboko oko 5-7 m, dok je pokretnih arheoloških nalaza. Ispod sloja humusa nalazi se
danas svega oko 2-3 m, a na pojedinim je mjestima gotovo sloj kompaktne, tvrde žute ilovače – zdravice (SJ 2). Ispod
u potpunosti zatrpana). Još tijekom rekognosciranja, kada sloja zdravice nalazi se sloj lesa (SJ 3). Arheološki jamski
je otkriven lokalitet Zbjeg 3, uočeno je da se radi o važnom objekti ukopani su u sloj zdravice (SJ 2) i u sloj lesa (SJ 3).
arheološkom nalazištu – utvrđenom naselju (oppidumu) Sonda 1 orijentirana je u smjeru istok-zapad i pozicionirana
iz mlađeg željeznog doba, na čijoj su površini, uz nalaze je na krajnjem istočnom dijelu nalazišta Zbjeg 3, u neposred-
noj blizini današnjeg vodotoka te ujedno u neposrednoj bli-
zini najviše zatrpanog i izniveliranoga starog jugoistočnog
korita Saonice. Sonda je bila pravokutna oblika, dimenzija
17x5 m, s površinom na 85,81 m n. v. i dnom sonde na
85,31 m n. v. U sondi 1 dokumentirana su tri arheološka
objekta, odnosno ono što je od njih preostalo jer je cijeli
gornji sloj razvučen i skinut prilikom strojne obrade zemlji-
šta: ovalna izdužena otpadna jama (SJ 8/9) te dva stupa
(SJ 4/5, SJ 6/7), koji čine jugozapadni ugao nadzemnog
objekta – vjerojatno kuće. Arheološki objekti pojavljivali su
se u donjem dijelu humusa, odnosno na prijelazu humusa
u zdravicu. Prostor u sondi pretrpio je najveće devastacije
i nivelacije terena strojnom obradom zemljišta, što se odra-
zilo u gotovo zatrpanom jugoistočnom dijelu starog korita
Saonice. Jama SJ 8/9 bila je izdužena elipsoidna oblika
sa zapunom izrazito tamnosivo-crne zemlje (Munsell 2,5Y
3/1 very dark gray) i sačuvane relativne dubine od 25 cm.
Lokalitet Kruševica – Zbjeg 3 tijekom istraživanja, pogled prema U jami su pronađeni ulomci fine i grube keramike, jedan
sjeveru (foto: L. Miklik-Lozuk) cijeli keramički pršljen bikonična oblika (PN 2), dijelovi
109
Unutar sonde 3 definirano je osam arheoloških jamskih obje-

kata: tri jame (SJ 10/11, SJ 14/15, SJ 20/21), pliće ukopan stup
(SJ 22/23) povezan s jamom SJ 20/21, dva stupa (SJ 16/17,
SJ 24/25) i dva kolca (SJ 12/13, SJ 18/19). U zapunama svih
istraženih jamskih objekata u sondi 3 pronađen je pokretni
arheološki materijal keltsko-latenske kulture iz mlađeg željez
nog doba. Za četiri bi se jamska objekta (SJ 16/17, SJ 24/25,
SJ 12/13, SJ 18/19), istražena u sondi 3, na temelju pravilnog
tlocrtnog rasporeda moglo pretpostaviti da definiraju dio nad-
zemnog stambenog objekta orijentacije SZ-JI. Sudeći prema
zajedničkim karakteristikama stupova (SJ 16/17, SJ 24/25),
čije su zapune sadržavale zemlju tamnosive boje, moguće
je pretpostaviti da je riječ o najdublje ukopanim nosivim stu-
povima jugoistočnog dijela nadzemnog objekta – kuće. Dva
kolca (SJ 12/13 i SJ 18/19) definirana jugoistočno od ukopa
stupova možda pripadaju nosivim elementima nadstrešnice
ili ograde uz taj nadzemni objekt. Međusobna udaljenost
između stupova (SJ 16/17, SJ 24/25) iznosi 3,80 m. Ako je
Otpadna jama SJ 10/11 u sondi 3, detalj (foto: L. Miklik-Lozuk) ispravna pretpostavka da su stupovi (SJ 16/17 i SJ 24/25) dio
nadzemnog objekta, a kolci (SJ 12/13 i SJ 18/19) nadstrešnice
kamenih predmeta uporabom uglačane jedne plohe, sitni ili ograde s jugoistočne strane nadzemnog objekta, najveći
komadi lijepa, kao i uzorci životinjskih kostiju i ugljena iz dio te nadzemne kuće prostire se izvan istraženog prostora
mlađeg željeznog doba. Dijelovi fine keramike, od svijetlo sonde. Unutar sonde 3 najviše pokretnih arheoloških nalaza
do tamnosive te crvenkaste boje izrađeni su na brzorotira- pronađeno je u dvjema jamama (SJ 10/11, SJ 20/21), od kojih
jućem lončarskom kolu, a među njima posebno se ističe se jama SJ 20/21 tek svojim krajnjim istočnim rubom nalazila
gornji dio većeg lonca S-profiliranog tijela, s najvećom unutar sonde, a najvećim se dijelom prostirala izvan područja
širinom u gornjem dijelu sačuvanog prema van izvučenog istraživanja. U zapuni jame SJ 10/11 pronađen je veći broj ulo-
ruba i s naglašenim prijelazom vrata na trbuh te dijelovi maka keramičkog posuđa keltsko-latenske kulture iz mlađeg
zdjela s unutra uvučenim rubom. Među ulomcima rukom željeznog doba, znatna količina većih dijelova kućnog lijepa s
rađene keramike najbrojniji su oni koji pripadaju loncima otiscima kolaca te više ulomaka kamenih rotacijskih žrvnjeva.
zadebljanog ruba, s vodoravno položenim žlijebom koji Od keramičkog posuđa prisutne su posude sive boje, fine fak-
razdvaja zadebljani rub od zaobljenog tijela, ukrašenih ture izrađene na brzorotirajućem lončarskom kolu te dijelovi
koso i X urezanim metličastim ukrasom. lonaca izrađenih rukom, grube fakture s vodoravno položenim
Sonda 2 pozicionirana je na povišenijem dijelu lokaliteta, žlijebom, koji razdvaja zadebljani rub od zaobljenog trbuha,
na prostoru s izrazito tamnom, crnom zemljom na površini ukrašenih urezanim okomitim, kosim i X metličastim ukrasom
njive, na kojem je prisutna veća količina izoranih arheološ- te metličasto urezanim motivima girlanda. Ukrašavanje je izve-
kih nalaza. Sonda je bila dimenzija 5x5 m, a postavljena je deno instrumentom u obliku češlja (različitog broja zubaca), a
28,5 m zapadnije od sonde 1. Površina sonde 2 nalazila se ukrašeni su svi pronađeni dijelovi te vrste keramičkih posuda.
na 85,92 m n. v., a dno na 85,40 m n. v. te je relativna dubina Među oblicima finog keramičkog posuđa izrađenog na brzoro-
iskopa u toj sondi iznosila oko 52 cm. Unutar sonde 2 prona- tirajućem lončarskom kolu zanimljivi su dijelovi većih posuda
đeno je sedam arheoloških jamskih objekata – stupova, od debljih stijenki (pithosa) za skladištenje namirnica te cjelovito
kojih su tri stupa (SJ 28/29, SJ 30/31, SJ 36/37) u tlocrtnom očuvana zdjela oker-svjetlosmeđe boje, s unutra uvučenim
rasporedu međusobno povezana i čine sjeveroistočni ugao rubom i prstenasto naglašenim omphalos dnom, kao i dije-
nadzemnog stambenog objekta, odnosno nosive konstruk- lovi vrčeva te dijelovi zdjela S-profiliranog tijela s prema van
tivne elemente nadzemne kuće orijentacije SI-JZ, identično izvučenim rubom. Na svim pronađenim predmetima vidljivi su
kao i nadzemni objekt pronađen u sondi 1. Međusobna uda- tragovi sekudarnoga gorenja, što uz nalaz sloja ugljena (SJ 39,
ljenost stupova (SJ 28/29, SJ 30/31) koji definiraju sjevernu Munsell 5Y 5/1 black) te sloja pepela svjetlosive boje (SJ 38,
stranu kuće iznosi 3,40 m, a udaljenost među stupovima Munsell 2,5Y 7/2 light gray) govori u prilog tomu da je sadr-
(SJ 30/31, SJ 36/37) koji definiraju istočnu stranu kuće žaj zapune te jame još dodatno gorio. Veći komadi kamenih
iznosi 3,56 m. Istočna i zapadna stranica kuće izlaze izvan rotacijskih žrvnjeva i kućni lijep s otiscima kolaca (promjera od
prostora istražene sonde 2. Ukopi stupa SJ 32/33 i kolca 6 cm do 9 cm), otiscima stupova (promjera 18 cm) i otiskom
SJ 34/35 sjeveroistočno od nadzemnog objekta mogli bi pri- daske bili su deponirani u gornjim slojevima zapune, pose-
padati početku ograde sa sjeverne strane kuće. bice uz rubove jame SJ 10/11. U donjem dijelu zapune jame
Sonda 3 bila je orijentirana u smjeru sjever-jug i pozicionirana je SJ 10/11 pronađen je ulomak željeznog noža (PN 6). U zapuni
na najpovišenijem dijelu lokaliteta, oko 15 m zapadnije od sonde jame SJ 20/21 pronađeni su ulomci keramike keltsko-latenske
2. Na dijelu njive na kojoj je pozicionirana sonda 3, humusni sloj kulture, kućni lijep, uzorci običnih i spaljenih životinjskih kostiju
zemlje bio je izrazito tamne, crne boje, s većom količinom izo- te uzorci ugljena. Među keramičkim nalazima zanimljivi su
ranih i strojnom obradom zemlje usitnjenih arheoloških nalaza. ulomci grubih i ručno rađenih keramičkih posuda, ukrašenih
Sonda je bila pravokutnog oblika, dimenzija 12,30x5,20 m, s plastičnom trakom s otiscima prsta, za koje se može smatrati
površinom na 85,76 m n. v. te dnom na 85,32 m n. v., pri čemu da su dio materijalne kulture domaćeg autohtonog stanovniš-
je relativna dubina iskopa iznosila otprilike od 34 do 44 cm. tva koja se manifestira u oblikovanju i ukrašavanju keramičkog
110
posuđa za svakodnevnu uporabu. Među pronađenim keramič- 2017. The explorations encompassed three probes with a total
kim posuđem keltsko-latenskih odlika ističu se dijelovi većih surface area of 174 m2. The probes were opened on different
lonaca izrađenih rukom, s vodoravno položenim žlijebom koji positions with the aim of establishing information on structure
razdvaja zadebljani rub od zaobljenog trbuha te dijelovi finog density and site stratigraphy. The site Zbjeg 3 represents a
keramičkog posuđa, sive boje, izrađenih na brzorotirajućem fortified Late Iron Age settlement (oppidum), located on an
lončarskom kolu, posebice zdjela S-profiliranog tijela s prema old meander of the Saonice, an arm of the Sava River. In the
van izvučenim rubom. Među najvažnijim nalazima u zapuni course of 2017, 17 pit structures were investigated (pits, posts
jame SJ 20/21 ističu su se dva dijela jedne staklene narukvice and stakes) of the Celtic La Tène culture (third – first c. BC).
kobaltno plave boje, s cik-cak inkrustacijama (PN 5 i PN 7). Regular layout of the posts points to three aboveground build-
ings – houses that only party occupied the area excavated in
Prilikom istraživanja, na površini lokaliteta Zbjeg 3 u humus 2017. Based on large quantities of house daub, most of them
nom su sloju pronađeni površinski nalazi grafitiranih kera- were destroyed by a fire. Apart from fine earthenware made
mičkih posuda, dio kamenog rotacijskog žrvnja, kao i razni on a fast-rotating wheel (bowls, jugs, pots, pithoi) and hand-
metalni predmeti, od kojih posebno valja istaknuti nalaz made ceramic vessels, also found were shards of coarse-
srebrne tetradrahme, dvije brončane karike, ulomak bron- ware that probably represent a local tradition. Luxurious finds,
čane narukvice, kao i dio presavijenog brončanog lima. such as tetradrachms and glass bracelets confirm developed
Nalazi luksuznije robe, poput srebrne tetradrahme, kao i east – west oriented commercial and communication routes
staklene narukvice na tom utvrđenom naselju keltsko- along watercourses, especially the Sava River valley.
-latenske kulture, svjedoče o razvijenim trgovačkim i komu-
nikacijskim pravcima uz vodene tokove, posebice dolinom
rijeke Save u smjeru zapad-istok. Staklene su narukvice
kao gotov proizvod (ili možda kao poluproizvod) dolazile Redni broj: 56
trgovinom ili možda razmjenom jer za sada nema dokaza Lokalitet: Mačkovac – Crišnjevi i Oštrovi (naselje i
da su izrađivane na domaćem terenu. Pojedini pronađeni nekropola)
keramički oblici nose odlike materijalne ostavštine doma- Naselje: Mačkovac
ćeg autohtonog stanovništva, koje je ondje živjelo prije Grad/općina: Vrbje
dolaska Kelta. U humusnom su sloju u svim trima istra- Pravni status: P-177
ženim sondama pronađeni ulomci keramike, litike te sitnih Razdoblje: P
ulomaka kućnog lijepa, izoranih iz arheoloških objekata koji Vrsta radova: sustavno iskopavanje
pripadaju mlađem željeznom dobu. Sudeći prema manjem
broju površinskih arheoloških nalaza, posebice dijelovima U studenom 2017. Gradski muzej Nova Gradiška nasta-
zdjela s unutra uvučenim i koso kaneliranim rubom, na vio je sustavna istraživanja brončanodobnog naselja u
lokalitetu Zbjeg 3 u Kruševici moguće je očekivati i postoja- Mačkovcu. Voditeljica iskopavanja bila je Marija Mihaljević
nje jamskih objekata i iz starijih razdoblja. (Arheološki odjel Gradskog muzeja Nova Gradiška).
Pougljeno drvo u potpunosti sačuvane strukture analizi- Istraživanje je financirano sredstvima Ministarstva kulture,
rano je na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, u Brodsko-posavske županije i Općine Vrbje.
Zavodu za znanost o drvu (nalaze je analizirala prof. dr.
sc. Jelena Trajković), prilikom čega je utvrđeno da ana- Istraživačka kampanja 2017. započela je intenzivnim
lizirani uzorak pripada drvetu roda hrastova (Quercus terenskim pregledom svih izoranih čestica na poziciji bron-
L.). Analiza C-14 uzoraka ugljena izvršena je u Institutu čanodobnog naselja u Mačkovcu. Dobri terenski uvjeti za
Ruđer Bošković u Zagrebu, u Zavodu za eksperimentalnu pregled pridonijeli su sjajnim rezultatima. Na poziciji gdje je
fiziku, u Laboratoriju za mjerenje niskih radioaktivnosti.
Apsolutni datumi dobiveni analizama C-14 uzoraka iz jame
SJ 10/11 datiraju u 2. – 1. st. pr. Kr. (178-41 cal BC, 68,2 %
i 199-90 cal BC, 61,6 %). Konzervatorsko-restauratorski
radovi na keramičkim i metalnim nalazima izvršavani su u
Preparatorskoj radionici Muzeja Brodskog Posavlja. Sve
su tri sonde, nakon arheoloških istraživanja, strojno zatr-
pane te je prostor doveden u prvobitno stanje.
Literatura
Lozuk 2006 Josip Lozuk, Slavonski Šamac (općina), HAG,

2/2005, Zagreb, 2006: 55 – 59.
Lidija Miklik-Lozuk
Summary
The first phase of archaeological excavations at the site of Položaj sonde 1 označen crvenim pravokutnikom na katastarskom
Zbjeg 3 in Kruševica was conducted in the course of July planu i karti (izradio: H. Kalafatić)
111
u Slavoniji i bosanskoj Posavini, a ima puno zajedničkih

elemenata s kulturnom grupom Virovitica, koja istodobno
naseljava prostor središnje Hrvatske i Podravine. Nova
istraživanja dodatno će naglasiti važnost Mačkovca među
nalazištima razvijene brončanodobne civilizacije u Posavini.
Cjelina koju čine naselje na Crišnjevima i nekropola pružaju
jedinstvenu mogućnost za potpunije razumijevanje bronča-
nog doba Posavine i međuriječja Save i Drave. Simultano
proučavanje nalaza iz naselja i nekropole donosi višestruko
više podataka o životu prapovijesnih populacija nego istra-
živanje svakog posebno pa će buduća planirana istraživa-
nja voditi računa o oba lokaliteta. Ovogodišnja istraživanja
naselja definirala su njegovu jugoistočnu granicu i zani-
mljive strukture poput bunara, čije će daljnje istraživanje
još preciznije definirati trajanje naselja u Mačkovcu.
Literatura
Brončanodobni bunar SJ 346 (foto: H. Kalafatić) Mihaljević, Kalafatić 2004 M. Mihaljević, H. Kalafatić,
Istraživanje brončanodobnog naselja Mačkovac-Crišnjevi
2011. pronađen izoran skupni nalaz bronce, pronađeno je u 2003. g., Obavijesti HAD, XXXVI/2004, Zagreb, 2004:
desetak fragmenata bronce koji vjerojatno pripadaju istoj 40 – 44.
izoranoj ostavi jer su nađeni u humusnom sloju u užem Minichreiter 1983 K. Minichreiter, Pregled istraživanja
krugu od mjesta iskopavanja 2011. godine. nekropola grupe „Gređani” u Slavoniji, Anali Zavoda za
U ovoj istraživačkoj kampanji postavljena je izdužena znanstveni rad u Osijeku, 2, 1982. – 1983., Osijek, 1983:
probna sonda dimenzija 5x3 m na jugoistočnom dijelu 7 – 122.
naselja, blizu starog riječnog rukavca Prišnjice, na k.č.
422/1, k.o. Mačkovac, koja do sada nikad nije istraživana. Marija Mihaljević
Površina sonde iznosila je 15 m2. Definirano je sedam stra- Hrvoje Kalafatić
tigrafskih jedinica, uz standardne četiri stratigrafske jedi-
nice, koje obuhvaćaju osnovne slojeve i stratigrafiju naselja Summary
u Mačkovcu. Numeriranje SJ nastavilo se na istraživanja
prostora naselja. Sve strukture, profili i situacije nacrtane Systematic archaeological excavations of a Bronze Age set-
su u mjerilu 1 : 20 ili 1 : 10 te fotografski dokumentirane tlement in Mačkovac were resumed in 2017. A probe meas-
i snimljene geodetskom stanicom, koja omogućuje trodi- uring 5 x 3 m was opened in the SE part of the site, near an
menzionalnu rekonstrukciju svih otkrivenih struktura. old arm of the Prišnjica stream. The most interesting find
Najzanimljivija je i najvažnija struktura otkrivena ove godine is a multilayered well of 3 m in diameter, whose northern
velik višeslojan bunar promjera preko 3 m, čija je sjeverna half was encompassed by probe 1/2017. The northern half
polovica obuhvaćena sondom 1/2017. Sjeverna polovica of the well was investigated to a depth of 1.2, and it will
bunara istražena je do dubine od 1,2 m, a za sljedeću su be fully investigated next year. The settlement in Mačkovac
godinu planirana istraživanja koja će obuhvatiti cijeli bunar can be dated to the end of the Middle Bronze Age and early
u punoj širini. Sonda 1/2017 zatrpana je nakon istraživanja. Late Bronze Age, from the 14th to 12th c. BC.
Najviše dosad istražene zapune bunara tamne su boje i
sadrže znatnu količinu keramike.
Situacija u kojoj se na prostoru ruba naselja javljaju bunari
posebno je zanimljiva i zahtijeva daljnja istraživanja u Redni broj: 57
idućim sezonama. Probna sonda pokazala je da je bunar Lokalitet: Ruščica – Crnice, k.č. 94 i 95, k.o. Ruščica
pozicioniran neposredno uz obalu starog rukavca Prišnjice, Naselje: Ruščica
slično kao i u sondi iz 2009., gdje su bunari smješteni u Grad/općina: Klakar
rukavcu. U ostatku sonde javljaju se naseobinske strukture Pravni status: P-5640
poput kanala i stupova, a vjeruje se da iz kanala potječe Razdoblje: P, SV
i nalaz brončane sjekire. Bunar pripada brončanodob- Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
nom naselju na Crišnjevima, koje je važan centar kulturne
grupe Barice – Gređani te ima brojne analogije u lokali- Od 20. lipnja do 7. srpnja 2017. tvrtka Arheolog d.o.o.
tetima Gređani – Bajir, Stari Perkovci – Dobrevo, Đakovo zaštitno je arheološki istraživala k.č. 94 i 95, k.o. Ruščica,
– Štrosmajerovac, Čepinski Martinci – Dubrava, Bošnjaci – na trasi spojne ceste od spoja na prethodno projektiranu
Popernjak, a i u brojnim nekropolama bosanske Posavine. cestu u lučkom području Luke Slavonski Brod do spoja
Naselje se datira u kraj srednjeg brončanog doba i ranu na županijsku cestu Ž-4215. U arheološkom istraživanju
fazu kasnog brončanog doba, od 14. do 12. st. pr. Kr. Riječ sudjelovali su diplomirani arheolozi: Jelena Burić (vodite-
je o brončanodobnoj populaciji, koja u kasnom brončanom ljica istraživanja), Nikola Malnar (zamjenik voditelja istra-
dobu zauzima cijeli prostor doline Save i njezinih pritoka živanja) i Mario Bodružić te dvadesetak fizičkih radnika.
112
Zračna fotografija istočnog dijela iskopnog polja (foto: J. Burić)
Ulomci posuda starčevačke kulture (foto: J. Burić) Ulomci posuda kasnog brončanog doba (foto: J. Burić)
Keramički žrtvenik (starčevačka kultura) (foto: J. Burić) Ulomci latenske keramike (foto: J. Burić)
Investitor arheoloških istraživanja bila je Lučka uprava brončanom dobu, mlađem željeznom dobu (latenska kul-
Slavonski Brod, Šetalište braće Radić 19 a. tura), kasnom srednjem vijeku te najnovijem dobu.
Materijalni ostaci starčevačke kulture evidentirani su na
Lokalitet Ruščica – Crnice nalazi se istočno od Slavonskog krajnjem istočnom dijelu iskopnog polja, kojim je zahva-
Broda, na širem području naselja Ruščice, koje teritorijalno ćen manji rubni dio naselja, koje se nastavlja izvan granica
pripada općini Klakar, a razvilo se na prirodnoj uzvisini istraženog područja. Otkriveni su ostaci dviju zemunica,
lesne grede. Istraživalo se metodom praćenja i dokumen- nekoliko kanala, desetak jama različitih tlocrtnih osnova i
tiranja stratigrafskih jedinica. Površinski slojevi uklonjeni dimenzija (otpadne jame i jame nepoznate funkcije) te veći
su strojno do razine geološke osnove – zdravice. Dubina broj jama za stupove.
strojnog iskopa prilagođena je početnoj razini arheološ- Zemunice (sj 490/491 i 495/496) većih su dimenzija, nepra-
kih objekata te na krajnjem zapadnom dijelu terena iznosi vilnih tlocrtnih oblika. Zapune su im obilovale pokretnim
50 – 60 cm, na sredini oko 30 cm, a na istočnom dijelu arheološkim materijalom: ulomci keramičkih posuda, litički
oko 80 cm. Na ukupnoj površini od 2600 m² dokumenti- materijal, životinjske kosti, glačane kamene alatke, koštane
rano je oko 650 stratigrafskih jedinica. Istraženi arheološki alatke, uzorci lijepa itd. U zemunici sj 490/491 otkriveni
objekti pripadaju neolitiku (starčevačka kultura), kasnom su dijelovi četiriju keramičkih žrtvenika te dvije keramičke
113
Tlocrtni prikaz istraženih arheoloških objekata na lokalitetu Ruščica – Crnice (izradio M. Bodružić)
nadzemnih objekata. Definirana su tri objekta, orijentacije

sjeverozapad-jugoistok.
Na zapadnom, rubnom dijelu starčevačkog naselja nalazi se
kanal orijentacije sjeveroistok-jugozapad. Proteže se čitavom
širinom iskopnog polja te se na oba kraja nastavlja izvan
njega. Zapadnije od tog kanala prestaju se pojavljivati objekti
s nalazima starčevačke kulture pa je moguće da je on ostatak
ukopa ograde koja je u nekom trenutku okruživala naselje.
Među pokretnim nalazima starčevačke kulture najveći
udio čine ulomci keramičkih posuda. Od tipoloških oblika
pojavljuju se lonci i poluloptaste i konične zdjele te posude
na koničnoj nozi. Ukrašavanje na posudama izvedeno je
apliciranjem bradavičastih naljepaka, urezivanjem mreža-
stih motiva, žigosanjem plitkih jamica tankim instrumen-
tom, utiskivanjem nokta, štipanjem (tzv. „plastični klas”),
apliciranjem plastičnih traka s otiscima prstiju, a poneki su
ulomci ukrašeni barbotinom. Slikana keramika nije uočena,
međutim često se pojavljuju posude s crvenim premazom.
Skupine objekata s materijalnim ostacima iz kasnog bron-
Zemunica sj 495/496 (foto: J. Burić) čanog doba i mlađeg željeznog doba (latenska kultura) zau-
zimaju zapadnu polovicu istraženog područja. Brončanom
kružne pločice izrezane iz stijenki posuda s perforacijom dobu pripada jedna otpadna jama (sj 565/566), u čijoj je
u sredini. Posebno je zanimljiva zemunica sj 495/496, zapuni nađena veća količina ulomaka keramičkih posuda s
na čijem se sjeverozapadnom dijelu nalazi peć u „obliku karakterističnim oblicima i dekoracijama (zdjele uvučenog
cigare”, sa sačuvanim bočnim stijenkama visine oko 70 cm. ili fasetiranog oboda, lonci ukrašeni kanelurama i sl.).
Još jedna peć istog tipa otkrivena je u neposrednoj blizini Objekte latenske kulture moguće je interpretirati kao kanale,
navedene zemunice, a građena je kao samostalan objekt. bunare, otpadne jame, jame za stupove, jame nepoznate
Sjeverno od zemunice otkriven je veći broj jama za stu- funkcije i jedan jarak. Pokretni nalazi latenske kulture sastoje
pove (promjera oko 30 cm) koje, raspoređene u pravilnim se od ulomaka keramičkog posuđa, životinjskih kostiju, uzo-
razmacima, tvore pravilne četverokutne tlocrtne oblike raka kućnog lijepa te nekoliko posebnih nalaza (ukrašeni
te bi se, po svoj prilici, mogle interpretirati kao ostaci keramički pršljenovi, brončana fibula, koštani predmet s
114
urezanim koncentričnim krugovima i dr.). Od karakteristič-

nih keramičkih oblika pojavljuju se zdjele i lonci zaobljenog
tijela i S-profilacije te vrčevi i jedna konična šalica.
Tijekom istraživanja nađeno je i nekoliko kasnosrednjovje-
kovnih objekata, koji nisu grupirani, već se pojavljuju samo-
stalno na istočnom, središnjem i zapadnom dijelu terena.
Jelena Burić
Summary
The 2017 rescue archaeological excavations at the site

Ruščica-Crnice revealed material remains dating to the
Late Iron Age (the Starčevo culture), Late Bronze Age, Late
Iron Age (the La Tène culture) and Late Middle Ages. A
Starčevo culture settlement is located in the eastern part of Pogled na arheološke cjeline (foto: J. Burić)
the site and was party encompassed by the excavations.
In the western part of the dig there were Late Iron Age (La na županijsku cestu Ž-4215, općina Klakar) koja obuhvaća
Tène culture) structures that belonged to a settlement as k.č. 273/4, 273/6, 274/3, 275/3, 276/3, 566, 262/3, 642,
well as a Late Bronze Age waste pit. Several late medieval 643, 94 i 95, sve k.o. Ruščica, koje se protežu uz zapadnu
structures appeared sporadically in the western, central stranu Crnog potoka (u starijim kartama ucrtan je pod nazi-
and eastern part of the dig. vom Glogova) te se nastavljaju s njegove istočne strane
u smjeru sela Ruščice. Voditeljica probnog arheološkog
istraživanja bila je Jelena Burić, dipl. arheo. Investitor gra-
đevinskih radova bila je Lučka uprava Slavonski Brod.
Redni broj: 58
Lokalitet: Ruščica – spojna cesta Zbog specifične konfiguracije terena, odnosno vodenih
Naselje: Ruščica barijera, probno arheološko istraživanje usmjereno je
Grad/općina: Klakar na tri odvojene lokacije. Prva lokacija obuhvaća čestice
Pravni status: P-5640 zapadno uz Crni potok (k.č. 273/4, 273/6, 274/3, 275/3,
Razdoblje: P 276/3), druga na područje između potoka na zapadnoj i
Vrsta radova: probno iskopavanje kraćeg melioracijskog kanala na istočnoj strani (k.č. 262/3)
i treća koja se nalazi između melioracijskog kanala na
Od 10. do 13. svibnja 2017. trajalo je probno arheološko zapadu i naselja Ruščice na istočnoj strani (k.č. 642, 643,
istraživanje unutar arheološkog nalazišta Ruščica, odno- 94 i 95). Na svim trima lokacijama strojno je iskopan po
sno na trasi spojne ceste (Luka Slavonski Brod do spoja jedan uzdužni rov širine oko 2 m, čija dužina i orijentacija
Zračna fotografija istražene površine (foto: J. Burić)
115
Prilikom obilaska terena utvrđeno je postojanje arheološkog

lokaliteta, koji dosada nije bio evidentiran: Gornja Bebrina
– Donje livade. Ostalih pet lokaliteta poznato je od prije, a
neki su i u manjoj mjeri istraživani. To su: Gornja Bebrina
– Mekote, Gornja Bebrina – Topolice, Gornja Bebrina –
Okukalj, Gornja Bebrina – Biđevi i Ruščica – Podbrežje.
1. Gornja Bebrina – Donje livade

Na blago povišenom prostoru jugozapadno od sela Klakara
pronalaze se tragovi arheološkog materijala, s obiju strana
savskog nasipa. Nalazi se prostiru od savskog nasipa u
širini oko 100 m i u dužini od oko 200 m. Vjerojatno je
Pokretna arheološka građa prikupljena tijekom istraživanja ondje bilo naselje još u brončanom dobu koje je kontinu
SJ 127/128 (foto: J. Burić) irano živjelo gotovo 3000 godina. Nađeno je više desetaka
artefakata, koji se datiraju u brončano doba, željezno doba
prate središnju os trase buduće ceste. Na njih se, s obiju i srednji vijek.
bočnih strana nadovezuju poprečni rovovi, u razmacima
od cca 15 m, koji obuhvaćaju širinu radnog pojasa trase. 2. Gornja Bebrina – Mekote
Arheološke cjeline potvrđene su samo na trećoj lokaciji Oko 600 m zapadnije od lokaliteta Donje livade nalazi se
trase buduće ceste (k.č. 642, 643, 94 i 95), koja se pro- lokalitet Mekote, formiran na blagoj uzvisini – lesnoj gredi,
teže preko blago uzvišene grede, od melioracijskog kanala koja se pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Savski
na zapadu i prema Ruščici na istoku, gdje su kroz čitavu nasip presijeca nalazište. Nalazi se prostiru južno od nasipa
dužinu (230 m) uzdužnog probnog rova ispod sloja humusa
otkriveni obrisi arheoloških cjelina ukopanih u zdravicu.
Prilikom površinskog pregleda uočeno je da depoziti poje-
dinih jama obiluju pokretnim arheološkim materijalom te je
nekoliko cjelina ručno istraženo da bi se dobio jasniji uvid u
arheološko nalazište. Od pokretnog arheološkog materijala
otkrivena je veća količina ulomaka vrlo grubo pečene kera-
mike debelih stijenki, ulomci finije keramike tanjih stijenki,
kameni artefakti i ostaci životinjskih kostiju.
Jelena Burić
Summary
In the course of May 2017 probe archaeological excava-

tions were carried out at the site of Ruščica, on the route of
the junction road from Slavonski Brod Port to the junction
with County road Ž-4215. Due to specific terrain configura-
tion, the probes were opened on three different locations.
Archaeological features were identified only on the location
between the melioration channel in the west and Ruščica in
the east, and encompasses the following cadastral parcels: Karta lokaliteta na nasipu Klakar – Ruščica
642, 643, 94 and 95.
Redni broj: 59
Lokalitet: Savski nasip na dionici Klakar – Ruščica
Naselje: Klakar, Ruščica
Grad/općina: Klakar
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV
U travnju 2017. rekognosciran je teren u zoni trase savskog

nasipa na dionici Klakar – Ruščica i nalazište materijala na
Dvorini. Područje te dionice obuhvaća oko 5 km na pro-
storu katastarske općine Klakar, Gornja Bebrina i Ruščica.
Širina pregledanog terena iznosi oko 100 m. Gornja Bebrina – Biđevi, izbor pronađenih artefakata
116
u širini od oko 50 metara i sjeverno od nasipa u širini od 250 m. Lokalitet je na temelju dvadesetak artefakata dati-
oko 150 m, a pružaju se uzdužno oko 350 m. Vjerojatno ran u brončano doba i srednji vijek.
se radi o manjem naselju nastalome u brončanom dobu, s
kontinuitetom života do u srednji vijek. Nađeno je stotinjak Područje trase savskog nasipa na dionici Klakar – Ruščica
artefakata, koji se datiraju u brončano doba, željezno doba, nalazi se na jednom novootkrivenom lokalitetu i pet od prije
antiku i srednji vijek. poznatih lokaliteta. Prostor na kojem je pronađen materijal
na Dvorini nije pokazao tragove arheoloških artefakata jer
3. Gornja Bebrina – Topolice se radi o dosta niskom i poplavnom području.
Na blago uzvišenoj poziciji izduženog oblika u smjeru
sjeverozapad-jugoistok nalazi se lokalitet koji presijeca Josip Lozuk
savski nasip. Nalazište se većim dijelom pruža sjeverno
od savskog nasipa, ali se arheološki tragovi uočavaju i na Summary
južnoj strani. Radi se o prostoru duljine oko 200 m i širine
oko 200 m. Lokalitet je naselje iz mlađeg kamenog doba Reconnaissance of the Sava River embankment, on the route
(sopotska kultura), a tijekom srednjeg vijeka ondje postoji between Klakar and Ruščica was carried out in the course of
manje naselje. Godine 1962. organizirana su manja son- 2017. The route encompasses about 5 km in the territories
dažna arheološka istraživanja. Prilikom obilaska terena of the cadastral municipalities of Klakar, Gornja Bebrina and
nađeno je više desetaka artefakata, koji se datiraju u neoli- Ruščica. The inspected area was about 100 m wide. During
tik (sopotska kultura) i srednji vijek. the field survey one previously unknown site was identified:
Gornja Bebrina – Donje livade. Other five sites have been
4. Gornja Bebrina – Okukalj previously known, and some of them investigated. They are
Na izraženoj uzvišenoj poziciji trokutastog oblika nalazi as follows: Gornja Bebrina-Mekote, Gornja Bebrina-Topolice,
se lokalitet koji presijeca savski nasip. Nalazište se većim Gornja Bebrina-Okukalj, Gornja Bebrina-Biđevi i Ruščica-
dijelom pruža južno od savskog nasipa, ali se arheološki Podbrežje. The sites have a settlement character and can
tragovi uočavaju i na sjevernoj strani. Radi se o prostoru be dated to prehistory and the Middle Ages.
duljine (istok-zapad) oko 250 m i širine (sjever-jug) oko
200 m. Lokalitet je utvrđeno naselje iz bakrenog doba
(badenska kultura), koje svojom visinom dominira okoli-
nom. Godine 1962. organizirana su manja sondažna arhe- Redni broj: 60
ološka istraživanja. Nađeno je više desetaka artefakata iz Lokalitet: Slatinsko brdo – utvrda Turski grad
eneolitika – badenska kultura. Naselje: Lovčić
Grad/općina: Brodski Stupnik
5. Gornja Bebrina – Biđevi Pravni status: postupak u tijeku
Na izrazito uzvišenoj poziciji izduženog oblika u smjeru sje- Razdoblje: SV, NV
verozapad-jugoistok nalazi se lokalitet koji presijeca savski Vrsta radova: sustavno iskopavanje
nasip. Nalazište se većim dijelom pruža sjeverno od sav-
skog nasipa, ali se arheološki tragovi uočavaju i na južnoj U lipnju i srpnju 2017., na temelju ugovora s Ministarstvom
strani. Radi se o prostoru dugom oko 600 m i širokom oko kulture, sustavno je arheološki istraživan lokalitet utvrda
400 m. Lokalitet je na temelju stotinjak artefakata datiran u Turski grad na Slatinkom brdu. Nositelj istraživanja bio je
brončano doba te mlađe željezno doba i srednji vijek. Muzej Brodskog Posavlja.
6. Ruščica – Podbrežje Na području Slatinskog brda, a iznad udoline koja se naziva

Nalazište se većim dijelom pruža sjeverno od savskog Selište, na sjevernom izdanku brda na k.č. 1816, k.o. Stari
nasipa. Radi se o prostoru duljine oko 500 m i širine oko Slatinik, nalazi se utvrđena pozicija u narodu poznata kao
Gornja Bebrina – Topolice, izbor pronađenih artefakata Pozicija Turskoga grada
117
od oko 7000 m2. Pretpostavlja se da je imala važnu ulogu u

obrani prolaza od doline Save u Požešku kotlinu u vrijeme
turskih osvajanja Slavonije početkom 16. st.
U travnju 2017. geodetski je snimljeno stvarno stanje pro-
stora utvrde Turski grad. Na taj je način postavljena mreža
potrebnih točaka s preciznim koordinatama, koje će biti
osnova za kvalitetnu dokumentaciju prilikom budućih istra-
živanja te utvrde.
Budući da je planirano istraživanje na samom centralnom
platou utvrde, a zbog dosta gustog raslinja na samom
platou, odlučeno je da se postavi sonda široka 2,5 m i duga
20 m. Veće se raslinje nije krčilo u skladu s dogovorom
s predstavnicima Hrvatskih šuma d.o.o. Sonda je podije-
ljena u osam kvadranata (1 – 8), dimenzija 2,5x2,5 m, a
orijentirana je u smjeru sjever-jug, tako da obuhvaća dio
centralnog platoa i padinu koja se ruši u prvi obrambeni
opkop.
Prilikom iskopavanja prvog otkopnog sloja uočeno je da
je teren prepun korijenja, a iskopavanje su otežavale
i velike količine građevne šute, ostaci kućnog lijepa,
Tlocrt Turskoga grada s pozicijom istražene sonde 1 (crtež: D. opeke i kamena. Odmah su se vidjeli tragovi jakoga
Mlakar) gorenja, što je nedvosmisleno upućivalo na požar i
veliku devastaciju lokaliteta. Pokazalo se da na cen-
tralnom platou nema humusa, već se ispod trave i lišća
nalaze ostaci utvrde.
U prvim trima kvadrantima uočavaju se znatne količine
spaljenoga građevnog materijala, dok se u četvrtom kva-
drantu u zemljanom sloju nalazi puno keramike. Četvrti
kvadrant nalazi se u blizini kosine opkopa te je kao i ostala
četiri kvadranta na padini opkopa bogat keramičkim nala-
zima i ostacima životinjskih kostiju.
U kvadrantu 1, u drugom iskopnom sloju pojavila su se dva
cijela pećnjaka i velik broj ulomaka pećnjaka, u urušenju
koje sugerira ostatke peći.
Otkriven je i znatan broj kovanih željeznih čavala. Ti nalazi,
kao i ostaci kamenih blokova, opeka i kućnog lijepa, upu-
ćuju na to da se ondje nalazi urušenje stambenog objekta,
koji je bio građen kombinacijom kamena, opeke i drva obli-
jepljenog kućnim lijepom.
U kvadrantu 2 otkriveni su tragovi urušenja drvenog
objekta (SJ 9/10), okvirnih dimenzija 1x1 m. Urušenje je
činila gomila nagorenih dasaka, čiji izvorni oblik i namjena
nisu odgonetnuti.
Uz urušenje od dasaka prema sjeveru, na drugom iskop
nom sloju pojavio se sloj jako zapečene zemlje, širok oko
dva metra. Budući da je riječ o području koje blago pada
prema kosini opkopa (udaljeno od kosine opkopa oko
3 m), nameće se zaključak da se radi o ostacima nekakve
Sonda 1 tijekom istraživanja obrambene strukture (bedema?). Sloj zapečene zemlje bio
je debeo oko 0,3 m, a sadržavao je velike komade kućnog
„Turski grad”. Utvrda se nalazi na povišenom prostoru lijepa i vrlo malo metalnih i keramičkih predmeta.
iznad udoline koja veže selo Krajačić i srednjovjekovnu Na prostoru od četvrtog do osmog kvadranta već se u prvom
crkvu sv. Martina u Lovčiću. Lokalitet je 1996. otkriven prili- iskopnom sloju nakon lišća pojavio sloj humusa prepun
kom sustavnog arheološkog rekognosciranja u sklopu pro- keramičkih ulomaka i nešto životinjskih kostiju. Metalnih
jekta Muzeja Brodskog Posavlja „Interdisciplinarno istraži- predmeta gotovo da nije bilo (osim nekoliko čavala). Sloj s
vanje Dilj gore”. arheološkim nalazima bio je debeo oko 0,3 m i pružao se
Fortifikacija se nazire u svojim osnovnim konturama: cijelom padinom do dna opkopa. U njemu nisu pronađeni
bedemi visine od 2 do 4 m u odnosu na dubinu opkopa, a nikakvi ostaci građevnog materijala ili građevinske aktivno-
centralna kula i više od 6 m. Turski grad okružen je dvama sti, odnosno objekata.
nizovima opkopa visine oko 4 m. U sredini se nalazi kružni Na prostoru prvih dvaju kvadranta, između ostataka kame-
plato, promjera oko 40 m. Utvrda zauzima znatnu površinu nog temelja i drvenog urušenja pojavila se nakupina velikih
118
Nalaz kamene kugle Prsten pečatnjak – detalj
komada kućnog lijepa i opeke. Prilikom vađena opeke

otvorila se rupa i dio opeke propao je u nju. Prilikom pre-
gledavanja rupe uz pomoć kamere utvrđeno je da ispod
postoji prostorija koja je po prvim naznakama nadsvođena
opekom te prekrivena žutim nabojem.
Tijekom istraživanja otkriveni su mnogi arheološki nalazi
već na samoj površini istraživanog prostora utvrde Turski
grad. Budući da se radi o raznovrsnim nalazima, podijeljeni
su u više skupina:
– prvu skupinu čini više tisuća građevinskih ostataka:
opeka, kamen, kućni lijep, drvo, tragovi žbuke i slično;
– drugu skupinu čine razni oblici keramičkih predmeta: frag
menti keramičkih posuda, ostaci keramičke peke, komadi
keramičkih pećnjaka, fragmenti slikane keramike i slično.
Za vrijeme istraživanja pronađen je velik broj keramičkih
oblika te su prikupljene 74 vrećice artefakata. Keramičke
posude tipične su za kasni srednji i početak novog vijeka.
To su mahom sivo, crno i crveno pečene posude, relativno
tankih stijenki i oštrih rubova. Vrlo je čest ukras motivom
valovnice ili pravolinijskih višestrukih ureza. Važni su nalazi
fragmenata posuda ukrašenim buklima, kao i rijetki pri-
mjerci reljefne i bojene keramike;
– treću skupinu čine predmeti od kamena – ta skupina nije
brojna jer su pronađena samo četiri predmeta – kamene
kugle. Njihova je namjena poznata – služili su kao zrna za
manje rane topove s glatkom cijevi;
– četvrtu skupinu čine nalazi od metala, a može se podijeliti
na nalaze od željeza i nalaze od drugih kovina.
Željezni su nalazi brojni, osobito čavli, klinovi i vrhovi stre-
lica. Velik broj čavala upućuje na to da su se prilikom grad- Kosina bedema
nje objekata na centralnom platou Turskoga grada ljudi
u velikoj mjeri služili drvom. Pronađeno je ukupno deset Nalazi od drugih kovina – brončani predmeti: prstenje, kari-
željeznih vrhova strelica, koji zajedno s nalazima kamenih čice, limovi te kovanice kao najčešći nalazi od srebra.
kugli upućuju na zaključak da je utvrda bila pod opsadom, Prikupljena je i veća količina uzoraka gara i kostiju.
jer su i strelice i kamene kugle dio navalnog oružja na Nakon istraživanja, u sondu 1 postavljen je geotekstil i
daljinu. ona je zatrpana u skladu sa zahtjevom vlasnika. Tijekom
119
deset dana sustavnih arheoloških istraživanja, na realno ruined. Coin finds also confirm that the life on the fortifica-
maloj površini (40 m2) pronađeni su vrlo brojni arheološki tion can be followed from the 14th to the beginning of the
nalazi, koji su pomogli upotpunjavanju početne slike o 16th centuries.
lokalitetu.
Pokretni arheološki materijal, odnosno keramički nalazi,
svojom je brojnošću pokazao da je u utvrdi živio nemali broj
stanovnika te da nije riječ o obrambenoj utvrdi (otkriveni su Redni broj: 61
fragmenti luksuznijeg posuđa), već o plemićkom posjedu, Lokalitet: Slavonski Brod – Bakačeva 26
koji je u vrijeme ratova s Turcima imao i stratešku ulogu. Naselje: Slavonski Brod
To potvrđuju i nalazi metalnih predmeta – osobito prsten Grad/općina: Slavonski Brod
pečatnjak. Pravni status: Z-4953 (arheološka zona A)
Prema ostacima građevnog materijala, može se zaključiti Razdoblje: –
da je utvrda bila građena od kombinacije više građevin- Vrsta radova: probno iskopavanje
skih elemenata: kamena, opeke, drva i drva oblijepljenog
zemljanim premazom. Budući da se na kraju istraživanja U srpnju 2017. tijekom jednog dana probno je arheološki
pokazalo postojanje podrumskog nadsvođenog prostora istražen lokalitet Slavonski Brod – Bakačeva 26, na k.č.
građenog od opeke, može se zaključiti da su najvažniji 4644, k.o. Slavonski Brod. Voditeljica istraživanja bila je
objekti možda bili građeni od čvrstih materijala – opeke i Ivana Artuković Župan, prof. pov. i dipl. arheo., a u istra-
kamena, na što upućuje i pronalazak temeljnih kamenova živanju su sudjelovali Ante Arelić, muzejski tehničar i
nekog objekta iznad svoda. Željko Matuško, muzejski tehničar – crtač, svi iz Muzeja
Istraživanje je nedvojbeno pokazalo da je utvrda stradala Brodskog Posavlja. Probna istraživanja financirao je pri-
prilikom opsade i spaljena je nakon osvajanja te pot- vatni investitor.
puno razorena. Vidljive ostatke nadzemnih objekata (kula
i bedema), koji su građeni od čvrstih materijala (opeke i Prije početka probnog arheološkog istraživanja geodeti
kamena), vjerojatno je tijekom stoljeća raznijelo domaće su iskolčili krajnje točke osi probnih rovova i jednu točku
stanovništvo i upotrijebilo ga za gradnju stambenih ili s apsolutnom nadmorskom visinom. Potom je strojem
drugih objekata. Po nalazima novca na istraživanom loka- iskopan probni rov 1, koji se protezao u smjeru sjevero
litetu, vidljivo je da se život utvrde može pratiti od 14. do istok-jugozapad, te je započelo njegovo ručno uređivanje i
početka 16. st. dokumentiranje i iskop probnog rova 2, paralelnog s rovom
1. Os rova 2 odmaknuta je 6 m istočno od osi prvog rova.
Josip Lozuk Nakon iskopa, i rov 2 ručno je uređen i dokumentiran.
Summary
Systematic archaeological excavations of Turski grad for-

tification on the hill of Slatinsko brdo was carried out in
the course of June and July 2017. The fortification can be
discerned in its basic outlines: 2 – 4 m high curtain walls
(depending on the depth of the ditch) and more than 6 m
high central tower. Turski grad was surrounded by two
lines of moats with a circular plateau of more than 40 m
in diameter. A total surface area of the fortification is about
7000 m2.
The excavations over a relatively small surface area (about
40 m2) yielded numerous archaeological finds that provide
an initial picture of the site. Ceramic finds suggest that the
fortification was densely populated, and its character was
not defensive (as suggested by the remains of luxurious
vessels). It was an estate of a noble family, which in the
period of Ottoman wars had a strategic function. Metal
finds, especially a signet ring confirm this conclusion. The
remains of construction material suggest that the fortifi-
cation was constructed by combining several materials:
stone, brick, wood and wood plastered with soil. At the end
of the investigation a vaulted brick masonry of the cellar
appeared, which means that the most important buildings
were built of firm materials - brick and stone. This is sug-
gested by the stone masonry foundations of a structure
above the vault.
The investigations have revealed that the fortress was dam-
aged by a siege and later destroyed by fire and completely Probni rov 1 (foto: A. Arelić)
120
Redni broj: 62
Lokalitet: Slavonski Brod – crkva Presvetog Trojstva
(franjevački samostan)
Naselje: Slavonski Brod
Grad/općina: Slavonski Brod
Razdoblje: –
Vrsta radova: geofizičko istraživanje
U lipnju 2017. tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Zagreba geofizički

je istražila prizemlje crkve Presvetog Trojstva u franjevač-
kom samostanu u Slavonskom Brodu.
Cilj istraživanja bio je utvrditi perimetar rasprostiranja

komora u kripti koja se nalazi ispod dijela crkve. Za kriptu
ispod franjevačke crkve otprije se znalo te su geodet-
ski ucrtane komore u onoj mjeri u kojoj su bile poznate i
prohodne. Osim toga, snimanjem u dostupnom prostoru
unutar broda crkve željeli su se utvrditi eventualni ostaci
zidova starije faze gradnje ili ostaci drugih promjena, koje
bi upućivale na povijesne preinake i dr.
Lokalitet je istražen georadarom GSSI Subsurface Interface
Radar - SIR 3000 i antenom od 270 MHz. Izmjeren je
ukupno 71 georadarski profil unutar deset georadarskih
sondi, A – K te dva pojedinačna radarska profila E i F.
Najvažnije rezultate dale su sonde G i J, snimljene na pro-
storu broda crkve neposredno ispred oltara. Kripta je detek-
tirana na znatno većoj površini od one koja je bila poznata.
Probni rov 2 (foto: A. Arelić) Utvrđena je veća količina lučnih, a tlocrtno pravokutnih
segmenata komora kripte, ukupno deset, te jedan koji je
Prosječna širina rovova iznosila je 1,5 m, a okvirna dubina
iskopa oko 1,15 m. Dužina probnog rova 1 iznosila je 15 m,
a probni rov 2 bio je dug 24 m. Površina rovova iznosila je
59 m². U oba probna rova stratigrafska je situacija izgledala
gotovo identično: ispod sloja zemlje pomiješane s ulom-
cima recentnoga građevnog materijala (SJ 001), prosječne
debljine oko 0,50 m, nalazio se taman sloj ilovače s nešto
ulomaka recentnoga građevnog materijala (SJ 002), čija je
prosječna debljina iznosila oko 0,40 m. Ispod njega nala-
zio se sloj zdravice žućkaste boje (SJ 003). Na središnjem
dijelu probnog rova 1, odmah ispod SJ 001 pojavili su se
temelji prethodnog objekta, a ispod SJ 002, na dubini od
1 m pojavila se velika jama zapunjena recentnim građev-
nim materijalom i nešto ulomaka recentnih keramičkih
posuda. Protezala se kroz sva tri kvadranta, s time da je
uočena 2,5 m sjeverno od južnog profila rova 1, a završa-
vala je 4,5 m južno od sjevernog profila rova. Na središ-
njem dijelu probnog rova 2, u trećem kvadrantu, pojavila
se zapuna recentne betonske kanalizacijske cijevi. Probno Georadarsko snimanje (Foto: G. Skelac)
arheološko istraživanje nije dalo nalaze arheoloških artefa-
kata i objekata.
Ivana Artuković Župan
Summary
In the course of July 2017, a one-day probe archaeologi-

cal excavation was carried out at the site of 26 Bakačeva
Street in Slavonski Brod. The site is located within the
listed archaeological zone of Slavonski Brod. The probe
archaeological excavation yielded no archaeological finds. Položaj georadarskih sondi (izrada: G. Skelac)
121
dr. sc. Katarina Botić, s Instituta za arheologiju iz Zagreba,

zamjenica je bila dr. sc. Kornelija Minichreiter, a lokalitet
je iskopavalo sedam radnika. Istraživanja na tom nalazištu
traju od 1997. (Minichreiter 2007). Radove je financiralo
Ovogodišnjim istraživanjima obuhvaćena je površina

od 55 m2 na jugozapadnom rubnom dijelu dosadašnjeg
iskopa, koja se uglavnom poklapa s površinom istraže-
nom geofizičkim metodama 2016. godine (Botić 2017a:
144, sl. 3). Otvorena površina obuhvaćala je gotovo cijeli
kvadrant L/11, dio kvadranta L/12 te manje južne rubne
dijelove kvadranata K/11 i K/12. Originalni humusni i sedi-
mentni sloj na većem je dijelu otvorene površine strojno
uklonjen još u početnim godinama istraživanja tog nala-
zišta te je na ovogodišnjem istraženom dijelu današnji
humusni sloj zadirao u kulturni sloj. Na manjoj površini u
jugoistočnom dijelu kvadranta L/11 sačuvan je gotovo čitav
Interpretacija rezultata (izrada: G. Skelac) originalan sloj sedimenata i na tom je dijelu iskop dosegao
relativnu dubinu od oko 1,21 m.
samo djelomično bio dostupan za mjerenje. Jadna otprije Istraživanjem su obuhvaćena dva veća objekta: SJ 855/856
ucrtana komora, neposredno uz vanjski ulaz u kriptu, nije u kvadrantima K/12 i L/12, dužine sjever-jug oko 6 m te
bila u dosegu mjerenja. Novo stanje čini 12 segmenata ili SJ 4638/4639 u kvadrantima K/11 i L/11, dužine sjever-
komora. Od navedenih 12 segmenata tri su nove komore s jug oko 7,5 m. Ti su veći jamski objekti u svojim manjim
izrazito zastupljenim čvrstim sadržajem, odnosno arhitek- sjevernim dijelovima koji ulaze u kvadrante K/12 i K/11
turom, a kod triju komora nisu utvrđeni sadržaji osim lučnog bili prepoznati prilikom prijašnjih istraživanja, a ovogodiš-
svoda pa je pretpostavka da je taj dio samo nadsvođen njim je istraživanjem ustanovljeno da se radilo o njihovim
hodnik ili prostor bez drugih sadržaja. Osim tih rezultata, u sjevernim rubnim dijelovima. Utvrđeno je da su ta dva
plitkim slojevima utvrđen je položaj nekoliko infrastruktur- veća objekta znatno pliće ukopana od ostalih istraženih
nih pojava, odnosno instalacija, te nešto povečani radarski jamskih objekata na tom nalazištu, tj. da dna tih objekata
odrazi neposredno uz nosiva pojačanja vanjskih zidova. približno dosežu relativnu dubinu na kojoj započinju dosa-
Na prostoru oltara uočena je podloga od paralelnih greda. dašnji istraženi objekti. Jamski objekti prepoznati su tek na
svom samom dnu jer je sloj koji ih je prekrivao bilo nemo-
Goran Skelac guće ispolirati. U jugozapadnom dijelu istražene površine
(kvadrant L/12) ustanovljeno je postojanje još jedne jame
Summary (SJ 4562/4563), koja se većim dijelom nalazi u neistraže-
nom prostoru i koja zbog toga nije istražena. Prostor između
A geophysical survey in the basement of the church of većih objekata, kao i njihova unutrašnjost, bio je ispunjen
Saint Trinity in the Franciscan Monastery in Slavonski većim brojem ostataka drvenih stupova različitih dimenzija
Brod was carried out in the course of 2017. The crypt was (ukupno je označeno 212). Dio je tih stupova vjerojatno
detected over a significantly larger surface area than ini- nosio neku nadzemnu konstrukciju jer se mogu prepoznati
tially assumed. The survey established a number of vaulted nizovi unutar objekata ili uz njihov vanjski rub. Stupovi u
crypt segments with a rectangular layout. One previously prostoru između većih objekata zasad ne pokazuju jasnu
recorded chamber next to the entrance was not encom- konstrukciju, tj. nije im moguće odrediti namjenu.
passed by the survey. The new layout shows 12 individual Već prilikom početnog uklanjanja gornjeg humusnog sloja
segments or chambers. ustanovljene su koncentracije pokretnih nalaza na sjever-
nom dijelu SJ 856, u SJ 4563 te u središnjem dijelu veli-
kog istočnog objekta SJ 4639. U jednom dijelu kvadranta
L/12, pri površini su pronađeni ostaci recentnoga građev-
Redni broj: 63 nog otpada i boca, izmiješanog s arheološkim nalazima
Lokalitet: Slavonski Brod – Galovo među kojima je bilo i nekoliko ulomaka keramike koja
Naselje: Slavonski Brod pripada kasnobrončanodobnoj nekropoli, a koji su vjero-
Grad/općina: Slavonski Brod jatno na tu dubinu dospjeli s ostatkom recentnog otpada
Pravni status: Z-4953 prilikom devastacije tog dijela nalazišta. Među pokretnom
Razdoblje: P građom, koja odgovara inventaru starčevačke kulture,
Vrsta radova: sustavno iskopavanje dosad prikupljenom na nalazištu uočeno je više ulomaka
koji svojom fakturom odudaraju od tog uobičajenog inven-
U srpnju 2017. nastavljena su sustavna arheološka istraži- tara. Jedan dio nalaza u svojoj fakturi sadrži veće ulomke
vanja ranoneolitičkog naselja starčevačke kulture na nala- kamena ili odbojaka od obrade litičkih izrađevina, a drugi
zištu Galovo u sjeveroistočnom dijelu Slavonskog Broda dio nalaza umjesto organske primjese sadrži primjese pije-
(k.č. 6207/4, k.o. Brod). Voditeljica istraživanja bila je ska. Ti nalazi nisu brojni, ali se njihova prisutnost ne može
122
Potvrđivanjem te situacije također je utvrđeno da su ovo-

godišnji istraženi objekti znatno pliće ukopani od ostalih
dosad istraženih objekata, a zajedno s novim elementima
u tehnologiji izrade pojedinih keramičkih predmeta, može
se zaključiti da je prvi put na tom lokalitetu prepoznata naj-
mlađa faza naseljavanja. Iako pokretna građa još uvijek ne
sadrži ulomke ukrašene kaneliranim barbotinom (karakteri-
stika kasnijih stupnjeva starčevačke kulture), dio tehnološki
drugačije izrađene keramike upućuje na mlađe utjecaje,
moguće kulture linearnotrakaste keramike. Primjer prodora
kulture linearnotrakaste keramike oko 5400. pr. Kr. vidljiv je
na lokalitetu Donji Miholjac – Vrancari u Podravini (Dizdar,
Tonc 2016), dok se u Posavini njezine naznake u vidu
Slavonski Brod – Galovo, jugoistočni dio istražene površine (foto: nadzemnih objekata možda vide na lokalitetu Kruševica
K. Minichreiter) – Njivice (Miklik-Lozuk 2005; 2006; 2014). Mlađa faza
starčevačke kulture prepoznata je i na lokalitetu Slavonski
Brod – Bjeliš (Miklik-Lozuk 2012: 118 – 121). Činjenica da
se ovogodišnji objekti nalaze pliće ukopani govori o ponov-
nom pokušaju naseljavanja nakon jedne vjerojatno nagla-
šene epizode diluvijalne erozije (za kompleksno pitanje
povezanosti ekoloških i klimatskih uvjeta te pojave neoliti-
zacije u istočnoj Posavini v. Botić 2017b). Potvrde tih pret-
postavki očekuju se u nastavku istraživanja.
Literatura
Botić 2017a K. Botić, Preliminarni rezultati geofizičkih

istraživanja i geoloških uzorkovanja na lokalitetima istočne
Slavonije 2016. godine, AIA, XIII, Zagreb, 2017: 141 – 151.
Botić 2017b K. Botić, Neolithization of Sava–Drava–
Danube interfluve at the end of the 6600-6000 BC period
of Rapid Climate Change: a new solution to an old pro-
blem, Documenta Praehistorica, XLIII, Ljubljana, 2017: 183
– 207.
Dizdar, Tonc 2016 M. Dizdar, A. Tonc, Donji Miholjac –
Vrancari, HAG, 12/2015, Zagreb, 2016: 31 – 33.
Miklik-Lozuk 2005 L. Miklik-Lozuk, Kruševica – Njivice,
HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 37 – 39.
Miklik-Lozuk 2006 L. Miklik-Lozuk, Kruševica – Njivice,
HAG, 2/2005, Zagreb, 2006: 51 – 53.
Slavonski Brod – Galovo, izbor nalaza (foto i izradila: K. Botić) Miklik-Lozuk 2012 L. Miklik-Lozuk, Slavonski Brod –
Bjeliš, HAG, 8/2011, Zagreb, 2012: 118 – 121.
zanemariti. Uočeni su u oba veća djelomično istražena Miklik-Lozuk 2014 L. Miklik-Lozuk, Kruševica-Njivice, u:
objekta (SJ 856 i SJ 4639). Od posebnih nalaza keramike Darovi zemlje – neolitik između Save, Drave i Dunava, (ur.
izdvojeni su dijelovi glinenog koluta i disk te manji kera- J. Balen, T. Hršak, R. Šošić Klindžić), katalog izložbe, Vol.
mički nalaz koji podsjeća na ruku ili šapu s trima prstima. II, Zagreb, 2014: 55 – 56.
Vjerojatno je riječ o naljepku na posudi, kakvi se poslije Minichreiter 2007 K. Minichreiter, Slavonski Brod –
javljaju u brezovljanskom tipu sopotske kulture, a paralela Galovo, Deset godina arheoloških istraživanja, MIA, 1,
za starčevačku kulturu može se naći na lokalitetu Kneževi Zagreb, 2007.
Vinogradi – Osnovna škola u Baranji (Rajković 2014: 52, Rajković 2014 D. Rajković, Kneževi Vinogradi – Osnovna
kat. br. 129). Izdvojena je i noga žrtvenika te dio gornje škola, u: Darovi zemlje – neolitik između Save, Drave i
plohe žrtvenika iz SJ 856. Dunava, (ur. J. Balen, T. Hršak, R. Šošić Klindžić), katalog
Među ovogodišnje nalaze ubrajaju se i manje količine cije- izložbe, Vol. II, Zagreb, 2014: 46 – 49.
panih litičkih nalaza svih faza proizvodnje te ulomak poli-
rane tesle i dio brusnog kamena na kojem je vidljiv trag dr. sc. Katarina Botić
oštrenja, najvjerojatnije od koštanih igala. Pronađeno je i dr. sc. Kornelija Minichreiter
više sitno izlomljenih dijelova žrvnjeva i brusnog kamena.
Arheološka istraživanja 2017. na jugozapadnom dijelu Summary
istražene površine nalazišta Galovo potvrdila su rezultate
geofizičkih istraživanja 2016. jer je dubina istraženih obje- The Institute of Archaeology in Zagreb continued with sys-
kata dosezala oko 60 cm relativne dubine (Botić 2017a). tematic archaeological excavations at Galovo site near
123
Slavonski Brod in July 2017. An area of 55 m2 on the south-

western edge of the previously excavated part of the set-
tlement was explored. This area mostly coincides with the
surface surveyed by geophysical methods in 2016. Two
larger pit features were partially investigated and a large
number of wooden posts of different dimensions were
defined. Those two larger features are more shallowly dug
in than the rest of the pit features explored so far at this site,
indicating younger phase of the settlement. This phase,
defined for the first time during this year’s excavations, can Ulomci kasnolatenske keramike
be determined as the youngest according to ceramic finds,
which partly, instead of chaff tempering, exhibit sand tem-
pering or tempering with admixtures of stone and chipped
stone debris.
Redni broj: 64
Lokalitet: Slavonski Brod – Galovo
Razdoblje: P, SV, NV
U svibnju 2017. istraženo je arheološko nalazište Galovo u

Slavonskom Brodu, na k.č. 5789/32, k.o. Slavonski Brod,
ukupne površine 10.018 m2. Voditeljica istraživanja bila je
dr. sc. Marija Mihaljević (Gradski muzej Nova Gradiška), uz Ulomci ranosrednjovjekovne keramike
stručnu ekipu koju su činili Marina Matković, mag. archeo.
Danimirka Podunavac, dipl. arheo., tehničar Ante Ćalušić Osim novovjekovnih struktura, utvrđeno je postojanje i
te šest radnika koji su ručno iskopavali teren. Istraživanja osam stratigrafskih jedinica (zapune, ukopi i slojevi), koje
je financirala tvrtka Rimac d.o.o. Sveta Nedelja. se mogu datirati u starija razdoblja. Na nizinskom i naplav-
nom dijelu lokaliteta Galova, uočen je tamnosmeđ kulturni
Prilikom zaštitnih arheoloških istraživanja 2017. strojno je sloj, s nešto ulomaka kasnolatenske keramike (SJ 166).
uklonjen površinski humus, uz poliranje i evidentiranje razno- Osim toga, treba izdvojiti uništenu plitku izduženu jamu
likih struktura. Nakon uklanjanja površinskog sloja, utvrđeno (SJ 158/159), čija je zapuna sadržavala slojeve žute gline
je postojanje 170 različitih stratigrafskih jedinica (slojeva, do mjestimice ostatke tamnosmeđe boje, sa sitnim granu-
kanala, stupova, zapuna i ukopa), od kojih većina pripada lama crvene zapečene zemlje te ponekim manjim koma-
novovjekom i recentnom razdoblju. U presjeku istraženih dom kućnog lijepa. Vjerojatno se radi o prebačenom kul-
sondi vidljivi su slojevi raznovrsnoga građevnog materijala, a turnom sloju unutar recentnog iskopa. Prilikom pražnjenja
ispod toga sloja leže sterilni slojevi žute do maslinaste gline. sakupljeno je nešto keramike, koja se prema svojim stilskim
i oblikovnim karakteristikama može preliminarno datirati u
rani srednji vijek, od 7. do 9. st. Prilikom zaštitnih arhe-
oloških istraživanja lokaliteta Galovo, na relativnoj dubini
od 1 do 2 m nisu se više pojavljivali nikakvi ostaci gradnji,
kulturni slojevi i nalazi iz različitih razdoblja.
dr. sc. Marija Mihaljević

Marina Matković
Summary
Rescue archaeological excavations at the archaeological

site of Galovo in Slavonski Brod were carried out in the
course of May 2017. The investigations established the
existence of 170 stratigraphic units of which most belong
to post-medieval and modern periods. Apart from the post-
medieval structures, also identified were eight stratigraphic
units that belong to earlier periods. On a lowland and flood-
Snimka područja u fazi zaštitnih arheoloških istraživanja plain part of the site, a dark brown layer of soil with scarce
124
Late La Tene pottery (SJ 166) was found. Also identified

was a destroyed shallow pit (SJ 158/159) whose fill con-
tained small granules of red burnt soil, a few pieces of
house daub and shards of early medieval pottery.
Redni broj: 65
Lokalitet: Slavonski Brod – k.č. 6980/21
Naselje: Slavonski Brod (Bjeliš)
Razdoblje: P, A
Od 11. do 13. listopada 2017. trajalo je probno arheološko

istraživanje unutar arheološkog nalazišta na položaju Bjeliš na Sonda B, stratigrafska jedinica 10 (foto: N. Malnar)
područja Slavonskog Broda, na k.č. 6980/21, k.o. Slavonski
Brod. Voditelj probnog arheološkog istraživanja bio je Nikola
Malnar, mag. archeo., iz tvrtke Arheolog d.o.o. Investitor gra-
đevinskih radova bio je Grad Slavonski Brod.
Na navedenoj katastarskoj čestici probno arheološko istra-

živanje odvijalo se u dvjema fazama. U prvoj fazi definirane
su i istražene četiri probne sonde (Sonda A i B dimenzija
73,2x2 m, sonda C dimenzija 69,6x2 m i sonda D dimenzija
80,3x2 m). Otvaranje sondi započeto je strojnim otklanja-
njem humusnog sloja, čija debljina u prosjeku varira od 30
do 40 cm. Na približno istoj dubini, u odnosu na okolnu
hodnu površinu, definirana su dva tipa arheološki sterilnog
sloja (zdravica). Prvi, relativno mlađi, manifestira se kroz
smeđi sloj zemlje glinaste konzistencije relativne debljine
od 10 do 20 cm, čija je rasprostranjenost detektirana na Pokretna arheološka građa prikupljena na površini tijekom teren-
većem dijelu iskopne površine. Na manjem dijelu površine, skog pregleda sonde E (foto: N. Malnar)
relativno stariji i u superpozicijskom odnosu na prethodno
navedeni, definiran je i sloj žute lesne zemlje. Nakon ski- Svakoj definiranoj cjelini dodijeljena je stratigrafska oznaka
danja humusnog sloja započelo je ručno glačanje (struga- pod kojom je zasebno fotografirana. Prijenosnom GPS
nje) iskopane površine, tijekom čega su u tlocrtu definirane stanicom za svaku je zabilježen obris u tlocrtu i položaj u
izdvojene cjeline različitog oblika, sastava, dimenzija i boje. prostoru. Za većinu definiranih cjelina može se pretposta-
viti da su nastale zbog ljudskog djelovanja, što potvrđuju i
nalazi fragmentiranih keramičkih recipijenata, ostaci živo-
tinjskih kostiju, gar i manji komadi zapečene zemlje koji se
jasno rasprostiru po površini. Za manji dio formacija, koje
se također jasno izdvajaju u odnosu na sterilan sloj, može
se pretpostaviti geološko podrijetlo.
U drugoj fazi postavljena je još jedna manja sonda (Sonda
E, dimenzija 16,8x2 m). Razlog postavljanja dodatne sonde
temelji se na relativnoj blizini arheoloških cjelina otkrive-
nih unutar sonde A i na akumulaciji veće količine pokretne
arheološke građe evidentirane tijekom dodatnog terenskog
pregleda sjeverozapadnog dijela parcele.
Na prostoru definirane iskopne površine, odnosno sondi,
potvrđene su i dokumentirane arheološke cjeline od kojih
se, zasada, jedino „skupina” otkrivena unutar sonde E na
temelju pokretne arheološke građe može približno kulturno-
-kronološki datirati u kasno željezno doba ili rano rimsko
razdoblje. Preostale cjeline, od kojih većina pokazuje odre-
đen arheološki potencijal, zbog ograničenog opsega istra-
živanja, nije moguće okvirno datirati.
Zračna fotografija položaja sonde A, B, C, D i E (foto i dorada: N.
Malnar) Nikola Malnar
125
Sonda E, stratigrafska jedinica 27 (foto: N. Malnar) Brončana igla s topuzastom glavicom (foto: D. Martinov)
Summary područja Slavonskog Broda. U arheološkom istraživanju

sudjelovali su diplomirani arheolozi: Jelena Burić (vodi-
Probe archaeological excavations at the archaeological site teljica istraživanja), Damir Martinov (zamjenik voditelja),
of Bjeliš in the territory of Slavonski Brod (cadastral parcel Nikola Malnar i Mario Bodružić te deset do petnaest fizič-
6980/21) were carried out in the course of October 2017. kih radnika. Istražena je ukupna površina od 29.684 m²,
The excavations were carried out in two phases. The first prilikom čega je dokumentirano oko 2900 stratigrafskih
phase encompassed probes A, B, C and D, and during the jedinica. Prikupljena je veća količina pokretnih arheološ-
second phase an additional probe (probe E) was exca- kih nalaza, koji će nakon primarne obrade biti pohranjeni u
vated. Most of the excavated features contained movable Muzeju Brodskog Posavlja. Sredstva za predmetna arhe-
archaeological finds, whilst the rest of them are geological in ološka istraživanja osigurao je naručitelj – Grad Slavonski
origin. The movable finds from probe E can be dated to the Brod.
period between the Late Iron Age and Early Roman Period.
Arheološki je istražen lokalitet smješten na jugoistočnom
perifernom području Slavonskog Broda, pod nazivom Bjeliš.
Obuhvaća djelomično vrh i južnu padinu povišene grede te
Redni broj: 66 zauzima poljoprivredno područje, koje se godinama inten-
Lokalitet: Slavonski Brod – k.č. 6980/23 zivno obrađuje. Arheološki potencijal lokaliteta prepoznat
Naselje: Slavonski Brod (Bjeliš) je još u 19. st. nakon pronalaska brončanodobne ostave te
Grad/općina: Slavonski Brod je višekratno potvrđen arheološkim istraživanjima, tijekom
Pravni status: Z-4953 kojih su na širem području Bjeliša dokumentirani materi-
Razdoblje: P, SV jalni ostaci iz prapovijesti i srednjeg vijeka.
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Lokalitet je istraživan metodom praćenja i dokumentiranja
stratigrafskih jedinica. Površinski sloj oranice (sj 1) ukla-
Od 16. kolovoza do 17. listopada 2017. tvrtka Arheo- njan je strojno, prilikom čega su sukcesivno otvarane trake
log d.o.o. iz Ugljana zaštitno je arheološki istražila dio (orijentacije sjever-jug) širine 10 – 12 m. Nakon arheološke
k.č. 6980/23, k.o. Slavonski Brod, unutar arheološkog obrade, svaka je istražena traka zapunjena zemljom, kako
126
Tlocrtni prikaz istraženih arheoloških objekata na lokalitetu Bjeliš (izradio: M. Bodružić)
bi se omogućilo deponiranje površinskog sloja iduće novo-

otvorene površine.
Dubina strojnog iskopa varirala je između 30 i 50 cm,
ovisno o debljini površinskog sloja preorane zemlje, koji se
nalazio poviše zdravice – geološke osnove (sj 2), sastav-
ljene od kompaktnog lesa na južnoj polovici terena te glina-
ste smeđe zemlje na sjevernom i zapadnom dijelu terena.
Svi arheološki objekti ručno su iskopani, fotografirani i sni-
mljeni GPS-om.
Tijekom arheološkog istraživanja dokumentirane su arheo-
loške cjeline, koje je moguće podijeliti u tri skupine: objekti
iz Drugog svjetskog rata, objekti iz srednjeg vijeka te objekti
iz brončanog doba.
Objekti iz Drugog svjetskog rata nalazili su se na čitavu
području iskopnog polja, budući da se prema usmenim
predajama na Bjelišu nalazilo skladište njemačkih vojnih
trupa. Dokumentirani su uglavnom rovovi, spremišne jame
te ostaci triju tenkovskih gnijezda većih dimenzija, među-
sobno povezani centralnim rovom. U depozitima tih recent
nih objekata nailazilo se na čahure od metaka, metalne
kanistre, komade žica itd. U dva su navrata čak pronađene
neeksplodirane ubojite naprave, koje su na siguran način
zbrinuli policijski pirotehničari.
Srednjovjekovni objekti najgušće su koncentrirani na sje-
vernoj polovici istraženog područja. Prema tlocrtnoj osnovi
te sastavu i sadržaju depozita, moguće ih je podijeliti na Žarni grob 2 (foto: M. Bodružić)
127
jama. U zapuni groba otkriveni su željezni čavli i klinovi pa

je moguće da je pokojnik bio pokopan u drvenom lijesu.
S obzirom na to da nisu nađeni grobni prilozi ili dijelovi
nošnje, ne može se pobliže datirati, no moguće je ustvrditi
da je stariji od srednjovjekovne jame koja ga je presjekla.
Jelena Burić
Summary
Rescue archaeological excavations at the site of Bjeliš

in the territory of Slavonski Brod were carried out in the
course of 2017. Archaeological features uncovered during
the investigation belong to the WW II period, Late Middle
Ages and Late Bronze Age. Movable finds from the medi-
eval and Bronze Age features have a settlement character.
Also recorded were three graves (two skeletal and two urn
Ulomak kalupa (foto: J. Burić) graves). The urn graves belong to the Late Bronze Age,
the Barice-Gređani group (i.e. the Urnfield culture), whilst
otpadne jame, bunare, kanale, ostatke peći i vatrišta, jame the skeletal burial can be assumed to have preceded the
za stupove te jame nepoznate funkcije. Glavninu pokret- medieval period.
nih nalaza srednjovjekovnih arheoloških cjelina čine ulomci
keramičkih posuda, životinjske kosti, ulomci opeke i u
manjoj mjeri metalni predmeti (čavli, klinovi, željezna stre-
lica i sl.). Pokretna arheološka građa upućuje na naseobin- Redni broj: 67
ski karakter kasnosrednjovjekovnog horizonta. Lokalitet: Slavonski Brod – luka (k.č. 68893, 68895 i
Arheološke cjeline iz brončanog doba evidentirane su na 68898)
području koje tvori luk, protežući se od sjeveroistočnog, Naselje: Ruščica
sjevernog i središnjeg dijela terena prema jugozapadu. Grad/općina: Klakar
Sporadično se pojavljuju i na jugu. Moguće ih je ugrubo defi- Pravni status: P-4698
nirati kao otpadne jame, jame za stupove, kanale, grobne Razdoblje: P, SV
jame, jame nepoznate funkcije te jedan zemunički objekt. Vrsta radova: probno iskopavanje
Njihove su zapune sadržavale većinom ulomke grubljeg i
finijeg keramičkog posuđa, životinjske kosti, uzorke lijepa, Od 4. do 7. prosinca 2017. probno je arheološki istraživano
manju količinu cijepanih kamenih alatki, pokoji keramički lučko područje Luke Slavonski Brod, na k.č. 6889/3, 6889/5
pršljen i rijetko brončane predmete (npr. igle za šivanje, igla i 6889/8, k.o. Slavonski Brod. Voditelj probnog arheološkog
s topuzastom glavom ukrašena urezanim motivom šrafira- istraživanja bio je Nikola Malnar, mag. archeo., iz tvrtke
nih rombova, ulomak brončanog koplja). Također, nađena Arheolog d.o.o. Investitor građevinskih radova bila je Lučka
je i jedna narebrena jantarna perla te ulomak kalupa za uprava Slavonski Brod.
lijevanje brončanih predmeta. Prema tipološkim oblicima i
načinu ukrašavanja, keramički materijal odgovara kasnom Za potrebe probnog arheološkog istraživanja prethodno je
brončanom dobu, odnosno kulturi polja sa žarama. Treba definiran položaj mreže probnih sondi unutar navedenih
napomenuti da postoje naznake koje bi upućivale na katastarskih čestica, da bi istraživanje obuhvatilo što veću
postojanje materijalnih ostataka i iz drugih prapovijesnih površinu. Prema nalogu konzervatora iz Konzervatorskog
razdoblja, međutim prije detaljnije analize pokretne građe odjela u Slavonskom Brodu, sonde je trebalo postaviti na
nisu mogući precizniji zaključci. udaljenosti od 30 m, sa širinom iskopnog rova od 2 m.
Tijekom istraživanja dokumentirana su tri groba: dva žarna Probno je arheološki istražen samo prostor k.č. 6889/5.
i jedan kosturni. Žarni grobovi nalaze se na krajnjem
jugoistočnom dijelu iskopnog polja (grob 1 i 2), i to svega
pedesetak metara zapadnije od nekropole grupe Barice
– Gređani iz kasnog brončanog doba, starije faze kulture
polja sa žarama, otkrivene 2011. prilikom arheoloških
istraživanja, koje je proveo Muzej Brodskog Posavlja. Kod
oba žarna groba kružnog oblika nalazila se po jedna žara
okrenuta dnom prema gore, ispod koje su otkriveni spa-
ljeni ljudski ostaci. Za razliku od groba 1, u kojem nije bilo
grobnih priloga, u grobu 2 nalazili su se ulomci keramičkih
posuda koje su u grob položene kao prilog te ulomak bron-
čane igle, koja je vjerojatno bila dio pokojnikove nošnje.
Kosturni grob 3 otkriven je na središnjem dijelu terena.
Prilično je oštećen jer ga je presjekla srednjovjekovna Zračna fotografija istražene površine k.č. 6889/5 (foto: N. Malnar)
128
Profil geološke sonde k.č. 6889/5 (foto: N. Malnar) K.č. 6889/5, stratigrafska jedinica 3 i 4 (foto: N. Malnar)
Svakoj otkrivenoj arheološkoj cjelini dodijeljena je stra-

tigrafska oznaka, pod kojom je i zasebno fotografirana.
Prijenosnom GPS stanicom uzet joj je obris u tlocrtu i točka
položaja u prostoru, odnosno izmjere na temelju kojih je
poslije izrađena nacrtna dokumentacija.
Preostale dvije čestice nisu u cijelosti istražene jer je već
unutar prvog iskopnog rova otkrivena neeksplodirana avi-
onska bomba iz Drugog svjetskog rata, popularnog naziva
„Krmača”. O pronalasku je odmah obaviještena PU brod-
sko-posavska i nakon uviđaja pirotehničara procijenjen je
visok stupanj ugroženosti te je zbog sigurnosti obustavljeno
istraživanje. Eksplozivne naprave otkrivene su i tijekom
istraživanja k.č. 6889/5, o čemu su također pravodobno
obaviješteni pirotehničari PU brodsko-posavske.
Prilikom istraživanja k.č. 6889/5 strojno je skinut humusni
sloj, prosječne debljine od oko 20 cm. Ispod njega detek-
tiran je sloj recentnog nasipa, mjestimične debljine od 40
do 60 cm, čija se debljina u smjeru juga (odnosno u smjeru
prema koritu Save) povećava i prelazi debljinu od jednog
metra. Ispod sloja nasipa definirana su dva tipa arheološki
sterilnog sloja, koji su u superpozicijskom odnosu. Prvi i
Neeksplodirana avionska bomba (foto: N. Malnar) relativno kronološki mlađi manifestira se kroz sloj smeđe
zemlje glinaste konzistencije i drugi koji čini žuti les. Mlađi
sloj definiran je samo na sjevernoj polovici parcele.
Arheološke cjeline otkrivene su samo na istočnom dijelu
čestice. Na temelju položaja, može se pretpostaviti njihova
daljnja disperzija i veća učestalost u smjeru sjeveroistoka,
odnosno prema području u neposrednoj blizini, na kojem je tije-
kom prijašnjih istraživanja potvrđeno postojanje prapovijesnog
arheološkog nalazišta/naselja (kulturno-povijesno Sopot).
Nikola Malnar
Summary
Probe archaeological excavations within the area of the Port

of Slavonski Brod (cadastral parcels nos. 6889/3, 6889/5
and 6889/8) were carried out in the course of December
2017. The excavations were carried out solely on cadas-
tral parcel 6889/5, whilst the investigations on the other
two parcel were stopped when a WWII bomb was found.
Archaeological features were uncovered in the eastern part
of the parcel. Based on their position, it can be assumed
that they continue to the NE, i.e. to the area where previous
Eksplozivne naprave otkrivene prilikom istraživanja k.č. 6889/5 investigations have confirmed the existence of a prehistoric
(foto: N. Malnar) archaeological site (the Sopot culture).
129
Redni broj: 68 zgrade Gradskog magistrata, zbog 1. faze obnove i adap-

Lokalitet: Slavonski Brod – Muzej Brodskog Posavlja tacije te rekonstrukcije zgrade, odnosno zbog pripremanja
(Gradski magistrat) infrastrukture za stalni postav Muzeja Brodskog Posavlja
Naselje: Slavonski Brod koji je u pripremi, a građevinski zahvati dio su projekta
Grad/općina: Slavonski Brod „Rekonstrukcija i dogradnja Muzeja Brodskog Posavlja”, pri-
Pravni status: Z-4953 likom čega je poštivana etapnost predviđenih radova.
Razdoblje: – U skladu s dinamikom strojnog iskopa, arheološki je nad-
Vrsta radova: arheološki nadzor zirano iskopavanje infrastrukturnog rova na prostoru južno
od sjevernog krila zgrade te u prostoru kolnog prolaza. Rov
Od studenog 2016. do ožujka 2017. Muzej Brodskog je bio okvirne dužine oko 30 m, dubine od oko 0,70 m i
Posavlja arheološki je nadzirao zemljane radove unutar širine 0,40 – 0,50 m, a cijelom dubinom bio je ukopan u sloj
zgrade Gradskog magistrata, na k.č. 4122, k.o. Slavonski šute i građevnog otpada pomiješanog sa zemljom.
Brod, zbog rekonstrukcije zgrade za potrebe stalnog postava U veljači i ožujku 2017. nastavljen je arheološki nadzor
Muzeja Brodskog Posavlja. Voditeljica nadzora bila je Lidija zemljanih radova, a shodno dinamici izvođača radova, ručno
Miklik-Lozuk, viša kustosica Muzeja Brodskog Posavlja. i strojno iskopavano je južno krilo zgrade, u kojem je prostor
postojećeg podruma produbljivan za oko 0,40 m. Tijekom
Područje Muzeja Brodskog Posavlja i zgrade Gradskog prijašnjih radova na krajnjem istočnom dijelu postojećeg
magistrata nalazi se unutar zaštićenog arheološkog nala- podruma ispod južnog krila zgrade, prostor je produbljen
zišta gradskog područja Slavonskog Broda. U zgradi bez obavijesti o iskopu, pa tako i bez arheološkog nadzora.
Gradskog magistrata (Muzeja Brodskog Posavlja) nalazio se Tijekom nadzora 2016. i 2017. nisu pronađeni pokretni
prijašnji stalni postav brodskog muzeja, koji je iseljen zbog arheološki nalazi, a postojanje arheološkog kulturnog sloja
ratnih okolnosti za vrijeme Domovinskog rata 1991. godine. nije bilo moguće utvrditi zbog iskopa rova čije se dno nala-
Arheološki su nadzirani zemljani radovi isključivo unutar zilo u recentnom sloju šute, kao i zbog činjenice da je već
prilikom gradnje podruma Gradskog magistrata vjerojatno
devastiran arheološki kulturni sloj. Tek na pojedinim mje-
stima unutar hodnika u podrumskom dijelu zgrade uočen
je novovjekovni sloj. S obzirom na to da je prostor podruma
zgrade pretrpio više recentnih građevinskih intervencija,
može se očekivati da će spoznaje biti upotpunjene arhe-
ološkim istraživanjima u dvorištu izvan same zgrade, prili-
kom gradnje na tom prostoru.
Lidija Miklik-Lozuk
Summary
From November 2016 to March 2017 archaeological

supervision was conducted over the earthworks in the
Magistrate`s House in Slavonski Brod (today the building of
the Museum of Brodsko Posavlje). The supervision encom-
Rov za infrastrukturu na prostoru kolnog prolaza Gradskog magi- passed the basement of the south wing and the area to the
strata (foto: L. Miklik-Lozuk) south of the north wing as well as the roadway. During the
supervision, no archaeological features or movable finds
were detected. A post-medieval layer was identified on sev-
eral positions.
Redni broj: 69
Lokalitet: Slavonski Brod – rijeka Sava, lokalitet Poloj
Razdoblje: NV
Vrsta radova: podvodno istraživanje, rekognosciranje
U srpnju 2017. podvodno je arheološki istražen lokali-

tet Poloj te je rekognoscirana rijeka Sava na području
Slavonskog Broda. Radove je vodio Krunoslav Zubčić iz
Dio podrumskog prostora zgrade Gradskog magistrata (foto: L. Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restaurator-
Miklik-Lozuk) skog zavoda, a u istraživanju su sudjelovali i članovi Kluba
130
srednje debelih stijenki, dobro pečena, uz primjesu sitnog

pijeska s nepravilnim bijelim zrncima. Većina posuda ima
otisak lončarske oznake na dnu u obliku „kotača” (zrakasta
zvijezda unutar kružnice). Nalazi se okvirno mogu datirati u
kraj 16. i početak 17. st. (Bikić 2003). Tijekom istraživanja
iz kompaktnih je slojeva keramike vidljive u strmom profilu
izvađena većina nalaza, a manji dio prikupljen je nizvodno
od lokaliteta, kamo ga je odnijela riječna struja. Istraživanje
na lokalitetu Poloj planira se nastaviti i u idućoj sezoni.
Literatura
Bikić 2003 V. Bikić, Gradska keramika Beograda (16-17.

vek), Arheološki institut, Posebna izdanja, 39, Beograd,
2003: 75 – 77.
Sloj keramike na riječnom dnu (foto: K. Zubčić) Krunoslav Zubčić
Summary
Underwater archaeological excavations at the site of

Poloj and reconnaissance of the Sava River in the terri-
tory of Slavonski Brod were carried out in the course of
July 2017. The investigations revealed well-fired, dark red
to brown pottery with thin to medium-thick walls, tempered
with sand. Most of the vessels have an imprint of a “wheel”
(radial star within a circle) at their bottoms. The finds can
be approximately dated to the end of the 16th and begin-
ning of the 17 centuries.
Redni broj: 70
Lokalitet: Slavonski Brod – Ulica Stanka Vraza 51 (k.č.
Plitka konusna posuda (foto: K.Zubčić) 4683/1)
za podvodne aktivnosti „Marsonija”. Financijska sredstva Grad/općina: Slavonski Brod
za istraživanje osiguralo je Ministarstvo kulture. Pravni status: Z-4953
Razdoblje: P(?), SV, NV
Lokalitet je otkriven tijekom rekreativnog ronjenja članova Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Kluba za podvodne aktivnosti „Marsonija”, 2015. godine.
Nalazi se na oštrom zavoju rijeke Save, 3 km nizvodno od Od 9. do 24. ožujka 2017. zaštitno je arheološki istra-
Slavonskog Broda, na pješčanoj obali koja služi kao grad- živan lokalitet u Ulici Stanka Vraza 51 u Slavonskom
sko kupalište. Brodu, na k.č. 4683/1, k.o. Slavonski Brod. U arheološkom
Nakupine keramičkih posuda vidljive su na šljunčanom istraživanju sudjelovali su diplomirani arheolozi Jelena
dnu i profilu koji se strmo ruši prema dubljem dijelu rijeke,
na dubini od 2,5 do 5 m, ovisno o vodostaju rijeke. Uvjeti
za ronjenje i ove su godine bili iznimno loši, vidljivost je
iznosila do 40 cm, uz jaku riječnu struju koja je otežavala
istraživanje i dokumentiranje nalaza. Iznimno velika koli-
čina keramičkih posuda različitih tipova, od niskih ravnih
konusnih posuda s trakastom ručkom i njima sličnih poklo-
paca bez ručke s otvorom za paru na sredini te malih i
velikih oblih posuda s izvijenim rubom sa i bez trakaste
ručke. Zbog grupiranja posuda po tipu, u početnim se istra-
živanjima činilo da se predmeti nalaze in situ, no nakon
ovogodišnjeg istraživanja vidljivo je da je njihov položaj
ipak promijenjen. Na to upućuje i to da u dubljim, pjesko-
vito-šljunkovitim slojevima nisu pronađeni ostaci brodske
konstrukcije, osim dvaju drvenih elementa iz prijašnjih
istraživanja. Keramika je tamnocrvena do smeđa, tanjih do Ukop objekta sj 30/31 (pogled prema jugu) (foto: M. Bodružić)
131
Kasnosrednjovjekovna posuda iz bunara sj 111/112 (foto: J. Burić) Keramičke lule nađene u bunaru sj 90/91 (foto: J. Burić)
Burić (voditeljica istraživanja) i Mario Bodružić (zamjenik

voditeljice) iz tvrtke Arheolog d.o.o. te tri fizička radnika.
Naručitelj radova bio je Marko Đujić iz Slavonskog Broda.
91.6
91.1
Katastarska čestica 4683/1 obuhvaća građevinsku parcelu

površine oko 400 m². Nalazi se unutar zaštićenog arhe-
ološkog područja Slavonskog Broda. Na čestici se done-
davno nalazio stambeni objekt, koji je srušen za potrebe
90.15
90.2
gradnje buduće stambene zgrade. Lokalitet je istražen 90.3
metodom praćenja i dokumentiranja stratigrafskih jedinica. N
Površinski sloj s građevnom šutom uklonjen je strojno do 89.8 W E
dubine oko 45 cm, na kojoj je otkriven kompaktan žut les S
(zdravica), u kojem su se ocrtavali obrisi arheoloških obje-

LOKALITET: CRTEŽ BROJ: 01
SADRŽAJ:
ULICA STANKA VRAZA 51 TLOCRTNI PRIKAZ ISTRAŽENIH
SLAVONSKI BROD ARHEOLOŠKIH OBJEKATA MJERILO: 1 : 100
INVESTITOR: DATUM: 14.5.2017.
Marko Đujić, Kvarnerska 15, Slavonski Brod R. Martinova 1
kata. Nakon ručnog poliranja definirano je 120 stratigraf-

IZRADA:
Mario Bodružić, dipl. arheolog Ugljan
skih jedinica. Osim recentnih struktura i jama (ostaci sruše- Tlocrtni prikaz istraženih arheoloških objekata na k.č. 4683/1 (izra-
nog objekta, kanali komunalne infrastrukture itd.), otkriven dio: M. Bodružić)
je ostatak jednog većeg objekta pravokutnog tlocrta te četr-
desetak jama različitih dimenzija i tlocrta (bunari, otpadne pokretnog materijala (ulomci kuhinjskog i stolnoga glazi-
jame, jame za stupove i jame nepoznate funkcije). ranog te neglaziranog posuđa, ulomci pećnjaka, stakla,
Na zapadnom dijelu lokaliteta nalazi se objekt pravokut- porculana, metalni predmeti i životinjske kosti). Posebno je
nog tlocrta (sj 30/31), orijentacije sjever-jug i dimenzija zanimljiv nalaz dviju lula iz jame sj 90/91, obje sa sačuva-
10x5,5 m, koji je na južnom rubu presječen ukopima za nim pečatom na čašici. Na jednoj se nalazi pečat s natpi-
kanalizaciju srušenog stambenog kompleksa, a na sjeve- som: SCHIMIDT, SCHEMNITZ, a druga ima otisnut motiv
roistočnoj strani ukopom bunara (sj 92/93/94). U zapuni sidra i djelomično sačuvan tekst: GROS.
objekta prikupljeno je svega nekoliko keramičkih ulomaka, U jugoistočnom dijelu lokaliteta otkrivena je jama manjih
koji bi po boji i strukturi odgovarali kasnosrednjovjekovnoj dimenzija nepravilnog tlocrta (sj 50/51), u kojoj je nađeno
keramici. Pri dnu ukopa dokumentirani su ostaci četiriju dvadesetak ulomaka keramičkih posuda fine i grube fak-
izduženih drvenih greda, a uz rubove objekta nizovi ležišta ture, desetak komada kućnog lijepa i dva kremena s tra-
za stupove raspoređenih u razmacima od 1,5 m. Na teme- govima obrade. Navedeni keramički ulomci drugačije su
lju navedenog, moguće je zaključiti da su konstrukcijski fakture i boje od keramičkog materijala evidentiranog u
kostur objekta činili drveni trupci. kasnosrednjovjekovnim i novovjekovnim objektima te bi
Uz istočni rub iskopnog polja nalazila se skupina jamskih više odgovarali prapovijesnoj keramici, međutim zbog
objekata (bunari sj 22/23 i sj 111/112 te otpadne jame premalog uzorka keramičkih nalaza jamu za sada nije
sj 24/25, 40/ 41, 97/98, 101/102, 109/110), s ulomcima moguće preciznije datirati. Možda će se pitanje njezine
grubljeg kuhinjskog posuđa (lonci, zdjele, peke i poklopci). datacije razjasniti tijekom budućih arheoloških istraživanja
Posude su najčešće neukrašene, a rijetki ukrasi svode se na susjednim česticama.
na urezane valovnice i plastične trake s otiscima prsta. U
zapunama bunara nađene su željezne potkove za obuću. Jelena Burić
Prema tipološkim oblicima, boji i fakturi keramičkih nalaza,
navedeni objekti mogu se datirati u kasni srednji vijek. Summary
Na središnjem dijelu iskopnog polja nalazio se bunar
(sj 90/91) i otpadna jama većih dimenzija (sj 95/96), u čijim In the course of March 2017 rescue archaeological excava-
su zapunama pronađene veće količine novovjekovnog tions were carried out at 51 Stanko Vraz Street in Slavonski
132
Brod. The excavations on a surface area of about 400 m

revealed the remains of a rectangular-shaped building with
posts and traces of wooden floor beams as well as 40 odd
pits (wells, waste pits, post holes and pits of unknown use)
with movable finds that correspond to the late medieval
and post-medieval periods. Also uncovered was a small pit
with pottery shards, which, according to their decoration,
colour and fabric, can be dated to prehistory.
Redni broj: 71
Lokaliteta: Sredanci – plinovod
Naselje: Sredanci
Grad/općina: Donji Andrijevci
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, arheološki nadzor Položaj kasnobrončanodobnog naselja (foto: M. Mađerić)
Od srpnja do rujna 2017. zaštitno je arheološki istraži- Lokalitet Sredanci – Seoca nalazi se na blago povišenom
vana trasa gradnje srednjotlačne plinske mreže naselja prostoru nedaleko od autoceste Zagreb – Lipovac, na pro-
Sredanci, od stacionaže 4+007,00 do stacionaže 4+364,00 storu približne veličine 450x350 m. Dio lokaliteta nalazi se
te od stacionaže 0+276,00 do stacionaže 0+683,00. U ime na prostoru današnjega sela Sredanaca, dok se ostatak
Muzeja Slavonije iz Osijeka, u istraživanju je sudjelovao nalazi na oranicama sjeverno i južno od sela.
Tomislav Hršak, dipl. arheo., te apsolvent arheologije Marin Tijekom zemljanih radova prilikom gradnje srednjotlačne
Mađerić. Za zemljane radove i postavljanje plinskih cijevi plinske mreže naselja Sredanaca organizirano je zaštitno
bili su zaduženi zaposlenici i partneri poduzeća Plin projekt arheološko istraživanje, dok su na ostatku trase arheološki
d.o.o. iz Nove Gradiške, koja je financirala istraživanja. nadzirani zemljani radovi. Prilikom iskopavanja upotreblja-
vana su dva manja bagera te je teren iskopavan za plinske
Zaštitnim arheološkim istraživanjima prethodilo je rekog cijevi do dubine od 1,5 m te širine od 0,5 m. Bagerom je
nosciranje terena na trasi gradnje srednjotlačne plinske skidan sloj humusa i nasipane zemlje do razine kulturnih
mreže naselja Sredanaca, koje su u siječnju i veljači 2015. slojeva, arheoloških nalaza i zdravice te je nakon iskopava-
obavili djelatnici Muzeja Brodskog Posavlja, te je tom pri- nja i dokumentiranja nastavljen strojni iskop do predviđene
likom utvrđeno postojanje jednoga novog arheološkog dubine. Trasa plinovoda prolazila je kroz Sredance u pro-
lokaliteta. Na lokalitetu Seoca otkriveni su nalazi iz neko- storu između obiteljskih kuća i prometnice koja prolazi kroz
liko različitih perioda: brončanog doba (kultura polja sa selo. Na mjestima gdje se nalazi izlaz iz dvorišta prema
žarama), željeznog doba, rimskog doba i srednjeg vijeka. prometnici nisu iskopavani kanali, nego su cijevi postav-
Nakon toga, u rujnu 2016. organizirana je druga faza grad- ljane bušenjem. Nakon polaganja cijevi rovovi su strojno
nje plinske mreže, tijekom koje je Muzej Đakovštine bio zatrpavani.
zadužen za arheološki nadzor, međutim nisu uočeni tra- Tijekom radova na dvama su mjestima uočeni arheološki
govi kulturnih slojeva i pojedinačni arheološki nalazi. nalazi (na k.č. 534, k.o. Sredanci, ispred kućnog broja
117). Riječ je o zapunama jama koje su se nalazile ispod
humusa i sloja nasipavanja te su sadržavale materijal iz
kasnoga brončanoga doba. Nakon što su jame unutar
iskopa trase plinovoda ispražnjene, mogli su biti nastav-
ljeni radovi na trasi polaganja cijevi. Zbog uvjetovanosti
projektom i situacijom na terenu, nije bilo moguće u cijelosti
istražiti pronađene objekte, tako da se može samo pretpo-
stavljati njihova izvorna veličina i izgled. Prema materijalu
pronađenome prilikom iskopa, arheološki objekti mogu se
datirati u kasno brončano doba, tj. stariju fazu kulture polja
sa žarama 13. – 12. st. pr. n. e.
Na ostatku trase nije uočen više nijedan arheološki objekt
ili kulturni sloj, iako je na određenim mjestima pronalažen
recentan materijal iz 19. i 20. st. Većina trase prolazila je
kroz dio naselja koji je prema kazivanjima mještana do
50-ih godina 20. st. bio močvaran i stalno se zadržavala
voda te je sanacijom nasipavana tijekom nekoliko razdo-
blja. To je potvrđeno iskopom za trasu plinovoda, gdje je na
Trasa plinovoda i položaj njiva s kasnobrončanodobnom kerami- mjestima sloj recentnog nasipavanja bio debeo i do jednog
kom (izrada: M. Mađerić) metra.
133
Sjeveroistočno od tog položaja, na oranicama i vrtovima iza

kuća, na k.č. 390/1, 390/2, 387/2, na povišenom položaju
(gredi) pronađena je veća količina kasnobrončanodobne
keramike te je moguće pretpostaviti da se glavnina kasno-
brončanodobnog naselja kojemu pripadaju dva objekta,
pronađena prilikom iskopavanja trase za plinsku mrežu,
nalazi upravo na tome mjestu.
Tomislav Hršak
Summary
Archaeological excavations on the route of a medium pres-

sure gas pipeline of Sredanci were carried out from July
to November 2017. The site of Sredanci-Seoca is located
on a slight elevation measuring 450 x 350 m, not far away
from Zagreb – Lipovac motorway. Part of the site is located
on the territory of the village of Sredanci whilst the rest of
it occupies plough fields to the south and north of the vil-
lage. During the investigation, archaeological finds were
detected on two locations on cadastral parcel 534, the
cadastral municipality of Sredanci, in front of house number
117. They include pit fills that contained Late Bronze Age
finds. Large quantities of Late Bronze Age pottery were
unearthed on elevated plough fields and gardens behind
the houses on cadastral parcels 390/1, 390/2 and 387/2,
located to the northeast of this location.
Redni broj: 72 Snimka pozicije iskopa južno od zgrade kavalira

Lokalitet: Stara Gradiška – tvrđava (kavalir-kula)
Naselje: Stara Gradiška kavalira. Analiza povijesnih kartografskih podloga fortifika-
Grad/općina: Stara Gradiška cijskog sklopa tvrđave Stara Gradiška s kraja 18. i prve
Pravni status: Z-1300 polovice 19. st. pokazala je da su na tom prostoru postojali
Razdoblje: NV građevinski sklopovi. Na povijesnim planovima prikazana
Vrsta radova: konzervatorsko-arheološko istraživanja je ubikacija u prostoru te tlocrtni oblici određenih fortifika-
cijskih sklopova kompleksa, pa tako i građevine kavalira.
U listopadu i studenom 2017. nastavljena su konzerva- Za analizu ostataka zidova koji su pronađeni zapadno od
torsko-arheološka istraživanja u sklopu revitalizacije i korpusa kavalira posebno su važne kartografske podloge
obnove povijesnih fortifikacijskih građevina barokne tvr- iz 18. i 19. st., s prikazom vojnih i građanskih zgrada kom-
đave u Staroj Gradišci. Istraživan je prostor oko kavalir- pleksa tvrđave, na kojima je ucrtan izvoran tlocrtan oblik
-kule (na k.č. 185/3, k.o. Uskoci). Voditeljica arheoloških kavalira, koji se razlikuje od današnjeg stanja. Na tim pod-
istraživanja bila je dr. sc. Marija Mihaljević (Gradski muzej logama kavalir s kraja 18. i početka 19. st. na zapadnoj
Nova Gradiška), a u istraživanjima su sudjelovali Marina strani ima produžetak ili krak sa sedam manjih prostornih
Matković Vrban, mag. archeo., tehničar Ante Ćalušić i šest jedinica, odnosno prostorija. S obzirom na to da te prosto-
fizičkih radnika. Radove je nadzirao Konzervatorski odjel iz rije nisu bile izdužene kao preostale nadsvođene prosto-
Slavonskog Broda. Istraživanja su financirana sredstvima rije (kazamati) kavalira, može se pretpostaviti da se radi
Spomen područja Jasenovac. o pomoćnim prostorijama koje su služile za funkcioniranje
građevine i vojske. Zapadni krak kavalira pratio je izduljenu
Prema smjernicama konzervatorskog nadzora, za kon- os korpusa kavalira u dužini od triju prostornih jedinica,
zervatorske radove planirana su arheološka iskopavanja nakon čega su se u dijagonalnom rasporedu nastavljale
na dvjema lokacijama: nastavak istraživanja na prostoru još četiri manje prostorije. Zapadni krak kavalira, s ukupno
zapadno od kavalir-kule te južno od kavalira, s ciljem utvr- sedam manjih prostorija, srušen je tijekom naknadnih pre-
đivanja građevinskih ostataka tvrđave i mogućih arheološ- gradnji i adaptacija, prilikom čega je građevina poprimila
kih struktura. današnji tlocrtni oblik i arhitektonski volumen.
Tijekom arheoloških iskopavanja 2017. na toj je lokaciji
Nalazi građevne strukture nastavljeno uklanjanje zemljanih slojeva, relativne dubine
Prilikom arheoloških iskopavanja prostorne cjeline od otprilike 0,80 m do 1 m, na otvorenoj površini od oko
zapadno od povijesne građevine kavalir-kule, od 2015. do 600 m2. Istraživanja su pokazala pojavu i izmjenu naplav-
2017. pronađeni su ostaci zidova arhitektonskog korpusa nih slojeva sivocrne zemlje s dosta keramičkih nalaza,
134
nešto metala i dosta životinjskih kostiju. Na toj razini Uz tanjure, česti su i nalazi lonaca čiji je rub izvijen prema
nisu otkriveni ostaci drugih građevinskih struktura, nego van, vrat kraći, a središnji je dio jako zaobljen, s dnom
naplavni slojevi, stoga su dogovorno s nadležnim konzer- manjeg promjera, sivocrne boje. Osim takvih lonaca,
vatorskim odjelom arheološka istraživanja na toj razini pre- nađeno je i nešto ulomaka manjih lonaca izvučenog ruba,
kinuta. Osim građevnih ostataka prostorija zapadnog kraka koji su grublje fakture te oker, smeđe do tamnosmeđe boje.
kavalira, tijekom arheoloških istraživanja u dijagonalnom Među metalnim nalazima izdvajaju se kovani čavli različitih
rasteru otkriveni su ostaci drvenih stupaca (pilona) okomito dimenzija, ulomci alatki i sl. Prema nalazima cakljenog i
položenih u zemlju, koji su ostavljeni in situ. oslikavanog keramičkog posuđa, pokretni se nalazi mogu
Uz navedene strukture zapadnog kraka i ostatke drvenih preliminarno datirati od kraja 17. do kraja 19. st., s tim da
stupaca, otkrivena je i struktura od zidanih opeka, koja se neki oblici mogu datirati i u početak 20. st.
svojim oblikom i položajem (dijagonalnom osi u prostoru),
sugerira da je vjerojatno riječ o mogućoj odvodnoj kana- Literatura
lici sustava odvodnje obrambenog bedema ili dijelu cjeline
nekog arhitektonskog sklopa. Sve je dokumentirano i pre- Kljajić 2003 J. Kljajić prosinac 2003. Stara Gradiška u 18.
kriveno geotekstilom te zatrpano zemljom. st. Peristil, vol. 46, no. 1, Zagreb, 2003: 59 – 84.
Na drugoj lokaciji, južno od kavalir-kule, otvorena je sonda Kljajić 2002 J. Kljajić Stara Gradiška – Grad mrtvih „mrtav
dužine 20 m, širine 2 m te mjestimično do 3,50 m. Unutar grad”, HAnt, 8, Pula, 2002: 403 – 418.
sonde na jednom se dijelu pojavio rahao sloj ulomljene i Kvočić 2008 D. Kvočić, Tvrđava u Staroj Gradiški, Elaborat
nabacane opeke, dok su ostale stratigrafske jedinice činili povijesnih istraživanja, Arhivska konzervatorska dokumen-
naplavni slojevi, koji su varirali od tamnosmeđe, smeđe tacija, Arhing, Nova Gradiška, 2008.
do sivocrne boje, s manje nalaza nego na prvoj lokaciji.
Prikupljeni nalazi pripadaju novovjekovnom razdoblju, kao Marija Mihaljević
i nalazi s prethodne lokacije. Nakon istraživanja i dokumen- Marina Matković Vrban
tiranja i ta je lokacija zatrpana zemljom.
Summary
Tijekom arheoloških istraživanja 2017. prikupljena je veća
količina pokretnog arheološkog materijala, koji pripada Conservation and archaeological investigations of the
novome vijeku. Među nalazima uočeni su ulomci kera- Baroque-period fortress of Stara Gradiška were resumed in
mičkog posuđa, ulomci stakla, metalni nalazi i znatan broj the course of October and November 2017 within the frame-
životinjskih kostiju. Među keramikom prepoznatljivi su work of its revitalisation and reconstruction. Archaeological
oblici lonaca, plitkih zdjela, tanjura, vrčeva, šalica, zdjela excavations were carried out on the position to the west and
na nogama, tava na nogama i sl. Brojnošću se izdvajaju south of the cavalier. Previous excavations on the position
ulomci tanjura pečeni u smeđozelenim i smeđobijelim to the west of the cavalier revealed the remains of auxil-
bojama, koji su dodatno cakljeni. Ukrašavanje te vrste iary buildings that had been demolished in the 19th century.
posuđa izvedeno je motivima točkica, spirala, kružića i sti- This year the layers were excavated to a depth of 1 m, but
liziranih vitica. Osim tih tanjura i plitkih zdjela, česti su i there was no masonry or earlier layers. On another location,
ulomci tanjura/zdjela u zelenoj cakljenoj boji, čiji su rubovi to the south of the cavalier, the excavations did not estab-
različito profilirani. Ulomci tanjura/plitkih zdjela prema obli- lish the existence of masonry. Only flood layers appeared.
kovnim i dekorativnim obilježjima preliminarno se mogu Large quantities of movable finds were uncovered. They
odrediti kao proizvodi lokalnih radionica iz postosmanskog belong to the period between the end of the 17th century
razdoblja (17./18. st.). to the beginning of the 20th century. As the investigations
were stopped, and the natural soil was not reached, all fur-
ther earthworks should be archaeologically supervised.
Redni broj: 73
Lokalitet: Trnjani – k.č. 184 (farma)
Naselje: Trnjani
Grad/općina: Garčin
Razdoblje: P, SV
Sredinom listopada 2017. trajao je jednodnevni arheološki

pregled lokacije na kojoj se gradi farma za tov purana u
Trnjanima, na k.č. 184, k.o. Trnjani. Riječ je o arheološki
neistraženom području, s iznimno velikim potencijalom
za otkrivanje dosad nepoznatih arheoloških lokaliteta ili
o području na kojem su evidentirani arheološki lokaliteti
Snimka ulomaka tanjura i zdjela kojima nije poznata točna granica rasprostiranja, a mogući
135
Arheološka istraživanja 2017. nastavljena su na prostoru

središnje jezgre utvrde Bijela stijena, s ciljem uklanjanja
kulturnih slojeva unutar druge prostorije palasa i dvorišnog
dijela uz istočni obodni zid. Pronađeni su ostaci kulturnih
slojeva iz kasnog srednjeg vijeka (13./14. st.) te novog
vijeka (od 15. do 17. st.), od kojih neki pripadaju razdoblju
osmanske nazočnosti na prostoru utvrde.
Tijekom arheoloških istraživanja 2016., na zapadnoj strani
utvrde otkrivena je prva prostorija palasa, stoga su ove
godine istraživanja nastavljena u tom dijelu, prilikom čega
je sjeverno od prostorije P1 otkrivena i druga prostorija,
P2. Za razliku od prostorije P1, zidovi prostorije P2 bolje
su očuvani, a očuvan je i zapadni zid prostorije, koji nije
Trnjani, karta s ucrtanim pregledanim područjem (izvor: Geoportal očuvan u prostoriji P1. Iz prostorije P1 kroz polukružno
DGU; ucrtala: I. Artuković Župan) zaključen prolaz ulazilo se u prostoriju P2. U istoj se osi
nalazi još jedan takav prolaz i na sjevernom zidu prosto-
su arheološki nalazi. Voditeljica rekognosciranja bila je rije P2, za koji se može pretpostaviti da vodi u još jednu
Ivana Artuković Župan iz Muzeja Brodskog Posavlja, a prostoriju. Također je na istočnom zidu prostorije P2 otkri-
uz nju je sudjelovao Željko Matuško, viši muzejski teh- ven prolaz u dvorište. Uz taj prolaz pronađen je masivan
ničar – crtač, također iz Muzeja Brodskog Posavlja. polukružan nadvoj od kamena pješčenjaka, ulomljen u dva
Rekognosciranje je financirao Vindon d.o.o. dijela. Pretpostavlja se da je taj nadvoj stajao nad prolazom
na istočnom zidu prostorije P2 te je vodio iz palasa u dvori-
Na pregledanom području utvrđeno je postojanje lokali- šte. Za razliku od vanjskog ovalnog obodnog zida, uključu-
teta Trnjani – Prahulje. Na povišenom prostoru, sjeverno jući i zidove obrambene kule, koji pripadaju starijoj roma-
od sela, južno od vodenog toka Brezna, pronađeni su ničkoj građevinskog fazi utvrde, zidovi prostorija zidani su
fragmenti prapovijesnih i srednjovjekovnih keramičkih kamenom lomljencem i lomljenim rimskim opekama. U
posuda. Nađeno je desetak keramičkih artefakata. Radi se odnosu na starije zidove romaničke graditeljske faze, koji
o prostoru okvirne dužine 245 m i širine 215 m, na kojemu su završno grubo dersovani, vanjska pročelja tih prostorija
se vjerojatno nalazilo prapovijesno naselje i srednjovje- bila su ožbukana tankoslojnom vapnenom žbukom zagla-
kovno selište. đene strukture, kao i kvadratični stupci arkadnog trijema,
što upućuje na to da su prostorije vjerojatno podignute u
Ivana Artuković Župan sklopu znatne pregradnje i proširenja utvrde s kraja 15. ili
početka 16. st.
Summary Istraživanja su nastavljena i na istočnoj strani utvrde, uz
unutrašnju stranu istočnog obodnog zida, koji je nekada
In October 2017 a one-day archaeological field survey was služio kao dvorišni prostor. Već tijekom prve sezone isko-
carried out at the construction site of a turkey farm in Trnjani pavanja su potvrdila da vanjska zidina pripada najstarijoj
(cadastral parcel 184, the cadastral municipality of Trnjani). romaničkoj građevinskoj fazi utvrde. Nakon uklanjanja slo-
This area has not been investigated so far but it has got a jeva u tom dijelu utvrde, otkriveni su ostaci četiriju drve-
significant archaeological potential. The survey revealed a nih stupova u nizu, u smjeru sjever-jug. Pretpostavlja se
new archaeological site, Trnjani-Prahulje. Based on pottery da su nosili drvenu konstrukciju, koja je mogla služiti kao
shards, it probably represents prehistoric and medieval pod gornje etaže. Istražen je i dvorišni dio između prosto-
settlements. rije P2 i vanjskog obodnog zida, gdje je otkriven 5. stupac
arkadnog trijema te se u sjevernom presjeku sonde vidi
i 6. stupac arkadnog trijema, koji se nalazi u osi s osta-
lim arkadnim stupcima. Osim toga, istraživan je i zapadni
Redni broj: 74 obodni zid, gdje su otkriveni ostaci kontrafora s vanjske
Lokalitet: Utvrda Bijela stijena strane te je utvrđeno da se zapadni zid prostorije P2 nasla-
Naselje: Bijela Stijena nja na obodni zid.
Grad/općina: Okučani Način zidanja i vanjska obrada zida na kojima su prona-
Pravni status: Z-6386 đeni ostaci zaglađene pročeljne vapnene žbuke upućuju
Razdoblje: SV na zaključak da su dvorišni arkadni trijem, cisterna i palas
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija nastali potkraj 15. i početkom 16. st., prilikom veće pre-
gradnje i proširenja utvrde. U tom je razdoblju utvrda osim
U srpnju i kolovozu 2017. nastavljena su sustavna arhe- unutrašnje pregradnje dodatno utvrđena masivnim vanj-
ološka istraživanja središnje jezgre utvrde Bijela stijena skim kontraforima, koji su prizidani na vanjsku ovalnu
pokraj Okučana (k.č. 329/1., k.o. Bijela stijena). Voditeljica zidinu radi obrane od artiljerijske vatre.
arheoloških istraživanja bila je dr. sc. Marija Mihaljević,
uz zamjenicu Marinu Matković, mag. archeo., Danimirku Tijekom arheoloških istraživanja 2017., uz nepokretne
Podunavac, dipl. arheo., tehničara Antu Ćalušića te deve- nalaze, kamenu arhitektonsku plastiku i građevni mate-
toricu fizičkih radnika. rijal, u svim je arheološkim cjelinama prikupljena i velika
136
Snimka prostorije 1 palasa
Snimka lonca in situ Snimka okulusa in situ
količina ostaloga pokretnog arheološkog materijala. Među dosadašnjih iskopavanja, najzastupljeniji su ulomci kera-
nalazima najbrojnije je keramičko posuđe te manjim dije- mičkih posuda čiji su rubovi jednostavno odrezani, koso
lom metalni, koštani, kameni i stakleni nalazi. Keramika u prema unutra ili ravno završeni i jače izvijeni te ulomci s
svim istraženim cjelinama najvećim dijelom pripada kuhinj- izraženijim profilima prema van. Ukrašavanje posuđa izve-
skom posuđu, a prikupljeno je i nekoliko ulomaka stolnog deno je urezivanjem vodoravnih linija, jednostrukih ili više-
keramičkog posuđa. Među ulomcima kuhinjskog posuđa strukih horizontalnih nizova valovnica itd. Nađeno je više
prepoznatljivi su ulomci lonaca i zdjela. Kao i tijekom rubova i ulomaka trbuha ukrašenih točkastim ubodima
137
(lonci i zdjele). Keramika je pečena u tamnosmeđoj i sivo- nekoliko grobova bilo orijentirano u smjeru sjever-jug ili jug-
crnoj boji (lonci, lončići, zdjele i dr.). Stolna keramika manje -sjever. Najveći dio grobova nalazio se istočno od prostorija
je zastupljena, i to ulomcima čaša, boca, vrčeva i zdjela. P-1 i P-2, a u odnosu na prostorije P-1 i P-2 vidljivo je da
Keramičko stolno posuđe ukrašeno je premazima crvenom grobovi prate smjer pružanja zidova te su svi podjednako
bojom, a u tu skupinu finog posuđa ubraja se i majolika. udaljeni od njih. Grobovi su ukapani u više razina, jedni
Također su pronađeni i keramički pećnjaci, uglavnom čaša- preko drugih, a također je pronađeno i mnogo dislociranih
sti, iako je pronađeno i nekoliko ulomaka cakljenih peć- kostiju (vjerojatno potječu iz starijih grobova, koji su uni-
njaka. Prikupljeno je i dosta metalnih ili kovinskih nalaza, i šteni prilikom ukapanja istraženih grobova). Prema načinu
to dijelovi odjeće, obuće, oruđa, oružja, alata te kućni upo- pokapanja i nalazima iz istraženih slojeva, grobovi se preli-
rabni predmeti i sl. Pokretni arheološki nalazi okvirno se minarno mogu datirati u kasni srednji vijek, iako se preciz
mogu datirati od 14. do 17. st. nija datacija očekuje nakon analiza antropološkog mate-
rijala, pokretnih nalaza i apsolutnih datiranja. Grobovi su
Marija Mihaljević dokumentirani i izvađeni te pripremljeni za analize, dok je
Ratko Ivanušec dislocirane kosti analizirala dr. sc. Vlasta Vyroubal, izravno
Marina Matković na terenu tijekom arheoloških istraživanja.
Nakon uklanjanja slojeva sjeverno od prostorije P-1 (SJ 1-3)
Summary pronađeno je relativno malo pokretnih nalaza, a ispod SJ
2 i 3 nalazi se sloj zemlje s više pijeska i nešto kamena
Systematic archaeological excavations of the fortress of (SJ 179), u kojemu je pronađeno nešto malo nalaza kera-
Bijela Stijena near Okučani were resumed in the course mike, metala i dosta dislociranih ljudskih kostiju. U tom
of July and October 2017. It has been established that the je sloju uočeno nekoliko mogućih kosturnih grobova, koji
courtyard was accessed from the palas through a corridor nisu istraživani u ovoj sezoni, čime je prekinuto uklanjanje
in the eastern wall of the room P2. Its southern and north- SJ 179 na sjeveru (s obzirom na velik broj grobova koji su
ern walls have entrances to other rooms of the palace. The se pojavili istočno od P-1 i P-2, odlučeno je da se na sje-
removal of layers revealed numerous movable archaeo- veru grobovi nastave istraživati tijekom sljedećih sezona).
logical finds, primarily pottery shards, utilitarian artefacts Slična situacija dogodila se i južno od prostorije P-2, gdje
made of metal, metalwork, bone and fragments of dressed su nakon uklanjanja slojeva šute također uočeni kosturni
stone and animal bones. All these finds can be can be pro- grobovi unutar sloja SJ 143, koji nisu istraživani tijekom
visionally dated to the period between the 14th and 17th ove sezone.
centuries. Prilikom istraživanja slojeva u prostoriji P-1 pronađeno je
dosta keramičkih nalaza (ulomci keramičkog posuđa) te
vrlo malo kostiju (životinjske kosti), ali samo na zapadnoj
polovici prostorije, u SJ 184. Prostorija P-1 u nekoliko je
Redni broj: 75 faza zasipavana slojevima od riječnih oblutaka, pomiješa-
Lokalitet: Utvrda Rašaška nih s pijeskom i zemljom. Također, ti su zasipi bez ikakvih
Naselje: Bobare pokretnih nalaza, a sežu i do otprilike 2,5 m od temeljne
Grad/općina: Okučani stope zida (u dubinu).
Pravni status: Z-7260 Godine 2017. tijekom istraživanja uklonjen je sloj šute
Razdoblje: SV (SJ 3) zapadno od prostorije P-3, ali ove godine nisu istra-
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija ženi niži slojevi na tom dijelu.
U lipnju i srpnju 2017. arheološki je istraživana sjevero Prilikom nastavka istraživanja 2017., na sjeveroistočnoj
istočna strana utvrde Rašaška (k.č. 149, k.o. Bobare). strani središnje jezgre utvrde u svim su arheološkim cje-
Voditeljica istraživanja bila je Marija Mihaljević (Arheološki linama prikupljeni mnogobrojni arheološki nalazi, među
odjel Gradskog muzeja Nova Gradiška), uz zamjenicu kojima su najzastupljeniji ulomci keramičkog posuđa te u
Marinu Matković, mag. archeo., Danimirku Podunavac, manjoj mjeri kamena plastika i metalni nalazi.
dipl. arheo., tehničara Antu Ćalušića te devetoricu fizičkih Među pokretnim nalazima najbrojnije je kuhinjsko kera-
radnika. Arheološka istraživanja financirana su sredstvima mičko posuđe, a također je zastupljena i stolna keramika.
Ministarstva kulture, Grada Nove Gradiške i Brodsko-
-posavske županije.
Arheološki je istražena sjeveroistočna strana utvrde

Rašaška (Račeša), uz nastavljanja na sondu 1 (istraživanu
tijekom proteklih sezona). Ciljevi ovogodišnjih istraživanja
bili su proširenje iskopa oko vanjske strane zidova prosto-
rija P-1 i P-2 radi konzervacije zidova (sjeverno i istočno),
uklanjanje slojeva sjeverno i južno od pronađenih prostorija
te iskopavanje slojeva u prostoriji P-1 do zdravičnog sloja.
Tijekom ovogodišnjih istraživanja istraženo je ukupno 48
kosturnih grobova, većinom odraslih osoba. Pokojnici su
orijentirani u smjeru zapad-istok (glava na zapadu), iako je Restaurirana posuda
138
Zračna snimka
Od ulomaka kuhinjskog posuđa najzastupljeniji su ulomci Summary

lonaca i zdjela. Grublja keramika pečena je u svijetlo i
srednje sivoj do sivocrnoj boji te smeđoj do tamnosmeđoj Archaeological excavations in the NE part of the fortress
boji. I dalje su prisutni rubovi keramičkih posuda koji su of Rašaška were carried out in the course of June and
jednostavno odrezani, koso prema unutra ili ravno zavr- July 2017. A total of 48 skeletal graves, mostly adult buri-
šeni te u manjem broju rubovi blaže izvijeni prema van. als, were investigated. Most of the graves were located
Ukrašavanje je izvedeno tehnikama urezivanja i žigosa- to the east of rooms P-1 and P-2, laid on a west – east
nja. Prepoznatljivi su motivi urezanih valovnica te žigosani axis, some of them with a slight deviation. The excavations
kraći kosi urezi, organizirani u vodoravnu traku. Fina stolna revealed numerous dislocated human bones, which prob-
keramika zastupljena je bocama, čašama te čašama na ably belonged to older graves that were later destroyed by
nozi i zdjelama. Finije je fakture, tanjih stijenki, pečena u subsequent burials. Also found were movable finds (frag-
tonovima svjetlosive, oker i svjetlosmeđe boje. Među stol- ments of ceramic glasses and pots; metal items, etc.).
nom keramikom najzastupljeniji su ulomci čaša ukrašenih They, same as the graves, can be preliminarily dated to the
oslikavanjem crvenom bojom, urezivanjem kosih zareza i period between the 13th and 16th centuries.
žigosanjem. Također su pronađeni i ulomci majolike, iako
ove sezone u vrlo malenu broju. Uz keramičke nalaze,
pronađeni su i metalni nalazi, od kojih su najbrojniji pred-
meti za svakodnevnu uporabu, kao što su kovani čavli, kli- Redni broj: 76
novi, okovi, noževi, dijelovi odjeće i obuće, dijelovi oruđa Lokalitet: Vodovod Vrpolje – Velika Kopanica
i alata (razne karike), ali i oružja (strelice). Među metal- Naselje: Vrpolje, Velika Kopanica
nim nalazima izdvajaju se brončane aplike križnog oblika Grad/općina: Vrpolje, Velika Kopanica
(PN=464), pronađene u grobu 72 (dječji grob, radi se vje- Pravni status: postupak u tijeku
rojatno o nekakvoj vrsti dijademe, od koje su ostale samo Razdoblje: P, SV
brončane aplike). Pronađeno je i nekoliko primjeraka sred- Vrsta radova: terenski pregled
njovjekovnog novca, čija će datacija biti poznata tek nakon
čišćenja i konzervacije. Među kamenom plastikom prona- U prvoj polovici srpnja 2017., tijekom tri dana pregleda-
đeni su ulomci stupova i polustupova malog promjera i sl. vana je trasa gradnje magistralnog cjevovoda, dionica
Pokretni arheološki nalazi preliminarno se mogu datirati u 4.1 Velika Kopanica – Vrpolje. Voditeljica rekognosci-
13. – 16. st. ranja bila je Ivana Artuković Župan iz Muzeja Brodskog
Posavlja, a uz nju su sudjelovali i Ante Arelić, viši muzej-
dr. sc. Marija Mihaljević ski tehničar i Mario Kauzlarić, viši restaurator, svi iz
Marina Matković Muzeja Brodskog Posavlja. Rekognosciranje je financi-
Ratko Ivanušec rao Vodovod d.o.o.
139
Summary
A three-day reconnaissance at a site designated for the

construction of a major pipeline, the section between Velika
Kopanica and Vrpolje (4.1) was carried out in the first half
of the July 2017. Two prehistoric and medieval sites were
identified.
Redni broj: 77
Lokalitet: Zapolje
Naselje: Zapolje
Grad/općina: Rešetari
Razdoblje: P, SV
U travnju i svibnju 2017. zaštitno je arheološki istražen lokalitet

Zapolje, u istoimenom naselju. Voditeljica je bila dr. sc. Marija
Mihaljević (Gradski muzej Nova Gradiška), a u istraživanju
su sudjelovali i Marina Matković, mag. arheo., Danimirka
Podunavac, dipl. arheo., tehničar Ante Ćalušić te devet
Pregledna situacija s ucrtanim položajem lokaliteta (izvor: Vodovod fizičkih radnika. Zaštitno arheološko istraživanje također je
d.o.o.) financirala Slavča d.o.o. iz Nove Gradiške.
Riječ je o arheološki neistraženom području, s iznimno Djelatnici Gradskog muzeja Nova Gradiška 2015. rekog
velikim potencijalom za otkrivanje dosad nepoznatih noscirali su teren na trasi zahvata za gradnju „Sustava
arheoloških lokaliteta ili o području na kojem su eviden- prikupljanja, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda Nove
tirani arheološki lokaliteti kojima nije poznata točna gra- Gradiške – područje općine Rešetari (naselje Zapolje)”, pri-
nica rasprostiranja. Na pregledanom području utvrđeno je likom čega je u neposrednoj okolici crkve sv. Nikole otkri-
postojanje triju lokaliteta. veno nalazište (Oranice, a širi toponim Krčevlje). Prilikom
rekognosciranja, na udaljenosti od otprilike 70 m južno
1. Vrpolje – Vražnjača od crkve sv. Nikole otkriveno je više ulomaka keramičkog
Na povišenom prostoru, na jugozapadnom dijelu sela, pro- posuđa, koje je preliminarno datirano u razvijeni i kasni
nađeni su fragmenti srednjovjekovne keramike (više dese- srednji vijek. Tijekom arheološkog nadzora u ožujku i trav-
taka artefakata). Radi se o prostoru okvirne dužine 200 m, nju 2017. uočeni su presječeni plitko ukopani objekti te su
na kojem se vjerojatno nalazilo srednjovjekovno selište. radovi privremeno zaustavljeni, nakon čega je uslijedilo
Rasprostiranje: k.č. 1346, 1347, 1475, 1477, 1479, 1481/2, zaštitno arheološko istraživanje.
1481/1, 1482, 1514, 1515, k.o. Vrpolje. Lokalitet Zapolje nalazi se u Ulici Ivana Zapoljskog
(k.č. 781/3) u istoimenom naselju, a pripada k.o. Brđani.
2. Vrpolje – Šindarevica Lokalitet je smješten na povišenoj gredi koja se prostire
Na blago povišenom prostoru, južno od sela Vrpolja, sa smjerom sjever-jug, na nadmorskoj visini od 126 m.
zapadne strane Šamačke ulice pronađeno je desetak Prilikom zaštitnog arheološkog istraživanja lokaliteta otvo-
fragmenata prapovijesne keramike (neolitička, kasno- rena je sonda površine 546 m2, u smjeru istok-zapad, te
brončanodobna). Radi se o prostoru okvirne dužine su evidentirane 123 stratigrafske jedinice i skupina arheo-
300 m, na kojem se vjerojatno nalazilo prapovijesno nase- loških srednjovjekovnih objekata: 31 plitko ukopan objekt,
lje. Rasprostiranje: k.č. 1380, 1393, k.o. Vrpolje. četiri kanala, 12 stupova, jedan bunar, vatrište na otvore-
nom i četiri kružna objekta nepoznate namjene.
3. Velika Kopanica – Mekotice Na lokalitetu Zapolje, u središnjem i istočnom dijelu istra-
Na blago povišenom prostoru, u sjevernom dijelu sela, živane sonde, otkrivena je nekropola s paljevinskim gro-
istočno od ceste koja povezuje Vrpolje i Veliku Kopanicu bovima iz kasnog brončanog doba, odnosno kulture polja
(k.č. 1273/1, k.o. Velika Kopanica), pronađeno je nekoliko sa žarama. Dosadašnja su istraživanja iz korpusa kulture
fragmenata srednjovjekovne keramike. Radi se o prostoru s polja sa žarama izdvojila posebnu kulturnu skupinu Barice
obiju strana ceste, okvirne dužine 40 i širine 30 m. Zapadno – Gređani, kao pojavu koja se izdvaja ponajprije po svome
od ceste nalazi se zapušteno poljoprivredno zemljište, koje grobnom ritualu – polaganjem žare u grob dnom okrenutim
zbog bujne vegetacije nije moglo biti adekvatno pregledano. prema gore i može se distinktivno pratiti u širem porječju
Na tom se mjestu vjerojatno nalazio rub srednjovjekovnog Save, pa tako i u Zapolju. Nekropola je nastala na gredi
selišta. Rasprostiranje: k.č. 1218/2, k.o. Velika Kopanica. koja se prostire smjerom sjever-jug i blago nadvisuje okolni
nizinski plavni teren te je za visokih voda i poplava osta-
Ivana Artuković Župan jala neplavljena. Istraženo je pet grobova s bolje ili slabije
140
Zračna snimka istražene sonde
očuvanim žarama, a iz tog razdoblja istražena je i jedna Osim brončanodobnog naselja i nekropole, prilikom zaštit-
manja otpadna jama, u kojoj je pronađena manja količina nog arheološkog istraživanja otkriveno je naselje iz razvi-
keramike. Svih pet istraženih grobova ima ujednačen jenog i kasnog srednjeg vijeka. Ispod slojeva humusa,
pogrebni ritual. Sa spaljenih pokojnikovih kostiju u većini oranja i kulturnog sloja, čitavom dužinom istražene sonde
je slučajeva uklonjen ugljen i pepeo, potom su skupljene pojavljuju se plitko ukopani objekti. Najveća koncentracija
u posudu (žaru) te su položene u zemlju, s dnom posude kasnosrednjovjekovnih objekata nalazi se na zapadnoj
okrenutim gore. Rake su u pravilu neznatno veće od žare, i središnjoj istražnoj površini sonde, a ti se objekti izdva-
a keramika je slabije kvalitete pa se pod pritiskom zemlje jaju i mnoštvom nalaza. Većinom su plitko ukopani i razli-
raširi do rubova ukopa. Na vidljivost raka presudno utječe čito građeni, tako da variraju prema dimenzijama, obliku,
količina ugljena i keramike u zapuni, jer grobovi s prethodno dubini i boji zapune. U zapunama objekata zastupljena je
ispranim spaljenim kostima i pažljivo vraćenom zdravicom velika količina pokretnog arheološkog materijala, u prvom
kao zapunom ne ostavljaju uočljiv rub ukopa groba. Uz redu keramike, metalne zgure, kućnog lijepa i životinjskih
jedan grob otkriveni su tragovi drvenog stupa, što sugerira kostiju, a pronađeno je i nekoliko metalnih predmeta te
postojanje i uporabu nadgrobnih oznaka u brončanodob- nešto stakla. Istražene plitko ukopane objekte mogu se
nom pogrebnom ritualu. Dio grobova oštećen je različitim definirati kao radne, spremišne i otpadne, a prisutne su i
ukopima, koji pripadaju većem srednjovjekovnom nase- rupe od kolaca za koje se, zbog male istražene površine,
lju. U istraženim se grobovima kao tip žare javljaju velike ne može sa sigurnošću tvrditi što su, ali svakako se radi
duboke zdjele široko razgrnutog ruba s trakastim ručkama o nekoj vrsti nadzemne konstrukcije. Osim toga, istražene
i u jednom slučaju zaobljena zdjela. Većina grobova ima su i strukture definirane kao: bunar, kanali i vatrište na
fragmente keramike položene na okrenutoj žari ili u zapuni otvorenom.
groba. Fragmenti su u pravilu slabo očuvani i oštećeni Vatrište je bilo ovalno, vanjski su mu rubovi od zapečene
vatrom na pogrebnoj lomači, prilikom spaljivanja pokojnika. zemlje, a unutrašnjost od tankog sloja zapečene crvene
Sudeći po jednoj pronađenoj otpadnoj jami, brončano- zemlje i sloja s tankom bjeličastom strukturom, koja je bez
dobno naselje, kojem pripada nekropola, također se nala- supstrukcije. Bunar se nalazio na sredini istražene sonde,
zilo u neposrednoj blizini u Zapolju i bilo je važan centar ali na periferiji srednjovjekovnog naselja. Imao je kružni
kulturne skupine Barice – Gređani. Nekropola i pripadajuće oblik, na površini promjera oko 2,50 m, a u zapuni je bilo
naselje mogu se datirati u ranu fazu kasnog brončanog više životinjskih kostiju. Izdvaja se i skupina objekata kruž-
doba, od 14. do 12. st. pr. Kr. nog oblika u središnjem dijelu istražene sonde. Riječ je o
141
Snimka nalaza keramike in situ
Snimka restauriranog posuđa
skupini od četiriju manjih kružnih objekata, s tamnosivom s kasnobrončanodobnim ukopima. Međutim, prilikom iskopa-
zapunom, koji se nalaze u skupini, a djelomično i u istoj liniji vanja utvrđeno je da su zapune tih objekata većinom bez
142
nalaza, što znatno otežava njihovu funkcionalnu interpreta- Literatura

ciju. U zapunama je prikupljeno svega nekoliko manjih ulo-
maka kasnosrednjovjekovne keramike, a osim toga i nešto Ćuk 1925 J. Ćuk, Požeško plemstvo i požeška županija od
zgure te životinjskih kostiju. Vjerojatno su neki od tih objekata doba prvih sačuvanih imena i naziva do polovice četrnae-
dio uništene brončanodobne nekropole. Među ostalim istra- stog vijeka, Rad JAZU, 231, Zagreb, 1925: 84, 85.
ženim objektima izdvajaju se dva kanala, od kojih je jedan Čović 1958 B. Čović, Barice – nekropola kasnog bronza-
dimenzija 20 – 25 m. Unutar kanala jasno se izdvajaju dvije nog doba kod Gračanice, GZM, XIII, Sarajevo, 1958: 77
različite zapune, odnosno dvije faze zasipa. Prvu (stariju) – 96.
fazu zapunjavanja čini SJ 091/092, koji se javlja pri samom Dugonjić 2017 A. Dugonjić, Medieval Settlements at the
dnu tog kanala s maslinasto-sivom zapunom i većom koli- Site Franjevac near Đakovo, Srednjovjekovna naselja u
činom nalaza životinjskih kostiju te nekoliko nakupina cjelo- svjetlu arheoloških izvora, Zbornik Instituta za arheologiju,
vitijih posuda. Drugu (mlađu) fazu zapunjavanja kanala čini vol. 6, Zagreb, 2017: 293 – 336.
SJ 048/049, s tamnosivom zapunom. U njoj je na sredini Janeš et al. 2017 A. Janeš, I. Hirschler Marić, A. Azinović
kanala više nakupina životinjskih kostiju, oko kojih je nađeno Bebek, Stari Perkovci – Sela, ruralno naselje 14. stoljeća,
dosta keramike. U istočnoj se polovici kanala unutar te Srednjovjekovna naselja u svjetlu arheoloških izvora,
zapune javlja nekoliko cjelovitijih posuda i jedna manja naku- Zbornik Instituta za arheologiju, vol. 6, Zagreb, 2017: 337
pina keramike. S obzirom na raznovrsnost i karakteristike pri- – 388.
kupljenog pokretnog materijala, pretpostavlja se da je kanal Kalafatić 2009 H. Kalafatić, Zaštitna istraživanja lokali-
sekundarno upotrebljavan kao neka vrsta otpadne jame. teta Čepinski Martinci – Dubrava na trasi autoceste Beli
Manastir – Osijek – Svilaj 2007. i 2008. g., AIA, 5/2008,
Prilikom istraživanja na nalazištu Zapolje, najveća je koli- Zagreb, 2009: 20 – 26.
čina keramičkih nalaza prikupljena u 36 objekata i struk- Karavanić et al. 2002 S. Karavanić, M. Mihaljević, H.
tura, koje su pripadale razvijenom i kasnom srednjem Kalafatić, Naselje Mačkovac – Crišnjevi kao prilog pozna-
vijeku. Najzastupljeniji su bili keramički nalazi, koji se mogu vanju početaka kulture polja sa žarama u slavonskoj
pripisati uporabnom kuhinjskom posuđu. Osim kuhinjskog Posavini, Prilozi IAZ, 19, 2002: 47 – 62.
posuđa, prikupljena je i nekolicina keramičkih nalaza, koji Karbić 2013 M. Karbić, Plemićki rod Borića bana, Hrvatski
se po oblicima i stilskim obilježjima mogu svrstati u stolnu institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije,
keramiku. Ta je vrsta keramike znatno manje zastupljena u Srijema i Baranje, Slavonski Brod, 2013.
ovom istraženom radioničkom sektoru naselja, što ne znači Minichreiter 1983 K. Minichreiter Pregled istraživanja
da nije bila dovoljno zastupljena. Vjerojatno je prisutna u nekropola grupe „Gređani” u Slavoniji, Anali Zavoda za
sektoru naselja koji nije bio obuhvaćen ovim zaštitnim istra- znanstveni rad u Osijeku, 2, Osijek, 1983: 7 – 122.
živanjima, a danas dijelom leži pod stambenim objektima u Sekelj-Ivančan 1993 T. Sekelj-Ivančan, Srednjovjekovni
naselju Zapolju. U skupini kuhinjskog posuđa najbrojniji su lokaliteti iz okolice Nove Gradiške, Zagreb, Obavijesti
lonci. Na terenu je prikupljeno više lonaca različitih dimen- HAD, br. 3, god. XXVIII, Zagreb, 1993: 59 – 62.
zija. Rubovi keramičkog posuđa jednostavno su profilirani, Tkalčec 2010 T. Tkalčec, Burg Vrbovec u Klenovcu
blago izvijeni prema van, kaležasti i sl., dok su dna neukra- Humskome, deset sezona arheoloških istraživanja, Muzeji
šena. Lonci su neujednačene tamnosmeđe do sivocrne boje. Hrvatskog Zagorja i Institut za arheologiju, Zagreb, 2010.
Ukrašavanje je izvedeno na ramenu, i to jednom ili dvjema
dvostrukim valovnicama, u kombinaciji s jednom do dvjema Marija Mihaljević
vodoravnim linijama, koje su na nekoliko primjeraka s ukra- Danimirka Podunavac
som organiziranim u traku na ramenu. Vrlo je rijetko bila Marina Matković
ukrašena cijela površina lonaca, uglavnom u slučaju lonaca Hrvoje Kalafatić
manjih dimenzija, i to nepravilnim vodoravnim nizovima jed-
nostrukih valovnica. Na jednom loncu i poklopcu prisutne su Summary
kružne perforacije. Od ostalih nalaza zastupljene su zdjele
konična oblika te konični poklopci. Neki su od poklopaca The site of Zapolje is located in Ivan Zapoljski Street (cadas-
na vanjskim stijenkama ukrašeni nepravilnom jednostru- tral parcel 781/3, the cadastral municipality of Brđani) in
kom valovnicom. Nalazi stolne keramike znatno su rjeđi. Zapolje. Its lies on a north-south oriented elevation (spot
Izdvajaju se čaše ukrašene rebrenjem, oker boca ukrašena height 126 m). During rescue archaeological excavations
rebrenjem i vrč s trakastom ručkom, ukrašen valovnicom na a probe measuring 546 m2 was opened. The 2017 exca-
ručki i na ramenu. Od ostalih keramičkih nalaza prisutni su vations revealed a necropolis with incineration burials that
manji keramički predmeti nepoznate namjene i keramički belong to the Late Bronze Age, i.e. Urnfield culture. The
pršljen. Metalni su nalazi (oružje, kućni uporabni predmeti) necropolis and an associated settlement can be dated to
vrlo rijetki, nađene su dvije strelice plosnata lista i stožasta an early phase of the Late Bronze Age, from the 14th to
tuljca te dva kuhinjska noža. Pronađeno je dosta metalne 12th c. BC.
zgure, što potvrđuje pretpostavke da je riječ o radioničkom Apart from the Bronze Age finds, also uncovered was a
sektoru za preradu metala, a potvrđuje ju i nalaz keramičke high and late medieval settlement (13th/14th c.) with con-
posude grublje fakture za lijevanje metala. Među koštanim siderable amount of movable finds. The finds include kitch-
nalazima obrađeni su rog i zub te jedna koštana pisaljka. enware (pots, bowls and lids), several shards of tableware
Od stakla su pronađena svega dva ulomka neke staklene as well as scarce metal, bone and glass items.
posude ili možda prozorskih stakala.
143
POŽEŠKO-SLAVONSKA
ŽUPANIJA
78 Alilovci – Lipje 82 Ivandol – Njive 87 Plinovod Omanovac – Daruvar

79 Bangradac 83 Kagovac 88 Požeška kotlina
80 Cesta Brestovac – Požega 84 Kaptol – Gradci 89 Tulnik – Blagovišće, Mula i Kršnjak
– Pleternica 85 Kaptol – Stari grad Kaptol
81 Čaglin – istočno područje 86 Pakrac – Stari Grad
144
Požeško-slavonska županija, HAG 14/2017
Redni broj: 78 sonde pravilan te bi li se možda daljnjim kopanjem ipak

Lokalitet: Alilovci – Lipje moglo naići na spomenuti jarak. Na istočnom dijelu sonde,
Naselje: Alilovci ispod SJ 2, na približnoj dubini od 1 m, pronađen je novi
Grad/općina: Kaptol sloj crne, masne zemlje koji se spušta prema zapadu.
Pravni status: Z-7118 Sloj je definiran kao SJ 3 i pretpostavilo se da je riječ o
Razdoblje: P, SV aluvijalnom nanosu. Unutar SJ 2 pronađeni su sporadični
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje nalazi keramike i jedan željezni predmet. Tako je naknadno
zaključeno da je i u slučaju SJ 2 zapravo riječ o aluvijalnom
Od 2. do 14. listopada 2017. trajala je sedma sezona arhe- nanosu. U sloju SJ 3 uočeno je izduženo udubljenje, koje
oloških istraživanja na lokalitetu Alilovci – Lipje. Voditeljica se proteže u smjeru sjever/sjeveroistok-jug/jugozapad, a
istraživanja bila je Janja Mavrović Mokos, dipl. arheo., koje je na najvećoj dubini dublje od okolnog dijela SJ 3
zamjenica je bila Julia Katarina Kramberger, dipl. arheo., za otprilike 30-40 cm. Sonda je proširena na zapadnom
a stručnu ekipu činili su Mislav Fileš, dipl. arheo., te stu- dijelu kako bi se pokušao definirati zapadni rub jarka. Sam
denti s Odsjeka za arheologiju u Zagrebu, Ilija Cikač i Lana ukop jarka definiran je kao SJ 4, a on se nalazi ispod SJ 2
Mršić. Na terenu su bila i dvojica fizičkih radnika. Prema i unutar SJ 3. On se nalazi djelomično pri vrhu i zapunjava
nalazima geomagnetskih istraživanja tvrtke GEARH d.o.o., ga SJ 2, a pri dnu SJ 3.
pod vodstvom doc. dr. Branka Mušiča, godine 2014. lokali- Na zapadnom rubu njive uz prilazni put otvorena je sonda
tet je sondažno istražen kako bi se utvrdio karakter nalaza N, dimenzija 3x3 m. Definirana su dva stratigrafska sloja:
vidljivih na geomagnetskoj snimci. SJ 1 (sloj smeđe, izorane zemlje) i SJ 2 (tvrda, žuta zemlja s
lesnim lutkicama, odnosno zdravica). Budući da u sondi nije
Smještaj sonde M, dimenzija 3,5x5 m, određen je prema bilo nalaza ni arheoloških struktura, ona je zatrpana nakon
nalazima magnetometrije kako bi se utvrdio karakter mogu- poliranja i fotografiranja. Prilikom terenskog pregleda uočen
ćeg jarka vidljivog na snimkama. Do dubine od otprilike je veći broj komadića keramike zapadno od sonde M te je
30 cm uklonjen je gornji izorani sloj, definiran kao SJ 01, ondje otvorena sonda NJ. U toj je sondi, u SJ 1, koji je tako-
u kojem je pronađeno nekoliko ulomaka keramike. Sloj đer definiran kao sloj izorane, smeđe zemlje, pronađeno
tvrde, žute zemlje s lesnim lutkicama ispod SJ 1 definiran puno ulomaka keramike. U zapadnom je dijelu uz veće
je kao SJ 2. Budući da u njemu nije bilo vidljivih nalaza, nakupine keramike pronađeno i nekoliko komadića kosti
definiran je kao zdravica. Ipak, sonda još nije bila zatrpana i dva ulomka litike, nakon čega je sonda proširena prema
jer se na geomagnetskoj snimci željelo utvrditi je li položaj zapadu i sjeverozapadu. Na zapadnome su dijelu sonde
ispod SJ 1 uočeni rubovi jame, čija je zapuna tada defini-
rana kao SJ 2, a njezin ukop kao SJ 3. Prilikom pražnjenja
zapune Sj 2, u kojoj su pronađeni ulomci keramike, litike i
kostiju, sva je zemlja bila prosijavana. Okolna tvrda, žuta
zemlja s lesnim lutkicama, odnosno zdravica, u koju je bila
ukopana sama jama, definirana je kao SJ 4. Otvorena je i
sonda O, smještena sjeveroistočno od sonde NJ. Njezin je
položaj također određen prema nalazima magnetometrije.
Ispod SJ 1 (sloj smeđe, izorane zemlje) uočena je tamnija
smeđa, masna zemlja, definirana kao SJ 8. Poslije je uočeno
da se ispod toga sloja nalaze dvije različite jame s različitim
zapunama (SJ 2 i 4) i ukopima (SJ 3 i 5). Oba SJ-a sastojala
Položaj svih sondi istraženih 2017. godine (crtež: J. Mavrović su se od masnije smeđe zemlje s ulomcima lijepa. Razlika
Mokos) je vidljiva u tome što su unutar SJ 2 pronađeni komadići
Sonda NJ – SJ 2 i 4 (foto: J. Fileš Kramberger) Sonda O – SJ 2, 3, 5 i 9 (foto: J. Fileš Kramberger)
145
ugljena, kojih nije bilo u SJ 4. Jamama su definirani rubovi. Summary

Obje su jame bile ukopane u okolnu tvrdu, žutu zemlju s
lesnim lutkicama, koja je poslije definirana kao SJ 9. Kada A ditch and two alluvial layers covering it were defined in
je uklonjen skoro cijeli SJ 4, uočeno je da se pri njegovu trench M. The ditch was filled with a lower, darker deposit.
dnu nalazi sloj crvene zapečene zemlje koja prekriva cijelu These insights confirmed the hypotheses from the 2013
površinu samoga ukopa SJ 5 te je u zapadnom dijelu, pri archaeological campaign, when the excavations of the ditch
dnu SJ 4, pronađen i manji željezni predmet. in trench F had to be cut short due to adverse weather (i.e. a
Sjeveroistočno od sonde O otvorena je nova sonda P, severe drought). Unfortunately, since few pottery fragments
prema smještaju prethodno uočene pravilne, kružne for- have been recovered from the aforementioned trench, a more
macije na magnetometrijskim snimkama. Definirani su SJ 1 precise chronological designation is currently not feasible.
(izorana, smeđa zemlja), ispod koje se nalazio SJ 2 (tvrda, The Eneolithic finds from trench Nj have been ascribed to the
žuta zemlja s lesnim lutkicama), na cijeloj površini sonde. Retz-Gayari culture. As the previous report stated, in 2014,
Prilikom iskopavanja SJ 1, uz sjeverni rub sonde prona- trench K yielded ceramic material, which was designated as
đen je veći komad recentnog željeznog predmeta. Budući Eneolithic owing to its paste and the presence of abundant
da u cijeloj sondi nisu uočeni drugi nalazi ni uzorci, a nisu lithic artefacts. However, since none of the pieces was deco-
uočene ni bilo kakve strukture ili ukopi, zaključeno je da je rated, the cultural affiliation could not be determined. In addi-
moguće da je upravo taj željezni predmet bio uzrok pravil- tion to numerous lithic artefacts of high quality and a large
nog kružnog oblika na magnetometrijskoj snimci. quantity of high-quality pots, several decorated fragments
U sondi M definiran je jarak i dva aluvijalna sloja, koja su ga have also been found this year. Two connected smaller pits in
prekrila, a donjim je (tamnijim nanosom) jarak bio i zapu- trench O yielded medieval material. Fine-paste, typical pots,
njen. Tako su potvrđene pretpostavke iz kampanje 2013., with a stamped decoration were found along with iron arte-
tijekom koje su zbog nepovoljnih uvjeta (velike suše) zau- facts. Trenches N and P did not yield any finds. It was deter-
stavljena istraživanja jarka u sondi F. Malo keramičkih mined that the signal strength in some areas was caused by
nalaza iz spomenute sonde nažalost za sada nije dovoljno recent, non-archaeological garbage in the field.
za precizniju dataciju. U sondi Nj konačno je utvrđeno da
eneolitički nalazi pripadaju retzgajarskoj kulturi. Kao što je
navedeno u prethodnom izvještaju, godine 2014. u sondi K
pronađen je eneolitički materijal – definiran prema fakturi Redni broj: 79
i brojnom litičkom materijalu, no ni jedan komad nije bio Lokalitet: Bangradac
ukrašen pa nije bilo moguće definirati kulturnu pripadnost. Naselje: Podgorje
Ove je godine, osim također brojne i kvalitetne litike te veće Grad/općina: Kaptol
količine lonaca dobre fakture, nađeno i nekoliko ukraše- Pravni status: P-5624
nih komada. U sondi O opet je pronađen srednjovjekovni Razdoblje: P
materijal u dvjema spojenim, manjim jamama. Osim želje- Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
znog materijala, pronađeni su i tipični lonci, dobre fakture,
ukrašeni žigosanim ubodima. U sondama N i P nažalost Od svibnja do srpnja 2017. nastavljena su arheološka istra-
nije bilo nalaza, ali je utvrđeno da određena jačina signala živanja prapovijesnog lokaliteta Bangradac. Voditelj radova
odgovara recentnom smeću na oranici. bio je prof. dr. sc. Hrvoje Potrebica. U stručnom timu bili
su Janja Mavrović Mokos, Petra Basar i Miroslav Vuković
Literatura te studenti s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta
u Zagrebu. U istraživanjima je također sudjelovala ekipa
Mavrović Mokos 2013 J. Mavrović Mokos, Alilovci – Lipje, radnika iz Kaptola i Vetova.
HAG, 9/2012, Zagreb, 2013: 157 – 159.
Mavrović Mokos 2014 J. Mavrović Mokos, Alilovci – Lipje, Prilikom pregleda LiDAR-skih snimki nastalih 2014. tije-
HAG, 10/2013, Zagreb, 2014: 111 – 113. kom istraživanja nalazišta Kagovac, u okviru projekta
Mavrović Mokos 2015 J. Mavrović Mokos, Alilovci – Lipje, ENTRANS, na položaju Vranovac iznad sela Podgorja
HAG, 11/2014, Zagreb, 2015: 115, 116. uočeno je utvđeno gradinsko naselje. Prema dostupnim
Mavrović Mokos, Pavličić 2015 J. Mavrović Mokos, M. podacima iz starih (austrougarskih) karata i katastarskih
Pavličić, Alilovci, život prije 3700 godina, katalog izložbe, planova, otkriveno je da je na tome mjestu ucrtan toponim
Gradski muzej Požega, Požega, 2015. Bangradac. Godine 2016., prilikom arheološkog pregle-
Mavrović Mokos, Potrebica 2010 J. Mavrović Mokos, H. davanja terena otkriveno je da se na položaju Bangradac
Potrebica, Alilovci – Lipje, HAG, 6/2009, Zagreb, 2010: 91 zaista nalazi gradinsko naselje opasano bedemom.
– 93. Tijekom pregledavanja prostora unutar bedema pronađeno
Mavrović Mokos, Potrebica 2011 J. Mavrović Mokos, je mnoštvo keramičkih ulomaka, na temelju kojih je nase-
H. Potrebica, Alilovci – Lipje, HAG, 7/2010, Zagreb, 2011: lje na Bangradcu datirano u mlađu fazu kasnog brončanog
133, 134. doba (10. i 9. st. pr. Kr.). Jednako je tako, zbog probijanja
Potrebica 2012 H. Potrebica, Alilovci – Lipje, HAG, 8/2011, šumskog puta, zaštitno arheološki istražen jugozapadni
Zagreb, 2012: 151, 152. dio lokaliteta, i to na samom prostoru bedema. Ondje je
istražena sonda 01, kojom su se pokušali definirati slojevi
Janja Mavrović Mokos bedema te njegova konstrukcija, no zbog velike je devasta-
Julia Fileš Kramberger cije bilo nemoguće dobiti jasnu sliku.
146
Nakon uklanjanja SJ 02, na punoj površini novih prošire-

nja na svim dijelovima sonde definiran je spomenuti sloj
SJ 03, koji čini žutosmeđa tvrdo nabijena zemlja, u kojem
je pronađeno još sedam zapuna kružnog tlocrta, odnosno
mogućih rupa od stupova. Radi daljnjeg razumijevanja što
šire situacije na terenu, sonda 02 dodatno je proširena na
zapadnoj strani, 2 m dalje od inicijalne sonde, zbog nez-
godne pozicije stabala. Ondje je pronađeno više komada
kućnog lijepa, komad željezne šljake i velik broj keramičkih
fragmenata. Nakon uklanjanja tog sloja, na površini zapad-
nog proširenja ponovno je pronađen sloj tvrdo nabijene
žutosmeđe zemlje SJ 03, kao i u ostatku sonde, a u sjever-
nom dijelu proširenja pronađen je izdanak matične stijene.
Početni, izvorni dio sonde 02 dodatno je proširen na sjever
i tijekom uklanjanja SJ 02 pronađeno je još kućnog lijepa
i keramičkih fragmenata te jedan keramički pršljen. Nakon
posljednjeg proširenja počišćena je i postrugana površina
čitave sonde te je propisno dokumentirana i snimljena situ-
acija s definiranim slojem SJ 03 i vidljivim zapunama, kojih
je do tada pronađeno i definirano 20. Ukopima tih zapuna
dodijeljene su nove stratigrafske jedinice, nakon čega su i
zapune uklonjene, prilikom čega je uočeno da se svi ukopi
Položaj sondi 02 i 03 na LiDAR-skoj snimci cijelom dubinom nalaze u sloju SJ 03. Velik broj ispražnje-
nih ukopa definiran je kao moguće rupe od stupova, kako
u originalnom dijelu sonde, tako i u zapadnom proširenju.
Paralelno s istraživanjima u sondi 02, određeni su položaj i
dimenzije sonde 03 na sjevernom dijelu bedema utvrđenog
naselja. S dimenzijama od 13x3 m, cilj je bio utvrditi tlocrtnu
situaciju bedema, što je bilo nemoguće u prethodno istra-
živanoj sondi 01, zbog devastacije prilikom probijanja šum-
skog puta. Humusni sloj definiran je kao SJ 01 te uklonjen
na čitavoj površini.
Ovim su istraživanjem postignuti iznimni rezultati jer je na
temelju mogućih rupa od stupova lociran prostor naseobin-
skih objekata. Oni su očito većih dimenzija, s konstrukcijom
učvršćenom stupovima, što se u potpunosti razlikuje od
Položaj i dimenzije sonde 03 na sjevernom dijelu bedema, ozna-
čena bijelim metrima (foto: M. Vuković)
Tijekom istraživanja 2017. na istočnom su dijelu gradin-

skog naselja planirane dvije sonde. Sonda 02 smještena
je na ravnom dijelu terena u blizini nekadašnjeg ulaza na
gradinu, a sonda 03 nešto sjevernije od nje, na mjestu gdje
je moguće istražiti strukturu bedema naselja.
Istraživanja su započela u sondi 02, inicijalnih dimenzija
6,5x3 m, gdje je odmah nakon uklanjanja humusa (SJ 01)
uočen sloj rahle smeđe zemlje (SJ 02) pun ulomaka kera-
mike. Ispod tog sloja pronađen je sloj žutosmeđe tvrdo
nabijene zemlje (SJ 03). Na sjevernom dijelu sonde, nakon
definiranja tog sloja, uočene su njegove dvije moguće
zapune kružnog tlocrta, promjera do oko 30 cm, za koje
se pretpostavilo da pripadaju ostacima rupa od drvenih
stupova. Zbog mogućnosti da su te dvije zapune dijelovi
veće konstrukcije, sonda 02 proširena je prema sjeveru i
prema istoku. Prilikom proširivanja prema sjeveru i uklanja-
nja SJ 02, pronađena je manja količina kamena i kućnog
lijepa, nakon čega je proširena i prema zapadu, gdje je
nađena veća količina keramike. Sonda je u tlocrtu zbog
proširenja poprimila izrazito nepravilan oblik, što je poslje-
dica konfiguracije terena i nekoliko većih stabala koje je Nacrt završne situacije na sondi 02 u naselju na Bangracu (izradio:
trebalo izbjegavati prilikom postavljanja granica proširenja. M. Vuković)
147
kasnohalštatskog naselja na obližnjoj gradini u Kaptolu. Svi

su nalazi dokumentirani i pospremljeni, a sonda zaštićena
i pripremljena za daljnje istraživanje. U idućim sezonama
plan je utvrditi mogući oblik naseobinskih objekata te,
barem na tom dijelu gradine, i raster prapovijesnog naselja.
Literatura
Potrebica 2019 H. Potrebica, Kaptolska skupina i Požeška

kotlina, AV, Vol. 70, Ljubljana, 2019, u tisku
Julia Fileš Kramberger

prof. dr. sc. Hrvoje Potrebica
Summary
AN 1 Pleternica – Lug
Archaeological excavations at the prehistoric site of
Bangradac were resumed in the course of 2017. LiDAR
recordings made in 2014 at the site of Vranovac above the
village of Podgorje have revealed a hillfort settlement called
Bangradac. The survey of the area and rescue excavations
within probe 01 on the location where a woodland path had
cut a possible rampart have confirmed a hillfort with a ram-
part. The survey of the area within the rampart revealed
numerous pottery finds, which date the settlement to a late
phase of the Late Bronze Age (tenth and ninth centuries
BC). In 2017 two new probes, 02 and 03, were opened with
the aim of defining possible settlement structures and the
rampart construction. Probe 03 was located in the northern
part of the rampart, and for the time being only a humus
layer was removed. Under the humus layer in probe 02,
a layer of loose brown soil with numerous movable finds
(pottery and house daub shards, a spindle whorl, iron slag) AN 2 Gradac – Štrkovice
was found. It was followed by a layer of packed yellow-
brown soil on top of which numerous circle-shaped pit fills Neki dijelovi trase ceste nisu mogli biti pregledani jer su
were visible. They probably represent postholes used for pod šumskim pokrovom ili su obrasli grmljem. Riječ je o
the construction of settlement buildings. dijelovima trase od stacionaže 1+360 km do 1+700 km,
zatim od stacionaže 5+ 070 km do 5+230 km, od stacio-
naže 15+685 km do 16+550 km, od stacionaže 21+360 km
do 21+480 km i od 21+950 km do 22+150 km.
Redni broj: 80 Određeni dijelovi trase također su nedostupni jer je riječ o
Lokalitet: Cesta Brestovac – Požega – Pleternica ograđenim trajnim nasadima – voćnjacima te je djelomično
Naselje: – nedostupna trasa od stacionaže 18+730 km do 19+300 km.
Grad/općina: Brestovac, Požega, Pleternica U ovom je slučaju riječ o već registriranom lokalitetu te je
Pravni status: – terenski pregled bio moguć.
Vrsta radova: rekognosciranje AN 1 Pleternica – Lug
Stacionaža: od 1+050 m do 1+300 m (k.č. 1056/2, 1116,
U travnju 2017. Institut za arheologiju iz Zagreba arheološki k.o. Gradac). Lokalitet se nalazi na povišenom platou južno
je rekognoscirao područje gradnje brze ceste Brestovac od farme Ivanin dvor i spušta se u nizinu prema jugu. Cesta
– Požega – Pleternica, u Požeško-slavonskoj županiji. rubno dodiruje južnu periferiju lokaliteta.
Radove je vodio dr. sc. Hrvoje Kalafatić iz Instituta za arhe- Nalazi: prapovijesna keramika, srednjovjekovna keramika,
ologiju. U radovima je sudjelovalo i više tehničkih suradnika. alatke od cijepanog kamena, prapovijesni lijep, srednjovje-
kovni lijep. Datacija: prapovijest, srednji vijek.
Većina pregledanog prostora u različitim se stupnjevima
poljoprivredno obrađuje (oranje, tanjuranje, drljanje i sija- AN 2 Gradac – Štrkovice
nje) ili je pod travnatim pokrovom, o čemu znatno ovisi Stacionaža: od 2+250 m do 2+700 m (k.č. 595, 596, 597,
vidljivost nalaza na površini. Terenski pregled organiziran 594, 591, 590, 587, 586, 584, 583, 582, 577, 573, 571,
je u pogodnom dijelu godine, što se tiče stupnjeva obrade k.o. Gradac). Lokalitet se nalazi na povišenoj gredi na pro-
zemljišta, ali višemjesečna suša, odnosno nedostatak kiše storu današnjeg mjesta Gradca i spušta se u nizinu prema
znatno smanjuje vidljivost nalaza. jugu. Cesta rubno dodiruje južnu periferiju lokaliteta.
148
AN 4 Jakšić – Luka 1 AN 7 Dervišaga – Žabljak (Rosulje )
AN 6 Jakšić – Sastavke AN 8 Vidovci – Glogovi i Rosulje
Nalazi: prapovijesna keramika, srednjovjekovna keramika, Nalazi: srednjovjekovna keramika. Datacija: srednji vijek.
alatke od cijepanog kamena, prapovijesni lijep, srednjovje-
kovni lijep. Datacija: prapovijest, srednji vijek. AN 6 Jakšić – Sastavke
Nalazište je smješteno na južnim padinama istaknute
AN 3 Srednje Selo – Begluci grede, koja je orijentirana u smjeru zapad-istok i koja se
Lokalitet se nalazi uz sjeverni rub trase ceste i cesta ga prema jugu spušta u nizinu Orljave. Na zapadnoj je strani
periferno dodiruje. nalazišta potok Vetovka, a s istočne strane selo Blacko
Stacionaža: od 5+900 m do 6+000 m (k.č. 328/5, Jakšić. Trasa ceste prolazi blizu trase plinovoda iz 2009.
k.o. Trapari). pa se uz terenski pregled donose i rezultati zaštitnih isko-
Nalazi: srednjovjekovna keramika. Datacija: srednji vijek. pavanja na obližnjim česticama.
Stacionaža: od 8+000 m do 8+200 m (k.č. 2095, 2096,
AN 4 Jakšić – Luka 1 2097, 2085/1, 2086/1, k.o. Jakšić)
Stacionaža: 7+300 km do 7+400 km – pozicija gradnje Nalazi: prapovijesna keramika, srednjovjekovna keramika,
podvožnjaka P=203 s cijelom dužinom sjeverne pristupne alatke od cijepanog kamena, prapovijesni lijep, srednjovje-
ceste prema podvožnjaku, preko k.č. 1870 (k.č. 2252, kovni lijep. Datacija: prapovijest, srednji vijek.
2206, 1870, 2210/1, 2211/1, 2212/1, k.o. Jakšić).
Nalazi: prapovijesna keramika, prapovijesna keramika s AN 7 Dervišaga – Žabljak (Rosulje)
pljevom, srednjovjekovna keramika, ranosrednjovjekovna Nalazište je smješteno na istaknutom povišenju zapadno
keramika, alatke od cijepanog kamena, prapovijesni lijep, od potoka Kaptolca, a sjeverno od Orljave, te se prema
srednjovjekovni lijep. Datacija: prapovijest, srednji vijek. zapadu nastavlja u izduženu povišenu gredu orijentacije
zapad-istok. Istočno od potoka Kaptolca nalazi se nizinsko
AN 5 Jakšić – Luka 2 područje prema potoku Vetovki. Trasa ceste prolazi blizu
Periferija srednjovjekovnog lokaliteta preko koje prelazi trase plinovoda iz 2009. pa se uz terenski pregled donose i
sjeverni krak pristupne ceste na čvoru Jakšić. rezultati zaštitnih iskopavanja na obližnjim česticama.
Stacionaža: sjeverna pristupna cesta petlji u Jakšiću, u Stacionaža: od 8+900 m do 9+200 m (k.č. 115, 114, 113,
ravnini stacionaža glavne trase ceste, od 7+450 km do 112, 108/1, 45, 44, 46, 107/ 2, 107/1, 106, 105, 104,
7+550 km (k.č. 1876/1, 1876/4, 1879/8, k.o. Jakšić). k.o. Dervišaga).
149
AN 11 Gornji Emovci – Krčevina Nova lipa – Torovi (sjeverno od AN 13)
Nalazi: prapovijesna keramika, srednjovjekovna keramika, je od 16+950 km do 17+100 km potrebno probno arheo-
alatke od cijepanog kamena, prapovijesni lijep, srednjovje- loški istražiti metodom probnih rovova, kako bi se utvrdilo
kovni lijep. Datacija: prapovijest, srednji vijek. moguće širenje lokaliteta.
Stacionaža: od 16+950 km do 17+100 km (k.č. 2834/1,
AN 8 Vidovci – Glogovi i Rosulje 2834/5, sve k.o. Požega, i 1287, k.o. Novi Štitnjak (prema
Nalazište je smješteno na istaknutom povišenju manjeg Minichreiter 2004)).
vodotoka, koje se prema istoku nastavlja u izduženu gredu Nalazi: čestice su bile pod vegetacijom.
iznad rijeke Orljave te se od ruba uzvišenja rasprostire
prema sjeveru više stotina metara. Južni dio nalazišta AN 11 Gornji Emovci – Krčevina
Glogovi kod Vidovaca presječen je željezničkom prugom Lokalitet se nalazi na istočnoj padini brda, južno od trase
Pleternica – Požega. Trasa plinovoda prošla je sjevernom ceste. Navodi se kao lokalitet u zoni A i kao moguće ugro-
periferijom lokaliteta, dok bi trasa ceste prošla sredinom žen ako bi se preko njega vozila građevinska mehanizacija
lokaliteta. Iz izvještaja s iskopavanja vidi se da je to najveći za gradnju ceste i vijadukta.
lokalitet na trasi i da je to lokalitet najbogatiji arheološkim Stacionaža: od 18+000 km do 18+200 km (k.č. 125/2,
nalazima te je vjerojatno riječ o naselju tipa tell. Dva lokali- 125/3, k.o. Donji Emovci).
teta s trase plinovoda na tom su mjestu spojena u jedan jer Nalazi: prapovijesna keramika, srednjovjekovna keramika,
nema vidljivog prekida u nalazima na površini. alatke od cijepanog kamena, prapovijesni lijep. Datacija:
Stacionaža: od stacionaže 9+900 km do 10+600 km prapovijest, srednji vijek.
(k.č. 118, 119, 120, 121, 122, 123, 124, k.o. Vidovci, i sve
ostale na trasi ceste unutar navedenih stacionaža). AN 12 Gornji Emovci – Duljine
Nalazi: prapovijesna keramika, srednjovjekovna keramika, Pravni status: preventivno zaštićeno kulturno dobro
alatke od cijepanog kamena, prapovijesni lijep. Datacija: (P-4274).
prapovijest, srednji vijek. Na nalazištu su otkriveni tragovi dvaju horizonata naselja-
Nalazište Glogovi kod Vidovaca na osnovi keramike može vanja – prapovijesnog i srednjovjekovnog, koji upotpunjuju
se preliminarno datirati u neolitik te pripada starčevačkoj i arheološku sliku guste naseljenosti Požeške kotline u spo-
sopotskoj kulturi (Mihaljević 2009). menutim razdobljima.
Planirani projekt izravno utječe na lokalitet. Lokalitet je zaštićeno kulturno dobro na k.č. 126/1, 126/2,
129, 113/4, 113/5, 113/6, 113/7, 113/3, 113/1, 111/1, 111/2,
AN 9 Požega – Okruglice 111/3, 104/1, 104/2, 104/3, 110, 109, 108, 107, 106, 105,
Nalazište je smješteno na povišenom položaju, istočno od 86/1, 86/3, 86/5. Prilikom terenskog pregleda 2017. utvr-
nekadašnjeg manjeg vodotoka i poljoprivrednog dobra, a đeno je da se lokalitet rasprostire u duljini od 17+850 km
sjeverno od ceste Požega – Eminovci. Sam lokalitet nalazi do 18+330 km.
se južno od trase ceste koja je predmet ove studije, u A Stacionaža: od 17+850 km do 18+330 km (k.č. na kojima
zoni utjecaja. Terenski pregled nije otkrio nalaze na trasi, ali je pronađen arheološki materijal: 164/1, 165, 166, 134/3,
zbog blizine lokaliteta treba uputiti na rezultate iskopavanja k.o. Donji Emovci).
2009. na susjednim česticama (Mihaljević 2009). Navedenu Nalazi: prapovijesna keramika, srednjovjekovna keramika,
je stacionažu potrebno probno arheološki istražiti metodom alatke od cijepanog kamena, prapovijesni lijep. Datacija:
probnih rovova kako bi se utvrdilo moguće širenje lokaliteta. prapovijest, srednji vijek.
Stacionaža: od stacionaže 11+300 km do 12+200
(k.č. 3246, 4207, k.o. Požega). AN 13 Emovački lug – Lug
Datacija: bakreno doba, brončano doba. Pravni status: preventivno zaštićeno kulturno dobro
(P-4273).
AN 10 Požega – Novi Štitnjak – Glavica Lokalitet je preventivno zaštićeno kulturno dobro na
Lokalitet je pronađen 2004. prilikom terenskog pregleda k.č. 498/220, 498/32, 498/221, 498/33, dio 498/175,
za trasu ceste. Nalazi se južno od navedene trase, ali ga 498/176, 498/290, 498/273, 498/229, 498/276, 498/174.
150
AN 17 Brestovac – Grebuše
Lokalitet se nalazi u nizini južno od rijeke Orljave.
Stacionaža: 22+900 – 23+300 (k.č. 96, 97, 98, 99, 100,
101, 114, k.o. Brestovac).
Nalazi: prapovijesna keramika, srednjovjekovna keramika,
alatka od cijepanog kamena. Datacija: prapovijest, srednji
vijek, novi vijek.
AN 18 Brestovac – arheološko nalazište Sveti Martin

Pravni status: Z-2313. Vrijeme nastanka: od 10. do 15. st.
Stacionaža: od 23+500 km do 23+670 km (k.č. 364, k.o.
Brestovac).
Utjecaj: crkva se nalazi blizu trase ceste i budućeg tunela.
AN 16 Stara lipa – Bostani AN 19 Brestovac – arheološka zona Gaišća kod

Brestovca
Danas je to žicom ograđeno poljoprivredno gospodar- Pravni status: preventivno zaštićeno kulturno dobro
stvo, ali je neposredno sjeverno uz ogradu na polo- (P-4271).
žaju Nova lipa – Torovi k.č. 973/2, 498/200 prikupljena Stacionaža: većina lokaliteta nalazi se iznad tunela od
veća količina nalaza cijelom dužinom navedenom u 23+670 km do 24+320 km (k.č. 408, 409, 410, 411, 412/1,
stacionaži. 412/2, 412/3, 413, 414, 415, 416, 417, 418, 419, 420,
Nalazište Lug sjeverno od Emovačkog luga svjedoči o 421/1, 421/2, 422, k.o. Brestovac).
naseljavanju zapadnog dijela Požeške kotline tijekom pra-
povijesti. Arheološkim istraživanjima tog potencijalno vri- dr. sc. Hrvoje Kalafatić
jednog nalazišta mogli bi se prikupiti dragocjeni podaci o
najstarijim prapovijesnim naseljima na tlu Požeške kotline, Summary
čime bi se obogatile spoznaje o prapovijesnom životu sre-
dišnje Slavonije u cjelini. Archaeological reconnaissance of the area designated for
Stacionaža: 18+950 km do 19+300 (k.č. 498/220, 498/32, the construction of the Brestovac – Požega – Pleternica
498/221, 498/33, dio 498/175, 498/176, 498/290, 498/273, speedway was carried out in April 2017. The inspected land
498/229, 498/276, 498/174, k.o. Donji Emovci). has been for the most part agriculturally cultivated. Certain
Nalazi: prapovijesna keramika, srednjovjekovna keramika, parts of the route were covered in woodland or under-
mnogo alatki od cijepanog kamena, prapovijesni lijep. growth. The level of and cultivation determined the visibility
Datacija: prapovijest, srednji vijek. of surface finds. During the inspection, 19 sites were esta-
blish. They can be dated to prehistory and the Middle Ages,
AN 14 Nova lipa – Gornje polje and few of them contained post-medieval finds.
Lokalitet se nalazi na sjevernoj padini brežuljka i ima malo
nalaza. Vidljivost tla bila je nepovoljna.
Stacionaža: od 20+070 km do 20+200 km (k.č. 295/127,
295/50, k.o. Stara lipa). Redni broj: 81
Nalazi: alatka od cijepanog kamena. Datacija: prapovijest. Lokalitet: Čaglin – istočno područje
Naselje: Stari Zdenkovac
AN 15 Stara lipa – Poljana Grad/općina: Čaglin
Lokalitet se nalazi na jugoistočnoj padini brežuljka, koji se Pravni status: postupak u tijeku
spušta prema rijeci Orljavi. Razdoblje: P, SV, NV
Stacionaža: od 20+900 do 21+100 (k.č. 221/3 do 224/1, Vrsta radova: terenski pregled
k.o. Stara lipa).
Nalazi: prapovijesna keramika, srednjovjekovna keramika, U prosincu 2016. i ožujku 2017. Zavičajni muzej Našice
alatka od cijepanog kamena, prapovijesni lijep. Datacija: nastavio je projekt sustavnog arheološkog rekognos-
prapovijest, srednji vijek. ciranja našičkog područja. Projekt je započeo 2006., u
suradnji s Institutom za arheologiju u Zagrebu, s ciljem
AN 16 Stara lipa – Bostani evidentiranja i utvrđivanja područja rasprostiranja te
Lokalitet se nalazi istočno od trase i ima zanimljive nalaze kronološke i kulturne pripadnosti dosad nepoznatih,
kamenih alatki od cijepanog opsidijana. Potrebno ga je kao i utvrđivanja stanja poznatih arheoloških nalazi-
probno istražiti metodom probnih rovova na trasi ceste u šta. Voditeljica istraživanja bila je Jasna Jurković, dipl.
navedenoj stacionaži. arheo., iz Zavičajnog muzeja Našice. Pregledan je južni
Stacionaža: u ravnini trase, pokraj trase od 21+380 km do dio administrativnog područja Grada Našica u Osječko-
21+480 km (k.č. na kojoj su prikupljeni nalazi 215/1, k.o. -baranjskoj županiji te krajnji istočni dio općine Čaglin
Stara lipa). u Požeško-slavonskoj županiji. Rekognosciranje je
Nalazi: prapovijesna keramika, alatke od cijepanog opsidi- financirano vlastitim sredstvima i sredstvima Osječko-
jana, prapovijesni lijep. Datacija: prapovijest. -baranjske županije.
151
pod nazivom Srednje brdo, s desne strane Londže, priku-

pljena je veća količina keramičkih te manja količina kame-
nih nalaza. Većina nalaza datirana je u brončano doba, dok
se nekoliko ulomaka datira u eneolitik.
2) Polubaše – Srednje brdo 2 (karta: 4). Razdoblje: SV (?),

NV (?).
Na južnom kraju predjela Polubaše, na zapadnoj padini
brežuljka pod nazivom Srednje brdo, koje se nalazi između
Rozmajerovca i Starog Zdenkovca, na oranicama je
uočena veća količina žbuke, a južno od nje prikupljena je
veća količina troske od taljenja. Prikupljena je i mala koli-
čina glazirane i neglazirane keramike. Lokalitet vjerojatno
Lokalitet Polubaše – Srednje brdo 3 (foto: J. Jurković) pripada srednjem ili novom vijeku.
3) Polubaše – Srednje brdo 3 (karta: 5). Razdoblje: P.

Na južnom kraju predjela Polubaše istočno od Starog
Zdenkovca, na jugoistočnim padinama brežuljka pod nazi-
vom Srednje brdo, što se izdiže uz desnu obalu rijeke Londže,
na nekoliko je oranica prikupljena veća količina prapovijesnih
nalaza datiranih u rani neolitik (starčevačka kultura), kasni
neolitik, srednji i kasni eneolitik, kasno brončano te starije
željezno doba. Prikupljena je i manja količina kamenih nalaza.
Jasna Jurković
Summary
A project of systematic archaeological reconnaissance of

the Našice territory was resumed in December 2016 and
March 2017. The survey encompassed the southern part
of the territory of Našice, the Osijek-Baranja County and
the easternmost part of the Municipality of Čaglin, the
Požega-Slavonija County. During the 2017 survey five
new sites were detected, of which two belong to prehis-
tory, two belong to prehistory and the Middle Ages and one
has been determined as either medieval or post-medieval.
So far, two sites have been identified in the Osijek-Baranja
County and three new sites in Požega-Slavonija County.
Redni broj: 82
Polubaše – Srednje brdo 3, nalazi (foto: J. Jurković) Lokalitet: Ivandol – Njive
Naselje: Ivandol
Pregledom je obuhvaćeno područje naselja Rozmajerovca Grad/općina: Brestovac
(k.o. Granice) i Stari Zdenkovac, odnosno njegov predio Pravni status: Z-7276
Polubaše (k.o. Sibokovac), koje se najvećim dijelom pro- Razdoblje: SV, NV
stire na višem podgorju i nižem dijelu gorskog hrpta Krndije, Vrsta radova: sustavno iskopavanje
odnosno u široj dolini gornjeg toka rijeke Londže, pritoke
Orljave. Terenski pregled tog područja započeo je 2015., U kolovozu i rujnu 2017. nastavljena su arheološka istraži-
kada je evidentirano 14 lokaliteta. Tijekom ovogodišnjeg vanja na lokalitetu Njive kod naselja Ivandola (k.č. 206/1,
istraživanja evidentirano je pet novih lokaliteta. Položaj na k.o. Busnovi). Voditeljica istraživanja bila je dr. sc. Marija
karti i popis lokaliteta u Osječko-baranjskoj županiji vidi u Mihaljević (Gradski muzej Nova Gradiška), zamjenica
ovom broju HAG-a pod red. br. 11. Marina Matković, mag. archeo., a sudjelovali su Danimirka
Podunavac, dipl. arheo., tehničar Ante Ćalušić i devet fizič-
Lokaliteti u Požeško-slavonskoj županiji: kih radnika. Istraživanja su financirali Ministarstvo kulture i
Općina Brestovac.
1) Polubaše – Srednje brdo 1 (karta: 3). Razdoblje: P.
Na južnom kraju predjela Polubaše, između Rozmajerovca Prilikom arheoloških istraživanja 2017. uklonjen je kameni
i Starog Zdenkovca, na terasastoj istočnoj padini brežuljka pod apside rotunde, s ciljem utvrđivanja stratigrafskih
152
Snimka kamenog poda apside prije podizanja Snimka nakon podizanja
u većoj ili manjoj mjeri oštetili naknadni ukopi. Zapune gro-

bova bojom i sastavom gotovo se i ne razlikuju od sloja
SJ 004 u koji su ukopani, a u zapunama grobova većinom
nema nikakvih nalaza, tek pokoji ulomak keramike. Najniža
razina grobova leži na bjeličastom glinastom sloju SJ 091,
a na pojedinim mjestima vidljivi su obrisi mogućih grobova
ukopanih u taj sloj (u ovoj su sezoni istraživanja zaustav-
ljena na razini SJ 091, pri čemu su ti mogući grobovi ostav-
ljeni za sljedeće sezone istraživanja). Od posebnih nalaza
izdvaja se brončani prsten iz groba G-101 (PN=223) te
dvije kružne aplike (PN=220 i PN=225). U slojevima je
pronađeno mnogo dislociranih ljudskih kostiju i nešto kera-
mike, dok metalnih nalaza gotovo i nema, tek pokoji čavao.
Snimka GR-68 Keramika je vrlo usitnjena, prisutni su ulomci kuhinjskog
i stolnog kasnosrednjovjekovnog posuđa, pečeni u tono-
jedinica, odnosno mogućih struktura ispod njega. Nakon vima svjetlosive do tamnosive boje te nešto lošija smeđa
uklanjanja kamenog poda pojavio se sloj šute, koji je keramika s narančastim presjekom, a ukrašavani su kota-
ležao na sloju tamnosmeđe zemlje bez nalaza. Ispod sloja čićem, valovnicama, plastičnim trakama, horizontalnim lini-
tamnosmeđe zemlje nalazio se sloj maslinaste gline, na jama i sl. Metalni nalazi tipični su za kasni srednji, ali i novi
sloju bjeličaste gline, koja na lokalitetu čini zdravicu. Nakon vijek te u ovom trenutku ne pružaju dovoljno informacija za
uklanjanja kamenog poda i slojeva zemlje otkrivena je precizniju dataciju, a više podataka bit će poznato nakon
temeljna stopa apside, koja je visoka oko 40 cm. Također njihove konzervacije.
su u pravokutnoj prostoriji uklonjeni slojevi maslinaste i bje- Svi nalazi trenutačno su pohranjeni u Gradskom muzeju
ličaste gline, koja je bila sporadično prošarana naranča- Nova Gradiška, osim metalnih nalaza, koji su poslani na
stim slojem. I u pravokutnoj prostoriji otkrivena je temeljna konzervaciju u Arheološki muzej u Zagrebu. Antropološki
stopa, koja je (kao i u apsidi) visoka oko 40 cm. Prostor materijal poslan je na analizu u Hrvatsku akademiju zna-
apside i pravokutne prostorije istražen je do zdravice, nosti i umjetnosti. Nakon analiza i obrade nalazi će biti
dokumentiran i ponovno zapunjen iskopanom zemljom, a predani u Gradski muzej Požega. Na lokalitetu je sljedeće
kameni pod vraćen je u prvobitno stanje. godine planiran završetak arheoloških istraživanja, nakon
Istraživanja su nastavljena na jugozapadnom te južnom utvrđivanja najstarijeg horizonta ukopavanja te na okolnom
dijelu platoa, nastavno na istraživanja 2016. godine. Cilj platou i u današnjem groblju otvaranje probne sonde kako
ovogodišnjih istraživanja bio je utvrditi slojevitost groblja bi se ustanovilo postoje li još neke gradnje oko rotunde.
(horizonte ukopavanja), zbog čega je odabrana pozicija Nakon toga potrebno je nastaviti konzervaciju rotunde i
jugozapadnog ruba platoa, koja se nalazi u osi rotunde. uređenje lokaliteta.
Prvobitno je na tom dijelu platoa uklonjen gornji sloj naku-
pine uredno posloženih klesanaca (pokrov). Ispod klesa- dr. sc. Marija Mihaljević
naca otkriven je kosturni ukop G-68, koji nije sadržavao dr. sc. Zorislav Horvat
pokretne nalaze, a bio je orijentiran u smjeru S-J. Prilikom Marina Matković Vrban
nastavka istraživanja na jugozapadnom dijelu platoa otkri-
veni su kosturni grobovi, ukupno njih 38. Većinom su orijen- Summary
tirani u smjeru jugozapad-sjeveroistok, odnosno usmjereni
su pogledom prema rotundi. Grobovi su gusto raspore- Archaeological excavations at the site of Njive near Ivandol
đeni i horizontalno i vertikalno, tako da su mnoge od njih were resumed in the SW and southern part of the site in
153
the course of August and September 2017. The aim of koje su vjerojatno činile komplet za gozbovanje. Na temelju
the investigation was to establish the stratigraphy of the pronađenih nalaza, grob se datira u početak starijeg željez
graveyard, its area in relation to the rotunda as well as nog doba (8. st. pr. Kr.). Tada je pronađen i ravan halštatski
layers under the stone floor of the apse and the rectangular grob, smješten između tumula 1 i 2, a prema svemu sudeći,
room within the rotunda. The excavations did not reveal riječ je o grobu iz razdoblja razvijene halštatske kulture.
any structures or features under the rotunda`s floorings – Prilikom iskopavanja groba utvrđeno je da je na tom polo-
the layers were investigated to the level of the natural soil žaju prethodno bilo i eneolitičko naselje kostolačke kulture,
and the stone floor was restored. The excavations of the koje je gotovo potpuno devastirano ljudskim aktivnostima u
graveyard in the SW part of the plateau were resumed. In željeznom dobu.
total, 38 inhumation burials were uncovered. They were Godine 2016. nastavljeno je istraživanje tumula, kao i
facing the rotunda (SW-NE). For the most part they did ravnih grobova te eneolitičkog naselja između njih, kako bi
not contain finds, but a bronze ring from grave G-101 and se utvrdili njihovi međusobni geografski i kronološki odnosi.
two round appliques stand out amongst other finds. The Djelomično je istražen tumul 2, koji je drugi po veličini na
finds can be preliminarily dated to the Late Middle Ages nekropoli i ima promjer od oko 20 m te je visok oko 4 m.
and post-medieval period, but analyses of anthropological Pod njime je na zapadnoj polovici uočena monumentalna
materials, and conservation and processing of metal finds kamena komora.
will enable more precise dating and information. Godine 2017. nastavljeno je istraživanje tumula 2, i to ukla-
njanjem nasipa na istočnoj polovici tumula, koji je radi pra-
ćenja kontrolnih profila bio podijeljen na četvrtine. U sre-
dišnjem je dijelu tumula, nakon uklanjanja nasipa na cijeloj
Redni broj: 83 površini, pronađena velika kamena struktura, već uočena
Lokalitet: Kagovac – tumul 2, sonda 2 i tumul A prethodne godine. Ona, po svoj prilici, čini kameni obzid
Naselje: Vetovo, Lukač komore koji je sagrađen od suhozidno naslaganog neo-
Grad/općina: Kutjevo brađenog kamenja (amfibolita) većih dimenzija. U nasipu
Pravni status: P-5005 tumula pronalaženi su ulomci crvene eneolitičke keramike,
Razdoblje: P koji su konzistentni s kostolačkim naseljem na istom nala-
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje zištu. Na dnu tumula, prilikom i nakon uklanjanja nasipa i
kontrolnih profila te čišćenja središnje suhozidne strukture,
Od travnja do lipnja 2017. nastavljena su zaštitna arheo- uočena je tvrdo nabijena zemlja, na kojoj je vjerojatno bila
loška istraživanja na prapovijesnom lokalitetu Kagovac. U građena komora tumula 2. Ispod tog sloja na sjevernoj je
tom su razdoblju iskopavani tumul 2 i sonda 2 na zapad- strani pronađen i utvrđen kamen živac, a na južnoj slojevi
noj i tumul A na južnoj nekropoli. Istraživanja je vodio zemlje s razlomljenim komadima gnajsa, sve bez ostataka
dr. sc. Hrvoje Potrebica, a suvoditelji su bili Marta Rakvin materijalne kulture.
i Marko Ceković, dipl. arheolozi. U stručnom timu bili su Prilikom istraživanja unutrašnjosti središnje kamene kon-
dr. sc. Janja Mavrović Mokos i Miroslav Vuković, viši teh- strukcije utvrđeno je da na kamenom sloju (koji je vjero-
ničar, s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u jatno prekrivao krov komore) i unutar njega, postoji golema
Zagrebu, zatim Borut Križ i Petra Stipančić, stručnjaci za količina manje ili više fragmentiranih keramičkih posuda,
željezno doba iz Dolenjskog muzeja u Novome Mestu, čiji oblici variraju od šalica, preko manjih zdjela, do lonaca
doc. dr. sc. Renata Šoštarić s Prirodoslovno-matematičkog s izvijenim rubovima. Način i intenzitet fragmentiranja poje-
fakulteta u Zagrebu, arheologinja i geofizičarka Petra Basar dinih posuda te pad sloja kamena prema dnu komore omo-
i doc. dr. sc. Branko Mušič s Filozofskog fakulteta Sveučilišta gućuje pretpostavku da je riječ o posudama koje su sta-
u Ljubljani. U istraživanjima su sudjelovali i studenti s jale iznad krova komore i propale su kada se krov komore
Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, urušio, i to čini se ukoso s najnižim dijelom na zapadu. S
kao i ekipa radnika iz Kaptola i Vetova. Istraživanje je finan- obzirom na to da je u okolici i ispod njih nađen trag kar-
cirano sredstvima Ministarstva kulture, kao i sredstvima iz boniziranog drva, pretpostavka je da su posude bile polo-
projekta (IP-2014-09-1234) Burial Customs of the Early žene u određenu vrstu drvene konstrukcije, možda drveni
Iron Age in Southern Pannonia – Crossroads of Identity sanduk koji je stajao na komori i koji je u trenutku urušava-
(BCCrossId), koji financira Hrvatska zaklada za znanost. nja propao s krovom komore. Kada je uklonjena kamena
ispuna unutrašnjosti komore, odnosno urušenje kamenog
Nalazište Kagovac smješteno je na šumskoj zaravni iznad sloja s krova, definirana je sama konstrukcija komore.
sela Lukača, a na tome je mjestu ubicirano 15 grobnih Riječ je o dvostrukom kružnom obzidu od većeg kame-
humaka (tumula). Groblje je pripadalo obližnjem gradin- nja, između i oko kojeg je nasuta velika količina manjeg
skom naselju na brdu Gradac, smještenom sjeveroistočno kamenja. Dno komore bilo je drveno, ali na dnu je prisutna
od njega. S obzirom na to da je područje groblja bilo izlo- i pokoja kamena konstrukcija, poput kamenih podloga za
ženo neovlaštenom iskopavanju u prošlosti, tijekom čega pojedine nalaze.
je oštećen najmanje jedan tumul, pokrenuta su zaštitna Većina nalaza prikupljena je u južnom dijelu komore, u
arheološka istraživanja. Godine 2014. i 2015. istražen je kojoj je pronađena velika količina keramičkih posuda, među
tumul 1, u čijoj su središnjoj grobnoj konstrukciji pronađeni kojima se ističu golem lonac s izvijenim rubom (urna), lonac
spaljeni ljudski ostaci, u zdjeli koja je vjerojatno bila omo- s izvijenim rubom, koji je ukrašen motivom s tri niza trokuta,
tana tkaninom pričvršćenom s pomoću sedam brončanih a svaki se sastoji od deset trokutastih pločica nalijepljenog
fibula. Uz to je pronađen i velik broj keramičkih posuda, brončanog lima, dva manja lonca s izvijenim rubom, crven
154
Dva suhozidna obzida komore i in situ nalazi unutar nje – pogled na tumul 2 iz zraka (foto: M. Vuković)
kuglast lonac na nozi ukrašen crnim grafitnim slikanjem, nalazima mogla datirati u HA C1, odnosno drugu polovicu
zdjela izvijena ruba ukrašena žlijebljenim ukrasom iznu- 8. st. pr. Kr., što je smješta na sam početak starijeg željez
tra, manja (plitica), šest plitica na nozi te šalica s ručkom nog doba. Količina i sastav nalaza upućuju na vjerojatno
iznad oboda. Uz taj iznimni komplet keramičkih posuda, do sada najbogatiju cjelinu iz tog razdoblja u Hrvatskoj pa
koji je vjerojatno služio za gozbu, pronađeni su i veoma i šire.
važni metalni nalazi, među kojima se ističe željezno koplje Paralelno s tim, iskopana je sonda 2 južno od tumula 2 i
dužine oko 37 cm, željezna sjekira s ručicama, brončana sjeveroistočno do sonde 1, kako bi se provjerile anoma-
sjekira sa zaliscima i oštricom ukrašenom motivom kon- lije uočene tijekom geofizičkih istraživanja. Nisu pronađeni
centričnih krugova povezanih tangentama, loptasta perla nikakvi kulturni slojevi, osim male količine eneolitičkog
od bijelog metala (vjerojatno olovo), brončana igla, teško lijepa, ali je utvrđena geološka sekvenca prirodnih sedime-
oštećen željezni nožić te željezna alka s tragovima organ- nata koji popunjavaju pukotine u stjenovitoj podlozi.
skog materijala. Od drugih nalaza svakako treba spome- Jednako tako, prilikom analize lidarskih snimki, južno od
nuti fragmentiran i očito spaljen kameni brus. gradine uočeni su jedva vidljivi kružni oblici, koji podsjećaju
Ispod same komore nisu uočeni nikakvi tragovi do tada na manje tumule te prilikom terenskog pregleda na tom
nepoznatih konstrukcija, kao ni u rovu na južnoj polovici položaju utvrđene manje uzvisine. Dvije od njih (relativne
tumula, ispod mjesta gdje je stajala komora, koji je i pro- visine oko pola metra) geofizički su istražene CMD meto-
kopan radi provjere postojanja mogućih struktura te da bi dom. Utvrđeno je postojanje anomalija pod objema te je
se ustanovila stratigrafija sterilnih slojeva, u kojima nisu radi provjere istražena manja od dviju uzvisina, kako bi se
pronađeni pokretni nalazi. Ta bi se grobna cjelina prema utvrdio arheološki potencijal tog prostora.
155
Literatura
Potrebica 2003 H. Potrebica, Prostorne odrednice pra-

povijesnih naselja (Požeška kotlina), HAnt, Vol. 11, Pula,
2003: 159 – 182.
Potrebica 2013 H. Potrebica, Kneževi željeznog doba.
Arheološke studije halštatske kulture, Meridijani, Samobor,
2013.
Potrebica 2019 H. Potrebica, Kaptolska skupina i Požeška
kotlina, AV, Vol. 70, Ljubljana, 2019: 487 – 515.
prof. dr. sc. Hrvoje Potrebica

Brončana sjekira sa zaliscima i ukrasom na oštrici, iz komore Julia Fileš Kramberger
tumula 2 (foto: B. Križ)
Summary
Archaeological excavations at the prehistoric site of

Kagovac were resumed in the course of 2017. Tumulus 2
and probe 2 on the western necropolis as well as tumulus A
on the southern necropolis were investigated. Probe 2 was
investigated in order to check the anomalies established
by geophysical surveys. No cultural layers were detected,
apart from small quantities of Eneolithic house daub. In
tumulus 2, one of the largest tumuli at this necropolis, a
central wooden grave chamber with two boundary drywalls
was identified. Within the chamber there was an urn with
cremated remains and numerous ceramic vessels, includ-
ing the vessels decorated with graffito technique and metal
appliques as well as a lot of metal finds, including iron
spears, knives, rings and an iron lugged axe; decorated
bronze axes with flaps and needles as well as white metal
In situ skupina nalaza iz središta tumula A (foto: H. Potrebica) (probably lead) pearls. A grave structure was not found
under the deposit of the shallow tumulus A. However, at
Već nakon uklanjanja nekoliko centimetara vjerojatno origi- the bottom of the tumulus, i.e. on top of a geological layer in
nalnog nasipa tumula, pojavili su se prvi nalazi: obodi dviju the centre of tumulus there were numerous finds. Amongst
posuda, željezna sjekira sa zaliscima i željezno koplje. them stand out four pots, of which one was an urn with the
Nakon uklanjanja kontrolnog profila i nasipa, otkrivena je remains. Other forms, such as trays, were also present.
cijela grobna cjelina, odnosno skupina nalaza koja je smje- Metal grave offerings include an iron lugged axe and axe
štena na još tvrđoj geološkoj podlozi, približno u središtu with flaps, spears and two knives as well as a decorative
tumula. Nisu uočeni nikakvi tragovi unutrašnjih drvenih ili item with two antithetically placed cast bovine heads cast
kamenih konstrukcija, a zbog iznimno male visine tumula, with ajour decorations. Both graves can be dated to the
za veće drvene konstrukcije ne bi ni bilo mjesta pod nasi- beginning of the Early Iron Age, i.e. the second half of the
pom. Svi su nalazi nakon čišćenja i dokumentacije na odgo- eight and seventh centuries BC (Ha C1-Ha C2).
varajući način uklonjeni i pripremljeni za transport i daljnji
postupak. Dva su keramička lonca uklonjena sa sadrža-
jem. Jedan od njih, za koji se pretpostavlja da je urna, bio
je položen u sredinu budućeg tumula i okružen metalnim Redni broj: 84
prilozima, dok su ostali prilozi u keramičkim posudama bili Lokalitet: Kaptol – Gradci (k.č. 2316, 2323, k.o. Kaptol)
položeni u skupinu nalaza jugoistočno od urne. Među nala- Naselje: Kaptol
zima treba istaknuti još dva keramička lonca s izvijenim Grad/općina: Kaptol
rubom, pliticu na nozi, manju pliticu, željeznu sjekiru s ruči- Pravni status: Z-4420
cama, željeznu sjekiru sa zaliscima, kratko željezno koplje, Razdoblje: P
dva željezna noža, ukrašenu brončanu perlu te brončani Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
ukrasni predmet s dvije antitetički postavljene glave bovida,
izrađen lijevanjem na proboj (možda držak brusa). Mala U rujnu i listopadu 2017. nastavljena su istraživanja loka-
visina i jednostavna struktura tog tumula u potpunom su liteta Gradci iz starijeg željeznog doba, koji se nalazi u bli-
nerazmjeru s bogatstvom i važnošću prikupljenih nalaza, zini Kaptola. Voditelj radova bio je dr. sc. Hrvoje Potrebica,
koji definiraju tu cjelinu kao jedan od najbogatijih i najvaž- izv. prof., s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakul-
nijih ratničkih grobova u Požeškoj kotlini. Grob bi se trebao teta u Zagrebu, a suvoditeljica je bila Marta Rakvin, dipl.
datirati u kraj HA C1 ili sam početak Ha C2, odnosno nepo- arheo. Stručni su tim činili Miroslav Vuković, viši tehničar
sredno nakon tumula 2 na zapadnoj nekropoli. s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu,
156
projekta ENTRANS, pokazala su vrlo kompleksan i pravi-

lan raspored struktura ispod zemljine površine, koje upu-
ćuju na vrlo visok stupanj organizacije unutar zajednice
na Kaptolu.
Istraživanje sonde 06 započelo je 2014. kao zaštitno, s
ciljem istraživanja i zaštite dijela kulturnog sloja devastira-
nog prolaskom traktora po šumskom putu. U toj se sondi
mogu definirati najmanje dva horizonta naseljavanja, stariji
halštatski te mlađi kasnohalštatski/ranolatenski horizont. U
Prikaz SJ 88 i SJ 99 starijem, halštatskom horizontu nađen je goreni sloj s puno
ulomaka fine te vrlo izgorene keramike, pršljena, ali i čunja-
stom fibulom, na temelju koje se horizont može datirati u
7. st. pr. Kr. Tom horizontu pripada i rijedak nalaz vertikalne
perforirane grede tkalačkog stana, uz koju je stajalo trina-
est jednako izgorenih piramidalnih utega. Mlađem kasno-
halštatskom, odnosno ranolatenskom horizontu pripadaju
slojevi i strukture koje se nalaze iznad sloja šljunkastog
nasipa. Tom horizontu pripada objekt kojem su prona-
đeni ostaci drvene podnice te ostaci urušene konstruk-
cije od drvenih greda. Budući da je drvena podnica kuće
bila sagrađena na sloju šljunkastog nasipa, zbog proteka
vremena i djelovanja vode dogodilo se procjeđivanje drva
te je ona danas samo mjestimično vidljiva. Na podnici su
Prikaz SJ 94 nađene četiri strukture od zapečene zemlje, koje se mogu
protumačiti kao vatrišta.
diplomirani arheolozi Mislav Fileš i Julia Kramberger, stu- Kako se sonda 06 nalazi na padini, postalo je očito da bi
denti s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u njezino proširivanje suprotno od smjera prirodnog pada
Zagrebu te šest fizičkih radnika. Istraživanje je financirano terena rezultiralo ukopavanjem suprotnog pravilima i
sredstvima Ministarstva kulture. standardima arheoloških istraživanja. S obzirom na opi-
sanu situaciju te na rezultate geofizičkih mjerenja, godine
Visinsko naselje Kaptol – Gradci smješteno je u Požeškoj 2016. sonda je proširena od vrha terase sjeveroistočno od
kotlini, na južnim obroncima Papuka, na blago poviše-
noj uzvisini, koja dominira okolnim prostorom. Požeška
kotlina, okružena Psunjem, Papukom, Diljem te
Požeškom gorom, zbog specifičnih se značajki krajolika
može promatrati kao zasebna mikroregija, u kontekstu
istraživanja starijeg željeznog doba. Iako djeluje zatvo-
reno, nalazi upućuju na to da je zajednica na Kaptolu
bila aktivno uključena u komunikacijsku mrežu uz tokove
Save i Drave. Jednako tako, iz literature je poznat velik
broj nalaza koji potvrđuju otvorenost komunikacijskih
puteva prema jugu, uz tok Orljave, a posebno sa zajedni-
cama koje su živjele na prostoru sjeverne Bosne. Gradina
je bila opasana bedemom, štiteći južnu i zapadnu padinu,
koje su blaže, kao i strmije padine – sjevernu i istočnu.
Uz gradinu su smještena dva dobro poznata groblja
pod tumulima: Kaptol – Čemernica i Kaptol – Gradci.
Nekropola pod tumulima na položaju Čemernica nalazi
se u nizinskom dijelu, na desnoj strani toka potoka Bistre,
svima vidljiva na putu do naselja. Druga skupina tumula
nalazi se, kao i samo naselje, na položaju Gradci, na povi-
šenom položaju, južno od naselja. Rezultati dosadašnjeg
istraživanja groblja na položajima Čemernica i Gradci
datirali su zajednicu koja je pokapala svoje najistaknu-
tije članove na tim grobljima u drugu polovinu 7. te prvu
polovinu 6. st. pr. Kr. S druge strane, rezultati istraživanja
gradinskog naselja upućuju na kasniji horizont naseljava-
nja na gradini, tijekom kasnog starijeg željeznog doba te
prijelaza u laten. Jednako tako, ekstenzivna geofizikalna
mjerenja na gradini, koja su 2014. i 2015. (pod vodstvom
dr. sc. Branka Mušiča sa Sveučilišta u Ljubljani) bila dio Crtež završne situacije za 2017. godinu (izradila: M. Rakvin)
157
njezinih postojećih okvira. Time je obuhvaćena veća povr- a u njemu su pronađeni ulomci keramike te goreni i jako
šina, neophodna za razumijevanje situacije, te je riješen oštećen ulomak piramidalnog utega, kao i ulomak žrvnja
problem praćenja stratigrafije. Ciljevi istraživanja 2017. bili od pješčenjaka.
su usmjereni na nastavak istraživanja sonde 06, odnosno Ovogodišnjim istraživanjem S 06 došlo se do prvog saču-
njezina sjeveroistočnog proširenja započetog 2016. te na vanog horizonta naseljavanja u tom dijelu na gradini, koji
spajanje tog dijela sa sondom na jugozapadnom dijelu radi bi bio istodoban strukturama vidljivima na slikama rezul-
preciznijeg definiranja kasnohalštatskog/ranolatenskog tata geofizičkih mjerenja. Prema nekim tipološkim karak-
horizonta. teristikama keramičkog materijala, poput čepastih završe-
Nakon dolaska na teren uočeno je da se prethodne godine taka ručki posuda, mogao bi se datirati u kasni halštat te
otkriven živac od gnajsa, zbog djelovanja atmosferilija, prijelaz u laten, što bi odgovaralo mlađem horizontu nase-
u velikoj mjeri raspao. Gornji je dio sonde na sjevernoj ljavanja, utvrđenom na donjem (zapadnom) dijelu sonde
strani proširen prema zapadu za oko 12 m te je s njega 06. Iako se na otvorenoj površini sonde nije uspio definirati
uklonjen humusni sloj (SJ 01). Ispod humusnog sloja, na zapadni kraj vjerojatnog poda kuće (SJ 94), uočena nive-
cijeloj površini sonde nalazio se sloj žutosmeđe rasute lacija sugerira jednak način gradnje poput onog u donjem
zemlje, s ulomcima keramike i lijepa u strukturi (SJ 02). dijelu.
Prilikom uklanjanja SJ 02 u jugoistočnom dijelu gornjeg
proširenja S 06 u samom je kamenu živcu pronađen ukop, Literatura
vjerojatno stupa, zapunjen zemljom i karboniziranim
drvom. U sjeveroistočnom kutu, ispod SJ 02 pronađena Potrebica 2001 H. Potrebica, Istraživanje nekropole pod
je i definirana struktura od nepravilno naslaganog kame- tumulima iz starijeg željeznog doba na nalazištu Gradci
nja (SJ 89), koja je ležala na sloju tvrde sivožute zemlje s kod sela Kaptola (sezona 2001.), Obavijesti HAD, XXXIII,
komadima sitnijeg kamenja i gara u strukturi (SJ 91). Taj Zagreb, 2001: 76 – 82.
se sloj s jedne strane nalazio uz živac (SJ 04), a s druge Potrebica 2013 H. Potrebica, Kaptol – Gradci, HAG,
strane uz SJ 88, koji čini tvrda, zapečena zemlja prona- 9/2012, Zagreb, 2013: 167 – 171.
đena jugozapadno od strukture SJ 89. Moguće je da je Potrebica 2013a H. Potrebica, Kneževi željeznog doba,
taj sloj zapečene zemlje ostatak premaza ognjišta, poput Zagreb, 2013.
onih nađenih prethodnih godina u donjem dijelu sonde Potrebica 2019 H. Potrebica, Kaptolska skupina i Požeška
S 06, no zbog pada terena, erozije te djelovanja korijenja kotlina, AV, Vol. 70, Ljubljana, 2019, u tisku
koje je poprilično oštetilo navedene stratigrafske jedinice, Vejvoda, Mirnik 1991 V. Vejvoda, I. Mirnik, Prethistorijski
nisu mogući konkretniji zaključci o njihovoj funkciji. Može Kaptol, u: Kaptol 1221.-1991. (ur. F. Potrebica), Kaptol,
se pretpostaviti da su sloj tvrde žutosive zemlje, kamena 1991: 9 – 23.
struktura s lijepom i gorenim drvom te sloj pečene zemlje Vinski Gasparini 1987 K. Vinski-Gasparini, Grupa
dio iste cjeline (koja se nalazila na sloju žutosmeđe Martijanec-Kaptol, u: Prahistorija jugoslavenskih zemalja,
nabijene zemlje (SJ 90)). Na današnji odnos tih strati- V, Gvozdeno doba, Sarajevo, 1987: 182 – 231.
grafskih jedinica utjecao je je i prirodan pad terena od
istoka prema zapadu, koji je uzrokovao klizanje slojeva i prof. dr. sc. Hrvoje Potrebica
struktura niz padinu. Nakon definiranja i dokumentiranja, Marta Rakvin
slojevi su uklonjeni. Prilikom praćenja SJ 90 utvrđeno je Julia Fileš Kramberger
da se on rasprostire na cijeloj otvorenoj površni gornjeg
dijela S 06, do živca (SJ 04). Summary
Prilikom čišćenja SJ 90 u centralnom dijelu gornjeg pro-
širenja sonde uočen je sloj sivosmeđecrne rahle zemlje, The investigations of probe 6 at the Early Iron Age site of
s tragovima karboniziranog drva te gorenog lijepa i kera- Kaptol-Gradci were resumed in the course of 2017. Two
mike u strukturi (SJ 94). Južno od njega te zapadno i južno settlement horizons can be defined: earlier Hallstatt and
od živca pronađena je nakupina od razlomljenih komada later Late Hallstatt / Early La Tène horizons. The probe was
zapečene zemlje i gorenog kućnog lijepa (SJ 95). Na istoč- expanded to provide a surface area necessary to follow the
nom rubu sloja SJ 94 pronađena je posuda koja je bila stratigraphy of the site. In layers under the surface layer
ukopana u sloj te zasuta razlomljenim živcem. Pronađen there were a probable posthole and a structure of irregu-
je i pršljen ukrašen urezivanjem, također s tragovima gore- larly laid stone near a layer of packed burnt soil, possibly
nja. Kamenje manjih dimenzija, koje je vidljivo u debljim the slip of an unstructured hearth. Layers of burnt soil, pos-
dijelovima sloja, moglo bi upućivati na postojanje sloja sibly remaining from the slips of hearths or house floors,
nasipa kojim je teren bio niveliran u trenutku gradnje, a were identified on several other positions. Also found were
njegova boja i struktura sugeriraju da je riječ o drvenom layers of grey-brown-black soil with the remains of carbon-
podu kuće. Na sjevernom rubu sloja, ispod panja, prona- ised wood or slightly burnt house daub, pottery, a spindle
đena je zapečena zemlja (SJ 97), jednakog izgleda kao whorl and a fragment of grind stone. This year`s excava-
zapečena zemlja definirana kao SJ 88. SJ 97 je bila uni- tions in probe 06 have revealed the first preserved settle-
štena djelovanjem korijenja, a jednako kao i SJ 88, mogla ment horizon in this part of the hillfort. It is contemporane-
je biti dio premaza ognjišta ili poda kuće. Jednako tako, ous with the structures visible in the photos of geophysical
u sjeveroistočnom dijelu sonde tijekom uklanjanja SJ 90 surveys. Based on certain typological characteristics, the
uočen je još jedan sloj sivocrnosmeđe sipke zemlje, s ceramic material can be dated to the Late Hallstatt / La
komadićima lijepa i karboniziranog drva u strukturi (SJ 96), Tène transition period.
158
Redni broj: 85
Lokalitet: Kaptol – Stari grad Kaptol
Naselje: Kaptol
Grad/općina: Kaptol
Razdoblje: SV
Od 11. do 21. listopada 2017. trajala su arheološka istra-

živanja Staroga grada Kaptola u istoimenom naselju.
Istraživanje je vodio Zvonko Bojčić, prof. arheologije,
a suradnici u istraživanju bili su arheolozi Danimirka
Podunavac iz Našica i Vatroslav Španiček iz Požege.
Izrada dokumentacije povjerena je konzervatorima iz
Konzervatorskog odjela u Požegi: Daneli Vujanić, d.i.a i
tehničarki Sanji Kačer te konzervatoru tehničaru Damiru
Zahiroviću iz Konzervatorskog odjela u Osijeku.
Za odabir položaja sonde vodilja je bio geofizički elaborat

Branka Mušiča, a ograničena sredstva Ministarstva kul-
ture diktirala su opseg i veličinu iskopavanja. Sonda veličine
5x3 m postavljena je unutar staroga grada, uz južni zid utvrde,
zapadno od ulaza u grad, na spoju glavnog obrambenog zida
i lijeve strane kolonade (između prvog i drugog luka). Nakon Pogled s juga na ostatke arhitekture
skidanja sloja humusa debljine 15 – 20 cm, u sjevernom se
dijelu sonde pojavila pravilna zidana pravokutna struktura od i zapadnom dijelu sonde može se pratiti još jedno urušava-
kamena i opeke. Radi se o donjem dijelu stupa kolonade, nje, ispunjeno pretežno baroknom opekom (dimenzije opeka
koja je spajala stambeni trakt u smjeru istok-zapad. Tragovi 17x31x5 – 8 cm). Ono leži u južnom dijelu sonde, na debelom
drugih dvaju stupova uočavaju se u parteru prema zapadu. sloju crveno pečene zemlje (22 –32 cm), a taj sloj pokriva cijelu
Spomenuti sloj humusa deblji je u južnom dijelu sonde. južnu polovicu sonde, na tankom sloju gareži. To upućuje na
Djelomično se spušta i do 50 cm, odnosno do 103 cm u jugo- jedno jače stradavanje u požaru, najvjerojatnije drvene kon-
zapadnom uglu sonde. Ispod tog sloja zamjetno je urušavanje strukcije, sudeći po količini ostataka paljevine. Paljevinski sloj
od kamena i žbuke, koje se može pratiti uzduž cijelog istoč- leži na sloju masne sive glinaste zemlje. U jugozapadnom
nog profila, a proširuje se u južnom profilu do 90 cm debljine. uglu sonde kopalo se do 221 cm dubine, a sloj sive zemlje
Najjače je urušavanje uočeno u jugoistočnom uglu sonde. nastavlja se i dalje te zasada nije dosegnuta zdravica.
Moguće ga je pratiti i uzduž zapadnog profila, debljine pro- U sjevernom dijelu sonde urušavanja nisu izražena. Očito
sječno oko 50 cm, dok ga u sjevernom dijelu sonde nema. je da je njihovu granicu činilo ziđe koje sondu gotovo po
To je urušavanje posljedica pada kruništa južnih dijelova sredini dijeli na sjevernu i južnu polovicu. Radi se o ostatku
bedema. Ispod tog, relativno recentnog urušavanja, u južnom temelja zida, koji se kroz sondu pruža u smjeru istok-zapad,
a križa se s jednom širokom stopom od kamena, polože-
nom u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Zidan je isklju-
čivo lomljenim kamenom, vezan bjeličastom vapnenom
žbukom. U istočnom je dijelu širok 48 cm, a prema zapadu
sužava se na 42 cm. Stopa je također zidana od lomljenog
kamena s debelim slojem vapna, a čvršća je i kompaktnija
od spomenutog zida istok-zapad. Stopa je široka 85 cm
i duga 198 cm. Utvrđeno je da ona nije izvorno vezana
tim dvama zidovima. Istočni i zapadni zidovi prigrađeni su
(naslonjeni) na tu masivnu stopu.
Sjevernom polovicom sonde dominira ostatak stupa od
kamena. Baza stupa rađena je od lomljenog kamena, šira
je od samog stupa i temeljena je na 185 cm dubine. Stup
je zidan od kamena i opeke. To je pravilna kvadratna struk-
tura dimenzija 96x95 cm, a očuvan je u visini od 38 cm.
Baza stupa na zapadnoj je strani ravna sa zidom, a s
ostalih triju strana ima proširenje oko 12 cm. Temelj stupa
probio je podnicu, koja se manifestira kao čvrsta, dobro
nabijena bjeličastosiva struktura, formirana od sitnog sloja
žbuke i usitnjenih komada kamena. Podnica zauzima širi
prostor oko strukture temelja u sredini sonde. U zapadnom
Pogled sa sjevera na bazu stupa i sklop zidova je dijelu uništena prilikom gradnje baze baroknog stupa,
159
navesti na pomisao da ta dva zidića imaju veze s nekom

turskom dogradnjom ili dogradnjom neposredno prije tur-
skog zaposjedanja Kaptola.
Iako mala, ta je sonda pokazala izrazitu slojevitost i više
faza gradnje staroga grada. Ona može poslužiti kao puto-
kaz za daljnja arheološka istraživanja, ponajprije za daljnje
otkrivanje gotičke crkve, sagledavanju njezine cjelovitosti,
kao i okruženje koje je sigurno bilo gusto izgrađeno jer je
to mjesto još od 13. st. poznato kao Zborni kaptol sv. Petra.
Literatura
Buturac 1991 J. Buturac, Povijest Kaptola (Požega), u:

Kaptol 1221-1991, Zagreb, 1991: 29 – 80.
Gulin 2001 A. Gulin, Požeški kaptol, u: Hrvatski srednjovje-
kovni kaptoli – loca credibilia sjeverne i središnje Hrvatske,
Zagreb 2001: 107 – 148.
Pogled s istoka na sadržaj sonde Horvat, Mirnik 1977 Z. Horvat, I. Mirnik, Graditeljstvo
srednjeg vijeka u Požeškoj kotlini, u: Požega 1277 – 1977,
a u južnom dijelu sonde stradala je u požaru, čiji su tra- Slavonska Požega, 1977: 121 –157.
govi vidljivi u tom dijelu sonde. U prostoru pokraj ostataka Sokač-Štimac 2001 D. Sokač-Štimac, izvješće o arheo-
zidova u podnicu su ukopane dvije okrugle stope, vjero- loškim istraživanjima u srednjovjekovnom nalazištu Kaptol
jatno tragovi drvenih stupova. (kod Požege), Požega, 2001.
Od pokretnih arheoloških nalaza najzastupljenija je kera- Tomičić 2001 Ž. Tomičić, izvješće o arheološkom istraži-
mika, željezni predmeti i staklo. Od keramike je vrijedno vanju nalazišta Stari grad Kaptol u Kaptolu kraj Požege – u
spomenuti dvije oštećene keramičke lule, ulomak manjeg razdoblju od 17. do 29. rujna 2001. godine, Zagreb, 2001.
vrča s ručkom, donji dio čaše i nekoliko ulomaka plitica.
Prevladavaju ulomci tipične srednjovjekovne keramike Zvonko Bojčić
tankih stijenki, crnosmeđe i sive površine, izvrnutih rubova. Danimirka Podunavac
U fakturi ima dosta primjesa kamenih zrnaca. Valja spome-
nuti i nekoliko ulomaka glazirane keramike, koja bi mogla Summary
pripadati vremenu turske nazočnosti u Kaptolu. Od željeznih
su nalaza prikupljene dvije manje oštrice noža te velik broj Archaeological excavations at the Old Town of Kaptol were
klinova. Jedini je nalaz od kamena djelomično očuvan oveći carried out in the course of 2017. A 5 x 3 m probe was
mlinski kamen s kružnom perforacijom u sredini, nađen uz opened within the walls. It is located to the south of the
temeljnu stopu baroknog stupa, na dubini od 185 cm. remains of the Gothic church, next to the south curtain wall
Premda je istražna sonda bila relativno malena u odnosu and to the west of the main entrance, on the junction of the
na kompleks staroga grada, ipak su mogući neki zaključci, curtain wall and the west Baroque colonnade. In the north-
koji usmjeravaju daljnja istraživanja. Osim potvrde niza stu- ern part of the probe, identified were a column base and its
pova kolonade, koja je po svoj prilici podignuta nakon oslo- lower part made of stone and brick. It represents the lower
bođenja od Osmanlija, u vrijeme obnove kaptolske utvrde part of the column of an east - west running colonnade that
krajem 17. i u 18. st., vrijedan je pažnje svakako koloplet connected the residential area. The remains of other two
zidova (temelja) u središnjem dijelu sonde. columns were visible in the parterre located in the west. In
Važnim se čini nalaz velike stope od kamena, položene the southern part of the probe uncovered were significant
dužom stranom sjever-jug. Po načinu zidanja i širini, demolition and burning remains. It is the result of the col-
mogao bi pripadati srednjovjekovnoj fazi gradnje grada i lapse of the battlement of the southern segment of the cur-
po svoj je prilici služio kao jedan od stupova galerije, koja tain walls. The excavations in the central part of the probe
je morala biti uz južni bedem. Ona je morala imati drvenu revealed a large foundation wall built of crushed stone. Two
konstrukciju i stradala je u požaru, o čemu svjedoči debeo small walls were attached, but not connected to the founda-
sloj crveno pečene zemlje i gareži na srednjovjekovnoj tion wall in the east and west. The colonnade columns were
podnici, a preko kojega su se poslije urušili barokni zidovi. built following the liberation from the Ottomans, i. e. during
S obzirom na te nalaze i keramiku koja ih prati, najstariji the restoration of the fortification in the late 17th and 18th
nalazi datirani su u vrijeme gradnje gotičke crkve, čiji su centuries. The walls in the central part of the probe belong
ostaci otkriveni 2001., a zauzimaju centralni prostor sta- to a medieval construction phase. The foundation wall car-
roga grada. Dva zidića, koji se s istočne i zapadne strane ried a column of the gallery that must have been located
naslanjaju na srednjovjekovnu stopu, pripadaju mlađim, along the southern curtain wall. It collapsed as the result
srednjovjekovnim intervencijama u prostoru. Nije isklju- of a fire, as evidenced by the situation in the southern part
čeno da ta dva zidića pripadaju nekoj naknadnoj interven- of the dig. The demolition lies on top of the medieval floor.
ciji, nakon 1537., kad su Turci zaposjeli Kaptol. Naime, u Based on these finds and pottery, this phase could belong
slojevima iznad tih zidova, a ispod sloja baroknog uruša- to the period of the construction of the Gothic church,
vanja, nađena je glazirana (turska) keramika, što može whose remains were found during the 2000 excavations.
160
Redni broj: 86 gradskog poglavarstva. U tu su svrhu, a na temelju geora-

Lokalitet: Pakrac – Stari grad darskih istraživanja 2016., iskopane tri sonde.
Naselje: Pakrac Zbog malobrojnosti povijesnih izvora i nejasnoće u njima
Grad/općina: Pakrac navođenih toponima, kao i zbog pomanjkanja arheoloških
Pravni status: P-6347 istraživanja na području grada, starija srednjovjekovna povi-
Razdoblje: SV/NV jest Pakraca još je uvijek nedovoljno poznata. Ipak, nedvoj-
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje beno je da je Pakrac stari ivanovački posjed i sjedište njihova
preceptorata te potom kastelanata. Ivanovci su ga vjerojatno
Tijekom četiri tjedna u lipnju i srpnju 2017. arheološki je istra- dobili od kralja Emerika ili Andrije, dakle između 1196. i
živan lokalitet Pakrac – Stari grad, u samom centru grada 1235., što se doznaje iz isprave koju je 29. siječnja 1238.
Pakraca (k.č. 449/1 [sonde 1 i 2], 444 [sonda 3], k.o. Pakrac). izdao kralj Bela IV., a u kojoj se uz ostale potvrđene posjede
Stručni voditelj bio je Juraj Belaj iz Instituta za arheologiju, navodi i zemlja Petriz, što je vjerojatno iskrivljeni oblik ranog
a zamjenica voditelja Tea Lokner iz Muzeja grada Pakraca. naziva za Pakrac. U Pakracu su ivanovci sagradili utvrđeni
Nositelj projekta bio je Grad Pakrac, a radovi su financirani grad Sv. Ivan (castrum sancti Johannis; castrum s. Joannis
sredstvima koja su osigurali Ministarstvo kulture i Grad Pakrac. de Pucherts), a smatrali su ga i svojom kućom. Utvrđenoga
grada danas više nema. Na njegovu mjestu, u centru grada
Istražena je površina veličine oko 227 m². Istraživanja su se na središnjem trgu, danas se nalazi i zgrada gradskog
odvijala stratigrafskom metodom, a pojedine situacije, kao i poglavarstva s poštom te policijska postaja. No, posljednji
mjesta pronalaska posebnih nalaza, snimana su totalnom su ostaci utvrde bili vidljivi još početkom 20. st., pa ih je tako
stanicom. Na kraju je čitav lokalitet fotogrametrijski snimljen. opisao i Gj. Szabo, a sačuvane su i fotografije, crteži te nacrti
Glavni cilj ovogodišnjih arheoloških istraživanja, do kojih iz 18. i 19. st. Svi ti izvori govore o velikoj, uglavnom petero-
je došlo na poticaj Grada Pakraca, bio je provjera posto- kutnoj utvrdi čvrstih zidova s okruglim kulama na uglovima,
janja i stupanj sačuvanosti arheoloških slojeva i struktura još jednoj u istočnome zidu te glavnoj, smještenoj u dvorištu
na području parkirališta između zgrade gradskog poglavar- iza potonje. Naravno, još uvijek je otvoreno pitanje o kojoj
stva i zgrade u kojoj je smještena policija te ispred zgrade je fazi utvrde riječ, jer se može pretpostaviti da je prvobitna
Sonda 3 tijekom istraživanja (foto: T. Lokner)
Sonda 1 – završna ortofotografija (foto: Kaducej d.o.o.) Recipijent za barut (foto: J. Belaj)
161
nemarnije sagrađenim potpornjakom na uglu. U toj su sondi

uglavnom pražnjeni različiti slojevi urušenja, a prikupljeni
materijal uglavnom potječe iz vremena kada su Pakracom
vladale Osmanlije. Kulturni slojevi nisu istraživani.
Sonda 3 otvorena je pred zgradom gradskog poglavarstva,
južno od glavnog ulaza, s ciljem istraživanja ostataka jedne
od kružnih kula staroga grada, ivanovačke utvrde iz predo-
smanlijskog perioda, vidljive na georadarskim snimkama.
I u toj je sondi, slično kao i u sondi 1, najprije uklonjen
gotovo dvometarski sloj šute, koji je nastao zatrpavanjem
rupe nakon vađenja kamenja za njegovu prodaju kao gra-
đevnog materijala. Na dnu šute otkriveni su zidovi kružne
kule, koji su na tom nivou bili široki oko 4 m. U središtu
kule, čiji promjer iznosi oko 3 m, na današnjem nivou pod-
zemnih voda (?) pronađeni su ostaci dasaka – možda od
daščanog poda, ispod kojega je pronađena velika količina
keramičkih posuda, koje bi se preliminarno mogle datirati u
prijelaz iz kasnog srednjeg vijeka u novi vijek.
Među nalazima ističu se ulomci profiliranoga kamenja poput
dovratnikâ i svodnog rebra, kamenih topovskih projektila
različitih kalibara, metalni nalazi poput ulomka brončane
topovske cijevi, željezne kugle, željezne kopče za pojas i
brončane kopče za odjeću, zatim keramički crveno oslikan
vrč, keramičke lule te osobito lijepo ukrašen ulomak košta-
nog recipijenta za čuvanje baruta. Za sad je jedini nalaz iz
antičkoga doba – ulomak rimske tegule.
Na kraju istraživanja nepokretne strukture na lokalitetu su
privremeno konzervirane geotekstilom i pijeskom, a potom
Sonda 2 – završna ortofotografija (foto: Kaducej d.o.o.) su sonde zatrpane iskopanom zemljom.
utvrda tijekom stoljeća morala doživjeti brojne dogradnje pa Literatura

i potpune rekonstrukcije – osobito s približavanjem osmanlij-
ske opasnosti, ali i tijekom njihove vladavine Pakracom. Dobronić 1984a L. Dobronić, Viteški redovi, Templari i
Sve tri istražene sonde dale su zanimljive rezultate, premda ivanovci u Hrvatskoj, Kršćanska sadašnjost, Biblioteka
ne uvijek i u skladu s očekivanjima. Sonda 1 nalazi se u juž- Analecta Croatica Christiana, sv. XVIII., Zagreb, 1984.
nome dijelu parkirališta, dimenzije su joj oko 11,15x5,80 m. Dobronić 1984b L. Dobronić, Posjedi i sjedišta templara,
Otvorena je radi provjere postojanja neke čvrste građevine, ivanovaca i sepulkralaca u Hrvatskoj, (Rad JAZU, knj. 406,
čiji se tlocrt slutio na georadarskim snimkama. Tijekom istra- Razred za likovne umjetnosti, knj. XI), Zagreb, 1984.
živanja te sonde otkriveno je da se srednjovjekovni hodni Dobronić 2002 L. Dobronić, Templari i ivanovci u Hrvatskoj.
nivo nalazio vjerojatno da dubini od oko 2 m te da je poslije Dom i svijet, Zagreb, 2002.
nivo tog dijela dvorišta staroga grada niveliran nasipava- Herman Kaurić 2004 V. Herman Kaurić, Krhotine povi-
njem. Otkriveni su zidovi koji se pružaju duž južnog i zapad- jesti Pakraca, Povijest naselja od prapovijesti do 1918.
nog profila sonde. Pojedini su blokovi u njima vrlo kvalitetne godine, Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest
izrade i upućuju na to da je zid možda građen već u 13. st. Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod, 2004.
S vanjske strane južnog zida uočava se „sokl”, koji prati zid, Herman Kaurić 2014 V. Herman Kaurić, Značaj i sudbina
a vjerojatno i potpornjake. Dodatna zanimljivost zidova krije pakračke utvrde kroz povijest, u: Ascendere historiam,
se u činjenici da su u nekom trenutku drastično podebljani, Zbornik u čast Milana Kruheka, Zagreb, 2014: 497 – 518.
ali koliko i zbog čega zasada ostaje nepoznato jer se ta Szabo 1911 Gj. Szabo, Prilozi za povjesnu topografiju
vanjska lica zidova nalaze izvan sondi, u profilima. Moguće požeške županije, VHAD, N.s., sv. XI. (1910/11), Zagreb,
je i da je objekt prenamijenjen. Iako je prerano bilo što već 1911: 1 – 21.
sada tvrditi, čini se da bi upravo to mogli biti ostaci gotičke Szabo 1920 Gj. Szabo, Srednjovječni gradovi u Hrvatskoj
ivanovačke crkve, koja se nalazila u dvorištu njihova grada. i Slavoniji, Izvanredno izdanje Matice hrvatske, Zagreb,
Sonda 2 nalazi se na zapadnom dijelu parkirališta. Dimenzije 1920.
su joj oko 10,90x5,90 m. Nažalost, zapadni je dio sonde ošte-
ćen ukopima za dva električna kabela. U toj se sondi željela dr. sc. Juraj Belaj
istražiti dvobrodna prostorija uočena na georadarskim snim-
kama. Čini se da je otkriven sjeverni zid te prostorije, ali i Summary
jedan neočekivan zid, koji se prema njemu pruža ukoso te
lice još jednog zida, sasvim u sjeverozapadnom kutu sonde. Archaeological research of the Pakrac-Stari Grad (Old
Osim tih zidova, koji se nalaze u zapadnom dijelu sonde, Town) site was carried out during June and July 2017. Based
u istočnom je dijelu otkriven ugao neke građevine, utvrđen on geo-radar research, three probes were established. All
162
three yielded interesting results, although not always such DN 150/50. Pregledana trasa bila je široka 20 m, a svojom
as were expected. Four meters wide walls of one of the dužinom od 12 266 km prolazi kroz dvije županije (od početne
Pakrac towers were discovered (Probe 3), as well as the stacionaže do km 5+600 kroz Požeško-slavonsku, a od km
walls of a solid and well-built structure – possible remains 5+600 do km 12+266 kroz Bjelovarsko-bilogorsku županiju,
of the Gothic Hospitallers` Church in the backyard of the prateći cestu Omanovac – Daruvar; za Bjelovarsko-bilogorsku
Old Town (Probe 1). Also found were numerous walls and županiju vidi u ovom broju HAG-a pod red. br. 101).
movable finds, mainly dating to the time of the Ottoman
rule over the town (Probe 2). Predmetna je trasa većim dijelom bila prekrivena orani-
cama, dok su na manjem dijelu smještene šume i livade.
Prilikom terenskog pregleda ustanovljeno je postojanje
pet arheoloških lokaliteta (AL 1 – 5), s većom koncentra-
Redni broj: 87 cijom arheoloških pokretnih nalaza. Četiri lokaliteta nalaze
Lokalitet: Plinovod Omanovac – Daruvar DN 150/50 se u Požeško-slavonskoj županiji (AL 1 – 4), a jedan u
Naselje: – Bjelovarsko-bilogorskoj županiji (AL 5).
Grad/općina: Pakrac
Pravni status: – Karla Hustić
Vrsta radova: terenski pregled Summary
U travnju 2017. tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Zagreba pregledala An archaeological survey of a major pipeline, the section
je tresu gradnje magistralnog plinovoda Omanovac – Daruvar between Omanovac – Daruvar DN 150/50 was carried out
Položaj arheoloških lokaliteta (AL 1 – AL 5) na trasi magistralnog plinovoda Omanovac – Daruvar (izrada: J. Goričanec)
163
in the course of April 2017. The survey showed the exist- Köln), Igor Obreht (LAPER – Laboratory for paleoenvi-
ence of five archaeological sites (AL 1 – 5) with a high ronmental reconstruction, Faculty of Sciences, University
concentration of archaeological movable finds. Four of the of Novi Sad) te Marija Brdarić i Lorena Đuroković, studen-
sites are located in Požega – Slavonija County (AL 1 – 4) tice preddiplomskog studija arheologije, s Odsjeka za arhe-
and one in Bjelovar – Bilogora County (AL 5). ologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Glavni poticaj za terenski pregled Požeške kotline, kojim

bi se utvrdilo postojanje potencijalnih paleolitičkih, ponaj-
Redni broj: 88 prije gornjopaleolitičkih, nalazišta, bilo je nalazište Zarilac
Lokalitet: Požeška kotlina u jugoistočnom dijelu Požeške kotline, koje se u nekoliko
Naselje: – radova Mirka Maleza (Malez et al. 1977; Malez 1979)
Grad/općina: – navodi kao ranogornjopaleolitičko nalazište. Ako je atri-
Pravni status: – bucija kamenih izrađevina ispravna, Zarilac bi bio jedino
Razdoblje: P, A, SV, NV potencijalno paleolitičko nalazište na otvorenom na pro-
Vrsta radova: terenski pregled storu panonske Hrvatske. Nalazište je otkriveno tijekom
radova na regulaciji rijeke Londže, i to 60-ih godina 20. st.
Od 6. do 18. studenog 2017. Odsjek za arheologiju Međutim, kontekst nalaza poprilično je nejasan. M. Malez
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s navodi da su kamene izrađevine pronađene u asocijaciji
Institut für Ur- und Frühgeschichte, Universität zu Köln, s pleistocenskom faunom, dok D. Sokač Štimac (usmeno
arheološki je pregledao prostor Požeške kotline. Istraživanje priopćenje, rujan 2013.) navodi da su kamene izrađevine i
je bilo dio projekta Collaborative Research Centre 806 Our ostaci pleistocenske faune pronađeni u sekundarnom polo-
Way to Europe (projekt B1: The „Eastern Trajectory”: Last žaju, zbog čega Malezovu interpretaciju konteksta nalaza
Glacial Palaeogeography and Archaeology of the Eastern treba uzeti sa zadrškom. Cilj ovogodišnjeg istraživanja bio
Mediterranean and of the Balkan Peninsula), koji financira je, polazeći od Zarilca, pokušaj utvrđivanja pozicije plei-
DFG (Deutsche Forschungsgemeinschaft). Istraživanja je stocenskih sedimenata na prostoru Požeške kotline, kao
vodio doc. dr. sc. Nikola Vukosavljević s Odsjeka za arhe- lokacije mogućih ljudskih aktivnosti u paleolitiku. Cilj je bio,
ologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a članove stručne u vidu pomnog istraživanja (u prvom redu geoloških sedi-
ekipe činili su: Wei Chu (Institut für Ur- und Frühgeschichte, menata i paleontološkog i arheološkog materijala) otkriti
Universität zu Köln), Lidija Galović (Hrvatski geološki insti- povijest ranog naseljavanja spomenutog prostora, kao i
tut), Christian Zeeden (IMCCE, Observatoire de Paris, paleookolišne uvjete s kojima bi se Homo sapiens susreo
PSL Research University, CNRS, Sorbonne Universités), u panonskoj Hrvatskoj tijekom kasnoga pleistocena (prije
Christian Willmes (Geographisches Intitut Universität zu oko 45 tisuća godina).
Požeška kotlina s označenim pozicijama na kojima su tijekom pregleda otkriveni arheološki nalazi
164
PVS07 Podgorje – Gradina, nalazi ulomaka lončarije, kamenih artefakata i nakrsnice mača
Tijekom rekognosciranja korištene su bilješke pokojnog PVS05 Sulkovci. Ulomak keramike, koji je datiran u kasnu
Josipa Kunkere, koji je bio župnik u Ruševu. Bilješke su antiku, te jedan odbojak bez dijagnostičkih obilježja koja bi
ustupljene ljubaznošću prof. dr. sc. Hrvoja Potrebice, s omogućila pobližu dataciju.
Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. PVS06 Podgorje. Ulomak odbojka neodređene starosti.
U svojim bilješkama J. Kunkera navodi niz nalazišta u PVS07 Podgorje – Gradina. Na nalazištu su otkriveni
Požeškoj kotlini, koja datira u srednji i gornji paleolitik. kasnoantički/srednjovjekovni ulomci keramike, izrađevine
Prilikom terenskog pregleda nije utvrđeno nijedno nedvoj- od lomljenog kamena te jedna nakrsnica mača. Jedna
beno paleolitičko nalazište u Požeškoj kotlini, ali nekoliko kamena jezgra po svojoj formi podsjeća na formu jez-
koncentracija kamenih izrađevina, kao i tipološka obilježja gara kakve su poznate u neolitiku panonske Hrvatske.
pojedinih izrađevina, mogli bi upućivati na moguću paleo- Nakrsnica mača vjerojatno je srednjovjekovna. S obzirom
litičku starost. na različitu kronološku atribuciju nalaza, radi se o nalazištu
koje pripada različitim razdobljima.
Opis i datacija arheoloških nalaza PVS08 Vukojevica. Pronađeno je nekoliko kamenih izra-
PVS01 Radovanci. Na nalazištu su pronađeni fragmenti đevina čiju starost nije moguće pobliže odrediti. Međutim,
prapovijesnih (sopotska kultura) te kasnoantičkih/srednjo- zbog nedostatka keramičkih nalaza, moguće je pretposta-
vjekovnih keramičkih posuda. Uz to su pronađene i izrađe- viti da potječu iz predneolitika.
vine od lomljenog kamena, među kojima treba spomenuti PVS09 Vukojevica. Pronađen je jedan kameni artefakt
jezgre za proizvodnju sječiva, kao i prizmatična sječiva. bez dijagnostičkih obilježja. Zbog nedostatka keramičkih
Tehnologija proizvodnje upućuje na neolitičku starost nalaza, možda je moguće pretpostaviti da nalazi potječu
kamenih izrađevina. iz predneolitika.
PVS02 Radovanci. Ulomci prapovijesnih (sopotska kul- PVS10 Vukojevica. Pronađen je ulomak keramike te
tura) i srednjovjekovnih keramičkih posuda. nekoliko kamenih prapovijesnih izrađevina.
PVS04 Bankovci. Zabilježeni su prapovijesni (sopotska PVS11 Vukojevica. Zabilježeno je nekoliko fragmenata
kultura) te srednjovjekovni/novovjekovni keramički ulomci, srednjovjekovne/novovjekovne keramike te nekoliko
zajedno s kamenim izrađevinama od lomljenog i glačanog kamenih izrađevina, koje se vjerojatno mogu datirati u
kamena. Među izrađevinama od lomljenog kamena važno je prapovijest.
spomenuti dva grebala (jedno na sječivu i jedno na odbojku) te PVS12 Vukojevica. Kameni artefakt neodređene starosti.
jednu jezgru za proizvodnju malih sječiva (pločica). Izrađevina PVS13 Čaglin. Ulomak keramike i nekoliko kamenih arte-
od glačanog kamena vjerojatno je nedovršena sjekira. fakata, vjerojatno prapovijesnih.
165
PVS19 Grabarje. Na nalazištu je pronađeno nekoliko ulo-

maka kasnoantičkih keramičkih posuda.
PVS19A Grabarje. Izrađevina od lomljenog kamena.
Pronađena je na ulazu u groblje, na makadamskom putu
koji je nasipavan te je mjesto pronalaska samo sekundaran
kontekst tog nalaza.
PVS20 Donji Emovci. Ulomak odbojka od lomljenog
kamena neodređene starosti.
PVS21 Zarilac. Pronađena su dva kamena artefakta neo-
dređene starosti, za koja bi se zbog nedostatka keramičkih
nalaza moglo pretpostaviti da pripadaju predneolitiku.
PVS22 Zarilac. Dva kamena artefakta neodređene staro-
sti, za koje bi se zbog nedostatka keramičkih nalaza moglo
pretpostaviti da pripadaju predneolitiku.
sti, za koje bi se zbog nedostatka keramičkih nalaza moglo
PVS23 Zarilac, kameni artefakti sti, za koje bi se zbog nedostatka keramičkih nalaza mogla
PVS25 Zarilac. Otkriven je ulomak antičke keramike te
jedan prapovijesni kameni artefakt.
PVS26 Ašikovci. Ulomak odbojka neodređene starosti.
PVS27 Ašikovci. Pronađen je ulomak antičke keramičke
posude, kao i dvije prapovijesne izrađevine od lomljenog
kamena.
PVS28 Ašikovci. Dva kamena artefakta neodređene
starosti.
PVS29 Ašikovci. Na nalazištu je pronađeno nekoliko
kamenih artefakata od lomljenog kamena, za koje se zbog
nedostatka keramičkih nalaza može pretpostaviti da pripa-
daju predneolitiku.
PVS32 Ašikovci. Nekoliko ulomaka keramike i kameni
artefakti sugeriraju da lokalitet pripada prapovijesti. Među
kamenim artefaktima posebno je zanimljiv jedan primjerak
fragmentiranog kobiličastoga grebala (jezgre za pločice),
koje podsjeća na ranogornjopaleolitičke primjerke.
PVS33 Ašikovci. Na nalazištu su otkrivene prapovijesne
izrađevine od lomljenog kamena, koje bi se zbog nedo-
statka keramičkih nalaza mogle datirati u predneolitik.
PVS40 Drškovci, ulomak pločice od opsidijana PVS34 Ašikovci. Ulomak prapovijesnog sječiva od lomlje-
nog kamena.
PVS14 Čaglin. Prapovijesni ulomak keramike te jedan PVS35 Ašikovci. Na nalazištu je otkriveno nekoliko pra-
artefakt od lomljenog kamena. povijesnih kamenih izrađevina, kao i ulomak novovjekovne
PVS15 Čaglin. Na nalazištu je otkriveno nekoliko desetaka glinene lule.
kamenih izrađevina, među kojima vrijedi spomenuti jezgru PVS36 Ašikovci. Kamene izrađevine, bez dijagnostičkih
za proizvodnju pločica, kao i ulomke prizmatičnih sječiva, obilježja, datiraju ovo nalazište u prapovijest, bez moguć-
koji upućuju na vjerojatnu neolitičku starost artefakata. nosti pobližeg datiranja.
Pronađen je i jedan keramički ulomak, čija faktura također PVS37 Sesvete. Na temelju pronađenih ulomaka kera-
sugerira da pripada prapovijesti. mike, ovo se nalazište može datirati u novi vijek, dok ulomak
PVS16 Ruševo – Selište. Nekoliko ulomaka srednjovje- kamenog artefakta upućuje i na prapovijesne ostatke.
kovnih keramičkih posuda. Otkriven je i ulomak bronča- PVS38 Lakušija. Ulomci kasnoantičke i srednjovjekovne
noga gumba, kao i krajcar iz 19. st. keramike.
PVS17 Ruševo – Močnjak. Ulomci keramičkih posuda PVS39 Bektež. Kameni artefakt neodređene starosti, koji
otkrivenih na nalazištu pripadaju prapovijesti, kasnom je pronađen na makadamskom putu. Ovaj nalaz vjerojatno
latenu/ranom Rimu te kasnoj antici/srednjem vijeku. je pronađen u sekundarnom položaju, kamo je erozijom
Zabilježen je i jedan ulomak pločice od lomljenog dospio s okolnih padina.
kamena. PVS40 Drškovci. Na nalazištu je otkriven ulomak novo-
PVS18 Buk – Selište. Ulomci kasnoantičke keramike. vjekovne keramike te nekoliko prapovijesnih izrađevina od
166
lomljenog kamena, kao i ulomak malog sječiva izrađenog

od opsidijana.
PVS41 Skenderovci. Na ovome položaju otkriveni su
ulomci kasnoantičke/srednjovjekovne i novovjekovne kera-
mike te ulomak željeznog predmeta. Uz njih je otkriveno
nekoliko prapovijesnih kamenih izrađevina.
PVS42 Skenderovci. Ulomak srednjovjekovne prapovijes-
ne keramike i kamene izrađevine.
Literatura
Malez 1979 M. Malez, Nalazišta paleolitskog i mezolitskog

doba u Hrvatskoj, u: (ur. A. Benac), Praistorija jugoslaven-
skih Zemalja, I., Sarajevo, 1979: 195 – 295.
Malez et al. 1977 M. Malez, M. Poje, D. Rukavina,
Naseljavanje Požeške kotline u paleolitiku, Vjesnik Muzeja
Požeške kotline, 1, 1977: 15 – 42.
Nikola Vukosavljević
Wei Chu
Summary
In the course of November 2017 the Department of

Archaeology, Faculty of Humanities and Social Sciences,
University of Zagreb in cooperation with Institut für Ur-
und Frühgeschichte, Universität zu Köln carried out an Crtež sonde na tumulu 03 s ukopima SJ 04 i SJ 05 (izradila: M.
archaeological survey of the Požega Basin, with the aim of Rakvin)
identifying potential Paleolithic, primarily Upper Paleolithic
sites. The main impetus came from several papers of Mirko bakrenog doba, a drugo kulturi polja sa žarama iz kasnog
Malez (Malez et al. 1977; Malez 1979) in which he had brončanog doba, o čemu svjedoče ostaci kuća, keramike te
made reference to the site of Zarilac as an Early Paleolithic metalnih predmeta. Prethodnih je godina kombinacijom razli-
site. The survey did not identify any undoubtedly Paleolithic čitih nedestruktivnih metoda snimljeno prvobitno postojeće
site in the Požega Basin, but it revealed several sites with stanje nalazišta te je zaštitno arheološki istraživan oštećen
a concentration of stone artefacts, whose typological char- tumul Blagovišće. Tim je istraživanjima uklonjen zemljani
acteristics point to possible Paleolithic date. nasip oštećen tijekom prethodnih, neovlaštenih iskopavanja,
a nakon toga kopan je i potpuni presjek nasipa tumula, u
smjeru sjever-jug. Tim je istraživanjima utvrđeno da je 10 m
ispod zatečenog stanja tumula bila originalna površina na
Redni broj: 89 kojoj je dignut sam humak, a u samom nasipu identificirana
Lokalitet: Tulnik – Blagovišće, Mula i Krišnjak – tumul su dva drugačija dijela tumula, vidljiva u presjeku i tlocrtu.
03 Južni dio tumula sastoji se od paralelnih slojeva žute i sive
Naselje: Tulnik masne zemlje, ograničenih linijama oker zemlje, za koje
Grad/općina: Pleternica se pretpostavlja da su ostaci taloženja željeznog oksida.
Pravni status: R-505 Sjeverna strana tumula sastoji se od nepravilnoga grume-
Razdoblje: P nja masnije zemlje ravnih ploha, koje su na dijelu površine
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje prekrivene vrlo tankim smeđim filmom, vjerojatno organskog
podrijetla. U nasipu nije uočen ni jedan komad kamena i nisu
Godine 2017. nastavljeno je arheološko istraživanje pra- uočeni pokretni nalazi, kao ni tragovi unutrašnje konstruk-
povijesnih tumula pokraj sela Tulnika. Voditelj radova bio cije. Zbog statičkih problema, odnosno profila na dijelovima
je prof. dr. sc. Hrvoje Potrebica s Odsjeka za arheologiju višeg od 5 m, nije nastavljen iskop u dubinu, već su istra-
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a suvoditeljca Marta žene tri stratigrafske probe oko profila, koje su uz nedostatak
Rakvin, mag. archeo. materijalnih nalaza pokazale da se ista stratigrafska situacija
iz profila nastavlja dalje u dubinu, ispod čega je nepropusna
Istočno od sela Tulnika uočeno je osam vjerojatnih grob- glina. Povijesni podaci upućuju na činjenicu da je ta forma-
nih humaka – tumula, koji se nižu od ruba ravnice uz rijeku cija ostatak jednog mnogo većeg tumula, koji je stradao tije-
Londžu do dominantnog obronka Dilj-gore, na kojem se kom gradnje kanala i puta. Zbog tih su oštećenja nepoznate
vjerojatno nalazi pripadajuće naselje. Dimenzije tih humaka vanjske dimenzije i struktura prvobitnog spomenika te je
iznimno su velike, promjera od 20 do 70 m, a sačuvane visine iznimno teško rekonstruirati i njegovu unutrašnju strukturu.
od 2 do 8 m. U neposrednoj blizini tumula uočena su dva Na temelju rezultata geofizičkih mjerenja u sklopu pro-
veća prapovijesna naselja: jedno pripada lasinjskoj kulturi jekta ENTRANS pod vodstvom dr. sc. Branka Mušiča sa
167
Fotografija površine i depresije na vrhu tumula 03 (foto: H. Potrebica)
Sveučilišta u Ljubljani te iz podataka dobivenih tijekom se sastojala upravo od humusnog sloja i žutosmeđeg
prijašnjih terenskih pregleda, uočena je depresija na vrhu pijeska, odnosno slojeva SJ 01 i SJ 02. Taj je ukop defi-
tumula 03, koja je mogla biti ostatak moguće intervencije niran kao SJ 04. Također je utvrđeno dno manjeg proboja
u tumul, stoga je upravo on odabran za istraživanje 2017. u tumul (SJ 05) dimenzija 80 cm, koji naknadno nije bio
godine. zapunjen nikakvim materijalom. Pokazalo se da navedeni
Tumul 03 nalazi se jugoistočno od tumula Blagovišće, istra- ukopi nisu oštetili nikakve kulturne slojeve te je nastav-
živanog prethodnih godina. Tumul je blago ovalnog oblika, ljeno uklanjanje sloja žutosmeđeg pijeska s cijele površine
dimenzija 40 m u promjeru te prosječne visine oko 4 m. Na sonde. Ispod sloja definiranog kao SJ 02, u čijoj su se
sjeverozapadnoj strani obrastao je šikarom, što je onemo- strukturi mjestimično pojavljivale manje nakupine kalcijeva
gućilo preciznu izmjeru baze tumula na terenu. Spomenuta karbonata, pojavio se sloj kompaktnije, plavosive zemlje,
depresija na zaravnjenom vrhu tumula bila je relativno vrlo fine teksture, bez ikakvih primjesa u strukturi (SJ 06).
pravilnog kružnog oblika, promjera 8 m. U sjeveroistoč- Nakon uklanjanja tog sloja pojavio se novi sloj finog žutog
nom kutu te depresije nalazio se proboj u tumul, dublji od pijeska (SJ 07), ispod kojeg se ponovno nalazio nov pla-
ostatka depresije, no s vidljivim dnom. vosivi, glinast sloj, s komadićima karbonata u strukturi
Na temelju opisanog zatečenog stanja na tumulu otvorena (SJ 08). Jednako tako, u sloju SJ 8 nalazili su se tanki slo-
je probna sonda kako bi se utvrdili eventualni razmjeri štete jevi željeznog oksida, koji su tvorili narančastosmeđe linije.
nastale mogućim probojem u tumul. Sonda je otvorena na Takve nakupine željeznog oksida vjerojatno su nastale
južnoj neobrasloj strani tumula i u širini depresije. Zbog zbog procjeđivanja kroz slojeve tijekom vremena. Jednaka
iznimno velikih dimenzija tumula, koji su podrazumijevali situacija uočena je tijekom istraživanja tumula Blagovišće.
veliku kubikažu zemlje u nasipu, lokalitet je istražen uz Ispod SJ 08 pojavio se novi sloj žutog pijeska, koji je defi-
pomoć bagera. Prilikom radova praćena je i dokumentirana niran kao SJ 09 i koji se nalazi na jednakoj razini kao i
stratigrafska struktura nalazišta. Nakon uklanjanja humus površina oko tumula.
nog sloja SJ 01, uočen je sloj žutosmeđeg pijeska SJ 02. S obzirom na to da u probnom rovu do dubine baze tumula
Utvrđeno je da je depresija na vrhu tumula prosječne nisu nađeni nikakvi ostaci materijalne kulture te da pro-
dubine oko 25 cm, a u njoj se nalazila zapuna SJ 03, koja nađeni slojevi nisu odavali znakove ljudske aktivnosti,
168
Profil sonde na tumulu 03 – pogled prema sjeveru (foto: H. Potrebica)
istraživanje je na tome mjestu prekinuto. Upotrebom foto- spread from the edge of the River Londža plain to a domi-
grametrije izrađen je 3D model završne situacije na nant hill-slope of Dilj-gora mountain, on which probably lies
nalazištu. a settlement. The burials mounds are large, varying from
20 to 70 m in diameter and 2 to 8 m in height. In 2017
Literatura tumulus no. 3, located to the SE of the previously exca-
vated tumulus 01 (also known as the Blagovišće tumulus)
Potrebica 2003 H. Potrebica, Požeška kotlina i Donja was investigated. A probe was opened on the position of
Dolina u komunikacijskoj mreži starijeg željeznog doba, a depression identified by geophysical and field surveys
OA, 27, Zagreb, 2003: 217 – 242. in order to establish the exact damage. The depression
Potrebica 2003 H. Potrebica, Prostorne odrednice prapo- was filled with the excavated material, i.e. layers of humus
vijesnih naselja (Požeška kotlina), HAnt, 11, Pula, 2003: and yellow and brown sand. This layer of yellow and brown
159 – 183. sand was identified under the layer of hummus over a larger
Potrebica 2013 H. Potrebica, Kneževi željeznog doba. surface area of the tumulus. Deeper excavation showed
Arheološke studije halštatske kulture, Meridijani, Samobor, that it interchanged with layers of blueish and grey soil of
2013. fine texture without any admixtures. At the bottom of the
probe, which lies at almost the same level as the surface
prof. dr. sc. Hrvoje Potrebica area around the tumulus, the layer of yellow and brown
Marta Rakvin sand was identified again. In a probe trench excavated to
Julia Fileš Kramberger the level of the tumulus` base, there were no remains. The
investigated layers did not reveal the remains of human
Summary activities.
The archaeological investigation of prehistoric tumuli near

the village of Tulnik were carried our in the course of 2017.
East of the village of Tulnik eight burial mounds (tumuli)
169
VIROVITIČKO-PODRAVSKA
ŽUPANIJA
90 Nova Bukovica – Sjenjak 94 Virovitica – gradski park (dvorac

91 Orahovica – Curia nobilitaris Pejačević)
92 Virovitica – aglomeracija 95 Zvonimirovo – Veliko polje
93 Virovitica – gradski park (dvorac
Pejačević)
170
Virovitičko-podravska županija, HAG 14/2017
Redni broj: 90 broj posebnih nalaza od metala, keramike i kamena. Među

Lokalitet: Nova Bukovica – Sjenjak nalazima se posebno kulturno-kronološkom vrijednošću
Naselje: Nova Bukovica ističu cijela brončana fibula iz mlađega željeznog doba te
Grad/općina: Nova Bukovica prvi latenski novčić – tzv. đurđevački tip tauriščanske tetra-
Pravni status: Z-3075 drahme – pronađen u Novoj Bukovici. Najstariji primjerci
Razdoblje: P tog kasnog tipa keltskog novca datiraju se u ranu drugu
Vrsta radova: sustavno iskopavanje polovinu 2. st. pr. Kr., što se uklapa u kulturno-kronološku
skicu mlađega horizonta (Lt C2-D1) u Novoj Bukovici
Od 5. travnja do 2. svibnja 2017. trajala su sustavna arhe- (Mirnik 2016; Bilić, Dizdar 2016).
ološka istraživanja prapovijesnog lokaliteta Nova Bukovica
– Sjenjak kod Slatine. Istraživanja je vodio Institut za arhe- Arheološka istraživanja Sjenjaka sastavni su dio Strategije
ologiju iz Zagreba, u suradnji s Općinom Nova Bukovica i znanstvene djelatnosti Instituta za arheologiju, u sklopu
Zavičajnim muzejom u Slatini. Voditelj radova bio je dr. sc. podteme A3, koja se odnosi na istraživanje naselja. Stoga
Saša Kovačević, viši znanstveni suradnik Instituta za arhe- su istraživanja koncentrirana na daljnje razotkrivanje ele-
ologiju iz Zagreba. U stručnoj ekipi bili su apsolventi arhe- menata kasnobrončanodobnog i latenskog naselja na polo-
ologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Zadru, a u istra- žaju Sjenjak i dosezanje što je moguće više informacija o
živanjima su sudjelovali i fizički radnici iz Nove Bukovice. izgledu, strukturi, rasteru, ali i međuodnosu dvaju prapo-
Istraživanja su financirana sredstvima Ministarstva kul- vijesnih naselja koja su u Novoj Bukovici činili nadzemni i
ture, a financijsku, logističku i drugu pomoć osigurali su i ukopani objekti.
Općina Nova Bukovica, Institut za arheologiju iz Zagreba Vertikalna stratigrafija dijela lokaliteta istraživanog 2017.
te Zavičajni muzej u Slatini. U Zavičajnom muzeju u Slatini u kontekstu naseobinskih slojeva i dalje je jednostavna i
privremeno je i pohranjen arheološki materijal pronađen dobrim je dijelom uvjetovana ozbiljnim oštećenjima arheo-
tijekom istraživanja. loških slojeva i struktura zbog dugotrajne intenzivne zemljo-
radnje. Složenosti stratigrafske slike lokaliteta znatno pri-
Ovogodišnja arheološka istraživanja nastavljena su sje- donosi neprestano ispreplitanje i presijecanje ukopanih
verno uz parcelu istraživanu prošlih godina, na k.č. 197, objekata, koji pripadaju raznim fazama obaju prapovijesnih
k.o. Gornja Bukovica, koja se nalazi u vlasništvu Marina razdoblja. Tek sustavna arheološka istraživanja omogućuju
Špoljara. Na kraju istraživanja istočni je dio prošlogodišnje da se jasno registriraju i uoče važni stratigrafsko-arheo-
sonde na području k.č. 197 zatrpan, dok su se istraživanja loški elementi i odlike dviju prapovijesnih zajednica, koje su
nastavila u smjeru zapada, prema poljskom putu, odnosno bez kontinuiteta na istome mjestu postojale u raznim raz-
prema cesti Slatina – Našice. dobljima. U smislu arheološke metodologije istraživanja,
Godine 2017. istraženo je 972 m2 lokaliteta, čime ukupna to je i jedna od najzahtjevnijih situacija tijekom terenskih
istražena površina lokaliteta sada doseže 6.218 m2. istraživanja. Iako je i sezona 2017. bila obilježena upravo
Istraživala se k.č. 197 u cijeloj širini njive, od sjevernog takvom, složenom arheološkom situacijom, preliminarno
do južnog ruba. Pri tome je otkriveno 100 novih objekata, su izdvojene i zaokružene cjeline koje pripadaju naselju
odnosno 200 novih stratigrafskih jedinica. Tijekom istra- iz kasnoga brončanog doba i iz mlađega željeznog doba.
živanja prikupljena je 121 vrećica pokretnog arheološkog Posebice su zanimljivi objekti s obiljem pokretnih nalaza,
materijala. Većinu nalaza čine ulomci keramičkih posuda kao i objekti radioničkog ili pomoćnog karaktera.
iz kasnoga brončanog i mlađeg željeznog doba. Uz to, vrlo Nakon plitkog oraćeg sloja SJ 01 pojavljuje se zdravica
su brojni ostaci kućnog lijepa, koji svjedoči o konstrukciji SJ 02, s ukopanim objektima. Jedna od novosti arheološ-
nadzemnih objekata i tehnikama gradnje tijekom prapovi- kih istraživanja na tom lokalitetu bila je pojava arheološkog
jesti. Godine 2017. pronađeno je čak 46 posebnih nalaza, sloja SJ 1211, vjerojatno iz kasnoga brončanog doba. To
a prikupljeno je i 27 uzoraka za interdisciplinarne analize. je bilo prvi put od početka istraživanja (od 2013.) da se
Ova arheološka sezona na Sjenjaku ističe se iznimno na tom lokalitetu javlja intaktan naseobinski arheološki sloj,
bogatim pokretnim nalazima, među kojima se ističe i veći što je u arheološkom smislu važna informacija. Tijekom
nastavka istraživanja 2016., uz južni rub k.č. 197 ponovo
su uočeni znatno siromašniji ostaci ovoga sloja. Čini se da
ostaci sloja SJ 1211 nisu jednako ili slično sačuvani na svim
položajima uz rub njive. Uzrok tome mogao bi biti različit
stupanj oštećenja sloja tijekom vremena, ali na očuvanost
te arheološke cjeline mogla je utjecati i prvobitna konfigu-
racija terena, odnosno finalna debljina samog sloja. U tipo-
logiji objekata otkrivenih tijekom ovogodišnjih istraživanja
ističu se svi otprije uočeni tipovi objekata – rupe od stupova
(ostaci nadzemnih objekata) te manje i veće otpadne jame.
Posebno je zanimljiv prazan prostor u centralnom dijelu
sonde 2017. te on osobito pomaže prilikom rekonstrukcije
izgleda prapovijesnih naselja u Novoj Bukovici. Naime,
Definiranje novootkrivenih ukopanih objekata (lijevo); istraživanje na planu istraženog dijela lokaliteta jasno se vidi da se uz
jame iz kasnoga brončanog doba, SJ 1666, 1667 (desno) (foto: S. zapadni i istočni profil sonde grupiraju ukopani arheološki
Kovačević) objekti. Ta bi činjenica mogla biti i slučajnost, ali bi mogla
171
Suadente nummo vetere, Studi in onore di Giovanni Gorini,

Esedra editrice, Padova, 2016: 99 – 106.
dr. sc. Saša Kovačević
Summary
Systematic archaeological excavations at the site of Nova

Bukovica-Sjenjak near Slatina were carried out in the course
of the summer of 2017. The excavations were focused on
discovering new features related to Late Bronze Age and
La Tene settlements and gaining as many information as
possible on their appearance, structure and layout as well
as the relationship between the two settlements consist-
ing of underground and aboveground buildings. During the
2017 investigation, a surface area of 972 m2 was exca-
vated. This season is characterised with abundant mov-
able finds, amongst which stand out special finds made
of metal, ceramics and stone, including a whole Late Iron
Age bronze fibula and the first La Tene coin – a Tauriscan
tetradrachm of so-called Đurđevac type. The earliest speci-
men of the late type of Celtic coins can be dated to the
early second half of the second century BC.
Pranje pokretnih nalaza iz Nove Bukovice (gore); arheološka škol-

ska radionica u OŠ V. Nazora u Novoj Bukovici (dolje) (foto: S. Redni broj: 91
Kovačević) Lokalitet: Orahovica – Curia nobilitaris
Naselje: Orahovica
biti i znakovita, ako se radilo o području na kojem su pri- Grad/općina: Orahovica
mjerice graničila dva prapovijesna kućanstva. U svakom Pravni status: Z-4714
je slučaju jasno da je riječ o centralnom dijelu i jednog i Razdoblje: SV, NV
drugog prapovijesnog naselja koja su živjela intenzivnim Vrsta radova: probno iskopavanje
životom, tako da nema govora o mogućnosti definiranja
nekog rubnog dijela naselja. Od 27. ožujka do 7. travnja 2017. Služba za arheološku
U više su navrata tijekom arheoloških istraživanja organizi- baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda probno je arhe-
rane različite popularizacijske i deseminacijske aktivnosti, ološki istražila plemićku kuriju kod Orahovice. Voditelj
kojima se arheološka baština nastojala približiti širokom istraživanja bio je Andrej Janeš, dipl. arheo., zamjenica
spektru zainteresiranih ljudi, posebno u Novoj Bukovici i voditelja Ivana Hirschler Marić, dipl. arheo., uz sudjelova-
okolici. Posebno se važnim čini kontinuiran interes lokalnih nje Eve Buće, mag. arheologije i tri pomoćna radnika iz
medija za rezultate ovih istraživanja. Godine 2017. inten- Orahovice. Radove su nadzirali dr. sc. Žarko Španiček i
zivirane su popularizacijske aktivnosti te je organizirana
arheološka radionica u OŠ V. Nazora u Novoj Bukovici.
Radionica je započela kratkim uvodnim predavanjem o
arheologiji te su učenici sudjelovali u maloj školi tkanja
na ručnim tkalačkim okvirima i u radionici iskucavanja
bakrenih predmeta, s ukrasima iz kasnoga brončanog i
željeznog doba. Među ukrase su uvršteni motivi pronađeni
tijekom arheoloških istraživanja u Novoj Bukovici, poput
konja s keltske tetradrahme, koja je tih dana pronađena
na lokalitetu.
Literatura
Bilić, Dizdar 2016 T. Bilić, M. Dizdar, A Lt C2 Tauriscan

fractional coin from the Zvonimorovo – Veliko polje ceme-
tery, u: Suadente nummo vetere, Studi in onore di Giovanni
Gorini, (ur. M. Asolati, B. Callegher, A. Saccocci, C.
Crisafulli), Esedra editrice, Padova, 2016: 107 – 127.
Mirnik 2016 I. Mirnik, More about the Đurđevac Hoard, Orahovica, curia nobilitaris, ostaci kurije očuvani u elevaciji (foto:
(ur. M. Asolati, B. Callegher, A. Saccocci, C. Crisafulli), E. Buća)
172
Zračna snimka ostataka kurije tijekom iskopavanja (foto: E. Buća)
makadamskih puteva, koji vode u obližnji kamenolom

„Hercegovacˮ. Južna cesta prolazi neposredno uz ostatke
kurije, a vodi do privremenog parkirališta na ostacima toga
srednjovjekovnog kompleksa.
Srednjovjekovna plemićka kurija ne spominje se u pozna-
tim pisanim vrelima. Područje Orahovice može se pratiti u
izvorima od prve polovice 13. st. Tijekom srednjeg vijeka
Orahovica i njezina okolica administrativno su pripadali
Križevačkoj županiji, a u crkveno-administrativnoj podjeli
pod Pečujsku biskupiju. Prvi poznat podatak o vlasni-
cima orahovičkog posjeda potječe s početka 13. st., kada
je njime upravljao Pot ili Poth iz roda Győr. U ispravi iz
1228. spominju se zemlje orahovičkih plemića (nobilium
de Raholcha). Početkom 14. st. područje orahovičkog
posjeda u vlasništvu je obitelji Gisingovaca, da bi poslije
Tlocrt istraženih struktura u sondi 1 (izradila: E. Buća) prešlo u ruke Nikole iz roda Csák. Nakon toga prelazi u
posjed kralja, da bi ga Ludovik I. predao glavnom taver-
Viktorija Ciganović, dipl. arheo., iz Konzervatorskog odjela niku Lovri Totu, u zamjenu za utvrdu Zrin. U 15. st. vlasnici
u Požegi, a financirani su sredstvima tvrtke Radlovac d.d. su posjeda Nikola i Lovro Iločki, koji su postavljali kašte-
iz Orahovice. lane u obližnjoj utvrdi. Nakon smrti Lovre Iločkoga, udajom
udovice Magdalene de Raholcza za Ladislava Morea od
Ostaci srednjovjekovne plemićke kurije (curiae nobilitaris) Csule, ponovo dolazi do promjene vlasnika. Godine 1542.
nalaze se jugozapadno od današnje Orahovice, u pod- Murat-beg osvaja Orahovicu i okolicu, koja je uključena u
nožju brda ispod srednjovjekovne utvrde Ružice grada, bosanski ejalet.
sjeverozapadno od nje. Kurija je građena južno od potoka Ostaci kurije očuvani u elevaciji obuhvaćaju prostoriju pra-
Hercegovca, na dnu obronka padina gdje se sastaju gorski vokutnog tlocrta, smjera istok-zapad, s otklonom prema
masivi Papuka i Krndije. Danas nalazište omeđuje nekoliko jugu. Vidljivi ostaci zidova formiraju tlocrt u obliku slova
173
L, a iznad zemlje očuvani su ostaci zapadnog i sjevernog ugrađenim obrađenim kamenjem, što možda sugerira nje-
zida. Zapadni je zid očuvan u visini od 12 m iznad današnje govu naknadnu dogradnju, zbog uporabe spolija. U rubu
hodne površine. Sjeverni je zid u zapadnom dijelu očuvan sonde vide se očuvani ostaci svoda od opeke.
do 10 m iznad današnje površine, dok se središnji dio urušio Sonda 2 postavljena je u unutrašnjosti pravokutnog objekta
2013. godine. Na istočnoj strani sjevernog zida očuvan je kurije, blizu spoja zapadnog i južnog zida. U sondi je istra-
segment zida s prozorskim otvorom u visini od 5 m. Prema ženo nekoliko slojeva šute i urušenja te je zbog dubine
ostacima kvadratnih utora za grede, kurija je imala dva iskopa i sigurnosti radnika iskop obustavljen. Cilj iskopava-
kata. Zidovi su građeni od kamena lomljenca, uz pokoju nja, odnosno pronalazak sjevernog lica južnog zida pravo-
opeku i nešto manje kamenih oblutaka. Zapadni zid u zoni kutnog objekta, nije postignut. U južnom profilu sonde nisu
prizemlja ima otvor u čijem se gornjem rubu nazirao osta- pronađeni nikakvi ostaci zida, već samo tragovi njegova
tak segmentnog nadvoja. Na prvom katu očuvan je zazidan urušenja.
prozorski otvor, okvira građenog opekom. Na spoju zapad- Probna arheološka iskopavanja pokazala su da je curia
nog i ostatka južnog zida ocrtavaju se tragovi kamina, od nobilitaris bila veći kompleks od ostataka vidljivih iznad
kojeg je očuvana fino klesana kamena konzola gotičkih zemlje te da se kompleks prostire južno od pravokutnog
karakteristika i tragovi nape zidane opekom. Sjeverni zid objekta, ispod današnjeg parkirališta kamenoloma. Dio
očuvan je u visini drugog kata, ali samo u zapadnom dijelu. struktura prostire se prema istoku i nalaze se pod osta-
U zoni prizemlja očuvana su dva uska otvora segmentnog cima šume. Istraživanja su potvrdila da su ostaci kurije bili
nadvoja. Prozorske niše imaju skošene špalete. Na prvom u uporabi tijekom novog vijeka. Naime, istočni je dio bio
katu ostao je očuvan jedan otvor. Iako je oštećen, vide se zatrpan do razine prvog kata, vjerojatno u 17. st. Zapadni
ostaci segmentnog nadvoja od opeke. Od pet prozorskih dijelovi kurije oštećeni su tijekom naknadnih prekopa-
otvora zabilježenih 2010. sada su ostala dva, zbog uruša- vanja, što potvrđuje različita visina današnje površine, s
vanja središnjeg dijela sjevernog zida. obzirom na to da je današnja hodna površina na razini
Teren unutar opisanog objekta pada od istoka prema prizemlja. Iskopavanjima su potvrđeni slojevi urušenja, ali
zapadu, tj. objekt je na istočnom dijelu zapunjen do visine nije dosegnuta razina srednjovjekovnih podnica. Središnji
prvog kata. Cilj probnih arheoloških iskopavanja srednjo- je dio južnog zida pravokutnog objekta uništen te se nje-
vjekovne plemićke kurije bilo je definiranje tlocrta objekta govi ostaci očekuju tek dublje, vjerojatno u razini temelja.
čiji je zapadni dio očuvan u elevaciji, utvrđivanje stanja oču- S obzirom na rijetkost arheološki istraženih plemićkih rezi-
vanosti mogućih zidova te utvrđivanje stanja stratigrafske dencijalnih kompleksa, nastavak istraživanja orahovičke
slike nalazišta. Sondom 1 obuhvaćen je prostor istočnog kurije nameće se kao imperativ.
dijela kurije, koji se nazirao u terenu. Sonda 2 postavljena
je u zapadnom dijelu kurije, na mjestu gdje su dopuštale Literatura
okolnosti, s obzirom na to da su zidovi očuvani u elevaciji
dodatno osigurani metalnom konstrukcijom. Andrić, Radić 2004 S. Andrić, M. Radić, Povijest Ružice
U sondi 1 pronađen je istočni zid (SJ 003) pravokutnog grada, u: Srednjovjekovni grad Ružica, Osijek, 2004: 7
objekta kurije, u kojem je otkriven otvor dimnjaka. Na – 18.
mjestu zida iskop nije bio dublji od 1 m, a cilj je bio određi- Radić 2014 M. Radić, Povijest velikaškog roda Iločkih u
vanje njegove linije. Otkriven je i južni zid objekta (SJ 002), svjetlu arheoloških istraživanja s osobitim osvrtom na
očuvan u istočnom dijelu u visini od 1,75 m. Zidovi su Ružicu grad i Ilok, doktorski rad, 2014.
većinom bili prekriveni građevnim materijalom i šumskim Szabo 1914 G. Szabo, Orahovičke gradine, Vjesnik HAD,
humusom. Na udaljenosti od 2,5 m od spoja južnog i istoč- 13, Zagreb, 1914: 94 – 102.
nog zida otkriven je otvor trapezastog tlocrta. Istočna je Viragos 2006 G. Viragos, The Social Archaeology of
špaleta ravna, dok je zapadna skošena, a svijetli otvor širi Residential Sites, BAR, IntSer 1583, Oxford, 2006.
je s unutarnje strane niše. Otkriven je nastavak istočnog Zec 2007 D. Zec, Plemićka kurija kraj Ružice grada,
zida prema jugu (SJ 005), koji je dobrim dijelom oštećen Orahovica, Obavijesti HAD, XXXIX/1, Zagreb, 2007: 118
tijekom polaganja tucanika za potrebe širenja parkirališta – 127.
kamenoloma. Od spoja s južnim zidom istražen je u dužini
od 6,78 m, a nastavlja se pod južni profil sonde. Okomito Andrej Janeš
na njega, a paralelno s južnim zidom pravokutnog objekta,
otkriven je zid očuvan u dužini od 7,27 m (SJ 009). Zapadni Summary
dio oštećen je recentnim iskopom te su u zapadnom pro-
filu iskopa vidljivi njegovi ostaci, koji se nastavljaju prema Probe archaeological excavations of a medieval manor
zapadu. Ispod slojeva humusa, građevnog materijala i house near Orahovica were carried out in the course of the
tucanika uočeni su glinasti slojevi, koje je mjestimično pre- spring of 2017. Thea aim of the investigation was to define
krivala žbukana podnica, u visini prvog kata pravokutnog the layout of a building whose western part was preserved
objekta. Ostaci podnica otkriveni su na prostoru između at the walking level; establish the level of the preservation
zidova SJ 002, SJ 005 i SJ 009. Na toj je razini zaustav- of possible walls and gain insight into the stratigraphy of the
ljeno iskopavanje. site. Probe 1 encompassed the eastern part of the manor
Istočno od zida SJ 003, okomito na njega, otkriveni su house, which was visible in the terrain. Probe 2 was opened
ostaci zida koji se nastavlja pod istočni profil sonde 1. in the western part of the manor house, on a position where
Uz njega je istražen dio kanala koji je dograđen s nje- it was possible since the walls were secured with a metal
gove sjeverne strane. Građen je od opeka s mjestimice construction. The probe excavations have shown that the
174
curia nobilitaris represents a complex which is larger than

its aboveground remains. The complex covers the area to
the south of the rectangular building, below the present-
day car park of the quarry. Some of the structures occupy
the area to the south, under the remains of the forest. The
investigation points to the use of the manor house in the
post-medieval period. The eastern part was buried to the
level of the first floor in the course of the 17th century. The
western part was damaged by subsequent looting as cor-
roborated by varying levels of the present-day surface and
walking level in the basement. The excavations revealed
layers of demolition, but the level of medieval flooring was
not reached. The central part of the south wall of the rec-
tangular building was destroyed and its remains might be
expected deeper, probably at the level of the foundations. Pogled na novoevidentiran višeslojni arheološki lokalitet Virovitica
– Petrovac (foto: R. Čimin)
tijekom povijesti često postojala naselja zbog ocjeditosti tla,

Redni broj: 92 no prilikom nadzora njihova prisutnost nije dokumentirana.
Lokalitet: Virovitica – aglomeracija Prikupljeno je tek nekoliko ulomaka novovjekovnog kera-
Naselje: Virovitica, Špišić Bukovica, Antunovac, mičkog posuđa i određenih građevinskih elemenata, što je
Rezovački Vinogradi, Milanovac, Sv. Đurađ, Podgorje, i razumljivo jer je današnje naselje nastalo u prvoj polovini
Golo Brdo 17. st., nakon obnove župe po odlasku Osmanlija i novo-
Grad/općina: Virovitica sagrađene crkve sv. Ivana Krstitelja (1753.), a postojeća
Pravni status: – literatura opisuje da na prostoru južno od naselja postoji
Razdoblje: P, A, SV, NV više arheoloških lokaliteta iz svih povijesnih razdoblja.
Vrsta radova: arheološki nadzor Komponenta sabirni kolektor Zapad bila je duga svega
738 m i pružala se uz južni rub prilazne ceste te parkira-
Od travnja 2016. do travnja 2017. trajao je stalan arheološki lišta tvornice „Šećerana” u Virovitici. Zemljani građevinski
nadzor gradnje sustava odvodnje otpadnih voda s područja radovi u obliku krčenja guste vegetacije i linijskog iskopa
aglomeracije Virovitica. Čitava je aglomeracija bila podije- trajali su vrlo kratko, od druge polovine kolovoza i u rujnu
ljena na četiri komponente: 1. sustav odvodnje i pročišća- 2016., pa je sukladno tome i arheološki nadzor intenziviran
vanja otpadnih voda naselja Špišić Bukovice; 2. sabirni upravo u tom razdoblju. Lokalitet je iskopavan na mjestu
kolektor Zapad sa spojem na uređaj za pročišćavanje; 3. dosadašnjeg odvodnog kanala i druge stare infrastrukture,
sabirni kolektor Jug sa spojem na uređaj za pročišćavanje i tako da i nije prijetila veća devastacija potencijalno novom
4. proširenje sustava odvodnje na brdske dijelove distribu- arheološkom lokalitetu. Uvjeti za arheološki nadzor bili
tivnog sustava (Rezovački Vinogradi, Milanovac, Sv. Đurađ, su izrazito nepovoljni. Između komponentnih stacionaža
Podgorje, Golo Brdo). Voditelj arheoloških radova bio je 0+428,60 i 0+460,00 m prema jugu postojale su dvije obra-
dr. sc. Robert Čimin iz Muzeja grada Koprivnice, a finan- dive katastarske čestice (k.č. 3277 i 3278, k.o. Virovitica –
cijska sredstva osigurala je tvrtka Brana d.o.o. iz Virovitice. grad), koje je bilo moguće detaljnije pregledati. Na objema
je česticama u blizini starog kanala pronađena manja
Budući da se na području sabirnog kolektora Zapad nalaze količina površinskih pokretnih arheoloških nalaza, u vidu
zaštićena kulturna dobra – arheološki lokaliteti Kiškorija usitnjenih ulomaka keramičkih posuda, koji su se prelimi-
sjever (Z-5780), Korija (Z-5779) i Batalije (Z-5681), propi- narnom analizom mogli datirati u antiku, odnosno u vrijeme
sana je potreba stalnog arheološkog nadzora, koji je kao Rimskog Carstva između 2. i 4. st. Većina materijala pro-
preventivna mjera zaštite također preporučen na temelju stirala se više prema jugu te je očito riječ o rubnom dijelu
stručnih konzervatorskih mišljenja. antičkog ruralnog naselja, koje prestaje negdje na prostoru
Najveća komponenta u projektu aglomeracije bila je u trase predmetnog iskopa. Samo 450 m sjeverozapadno
naseljima Špišić Bukovici i Novom Antunovcu, ukupne od tog položaja, tijekom gradnje zapadne virovitičke zao-
duljine linijskih iskopa 20.766 m. Zemljani građevinski bilaznice, godine 2005. Institut za arheologiju iz Zagreba
radovi trajali su gotovo sedam mjeseci, a uvjeti za nadzor istraživao je lokalitet Virovitica – Đota (Z-5504), na prilaznoj
bili su vrlo nepovoljni jer su trase linijskih iskopa većim dije- cesti prema sjevernom ulazu u Viroviticu. Tom je prilikom
lom prolazile kroz samo naselje, i to preko ili pokraj postoje- istražen manji dio višeslojnog arheološkog lokaliteta (rano
ćih odvodnih kanala uz prometnice. Urbanizacija prostora, brončano doba, starije željezno doba, rani srednji vijek).
odnosno postojanje današnjih naselja, u potpunosti je negi- Komponenta sabirni kolektor Jug, dužine 1.163 m, nastav-
ralo eventualne arheološke lokalitete, a sama metodologija ljala se od prethodne komponente u smjeru jugozapad-sje-
polaganja vodova nije omogućila njihovo eventualno pre- veroistok, odnosno južno od parkirališta tvornice „Šećerana”
poznavanje. U nadzoru je tako najčešće bilo moguće pre- u Virovitici. Lokalitet je istraživan na dijelovima poljoprivred-
gledati trasu nakon iskopavanja i odlaganja zemlje, na mje- nih čestica, koje su se početkom rujna 2016. nalazile u viso-
stima na kojima je uočen arheološki lokalitet. U naseljima je kom stupnju određenih kultura poput kukuruza, sukladno
većinom bila riječ o pješčanoj geološkoj podlozi, na kojoj su čemu je i sam taj prostor bio poprilično nepogodan za
175
Sabirni kolektori Zapad i Jug kod virovitičke tvornice šećera, s označenim arheološkim lokalitetima na trasama i u neposrednom okruženju
(izradio: R. Čimin)
arheološki terenski pregled. Ipak, na pojedinim je česticama spuštali prema glavnoj prometnici, okvirne orijentacije istok-
uz trasu komponente bilo moguće detaljnije pregledavanje -zapad. U vrlo skučenim prostorima, kroz većim dijelom pri-
površine, prilikom čega su uočeni potencijalni arheološki rodne prolaze brdskih lanaca, metodologija linijskih iskopa i
površinski nalazi, što je rezultiralo prepoznavanjem do tada postavljanja kanalizacijskih vodova odvijala se sinkronizirano,
nepoznatog višeslojnog arheološkog lokaliteta Virovitica – prilikom čega je bilo vrlo teško uočavati potencijalne arheo-
Petrovac, između stacionaža 344,00 i 547,20 m. Površinski loške nalaze. Osim toga, riječ je o prostorima koji su naseljeni
ulomci keramičkog posuđa preliminarno su datirani u i intenzivno upotrebljavani tijekom posljednjih godina pa je na
srednje brončano doba (1800. – 1200. g. pr. Kr.), razdob mjestu tih iskopa vrlo često već i postojao iskop za vodovodnu
lje Rimskog Carstva (3. – 4. st.) i kasni srednji vijek (13. infrastrukturu, što je također podjednako otežavalo prepozna-
– 14. st.). Ti su nalazi nedvojbeno upućivali na postojanje vanje potencijalnog arheološkog lokaliteta. Okolni je prostor
triju različitih naselja na tom prostoru, a koja su bila izravno često bio ili u privatnom vlasništvu s obiteljskim stambenim
ugrožena zemljanim građevinskim radovima. Prema tome objektima ili je pak bila riječ o vinogradima i gusto pošumlje-
su i određene odgovarajuće zaštitne mjere, prema kojima nim prostorima. Prilikom arheološkog nadzora nisu uočeni
je u rujnu 2016. godine Muzej grada Koprivnice organizi- pokretni ili nepokretni arheološki nalazi, stoga nije postojala
rao zaštitna arheološka iskopavanja trase komponente, u potreba određenih mjera zaštite kulturne baštine.
dužini od 200 m i u širini od 4 m, prilikom kojih su potvrđene Pokazalo se da su arheološki nadzori nad ovakvim infra-
postojeće i proširene dosadašnje spoznaje o naseobin- strukturnim radovima, zbog same metodologije iskopa i
skom zauzimanju prostora i u ranom srednjem vijeku. polaganja cijevi, vrlo otežani, ali su usprkos brojnim ogra-
Komponenta brdski kolektori sastojala se od 16 kraćih linij- ničenjima prepoznata dva nova lokaliteta, od kojih je jedan
skih sustava različite dužine, sveukupno 6.558 m, kroz sela zaštitno arheološki istražen.
Rezovačke Vinograde, Milanovac, Sv. Đurađ, Podgorje i Golo
Brdo. Zemljani građevinski radovi započeli su sredinom kolo- Literatura
voza 2016. godine i trajali su sve do sredine ožujka 2017.,
pa je sukladno tome u to vrijeme trajao arheološki nadzor. Lovrenčević 1985 Z. Lovrenčević, Srednjovjekovne gra-
Iskopavan je teren na dijelovima dosadašnjih većim dijelom dine u podravskoj regiji, Podravski zbornik ‘85, Koprivnica,
makadamskih prolaza, koji su se sa sjevernih obronaka gorja 1985: 176 – 197.
176
Ložnjak-Dizdar 2006 D. Ložnjak-Dizdar, Rezultati zaštit-

noga arheološkog istraživanja prapovijesnog i ranosred-
njovjekovnog naselja Virovitica − Đota 2005., AIA, Vol. II,
No. 1, Zagreb, 2006: 48 – 51.
Sabolić 2007 D. Sabolić (ur.), Zapadna virovitička obila-
znica: zaštitna arheološka istraživanja 2005./2006. godine,
Katalog izložbe, Virovitica, 2007.
Salajić 2001 S. Salajić, Arheologija virovitičkog kraja,
Virovitica, 2001.
dr. sc. Robert Čimin
Summary
During the implementation of the large municipal project

of the Virovitica Agglomeration, archaeological supervi-
sion was carried out over the construction of a wastewa-
ter drainage system, which lasted from April 2016 to April
2017. The entire agglomeration was divided into four parts:
1. Drainage and wastewater treatment system of Špišić
Bukovica; 2. Collector West with a connection to a purifica-
tion device; 3. Collector South with a connection to a treat-
ment plant and 4. Expansion of the drainage system to the
hilly parts of the distribution system (Rezovački Vinogradi,
Milanovac, Sv. Đurađ, Podgorje, Golo Brdo). The super-
vision has shown that archaeological inspections of such
infrastructural interventions are very difficult to carry out
due to the excavation methodology and laying of pipes,
but despite numerous limitations, two new sites have been
identified.
Redni broj: 93
Lokalitet: Virovitica – gradski park (dvorac Pejačević)
Naselje: Virovitica
Grad/općine: Virovitica
Razdoblje: SV, NV
Od 4. rujna do 9. studenog 2017. Muzej grada Koprivnice

zaštitno je arheološki istražio prostor parka dvorca Pejačević
u Virovitici. Istraživanje se odvijalo tijekom 40 radnih dana.
Uz voditelja istraživanja, Ivana Valenta, stručnu ekipu činili Ostaci supstrukcije drvenog mosta i njegovih nosača (foto: M.
su zamjenik voditelja istraživanja, viši kustos Muzeja grada Horvat)
Koprivnice, mr. sc. Robert Čimin, apsolventi arheologije
Goran Trninić i Lucija Dugorepec, studenti arheologije Ilija sustavno arheološki istraživao u više navrata, što je revi-
Cikać, Dino Molnar i Eszter Karbcsoyieszter, arheologinja dirano tijekom ovogodišnjih radova (Sabolić 1991, Salajić
Sanja Baškarad iz Gradskog muzeja Virovitica te Marin 2005, 2006, 2007, 2009a, 2009b, 2010a, 2010b, 2011a,
Horvat, mag. povijesti, Muzej grada Koprivnice. U istraži- 2011b, 2012, 2015, 2016a, 2016b), dok je posljednji položaj
vanju je sudjelovalo i devet radnika. Naručitelj radova bio dosad samo nedestruktivno istražen (Mušić, Salajić 2015).
je Grad Virovitica, dok su sredstva za istraživanje bila osi-
gurana u sklopu EU projekta Integrirani razvojni program Zapadni ulaz s mostom
Virovitice – 5 do 12 za Dvorac, koji obuhvaća obnovu dvorca Položaj zapadnog ulaza s mostom pokazao se tehnički naj-
Pejačević i revitalizaciju virovitičkoga gradskog parka. zahtjevnijim sektorom, budući da je sadržavao najviše kul-
turnih slojeva, ostataka nepokretnih arheoloških tvorevina
Projektnim su zadatkom unaprijed bila definirana tri te pokretnih arheoloških nalaza. Već je bilo poznato da se
položaja, koja je bilo potrebno istražiti: 1. zapadni ulaz na tome mjestu nalazio glavni ulaz u utvrdu i da je riječ o
s mostom; 2. sjeveroistočna kula; 3. jugoistočna kula s svojevrsnoj srednjovjekovnoj četvrtastoj ulaznoj kuli. Ta je
bedemom. Prva je dva položaja Gradski muzej Virovitica građevina poslije pregrađivana u dva navrata te je danas
177
smjernica, na tome je prostoru otvorena sonda nepravilna

tlocrta, približne veličine 800 m², čije su dimenzije bile uvje-
tovane vanjskim čimbenicima, tj. bile su ograničavajuće
zbog propisanih uvjeta zaštite zaštićenog drveća oko pro-
stora sonde.
U trenutku kada je započelo otvaranje prostora jugoistočne
kule i bedema, potvrđeni su rezultati georadara i već su se
nakon prvog dana nazirali istočni i južni zid utvrde te jugo-
istočna kula. Prilikom naknadnog čišćenja utvrđeno je da
su istočni i južni zid u gornjem dijelu bili građeni od opeke,
a u donjem od kamena. Radi se o istovremenoj gradnji,
prilikom koje je za temelje i elevaciju upotrebljavan različit
materijal (kamen i opeka). Jugoistočna je kula građena na
jednak način, no njezini su temelji puno plići. Na vanjskom
spoju kule i istočnog zida vidljivo je da je kula prislonjena
uz ugao, no tlocrtni pogled to ne otkriva. Tijekom iskopa-
Pogled iz zraka na prostor jugoistočne kule i djela centralnog dvo- vanja u unutrašnjosti nisu otkriveni arheološki slojevi, već
rišta (foto: D. Vugrinec) samo dva sloja zasipa, koji su se protezali do dna temelja
kule.
u njezinu tlocrtu i elevaciji najvidljivija i najzastupljenija Strojno iskopavanje sonde nastavljeno je micanjem recent
posljednja faza. Elemente arhitekture ulaza, koji zasigurno nog zasipa iz 19. st. koji je prema radnim pretpostavkama,
pripadaju srednjovjekovnoj fazi, čine kamena supstrukcija baziranima na temelju stratigrafskih slojeva na prostoru
temelja i dio elevacije od kamenih klesanaca te sam drveni zapadnog ulaza, zatrpao srednjovjekovne slojeve na pro-
most. Do sada je prevladavalo mišljenje da je most građen storu središnjeg dvorišta, tj. njegova jugoistočnog dijela.
na drvenim nosačima, koji su se nalazili u opkopu ispunje- Tijekom tih radova otkrivena je četvrtasta prostorija oko
nom vodom, što je i potvrđeno tijekom istraživanja. i unutar koje je definiran veći broj arheoloških slojeva.
Temelj kasnosrednjovjekovnog mosta u temelju je bio Njihovim je istraživanjem utvrđeno da je unutar prostorije
građen od pravilnih supstrukcijskih ćelija, sastavljenih od (čije dimenzije nisu u potpunosti definirane) naknadno uba-
tesanih masivnih, međusobno povezanih hrastovih greda, čena cisterna. U unutrašnjosti cisterne strojno su micani
položenih na zdravu zemlju. Prosječne dimenzije ćelija sup- slojevi zasipa iz 19. st., a ručnim su iskopom istraženi tanki
strukcije iznosile su 3,7x3,0 m, a na križištu greda nalazili arheološki slojevi na sloju gline, koji je služio kao vjerojatna
su se utori za vertikalne nosače. Duž vanjskih linija mosta priprema hodne površine originalne namjene prostorije, a
nalazili su se produbljeni kanali, u kojima se vjerojatno saku- ujedno i kao dno naknadno instalirane cisterne.
pljao mulj. Moguće je da je posljednji segment mosta prema Između istočnog zida utvrde i istočnog zida prostorije defi-
ulazu u dužini od oko 3,0 m bio pokretan, no to nije bilo niran je veći broj nivelacijskih i kulturnih slojeva, kojima
moguće potvrditi tijekom arheoloških iskopavanja. Sudeći su utvrđeni relativno-kronološki odnosi te su djelomično i
prema prikupljenom materijalu, a ponajviše prema majo- istraženi. Jednaka je situacija bila i sa zapadne strane pro-
ličkom posuđu, most je građen u drugoj polovini 15. st., o storije, gdje je definirano i djelomično istraženo nekoliko
čemu svjedoče i povijesni izvori (Salajić 2005). Ta će se arheoloških slojeva, uočenih na dubini od cca 2,5 m ispod
pretpostavka utvrditi rezultatima radiokarbonskih analiza recentnih slojeva iz 19. st.
ugljena i dendrokronološkim rezultatima greda supstrukcije. Uz južni zid cisterne dokumentiran je i originalan južni
Od pokretnih arheoloških nalaza prikupljena je iznimno zid četvrtaste prostorije i djelomično su istraženi njegov
velika količina ulomaka keramičkog posuđa, koje se može instalacijski rov, rov za njegovo micanje te rov za instala-
datirati između 14. i 17. st., među kojim se nalaze i ulomci ciju južnog zida cisterne. Uz njih i iznad njih (prema jugu)
talijanskog majoličkog posuđa iz 15. i 16. st., determinacijski
najzahvalnijeg oblika posuđa. Osim keramike, pronađeno je
mnoštvo čašastih pećnjaka, keramičkih lula, brojni metalni
predmeti poput topovskih kugli, puščanih zrna, mačeva,
kopalja, sjekira, novca, predmeta za osobnu upotrebu,
okova, čavala i klinova. Prilikom istraživanja sakupljena je i
velika količina životinjskih kostiju, koje su nakon konzuma-
cije odbacivane u opkop, a na temelju čijih će se analiza
moći utvrditi prehrambene navike stanovnika utvrde.
Jugoistočna kula s bedemom

Jugoistočna kula dosad nije istražena, no geofizički je sni-
mljena (Mušić, Salajić 2015). Ta su ispitivanja, među osta-
lim, otkrila položaj i smjer pružanja istočnog i južnog zida
utvrde te položaj jugoistočne kule. Na prostoru unutraš-
njeg dvorišta, koje su zatvarali obodni zidovi utvrde, nisu
bile vidljive arheološke strukture. Na temelju dobivenih Pogled iz zraka na sjeveroistočnu kulu (foto: D. Vugrinec)
178
nalazio se veći rov zapunjen recentnom šutom s kraja 18. Salajić 2011b S. Salajić, Virovitica – srednjovjekovna
i početka 19. st., koji je onemogućio direktno povezivanje utvrda (most), HAG, 7/2010, Zagreb, 2011: 185, 186.
arheoloških slojeva južno od njega i same četvrtaste pro- Salajić 2012 S. Salajić, Virovitica – srednjovjekovna utvrda
storije, tj. poslije cisterne. (kula), HAG, 8/2011, Zagreb, 2012: 177 – 179.
U slučaju navedenih slojeva, utvrđenih južno od spomenu- Salajić 2015 S. Salajić, Virovitica – gradski park (zapadni
tog rova iz 19. st., radilo se o velikom broju tankih slojeva ulaz), HAG, 11/2014, Zagreb, 2015: 141, 142.
priprema i hodnih površina, koje su funkcionirale tijekom i Salajić 2016a S. Salajić, Virovitica – gradski park (kula),
nakon prestanka korištenja cisternom, a vrlo vjerojatno i HAG, 12/2015, Zagreb, 2016: 186, 187.
nakon njezina zatrpavanja. Ti su slojevi također djelomično Salajić 2016b S. Salajić, Virovitica – gradski park (zapadni
istraženi, no zadržani su kao i svi ostali na prostoru dvori- ulaz), HAG, 12/2015, Zagreb, 2016: 187 – 189.
šta unutar kontrolnih profila.
Što se tiče pokretnog materijala, u slojevima zasipa iz Ivan Valent
19. st. nađeno je dosta ulomaka keramike, životinjskih
kostiju i nekoliko metalnih nalaza, od kojih se ističe nalaz Summary
jatagana. Što se tiče srednjovjekovnih arheoloških slojeva,
budući da su svi tek djelomično istraživani, unutar većine During the Autumn of 2017 the Koprivnica Town Museum
njih pronađena je manja količina pokretnih nalaza, koji se conducted a rescue archaeological campaign of the coat
okvirno datiraju u 15. i 16. st. and ditch of the Pejačević Palace in Virovitica, built on the
foundations of a medieval fortification. The excavations
Sjeveroistočna kula were conducted as part of the Palace revitalisation and
Prostor sjeveroistočne kule također je već arheološki istra- reconstruction project, and the position of the archaeo-
žen, prilikom čega je obuhvaćen prostor vanjskog plašta logical trenches was set in advance as follows: 1) west
i djelomično unutrašnjost kule. Iz navedenog je razloga entrance of the medieval fort and its wooden bridge; 2) the
tijekom istraživanja, sukladno unaprijed zadanim smjer- southeast tower and 3) the northeast tower. The excava-
nicama, pažnja usmjerena samo na unutrašnjost kule. tion of the west entrance and the medieval bridge proved
Nakon micanja zaštitnog pokrova uklonjena je zemlja, to be the most challenging position. After numerous layers
kojom je krajem 18. st., tijekom nivelacije srednjovjekovne of various fillings of the ditch, which contained an abun-
utvrde za potrebe gradnje dvorca Pejačević, zasipana dance of broken ceramic pots, animal bones, every day
unutrašnjost kule. Nakon micanja zasipa, koji je na mje- and military items, a solid wooden structure, which proved
stima bio dubok i do 3 m, definirani su i počišćeni ostaci to be the base of the bridge, was unearthed. It can be dated
kanalizacijskog sustava dvorca s kraja 18. i početka 19. st. to the mid-15th century. The southeast tower had not been
Oni su, nažalost, uništili sve srednjovjekovne arheološke previously excavated, but its position was known from a
slojeve. Dio tog kanalizacijskog sustava bio je povezan i s geophysical survey conducted some years ago. The tower
prolazom, koji je tijekom srednjovjekovne faze funkcionirao itself, as opposed to the palace interior, did not contain
između podrumske razine prostorija sjevernog krila i sje- any archaeological layers. Furthermore, its foundations
veroistočne kule. Prikupljena je manja količina pokretnog were laid on a fairly high altitude considering the founda-
arheološkog materijala, koji je datiran u vrijeme gradnje tion depths of the south and east walls of the medieval
dvorca Pejačević. fortification. The outside connection of the two reveals
that the tower was added in a later phase. The excava-
Literatura tions conducted within the medieval fortification revealed a
large room which had been repurposed into a cistern. The
Mušić, Salajić 2015 B. Mušić, S. Salajić, Virovitica – grad- excavations within the northeast tower did not reveal any
ski park, HAG, 11/2014, 2015: 138 – 140. archaeological features.
Sabolić 1991 D. Sabolić, Virovitička utvrda (katalog
izložbe), Virovitica 1991.
Salajić 2005 S. Salajić, Virovitica – srednjovjekovna
utvrda, HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 52, 53. Redni broj: 94
Salajić 2006 S. Salajić, Virovitica – srednjovjekovna Lokalitet: Virovitica – gradski park (dvorac Pejačević)
utvrda, HAG, 2/2005, Zagreb, 2006: 91 – 93. Naselje: Virovitica
Salajić 2007 S. Salajić, Virovitica – srednjovjekovna Grad/općina: Virovitica
utvrda, HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 104, 105. Pravni status: Z-381
Salajić 2009a S. Salajić, Virovitica – srednjovjekovna Razdoblje: SV
utvrda (kula), HAG, 5/2008, Zagreb, 2009: 154, 155. Vrsta radova: arheološki nadzor
Salajić 2009b S. Salajić, Virovitica – srednjovjekovna
utvrda (most), HAG, 5/2008, Zagreb, 2009: 155, 156. Godinu 2017. obilježio je završetak arheološkog iskopa-
Salajić 2010a S. Salajić, Virovitica – srednjovjekovna vanja srednjovjekovne utvrde nizinskog tipa u Virovitici.
utvrda (kula), HAG, 6/1/2009, Zagreb, 2010: 142, 143. Dvomjesečnim završnim arheološkim radovima, koji su
Salajić 2010b S. Salajić, Virovitica – srednjovjekovna se odvijali ujesen (Muzej grada Koprivnice), sredstvima iz
utvrda (most), HAG, 6/1/2009, Zagreb, 2010: 144, 145. europskih fondova za obnovu dvorca i perivoja, prethodila
Salajić 2011a S. Salajić, Virovitica – srednjovjekovna su dva manja arheološka nadzora, čija je voditeljica bila
utvrda (kula), HAG, 7/2010, Zagreb, 2011: 183, 184. Silvija Salajić, dipl. arheo. iz Gradskog muzeja Virovitica.
179
Temelj dvorca Pejačević i temelj sjeveroistočne kule s istovjetnom Iskop uz temelj zapadnog krila dvorca Pejačević s presječenim
gradnjom (foto: S. Salajić) tunelom ispod gotičkog prozora (foto: S. Salajić)
Iskop uz temelj dvorca Pejačević, za potrebe hidroizolacije, prepoznatljiv je njegov bačvast svod pomno građen od
potvrdio je prijašnje pretpostavke. Povijesni izvori navode opeke, kao i cijeli tunel. Postavljen je u smjeru sjever-jug.
da je utvrda građena u 15. st. (u jednoj ispravi u doba kralja Tuneli su čest nalaz prilikom iskopavanja u užem centru
Žigmunda iz 1439. „izričito se navodi da u gradu postoji grada, gdje se rasprostirala utvrda, a ispod platoa postoji
palača te kraljeve i kraljičine kuće” (Adamček 1986: 114)). dobro sačuvana mreža tunela. Njihova povezanost s utvr-
Sada je iskopom potvrđen temelj tog objekta (danas pod dom dokazuje da su služili kao izlazi za nuždu, u slučaju da
nazivom srednjovjekovne utvrde), građen od lomljenog je utvrda osvojena.
kamena i opeke, povezan žbukom. Jednak način gradnje Tuneli su kao privlačan dio srednjovjekovne nizinske
koji je ostavio traga u utorima, posljedica gradnje drvenom utvrde pronađeni i prilikom vađenja panjeva u gradskom
građom (grede i daske), već je pronađen prilikom iskopa- parku 2017. godine. Naime, tijekom obnove perivoja posje-
vanja temelja sjeveroistočne kule. Iako je građevinski iskop čen je znatan broj većih stabala, kojima je uslijedilo strojno
bio mjestimično dubok i do 3 m, u profilu objekta još se nije vađenje korijenja. U sjeverozapadnom dijelu parka, na
nazirao kraj, odnosno početak temelja (prema usmenom kosini neposredno ispod platoa pronađen je tunel zidan
navodu Josipa Strmečkog, vlasnika restorana, u podrumu od opeke. Presječen tunel visine 80-ak cm, polukružnog
zapadnog krila dvorca, prilikom dubljeg iskopavanja zbog svoda, postavljen je u smjeru sjeverozapad-jugoistok,
problema s vodom 90-ih god. 20. st., na jednom su mjestu s pogledom prema crkvi sv. Roka. Isti je tunel pronađen
pronađeni masivni temelji od hrastovih trupaca). Tijekom prilikom radova na hidroizolaciji barokne crkve 2012. (tom
konzervatorskih radova tvrtke Urbos iz Osijeka, vlasnika je prilikom u zapadnom dijelu baroknog sakralnog zdanja
arhitekta Milka Puncera, godine 2005. u prizemlju zapad- pronađen temelj romaničke crkve s grobovima uz nju, koje
nog krila dvorca, neposredno uz ulaz, pronađen je gotički grobni prilozi slavonskih banovaca datiraju u 13. st.). Tunel
prozor. Jasna je to potvrda da je osim srednjovjekovnog je vodio u kriptu, koja je naknadno zazidana.
temelja utvrde sačuvano i prizemlje, što je iskorišteno za Očito je jezgra srednjovjekovne Virovitice – Wereucha
gradnju barokno-klasicističkog dvorca (prozor je naknadno bila važno središte kao posjed ugarskih kraljica u 13. st.,
prekriven žbukom i nije vidljiv nakon rekonstrukcije dvorca). s trima crkvama te franjevačkim i dominikanskim redom.
Ispod kamenoga gotičkog prozora pronađen je tunel, sada Valja napomenuti da je ondje kralj Bela IV., suprug kraljice
vidljiv u rovu uz temelj dvorca. Iako presječen iskopom, Marije, izdao važne dokumente za druge gradove.
180
Prilikom daljnjeg iskopa 2017., uz temelj istočnog krila u iskopu za teretni lift u južnom zidu dvorca, ispod razine
dvorca utvrđen je jednak sastav zida, tj. temelja od lomlje- poda ustanovljen je kameni zid. Grubim strojnim iskopom u
nog kamena i opeke, povezan žbukom. I na tom su mjestu profilu se naslućuje njegova struktura od lomljenog kamena
vidljiva udubljenja, otisci od dasaka, kao posljedica jedna- i opeke. Da bi se moglo reći nešto više o tome, potrebno je
kog načina gradnje utvrde u 15. st. Na dubini od 60-ak cm utvrditi njegovo postojanje s vanjske, dvorišne strane. Pritom
u rovu je pronađen poprečan zid od opeke, širok 50 cm. treba pregledati stare terenske dnevnike, u kojima Drago
Nevelik zid koji se proteže u smjeru sjever-jug, u neposred- Doppler, prvi virovitički kustos, i arhitekt Ante Ivanušić čine
noj blizini sjeveroistočnog temelja kule, presječen je gra- prve korake za srednjovjekovnu Viroviticu, spominjući zid/
đevinskim zahvatom u rovu, ali ostavlja mogućnost istra- temelj u podrumu istočnog krila dvorca, prije gradnje kuglane.
živanja u ostatku. Iskopavanjem šetnice odgovorilo bi se Arheologija polako potvrđuje povijesne izvore, a mnoge
na mnoga pitanja u tom zapadnom dijelu sjeveroistočne još treba dokazati, što je opsežan posao mnogih gene-
kule, gdje je zasigurno bio neki objekt. Tijekom iskopavanja racija. Osim kasnosrednjovjekovne Virovitice, potrebno
2006. i 2009., uz vanjski plašt temelja kružne kule prona- je povijesno i arheološki istražiti puno važniju Wereuchu
đene su polukružno postavljene rupe od stupa i kolaca, a razvijenog srednjeg vijeka (13. st.), a ona će dalje voditi do
2016. u temelju kule pronađen je tajni prolaz/izlaz u tom znatno starijeg, prapovijesnog vremena (možda virovitičke
zapadnom dijelu, uz dvorac. grupe KŽP-a), na kojem prema pravilima struke nastaje
Zasigurno su se graditelji barokno-klasicističkog dvorca srednjovjekovna nadgradnja. Poziv na istraživanje daje ta
početkom 19. st. koristili temeljom utvrde iz 15. st. te su jedinstvena utvrda nizinskog tipa, koja je sačuvana samo
iskoristili dio njezine nadgradnje za prizemlje dvorca, kako u temeljima, ali dovoljno da konfiguracijom tla, platoom i
je vidljivo u njegovu sjevernom dijelu (u južnom se dijelu opkopom dominira okolnim područjem i uljepšava središte
nalazi trijem). To jasno pokazuje pojačanje konzolama u grada.
prizemlju dvorca, što je karakteristika utvrda (to je vidljivo u
blago nagnutom prizemlju dvorca Pejačević i fasadi koju je Literatura
oštetilo curenje kišnice).
U južnom dijelu, prema unutrašnjem dvorištu nisu uočeni Adamček 1986 J. Adamček, Virovitica i virovitička župa-
nalazi nepokretne srednjovjekovne kulturne baštine. Možda nija u srednjem vijeku, Virovitički zbornik, Virovitica, 1986:
je razlog to što je iskop bio znatno plići i dvorac je u tom 113 – 120.
dijelu otvoren prema perivoju s hodnikom i lukovima. Ipak Horvat 2001 R. Horvat, Povijest grada Virovitice, Matica
se uspjelo primijetiti nešto važno prilikom neslužbenog nad- hrvatska, Virovitica, 2001.
zora unutar dvorca. U podrumu istočnog krila, koji je nami- Salajić 2008 S. Salajić, Srednjovjekovna nizinska utvrda u
jenjen smještaju arheološke zbirke stalnog postava muzeja, Virovitici, Osvrt na arheološka iskopavanja od 1991-2008.
g., katalog izložbe, Virovitica, 2008.
Salajić 2014 S. Salajić, Srednjovjekovna nizinska utvrda u
Virovitici 2, Virovitica, 2014.
Silvija Salajić
Summary
The year 2017 was marked by the completion of the

archaeological excavations of a medieval lowland hillfort
in Virovitica, today the Pejačević Castle. The two-month
excavations were preceded by two small-scale archaeo-
logical supervisions. The excavations near the foundations
of the Pejačević Castle have confirmed the historical fact
that Count Pejačević had used the foundations of the 15th
c. medieval fortification to build the castle in the period
between 1805 and 1815.
Redni broj: 95
Lokalitet: Zvonimirovo – Veliko polje
Naselje: Zvonimirovo
Grad/općina: Suhopolje
Razdoblje: P, SV
Ulaz u tunel na sjeveroistočnoj kosini gradskog parka u Virovitici, U lipnju i srpnju 2017. nastavljena su zaštitna istraživanja
pronađen prilikom vađenja panjeva (foto: S. Salajić) prapovijesnoga i srednjovjekovnoga nalazišta Zvonimirovo
181
grob (LT 116) te grob (LT 117), koji je uništen prilikom

obrade zemljišta. Rake su pravokutnoga oblika te zaoblje-
nih uglova, dok se grob LT 116 izdvaja svojom veličinom i
dubinom ukopa. Od groba LT 117 sačuvano je samo dno
rake, koje se nalazilo odmah ispod sloja humusa, sa spa-
ljenim kostima i donjim dijelom keramičke posude. Otkriće
groba LT 117 potvrđuje prethodne spoznaje da je dio gro-
bova uništen intenzivnom poljoprivrednom obradom zemlji-
šta, o čemu svjedoče i nalazi metalnih predmeta te kera-
mičkih ulomaka u sloju humusa u svim sondama.
U dvojnome grobu (LT 116) pronađene su dvije odvojene
hrpice spaljenih kostiju, svaka sa svojim karakterističnim
prilozima (Dizdar 2016a; Berecki, Vaida 2017). Između njih
položena je zdjela. S obzirom na kompaktnost hrpica spa-
ljenih kostiju, može se pretpostaviti da su one, s manjim
prilozima nošnje, bile položene u materijal organskoga
podrijetla (tkanina). Posebno je zanimljiv pokop muškarca,
Grob LT 116 (foto: M. Dizdar) koji je s prilozima naoružanja označen kao ratnik. Na vrhu
se nalazio u krug svijen željezni mač u koricama, grupe 6
(Dizdar 2013: 89 – 114, sl. 14), s čije je sjeverne strane
bila i željezna fibula. U sredini se nalazilo željezno koplje s
vrhom okrenutim prema gore. Sličan je običaj već zabilje-
žen u grobu LT 48, samo je koplje bilo zabodeno s vrhom u
dno rake (Dizdar 2016a: 300). Jednako tako, običaj polaga-
nja kružno svijenoga mača u koricama već je dokumentiran
na groblju. Oko donjega dijela koplja – tuljca položene su
spaljene kosti, s dijelovima nošnje – fibula srednjolatenske
sheme te kopča i obruči pojasne garniture (Dizdar 2013:
177 – 179), a možda i ulomcima željezne pincete. Sa spa-
ljenim ostacima žene pronađeni su željezni pojas sastav-
ljen od uvijenih i spojenih članaka s kopčom tipa Brežice
(Dizdar 2013: 213 – 227, sl. 74) te ulomci brončane i želje-
zne fibule s dvjema kuglicama (Dizdar 2013: 235 – 241).
Dvojni grobovi s pokopima muškarca – ratnika i žene već
Detalj groba LT 116 – pokop ratnika (foto: M. Dizdar) su dokumentirani na groblju u Zvonimirovu (Dizdar 2016a:
305 – 306, Fig. 13).
– Veliko polje. Voditelj istraživanja bio je Marko Dizdar Istraživanja 2017. potvrdila su spoznaje da je riječ o dijelu
iz Instituta za arheologiju. Za restauraciju i konzervaciju groblja s većim brojem grobova latenske kulture. Pronađeni
nalaza zadužen je Mihael Golubić, dipl. konzervator iz grobovi pripadaju skupini koja je položena na zapadnoj
Hrvatskoga restauratorskog zavoda. Financijska sredstva padini uzvisine. U najjužnije položenoj sondi grobovi nisu
osiguralo je Ministarstvo kulture.
Tijekom dosadašnjih istraživanja zabilježena su dva hori-

zonta pokopavanja – stariji s paljevinskim grobovima
latenske kulture iz mlađega željeznog doba, dok mlađem
horizontu pripadaju kosturni grobovi bjelobrdske kulture.
Istraživanjima 2017. obuhvaćen je središnji dio uzvisine, na
kojoj su tijekom iskopavanja 2011. – 2016. pronađeni brojni
paljevinski grobovi latenske kulture (Dizdar 2016b; 2017).
Na zapadnoj padini uzvisine položene su sonde 23, 24 i 25,
koje se nastavljaju na iskope iz prethodnih godina. Sonda
26 položena je po vrhu te zapadnim padinama uzvisine,
odnosno radi se o najjužnije do sada istraženoj sondi na
nalazištu. Godine 2017. istražena je površina od 152 m2
ili ukupno 3663 m2 nalazišta, prilikom čega je prosječna
dubina iskopa iznosila 1,00 – 1,20 m, a dokumentirana stra-
tigrafija isključivo odgovara geološkim slojevima – svjetlo-
sivoga i crvenkastosmeđega pijeska (SJ 02 i SJ 03) te svi-
jetlo smeđe i crvenkastosmeđe ilovače (SJ 114 i SJ 132).
U sondi 23 pronađena su dva groba sa spaljenim ostacima
pokojnika, koji pripadaju latenskoj kulturi – jedan dvojni Detalj groba LT 116 – pokop žene (foto: M. Dizdar)
182
pronađeni, no u sloju humusa zabilježeni su nalazi željez Tomičić, Dizdar 2005 Ž. Tomičić, M. Dizdar, Grobovi laten-
nih obruča koji pripadaju pojasnoj garnituri kakva se pojav- ske kulture s Velikog polja u Zvonimirovu – rezultati istraži-
ljuje u grobovima muškaraca, pa tako i u dvojnome grobu vanja 1993.-1995., Prilozi IAZ, 22, Zagreb, 2005: 59 – 125.
LT 116. Vjerojatno se radi o nalazima iz uništenoga groba,
zbog čega je buduća iskopavanja potrebno usmjeriti i na Marko Dizdar
južni dio uzvisine.
Tipološko-kronološka analiza nalaza, posebno naoružanja Summary
i dijelova nošnje iz groba LT 116, pokazuje da se grobovi
mogu datirati u LT C2 (Mokronog IIb stupanj) (Božič 1999), Rescue archaeological excavations at Zvonimirovo-Veliko
odnosno u prvu polovicu i do sredine 2. st. pr. Kr. (Majnarić- polje site was undertaken in the central part of an elevation
Pandžić 2001; Tomičić, Dizdar 2005; Dizdar 2011; 2013), where two cremation graves of the La Tène culture (LT 116
čime se groblje Zvonimirovo – Veliko polje potvrđuje kao – LT 117) had been found. What particularly stands out is
jedno od najistaknutijih nalazišta latenske kulture u južnoj a large grave pit with a double burial, LT 116 (Fig. 1), con-
Panoniji. taining a bent sword in a scabbard and spear accompanied
with iron fibulae and a belt set composed of a buckle and
Literatura rings (Fig. 2). In the central part of the grave there was a
bowl and in the south-eastern corner a heap of cremated
Berecki, Vaida 2017 S. Berecki, D. L. Vaida, Late Iron bones with an iron chain belt and bronze and iron fibulae
Age Double Burials in the Carpathian Basin, in: Funerary with two knobs (Fig. 3). Another burial, LT 117 was com-
Practices at the Thracians and the Celts in the Second Iron pletely destroyed by deep ploughing and only the bottom
Age, Proceedings of the 16th International Colloquium of of the grave pit with small heap of cremation bones and
Funerary Archaeology, Alun, Hunedoara County, 11th – 14th fragments of ceramic vessel was preserved. Both graves
May 2017, (ed. V. Sîrbu), Istros, XXIII, Brăila, 2017: 13 – 45. can be dated to LT C2, i.e., Mokronog IIb phase.
Božič 1999 D. Božič, Die Erforschung der Latènezeit in
Slowenien seit Jahre 1964., AV, 50, Ljubljana, 1999: 189
– 213.
Dizdar 2011 M. Dizdar, The La Téne culture in central
Croatia. The problem of the eastern border of the Taurisci
in the Podravina region, in: The Eastern Celts, The
Communities between the Alps and the Black Sea (eds. M.
Guštin, M. Jevtić), Univerza na Primorskem, Znanstveno-
raziskovalno središče, Univerzitetna založba Annales,
Koper – Beograd, 2011: 99 – 118.
Dizdar 2013 M. Dizdar, Zvonimirovo – Veliko polje, Groblje
latenske kulture 1, Monographiae Instituti Archaeologici, 8,
Zagreb, 2013.
Dizdar 2015 M. Dizdar, Rezultati istraživanja groblja laten-
ske kulture Zvonimirovo – Veliko polje u 2014. godini, AIA,
XI, Zagreb, 2015: 43 – 45.
Dizdar 2016a M. Dizdar, Late Iron Age Funerary Practice
in Southern Pannonia, in: Funerary Practices during the
Bronze and Iron Ages in Central and Southeast Europe,
Proceedings of the 14th International Colloquium of Funerary
Archaeology in Čačak, Serbia, 24th – 27th September
2015, (eds. V. Sîrbu, M. Jevtić, K. Dmitrović, M. Ljuština),
International Union for Prehistoric and Protohistoric
Sciences (UISPP) – 30th Commission: Prehistoric and
Protohistoric Mortuary Practices Association for Studies of
Funerary Archaeology (ASFA) – Romania – University of
Belgrade, Faculty of Philosophy – National musem Čačak,
Beograd – Čačak, 2016: 293 – 312.
Dizdar 2016b M. Dizdar, Rezultati istraživanja groblja
latenske kulture Zvonimirovo – Veliko polje u 2015. godini,
AIA, XII, Zagreb, 2016: 82 – 85.
Dizdar 2017 M. Dizdar, Rezultati istraživanja groblja laten-
ske kulture Zvonimirovo – Veliko polje u 2016. godini, AIA,
XIII, Zagreb, 2017: 54 – 56.
Majnarić-Pandžić 2001 N. Majnarić-Pandžić, Grob rat-
nika Lt 12 iz srednjolatenskog groblja u Zvonimirovu kod
Suhopolja u Virovitičko-podravskoj županiji, Prilozi IAZ, 18,
Zagreb, 2001: 83 – 101.
183
BJELOVARSKO-BILOGORSKA
ŽUPANIJA
96 Bijela – benediktinski samostan sv. 100 Oštri Zid – Šancevi

Margarete 101 Plinovod Omanovac – Daruvar
97 Daruvar – Stari Slavik – Židovsko 102 Stari grad Garić grad
groblje 103 Streza – pavlinski samostan Svih
98 Malo Korenovo – Vojvodinac svetih
99 Novoseljani – Lug (AN 1)
184
Bjelovarsko-bilogorska županija, HAG 14/2017
Redni broj: 96 Istraživanjima su zahvaćene površine □F/G14/15 i istočni

Lokalitet: Bijela – benediktinski samostan sv. Margarete dijelovi □F/G13, ukupne površine 68 m². Na području prvog
Naselje: Bijela traveja istraživan je ukop većih dimenzija. Gornji slojevi u
Grad/općina: Sirač tom dijelu sastoje se od ostataka starog humusa i uruše-
Pravni status: P-5965 nja samostanske crkve. Ukop je do kraja istražen samo
Razdoblje: SV na području □F14. Na tom se mjestu pokazalo da je veći-
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje nom zapunjen slojem u kojem su nalaženi komadi kame-
nih arhitektonskih elemenata, uglavnom svodnih rebara
Od 26. lipnja do 7. srpnja 2017. Služba za arheološku baštinu i sedre. Takav sastav upućuje na to da je ukop zapunjen
Hrvatskog restauratorskog zavoda istražila je ostatke urušenjem crkvenog svoda. Među nalazima iz ukopa ističu
benediktinskog samostana sv. Margarete u Bijeloj. Voditelj se segmenti masivnog poligonalnog stupa. U sjeveroistoč-
istraživanja bio je Andrej Janeš, dipl. arheo., a zamjenica nom rubu ukopa otkriven je temelj baze stupa. Radi se o
voditelja Eva Buća, mag. arheo. U iskopavanjima su sudje- kvadratnoj strukturi, dimenzija 1,19x1,26 m, visine 1,20 m,
lovali dr. sc. Željka Bedić iz Antropološkog centra HAZU građenoj od kamena lomljenca vezanog obilnim bijelim
te studenti s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakul- mortom. Nastanak tog ukopa može se povezati s preko-
teta u Zagrebu – Valerija Gligora, Tea Kokotović, Antonija pavanjima ostataka crkve u 18. i početkom 19. st., kada
Podobnik, Sebastijan Stingl, Luka Štefan i dva pomoćna nastaje ukop u jugoistočnom kutu lađe.
radnika iz Sirača. Ostatke arhitekture konzervirao je građe- Na području drugog traveja istraženo je deset grobnih cje-
vinski obrt Voluta iz Zapolja, od 14. do 30. lipnja. Radove lina (G7 – G16), prilikom čega je utvrđeno da se prostiru u
su nadzirali Milan Pezelj, d. i. a. i dr. sc. Krešimir Karlo iz dvama nizovima: istočnom (koji čine grobovi 4, 6, 7, 8, 9, 10 i
Konzervatorskog odjela u Bjelovaru. Radovi su financirani 12) i zapadnom (koji čine grobovi 5, 11, 13, 14 i 16). Grobovi
sredstvima Ministarstva kulture. 4 i 6 istraženi su tijekom prethodne kampanje, 2016. godine.
Iako tada nisu uočeni ukopi grobova, tj. rake, oni su uočeni
Ostaci benediktinskog samostana sv. Margarete nalaze se i definirani kod grobova istraženih 2017. godine. Zapune
na ovalnom uzvišenju dužine 120 m, širine 85 m, 500 m grobova čini rahla žuta ilovača nastala prilikom iskopavanja
južno od sela Bijela, jugoistočno od Daruvara. S jugoistočne rake te zatrpavanja pokojnika. Svi su pokojnici ukopavani
je strane brežuljak omeđen strmom padinom prema potoku u rake na dubinama od 0,9 do 1,2 m, u drvenim ljesovima.
Brzici, a s ostalih je strana zaštićen dubokim jarkom. Tragovi ljesova otkriveni su u svim grobovima, osim groba
Nastavljeno je iskopavanje lađe samostanske crkve, na 16. Kod nekih grobova očuvani su tragovi poklopnice lijesa
području srednjeg i južnog dijela prvog i drugog traveja. (npr. grob 8). Svi grobovi sadrže po jedan kostur. U slučaju
Zračna snimka istraženog dijela lađe (foto: E. Buća)
185
Horvat 1979 Z. Horvat, Benediktinski samostan u Bijeloj,

Peristil, 22, Zagreb, 1979: 55 – 65.
Janeš, Sekulić 2014 A. Janeš, P. Sekulić, Rudina i Bijela:
benediktinski samostani kasnosrednjovjekovne Slavonije,
SHP, III/41, Split, 2014: 185 – 204.
Andrej Janeš
Summary
Archaeological excavations of the nave of the church of

the Benedictine monastery of St Margaret in Bijela were
carried out in the course of June and July 2017. The works
encompassed a surface area of 68 m2, in the area of the
central and southern parts of the first and second bay of
Tlocrtni prikaz istraženih grobova (crtež: V. Gligora) the nave. Ten tombs were investigated in the second bay.
Grave 8 can be dated to the end of the 16th century and
grobova na prijelazu drugog i trećeg traveja utvrđeno je pre- the first half of the 17th century. The conservation works
kapanje starijih grobova i polaganje pokojnika na stare gro- on the architectural remains, i.e. the southern wall of the
bove. Tako je grob 6 oštetio grob 8, kod kojeg je dokumenti- assumed north bell tower were conducted in parallel with
rano pomicanje kostura u stranu za potrebe novog ukopa. I the excavations.
grob 8 oštećen je prilikom iskopavanja SJ 177. Preko groba
8 ukopan je dječji grob (grob 7), koji ga nije oštetio. Kod
ostalih grobova nije dokumentirano tako gusto ukapanje,
iako su kod nekih vidljive dislocirane kosti u profilima raka. Redni broj: 97
Može se izdvojiti i situacija grobova 14 i 16, gdje je dječji Lokalitet: Daruvar – Stari Slavik – Židovsko groblje
grob 16 položen na grob 14, a nije ga uništio. Naselje: Daruvar
Uz utvrđena dva niza grobova, oni pokazuju i grupiranje na Grad/općina: Daruvar
liniji sjever-jug. Grobovi u središtu crkve, tj. drugom traveju Pravni status: R-0434
(G10, 12 – 14, 16), položeni su u istom smjeru kao i gro- Razdoblje: A
bovi 1 i 3, u smjeru istok-zapad. S druge strane, grobovi u Vrsta radova: sustavno iskopavanje
južnom dijelu drugog traveja imaju blag otklon prema jugu,
prije svega grobovi 9 i 11. Od 24. srpnja do 23. rujna 2017., tijekom ukupno 34 radnih
Svi su pokojnici polagani na leđa, s ispruženim nogama, dana, trajala je nova faza sustavnog arheološkog iskopava-
glave položene na zapad. Kod triju grobova nije bilo moguće nja rimskog lokaliteta Stari Slavik – židovsko groblje u gradu
utvrditi položaj ruku (G8, G15, G16). Većina (4) ima ruke, tj. Daruvaru. Radove je vodio dr. sc. Goran Jakovljević, znan-
podlaktice, položene na zdjelicu (G9 – 11, G13), dva imaju stveni suradnik i muzejski savjetnik, voditelj Arheološkog
prekrižene na trbuhu, u tzv. „gotičkom” položaju (G12, odjela Gradskog muzeja Bjelovar, a zamjenica je bila
G14), dok jedan ima ruke položene uz tijelo (G7). Marijana Klasnić, mag. arheo., uz pomoć pet stručnih djelat-
Nalazi su u grobovima rijetki, a prevladavaju željezni čavli nika te 9 – 12 fizičkih radnika, koje je osigurao Grad Daruvar.
kojima su spajani ljesovi. U grobu 8 pronađena je brončana
dvopetljasta kopčica (tzv. „deda”) (PN 100), dok je u grobu Ciljevi ovogodišnjih istraživanja bili su usmjereni na tri loka-
11 nađen brončani predmet (PN 104), možda novac. cije: nastavak radova u sondi 1, u kojoj u prvoj fazi radovi
Kosturi su antropološki analizirani, a tijekom kampanje nije dostignuta dubina intaktnog tla (zdravice) te daljnje
2017. istraženo je šest muških grobova, jedan ženski i
tri dječja. Na ostacima kostura iz groba 8 napravljena je
radiokarbonska analiza, a datiran je u drugu polovicu 16. i
početak 17. st. Datum se poklapa s dobivenim rezultatima
za grob 6, koji ga je oštetio, a datiran je u sredinu 17. st.
Konzerviran je južni zid pretpostavljenog sjevernog zvonika
(SJ 065), koji je očuvan u visini od skoro 3 m, a gornjim dije-
lovima nedostaje lice. Konzervirano je južno lice zida, dok
je zapadni rub izveden tako da se u kasnijoj fazi može ugra-
diti odneseni dovratnik. U zapadnom i istočnom dijelu zida
rekonstruirani su otvori za nosače vrata. Kruna konzervi-
ranih zidova premazana je vodonepropusnim premazom.
Literatura
Andrić 2005 S. Andrić, Benediktinski samostan svete

Margarete u Bijeli, Tkalčić, 9, Zagreb, 2005: 9 – 122. Apsida i konstrukcija radijalno položenog kamena
186
Pogled na lokalitet
otkrivanje i praćenje otkrivenog perimetralnog zida naselja tesanih kamenih blokova, te sloj pločastog nepravilnog
južno od židovskoga groblja. kamena zalivenog žbukom nejasne funkcije i krajnjeg oblika.
Težište radova u sondi 1 bilo je na praćenju registrirane Temeljenje svih zidova identično je, a sastoji se od velikih
arhitekture na već otvorenoj površini u smjeru zapada, riječnih valutica na kojima je poslije građena konstrukcija
s produbljivanjem sonde 1 do intaktnog tla (zdravice). zidova. Riječne valutice na podlozi od bijele žbuke, dijelu
Planirano je i istraživanje prostora prema sjeveru (vodo- lokaliteta sjeverno od apsidalne konstrukcije (SJ 019 i 020),
spremi) jer je nakon nedavnog anketiranja nekadašnjih upućuju na to da je taj materijal kao podloga bio upotreblja-
djelatnika „Darkoma” zabilježeno da je prilikom gradnje van na čitavu arealu lokaliteta: na spomenutom dijelu mogao
vodospreme pronalaženo veliko kamenje, koje po opisu je biti osnova hodne površine između zidova, odnosno
odgovara sada otkrivenoj arhitekturi. možda dvorišta, a takva površina registrirana je i u prošlo-
Najvažniji rezultat ove faze istraživanja svakako je novo- godišnjoj sondi 3, ali bez jasnih tlorisnih elemenata prostora.
otkrivena arhitektura, koja u svom tlocrtu upućuje na Što se tiče podloge od bijele žbuke (SJ 019), važno je
mogućnost da je uistinu riječ o dijelu obrambenog rimskog istaknuti podatak da su u njoj pronađeni i ulomci rimskih
objekta. Arhitektura se prostire prema zapadu, istoku i sje- tegula, što može značiti dvije stvari: ili su one umiješane
veru, a južni profil sonde upućuje i na njezino vjerojatno u žbuku zbog dodatne čvrstoće materijala ili su dijelovi
širenje prema jugu. moguće zidne konstrukcije od opeke, koja još uvijek nije
Građena je na dva načina: na istočnom dijelu, gdje je u detektirana na lokalitetu, a za koju se podaci mogu naći u
potpunosti definirana apsidalna konstrukcija, sastoji se od recentnim pisanim izvorima.
pravilno tesanih kamenih blokova te sloja pločastog nepra- Posebnu zanimljivost čini urušenje od velikog radijalnog
vilnog kamena zalivenog žbukom, dok na istočnoj strani kamenja (SJ 018; vel. 45x55x65 cm), koje se od apsidalne
prevladava pločast kamen različitih dimenzija. konstrukcije proteže prema zapadu u trima relativno pra-
Najvažniji nalazi registrirani su prilikom produbljivanja vilnim redovima. Činjenica je da najveća površina na kojoj
sonde 1. Naime, otkriven je dio kompaktne arhitekture, koji leži to kamenje pripada licu urušenog zida, no problem je
nedvojbeno pripada rimskom razdoblju, a koji se sastoji od u tome je li to dio samostalne konstrukcije ili dio urušene
velikih tesanih kamenih blokova, od kojih su neki i lučno pro- kupole apside. Druga je pretpostavka manje vjerojatna, s
filirani na rubu. Kameni blokovi u svojoj osnovi čine polu- obzirom na veličinu i težinu kamenja, ali još uvijek ne može
krug, koji ulazi u zapadni profil sonde. Jedan kameni blok biti sa sigurnošću odbačena.
ostao je sačuvan in situ (60x60x40 cm) te se može konstati- Uzimajući u obzir sve prikupljene podatke ovogodišnjih
rati da je riječ o licu nekadašnjeg zida, a iza njega nalazi se istraživanja, za sada se može pretpostaviti da je riječ o
čvrsta jezgra od većih komada lomljenog kamena zalivenog dvjema ili trima fazama gradnje: dvije svakako pripadaju
žbukom. Osim te arhitektonske osnove, pronađeno je neko- antici, što je najvidljivije na istočnom dijelu arhitekture.
liko velikih dislociranih kamenih blokova, za koje se može Naime, način gradnje velikog zida i njegov spoj s apsidal-
tvrditi da su dio te iste kamene konstrukcije. Na južnom kraju nom konstrukcijom upućuje na to da apsida pripada mlađoj
sonde, odnosno početku nađene poluapside, registrirana je fazi (nema vezivnih točaka, odnosno apsida je prislonjena
pravocrtna konstrukcija, koja se također sastoji od pravilno na zid), a i sam je velik zid nešto drugačije građen u svom
187
Prilikom ovogodišnjih istraživanja ukupno je otvoreno oko

350 m2, s približnom orijentacijom sondi prema sjeveru.
Trenutačno još uvijek nije uspostavljen koordinatni sustav
sondi.
Djelatnici tvrtke Kaducej d.o.o. iz Splita za potrebe terenske
dokumentacije napravili su zračna snimanja tlocrta sondi te
fotoskice svih relevantnih profila. Nakon iskopavanja sonda
je prekrivena geotekstilom i zaštitnom plastičnom folijom te
djelomično zatrpana. Rezultati istraživanja pokazali su da
će se, usprkos nedostatku pokretnih nalaza, vjerojatno tije-
kom sljedećih kampanja moći definirati oblik i funkcija otkri-
venog objekta te da će on vrlo lako – nakon primjerenog
konzerviranja – biti pogodan za javnu prezentaciju.
Literatura
Gorenc 1968 M. Gorenc, Veliki Bastaji i Daruvar – antički

lokaliteti, Arheološki pregled, 10, Beograd, 1968: 239 – 244.
Jakovljević 2012 G. Jakovljević, Registar arheološ-
kih nalaza i nalazišta Bjelovarsko-bilogorske županije,
Bjelovar, 2012: 45, 46, br. 137.
Minichreiter 1984 K. Minichreiter, Daruvar – Stari Slavik,
antički arheološki kompleks, Obavijesti HAD, XVI., br. 1.,
Zagreb, 1984: 19, 20.
dr. sc. Goran Jakovljević
Summary
The investigation of the Roman-period site of Stari Slavnik-

Židovsko groblje in Daruvar was resumed in the course of
2017. The excavations revealed new architectural remains
Antički zid whose layout points to a defensive Roman-period build-
ing. The masonry extends to the west, east and north,
zapadnom dijelu. Na istočnom dijelu registrirana je hodna and southern probe profile suggests that it also extends to
površina između unutarnjih stranica zida od fino zaglađene the south. So far two or three construction phases can be
podloge bijele žbuke, dok takve situacije na zapadnoj strani assumed: two of them certainly belong to Antiquity.
nema (ili je možda uništena). Zajedničko obilježje svih tih
konstrukcija ipak je karakteristična rimska bijela žbuka,
način obrade kamena i njegova istovrsnost. Eventualna
treća faza gradnje, ona srednjovjekovna, možda bi se Redni broj: 98
mogla tražiti na zapadnom dijelu istražene arhitekture jer je Lokalitet: Malo Korenovo – Vojvodinac
u tom dijelu nađeno dosta srednjovjekovne keramike. Naselje: Malo Korenovo
Kako bi se pratio perimetralni zid naselja, prošlogodišnja Grad/općina: Bjelovar
sonda 2 proširena je za još 10 m prema sjeveru te je nastav- Pravni status: P-5490
ljeno površinsko čišćenje sonde. Površinska se struktura Razdoblje: P
ne mijenja (pločast kamen zaliven bijelom žbukom), ali Vrsta radova: sustavno iskopavanje
su – budući da svi registrirani elementi gradnje iz sonde 1
upućuju na to da bi sličnu situaciju trebalo očekivati i ovdje Od 19. lipnja do 13. srpnja 2017. trajala je prva faza
– skidani slojevi do 206,08 m n. v. kako bi se vidjelo postoje sustavnog arheološkog iskopavanja prapovijesnog lokali-
li tragovi masivnije arhitekture. Na navedenoj dubini regi- teta Vojvodinac u selu Malom Korenovu (Grad Bjelovar).
strirani su ostaci „pravog” zida od velikog tesanog kamena, Radove je vodio dr. sc. Goran Jakovljević, znanstveni
koji je gotovo uništen prilikom recentnih radova okolnog suradnik i muzejski savjetnik, voditelj Arheološkog odjela
stanovništva, ali još nije registrirana njegova puna širina. Gradskog muzeja Bjelovar. Zamjenica je bila Marijana
Stratigrafska slika cjelokupnog istraživanog dijela lokaliteta ove Klasnić, mag. arheo., a u istraživanima je sudjelovalo i šest
je godine nešto povećana i složenija: registrirano je ukupno fizičkih radnika.
deset novih stratigrafskih jedinica (ukupno 26). Prikupljene
su i četiri vrećice pokretnih nalaza (rimska i srednjovjekovna Lokalitet Vojvodinac smješten je na širokom ravnom platou
keramika), a vrlo je zanimljiv nalaz ulomka brončanodobne sjeverno od rijeke Česme, čije se padine blago spuštaju
keramike, koji upućuje na to da bi se na tom dominantnom prema potoku. Prije početka radova arhivskim istraživa-
platou mogli očekivati i tragovi prapovijesnog naselja. njima i terenskim anketiranjem stanovništva ustanovljene
188
su približne pozicije istraživanja, koja su 1957. i 1961.

obavili prof. Stjepan Vuković i dr. Stojan Dimitrijević, te je
sukladno tim saznanjima određen i položaj budućih sondi.
Razriješena je i točna terenska toponimika jer iz tadašnjih
izvješća i objavljenih radova o istraživanjima nije bilo jasno
što je točno predio Vojvodinac, što Galovac, što Dabrovac
(Dabravine), a što Lemeš. Također je anketiranjem vlas
nika zemljišta i okolnih susjeda uspostavljena kronologija
recentnih događanja na lokalitetu: naime, prvo je započeto
vađenje zemlje za opeku kojom se gradio štagalj kuće br.
37, a kada je pronađena „čudna” keramika, pozvan je dr.
Dimitrijević da istraži o čemu se radi. Nakon njegova istraži-
vanja, jama je zatrpana smećem kako bi se izravnao teren.
Ovogodišnja faza istraživanja imala je dva temeljna
cilja: točnu ubikaciju mjesta istraživanja dr. Dimitrijevića,
sukladno sjećanjima vlasnika zemljišta te reviziju rezultata
spomenutih iskopavanja, sukladno današnjoj metodologiji
arheoloških iskopavanja i vrednovanju rezultata.
Prije početka radova iz voćnjaka su uklonjene visoke
koprive i smeće te je uz sjevernu i istočnu među k.č. 485
istraživanje provedeno kroz tri međusobno povezane
sonde veličine 5x5 m, orijentirane u smjeru sjever-jug.
Sonde su pozicionirane na polovini prostora nekadašnje
ciglarske jame.
Prvi rezultati istraživanja pokazali su da se ispod sloja
oranja, odnosno humusa, nalazi srednjovjekovni sloj, s
nalazima srednjovjekovne keramike, koji nije detektiran
tijekom prijašnjih istraživanja, odnosno nije objavljen u lite-
Obris sjevernog ruba zemunice raturi. Za sada na istraživanoj površini nema definiranih
srednjovjekovnih objekata jer su oni, ako su i postojali, uni-
šteni oranjem ili spomenutim recentnim radovima.
Ispod srednjovjekovnog sloja nisu registrirani među-
slojevi, već odmah počinje prapovijesni sloj s nalazima
keramike i objektima. Takvih je objekata, osim zemunice
dr. Dimitrijevića, registrirano ukupno tri, ali oni ulaze pod
profile neistraživanih sondi i trenutačno ih nije bilo moguće
istražiti.
Nakon detaljnog poliranja cjelokupne površine sondi 1 i 2
definiran je tlocrt zemunice, koju je iskopavao dr. Dimitrijević
1961. godine. Riječ je o pravokutnom objektu orijentacije
istok-zapad (dakle nije riječ o zemunici bubrežastog oblika
kako je objavljeno u literaturi), koji je u centralnom dijelu
uništen recentnom jamom za smeće. Na zapadnom dijelu
objekt ulazi u profil površine koju još treba istražiti, tako
da mu je konačna dužina za sada nejasna. Uz rub duže
strane objekta nalazi se niz rupa od okruglih kolaca, koji
su bili dio ili zaštitne ograde (nadzemnog zida) ili krovne
konstrukcije. Tragovi kolaca registrirani su i unutar objekta,
koji su vjerojatno bili u funkciji pregradnog zida oko poje-
dinih segmenata unutar zemunice (npr. ognjišta). Južni dio
zemunice još nije definiran.
Pokretni je arheološki materijal dvovrstan. Riječ je o kera-
mici tipa Malo Korenovo, pretežno gruboj i neukrašenoj,
s iznimkom ornamentiranih ulomaka s tipičnim motivom
degenerirane spirale. Nađeno je i nešto primjeraka litičkog
materijala, a količina te vrste nalaza ne može potkrijepiti
uvriježenu teoriju da je Malo Korenovo bilo jak radionički
centar za proizvodnju litike jer produkcija odgovara stan-
dardnim potrebama stanovnika naselja.
Za terensku dokumentaciju snimljeni su tlocrti istraživa-
Tragovi kolaca unutar objekta nih sondi te fotoskice južnog profila sonde 2, istočni profil
189
Redni broj: 99
Lokalitet: Novoseljani – Lug (AN 1)
Naselje: Novoseljani
Grad/općina: Bjelovar
Pravni status: –
Razdoblje: A
Od 3. srpnja do 1. kolovoza 2017. tvrtka Geoarheo d.o.o.

iz Zagreba zaštitno je arheološki istražila područje gradnje
istočne zaobilaznice grada Bjelovara, od stacionaže km
1+880 do km 2+320 (AN 1 Lug). Istražena je površina od
10.500 m².
Primjerci korenovske keramike
Lokalitet je smješten uz rub grada Bjelovara, jugozapadno
sonde 1 te zapadni profil sondi 1 i 2. Za sve pozicije uzete i sjeveroistočno od lokalne ceste Lug – Novoseljani, južno
su relevantne apsolutne visine. Nakon iskopavanja do od spomen područja u šumi Lug. Istraženo je 2511 stra-
dostignute dubine sve su sonde prekrivene geotekstilom tigrafskih jedinica, koje su prema vrsti razdijeljene na
i zaštitnom plastičnom folijom te djelomično zatrpane do zapune, ukope, slojeve i strukture te datirane u antiku.
sljedeće faze istraživanja. Tijekom ovogodišnjih istraživa- Istraženi su ostaci rimskog sela (pagus ili vicus), koje se
nja prikupljeno je 15 vrećica pokretnog arheološkog mate- datira u razdoblje 1. – 4. st. Registrirane su brojne, gusto ras-
rijala te je izrađeno 58 fotografija i sedam dokumentacijskih poređene arheološke strukture ukopane u sloj zdravice, gdje
crteža. je moguće razlikovati 16 cjelina, odnosno nadzemnih obje-
kata s pripadajućom infrastrukturom, te ukopane i poluuko-
Literatura pane jame uz stambene objekte, u funkciji radnih prostora
i/ili spremišta ili otpadnih jama. Najveća gustoća struktura
Dimitrijević 1961 S. Dimitrijević, Problem neolita i eneolita vidljiva je uz zapadnu stranu postojeće prometnice i unutar
u sjeverozapadnoj Jugoslaviji, OA, V, Zagreb, 1961: 5 – 58. iskopnog polja, koje se pružalo dalje u smjeru jugozapada.
Spataro 2003 M. Spataro, Pottery technologyand manu- Prema sjeveroistoku strukture se u potpunosti prorjeđuju i
facture at the Korenovo Culture (KBK) site of Malo nestaju te je moguće konstatirati da je na tom dijelu defini-
Korenovo (Bjelovar, Croatia), OA, vol. 27., Zagreb, 2003: ran istočni rub naselja, koje se prostiralo u dužini od najma-
49 – 61. nje 430 m u smjeru SI-JZ. Istražen je i veći broj kanala. Svi
Težak-Gregl 1993 T. Težak-Gregl, Kultura linearnotrakaste istraženi kanali nisu imali istu funkciju, primjerice brojni kanali
keramike u središnjoj Hrvatskoj, Zagreb, 1993. zatvarali su manje ili više pravilne poligone i u vezi su s raz-
graničenjem između istraženih objekta. Često su presijecali
dr. sc. Goran Jakovljević lokalitet u svim smjerovima i osim uloge razgraničavanja
posjeda imali su i funkciju drenažnih kanala. Neki su kanali
Summary imali isključivo funkciju drenaže i odvodnje viška vode.
Naseobinski kompleks datiran je na temelju ulomaka kera-
The first phase of systematic archaeological excava- mičkog materijala. Analiza keramike pokazala je uglavnom
tions at the prehistoric site of Vojvodinac in the village keramiku karakterističnu za rimsku provincijsku proizvodnju.
of Korenovo was carried out in the course of 2017. This
year`s investigations have identified exact locations of
the excavations carried out by S. Vuković in 1957 and
S. Dimitrijević in 1961, which includes the revision of
their results in accordance with the modern archaeo-
logical methodology. The layout of a dugout excavated
by S. Dimitrijević shows that it represents a rectangular
structure of an east – west orientation with a row of post-
holes along its longer side. The posts were part of either
a fence (aboveground wall) or roof. The remains of posts
were also identified within the building as a partition wall
around some structures within the dugout (e. g. hearths).
Movable archaeological finds include coarse and undeco-
rated pottery of the Korenovo type with an exception of
shards decorated with a typical motif of a degenerated
spiral. Also found were several stone tools, and their
quantity cannot support the accepted theory that Malo
Korenovo represented a workshop centre for the produc-
tion of stone tools. The production corresponds to stand-
ard needs of village inhabitants. Srebreni prsten sa staklenom gemom (foto: N. Lete)
190
Iskopna površina lokaliteta AN 1 Lug, fotoskica (izrada: J. Goričanec)
Skupocjena uvezena roba (terra sigillata, keramika tankih Redni broj: 100
stijenki) veoma je rijetka. Oblici upućuju na drug vremenski Lokalitet: Oštri Zid – Šancevi
raspon boravka na lokalitetu, od druge pol. 1. st. do 4. st. Naselje: Oštri Zid
Nalazi upućuju na stambeni karakter cjelina, a pokretni arhe- Grad/općina: Berek
ološki nalazi, koji se mogu vezati uz radioničke aktivnosti, u Pravni status: P-4908
potpunosti su izostali. Na određene aktivnosti upućuju malo- Razdoblje: P, SV
brojni nalazi kamenog i željeznog oruđa, međutim riječ je o Vrsta radova: sustavno iskopavanje
aktivnostima koje su se odvijale unutar pojedinog domaćin-
stva. Osim ulomaka keramičkog posuđa, sakupljeni su ulomci Od 21. travnja do 11. svibnja 2017., nakon dvogodišnje
predmeta od stakla (posude, nakit), metalni predmeti (novac, stanke, organizirana je nova faza sustavnog arheološ-
oruđe, nakit, funkcionalni premeti i predmeti nepoznatih funk- kog iskopavanja lokaliteta Šancevi u selu Oštrom Zidu u
cija) te predmeti od kamena (glačano oruđe, brusovi). općini Berek. Voditelj radova (u kojima je sudjelovalo pet
fizičkih radnika) bio je dr. sc. Goran Jakovljević, znanstveni
Literatura suradnik i muzejski savjetnik, voditelj arheološkog odjela
Gradskog muzeja Bjelovar.
Brukner 1981 O. Brukner, Rimska keramika u jugosloven-
skom delu provincije Donje Panonije, Beograd, 1981. Istraživanje je započeto otvaranjem nove sonde L 5, koja
Jakovljević 1990 G. Jakovljević, Arheološka topografija se prema zapadu veže na sondu K 5, s ciljem budućeg
Bilogore – antički period, Bjelovarski zbornik, ´90, Bjelovar, spajanja s nekadašnjom sondom I iz 2015. i sagledava-
1990: 114 – 123. nja istražene cjeline. Rezultati istraživanja pokazuju da
Jakovljević 2007 G. Jakovljević, Bjelovar prije Bjelovara, se srednjovjekovni sloj lokaliteta, tanak sloj građevinskog
Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u kamena označen kao SJ 004, prostire najvećim dijelom
Bjelovaru, 1, Bjelovar, 2007: 55 – 70. površine sonde, ali ne kao konzistentna cjelina, dok je
Koščević 1980 R. Koščević, Antičke fibule s područja ostali dio površine prapovijesne provenijencije. Od sred-
Siska, Zagreb, 1980. njovjekovnoga pokretnog arheološkog materijala može se
Lovrenčević 1980 Z. Lovrenčević, Rimske ceste i nase- izdvojiti manja količina srednjovjekovne keramike. Ispod
lja u Bilogorskopodravskoj regiji, Arheološki pregled, 21, srednjovjekovnog sloja nisu registrirani međuslojevi, već
Beograd, 1980: 233 – 248. je srednjovjekovna keramika izmiješana s prapovijesnom.
Lovrenčević 1981 Z. Lovrenčević, Rimske ceste i naselja U sondi K 5 očišćen je objekt (SJ 010) do konačne dubine
u Bilogorskopodravskoj regiji – II deo, Arheološki pregled, ▼186,94, koji bi po obliku i veličini mogao biti stambena
22, Beograd, 1981: 195 – 208. zemunica, koja se postupno spušta od polukružnog najpli-
Miletić Čakširan 2015 I. Miletić Čakširan, Keramika tankih ćeg dijela na ▼187,61 do najdubljeg (mogućeg ognjišta) te
stijenki s lokaliteta Sv. Kvirin u Sisku, OA, 37/38, Zagreb, je bila pokrivena drvenom građom premazanom zemljom
2015: 111 – 160. (ostaci izgorenog drva i kućnog lijepa). Objekt se širi u sondu
Ožanić 1998 I. Ožanić, Gradina Osječnica – antičko razdo- K 6, koja još nije istraživana. Oko objekta i unutar njega nisu
blje, OA, 22, 1988: 27 – 80. pronađeni tragovi kolčića, ali na dnu ima dosta ostataka
kućnog lijepa te ugljena, čija je određena količina uzeta za
Helena Nodilo analizu C-14. Pokretni materijal pronađen u objektu sastoji
se od grube i fine ornamentirane keramike kombiniranog
Summary načina pečenja. Način ukrašavanja (rovašenje) i ornamenti
(polukružne trake, ubodi, metličast ukras, ljestvičast ukras)
Rescue archaeological excavations at the site AN 1 Lug upućuje na to da je riječ o keramici lasinjske kulture, ali koja
within the framework of the construction of the eastern part se ne može usporediti s već viđenom keramikom na ovim
of the Bjelovar bypass were carried out in the course of prostorima. Riječ je vjerojatno o lokalnom specifičnom tipu
2017. In total, 10,500 m² were excavated. The excavations lasinjske kulture, a o toj specifičnosti govore i oblici posuda,
revealed the remains of a first – fourth c. Roman settlement koji na pojedinim primjercima podsjećaju na litzensku kera-
(pagus or vicus). miku ili keramiku kulture bodrogkeresztur.
191
U sjevernom uglu sonde L 5 registriran je obris ispunjen

sitnim ulomcima kućnog lijepa i keramike, koji bi mogao biti
novi objekt (SJ 016), ali o njegovim je karakteristikama još
prerano govoriti.
U sondi J 5 djelomično je očišćen objekt SJ 008, koji se
nalazi ispod srednjovjekovnog sloja građevnog kamena.
Keramika pokazuje elemente korenovske kulture.
Za terensku dokumentaciju snimljeni su tlocrti istraživanih
sondi te fotoskica južnog profila sonde K 5. Za sve pozicije
uzete su relevantne apsolutne visine. Nakon iskopavanja
dostignute dubine sve sonde prekrivene su geotekstilom
i zaštitnom plastičnom folijom te djelomično zatrpane do
sljedeće faze istraživanja. Tijekom ovogodišnjih istraživa-
nja prikupljeno je 11 vrećica pokretnog arheološkog mate-
rijala te su izrađene 42 fotografije i pet dokumentacijskih
crteža.
Literatura
Jakovljević 2012 G. Jakovljević, Registar arheološ-

Zemunički objekti kih nalaza i nalazišta Bjelovarsko-bilogorske županije,
Bjelovar, 2012: 74, 75, br. 205.
dr. sc. Goran Jakovljević
Summary
Following a two-year brake, a new phase of archaeological

excavations at the site of Šancevi in Oštri Zid was carried
out in the course of 2017. A dugout with the remains of
a fireplace and numerous ceramic shards, charcoal, burnt
wood and house daub was for the most part cleared. It most
probably represents a dwelling. The structure probably had
an aboveground construction. The ceramic finds with a
specific method of decoration (notching) and ornamenta-
tion (semi-circular bands, punctures, comb incising and
the ladder pattern) point to a local type of the prehistoric
Prapovijesni i srednjovjekovni sloj Lasinja culture, as evidenced by some of the vessel forms
which remind of the Litzen pottery or Bodrogkeresztúr pot-
tery. A medieval layer, which covered the largest part of the
probe, was not consistent.
Redni broj: 101

Lokalitet: Plinovod Omanovac – Daruvar DN 150/50
Naselje: –
Grad/općina: Sirač, Daruvar
Pravni status: –
Lasinjska keramika U travnju 2017. tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Zagreba pregle-

dala je trasu gradnje magistralnog plinovoda Omanovac
Na granici sonde K 5 i 8 L 5 započeto je čišćenje novog – Daruvar DN 150/50. Pregledana trasa bila je široka
objekta (SJ 014), koji u površinskom dijelu ima velike 20 m, a dužinom od 12.266 km prolazi kroz dvije župa-
nakupine kućnog lijepa i komadića ugljena, a pronađena nije (od početne stacionaže do km 5+600 kroz Požeško-
keramika također je najvjerojatnije lasinjske provenijen- -slavonsku, a od km 5+600 do km 12+266 kroz Bjelovarsko-
cije. Ni veličina tog objekta ne može se još sagledati -bilogorsku županiju, prateći cestu Omanovac – Daruvar;
jer njegov najveći dio ulazi u još neistraženo područje u za Požeško-slavonsku županiju vidi u ovom broju HAG-a
sondi L 5. pod red. br. 87).
192
Redni broj: 102

Lokalitet: Stari grad Garić grad (mala kula)
Naselje: Podgarić
Grad/općina: Berek
Razdoblje: SV
Godine 2017. dovršena su arheološka istraživanja male

kule Staroga grada Garića. Radove je vodio Hrvatski resta-
uratorski zavod, a sredstva je osiguralo Ministarstvo kulture.
Zračna snimka položaja AL 5 (Živkovac) (foto: J. Goričanec) Stari grad Garić grad nalazi se na sjevernim obron-
cima Moslavačke gore, iznad današnjeg sela Podgarića
(k.o. Šimljanik, k.č. 605). Građen je na jezičastom platou
položenom na osi sjever-jug, znatno izdignutom od opkopa
koji ga okružuje. Na temelju sačuvanih vrela i dosadašnjih
istraživanja nije moguće utvrditi točno vrijeme i okolnosti
gradnje staroga grada Garića, koji se u poznatim saču-
vanim vrelima prvi put izričito spominje 1256. godine.
Od spomena u 13. st. pa sve do osmanskog osvajanja
područja Moslavačke gore sredinom 16. st. kao vlasnici
staroga grada Garića izmjenjivali su se slavonski banovi i
zagrebački biskupi. Nakon protjerivanja osmanskih snaga
s područja Moslavine krajem 17. st. stari grad Garić više
nije obnavljan te je prepušten postupnom propadanju.
Arheološka istraživanja Garića započela su 1964., dok su
konzervatorsko-restauratorski građevinski radovi zapo-
čeli 1969. godine. Rezultati postignuti tijekom četiriju
sezona arheoloških istraživanja predstavljeni su 1973. u
Arheološki pokretni materijal prikupljen na položaju AL 5 (foto: K. Povijesnom muzeju Hrvatske, na izložbi Srednjovjekovni
Hustić) Garić-grad nekada i danas. Nakon što je radove 1970.
preuzeo RZH, započeo je razvoj projekta idejnog rješe-
Predmetna je trasa većim dijelom bila prekrivena orani- nja prezentiranja staroga grada Garića. Konzervatorsko-
cama, dok su na manjem dijelu smještene šume i livade. -restauratorski radovi na središnjoj kuli započeli su 1971. te
Prilikom pregledavanja terena uočeno je pet arheoloških su trajali do 1981. Zbog alarmantnog stanja središnje kule,
lokaliteta (AL 1 – 5), s većom koncentracijom arheoloških HRZ je 2009. započeo pripremne radove čiji je cilj bio stva-
pokretnih nalaza. Četiri lokaliteta nalaze se u Požeško- ranje preduvjeta za usklađivanje dokumentacije izrađene
-slavonskoj (AL 1 – 4), a jedan u Bjelovarsko-bilogorskoj prije 30 godina, sa snimkom postojećeg stanja te nasta-
županiji (AL 5). vak arheoloških istraživanja i konzervatorsko-restaurator-
Arheološki lokalitet AL 5 ubiciran je na istočnim padinama skih građevinskih radova. Nakon revizijskog arheološkog
grede kojom prolazi cesta Badljevina – Kip, između staci- istraživanja sjevernog platoa 2010., godine 2011. izrađen
onaža km 7+800 – 7+890 km. Pronađeni keramički ulomci je glavni projekt obnove središnje kule te je prikupljena sva
datirani su u prapovijest i srednji vijek. potrebna dokumentacija. Građevinski radovi na središnjoj
kuli traju od 2012. godine. Arheološka istraživanja na maloj
Karla Hustić kuli započela su 2016. godine.
Prilikom ovogodišnjih radova u potpunosti je uklonjena
Summary vegetacija te ostaci urušene građevinske mase i zemlje s
krune zidova male kule. Djelatnici Odjela za zidno slikar-
An archaeological survey of the major pipeline, the sec- stvo i mozaik HRZ-a konsolidirali su kasnosrednjovjekovnu
tion between Omanovac – Daruvar DN 150/50 was car- žbuku na sjevernom zidu male kule. Nakon uklanjanja skele
ried out in the course of 2017. It established the existence nastavljeno je arheološko istraživanje unutrašnjosti male
of five archaeological sites (AL 1 – 5) with a high concen- kule, prilikom čega je dokumentirano nekoliko stratigrafskih
tration of movable finds. Four of the sites are located in jedinica. Nakon uklanjanja ostatka urušene građevne mase
the Požega-Slavonija County (AL 1 – 4) and one in the i zemlje (SJ 2), dokumentirana je hodna razina (SJ 3 i SJ 4)
Bjelovar-Bilogora County (AL 5). iz razdoblja funkcioniranja male kule te je utvrđeno da je
The route in the Bjelovar-Bilogora County, from Kip, temeljna stopa zidova položena na nekompaktan kameni
Sirač to the southern entrance to Daruvar had a total živac, koji je niveliran prilikom gradnje male kule.
length of 6.6 km. Pottery shards found at the archaeo- Tijekom istraživanja pronađena je mala količina pokretnih
logical site of AL 5 can be dated to prehistory and the arheoloških nalaza. Riječ je o manjoj količini kasnosrednjo-
Middle Ages. vjekovne keramike (ulomci stolnog posuđa i pećnjaka) te
193
Podgarić, stari grad Garić grad, pogled na malu kulu nakon dovršetka radova 2017. g. (snimka: Vektra d.o.o.)
nekoliko metalnih predmeta, koji se obrađuju na Odjelu za Summary

restauriranje kopnenih arheoloških nalaza HRZ-a.
Nakon temeljitog čišćenja sve novoistražene strukture The archaeological excavations of the small tower of the Stari
dokumentirane su fotografiranjem s kopna i iz zraka te grad Garić (Old Town of Garić) were completed in the course
metodom 3D laserskog skeniranja (Vektra d.o.o.). Prema of 2017. In the period between the 13th century, when it was
tako prikupljenim podacima, nadopunjena je postojeća first referred to in historical records, and the mid-16th cen-
nacrtna dokumentacija. tury Ottoman conquests of the Moslavačka gora area, bans
of Slavonia and bishops of Zagreb alternated as the owners
Literatura of the town. The archaeological excavations, conservation
and restoration construction works as well as documentation
Karlo 2011 K. Karlo, Rezultati dosadašnjih arheoloških works have been conducted since 2009.
istraživanja Garić-grada, Radovi Zavoda za znanstvenoi-
straživački i umjetnički rad u Bjelovaru, 4, Bjelovar, 2011:
135 – 148.
Pezelj 2011 M. Pezelj, Garić-grad: pregled tehničke doku- Redni broj: 103
mentacije, Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i Lokalitet: Streza – pavlinski samostan Svih svetih
umjetnički rad u Bjelovaru, 4, Bjelovar, 2011: 119 – 133. Naselje: Pavlin Kloštar
Pisk 2014 S. Pisk, Garić grad – povijesna studija, Zagreb, Grad/općina: Kapela
2014. Pravni status: P-5737
Pleše 2011 T. Pleše, Stari grad Garić grad: Izvještaj o Razdoblje: SV
provedenim arheološkim istraživanjima u 2010. godini, Vrsta radova: sustavno iskopavanje, restauratorsko-
Zagreb, 2011, Pismohrana HRZ -konzervatorski radovi
Szabo 1920 Gj. Szabo, Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i
Slavoniji, Zagreb, 1920. Godine 2017. nastavljena su arheološka istraživanja pavlinskog
samostana Svih svetih u Strezi. Radove je vodio Hrvatski resta-
Petar Sekulić uratorski zavod, a sredstva je osiguralo Ministarstvo kulture.
194
Pogled iz zraka na novoistraženi dio samostana (snimka: Vektra d.o.o.)
Pavlinski samostan Svih svetih u Strezi (nedaleko od današ- pronađeni materijal obrađuje se na Odjelu za restauriranje
njeg sela Pavlin Kloštra; k.č. 791/2, 792, 793, 794/1, 794/2, kopnenih arheoloških nalaza HRZ-a. Nakon istraživanja novo-
794/3, 794/4, 795, 812/1, 812/2, 812/5, 1648, 1649, k.o. Pavlin pronađene su strukture dokumentirane s kopna i iz zraka te
Kloštar) osnovan je 1374. godine zakladnicom magistra Ivana snimljene metodom 3D laserskog skeniranja (Vektra d.o.o.).
Bisena, kaštelana Bijele Stijene. Tijekom nešto manje od dvaju Nakon istraživanja sve su novoistražene strukture tamponski
stoljeća streški je samostan postao jedan od najutjecajnijih u konzervirane: prekrivene su zaštitnim materijalom (geotekstil)
tom dijelu kasnosrednjovjekovnog slavonskog prostora. Pavlini na koji je potom nanesen 20 – 40 cm debeo sloj pijeska, koji
su oko 1540. zbog sve snažnijih osmanskih napada napustili je prekriven jednako debelim slojem zemlje (Coner d.o.o.).
streški samostan te su se sklonili u sigurniju Lepoglavu. Nakon
kratkotrajne vojne uporabe, napušteni je samostan tijekom Literatura
idućih stoljeća razgradilo lokalno stanovništvo.
Arheološka istraživanja streškog samostana započela su Dočkal 1952 K. Dočkal, Samostan Svih Svetih u Strezi
2006. godine. Tijekom sedam sezona istraživanja (2006. – 1375., rukopis, Zagreb, 1952.
2012.; Hrvatski restauratorski zavod) određeni su vanjski Pleše 2012 T. Pleše, Streška bulla plumbea pape Bonifacija
gabariti samostana (ukupna površina oko 3500 m²) te je u IX., Prilozi IAZ, 29, Zagreb, 2012: 125 – 134.
cijelosti istražena crkva Svih svetih, smještena u njegovu Pleše, Karlo 2009 T. Pleše, K. Karlo, Monasterium Omnium
jugoistočnom dijelu (32,9x9,25 m). Istražena arhitektura Sanctorum de Ztreza Ordinis S. Pauli Primi Eremitae, OA,
sustavno je dokumentirana fotografiranjem s kopna i iz zraka 33, Zagreb, 2009: 183 – 205.
(HRZ) te metodom 3D laserskog skeniranja (Vektra d.o.o.). Romhányi 2012 B. F. Romhányi, Life in the Pauline
Prema tako prikupljenim podacima napravljena je cjelovita Monasteries of Late Medieval Hungary, Periodica
nacrtna dokumentacija s pripadajućim tehničkim opisom. U Polytechnica Architecture, v. 43, n. 2, Budapest, 2012: 53
dogovoru s djelatnicima Konzervatorskog odjela u Bjelovaru, – 56.
godine 2013. i 2014. istraženi dio streškog samostana tam- Tkalčić 1903 I. K. Tkalčić, Urbar bivšeg pavlinskog samo-
ponski je konzerviran. Godine 2015. i 2016. nastavljeno je stana u Strezi, VKA, 5, Zagreb, 1903: 201 – 219.
arheološko istraživanje istočnog dijela samostana.
Prilikom ovogodišnjih radova dovršeno je istraživanje Petar Sekulić
istočne polovice samostana te je s čitave površine platoa
omeđenog vanjskim obrambenim zidovima i jarcima u pot- Summary
punosti uklonjena vegetacija. Riječ je o površini od oko
6000 m2 koja se u sačuvanom urbaru iz 1477. spominje In 2017 archaeological excavations were resumed at the
kao fortalicum. Na temelju sačuvanih vrela moguće je pret- Pauline monastery of All Saints in Streza. The monastery was
postaviti da su se unutar obrambenih zidova nalazila skla- established in 1374 as a foundation of magister Ivan Bisen.
dišta i ostali gospodarski objekti. After almost two centuries of prosperity, following the Ottoman
Ovogodišnjim je radovima obuhvaćen sjeveroistočni ugao attacks between 1538 and 1547, the monks abandoned the
samostana te prostor između samostana i istočnog vanj- monastery and moved to safer Lepoglava. The investigations
skog obrambenog zida. Tijekom arheološkog istraživanja conducted so far have determined the outer perimeter of the
pronađena je velika količina pokretnih arheoloških nalaza. monastery, the church of All Saints was fully investigated and
Najzastupljeniji su nalazi kasnosrednjovjekovne keramike the eastern part of the monastery has been partly investigated.
(ulomci stolnog posuđa, razni tipovi pećnjaka i dr.), a brojni In 2017 the excavations of the eastern part of the monastery
su i nalazi metalnih predmeta (oružje, oruđe, novac i dr.). Sav were finished. All structures were recorded and backfilled.
195
KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKA
ŽUPANIJA
104 Draganovec – Radnička cesta 110 Koprivnica – Ulica hrvatske

105 Đelekovec – područje općine državnosti
106 Đurđevac – Sošice 111 Mekiš – Crlenika
107 Gornja Podravina 112 Osijek Vojakovački – Mihalj
108 Hlebine – Velike Hlebine 113 Podravina i Prekodravlje
109 Kalnik – Igrišče
196
Koprivničko-križevačka županija, HAG 14/2017
Redni broj: 104 Literatura

Lokalitet: Draganovec – Radnička cesta
Naselje: Draganovec Demo 1982 Ž. Demo, Draganovec, Koprivnica – antička
Grad/općina: Koprivnica postaja Piretis (Peritur)?, Arheološki pregled, 23, Beograd,
Pravni status: – 1982: 71 – 75.
Razdoblje: P, A, N Šimek et al. 1997 M. Šimek et al., Registar arheoloških
Vrsta radova: arheološki nadzor nalaza i nalazišta sjeverozapadne Hrvatske, 2. dopunjeno
izdanje, Bjelovar, 1997.
U srpnju 2017. Muzej grada Koprivnice stručno je arhe-
ološki nadzirao zemljane radove prilikom rekonstruk- dr. sc. Robert Čimin
cije postojeće prometnice i gradnje oborinske odvodnje
na Radničkoj cesti u koprivničkom prigradskom naselju Summary
Draganovcu. Investitor istraživanja bila je tvrtka KOMING
d.o.o. In the summer of 2017, the Koprivnica Town Museum car-
ried out archaeological supervision over the reconstruc-
Riječ je o prostoru postojeće prometnice, koja prolazi tion of the Radnička cesta road in the Koprivnica suburb
zapadno do prethodno evidentiranih i istraživanih arhe- of Draganovec. The supervision was prescribed based on
oloških lokaliteta, u literaturi poznatih kao Draganovec i the references to previously investigated sites in the litera-
Farkašić (antika, prapovijest) i Stari bunar te se nalaze u ture, known as Draganovec and Farkašić A (Antiquity), P
Registru arheoloških nalaza i nalazišta sjeverozapadne (prehistory) and Stari bunar, which stretch a few hundred
Hrvatske (Šimek et al. 1997), pod oznakama 494, 580, meters to the east of the road. Since the construction works
581 i 582. Ti su položaji početkom 1980-ih godina probno followed the existing traffic and communal infrastructure,
arheološki istraženi. Na položaju Farkašića (prapovijest), u no archaeological finds or features were found. Therefore,
dvjema je sondama ukupne površine 45 m² pronađen tek it was not necessary to take special measures to protect
jedan veći jamski objekt s mnoštvom pokretnog materijala, archaeological sites and finds.
datiran u starije željezno doba, a 1981. (na površini od
60 m²) i 1982. (na površini od 36 m²), na nekoliko stotina
metara udaljenom lokalitetu Draganovec, Zorko Marković i
Željko Demo na antičkom su položaju evidentirali dijelove Redni broj: 105
dviju zgrada, među kojima je jedna s apsidalnim završet- Lokalitet: Đelekovec – područje općine
kom sačuvana tek u temeljima te je povezana s antičkom Naselje: Đelekovec, Imbriovec
postajom Piretis (Peritur). Grad/općina: Đelekovec
U glavnom troškovniku rekonstrukcije 2017. bilo je pred- Pravni status: –
viđeno deset radnih sati stručnog arheološkog nadzora, Razdoblje: P, A, SV
u predjelu gdje je bilo očekivano postojanje arheoloških Vrsta radova: terenski pregled
struktura i pokretnih nalaza, sukladno navedenim sazna-
njima i posebnim uvjetima. Arheološki je nadzirano isko- Od 23. do 28. listopada 2017. trajao je terenski pregled
pavanje u radijusu od 50 m od raskrižja Ulice Draganovec općine Đelekovec. Istraživanje je bilo dio studentskog
s Radničkom cestom, sukladno zahvatu radova. Prilikom projekta Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U
nadzora nisu uočeni arheološki nalazi ili bilo kakve druge istraživanjima su sudjelovali studenti Odsjeka za arheolo-
arheološke tvorevine te nisu bile potrebne posebne mjere giju, pod vodstvom dr. sc. Ine Miloglav i zamjenika vodi-
zaštite arheoloških lokaliteta i nalaza. teljice Miroslava Vukovića, dr. sc. Filomene Sirovice iz
Arheološkog Muzeja u Zagrebu i dr. sc. Andreje Kudelić
iz Instituta za arheologiju. Svrha projekata bila je da stu-
denti samostalno, uz neposredno vodstvo mentora, osmi-
sle i provedu projekt kako bi stečena znanja primijenili u
praksi, kroz metodologiju i dokumentaciju primjerenu vrsti
istraživanja. Voditeljica studentskog projekta bila je Ivana
Polančec, a u istraživanju su sudjelovale i tri studentice s
Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu (Izabela Andrašić, Iva Levak i Iva Mikačić).
Terenski pregled nastavak je prošlogodišnjeg studentskog

pregleda općine Đelekovec (Polančec 2017; Miloglav,
Polančec 2017) te projekta Terenski pregled Gornje
Podravine, godine 2015. na trasi Sigetec i 2014. na trasi
Hlebine, koji je provodio Odsjek za arheologiju Filozofskog
fakulteta u Zagrebu, u suradnji s Institutom za arheologiju
i Arheološkim muzejom u Zagrebu, stoga se metodologija
Stručni nadzor nad zemljanim iskopom, u pozadini se nalazi arhe- sustavnog terenskog pregleda općine Đelekovec nastavila
ološki lokalitet iz antike (foto: R. Čimin) na već postavljenu metodologiju istraživanja.
197
Pregledane lokacije na Položajima 4 – 7 tijekom terenskog pregleda 2017. (izradio: M. Vuković)
Ciljano područje odabrano je jer je područje današnje

općine Đelekovec bilo iznimno strateški važno, osobito
u ranom srednjem vijeku (Sekelj Ivančan 2010), antici i
prapovijesti. Pretpostavka je da se u blizini nalazio važan
prijelaz preko rijeke Drave, a slučajni arheološki nalazi
svjedoče o prostoru intenzivnih ljudskih aktivnosti. Usprkos
činjenici da to područje ima velik arheološki potencijal, širi
se prostor tek u posljednje vrijeme sustavno istražuje, a
nalazi iz zbirke Zvijerac slučajni su ili ciljano prikupljani na
topografski važnim lokacijama (Čimin 2015). Ipak, oni svje-
doče o prostoru intenzivnih ljudskih aktivnosti. Površinski
arheološki materijal, njegova distribucija i učestalost izvor
su podataka do kojih je bilo moguće doći samo sustavnim i
metodološki utemeljenim pristupom – sustavnim terenskim
pregledom (Kudelić et al. 2015; Kudelić et al. 2017; Kudelić,
Sirovica 2015). Istraživanje odabranog područja sustav-
nim terenskim pregledom, odnosno prikupljanje površin-
skog arheološkog materijala, čijom se analizom definiraju
njegova distribucija i učestalost, omogućilo je utvrđivanje
Područje obuhvaćeno sustavnim terenskim pregledom 2016. i rasprostranjenosti ljudskih aktivnosti tijekom vremena.
2017. godine (izradila: I. Miloglav) Slijedom postavljene metodologije, prije početka pregleda
prikupljeni su svi dostupni podaci o ciljanom području
Općina Đelekovec desetak je kilometara udaljena od istraživanja: katastarske karte, fotografije (DOF), zračne
Koprivnice i smještena je uz rijeku Dravu i granicu s snimke, kao i sva postojeća dokumentacija o registrira-
Mađarskom. Obuhvaća sela Đelekovec i Imbriovec. Blizina nim lokalitetima u okolici. Cijela je trasa već prošle godine
rijeke Drave, njezinih rukavaca i pritoka čini taj prostor podijeljena na manje prostorne jedinice (položaje), koji
pogodnim za poljoprivrednu obradu, koja uništava velik su imenovani prema poznatim toponimima na temelju
broj arheoloških lokaliteta (Čimin 2015), a o kojima svjedoči hrvatske osnovne karte (HOK). Za cilj terenskog pregleda
zbirka g. Ivana Zvijerca, strastvenog sakupljača i poznava- odabrano je sedam položaja, od kojih su četiri (Volače –
telja arheološke građe, koja se nalazi u obližnjem mjestu Log, Brestovec I i II te Bezje) pregledana prošle godine
Torčecu, kao i arheološki nalazi koji se čuvaju u Muzeju (Miloglav, Polančec 2017; Polančec 2017). Unutar svakog
grada Koprivnice (Polančec 2018). položaja krajolik je još detaljnije podijeljen na lokacije
198
kojima je definirana prostorna jedinica pregleda. Lokacije povijesnih razdoblja. Međutim, ove je godine tijekom pre-
su prije početka istraživanja na karti označene brojkama, a gleda uočeno da je prapovijesni i antički materijal zastu-
određene su prema trenutačno vidljivoj parcelaciji zemljišta pljen u puno manjoj mjeri nego na JZ dijelu trase, a primi-
radi lakšeg snalaženja u prostoru i kartiranja nalaza. jećena je veća dominacija recentnog materijala (Polančec
Nastavljajući se na započeti terenski pregled 2016., ovogo- 2018). Intenzitet mijenjanja krajolika izazvan plavljenjem
dišnja istraživanja obuhvatila su dio položaja Bezje, pozna- i mijenjanjem riječnih tokova, koje uzrokuju prekrivanje
tog i kao Brezje ili Bezjakov breg (koji je većim dijelom arheološkog potpovršinskog zapisa, znatno utječe na
istražen 2016.), na kojem je pregledano 14 lokacija, zatim informiranost površinskog arheološkog zapisa. Takva je
položaj Velike Senokoše, koji je podijeljen na dijelove (18 i situacija bila vidljiva na položaju Lubenovec u blizini rijeke
11 lokacija) te Lubenovec (23 lokacije). Potonji položaj nalazi Drave i jezera Šoderice, zbog čega je pokriven recentnijim
se tik uz rijeku Dravu i jezero Šodericu, zbog čega je pokri- nanosima pijeska, što utječe na razumljivost i informiranost
ven recentnijim nanosima pijeska. Tijekom ovogodišnjeg površinskog arheološkog zapisa, koji uvijek treba procje-
istraživanja pregledano je 66 lokacija, što s prošlogodišnjom njivati s gledišta lokalnih i prirodnih uvjeta. Iz navedenog
141 pregledanom lokacijom iznosi 207 pregledanih lokacija. je razloga broj nalaza manji u SI dijelu trase, upravo zbog
Teren je pregledavalo osam sudionika istraživanja, podije- blizine rijeke Drave i čestog mijenjanja toka i nanosa mulja
ljenih u dvije skupine. Zadana lokacija pregledavana je u pa je moguće da je taj dio bio pogodniji za poljoprivredu
usporednim linijama, međusobno razmaknutim 10 – 15 m, nego za naseljavanje.
u vremenskom intervalu od minute i pol. S početkom mje- U konačnoj interpretaciji svih prikupljenih podataka,
renja vremena svi članovi ujednačenim korakom pregle- podjela na manje prostorne jedinice u krajoliku unutar kojih
davaju teren unutar svoje linije. Tijekom hodanja broji se se bilježe površinski nalazi omogućit će kvantitativnu ana-
i prikuplja pokretan arheološki materijal vidljiv na površini lizu gustoće nalaza, njihovu distribuciju i odnos, dok će
te se razdvaja prema vrsti i dataciji (ako je to moguće). kvalitativna analiza omogućiti sagledavanje šire slike pro-
Nakon svakog stajanja, dokumentarist u obrazac upisuje stora tijekom vremena i obrazaca korištenja krajolikom. Svi
prikupljene i vizualno identificirane nalaze za svaku pre- podaci obrađuju se u GIS-u, zajedno s rezultatima proš-
gledanu liniju i pridružuje ih snimljenoj GPS točki. Pregled logodišnjeg terenskog pregleda, a u konačnici će inter-
se nastavlja dalje do završetka linije, odnosno lokacije, pretaciju o obrascima naseljenosti područja tijekom svih
kada se GPS-om bilježi zadnja točka, prikuplja materi- zastupljenih razdoblja te razumijevanje korištenja krajoli-
jal i zajedno sa signaturom sprema u vrećice. Prikupljao kom u prostoru i vremenu omogućiti podaci dobiveni teren-
se samo dijagnostički keramički materijal (rubovi, ručke i skim pregledom koji traje od 2014. (u suradnji Odsjeka za
drške, dna, ukrašeni ulomci) te ostali predmeti od kamena, arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Instituta za
metala, stakla. Svaka se lokacija fotografirala. Tom su arheologiju i Arheološkog muzeja u Zagrebu). Pregledana
metodologijom svi sakupljeni površinski nalazi zabilježeni područja zasigurno će upotpuniti sliku naseljavanja i orga-
unutar prostorne mreže, koja digitalnom obradom podataka nizacije prostora toga kraja, kao i razumijevanje korištenja
omogućuje prostornu distribuciju i koncentraciju nalaza po krajolikom u prostoru i vremenu.
razdobljima.
Nakon preliminarne obrade prikupljenih podataka, utvr- Literatura
đeno je da je zastupljen prapovijesni, antički, srednjo-
vjekovni i novovjekovni te recentan keramički materijal, Čimin 2015 R. Čimin, Arheološka nalazišta u općini
odnosno da je pregledani prostor bio naseljen tijekom svih Đelekovec, Scientia Podraviana, 29 (ur. Mirko Lukavski),
Koprivnica, 2015: 15 – 17.
Kudelić et al. 2015 A. Kudelić, F. Sirovica, I. Miloglav,
Prikaz rezultata prve faze sustavnoga terenskog pregleda
gornje Podravine, AIA, 11, Zagreb, 2015: 101 – 108.
Kudelić et al. 2017 A. Kudelić, F. Sirovica, I. Miloglav, D.
Tresić Pavičić, Terenski pregled Gornje Podravine – ana-
liza učestalosti i distribucije srednjovjekovnog površinskog
materijala, Zbornik radova 2. međunarodnog znanstve-
nog skupa Srednjovjekovna naselja u svjetlu arheoloških
izvora, Serta Instituti Arhaeologici, 6, Zagreb, 2017: 473
– 482.
Kudelić, Sirovica 2015 A. Kudelić, F. Sirovica, Prikaz
rezultata druge faze sustavnoga terenskog pregleda gornje
Podravine, AIA, XII, 2, Zagreb, 2015: 192 – 195.
Miloglav, Polančec 2017 I. Miloglav, I. Polančec,
Đelekovec – područje općine, HAG, 13/2016, Zagreb,
2017.
Polančec 2017 I. Polančec, Terenski pregled općine
Đelekovec, Fragmenti, 5, Zagreb, 2017: 23 – 34.
Polančec 2018 I. Polančec, Druga kampanja terenskog
Izbor materijala s pregledanog područja tijekom kampanje 2017. pregleda općine Đelekovec, Fragmenti, 6, Zagreb, 2018:
(foto: I. Polančec) 23 – 31.
199
Sekelj Ivančan 2010 T. Sekelj Ivančan, Podravina u ranom kao i prethodne godine: ispod sloja oranja utvrđen je sloj
srednjem vijeku, Monographiae Instituti archaeologici, 2, šute SJ 6, preostao od prikupljanja opeke s lokaliteta nakon
Zagreb, 2010: 301 – 331. prestanka funkcioniranja crkve početkom 19. st. Istodobno
je započelo ponovno otvaranje i čišćenje prošlogodišnje
dr. sc. Ina Miloglav sonde. Nakon cjelokupnog čišćenja sonde dokumentirani
Miroslav Vuković su arheološki slojevi, strukture i zidovi koji su ostali saču-
Ivana Polančec vani nakon desakralizacije i napuštanja crkve početkom
19. st., tj. njezina rušenja i korištenja kao izvora građev-
Summary nog materijala. Sačuvani ostaci potvrdili su prošlogodišnju
tezu – na lokalitetu se nalaze zidani ostaci dviju crkava, s
The second season of an extensive field survey of the time da je druga crkva nakon napuštanja u 16. st. ponovno
municipality of Đelekovec was carried out in the course of obnovljena krajem 17./početkom 18. st. i funkcionirala je do
October 2017. The area was selected due to its strategic početka 19. st., no ne više kao župna ni grobljanska crkva.
importance, especially in the periods of the Early Middle Prva srednjovjekovna zidana crkva imala je pravokutnu
Ages, Antiquity and prehistory, based on the assumption lađu i četvrtasto svetište. Za nju je karakteristična grad-
that an important Drava River crossing had been located nja različitim vrstama kamena pješčenjaka vezanog sivim i
in the vicinity. Chance archaeological finds testify to the žućkastim malterom, na pojedinim mjestima u kombinaciji
intensive use of the area. This year`s investigation encom- s opekom, dok joj je elevacija bila od opeke. Na sjever-
passed a segment of the Bezje site (investigated in 2016) noj strani crkve nalazila se sakristija (ove sezone dimen-
as well as Velike Senokoše and Lubenovec. The latter site zije nisu do kraja definirane), smještena između ramena
is located next to the Drava River and Šoderica Lake and, i sredine svetišta (pretpostavlja se da je istovremena jer
therefore, it has been covered with layers of sand. 66 sites nisu sačuvani dijelovi zidova, već samo rovovi). Osim te
were inspected during this year`s investigation and 141 osnovne faze, crkva je prošla i određene prenamjene: na
sites during the previous season. A preliminary analysis of sjeverni i južni zid dodana su po dva pravokutna potpor-
the gathered data has shown that movable finds can be njaka, izrađena u kombinaciji opeke i kamenja, vezana
dated to prehistory, Antiquity, the medieval and post-medi- svijetlim malterom, dok su na pročeljnom zidu dodana
eval periods, but recent finds have also been registered. dva pravokutna potpornjaka od opeke. Sjeverni i južni
potpornjaci nisu međusobno paralelni. Između sjevernih
je potpornjaka, istodobno s njihovom gradnjom, podignuta
i manja prostorija, interpretirana kao bočna kapela. U
Redni broj: 106 sklopu te građevinske faze naknadno je, između sakristije
Lokalitet: Đurđevac – Sošice i prostorije omeđene potpornjacima, dodana još barem
Naselje: Đurđevac jedna prostorija građena od opeke (prostor nije do kraja
Grad/općine: Đurđevac istražen tijekom ove sezone). U idućoj većoj građevinskoj
Pravni status: P-5098 fazi postojeća je građevina prilagođena novoj, s time da je
Razdoblje: SV položaj apside ostao nepromijenjen. Između broda i sakri-
Vrsta radova: sustavno iskopavanje stije dodan je pregradni zid, sjeverni je zid nove građevine
za 90 cm pomaknut prema sjeveru, dok je položaj južnog
Od 17. srpnja do 23. kolovoza 2017. Muzej grada Koprivnice zida ostao nepromijenjen. Crkva je produžena prema
proveo je drugu sezonu sustavnih arheoloških istraživanja zapadu, s time da su sjeverni i južni zid zapadne polo-
na lokalitetu Đurđevac – Sošice. Uz voditelja istraživanja, vice odmaknuti za 45 cm u odnosu na istočnu polovicu,
višeg kustosa Roberta Čimina te zamjenika Ivana Valenta, pri čemu su zidovi prve crkve činili istočnu polovicu nove
stručnu ekipu činili su studenti arheologije Ilija Cikač, Eugen crkve. Nova je crkva na pročelju imala masivan zvonik.
Lovro Kebet, Dino Molnar, Ivana Polančec i Iva Levak. Postojeći potpornjaci na istočnoj polovini crkve nastavili su
Pomoćnu stručnu i tehničku ekipu činili su Marin Horvat, funkcionirati, s time da su oni na sjevernoj strani skraćeni
mag. povijesti, te Saša Hrenić (MGK). Lokalitet su iskopa- za dužinu zida, čime je ujedno i negirana prostorija između
vala šestorica radnika. Istražen je prostor k.č. 2349/1, k.o. njih, dok je jugoistočni potpornjak ponovno podignut, s
Đurđevac, uz suglasnost suvlasnika Vinka i Luke Kovačića. manjim odmakom prema istoku. Na bočnim su zidovima
Istražena je površina od velika otprilike 600 m². Radovi su zapadne polovice nove građevine dodana po dva pravo-
financirani sredstvima Ministarstva kulture, Koprivničko- kutna potpornjaka, s time da su po jedan sa svake strane
-križevačke županije i Grada Koprivnice. postavljeni na spoju sa starijom crkvom. Na pročelju crkve
i zvonika nalazili su se koso postavljeni ugaoni potpornjaci,
Cilj ovogodišnjih istraživanja bilo je cjelovito definiranje također pravokutna oblika. Druga je crkva bila gotovo dvo-
građevinskih faza i struktura koje su prepoznate tijekom struko duža od prvobitne.
prošlogodišnjih istraživanja (Valent 2017). Kako bi se olak- Tijekom prošlogodišnjih istraživanja, unutar prostora ome-
šao taj posao, nakon prošlogodišnjih su istraživanja naru- đenog zidovima, ispod sloja šute SJ 6 definiran je sloj SJ 16,
čena geofizička snimanja prostora koji se nalazio istočno kojem su 2017. pridruženi slojevi SJ 191, SJ 193 i SJ 195.
od prošlogodišnje sonde (dr. sc. Branko Mušić, Oddelek za Unutar njih prepoznati su utori/negativi oko 6 m duljine,
arheologijo, Univerza v Ljubljani). od 30 do 60 cm širine, na razmaku od oko 1 m. Slojevi i
Istraživanja su 2017. započela otvaranjem još neistraže- navedeni negativi interpretirani su kao pripremni slojevi i
nog dijela lokaliteta, na kojem je zatečena jednaka situacija ostaci baze drvenog poda, koji je bio položen na izdužene
200
Pogled na crkvu sv. Jurja i njezine građevinske faze (foto: I. Cikač)
na temelju činjenica da su oni prekrivali ili sjeverni i zapadni

zid prve zidane crkve (SJ 9, 19) ili ploče od opeke, defini-
rane kao hodna površina druge crkve (SJ 218), ili su sadr-
žavali ulomke kamene plastike. Ti su građevinsko-nivelacij-
ski slojevi ležali na slojevima SJ 192 i SJ 303, unutar kojih
je definirano i nekoliko jama te rupa za stupove, istraženih
na prostoru broda prve crkve/istočne polovice druge crkve i
unutar zapadnog zida prve crkve (SJ 9). Svima njima bile su
zajedničke šutasto-zemljane zapune, u kojima su nalaženi
komadi kamene plastike. Rupe za stupove interpretirane su
kao ostaci skele za gradnju druge crkve. Unutar prostora
broda prve zidane građevine utvrđeno je i nekoliko različitih
struktura/ziđa, od kojih se samo za pojedine pretpostavlja
funkcija. U sjeverozapadnom su uglu prve crkve definirane
tri strukture koje su funkcionirale s prvom zidanom crkvom
– radi se o strukturama SJ 8, SJ 246 i SJ 315, čija funkcija
Ulomci tekstila (ostaci oglavlja) iz zapune jame SJ 270 (foto: I. za sada nije poznata, možda se radi o manjim bočnim olta-
Valent) rima. S druge pak strane, nakon uklanjanja slojeva hodne
površine iz 18. st., na istočnom su dijelu definirane tri struk-
četvrtaste grede i koji je funkcionirao s posljednjom fazom ture od opeke: SJ 216 definirana kao baza stube/povišenja
uporabe crkve u 18. st. Ispod njih definirano je nekoliko razli- prema svetištu, te strukture SJ 190 i SJ 213, interpretirane
čitih slojeva koji su ponovno interpretirani kao istovremeni, kao baza i prilaz propovjedaonice. Njihov smještaj i funkcio-
od istoka prema zapadu SJ 217, SJ 194, SJ 197, SJ 223, niranje s velikom crkvom utvrđeni su relativno-kronološkim
SJ 224, SJ 17, SJ 70, od kojih su dva, SJ 194 i SJ 197, pre- odnosima sa slojem SJ 191, koji ih je prekrivao te SJ 217
krivali ostatke sjevernog zida prve crkve. Zbog međusob- na koji su bili položeni.
nog relativno-kronološkog odnosa s mlađim slojevima, arhi- Tijekom ovogodišnjih iskopavanja istražena su i dva necje-
tekturom, ali i slojevima šute i zemlje ispod njih, zaključeno lovita groba, koja će pružiti važan uvid u datiranje definira-
je da su funkcionirali istodobno te da se radi o ostacima nih građevinskih faza. Prvi je uočen i djelomično istražen
pripreme hodne površine koja je funkcionirala s velikom ispod strukture pronađene u sjevernom rovu druge crkve,
crkvom. Ispod spomenutih slojeva šute i zemlje javljaju se dok je drugi ubiciran u središnjem dijelu broda prve crkve, u
slojevi SJ 18, SJ 236, SJ 240, SJ 250 i SJ 254. Oni su tako- osi sa svetištem. Na temelju relativno-kronoloških odnosa,
đer identificirani kao istodobni, a interpretirani su kao nive- ali i konzistencije zapune, grob u brodu crkve datiran je u
lacijsko-građevinski slojevi, nastali u trenutku gradnje velike vrijeme njezine gradnje. Radi se o jedinom grobu, koji je
crkve, tj. rušenja prve crkve. Navedeni je zaključak donesen ukopan u vrijeme gradnje, tj. funkcioniranja druge crkve u
201
Pavleš 2013 R. Pavleš, Podravina u srednjem vijeku.

Povijesna topografija srednjovjekovne Gornje Komarnice
(ludbreška, koprivnička i đurđevečka Podravina),
Koprivnica, 2013.
Ivan Valent
Summary
During July and August 2017, the Koprivnica Town Museum

conducted the second season of systematic archaeo-
logical research of the Đurđevac-Sošice site. The aim of
this year’s excavations was to determine all construction
phases and plans of the church of St George, whose west-
ern foundations were discovered the previous year. The
work was mainly focused on removing several preparatory
and levelling layers, emptying various pits, postholes and
foundation trenches as well as their documentation. At the
end of the campaign, the plans of two churches and their
connection with three walking surfaces / floor preparatory
layers were identified.
The earlier church had a rectangular plan and square
apse. Its foundations were made of stone and the combi-
nation of stone and bricks, while its walls were in brick. It
had a sacristy to the north of the apse. The original church
underwent certain additions: two rectangular side but-
tresses were added to the south and north walls and two
buttresses to the main facade. At the same time, a small
room, interpreted as a side chapel, was added between
the north buttresses. During this phase one or two rooms
were added between the sacristy and the side chapel. The
church had a brick floor.
The foundations of the first church were partly used by
the second church. The apse and the south wall remained
the same while the north wall was extended to the north.
Izbor ulomaka kamene plastike prikupljene tijekom istraživanja The church was expanded towards the west. A bell tower
2017. godine (foto: I. Valent) was placed in the centre of the main façade. Both the
church and the bell tower had side and/or angular but-
njezinoj unutrašnjosti. Osim navedenih podataka, važno je tresses and were built entirely of brick. The floor of this
napomenuti da je na dnu rovova apside te južnog zida prve phase, which functioned until the population left in the
crkve definiran i veći broj zapuna grobova, koje govore u mid-16th century, fleeing before the Turks, was made of
prilog o funkcioniranju groblja i prije gradnje prve zidane soil. One of two graves excavated this season, was situ-
crkve. Njihovo se ukapanje povezuje sa starijom crkvom, ated in the centre of the nave, in the axis of the apse. It
za koju se pretpostavlja da je bila drvena. S obzirom na rani was dated by the construction works conducted during
spomen posjeda Oxzeu Sengurg iz 1237. godine, koji se this phase.
povezuje s položajem naselja Sv. Jurja, a sama sintagma The remains of the preparatory layer of the final walking
sugerira postojanje crkve uz naselje (Pavleš 2013: 174), surface were connected to the final phase of the church
pretpostavlja se da se začetak crkve i groblja na položaju (the 18th century). They were found above several levelling
Sošice, prema zasad dostupnim podacima, može datirati u layers, which covered the soil floor of the second church,
početak 13. ili kraj 12. st. and below a demolition level situated beneath the humus.
Što se tiče pokretnih nalaza prikupljenih tijekom ovogo- It was a relatively flat layer, within which several small
dišnje kampanje, uz standardne nalaze čavala, keramike, ditches, oriented north – south, interpreted as negatives of
životinjske kosti, dislocirane ljudske kosti, izdvajaju se horizontal beams, were placed. They supported a wooden
nalazi (izvan konteksta) tekstila, nekoliko različitih kopči, floor. It can be assumed that the church had a similar plan
dva ulomka S-karičica, ulomci raznih aplika, karičica i like the previous one.
prstena te čak 211 komada kamene plastike. As far as the phases of the church and the cemetery are
concerned, it is important to mention that several graves
Literatura were recorded beneath the foundations of the first construc-
tion phase. Furthermore, during the excavations, a total of
Čimin, Valent 2017 R. Čimin, I. Valent, Đurđevac – Sošice, 211 pieces of sculpture, mostly arch ribs, were found within
HAG, 13/2016, Zagreb, 2017: 212 – 215. the investigated construction and levelling layers.
202
Redni broj: 107

Lokalitet: Gornja Podravina
Naselje: Torčec
Grad/općina: Torčec
Pravni status:–
Tijekom proljeća i jeseni 2017. nastavljen je sustavan

terenski pregled gornje Podravine. Stručna voditeljica
istraživanja bila je dr. sc. Andreja Kudelić iz Instituta
za arheologiju, a zamjenica voditeljice dr. sc. Filomena
Sirovica iz Arheološkog muzeja u Zagrebu. Istraživanje je
bilo dio terenske nastave studijskog programa Odsjeka za
arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Terenski pregled (foto: F. Sirovica)
pod vodstvom dr. sc. Ine Miloglav i Miroslava Vukovića,
mag. archeo., te je u njemu sudjelovalo deset studenata. manjim uzvišenjima (gredama) ili podno njih nađena veća koli-
Sredstva za radove osiguralo je Ministarstvo kulture. čina površinskog arheološkog materijala. Površinski materijal
uglavnom pripada ulomcima kasnobrončanodobnih keramič-
Istraživanje je dio višegodišnjeg programa kojemu je cilj kih posuda, no javlja se i materijal iz starijih prapovijesnih raz-
prikupiti podatke o distribuciji površinskog arheološkog doblja, kao i ulomci keramičkih posuda obilježeni značajkama
materijala na zadanom području, kao odrazu obrazaca kasnog željeznog doba, no koje se mogu javljati i poslije. Na
njegove uporabe tijekom svih povijesnih razdoblja. Tijekom istim je položajima, od kojih su neki otprije poznati u literaturi
prijašnjih godina pregledane su trasa 1 – Hlebine (Kudelić (vidi npr. Šimek 1997; Sekelj Ivančan 2010), mjestimično utvr-
et al. 2015a; 2015b) i trasa 2 – Sigetec (Kudelić, Sirovica đena i intenzivnija pojava srednjovjekovnog arheološkog mate-
2016a; 2016b), dok je ovogodišnje istraživanje bilo usmje- rijala. Ipak, preciznije datiranje bit će moguće nakon detaljnije
reno na posljednju od triju zadanih trasa, trasu 3 – Torčec, analize prikupljenog pokretnog materijala. Za razliku od nave-
koja je u cijelosti pregledana. denih, položaji smješteni uz potok Gliboke, odnosno oni u
U terenskom je pregledu istodobno sudjelovalo maksimalno području dravskoga poloja, ne pokazuju tako intenzivnu pojavu
osam sudionika, podijeljenih u dvije grupe. Zadana je lokacija površinskog arheološkog materijala. Iako je moguće pretposta-
pregledana hodanjem u usporednim linijama, na međusobnoj viti mnoge uzroke te pojave, oni se najčešće povezuju s inten-
udaljenosti od 10 do 15 m. Pregled se odvijao u razmacima zivnim mijenjanjem krajolika, izazvanim ponajprije plavljenjem i
od 1,5 minute, a položaj sudionika, kao i svako prekidanje pre- mijenama dravskoga toka, ali i akumulacijom materijala, odno-
gleda s istekom predviđenog vremena zabilježen je ručnim sno sposobnošću Drave da u velikim nanosima prekrije arheo-
GPS-om. Time je definirana prostorna mreža, unutar koje su loške ostatke. Ipak, konkretnije zaključke omogućit će detaljnija
kartirani svi primijećeni arheološki ostaci. Ukupno su teren- analiza geološke podloge i njezin odnos s utvrđenom distribu-
skim pregledom obuhvaćene 272 lokacije na deset položaja cijom arheološkog materijala. Od pokretnih nalaza prikupljani
trase 3, na kojima je utvrđen materijal koji svjedoči o kontinu su ulomci keramičkih posuda, litika, staklo, željezni predmeti
iranim ljudskim aktivnostima od prapovijesti do danas. Na prete samo iznimno ostaci građevnog materijala. Zbog intenzivne
gledanom je području površinski materijal uočen u različitom obrade tla kojom je zahvaćeno područje istraživanja, ulomci
intenzitetu, najintenzivnije na nekoliko lokacija na kojima se keramike izrazito su usitnjeni i oštećeni. Nešto je bolje očuvan
mogu očekivati potpovršinske, pretežno prapovijesne arhe- materijal prikupljen na zasebno dokumentiranim tvorevinama,
ološke tvorevine. U tom kontekstu posebno se ističu položaji koje vjerojatno pripadaju ostacima potpovršinskog arheološ-
P5-Međuriče, P6-Močvar, P7-Gradić i P8-Vidak, gdje je na kog zapisa, koji je na površinu izbačen oranjem.
Rezultati dobiveni preliminarnom analizom prikupljenih poda-
taka upućuju na intenzivniju pojavu prapovijesnog materijala
duž cijele trase 3, ali i izrazitiju učestalost brončanodobnog
materijala, čiju je distribuciju moguće povezati s određenim
geomorfološkim značajkama zadanog prostora. Usporedba
distribucije antičkog i srednjovjekovnog materijala s rezultatima
prijašnjih istraživanja mogla bi u znatnoj mjeri nadopuniti razu-
mijevanje načina naseljavanja toga prostora tijekom povijesti.
Literatura
Kudelić et al. 2015a A. Kudelić, F. Sirovica, I. Miloglav

Terenski pregled gornje Podravine, HAG, 11/2014, Zagreb,
2015: 168 –171.
Kudelić et al. 2015b A. Kudelić, F. Sirovica, I. Miloglav,
Prikaz rezultata prve faze sustavnog terenskog pregleda
Trasa 3 – Torčec gornje Podravine, AIA, XI, 2015: 104 – 108.
203
Kudelić, Sirovica 2016a A. Kudelić, F. Sirovica, Terenski

pregled gornje Podravine, HAG, 12/2015, Zagreb, 2016:
214 – 216.
Kudelić, Sirovica 2016b A. Kudelić, F. Sirovica, Prikaz
rezultata druge faze sustavnog terenskog pregleda gornje
Podravine, AIA, XII, Zagreb, 2016: 192 – 195.
Sekelj Ivančan 2010 T. Sekelj Ivančan, Podravina u ranom
srednjem vijeku, Monographiae Instituti archaeologici, 2,
2010, Zagreb
Šimek et al. 1997 M. Šimek et al., Registar arheoloških
nalazišta sjeverozapadne Hrvatske, Muzejsko društvo sje-
verozapadne Hrvatske, Sekcija arheologa i preparatora,
1997, Bjelovar
Jama sa zapečenim dnom SJ 104/090 (foto: T. Sekelj Ivančan)
Andreja Kudelić
Filomena Sirovica
Summary
During the spring and autumn of 2017, the Institute of

Archaeology in collaboration with the Archaeological
Museum in Zagreb and the Department of Archaeology, the
Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb, con-
ducted the third phase of a systematic field survey in Upper
Podravina. The research is part of a three-year program
that aims to collect the data on the distribution and inten-
sity of surface archaeological material in the given area,
as a reflection of the patterns of its use through all peri-
ods. During previous seasons, surveys were conducted Keramički pršljen PN 9 ukrašen koncentrično postavljenim točki-
on Transect 1 - Hlebine (2014) and Transect 2 - Sigetec cama iz objekta SJ 119/120 (foto: T. Sekelj Ivančan)
(2015), while this year’s research focused on the last of the
three preplanned transects, i.e. Transect 3 - Torčec. suvremenom poljoprivrednom obradom, istraživanja su
A total of 272 locations at 10 positions of Transect 3 were sur- se odvijala u dvjema etapama. Prva etapa obuhvatila je
veyed, and surface material testifying of continuous human geofizička istraživanja. Realizirana je u tri navrata, zbog
activities from prehistory to the present day was determined. različitih poljoprivrednih kultura koje dozrijevaju u razli-
In the surveyed area, the surface material was determined čito vrijeme, i to od 12. do 15. srpnja, 14. kolovoza te
in different intensities, most intensively at several locations 14. i 15. listopada 2017. (tvrtka Gearh d.o.o. iz Maribora
where subsurface, mostly prehistoric archaeological fea- (Mušič et al. 2017)). Druga etapa istraživanja obuhvatila je
tures can be expected. The results obtained by a prelimi- zaštitna arheološka iskopavanja (S-2; S-3) od 25. rujna do
nary analysis of the collected data indicate a more intense 11. listopada 2017. godine. Istraživanja je obavio Institut
occurrence of prehistoric material along the entire Transect za arheologiju iz Zagreba, pod vodstvom dr. sc. Tajane
3, but also a more pronounced frequency of Bronze Age Sekelj Ivančan, znanstvene savjetnice. U iskopavanjima je
material, the distribution of which can be linked to certain sudjelovao zamjenik voditeljice dr. sc. Siniša Krznar, znan-
geomorphological features of the area. A comparison of the stveni suradnik, te Kristina Turkalj kao dokumentaristica
distribution of Antiquity-period and medieval material with iz Instituta za arheologiju, a povremeno je na terenu bila
the results of the surveys conducted during the previous i djelatnica Instituta za arheologiju dr. sc. Tatjana Tkalčec,
years will significantly clarify the understanding of the way viša znanstvena suradnica. U terenskim su iskopavanjima
this area was inhabited in the aforementioned periods. sudjelovali Ivan i Zlatko Zvijerac iz Torčeca te student
arheologije i povijesti Eugen Lovro Kebet iz Sigeca, kao
i Ivan Ivančan, student kroatologije iz Zagreba. U ručnom
iskopavanju arheoloških tvorevina pomogao je i Kristijan
Redni broj: 108 Markušić, radnik na javnim radovima Općine Hlebine,
Lokalitet: Hlebine – Velike Hlebine koja je ustupila jednog svog djelatnika za pomoć tijekom
Naselje: Hlebine iskopavanja. Poslove iskopavanja i zatrpavanja sondi stro-
Grad/općina: Hlebine jem obavili su djelatnici poduzeća GT Jura d.o.o. iz Virja.
Pravni status: P-5044 Istraživanja su financirana sredstvima Ministarstva kulture.
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Arheološko nalazište Velike Hlebine, kraj podravskog mjesta
Hlebina, evidentirano je 90-ih godina prošlog stoljeća, kada
Godine 2017. zaštitno je arheološki istražen lokalitet su prikupljeni prvi površinski nalazi keramike iz kasnoga
Velike Hlebine u Hlebinama. Zbog ugroženosti nalazišta brončanog doba, antike i srednjeg vijeka (Alečković 1996a;
204
1574 (vl. Salopek Ljubica), k.č. 1575 (vl. Paragiš Katica,

uživa Kokša Željko iz Gabajeve Grede) te na zemljište u
državnom vlasništvu, odnosno k.č. 1576, na čijim je povr-
šinama bila postavljena sonda S-2 te k.č. 1550 (vl. Ban
Dragutin, uživa obitelj Belec), k.č. 1551 (vl. Imbriovčan Ivica),
k.č. 1552 – 1557 (vl. Jurenec Anita) i k.č. 1558 (vl. Raščanec
Zdravko i Slavica), na čijim je površinama bila iskopana
sonda S-3. Svi vlasnici tih uskih oranica ljubazno su dopustili
arheološko istraživanje na odabranim lokacijama te su loka-
liteti istraženi bez dodatnih odšteta ili financijskih naknada jer
na oranicama u tim trenucima više nije bilo nikakvih usjeva.
Sonde S-2 i S-3 otvorene su na zapadnoj padini drugog uzvi-
šenja Velike Hlebine. Sonda S-2 bila je smještena pri dnu
te zapadne padine, u nastavku iskopa od prošle godine, s
njegove zapadne strane, te je obuhvaćala zapadni dio pret-
postavljene talioničke radionice. Sonda S-3 nalazila se sje-
vernije od S-2, na mjestu gdje su se očekivali ostaci nase-
obinskog karaktera. Tijekom iskopavanja vođen je terenski
dnevnik, kao i kompletna dokumentacija prema službenim
obrascima Instituta za arheologiju, gdje je i pohranjena u
originalnom obliku. Ukupno je zabilježeno 69 stratigrafskih
jedinica (SJ 064 – SJ 132), od kojih se mogu izdvojiti slojevi,
strukture, ukopi i zapune. Prikupljeni su svi pronađeni pred-
meti te je uvedeno 160 vrećica, uglavnom s nalazima kera-
mike, zapečenog lijepa te zgure (N 161 – N 320). Evidentirano
je nekoliko posebnih nalaza (PN 4 – PN 9). Uzeto je 48 vre-
ćica s uzorcima zemlje za flotaciju, geofizička ispitivanja, kao
i više komada ugljena za analizu C-14 i analizu vrste drva
Keramička sapnica obavijena lijepom N 222/2, pogled na vanjsku (U 37 – U 84). Tijekom iskopavanja snimljeno je 1748 digital-
stijenku (foto: T. Sekelj Ivančan) nih fotografija. Za sva terenska snimanja geodetskom stani-
com tijekom arheoloških istraživanja bili su zaduženi Siniša
1996b). U isto vrijeme zabilježeno je da se po površini ora- Krznar i Kristina Turkalj, dok je digitalizaciju terenske kom-
nica pronalaze i komadi lomljene talioničke troske, zapeče- pletne nacrtne dokumentacije u odgovarajućim mjerilima u
nog lijepa i ulomci keramičkih sapnica, što je upućivalo na AutoCAD-u obradila i nacrtala Kristina Turkalj, stručna surad-
gospodarski karakter tog nalazišta. S obzirom na spome- nica Instituta za arheologiju. Sva originalna dokumentacija
nute površinske indikatore pronalažene tijekom više teren- pohranjena je u Institutu za arheologiju (Odjel ARHINDOK).
skih obilazaka, koji upućuju na talioničku djelatnost na tom Istraživanje je započelo uklanjanjem oranog sloja u S-2, koji je
lokalitetu, godine 2016. organizirana su i provedena arheo- bio različite debljine, ovisno o nagibu padine. Nakon uklanja-
loška i geofizička istraživanja (Sekelj Ivančan, Valent 2017). nja humusa, na čitavoj površini iskopa S-2 uočeno je nekoliko
Geofizika je provedena na površini od 10.000 m2 te potom većih i manjih okruglih mrlja tamnije zemlje. Neke od tih tvore-
arheološka iskopavanja na površini od 206,87 m2. Dobiveni vina imale su plavičasto-ciglaste zapečene polukružno obliko-
rezultati istraživanja pokazali su da je neinvazivnim meto- vane rubove. Tijekom istraživanja ustanovljeno je da su jame
dama šireg prostora točno prepoznata lokacija talioničke sa zapečenim dnom bile zapunjene otpadom iz radionice,
radionice za preradu željezne rude i mjesto odlaganja talio- tj. komadima zgure, fragmentima lomljenih sapnica te ulom-
ničkog otpada, a na položajima iznimno jake magnetizacije cima keramike, no primarna im je funkcija mogla biti povezana
tla, koji su ciljano arheološki istraživani, iskopani su ostaci upravo s taljenjem. Moguće je da su to bila mjesta na kojima su
četiriju talioničkih peći unutar radionice. Talioničke su se se odvijale razne pripremne radnje, koje su u konačnici dovele
peći nalazile in situ veoma plitko, odmah ispod oranog sloja, do taljenja željezne rude, primjerice mjesta obrade, tj. prženja
i bile su očuvane u debljini od svega 11 do 16 cm. rude ili izrade drvenog ugljena. Sve zamijećene jame nalazile
Prva etapa istraživanja 2017. podrazumijevala je geofi- su se koncentrirane uz najniži dio terena, tj. uz mjesto gdje se
zička istraživanja na površini od 10.000 m². Neinvazivne zadržavala voda, uz „mlaku”/naplavinu koja ih je djelomično i
metode primijenjene su kako bi se pokušale locirati tvore- prekrila, a koja je u sebi sadržava ulomke grube ranosrednjo-
vine koje bi se mogle povezati s talioničkom radionicom te vjekovne keramike, ukrašene češljastom valovnicom ili češlja-
je ponajprije primjenjivana magnetna metoda, a obavljena stim zarezima na unutrašnjoj ili vanjskoj strani ruba.
su i mjerenja magnetskog susceptibiliteta gornjeg sloja Tijekom nastavka istraživanja, u sondi S-3 iskopani su
zemljišta radi utvrđivanja kontaminacije te su uspoređeni objekti i tvorevine koje je moguće povezati s naseljem.
rezultati koji su se međusobno nadopunjavali. U sadržaju zapuna dominirali su ulomci keramike grublje
Na temelju rezultata geofizičkih istraživanja, odabrane su fakture, ukrašeni češljastim vodoravnim linijama ili valov-
površine koje su arheološki istražene (S-2; S-3), a obu- nicama, komadi lomljenog kamena žrvnja, ulomci lijepa te
hvaćena je površina od 884,81 m2. Istražene su k.č. 1572 nekoliko cjelovitih keramičkih pršljena. Prema preliminar-
(vl. Posavec Andrija i Ljiljana, uživa obitelj Belec); k.č. 1573, nim analizama, ti se nalazi mogu datirati u srednji vijek.
205
Prema sadašnjem stanju istraživanja, može se utvrditi da 2016, 2017). Voditeljica istraživanja bila je dr. sc. Snježana
se na položaju Velike Hlebine nalazio radionički kompleks Vrdoljak (Institut za arheologiju u Zagrebu), a zamjenica
za taljenje željezne rude te ostaci ranosrednjovjekovnog dr. sc. Andreja Kudelić (Institut za arheologiju u Zagrebu).
naselja. Upravo je talionička djelatnost u okolici Hlebina
gospodarska grana koja je taj lokalitet stavila u središte Te godine nastavljeno je istraživanje slojeva urušenja
pozornosti jer su nalazišta tog i takva karaktera veoma brončanodobnog objekta s pripadajućim inventarom (peći
rijetka u Republici Hrvatskoj, prilikom čega svakako valja i ognjišta, ostaci suhozidne i drvene arhitekture te brojne
izdvojiti arheološkom metodom istražene talioničke radio- keramičke posude i ostaci karboniziranog biljnog materi-
nice iz kasne antike i ranog srednjeg vijeka na dvama polo- jala). Arhitektonske ostatke objekta čine izvrsno očuvani
žajima u okolici današnjeg naselja Virja. suhozidni temelji. Osim toga, dobro su očuvani i kućni lijep,
drvene grede i stupovi. Pretpostavlja se da će se ukopi za
Literatura nosive stupove moći vidjeti tek nakon uklanjanja svih slo-
jeva urušenja objekta, kao što je to bio slučaj i tijekom pri-
Alečković 1996a M. Alečković, Noviji arheološki nalazi iz jašnjih iskopavanja (2006. – 2012. g.). Unutar objekta defi-
Hlebinskog dijela Podravine, Podravski zbornik, Vol. 22, nirane su tri cjeline, koje bi mogle pripadati ostacima triju
Koprivnica, 1996: 279 – 286. zona domaćinstva u jednoj ili više prostorija. Najsjeverniju
Alečković 1996b M. Alečković, Noviji arheološki nalazi u zonu čini urušenje složene strukture ognjišta, uz koje su
Hlebinama i užoj okolici, Hlebine u srcu, Hlebinski alma- pronađeni ostaci drva i komadići drvenih greda s ostacima
nah, 2, Koprivnica, 1996: 13 – 18. zapečenog tla, što vjerojatno upućuje na složenu konstruk-
Mušič et al. 2017 B. Mušič, I. Medarić, F. Matijević, Izvješće ciju ognjišta izdignutog iznad razine poda. Na ognjištu je
o geofizičkim istraživanjima na arheološkom lokalitetu: pronađena keramička peka, plitka zdjela uvučenoga ruba
Hlebine-Velike Hlebine i Dedanovice, Maribor (neobjavljeni integrirana u ognjište i zapunjena pepelom, a uz ognjište
rukopis pohranjen u Institutu za arheologiju) se nalazilo nekoliko manjih cjelovitih posuda. Procijenjena
Sekelj Ivančan, Valent 2017 T. Sekelj Ivančan, I. Valent, dimenzija ognjišta iznosi 1x1,5 m, a dimenzija čitave kon-
Ostaci talioničke radionice na lokalitetu Hlebine – Velike strukcije, uključujući dio koji je bio izrađen isključivo od
Hlebine, AIA, Vol. XIII, Zagreb 2017: 73 – 76. drva, 1,5x2,5 m. Prostor koji se nalazi neposredno južnije,
predstavlja dio s većom količinom organskog materijala
dr. sc. Tajana Sekelj Ivančan (tamno sivi do crni slojevi tla, pomiješani s izrazitijom koli-
činom karboniziranih biljnih ostataka i izgorenog drva). U
Summary južnom dijelu objekta otkriven je depozit ulomaka kera-
mičkih posuda, stoga se pretpostavlja da je riječ o osta-
Rescue archaeological excavations conducted in the cima kućanske ostave u kojoj se nalazila znatna količina
autumn of 2017 at the site of Velike Hlebine near Hlebin cov- lončarije slagane u više razina, i to uglavnom uz istočni i
ered a surface area of 884.81 m2. Probes S-2 and S-3 were južni rub objekta. Istočno od opisanih struktura i pokretnih
selected on the basis of the results of geophysical surveys nalaza otkriven je niz rupa za stupove, koji prate strukturu
in the summer and autumn 2017, with the aim of acquiring od kamena u smjeru sjever-jug. Pretpostavlja se da je riječ
precise data on the identification and appearance of parts o nosivim stupovima istočnog zida kuće, dok je struktura od
a smelting workshop as well as data on the existence of kamena iskorištena kao svojevrsno nadzemno temeljenje
a settlement and its dating. The excavations revealed the stupova, i to u krajnjem sjevernom, istočnom te djelomično
second part of the iron smelting workshop, which had been i južnom dijelu objekta. Sa sjeverne strane objekta djelo-
partly excavated in 2016. Apart from the kilns found during mično je očuvana i drvena greda, koja se pruža u smjeru
the last season, this year regular circular large and small zapad-istok te neposredno sjeverno od nje sloj izgorene
pits with burnt bottoms were found. Originally, they were narančaste gline, koja se također pruža u istom smjeru.
a part of the smelting workshop, but later were filled with Od pokretnih nalaza u urušenju kuće pronađeno je dosta
smelting waste. Also investigated were parts of the settle- keramičkih pršljenaka za vreteno, kao i piramidalni utezi za
ment that, based on ceramic and other finds found in fea- tkalački stan, što govori u prilog tomu da se u kući odvijala
tures, can be dated to the early medieval period. jedna vrsta tkalačke djelatnosti. Većina je pršljenaka biko-
nična, ali ima i onih ovalnih, odnosno kuglastih oblika. Svi ti
nalazi uočeni su sporadično unutar objekta i za sada nema
in situ nalaza tkalačkog stana. Osim pršljenaka, zanimljivi
Redni broj: 109 su i nalazi keramičkih kolutova, koji su mogli biti utezi za
Lokalitet: Kalnik – Igrišče napinjanje niti na tkalačkom stanu. Osim predmeta od kera-
Naselje: Kalnik mike, pronađeni su i obrađeni kameni predmeti. Osobito je
Grad/općina: Kalnik zanimljiv nalaz odbojka u obliku strelice, kakvi su pronađeni
Pravni status: P-5966 i tijekom proteklih dviju kampanja. Takvi su predmeti prona-
Razdoblje: P đeni u brončanodobnom kontekstu i govore u prilog činjenici
Vrsta radova: sustavno iskopavanje da su se osim dominirajućih brončanih predmeta upotreblja-
vali i predmeti od kamena, poput poliranih trapezoidnih „sje-
Krajem lipnja i u srpnju 2017. nastavljeno je sustavno iskopa- kirica”. Ona nije iznimka na nalazištu jer su otprije poznata
vanje višeperiodnog arheološkog nalazišta Kalnik – Igrišče dva takva kamena predmeta (Karavanić 2009), pronađena
(Karavanić, Kudelić, Karavidović 2015; Karavanić, Kudelić u brončanodobnim slojevima u zapadnom dijelu objekta.
206
Ostaci kasnobrončanodobnog objekta, pogled s juga prema sjeveru (foto: A. Kudelić)
Dijelovi strukture ognjišta od gline i ulomaka keramike (foto: M. Depozit keramike unutar kasnobrončanodobnog objekta (foto: A.
Marijan) Kudelić)
Funkcija takvih alatki nije u potpunosti jasna, no one su Literatura

mogle biti upotrebljavane za neke finije radnje, npr. za
finalnu obradu drva. Kao i prethodnih, tako su i ove sezone Karavanić 2009 S. Karavanić, The Urnfield Culture in con-
mnogo rjeđi predmeti izrađeni od bronce, a ove su sezone tinental Croatia, Archaeopress, Oxford, 2009.
nađena dva primjerka kalotastih gumba i brončana igla. Karavanić, Kudelić, Karavidović 2015 S. Karavanić, A.
Tijekom istraživanja 2017. godine, u urušenju kasnobron- Kudelić, T. Karavidović, Rezultati arheološkog iskopavanja
čanodobne kuće pronađeni su i različiti predmeti od kosti lokaliteta Kalnik –Igrišče (2014), AIA, X, Zagreb, 2015: 59 – 62.
i perforirana kljova. Najbrojniju skupinu nalaza čine ulomci Karavanić, Kudelić 2016 S. Karavanić, A. Kudelić,
keramičkih posuda te se na osnovi njihovih stilskih karakte- Kalnik-Igrišče – rezultati arheoloških iskopavanja u 2015.
ristika objekt datira u drugu polovinu 10. i 9. st. pr. Kr. godini, AIA, Vol. XIII, Zagreb, 2016: 117 – 121.
207
Karavanić, Kudelić 2017 S. Karavanić, A. Kudelić,

Kalnik-Igrišče – rezultati arheoloških iskopavanja u 2016.
godini, AIA, XII, Zagreb, 2017: 84 – 87.
Snježana Vrdoljak
Andreja Kudelić
Summary
At the end of June and during July 2017, a system-

atic excavation of the multi-period archaeological site of
Kalnik-Igrišče were continued (Karavanić 2009; Karavanić,
Kudelić, Karavidović 2015; Karavanić, Kudelić 2016,
2017). The research leader was Dr Snježana Vrdoljak
(Institute of Archaeology in Zagreb), and a deputy was
Dr Andreja Kudelić (Institute of Archaeology in Zagreb). Arheološki nadzor nad zemljanim radovima i polaganjem cjevo-
This year`s excavation represents a continuation of the voda u sjevernom dijelu Ulice hrvatske državnosti (foto: R. Čimin)
research of a Bronze Age household with an accompany-
ing inventory (furnaces and hearths, remains of wooden u dijelu spoja s Ulicom Ante Starčevića. Cilj arheološkog
architecture and numerous ceramic vessels and remains nadzora bio je sprečavanje moguće devastacije dijelova
of carbonised plant material). The architectural remains arheološke baštine, prilikom čega su se očekivali nalazi
encompass the excellently preserved dry stone founda- pokretne (keramika, metal, staklo, kamen) i nepokretne
tions of a house. Three units defined within the building arheološke baštine, koja se povezuje sa srednjovjekovnom
probably represent the remains of three household zones koprivničkom gradskom jezgrom, kao i nalazi iz mlađeg
in one or more rooms. The northernmost zone is the ruin novovjekovnog razdoblja. Naime, najstariji srednjovjekovni
of a complex hearth structure. The remains of wood and nalazi na prostoru koprivničke tvrđave potvrđeni su 2009.
pieces of wooden beams with the remains of burnt soil na prostoru dvorišta Muzeja grada Koprivnice, koji kao dio
were found next to the hearth, which probably indicates naselja datiraju najranije u 13. st. Isto su potvrdila dvo-
that the complex hearth construction was raised above godišnja istraživanja u crkve sv. Nikole i oko nje, gdje je
ground (it has been assumed that the structure was built 2014. i 2015. godine pronađena romanička crkva i groblje
of wood and coated with clay). The area immediately to the koje ju je pratilo od kraja 12. st. Oko nje razvija se naselje
south contained a large amount of vegetal material (very i naposljetku gradsko središte od 14. pa do 17. st., zbog
dark grey to black layers of fatty soil with a large amount of čega se razvija utvrda s većim brojem razvojnih faza, koje
carbonised plant remains and burnt wood). In the southern su arheološki potvrđene 2012. i 2013. u njegovu jedinom
part of the building, a deposit of fragmented ceramic ves- sačuvanom jugozapadnom dijelu, na prostoru današnjeg
sels was discovered. Therefore it has been assumed that tzv. sajmišta, ispred južnih gradskih vrata.
it represents the remains of a household pantry, with pot- Prilikom višekratnog stručnog arheološkog nadzora u
tery stacked in several levels, mainly along the eastern and ožujku 2017. radovi su fotografski dokumentirani, a budući
southern edges of the building. da nisu uočeni arheološki pokretni nalazi ili druge arheo-
loške tvorevine, nisu bile potrebne posebne mjere zaštite
arheološkog lokaliteta jer su radovi pratili postojeće komu-
nalne infrastrukture i njihove rovove ili se radilo o iskopu
Redni broj: 110 plitkih slojeva za pripremu posteljice nove cestovne pod-
Lokalitet: Koprivnica – Ulica hrvatske državnosti loge. Nadzor je tako obustavljen od sredine travnja 2017. jer
Naselje: Koprivnica su svi zemljani radovi do tada bili dovršeni, a daljnji radovi
Grad/općina: Koprivnica odnosili su se na završne slojeve prometnice i nogostupa.
Razdoblje: SV, NV Literatura
Čimin 2014 R. Čimin, Prilagodbe u arhitekturi podravskih
Početkom 2017. Muzej grada Koprivnice angažiran je utvrđenja pojavom osmanlijske opasnosti. Podravina: časo-
za stručni arheološki nadzor nad zemljanim radovima na pis za multidisciplinarna istraživanja, XIII/26, Koprivnica,
rekonstrukciji dijela Ulice hrvatske državnosti u Koprivnici, 2014: 5 – 19.
koja se nalazi unutar prostornih međa kulturno-povijesne Čimin 2015 R. Čimin, Revitalizacija koprivničke renesan-
cjeline grada Koprivnice. Izvođač zemljanih radova bila je sne tvrđave: problemi, mogućnosti i smjernice. Radovi
tvrtka Pavlic-Asfalt-Beton iz Donjeg Kraljevca, a investitor Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin, 26, Varaždin,
je bio Grad Koprivnica. 2015: 115 – 132.
Slukan Altić 2005 M. Slukan Altić, Povijesni atlas gradova:
Sukladno posebnim uvjetima zaštite kulturnih dobara, III. svezak – Koprivnica, Zagreb – Koprivnica, 2005.
prilikom rekonstrukcije dijela Ulice hrvatske državnosti
bio je nužan arheološki nadzor tijekom zemljanih radova dr. sc. Robert Čimin
208
Summary istraživanja i voditelja iskopavanja, student arheologije na

Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Ilija Cikač, te pripravnik
At the beginning of 2017, the Museum of the City of Muzeja grada Koprivnice, Marin Horvat, mag. povijesti. Za
Koprivnica was hired to conduct archaeological supervi- ručno iskopavanje terena angažirana su četiri radnika iz
sion of the earthworks on the reconstruction of a part of Podravskih Sesveta te tri studenta. Dužina sonde iznosila
Hrvatske državnosti Street in Koprivnica, which is located je 180, a širina 4,5 m, čime je istražena ukupna površina
within the boundaries of the medieval Koprivnica. During od 800 m². Naručitelj radova bile su Hrvatske vode, koje su
the inspection in March 2017, photographic documentation i osigurale financijska sredstva.
was carried out, and as no archaeological movable finds or
other archaeological features were found, it was not neces- Zbog trasiranog i predviđenog položaja novog servisnog
sary to take further protective measures. puta, koji je djelomično zahvaćao zapadnu padinu nasipa,
na zapadnom se rubu trase uklanjalo i do 60 cm humus
nog sloja, dok je dubina humusnog sloja na istočnom rubu
sonde iznosila oko 40 cm. Također, na najjužnijem se dijelu
Redni broj: 111 trase, zbog položaja poljskog puta, tj. njegova uzdignuća,
Lokalitet: Mekiš – Crlenika micao sloj humusa i nasipa do dubine od 70 cm.
Naselje: Mekiš Položaj Crlenika nalazi se na gredi smjera jugozapad-sje-
Grad/općine: Podravske Sesvete veroistok, tristotinjak metara zapadno od toka rijeke Drave,
Pravni status: postupak u tijeku nedaleko od mjesta Mekiša, jugozapadno od Podravskih
Razdoblje: P, A, SV Sesveta. Uz samu gredu nekada je tekao i manji potok,
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje koji je danas presušio i djelomično je negiran u okolišu.
Osim na prostoru grede, lokalitet se prostire i u njezinu
Od 16. do 24. svibnja 2017. Muzej grada Koprivnice podnožju i široj okolici. Prvi nalazi i arheološka istraživa-
zaštitno je arheološki istražio lokalitet Mekiš – Crlenika, nja zabilježeni su 1897. (Ljubić 1887: 53, 54), a tijekom
zbog potrebe gradnje novog, tj. izmještanja položaja starog posljednjih dvadeset godina položaj je sustavno obilazio
makadamskog (servisnog) puta dravskog nasipa Brodić arheolog amater Josip Cugovčan iz Podravskih Sesveta.
– Zgruti. Istražen je prostor na k.č. 4637, k.o. Podravske Tijekom 1970-ih godina lokalitet je presječen nasipom gra-
Sesvete. Uz voditelja istraživanja, višeg kustosa Muzeja đenim kako bi se spriječilo plavljenje rijeke Drave i s nje-
grada Koprivnice mr. sc. Roberta Čimina, stručnu ekipu gove je istočne strane sagrađen makadamski put uz nasip.
činili su arheolog Ivan Valent, u funkciji zamjenika voditelja Tijekom sustavnih je pregleda uočeno da se zapadno od
Dokumentacija ukopa istraženih objekata (foto: I. Valent)
209
Izbor ranosrednjovjekovnih nalaza keramike iz zapune SJ 113 Izbor kasnosrednjovjekovnih nalaza iz zapune SJ 67 (foto: I.
(foto: I. Valent) Valent)
položaja nasipa, na mjestu spomenute grede nalazi veće Karakteriziraju ga obodi posuda jednostavnih, prema van
naselje iz razvijenog i kasnog srednjeg vijeka, dok se izvijenih i koso odrezanih rubova te različiti tipovi višestru-
istočno od nasipa rasprostire ranosrednjovjekovno nase- kih češljastih valovnica i horizontalnih linija, a pojavljuju
lje (Sekelj Ivančan 1998: 109, 110; 2001: 42, Pl. XXXVII, se i ukrasi jednostrukih valovnica. Oba veća poluukopana
241 – 245; 2010: 24). stambena objekta bila su dublja od objekata iz kasnog
Tijekom istraživanja definirane su 152 stratigrafske jedinice: srednjeg vijeka.
dvije su dodijeljene oraćem sloju i zdravici, jedna mlaki, a Objekti koji se sa sigurnošću mogu datirati u razvijeni
149 ih je dodijeljeno za 74 različita istražena objekta koji srednji vijek jesu kuća SJ 102, jama SJ 010 i stup SJ 110.
su, s obzirom na izgled, veličinu i pretpostavljenu funkciju, Karakterističan materijal pronađen u njima čine ulomci
interpretirani kao jame za stupove (49), kanali (2), manje višestruko raščlanjenih rubova posuda (ukrašeni kotači-
ili veće otpadne jame (18) i kuće, tj. poluukopani stambeni ćem) te ulomci keramičkih opeka.
objekti (5). Kasnosrednjovjekovni je materijal pronađen u većim objek-
S obzirom na prikupljene površinske nalaze, očekivalo se tima/„kućama” SJ 004, SJ 068, jamama SJ 016, SJ 064,
da će u objektima biti pronađena velika količina pokret- SJ 066, SJ 082 i SJ 148, stupovima SJ 042, SJ 048,
nog arheološkog materijala, primarno ulomaka keramičkih SJ 060, SJ 074, SJ 080, SJ 088, SJ 098, SJ 100, SJ 130,
posuda. No, tijekom istraživanja uočeno je da se u većini SJ 132, SJ 150 te kanalu SJ 108. Karakteriziraju ga neu-
objekata nalazi manja količina materijala. Od 49 stupova, krašeni lonci jednostavnog profila, s utorima za poklopce
u njih 20 pronađeni su ulomci keramike, i to najčešće po s unutrašnje strane ruba posude. Uz ulomke keramičkih
jedan ili dva. Od 18 jama, u njih 13 pronađen je keramički i posuda, u zapuni kasnosrednjovjekovne kuće SJ 068 pro-
drugi materijal, u kanalima je pronađeno nekoliko ulomaka nađeni su i ulomci keramičke peke.
keramike, dok je u kućama (uz iznimku objekta SJ 004) Unutar jama SJ 030, SJ 072 i SJ 112 te stupova SJ 008,
pronađeno dosta materijala. Gledajući te brojke, vidljivo SJ 052, SJ 104 pronađen je po jedan ili dva ulomka kera-
je da u više od polovine objekata nije pronađen keramički mike, za koje se zbog veličine ne može sa sigurnošću
materijal na temelju kojeg bi se oni pouzdano mogli datirati. utvrditi pripadaju li razvijenom ili kasnom srednjem vijeku.
Što se tiče objekata u kojima je pronađen materijal, oni su Unutar objekata SJ 006, SJ 034, SJ 040 i SJ 062 pronađen
datirani u prapovijest, točnije željezno doba, te rani, razvije po jedan ulomak keramike, koji se zbog male veličine ne
jeni i kasni srednji vijek. može sa sigurnošću datirati, no na temelju njihove izvedbe
U starije željezno doba datiran je objekt SJ 058. U njemu su i fakture, može se reći da pripadaju srednjem vijeku.
pronađena tri ulomka keramike, od kojih jedan pripada bom- Na istraženom prostoru mlake SJ 125, koja je prekrivala
bastom loncu, koji na najširem djelu trbuha ima naznaku potolinu sjeverno od grede, prikupljena je veća količina ulo-
manjeg roščića. Iako se slični lonci pojavljuju već i u kasnom maka keramičkih posuda, od kojih se većina može datirati
brončanom dobu, taj je objekt na temelju fakture same u kasni srednji vijek, iako je zastupljen i materijal iz drugih
posude datiran u starije željezno doba. Uz njega se i objekt navedenih razdoblja. Sama je mlaka imala četiri različite
SJ 154 može datirati u isto razdoblje. Osim u tim dvjema zapune, koje su označene slovima a, b, c, d. Najveća koli-
jamama, prapovijesni su ulomci keramike pronađeni zajedno čina keramičkih ulomaka pronađena je unutar prve (naj-
sa srednjovjekovnim materijalom unutar četiriju objekata gornje) zapune i na kontaktu s drugom zapunom, dok je
(SJ 030, SJ 066, SJ 072 i SJ 074), i to uglavnom po jedan ili manja količina materijala (većinom prapovijesnih ulomaka
dva primjerka. S obzirom na njihovu veličinu, nije ih moguće keramike) prikupljena i u posljednjoj zapuni. Treća zapuna
točnije datirati, osim utvrditi da pripadaju prapovijesti. nije sadržavala arheološki materijal.
Materijal koji se može datirati u rani srednji vijek prona- Na temelju distribucije istraženih objekata, ne može se
đen je u većim poluukopanim objektima SJ 014 i SJ 114, govoriti o pojedinim grupacijama objekata iz različitih faza
jamama SJ 078 i SJ 124 te stupovima SJ 120 i SJ 122. srednjeg vijeka, no može se zaključiti da se najveći i glavni
210
dio naselja, tijekom svih razdoblja, nalazio na padinama of a small elevation. The only exception was a group of seven
i tjemenu grede. Srednjovjekovno se naselje, čini se, nije small pits situated north of the elevation. Only one structure
širilo sjevernije od sjeverne padine grede jer na prostoru within that group contained a piece of pottery which was
sjeverno od potoline i mlake SJ 125 nije zabilježen ni jedan determined as prehistoric. The remaining six structures were
srednjovjekovni objekt, što je također potvrdilo zapažanja dated to the same period based on the similarities in colour
tijekom terenskih pregleda položaja. Na tom je prostoru and composition of the fills, which differed from the medieval
istraženo nekoliko objekata, od kojih je u samo jednom ones. Surface pottery finds collected during the excavation
pronađen jedan prapovijesni keramički ulomak, na temelju on the surrounding area, as well as finds collected during
kojeg je i objekt datiran. Preostalih šest okolnih objekata numerous field surveys of the site point to a fact that the site
nije sadržavalo nalaze, no interpretirani su kao istovremeni was also occupied during the Late Bronze Age and Antiquity.
na temelju boje i sastava zapuna, koje su se ujedno i razli-
kovale od srednjovjekovnih objekata južno od mlake.
Na temelju podataka iz istraženih cjelina, prapovijesna se
faza lokaliteta može datirati u starije željezno doba. Uz nju, Redni broj: 112
površinski nalazi keramike prikupljeni na okolnim parce- Lokalitet: Osijek Vojakovački – Mihalj
lama tijekom iskopavanja, ali i prijašnjih pregleda arheo- Naselje: Osijek Vojakovački
loga amatera J. Cugovčana, pružaju podatke i o postojanju Grad/općina: Križevci
naselja iz kasnog brončanog doba. S druge pak strane, Pravni status: P-5475
velika količina antičkog novca i ulomaka keramike upućuje i Razdoblje: SV
na postojanje naselja i tijekom tog razdoblja. Kada je u pita- Vrsta radova: geofizičko istraživanje
nju srednji vijek, ranosrednjovjekovna se faza može datirati
unutar 9. i 10. st., faza razvijenog srednjeg vijeka između Od 24. svibnja do 16. lipnja 2017. trajala su geofizička istra-
kraja 12. do 14. st., dok bi se kasnosrednjovjekovna faza živanja nalazišta Osijek Vojakovački – Mihalj. Voditeljica
mogla datirati u drugu polovinu 15. i čitavo 16. st. istraživanja bila je dr. sc. Tatjana Tkalčec iz Instituta za
arheologiju, a lokalitet je geofizički istražila tvrtka Gearh
Literatura d.o.o., Maribor (doc. dr. sc. Branko Mušič). Financijska
sredstva osiguralo je Ministarstvo kulture, a logističku
Ljubić 1897 Š. Ljubić, Kritika: „O freskama iz života Svetih podršku pružila je Šumarija Križevci.
Apostola Ćirila i Metoda u podzemnoj bazilici Sv. Klimenta
u Rimu” (konac), dopisi, razne viesti, VAMZ, Vol. 9. No. 1, Nalazište je smješteno na istočnim rubnim ograncima
Zagreb, 1897: 46 – 64. Kalničkoga gorja, na istočnoj terasi brda Mihalja, oko 2 km
Sekelj Ivančan 1998 T. Sekelj Ivančan, Obilazak sred- zračne linije sjeveroistočno od sela Osijeka Vojakovačkog.
njovjekovnih položaja u okolici Podravskih Sesveta – Prvo arheološko dokumentiranje i određivanje karaktera
Koprivničko-križevačka županija, Obavijesti HAD, XXX/3, lokaliteta na osnovi nadzemnih vidljivih ostataka te analize
Zagreb, 1998: 108 – 111. zračnih snimki, topografskih karata i 3D modela reljefa, kao
Sekelj Ivančan 2001 T. Sekelj Ivančan, Early Medieval i povijesna analiza, učinjeni su još prije petnaestak godina
Pottery in Northern Croatia, Typological and chronologi- (Tkalčec 2007). Tom su prilikom evidentirana tri objekta,
cal pottery analyses as indicators of the settlement of the koja čine fortifikacijski i sakralni sklop tog kasnosrednjo-
territory between the rivers Drava and Sava from the 10th vjekovnog nalazišta. Riječ je o utvrdi tipa visinskog potko-
to the 13th centuries AD, BAR, International Series, 914, vičastoga gradišta te o dvama objektima, od kojih su oču-
Oxford, 2001. vani tek nejasni tragovi kamene arhitekture pod šumskim
Sekelj Ivančan 2010 T. Sekelj Ivančan, Podravina u ranom humusom i koji su bili sakralni (Tkalčec 2007: 456, Sl. 4, 5;
srednjem vijeku, Monografije Instituta za arheologiju, 2, Tkalčec 2017: 26, 27, Sl. 11).
Zagreb.
Ivan Valent
Summary
During the second part of May 2017 the Museum of the City
of Koprivnica carried out resuce archaeological excava-
tions at the archaeological site of Crlenika. The excavations
were undertaken for the purpose of displacing the service
road of the Drava River on the embankment Brodić-Zgruti.
In the course of the excavation, a total of 74 structures were
investigated (postholes, pits, trenches, dugouts). Most of
them were dated to the late medieval period (second half of
the 15th – 16th centuries), some to the high (end of the 12th
– beginning of the 14th century) and early medieval period
(ninth – tenth centuries) and two to the Hallstatt period. All of
the investigated features were situated on the top and slopes Položaj nalazišta Vojakovački Osijek – Mihalj (podloga: DGU)
211
Na temelju rezultata geofizičkih istraživanja 2017., proširene magnetske metode (Geometrics G-858), metode električnog
su i upotpunjene dotadašnje spoznaje. Osnovni cilj geofizič- otpora na način geoelektričnog kartiranja (Geoscan RM15) i
kih istraživanja bila je procjena arheološkog potencijala izra- 2D geoelektrične tomografije (ARES) te niskofrekvencijske
dom karata anomalija u različitim geofizičkim poljima, primje- elektromagnetske metode (CMD Miniexplorer). Geofizičkim
nom georadarske metode (GSSI SIR3000, 400 MHz antena), je istraživanjima potvrđen potencijal arheološkoga nalazi-
šta i prikupljeni su svi potrebni podaci za ciljano određiva-
nje pozicija arheoloških sondi za buduća arheološka istra-
živanja. Detaljniji opisi rezultata istraživanja prikazani su u
Godišnjaku Instituta za arheologiju, dok se na ovome mjestu
donosi skraćen prikaz (Mušič et al. 2018).
Na površini utvrde nije registriran objekt građen od čvrste
strukture (kamena), međutim registrirane su anomalije
koje upućuju na postojanje spaljenih drvenih objekata uz
sjevernu i južnu stranu središnjeg platoa. Njihov izosta-
nak u samom središnjem dijelu utvrde može upućivati na
raspored građevina na samoj utvrdi jer bi bilo očekivano
da bi i eventualna središnja drvena kula bila izložena
požaru, kojem su svakako bile izložene zgrade na spome-
nutim pozicijama. Međutim i na istočnome rubnom dijelu
Vojakovački Osijek – Mihalj, 3D ortogonalna projekcija (snimka i zaravni središnjeg uzvišenja utvrde, dijelu kojem prirodna
obrada: T. Tkalčec) strmina prema potoku Glogovnici čini jedinu obranu, dok
Rezultati georadarske metode na intervalu dubine 0,4 – 0,65 m, s naznačenim položajima profila za 2D geoelektričnu tomografiju (ERT
1 – 6): 1 – utvrda, 2 – crkva, 3 – samostan (?) (izrada: Gearh d.o.o. Maribor)
212
je oko drugih dijelova utvrda okružena dubokim opkopom Literatura

te bedemom, magnetskom su metodom zamijećene odre-
đene anomalije, koje možda upućuju na postojanje uko- Tkalčec 2007 T. Tkalčec, Vojakovački Osijek – Mihalj –
pane podloge drvenih konstrukcija (palisada i sl.), koje nisu srednjovjekovni arheološki kompleks na gornjem toku
izgorjele pa na tim mjestima nema ni jake termoremanentne Glogovnice, Prilozi IAZ, 24, Zagreb, 2007: 453 – 472.
magnetizacije. Na površini bedema utvrde zamijećeno je Tkalčec 2017 T. Tkalčec, Kasnosrednjovjekovna gradi-
kamenje, na kojem se temelji pretpostavka o ugrađenim šta u široj okolici Križevaca: arheološki prilog poznava-
čvrstim strukturama. Geofizika je takvu mogućnost otvo- nju plemstva srednjovjekovne Križevačke županije, Cris,
rila i za područja rubnih dijelova platoa, na dijelovima na XIX/1, Križevci, 2017: 15 – 33.
kojima su okruženi opkopom i bedemom. Zbog iznimnog Mušič et al. 2018 B. Mušič, T. Tkalčec, B. Horn, I. Medarić,
nagiba rubne padine platoa, metoda 2D geoelektrične P. Basar, Geofizička istraživanja na arheološkome nalazi-
tomografije bila je jedina mogućnost geofizičkih istraživa- štu Osijek Vojakovački – Mihalj u 2017. godini, AIA, XIV,
nja za dobivanje informacija o mogućim ostacima fortifika- Zagreb, 2018: 80 – 87.
cija na rubu platoa. Geofizički rezultati upućuju na to da
je riječ o čvrstim dijelovima fortifikacije, možda i kamenoj dr. sc. Tatjana Tkalčec
podlozi do dubine oko 1 m, a na osnovi vrijednosti otpora dr. sc. Branko Mušič
moguće je da je riječ i o nekom sloju spaljene gline, radi
učvršćivanja ruba zapadnog, odnosno južnog dijela platoa. Summary
Ostacima kamene strukture objekta koji se nalaze jugo-
zapadno od utvrde pripisan je sakralni karakter, odnosno Geophysical survey at the medieval archaeological site of
pretpostavka je da je riječ o ostacima crkve. Geofizika je Osijek Vojakovački-Mihalj was carried out in the course of
potvrdila takvu pretpostavku te je različitim metodama defi- 2017. The site encompasses three structures: an earthen
niran raster objekta (dužine oko 20 m), kojemu se na istoč- fortress and two stone buildings, probably with a sacred
nome dijelu nazire i obris apside. function. The geophysical surveys enabled the identification
Treći objekt, koji se nalazi sjeverno od crkve, pokazao se naj- of previously unknown structures. The aim of the research
većim iznenađenjem prilikom ovogodišnjih geofizičkih istraži- was to ascertain the archaeological potential of the site by
vanja. Nadzemni ostaci kamene građevine kružnog tlocrta, s creating a map of anomalies in different geophysical fields
mjestimično zapaženim površinskim nalazima opeke manjeg by applying the GPR method (GSSI SIR3000, 400 MHz
formata, otvarali su mogućnost da je riječ o rotundi ili pak o antenna), magnetic method (Geometrics G-858), electrical
kuli. Međutim, ispod naizgled kružnih ostataka arhitekture, i resistivity method using geoelectrical mapping (Geoscan
danas vidljivih na terenu, geofizika je uputila na postojanje RM15) and 2D geoelectrical tomography (ARES) as well as
objekta s četiri do pet prostorija, koje se nižu u dužini od 34 m. low-frequency electromagnetic method (CMD Mini Explorer).
Takva dispozicija upućuje na mogućnost postojanja starijeg The geophysical surveys have confirmed the archaeological
zdanja ispod ostataka kružnog i danas nad zemljom uočlji- potential of the site, resulting with data that will enable pre-
vog objekta ili pak na specifičnu situaciju očuvanosti ostataka cise positioning of future archaeological probes.
jedne te iste građevine. S obzirom na dispoziciju tog objekta
spram južnije crkve, kao i na karakter nalazišta te određenih
spoznaja nastalih na temelju povijesnih istraživanja, poka-
zuje se mogućnost postojanja samostana sjeverno od crkve. Redni broj: 113
Pri tome bi niz zgrada otkrivenih prilikom geofizičkih istraži- Lokalitet: Podravina i Prekodravlje – od ušća Mure u
vanja mogao pripadati sjevernom krilu samostana. Ostala Dravu do Podravskih Sesveta
krila očekivanog četverostranog samostana nisu jasno defini- Naselje: Bakovčice, Delovi, Draganci, Đelekovec,
rana geofizikom, međutim naslućuju se obrisi istočnog krila, Đurđevac, Glogovac, Hlebine, Imbriovec, Jeduševac,
s time da bi oni više upućivali na ukope temelja zidova, iz Kalinovac, Kladare, Koledinec, Koprivnički Bregi,
kojih je nakon rušenja objekta čvrsta građa iskopana i odve- Koprivnički Ivanec, Legrad, Ludbreški Ivanec, Mali
zena. Ipak, tek će se arheološkim iskopavanjima moći utvr- Otok, Mekiš, Miholjanec, Molve, Peteranec, Pitomača,
diti stvarna funkcija otkrivene arhitekture. Dakako, kao što je Plavšinac, Podravske Sesvete, Sigetec, Srdinac,
spomenuto, postoji i mogućnost da je riječ o dvjema fazama Torčec, Valentovci, Virje, Vlaislav, Ždala
nekih građevina, a geofizika je uputila na to da su pojedini Grad/općina: Koprivnica, Novigrad Podravski,
dijelovi tih zgrada građeni isključivo od kamena, dok su drugi Podravske Sesvete, Đelekovec, Đurđevac, Koprivnički
građeni (i) opekom. Na samoj se površini terena kamena Bregi, Hlebine, Kalinovac, Pitomača, Rasinja,
građa uočava u većoj količini, dok je zamijećeno i nekoliko Koprivnički Ivanec, Legrad, Virje, Molve, Peteranec,
ulomaka opeke manjeg formata, koja bi svojim dimenzijama Gola
mogla upućivati na razdoblje romanike. Pravni status: –
S obzirom na ukupne rezultate dosadašnjih povijesnih, Razdoblje: P, A, SV
arheoloških i geofizičkih istraživanja, pretpostavlja se da je Vrsta radova: terenski pregled, reambulacija
riječ o sakralnom kompleksu, koji je mogao funkcionirati
već od 13. st., a svakako u 14. i 15. st. Daljnja je pretpo- U proljeće i jesen 2017. sudionici znanstvenoistraživačkog
stavka da je utvrda nešto mlađa, dakle iz 15. st. Tek će projekta TransFER „Proizvodnja željeza uz rijeku Dravu
buduća arheološka iskopavanja omogućiti točnije datacije i u antici i srednjem vijeku: stvaranje i transfer znanja, teh-
spoznaje o karakteru i stratigrafiji lokaliteta. nologija i roba” (IP-06-2016-5047), koji financira Hrvatska
213
zaklada za znanost, organizirani su sustavni terenski pre- lokaliteti s indikativnim metalurškim nalazima. Ti su polo-
gledi i reambulacija Podravine. Pregledi su provedeni u žaji/lokaliteti tada ponovno pregledani kako bi se priku-
tri navrata, s time da je svaki pregled imao različitu pola- pile dodatne informacije o geomorfologiji, mikrotopografiji,
zišnu točku, tj. različit metodološki pristup odabira prostora hidrologiji i pedologiji, koje su ključne za razumijevanje
za rekognosciranje. Uz voditeljicu projekta, dr. sc. Tajanu smještaja i procesa funkcioniranja radionica za taljenje
Sekelj Ivančan iz Instituta za arheologiju, u provedbi pro- željezne močvarne rude. Ukupno je utvrđeno 157 položaja,
grama sudjelovali su djelatnici Instituta za arheologiju na kojima su uočeni nalazi metalurškog karaktera, u vidu
dr. sc. Tatjana Tkalčec i dr. sc. Siniša Krznar, suradnici na talioničke ili kovačke zgure, keramičkih sapnica i/ili stijenki
projektu dr. sc. Robert Čimin i Ivan Valent (Muzej grada peći. To su položaji koji su pronalaženi tijekom prijašnjih i
Koprivnice) te Ivan Zvijerac iz Torčeca i Josip Cugovčan iz novih sustavnih terenskih pregleda te sustavnih i zaštitnih
Podravskih Sesveta. arheoloških istraživanja tijekom posljednjih desetak godina
(Valent 2018).
Pregledi terena odvijali su se radi izrade baze podataka Drugoj fazi rekognosciranja prethodio je pregled digitalnih
arheoloških lokaliteta s metalurškim značajkama, tj. polo- kartografskih izvora, čiji je cilj bio pronalazak indikativnih
žaja radionica za taljenje močvarne željezne rude, kakvi toponima na prostoru dravske nizine, radi prepoznavanja
su već istraživani na lokalitetima Volarski breg i Sušine potencijalnih arheoloških lokaliteta koji se mogu povezati s
kod Virja (Sekelj Ivančan 2009; 2011; 2013; 2015) te proizvodnjom ili obradom željeza. Na prostoru triju župa-
Velike Hlebine kod Hlebina (Sekelj Ivančan, Valent 2017). nija ustanovljeno je 29 indikativnih toponima, od kojih je u
Pregledi su bili usmjereni na prikupljanje dodatnih informa- obzir uzeto njih sedam, koji se nalaze u prostoru dravske
cija o lokalitetima na kojima su tijekom prijašnjih terenskih nizine te se mogu povezati s taloženjem željeza u močvar-
pregleda prikupljeni nalazi povezani s metalurškom djelat- nim prostorima i njegovom obradom. Nalazi talioničke i
nošću (kovačka i/ili talionička zgura, keramičke sapnice kovačke zgure ustanovljeni su na trima arheološkim lokali-
i/ili stijenke peći) te ubikaciju novih lokaliteta s jednakim tetima, odnosno na prostoru koji obuhvaćaju dva toponima
značajkama. (Krznar 2018).
Prva metoda uključivala je reambulaciju prostora na Trećoj fazi terenskog pregleda prethodio je pregled zrač-
temelju podataka prikupljenih tijekom prijašnjih teren- nih snimki iz mrežno dostupnih izvora (Geoportal, ARKOD
skih obilazaka te nove terenske preglede. Kao priprema preglednik, GoogleEarth, Informacijski sustav prostornog
prvog djela provedbe pregledan je sav prikupljen arheo- uređenja sa snimkom iz 1968. godine), s ciljem utvrđiva-
loški materijal iz Zbirke obitelji Zvijerac u Torčecu, Zbirke nja manifestiraju li se pozitivno, i u kolikoj mjeri, aktivnosti
Cugovčan u Podravskim Sesvetama te Odjela arheologije predindustrijske obrade željeza, očuvane tek u arheološ-
Muzeja grada Koprivnice, iz kojeg su izdvojeni položaji i kim slojevima, na zračnim snimkama površina tla. Ujedno
Područje Podravine s oznakama položaja arheoloških lokaliteta s metalurškim značajkama (izradila: T. Karavidović; podloga: Geoportal DGU)
214
se željelo i utvrditi postoje li jasni pokazatelji koji će na zrač- – talioničkoj radionici iz vremena kasne antike i ranog sred-
nim snimkama uputiti na talioničku djelatnost, za razliku od njeg vijeka, SHP III:41, Split, 2014: 177 – 183.
općih pokazatelja tragova naseljenosti nekog područja. Za Sekelj Ivančan, Valent 2017 T. Sekelj Ivančan, I. Valent,
tu je svrhu kao model uzeto područje istraživanog arheo- Ostaci talioničke radionice na lokalitetu Hlebine – Velike
loškog nalazišta Hlebine – Velike Hlebine, dok je pregledan Hlebine, AIA, Vol. XIII, Zagreb, 2017: 73 – 76.
prostor što sličnijih prirodnih i geografskih obilježja samom Tkalčec 2017 T. Tkalčec, Izvješće o pregledu zračnih
lokalitetu – modelu, koja su prepoznata na širem području snimaka i rekognosciranju izabranih položaja na prostoru
Delova, Jeduševca, Vlaislava, Srdinca i Plavšinca. Prilikom koprivničke Podravine, Zagreb, prosinac 2017 (dostupno na:
rekognosciranja nekoliko odabranih položaja utvrđeno http://transfer.iarh.hr/images/Izvje%C5%A1%C4%87e%20
je da se primjenom zračnih satelitskih i avionskih snimki Zracne%20Podravina.pdf )
ne mogu prepoznati pozicije s talioničkim djelatnostima u Valent 2018 I. Valent, Izvješće o provedenim rekognos-
prošlim razdobljima. Na većini odabranih pozicija ustanov- ciranjima i reambulaciji arheoloških lokaliteta s metalur-
ljeni su (novi) arheološki lokaliteti, na dvama je lokalitetima škim značajkama na prostoru Podravine, Koprivnica, 22.
prikupljen po jedan komad kovačke zgure, no ni na jednom veljače 2018. (dostupno na: http://transfer.iarh.hr/images/
pregledanom području nije pronađena talionička zgura Valent%20Ivan_Izvije%C5%A1%C4%87e_1-426.pdf )
(Tkalčec 2017).
Ono što je zajedničko svim položajima na kojima su utvr- Ivan Valent
đeni tragovi metalurške djelatnosti jest njihov smještaj Tajana Sekelj Ivančan
na blagim, većinom pješčanim uzvišenjima ili njihovim Tatjana Tkalčec
padinama u neposrednoj blizini manjeg ili većeg vodo- Siniša Krznar
toka. Što se tiče datacija položaja, malobrojna arheološka
istraživanja potvrdila su postojanje talioničkih radionica u Summary
kasnoj antici (Sekelj Ivančan, Mušič 2014: 179) i ranom
srednjem vijeku (Sekelj Ivančan 2010: 38, 39), dok ulomci During spring and autumn 2017 members of the Croatian
keramike, prikupljeni uz nalaze metalurškog karaktera, Science Foundation project TransFER (IP-06-2016-5047)
upućuju na metalurške procese na prostoru Podravine conducted extensive reconnaissance of the territory of the
od mlađeg željeznog doba do kasnog srednjeg vijeka. U Drava River Basin, which aimed at recording new archae-
sklopu zaključka, potrebno je spomenuti i da je pregledano ological sites with traces of metallurgic activities and col-
219 arheoloških lokaliteta/položaja. Na njih 162 utvrđeni su lecting additional data from the ones that had been previ-
nalazi povezani s različitim metalurškim proizvodnim pro- ously known. The surveys were based on three different
cesima, dok 59 arheoloških lokaliteta, datiranih od eneoli- methodological approaches: 1) revision; 2) surveys based
tika do kasnog srednjeg vijeka, do sada nije bilo poznato. on prospection of indicative toponyms connected to metal-
lurgical activities 3) surveys based on aerial photography.
Literatura The result of the prospection was a database containing
162 archaeological positions connected with metallurgical
Krznar 2018 S. Krznar, Izvješće o pregledu kartograf- activities, dated by pieces of pottery from the Late Iron Age
skih izvora te rekognosciranju indikativnih toponima na to early postmedieval period. As an accompanying result,
prostoru Podravine, Zagreb, siječanj 2018 (dostupno na: 57 new archaeological sites, dated between the Eneolithic
http://transfer.iarh.hr/images/Izvje%C5%A1%C4%87e%20 and early postmedieval period were recorded.
Toponimi%20Podravina_4.pdf )
Sekelj Ivančan 2009 T. Sekelj Ivančan, Arheološka istra-
živanja ranosrednjovjekovne radionice za preradu željezne
rudače na lokalitetu Virje-Volarski breg, AIA, Vol. V, Zagreb,
2009: 65 – 70.
Sekelj Ivančan 2010 T. Sekelj Ivančan, Talionička djelat-
nost u okolici Molva u ranom srednjem vijeku, U: (eds. M.
Kolar, H. Petrić), Zbornik radova sa znanstvenog skupa
Molve – ljudi, selo i okoliš u dugom trajanju (1658.-2008.) u
povodu 350-te obljetnice osnivanja današnjeg sela Molve,
Molve, 2010: 30 – 45.
Sekelj Ivančan 2011 T. Sekelj Ivančan, Rezultati istraživa-
nja nalazišta Virje – Volarski breg 2010. godine, AIA, Vol.
VII, Zagreb, 2011: 50 – 53.
Sekelj Ivančan 2013 T. Sekelj Ivančan, Nastavak arheo-
loških istraživanja na položajima Volarski breg i Sušine kraj
Virja u 2012. godini, AIA, Vol. IX, Zagreb, 2013: 48 – 54.
Sekelj Ivančan 2015 T. Sekelj Ivančan, Arheološki ostaci
triju naselja na Sušinama u Virju, AIA, Vol. XI, Zagreb,
2015: 50 – 53.
Sekelj Ivančan, Mušič 2014 T. Sekelj Ivančan, B. Mušič,
Geofizička i arheološka istraživanja na nalazištu Virje
215
MEĐIMURSKA ŽUPANIJA
114 Belica – crkva Uznesenja BDM 120 Domašinec – Vrti I

115 Čakovec – Stari grad 121 Mursko Središće – područje općine
116 Črečan 122 Sveti Martin na Muri
117 Domašinec – Beli Pilj 123 Sveti Martin na Muri – Ul. kralja
118 Domašinec – Biškupec Tomislava 1
119 Domašinec – Streljana Dnika 124 Šenkovec – Čestinka
216
Međimurska županija, HAG 14/2017
Redni broj: 114 Tijekom arheološkog nadzora 2017. pronađena je spome-

Lokalitet: Belica – Crkva Uznesenja BDM nuta kripta, na čijem je jugozapadnom uglu sagrađena baza
Naselje: Belica kora, tj. pjevališta. Između 1716. i 1886. crkva je popločena
Grad/općina: Belica opekom. Naime, te je godine staro popločenje zamijenjeno
Pravni status: Z-1108 novim pločama od betona. Popločenje od opeke utvrđeno je
Razdoblje: SV, NV tijekom arheoloških nadzora 2016. i 2017. godine. Također,
Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno iskopavanje bilo je upotpunjeno pločama od kamena. Barokna je crkva
pregrađena i dograđena 1890., prema planovima koje je
Od 3. do 5. srpnja 2017. trajali su arheološki nadzor i zaštitna 1889. izradio arhitekt Herman Bollé. Crkva je pretvorena u
istraživanja u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice veću, historicističku građevinu križnog tlocrta. Godine 1945.,
Marije u Belici (k.č. 4657/1, k.o. Belica) prilikom zemljanih prilikom povlačenja njemačke vojske, miniran je crkveni toranj
radova za izmjenu poda u brodu i prostoru pod zvonikom te su uništeni toranj, zvona, orgulje i zapadni dio broda crkve
crkve. Voditeljica arheoloških istraživanja bila je Martina s namještajem, zidnim slikama i vitrajima. Sve je obnovljeno
Matijaško, dipl. arheo., prof. pov., dipl. muz. (ARHOS d.o.o., već sljedeće godine. Posljednja veća građevinska interven-
Sračinec). U istraživanju je volonterski sudjelovala Marina cija u crkvi bila je 1986., kada su ugrađeni novi vitraji, kameno
Šimek, prof. arheo., prof. germ. Investitor radova je RKT popločenje svetišta te kamena menza i ambon. Tom je prili-
župa Uznesenja Blažene Djevice iz Belice. kom ugrađen i sustav grijanja putem upuhivanja toplog zraka.
U župnoj crkvi Uznesenja BDM u Belici arheološki je nadzi-
Župna crkva Uznesenja BDM u Belici prvi se put spominje rano ručno iskopavanje zemlje za uređenje poda u zapad-
u popisu župa zagrebačke biskupije 1501., gdje se navodi nom dijelu broda crkve, tj. zapadno od luka koji brod dijeli
kao beate virginis in Belycz. Prva crkva u Belici opisana je na dva stilski različita dijela. Pod se uređivao i u prostoru
u kanonskoj vizitaciji iz 1688. kao stara, mala zidana jedno- ispod zvonika te u južnoj bočnoj prostoriji uza zvonik, dok se
brodna crkva s nadsvođenim svetištem, kustodijom i tabula- u prostoriji sjeverno od zvonika nalazi stubište za pristup koru
tom u brodu. Za povijest gradnje prve crkve u Belici važan je crkve i taj dio nije iskopavan. Radovi su započeli uklanjanjem
i kamen s uklesanom godinom 1597., pronađen prilikom pre- šesterokutnih betonskih ploča, kojima je crkva popločena
gradnje krajem 19. st., kojim je vjerojatno obilježena godina 1886. godine. Ručni se iskop odvijao paralelno s arheološ-
obnove crkve. U vizitaciji 1702. spominje se da je potpuno kim evidentiranjem otkrivenih struktura. Iskop je izveden
ruševna. Već sljedeće godine župnik Nikola počinje grado dubine od 45 do 50 cm od vrha postojećeg poda pa je
diti novu, baroknu crkvu pa tako crkva u Belici postaje prva time uvjetovana i dubina evidentiranja arheoloških slojeva.
barokna sakralna građevina na području Međimurja. Gradila U prostoru ispod zvonika arheološki su slojevi poremećeni
se tijekom duljeg vremena: godine 1716. to je nadsvođena rušenjem i ponovnom gradnjom pročelnog dijela crkve 1946.,
jednobrodna građevina sa zidanim pjevalištem, ali bez sakri- kao i naknadnom ugradnjom sustava za grijanje, kojim se
stije i zvonika. Vizitacija iz 1774. donosi dimenzije crkve – brod topli zrak širokim kanalom dovodio u stražnji sjeverozapadni
je širok 5, a svetište 3,50 orgija (hvat), što otprilike odgovara dio broda crkve. Sustav za dovod toplog zraka uključivao je
širini današnjeg Z broda (8x14 m) i dimenzijama pravokutnog jedinicu za grijanje i popratne elemente ugrađene u prosto-
baroknog svetišta crkve (6,60x7 m), utvrđenih prilikom arhe- riju južno od zvonika, koja je time pretvorena u kotlovnicu,
ološkog nadzora 2016. Godine 1747. u vizitaciji se spominje dubok i širok kanal za provođenje toplog zraka, koji je iz te
dozidana nadsvođena sakristija s južne strane svetišta, nad- prostorije preko ulaznog prostora crkve vodio u sjeveroza-
svođena kripta i bočni drveni zvonik. Te prigradnje, osim zvo- padni kut broda i rešetku za ispuhivanje toplog zraka u brodu.
nika, potvrđene su arheološkim nadzorom 2016. godine. U Kanal je bio građen od betona. Zbog navedenih interven-
vizitaciji 1768. spominje se da traje gradnja zidanog zvonika cija u ulaznom prostoru crkve, bilo je nemoguće kvalitetno
ispred crkve. Također, spomenuta je kripta ispod pjevališta. pratiti arheološke slojeve, posebno S.J. 32, tj. sjeverni zid
Pogled na istraženu površinu iz sjeverozapadnog kuta broda crkve Završna faza istraživanja – pogled na ostatke romaničko-gotičke
(foto: M. Matijaško) crkve (foto: M. Matijaško)
217
ispod kora, otkriven je svod kripte koja je vjerojatno bila

građena istodobno s korom crkve.
Vanjske dimenzije barokne crkve bile su cca 23x11 m (bez
tornja i sakristije). Unutarnje su dimenzije broda 8x14 m, a
pravokutnog svetišta 6,60x7 m. Svetište je vjerojatno bilo
križno nadsvođeno.
Tim i prethodnim arheološkim nadzorima gotovo je potpuno
utvrđen izgled romaničko-gotičke i barokne crkve u Belici.
Zbog rušenja 1945. i naknadnih intervencija u ulaznom dijelu
crkve, nije bilo moguće utvrditi točnu dužinu srednjovjekovne
crkve, kao ni faze gradnje tornja, međutim ta su istraživanja
u velikoj mjeri zaokružila sliku razvoja te sakralne građevine.
Literatura
Horvat 1956 A. Horvat, Spomenici arhitekture i likovnih

umjetnosti u Međimurju, Zagreb, 1956.
Horvat Levaj, Stepinac 2012 K. Horvat Levaj, D.
Stepinac, Belica. Župna crkva Uznesenja Bl. Dj. Marije,
Faze gradnje na lokaciji župne crkve u Belici (crtež: M. Matijaško) Konzervatorska studija s arhitektonskom dokumentacijom
postojećeg stanja i idejnim prijedlogom obnove/uređenja
broda romaničko-gotičke crkve. Prilikom zaštitnog iskopa- crkve, Zagreb, 2012.
vanja otkriven je veći dio apside i broda romaničko-gotičke Matijaško 2016 M. Matijaško, Izvješće o arheološkom
crkve, kao i dio njezina popločenja. Iznimno je zanimljiv nalaz nadzoru, Belica, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije
tzv. loculusa, s tragom drvene kutije koji je povezan s obredom (uređenje poda), Sračinec, 2016.
posvete oltara u toj crkvi. Prema stilskim karakteristikama i Peškan, Pascuttini-Juraga 2009 I. Peškan, V. Pascuttini-
načinu gradnje, crkvu treba datirati u 14. st. Zaobljena apsida Juraga, Neka srednjovjekovna naselja i župe južnog varaž-
svetišta upućuje na stariju romaničku tradiciju koja se često dinskog podbrežja, Starohrvatska prosvjeta, III, 36/2009,
susreće i na ranim gotičkim građevinama. Na sličnu tradiciju 425 – 442.
upućuje nalaz desetak profiliranih opeka otkrivenih prilikom
arheološkog nadzora 2016. godine. Takve se opeke mogu Martina Matijaško
upotrebljavati za oblikovanje tzv. dekoracije u obliku zubaca
pile, koja je česta na romaničkim građevinama. U 1597. Summary
možda se može datirati gradnja tornja ispred ulaza u crkvu
i prigradnja bočnih kontrafora uz brod crkve. Romaničko- In the course of 2017 archaeological supervision and
-gotička crkva u Belici bila je zidana jednobrodna građevina rescue excavations were carried out at the site of the site
sa zaobljenim nadsvođenim svetištem i tabulatom u brodu. of the Church of the Assumption of the Blessed Virgin Mary
Apsida je bila građena s kontraforima (vjerojatno dva), dok su in Belica. The excavations followed the earthworks carried
uz brod naknadno dozidani, i to na mjestu gdje su se vjero- out due to the replacement of an existing floor. The church
jatno nalazile niše slijepih arkada. Treba pretpostaviti da je na was mentioned for the first time in an inventory of the Zagreb
nekom dijelu vanjske fasade, možda u potkrovnom vijencu Diocese in 1501 as beate virginis in Belycz. The first church
apside, postojala dekoracija u obliku zubaca pile. Pod crkve in Belica was described in the 1688 canonical visitation docu-
bio je popločen opekama. Pretpostavljene vanjske dimen- ment as an old and small stone, single-nave church with a
zije crkve iznose 7,50x16 m (bez tornja). Unutarnje dimen- vaulted presbytery, custodia and tabulatum in the nave. The
zije broda bile su 5x10 m, a svetišta 3,70x2,90 m. Kapela 1702 visitation stated that the church was completely ruined.
gotovo identičnih dimenzija, građena od kamena, nalazi se The next year began the construction of a new Baroque
u Jakopovcu (Varaždinska županija), a datira se u 13./14. st. building. The church was reconstructed in 1890, according
Romaničko-gotička crkva razrušena je otprilike do razine to the plans made by the architect Herman Bollé. In 1945,
poda, najvjerojatnije 1703., ruševine su raščišćene i zasi- during the withdrawal of the German forces, the church tower
pane šutom (keramika, ljudske kosti), nakon čega je zapo- was mined, which caused the demolition of the tower, bells,
čela gradnja prve barokne crkve na prostoru Međimurja. organs and western part of the church nave with equipment,
Prilikom gradnje djelomično su iskorištene strukture starije wall paintings and stained glass. The 2017 archaeological
crkve. Tako je na južnom zidu broda starije crkve podignut supervision was carried out in the western part of the church
južni zid broda nove, dok su sjeverni zid broda starije crkve nave, i.e. to the west of the arch that divides the nave into two
i središnji kontrafor (S.J. 35) iskorišteni u konstrukciji kora. parts with different styles. The floor was also reconstructed in
Arheološkim je nadzorom utvrđeno da je brod barokne faze the area under the church tower and south side room next to
crkve bio bačvasto zasvođen i podijeljen na dva traveja. U the church tower, whilst the room to the north of the church
sjeveroistočnim i sjeverozapadnim kutovima otkrivene su tower had a staircase and was not excavated. The rescue
baze bočnih oltara, a definirane su i baze stupova baro- archaeological excavations revealed larger part of the apse
knog kora, koji je bio nešto plići od današnjeg i pratio je and nave of the Romanesque and Gothic church, including
arhitekturu svoda i susvodnica broda. Kod ulaza u crkvu, its flooring. Based on its stylistic characteristics and masonry,
218
the church can be dated to the 14th century. The rounded

apse of the presbytery points to the earlier, Romanesque
tradition, which is often encountered at Early Gothic build-
ings. The Romanesque and Gothic church in Belica was a
masonry building with a vaulted presbytery and tabulatum
in the nave. The apse was originally constructed with but-
tresses (probably two), whilst buttresses were later added to
the nave, where originally niches of blind arches had been.
The assumed outer dimensions of the church were 7.5 x 16 m
(without the tower). The inner dimensions of the nave are
5 x 10 m, and the presbytery measured 3.7 x 2.90 m. The
Romanesque and Gothic church was demolished to the floor
level, most probably in 1703, after which the construction of
the Baroque church commenced. The structures of the ear-
lier church were partly used for its construction. The archaeo- Vanjsko lice jugoistočne flanke zapadnoga bastiona (foto: B.
logical supervision has shown that the nave of the Baroque Marciuš)
church was barrel-vaulted and divided in two bays. The bases
of side altars were found in the NE and NW corners, and the
column bases of a Baroque choir were defined. The vault of a
crypt, constructed at the same time as the church, was found
under the choir at the church entrance. These investigations
have almost completely established the appearance of the
Romanesque and Gothic, and Baroque churches in Belica.
Stari grad: 115

Lokalitet: Čakovec – Stari grad
Naselje: Čakovec
Grad/općina: Čakovec Zasip opkopa s nalazima građevnoga materijala (foto: B. Marciuš)
Pravni status: N-23
Razdoblje: SV, NV u temeljno tlo koje je činio geološki sloj sivoga glinastog
Vrsta radova: sustavno iskopavanje šljunka.
Neposredno ispod površinskoga zemljanog sloja otkriven
Tijekom ljeta 2017., u organizaciji Muzeja Međimurja Čakovec je zasip opkopa, koji je činila sivosmeđa rahla zemlja s
nastavljena su sustavna arheološka iskopavanja nalazi- mnogobrojnim ulomcima uglavnom otpadnoga građev-
šta Stari grad Čakovec. Radovi su obuhvatili k.č. 2415/2, nog materijala (među ostalim i klesanaca vanjskoga lica
k.o. Čakovec, a iskopavana površina iznosila je 24 m². bastiona), kasnonovovjekovnoga keramičkog posuđa i
Voditeljica iskopavanja bila je Branka Marciuš, viša kustosica pećnjaka. Donja visina zasipa nalazila se na prosječnih
arheoloških zbirki Muzeja Međimurja Čakovec, a spomenuti 162,60 m n. v., što znači da je ustanovljena relativna visina
je program financiran sredstvima Ministarstva kulture. zasipa ili dubina opkopa u prosjeku iznosila 2 m. Ispod
zasipa otkrivena je zapuna opkopa koju je činila sivosmeđa
Predmetom arheoloških radova bio je položaj južnoga glinasta zemlja, s primjesom sitnoga šljunka. Prosječna je
unutrašnjeg opkopa uz vanjsko lice jugoistočne flanke donja visina zapune ustanovljena na 162,05 m n. v., ispod
zapadnoga bastiona, a sve s ciljem utvrđivanja položaja koje je otkriven geološki sloj sivoga glinastog šljunka.
i izgleda obrambenoga opkopa te oblika i načina gradnje Istovjetna je spomenuta stratigrafija u relativno jednakim
zapadnoga bastiona. Zatečena hodna površina nalazila se visinama ustanovljena u objema dosad istraženim son-
na prosječnih 164,90 m n. v., a najveća relativna dubina dama na položaju južnoga unutrašnjeg opkopa, a inter-
iskopa iznosila je 3,5 m. pretirana je kao ostaci dijela južnoga unutrašnjeg opkopa
Prilikom radova ustanovljeno je da je vanjsko lice očuva- peterokutne bastionske utvrde, dok se za zasip pretpo-
noga donjeg dijela bedema građeno klesanim kamenim stavlja da je nastao prilikom zatrpavanja opkopa tijekom
blokovima, a temelji lomljenim kamenom. Utvrđeno je i kasnoga novog vijeka, što je potvrđeno i analizom mnogo-
postojanje temeljne stope istaknute u širini od 25 cm i gra- brojnih pokretnih nalaza otkrivenih u zasipu.
đene istodobno s ostatkom zida. Njezina je visina utvrđena Dakle, sustavnim je arheološkim iskopavanjima jugozapad-
na 163,30 m n. v., a pretpostavlja se da je to ujedno i razina noga dijela utvrde čakovečkoga Starog grada ustanovljeno
ranonovovjekovne hodne površine te površine zemlja- postojanje, položaj i očuvanost ostataka ranonovovjekovne
noga nasipa uz bedem. Budući da je donja visina temelja peterokutne bastionske utvrde: jugoistočne flanke zapadnoga
bastiona ustanovljena na 162,30 m n. v., ustanovljena je bastiona i južnoga unutrašnjeg opkopa, a na temelju kasnono-
relativna visina temelja stoga iznosila 1 m. Ispod temelja vovjekovnoga zasipa utvrđeno vrijeme njegova zatrpavanja.
otkriveni su drveni stupovi u funkciji pilota: kružnoga pre-
sjeka i prosječne širine 15 cm, jedan do drugoga zabijeni Branka Marciuš
219
Summary
In the course of summer 2017, systematic archaeological

excavations of Stari grad of Čakovec (Old Town Čakovec)
were continued. The excavations were focused on the south
inner ditch along the outer face of the SE curtain wall of the
west bastion. They established the existence of the outer
face of the curtain wall, built of ashlar stone and founda-
tions built of crushed stone. The foundations were 1 m high.
Under the foundations there were wooden piles of 15 cm in
diameter, which were driven into a geological layer of grey
clayish gravel. A fill of the ditch was identified under the
hummus layer. It consisted of grey-brownish loose soil with
numerous shards of construction material, late post-medie-
val pottery and tiles. It overlay a layer of grey-brownish clay
with admixture of gravel, which appeared at a spot height
of 162.6 m. The abovementioned stratigraphy can be inter-
preted as part of the south inner ditch of a five-angle bas-
tion, which was filled during the late post-medieval period.
Redni broj: 116

Lokalitet: Črečan
Naselje: Črečan
Grad/općina: Nedelišće
Razdoblje: P
Vrsta radova: arheološko iskopavanje Ortofotografija sonde 12 (snimili i obradili: T. Zojčeski i A. Barbir)
Od 28. lipnja. do 14. srpnja 2017. arheološki je istraži- otiskivanja namotane niti ili snopovima metličasto izvede-
vano nalazište Črečan, na k.č. 865/1, k.o. Črečan. Nositelj nih linija, karakterističnom za tu kulturu. Kultura Kisapostag,
istraživanja bio je Hrvatski restauratorski zavod, Služba koja nasljeđuje vinkovačku, javlja se na prostoru od sje-
za arheološku baštinu, Odjel za kopnenu arheologiju. verne Slovenije, preko mađarske Transdanubije do sje-
Voditeljica je bila Lea Čataj, konzervatorica arheologinja verne Hrvatske i Srijema, u razdoblju druge polovine
(HRZ), a zamjenik David Bergant, dipl. arheo. U istraživa- Br A1 i početka Br A2. U apsolutno kronološkim okvirima
njima su sudjelovali i Antonela Barbir, mag. arheo. (HRZ), ona bi obuhvaćala period od kraja 22. st. pr. Kr. do kraja
Tomo Zojčeski, dipl. arheo., te studenti arheologije Marko 19. st. pr. Kr.
Banda i Filip Vukoja. Radove su financirali Ministarstvo kul- U sjevernom dijelu sonde otkriven je jugozapadni dio
ture i Općina Nedelišće. zemunice u sjevernom i istočnom profilu, širok oko 4,5 m.
Zemunica je upotrebljavana tijekom dužeg razdoblja, a
Arheološko se nalazište smjestilo na brežuljku na samom u njoj je prepoznato nekoliko zapuna s manjim ukopima.
sjevernom rubu naselja Črečana. Prvi arheološki nalazi Dva radiokarbonska datuma iz različitih zapuna prema
dokumentirani su 1977., a terenski su pregled obavili dje- dvostrukoj su standardnoj devijaciji datirana u razdoblje
latnici Muzeja Međimurja u Čakovcu 2010. godine. Kako bi 4328. – 4145. g. pr. Kr. (69,5%) i 4135. – 4053. g. pr. Kr.
se potvrdilo postojanje prapovijesnog naselja, godine 2015. (25,9%), odnosno 4229. – 4196. g. pr. Kr. (10,3%) i 4147.
lokalitet je arheološki istražen, prilikom čega je iskopano – 3967. g. pr. Kr. (85,1%). Tim datumima, koji pripadaju
deset sondi veličine 2x2 m i ukupna površina od 40 m2. razdoblju lasinjske kulture, odgovara i tipološka analiza
Tragovi naselja lasinjske kulture ustanovljeni su u južnom keramičkih nalaza.
dijelu istraženog područja, dok su nešto sjevernije prona- Na dnu zemunice uočena je starija jama s malom količi-
đeni mogući tragovi naselja iz kasnog brončanog/ranog nom nalaza, AMS radiokarbonski datirana između 4459.
željeznog doba. Arheološka istraživanja 2016. i 2017. bila i 4366. g. pr. Kr. (95,4%), odnosno u razdoblje Seče tipa
su orijentirana upravo na južni dio položaja. sopotske kulture, koje je na nalazištu već zabilježeno tijekom
Godine 2017. istražena je sonda 12, veličine 5x10 m, istraživanja 2015. i potvrđeno radiokarbonskom analizom.
postavljena južno od sondi 3 i 9 iz 2015. te sonde 11 iz Prema dosadašnjim se rezultatima pretpostavlja da se
2016. godine. Budući da se arheološki nalazi javljaju na naselje lasinjske kulture širi dalje prema jugu. S obzirom
oko 1 m relativne dubine, taj sloj zemlje skinut je strojno, na malu istraženu površinu, za sada se ne mogu donijeti
a nakon istraživanja na jednak je način i zatrpana sonda. zaključci o veličini i organizaciji naselja, što će rasvijetliti
U južnom dijelu sonde istražen je dio ranobrončanodobne tek buduća istraživanja.
jame kulture Kisapostag, u kojoj je pronađena kera- Među keramičkim nalazima prevladavaju bikonični oblici
mika ukrašena s više vodoravnih nizova, i to tehnikom zdjela, vrčeva i lonaca, posude na nozi i žlice. Ukrašavanje
220
Redni broj: 117

Lokalitet: Domašinec – Beli Pilj
Naselje: Domašinec
Grad/općina: Domašinec
Pravni status: –
Razdoblje: A
U listopadu 2017., u organizaciji Muzeja Međimurja

Čakovec, probno je arheološki istraženo nalazište Beli
Pilj, nedaleko od sela Domašinca. Radovi su obuhvatili
k.č. 2773, 2774, 2775, 2777 i 2778, k.o. Domašinec, a
površina obuhvaćena iskopom iznosila je 45 m². Voditeljica
iskopavanja bila je Branka Marciuš, viša kustosica arheo-
loških zbirki Muzeja Međimurja Čakovec, a spomenuti je
program financiran sredstvima Ministarstva kulture.
Spomenuto nalazište, čiju površinu trenutačno prekrivaju

poljoprivredna zemljišta, usmena predaja naziva Tursko gro-
blje. Sredinom prošloga stoljeća, prilikom prvih rekognosci-
ranja terena, ustanovljeno je postojanje površinskih nalaza
rimskoga keramičkog posuđa, a anketiranjem mještana
prikupljene su informacije o tome da su prilikom obrađiva-
nja zemljišta pronalažene ljudske kosti, keramičko posuđe
i novac. Tako je prema spomenutim podacima na položaju
Beli Pilj pretpostavljeno postojanje rimskoga groblja, pa je
cilj probnih arheoloških iskopavanja 2017. bio utvrđivanje
karaktera, vremena nastanka i opsega nalazišta.
Arheološki su radovi obuhvatili istočni dio nalazišta, kata-
Restaurirani vrč, PN 25 (foto: L. Čataj) starske čestice koje su prema razgovorima s vlasnicima
bile najizglednije za otkrivanje arheoloških nalaza. Iskopano
je često izvedeno nizovima uboda ili kombinacijom para- je osam sondi, a najveća je relativna dubina iskopa iznosila
lelnih žlijebljenih linija i ubadanja, a rjeđe plastičnim apli- 1,25 m. Zatečena hodna površina nalazila se na prosječnih
kacijama, što odgovara uobičajenoj keramografiji lasinjske 152,75 m n. v. Stratigrafija je svih istraženih sondi bila rela-
kulture. tivno jednaka, a činio ju je površinski sloj sivosmeđe pjesko-
vite zemlje i sloj sive pjeskovite zemlje s donjom visinom na
Literatura prosječnih 152,20 m n. v., ispod kojeg je ustanovljeno posto-
janje geološkoga sloja pijeska. Tri sjevernije smještene sonde
Črešnar 2010 M. Črešnar, Poskus določitve kulturne sku- (A, B, C, D i E) nisu sadržavale arheološke nalaze, dok je u
pine Kisapostag v vzhodni Sloveniji, Zbornik Soboškega površinskom sloju sonde H – smještene na središnjem dijelu
muzeja, 15, Murska Sobota, 2010: 107 – 134. nalazišta – otkriven pojedinačan nalaz prapovijesnoga glača-
Dimitrijević 1979 S. Dimitrijević, Lasinjska kultura, U: nog kamenog dlijeta – sjekire, najvjerojatnije od zelenoga škri-
(ur: A. Benac), Prapovijest jugoslovenskih zemalja, III. ljevca. Alatka ima širi distalni i uži proksimalni kraj te ravno sje-
Sarajevo 1979: 137 – 181. čivo postavljeno u ravnini simetrije. Poprečni je presjek oblika
četverokuta, a tragovi upotrebe vidljivi su na sječivu i tjemenu.
Lea Čataj Prilikom iskopavanja južnije smještenih sondi (F i G),
u oba je sloja ustanovljeno postojanje relativno rijetkih
Summary
Archaeological excavations of a Lasinja-culture settlement

located on a hill north of the village of Črečen were contin-
ued in the course of 2017. A large structure (SJ 61) was
identified. Two AMS dates were obtained from its fill: 4328
– 4145 BC (69.5 %) and 4135 – 4053 BC (25.9 %), i. e.
4229 – 4196 BC (10.3 %) and 4147 – 3967 BC (85.1 %). At
the bottom of the pit, there was an earlier pit, dated to the
period of the Seča culture (4459 and 4366 BC). Pottery finds
can be attributed to the Lasinja culture (biconic bowls and
pots, jugs; decorations made of parallel grooved/incised
lines or series of incisions). The excavations conducted so
far suggest that the settlement spreads southwards. Presjek i stratigrafija sonde C (foto: B. Marciuš)
221
Nalazište je smješteno u nizinskom dijelu Međimurja, na sjever-

noj obali donjeg toka rijeke Trnave. Čine ga dva platoa, blago
uzdignuta nad okolnim terenom, međusobno odvojena starim
rukavcem rijeke Trnave. Lokalitet se nalazi pod oranicama.
Prilikom rekognosciranja 2016., na tom su položaju usta-
novljeni brojni površinski arheološki nalazi, stoga je 2017.
uslijedilo probno iskopavanje s ciljem ubiciranja granica
nalazišta te određivanja njegova karaktera i datacije.
Istraženo je deset probnih sondi, ukupne površine 163 m².
Probno iskopavanje pokazalo je da se na Biškupcu nalaze
Nalaz prapovijesnoga glačanog kamenog dlijeta – sjekire (foto: B. ostaci jednoslojnog mlađeželjeznodobnog nizinskog naselja.
Marciuš) Utvrđeni su isključivo ukopani, odnosno poluukopani objekti,
koji se nalaze plitko ispod površine te je njihov gornji dio uni-
pojedinačnih ulomaka rimskoga keramičkog posuđa i gra- šten oranjem. U svim je zapunama nađena tek mala količina
đevnoga materijala, dok grobni ukopi nisu otkriveni. Prema pokretnih arheoloških nalaza, uglavnom ulomaka keramič-
načinu izrade, keramičko posuđe iz Beloga Pilja činili su kih posuda, što sugerira da se radi o kratkotrajnom, možda
većinom ulomci grube keramike, a u manjoj mjeri ulomci sezonskom naselju. Među ulomcima mlađeželjeznodobnog
keramike glatkih stijenki, dok su keramičke oblike uglav- keramičkog posuđa najuočljivija je pojava sive grafitirane
nom činili lonci, vrčevi, zdjele i tanjuri. keramike. Uglavnom je riječ o loncima s uvučenim zadeblja-
Na temelju analize rezultata probnih arheoloških iskopavanja nim obodom, ponekad ukrašenim metličastim urezima, kakvi
nalazišta Beli Pilj, sa sigurnošću se može zaključiti da ono se javljaju u srednjem i kasnom latenu. Grafitiranje se spora-
datira u rimsko carsko razdoblje, međutim karakter nalazišta dično javlja i na manjim keramičkim oblicima. Također je pro-
još uvijek ostaje nejasan, jer uz pretpostavku groblja, postoji nađena i negrafitirana fina latenska keramika tankih stijenki,
vjerojatnost da se radi o naseobinskom nalazištu. često s crvenkastosmeđim premazom. S obzirom na zemljo-
pisni položaj lokaliteta, evidentirani se nalazi mogu vezati uz
Branka Marciuš mokronošku skupinu, za koju je karakteristično osnivanje
nizinskih naselja tijekom stupnja Mokronog II (Lt C1-C2).
Summary Osim keramičkih nalaza latenske kulture, u višim slojevima
pronađeni su ulomci posuda grube fakture iz halštatskog
Probe archaeological excavations of the site Beli Pilj near the razdoblja, poput zdjela uvučenog oboda i lonaca s visokim
village of Domašinec were carried out in the course of October
2017. The stratigraphy of all the probes was relatively similar,
which includes a surface layer of sandy soil and a layer of grey
sandy soil, under which a geological sand layer was estab-
lished. Three probes that were located further to the north did
not contain archaeological finds, while a surface layer in the
probe located in the central part of the site contained a pre-
historic polished stone chisel-axe. The excavations of probes
located to the south established the existence of relatively rare
fragments of Roman pottery and construction material, but there
were no burials. The pottery includes mostly coarseware, and
to a lesser degree thin-walled pottery, and the most often types
are pots, jugs, bowls and plates. The site has been dated to the
Roman Imperial period. It probably had a settlement character.
Ukopi mlađeželjeznodobnih objekata u sondi S-8 (foto: D. Bergant)

Redni broj: 118
Lokalitet: Domašinec – Biškupec
Naselje: Domašinec
Pravni status: –
Razdoblje: P
U listopadu 2017. Hrvatski restauratorski zavod, Služba

za arheološku baštinu, Odjel za kopnenu arheologiju,
probno je arheološki istražio lokalitet Biškupec u Općini
Domašinec. Iskopavanje je bilo dio realizacije programa
Arheološkog parka Turčišće – Goričan, a voditeljica mu je Domašinec – Biškupec, pogled na lokalitet s istoka (foto: D.
Marijana Krmpotić. Program financira Ministarstvo kulture. Bergant)
222
koničnim vratom i izvučenim obodom. Ti nalazi upućuju na

smještaj kasnobrončanodobnog ili stariježeljeznodobnog
naselja u neposrednoj blizini.
Literatura
Božič 1983 D. Božič, Keltoi, Posuđe Kelta, u: Kelti i njihovi

suvremenici na tlu Jugoslavije, Ljubljana-Zagreb-Beograd
1983: 87 – 91.
Božič 1999 D. Božič, Die Erforschung der Latenezeit in
Slowenien seit Jahr 1964, AV, 50, Ljubljana, 1999: 189 – 213.
dr. sc. Marijana Krmpotić
Summary
A probe excavation of the site Biškupec in the Municipality

of Domašinec was carried out in the course of 2017. The Ovalni ukop otkriven prilikom iskopavanja sonde A (foto: B.
excavation has revealed the remains of a one-layer Late Marciuš)
Iron Age low-land settlement with exclusively buried or
semi-buried structures. Scarce finds in fills points to a
short-term or seasonal settlement.
Redni broj: 119

Lokalitet: Domašinec – Streljana Dnika
Naselje: Domašinec
Pravni status: –
Razdoblje: A
Ulomak sigilatne zdjele s pečatom majstora Cerialisa (foto: B.
U jesen 2017., u organizaciji Muzeja Međimurja Čakovec, Marciuš)
probno je arheološki istraženo nalazište Streljana Dnika,
nedaleko od sela Domašinca. Radovi su obuhvatili na predjelu pod nazivom Blagusovica, ustanovljeno postojanje
k.č. 11923 i 11924, k.o. Domašinec, a površina iskopa izno- višeslojnoga arheološkog nalazišta s nalazima iz eneolitika,
sila je 46 m². Voditeljica iskopavanja bila je Branka Marciuš, brončanoga i željeznog doba te rimskoga carskog razdoblja.
viša kustosica arheoloških zbirki Muzeja Međimurja Tijekom sljedeće godine rekognosciran je sjeverozapadni dio
Čakovec, a spomenuti je program financiran sredstvima nalazišta, prilikom čega su ustanovljeni brojni pokretni nalazi
Ministarstva kulture. ulomaka rimskoga keramičkog posuđa i građevnoga mate-
rijala te primjerak rimskoga novca iz 4. stoljeća. Stoga su s
Nalazište, čiju površinu trenutačno prekriva šuma i poljopri- ciljem otkrivanja karaktera, vremena nastanka i opsega nala-
vredna zemljišta, poznato je od 2015., kada je probnim arhe- zišta, godine 2017. organizirana probna arheološka iskopava-
ološkim iskopavanjima na njegovu jugoistočnom dijelu, točnije nja i geofizička istraživanja sjeverozapadnog dijela nalazišta.
Geofizička istraživanja, s primjenom metode geoelektričnoga
kartiranja (Geoscan RM15), izvodila je tvrtka Gearh, a vodi-
telj spomenutih radova bio je doc. dr. Branko Mušič. Ukupna
istražena površina iznosila je oko 5000 m², a svrha je radova
bila utvrditi točan položaj, izgled te stanje očuvanosti struktura
u zemlji. Geoelektričnim kartiranjem na svim prikazima distri-
bucije vrijednosti otpora jasno su prepoznati ostaci arhitekture
više objekata ili slojeva urušavanja, interpretirani kao ostaci
većega arhitektonskog kompleksa s više zgrada. Budući da
su arheološke strukture djelomično uništene poljoprivrednom
obradom zemljišta, tlocrtni prikazi nisu sasvim jasni, ali su još
uvijek solidno očuvani. Na području iznimno visoke vrijednosti
otpora pretpostavljeno je i moguće postojanje suvremenoga
objekta ili geološke podloge od šljunčanih slojeva.
Pogled na sjeverozapadni dio nalazišta Streljana Dnika (foto: B. Probno su arheološki istražene dvije čestice, s naj-
Marciuš) brojnijim površinskim pokretnim arheološkim nalazima
223
ustanovljenima prilikom rekognosciranja. Zatečena hodna

površina nalazila se na prosječnih 143,90 m n. v. Najveća
relativna dubina iskopa iznosila je 1 m, a iskop je obav-
ljan u tri sonde oblika presjeka, orijentirane u smjeru sje-
ver-jug. Površinski je zemljani sloj svijetlo sive pjeskovite
zemlje s primjesom sitnoga šljunka, sadržavao pojedinačne
nalaze valutica te ulomaka rimskoga keramičkog posuđa i
građevnoga materijala, ispod kojega je utvrđeno postojanje
sloja sive pjeskovite zemlje, s nešto brojnijim pojedinačnim
pokretnim nalazima, čija se donja visina nalazila na prosječ-
nih 143,40 m n. v. Među nalazima spomenutoga sloja ističe
se ulomak sigilatne zdjele, s pečatom majstora Cerialisa. Rezultati geofizičkog istraživanja magnetskom metodom (izrada:
U najsjevernije smještenoj sondi A, ispod sloja sive pjesko- GEARH d.o.o.)
vite zemlje, otkriven je manji ukop ovalnoga oblika, relativne
dužine 1,13 m i relativne širine 0,70 m, ukopan u sloj svije- Istraživanja, kojima je obuhvaćena površina od 3200 m²,
tlo smeđe pjeskovite zemlje, s velikom primjesom sitnoga bila su dio realizacije programa Arheološkog parka Turčišće
šljunka, bez pokretnih arheoloških nalaza. Prosječna donja – Goričan, a čija je voditeljica Marijana Krmpotić. Program
visina ukopa nalazila se na 143,20 m n. v., a ispunjavala realizira Hrvatski restauratorski zavod, Služba za arheo-
ga je zapuna od sive pjeskovite zemlje, s velikom primje- lošku baštinu, Odjel za kopnenu arheologiju. Nalazište je
som sitnoga šljunka i malobrojnim ulomcima keramičkoga geofizički istražila tvrtka GEARH d.o.o. iz Maribora, radove
posuđa iz željeznoga doba. Manji ukop kružnoga oblika u je financiralo Ministarstvo kulture.
sloj svijetlo smeđe pjeskovite zemlje s velikom primjesom
sitnoga šljunka otkriven je na 143,40 m n. v., prilikom iskopa Lokalitet se nalazi na povišenoj gredi, koja se proteže u
južnije smještene sonde C. Prosječna donja visina ukopa smjeru zapad-istok, južno od prometnice između Domašinca
nalazila se na 143,15 m n. v., a ispunjavala ga je zapuna od i Gardinovca. Sam vrh grede nalazi se pod današnjim nase-
sive pjeskovite zemlje, s velikom primjesom sitnoga šljunka ljem, dok su na sjevernoj padini oranice. Prilikom pregleda-
i valutica te s ulomcima rimskoga građevnog materijala. vanja terena u jesen 2016., na čitavoj su gredi ustanovljeni
površinski nalazi. S istočnog dijela grede, tj. s položaja ozna-
Literatura čenog kao Vrti I, navodno potječu slučajni nalazi cjelovitih
latenskih posuda, danas pohranjenih u Muzeju Međimurja
Mušič 2017 B. Mušič, Izvješće o geofizičkim istraživanjima u Čakovcu. Kako bi se utvrdilo je li riječ o mlađeželjezno-
na lokalitetu Domašinec-Streljana Dnika, Maribor, 2017: 4, 5. dobnom groblju, godine 2017. lokalitet je geofizički istražen.
Istraživanja su bila orijentirana na manji plato, koji se od
Branka Marciuš vrha grede proteže prema sjeveroistoku, gdje su navodno
bile pronađene latenske posude, te na najviši dio grede
Summary udaljen oko 90 m istočno od tog platoa. S obzirom na pret-
postavku postojanja mlađeželjeznodobnoga groblja, lokali-
Probe archaeological excavations and geophysical surveys at tet je istražen magnetskom metodom, prilikom čega su se
the site of Streljana Dnika near Domašinec were carried out in na pretpostavljenim položajima grobova očekivale slabe
the course of autumn 2017. The geophysical survey with the magnetske anomalije približno kružnog tlocrta. Istraživanja
use of geoelectrical mapping has clearly revealed the architec- su pokazala da postoje brojna područja relativno jačih
tural remains of several buildings or layers of destruction, inter- magnetskih anomalija, koja se mogu povezati s pečenom
preted as the remains of a large complex with several buildings. glinom i na vrhu grede i na zapadnom platou. Pretpostavlja
The probe excavations have revealed layers with finds of con- se da su te anomalije posljedica temperaturnih promjena
struction material and Roman pottery, amongst which stands gline u arheološkom kontekstu. Kako bi se provjerili rezul-
out a fragment of sigillata bowl with the stamp of Cerialis. Also tati geofizičkih ispitivanja, planirana su probna arheološka
unearthed were two smaller cuts whose fills contained Iron Age istraživanja 2018. godine.
pottery shards and Roman construction material.
dr. sc. Marijana Krmpotić
Summary
Redni broj: 120
Lokalitet: Domašinec – Vrti I In the course of 2017 conducted were geophysical surveys
Naselje: Domašinec of a potential archaeological site at Vrti I in Domašinec,
Grad/općina: Domašinec where two whole La Tene vessels had been allegedly found
Pravni status: – and later stored in Međimurje Museum in Čakovec. The
Razdoblje: P existence of a Late Iron Age graveyard has been assumed
Vrsta radova: geofizičko istraživanje at this site. The investigation encompassed the top of an
elevation and a plateau located about 90 m to the west of
Godine 2017. geofizički je istražen položaj Vrti I, smješten it. The surveys have shown a number of relatively strong
uza zapadni rub naselja Domašinca u Donjem Međimurju. magnetic anomalies that can be associated with fired clay.
224
It can be assumed that these anomalies resulted from the

changes in temperature of clay in the archaeological con-
text. In order to test the results of the geophysical surveys,
probe archaeological excavations are planned in 2018.
Redni broj: 121

Lokalitet: Mursko Središće – područje općine
Naselje: Hlapičina, Mursko Središće, Peklenica
Grad/općina: Mursko Središće
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV, NV Pogled na arheološko nalazište Pod Kanižicom (foto: B. Marciuš)
Arheološko pregledavanje sjeverozapadnoga dijela grada
Tijekom kraja ljeta i jeseni 2017., u organizaciji Muzeja Murskog Središća rezultiralo je prikupljanjem brojnih povr-
Međimurja Čakovec, proveden je ekstenzivni terenski šinskih nalaza ulomaka novovjekovnoga građevnog mate-
pregled područja grada Murskog Središća, točnije nase- rijala i keramičkoga posuđa, koji su interpretirani kao ostaci
lja Hlapičine, Murskog Središća i Peklenice. Voditeljica starijega naselja. Prilikom pregledavanja preostaloga dijela
radova bila je Branka Marciuš, viša kustosica arheoloških teritorijalne jedinice grada Murskog Središća ustanovljena
zbirki Muzeja Međimurja Čakovec, a program je financiran su još četiri arheološka položaja. Na krajnjem sjeverozapad-
sredstvima Ministarstva kulture. nom dijelu, na području riječne terase pod nazivom Melje,
koju sa sjeverne strane omeđuje murski poloj, otkriveni su
Pripremni radovi obuhvaćali su analizu relevantne lite- ulomci keramičkoga posuđa iz rimskoga carskog razdoblja,
rature i muzejske dokumentacije te pregled povijesnih i a nešto dalje jugozapadno, na položaju pod nazivom Duga
suvremenih kartografskih izvora, na temelju kojih su odre- breza te na položaju pod nazivom Štrkovinjak, smještenom
đene lokacije pretpostavljenoga arheološkog karaktera. južno od grada, ustanovljeni su nalazi ulomaka prapovije-
Pažnja je posebno usmjerena na blaga prirodna uzvišenja snoga keramičkog posuđa. Južno od Murskoga Središća, na
uz vodotoke, koja su zbog ocjeditoga tla stvarala pogodne blagom povišenju koje se naziva Pod Kanižicom, a s istočne
uvjete za naseljavanje. Predmetom je dakle terenskoga strane Doljnjega potoka, otkriveni su površinski nalazi ulo-
pregleda bilo područje riječne terase uz Muru, ispresije- maka keramičkoga posuđa iz ranoga srednjeg vijeka, koji
cane potocima Koncovčakom, Selnicom, Dolnjim Potokom sugeriraju na postojanje nalazišta naseobinskoga karaktera.
i Brodecom, a vidljivost terena bila je uglavnom dobra, s Terenski pregled sela Peklenice obuhvaćao je područje
obzirom na to da većinu predmetnoga područja obuhva- povišene riječne terase, koja je zbog svoje konfiguracije ili
ćaju poljoprivredna zemljišta. oko tridesetak metara višega terena od murskoga poloja,
Prilikom pregledavanja jugozapadnoga dijela sela koji je omeđuje sa sjeverne strane, idealno mjesto za nase-
Hlapičine, pod nazivom Potočje, ustanovljeni su brojni ljavanje. Rekognosciran je istočni dio spomenutoga uzvi-
površinski nalazi ulomaka novovjekovnoga građevnog šenja pod nazivom Hrčan, međutim zbog slabe vidljivosti
materijala, interpretirani kao ostaci gospodarskih zgrada terena – čije je zemljište namijenjeno uzgoju voća – nisu
marofa plemićke obitelji Feštetić, te nekoliko ulomaka ustanovljeni arheološki nalazi. Prilikom pregledavanja
keramičkoga posuđa koji upućuju na postojanje prapovije- zapadnoga dijela spomenutoga uzvišenja, na njegovu sje-
snoga nalazišta. Tijekom pregledavanja preostaloga dijela vernom dijelu pod nazivom Živice, kao i na južnom dijelu
teritorijalne jedinice sela Hlapičine, na njezinu jugoistoč- pod nazivom Lipje, ustanovljeni su površinski arheološki
nom dijelu, na blagom povišenju uz dolinu potoka Selnica nalazi ulomaka keramičkoga posuđa iz rimskoga carskog
pod nazivom Bratjanec, otkriveni su relativno brojni ulomci razdoblja, na temelju kojih je pretpostavljeno postojanje
prapovijesnoga keramičkog posuđa, koji upućuju na posto- naseobinskoga nalazišta.
janje naseobinskoga nalazišta.
Branka Marciuš
Summary
At the end of summer and in autumn 2017 an extensive

field survey was carried out in the territory of the City of
Mursko Središće, i.e. on the Mura River embankments,
intersected with the Koncovčak, Selnica, Dolnji Potok and
Brodec streams. The survey was focused on mild naturally-
formed elevations near the watercourses. Being safe from
flood, they enable favourable conditions for human habita-
tion. Several archaeological sites have been established in
the territories of Hlapičin, Mursko Središće and Peklenica,
Pogled na arheološko nalazište Bratjanec (foto: B. Marciuš) including the site of Bratjanec with prehistoric finds, the site
225
of Pod Kanižicom with early medieval finds and the sites of bio je Hrvatski restauratorski zavod, Služba za arheološku
Živice and Lipje with Roman Imperial-period finds. baštinu, Odjel za kopnenu arheologiju. Voditeljica istraživa-
nja bila je Lea Čataj, konzervatorica arheologinja (HRZ), a
zamjenik je bio David Bergant, dipl. arheo. U istraživanjima
su sudjelovali i vanjski suradnici dr. sc. Sara Popović, Eva
Redni broj: 122 Buća, dipl. arheo., četiri studenta arheologije te tri studenta,
Lokalitet: Sveti Martin na Muri pomoćna radnika. Istraživanja su financirali Ministarstvo
Naselje: Sveti Martin na Muri kulture i Općina Sveti Martin na Muri.
Grad/općina: Sveti Martin na Muri
Pravni status: Z-7526 Rezultati arheoloških istraživanja, koja su u nekoliko navrata
Razdoblje: P, A trajala od 1970-ih godina, kao i brojni slučajni nalazi te podaci
Vrsta radova: arheološko iskopavanje iz Antoninova itinerara, govore da se na tome mjestu nalazio
antički Halicanum. Godine 2015. lokalitet je sondažno istražen,
Od 21. kolovoza do 1. rujna 2017. arheološki je istraživano kako bi se provjerilo širi li se izvan granica zaštite te ustanovilo
područje naselja Sveti Martin na Muri, na k.č. 18, 19/2, 35, postoje li kakvi arhitektonski ostaci antičkoga naselja. Istraženo
37 i 1393/1, sve k.o. Sveti Martin na Muri. Nositelj projekta je 18 sondi i površina od 108,60 m2. Istraživanja su nastavljena
Sveti Martin na Muri, položaj svih istraženih sondi (podloga: GoogleEarth; izrada: E. Buća)
226
2016., kada je istraženo devet sondi, ukupne površine 76 m2. U

središtu današnjeg Svetog Martina i njegovu sjeverozapadnom
dijelu otkriveni su radionički i stambeni dijelovi antičkog naselja.
Ispod antičkih su slojeva pronađeni ostaci prapovijesnog nase-
lja (kasno brončano doba), a nekoliko srednjovjekovnih jama
uočeno je izvan centra današnjeg naselja. U sjeveroistočnom
dijelu Svetog Martina istražen je dio antičkog kanala.
Godine 2017. istraženo je devet sondi (28 – 36) dimenzija
2x2 m, ukupne površine 36 m2. Sonde su bile postavljene u
sjeveroistočnom dijelu naselja, gdje se pretpostavlja posto-
janje antičke prometnice, koja nije nađena tijekom ovih
istraživanja. Osim nekolicine antičkih jama i slojeva, pro-
nađen je i prapovijesni horizont kasnog brončanog doba,
koji s nalazima prikupljenima 2016. svjedoči o postojanju
starijeg naselja ispod antičkog Halicanuma.
Iako je tijekom višegodišnjih istraživanja prikupljena iznimno
velika količina pokretnih nalaza, prije svega keramičkih, ostaci
arhitekture gotovo u potpunosti nedostaju. Kako je današnje Tlocrt stambenog objekta s označenim istraženim zonama (crtež:
naselje građeno povrh onog antičkog, dio je nepokretnih M. Matijaško)
nalaza uništen, a dio se nalazi ispod današnjih građevina.
Literatura
Tomičić 1986 Ž. Tomičić, Arheološka slika antike u

Međimurju, Međimurje, časopis za društvena pitanja i kul-
turu, 9, Čakovec, 1986: 183 – 218.
Vidović 2003 J. Vidović, Arheološki nalazi i nalazišta anti-
knog doba u Međimurju, Katalog i vodič stalnim postavom,
Čakovec, 2003.
Lea Čataj
Summary
Probe archaeological excavations in Sveti Martin na Muri,

the probable site of the Antiquity-period Halicanum, were
resumed in 2017. The excavations encompassed nine Stratigrafija R. 15 u N sektoru (foto: M. Matijaško)
probes, over a surface area of 36 m2. The probes were
located in the SE part of the settlement, on an assumed kralja Tomislava 1 u Svetom Martinu na Muri, na k.č. 20,
route of a Roman road. Although the road was not identified, k.o. Sveti Martin na Muri. Arheološka istraživanja vodila
a large quantity of Roman finds was collected, and a prehis- je Martina Matijaško, dipl. arheo., prof. pov., dipl. muz.
toric Late Bronze Age horizon was found. Together with the (ARHOS d.o.o., Sračinec). Investitori radova bili su Nikola
2016 finds, they point to the existence of an earlier settle- i Renata Sobočan, Hlapičina 3, Hlapičina, a sredstva za
ment below Halicanum. Although the excavations conducted arheološki nadzor, u ime investitora, osigurala je Općina
over several years have yielded numerous movable finds, Sveti Martin na Muri.
primarily pottery, there are no architectural remains. The
modern town was built on top of the Antiquity-period town, so Prostor naselja Sveti Martin na Muri zaštitno je arheološki
immovable finds are destroyed or under modern buildings. istražen 1977. i 1978., a sustavno 1985., pod vodstvom
Željka Tomičića, tadašnjeg kustosa Muzeja Međimurja
Čakovec. Istraženo je uže središte mjesta, na prostoru
današnje ambulante, trgovine i ljekarne, a tom je prili-
Redni broj: 123 kom otkrivena lončarska četvrt antičkog naselja. Kameni
Lokalitet: Sveti Martin na Muri – Ulica kralja Tomislava 1 žrtvenik, koji je Jupiteru posvetio konzularni beneficijar Tit
Naselje: Sveti Martin na Muri Caeserije Marcelin, govori u prilog tome da se na prostoru
Grad/općina: Sveti Martin na Muri današnjeg Svetog Martina na Muri nalazila stanica bene-
Pravni status: P-3783 ficijara, službenika zaduženih za javni red i mir. Budući
Razdoblje: A, NV da su stanice beneficijara bile smještene u gradovima
Vrsta radova: arheološki nadzor uz važnije prometnice, pretpostavlja se da je na prostoru
Svetog Martina na Muri bilo važno antičko naselje – vjero-
Dana 11. travnja 2017. arheološki su nadzirani zemljani jatno municipij Halikanum, koji se spominje u Antoninovu
radovi prilikom gradnje stambene zgrade na adresi Ulica itineraru. Najnovija probna arheološka istraživanja na
227
sloj glinovite zemlje s ulomcima antičke keramike i opeke

te utruscima gara) može usporediti sa SJ 029, a S.J. 06
(nabijen svijetlo sivi sloj uočen u samom dnu R. 10, 11 i 13
ispunjen utruscima ugljena i vrlo sitnim ulomcima antičke
keramike i opeke) sa SJ 043 koje je istražio HRZ. Zamjetna
većina nalaza datirana je u 1. i 2. st., s naglaskom na 2. st.,
što odgovara dosadašnjim spoznajama o antičkom životu
na prostoru Svetog Martina na Muri.
Literatura
Brukner 1981 O. Brukner, Rimska keramika u jugoslo-

venskom delu provincije Donje Panonije (Dissertationes et
Monographiae 24), Beograd: 1981.
Čataj 2016 L. Čataj, Izvještaj o probnim arheološkim istra-
živanjima nalazišta Sveti Martin na Muri, Zagreb: 2016.
(rukopis)
Marciuš 2016 B. Marciuš, Rimska cesta of sela Preseka
do Svetog Martina na Muri u Međimurju, Godišnjak ZSKH
39/2015, Zagreb, 2016: 65 – 76.
Vidović 2003 J. Vidović, Arheološki nalazi i nalazišta anti-
knog doba u Međimurju. Katalog i vodič stalnim postavom,
Čakovec, 2003.
Martina Matijaško
Summary
Archaeological supervision over the earthworks during the

construction of a building at 1 Kralja Tomislava Street in
Terra sigillata, ulomak (foto: M. Matijaško) Sveti Martin na Muri - the probable site of the municipium
Halicanum. Upon the arrival to the site, a dig in the NW
širem prostoru naselja Sveti Martin na Muri, koja je proveo area was established. Finished shafts R.10 – R.15 were
Hrvatski restauratorski zavod, potvrdila su važnost antičke inspected, and the soil removed from the digs contained a
faze naselja, ali i utvrdila kontinuitet naseljavanja od prapo- large quantity of Antiquity-period pottery and recent finds.
vijesti tijekom antike i srednjeg vijeka do danas. Također, The investigated area was divided in the north and south
veća količina nalaza iz prapovijesti, točnije starijeg željez sectors, and the shafts were marked with numbers from 1
nog doba, utvrđena je prilikom periodičnih rekognosciranja to 15. The shafts were 60 cm wide and deep, whereas their
jugozapadno od samog naselja. length varied. The stratigraphy of the investigated area cor-
Arheološki su nadzirani zemljani radovi, tj. iskopavanje responds to earlier probe excavations. Most of the finds
rovova za temelje stambenog objekta obitelji Sobočan, na from the 2017 supervision can be dated to the first and
adresi Ulica kralja Tomislava 1, Sveti Martin na Muri. Radi second centuries, with an emphasis on the second century,
se o dvorištu na kojem se nalazila starija prizemnica, dok which fits into the existing insights into the Antiquity-period
je štagalj koji je vidljiv na satelitskoj snimci već srušen, a life in the territory of Sveti Martin na Muri.
na njegovu je mjestu sagrađen podrumski dio novograd-
nje. Nije poznato je li prilikom gradnje tog dijela objekta
bilo znatnijih arheoloških nalaza. Nakon dolaska na teren
uočeno je da je već započet iskop u sjevernom dijelu radnog Redni broj: 124
prostora. Pregledani su dovršeni rovovi (R. 10 – R. 15), a Lokalitet: Šenkovec – Čestinka
provjerena je i već iskopana zemlja, u kojoj je pronađena Naselje: Šenkovec
veća količina antičke keramike i recentnih nalaza. S obzi- Grad/općina: Šenkovec
rom na prirodu iskopa, radni je prostor podijeljen na sje- Pravni status: postupak u tijeku
verni (N) i južni (S) sektor, a rovovi su označeni brojkama Razdoblje: P
od 1 do 15. Rovovi su bili širine i dubine do 60 cm te razli- Vrsta radova: sustavno iskopavanje
čitih duljina. Takav način rada donekle otežava arheološki
nadzor jer je iskop rascjepkan, a stratigrafija često ostane Od 18. do 29. rujna 2017. arheološki je istraživano nala-
nepovezana. Stratigrafija istraženog prostora uvelike se zište Šenkovec – Čestinka. Nositelj istraživanja bio je
podudara sa spomenutim istraživanjem Hrvatskog resta- Hrvatski restauratorski zavod, Služba za arheološku
uratorskog zavoda, čija se sonda 6 nalazila nešto sjever- baštinu, Odjel za kopnenu arheologiju. Voditeljica istraživa-
nije od R. 14, u ravnini s istočnim dijelom N sektora. Od nja bila je Lea Čataj, dipl. arheo., konzervatorica arheologi-
uočenih se kulturnih slojeva S.J. 02 (nabijen tamno sivi nja, a zamjenica dr. sc. Marijana Krmpotić, konzervatorica
228
ranom željeznom dobu, drugi i treći vinkovačkoj kulturi, a

najstariji vjerojatno kasnoj vučedolskoj kulturi. Prepoznato
je preko 300 novih stratigrafskih jedinica, od kojih su većina
zapune i ukopi rupa od kolaca. Izdvojeno je devet posebnih
nalaza, od čega jedna žlica, tri utega, ulomci jednog ognji-
šta, dva pršljena, jedan žrvanj i jedan željezni klin.
Literatura
Črešnar 2010 M. Črešnar, New research on the Urnfield

period of Eastern Slovenia, A case study of Rogoza near
Maribor, AV, 61, Ljubljana, 2010: 7 – 119.
Dimitrijević 1982 S. Dimitrijević, Die frühe Vinkovci –
Kultur und ihre Beziehungen zum vučedoler Substrat im
Lichte der Ausgrabungen in Vinkovci 1977/1978., OA, 7,
Zagreb, 1982: 7 – 36.
Šenkovec – Čestinka, restaurirana posuda (foto: J. Škudar) Lea Čataj
Summary
Archaeological excavations of the Čestinke hill in

Šenkovec, which began in 2014, were continued in the
course of 2017. A probe, measuring 4 x 5 m, was inves-
tigated. Four settlement horizons were revealed. The first
belongs to the Early Iron Age period, the second and third
belong to the Vinkovci culture, whereas the oldest horizon
belongs to the late Vučedol culture. 300 new stratographic
units were recorded, of which most include fills and
postholes. Nine finds can be singled out: a spoon, three
weights, parts of a hearth, two spindle whorls, a grindstone
and iron wedge.
Šenkovec – Čestinka, ortofotografija sonde 8 nakon istraživanja

(foto: D. Bergant; izradila: A. Barbir)
arheologinja, obje djelatnice HRZ-a. Kao vanjski suradnici

u istraživanjima su sudjelovali David Bergant, dipl. arheo.,
te studenti arheologije Marko Banda, Uroš Bila, Izabela
Andrašić, Lia Vidas i Melani Podgorelec. Radovi su financi-
rani sredstvima Ministarstva kulture.
Od Drugog svjetskog rata brdo Čestinka, u samom centru

općine Šenkovec, svedeno je na malen dio svoje originalne
površine. Njegov je veći dio u potpunosti uništen eksploa-
tacijom gline s obližnje ciglane. Najviši dio brda u potpuno-
sti je nestao, a ostale su sačuvane terase istočno i južno od
njega, koje su arheološki istražene.
Godine 2014. i 2016. istraženo je sedam arheoloških sondi,
ukupne površine preko 70 m2. U četirima je sondama zami-
jećena bogata vertikalna stratigrafija s horizontima nase-
ljavanja datiranima u početak starijeg željeznog doba te u
vinkovačku kulturu.
Godine 2017. istražena je sonda dimenzija 4x5 m, u kojoj
su zabilježena četiri horizonta naseljavanja. Prvi pripada
229
VARAŽDINSKA ŽUPANIJA
125 Beletinec – Crkvišće 132 Petrijanec – Trg sv. Petra i područje

126 Drenovec – Gradina Kukma župe
127 Ivanec – crkva sv. Marije Magdalene 133 Porutine kod Drenovca
128 Jalžabet – Bistričak, Carev jarek, 134 Sračinec – Krč
Gomila 135 Utvrda Čanjevo – Gradišće
129 Leskovec Toplički – Glažuta 136 Varaždin – Stari grad – Žitnica
130 Lonja – Gradišče 137 Varaždinske Toplice – elektroinfra.
131 Obronci Kalnika – Starec i Malinec 138 Varaždinske Toplice – gradski park
230
Varaždinska županija, HAG 14/2017
Redni broj: 125 Pozicije za iskopavanje odabrane su na mjestima gdje je

Lokalitet: Beletinec – Crkvišće pojava materijala nakon oranja bila najgušća. Nakon ski-
Naselje: Beletinec danja preoranog sloja u kojem se nalazi usitnjena opeka
Grad/općina: Sveti Ilija i kamen, već na dubini od 35 cm u sondi I pronađen je
Pravni status: postupak u tijeku antički zid vezan žbukom. Na zidu je dokumentiran ostatak
Razdoblje: A otvora građenog opekama. S jedne strane otvora nalazi
Vrsta radova: probno iskopavanje se trag ložišta, dok se s druge nalazi konstrukcija kanala
građena tehnikom opus spicatum, vjerojatno za cirkula-
Krajem lipnja 2017. započeto je probno iskopavanje na ciju toplog zraka. U kanalu je pronađena paljevina, ulomci
lokalitetu Beletinec – Crkvišće (k.č. 803/2, k.o. Beletinec). spaljenog stakla i troske, fragmentirana opeka te antička
Stručna voditeljica istraživanja bila je Lovorka Štimac- keramika rađena rukom. Sonda II otvorena je jugozapadno
-Dedić iz Gradskog muzeja Varaždin, a terensku ekipu činili od S I, s ciljem praćenja traga arhitekture. Ispod preora-
su Neven Sudec (viši preparator, GMV), Josip Cepanec nog sloja na dubini od 40 cm u njezinu sjeverozapadnom
(preparator za kamen, GMV) i Jere Drpić, mag. arheo. uglu pronađen je iznimno čvrst zid, koji se nastavlja dalje
(vanjski suradnik). Istražena je površina od 40 m², a ovo- u sjeverni profil sonde te uz njega mnoštvo građevne šute.
godišnje radove financirala je Općina Sveti Ilija. Nakon spajanja sondi I i II, utvrđeno je da se konstrukcija
zida iz S I nastavlja ispod urušenja te se u jednom dijelu
Položaj Crkvišće spominje se među stanovništvom kao spušta prema južnom profilu sonde, a uz njega se nazire
legenda o crkvi koja je nekad postojala u naselju, ali je ostatak crvenkaste vodonepropusne žbuke. Nakon proši-
srušena. Terenska dokumentacija Arheološkog odjela renja dijela sonde I prema sjeveroistoku utvrđen je istočni
Gradskog muzeja Varaždina spominje toponim Crkvišće i krak prostorije, u čijem se centru nalazio sustav grijana
prenosi priče mještana, ali bez točne pozicije ili bilo kakve kanalom. Sjeveroistočno od S I i II otvorena je S III, u kojoj
determinacije lokaliteta prema površinskim nalazima. je pronađeno urušenje od kamena i opeke, s tragovima
Ovogodišnjim pregledom terena i u razgovoru s mješta- paljevine, životinjskih kostiju, keramike i fragmenata pro-
nima, lokalitet je prema površinskim nalazima konačno ubi- zorskog stakla. Pokretni je arheološki materijal skroman
ciran i klasificiran kao antički, što je naknadno i potvrđeno zbog učestalog dugogodišnjeg oranja. Uglavnom se radi
probnim iskopavanjem. o fragmentima antičkih lonaca i tarionika, šupljih opeka,
Pogled s juga na istraženu površinu u spojenim sondama I i II Pogled sa sjeverozapada na istražene strukture zidova s ložištem
(foto: L. Štimac-Dedić) i kanalom (foto: A. Švoger)
231
from the second to fourth centuries. The position of the

architectural remains and ideal conditions for an Antiquity-
period estate point to a villa rustica, but due to a relatively
small investigated area, further investigation will enable
final conclusions.
Redni broj: 126

Lokalitet: Drenovec – Gradina Kukma
Naselje: Drenovec
Grad/općina: Varaždinske Toplice
Razdoblje: P, A, SV
Od 10. do 21. listopada 2017. trajalo je arheološko istra-

živanje na lokalitetu Gradina Kukma. Voditeljica radova
bila je ravnateljica Zavičajnog muzeja Varaždinske Toplice,
Spomenka Vlahović, dipl. arheo. U terenskoj ekipi na
terenu sudjelovalo je dvoje radnika: Pero Tišljar i Robert
Miščević.
Projektni plan istraživanja 2017. bio je usmjeren na arheo-

loško istraživanje k.č. 1163/1, k.o. Drenovec, u blizini sela
Drenovca, koja se nalazi na području Hrvatskih šuma d.o.o.
(Podružnica šumarije Ludbreg). Terenski radovi odnosili su
se na daljnje sondiranje na položaju donjeg dijela lokali-
teta kod prilaznog šumskog puta, jer su u tijeku bili opsežni
radovi rušenja drvene građe na poziciji gornjeg platoa
arheološkog lokaliteta. Istraživanje se odvijalo kod nalaza
tzv. kružne konstrukcije II, gdje su otvorene tri nove sonde.
Sonda VIII pozicionirana je na šumskom terenu, na polo-
Čišćenje urušenja i dijela zida u sondi II (foto: L. Štimac-Dedić) žaju gdje je vizualnim pregledom 2016. utvrđena veća
koncentracija ulomaka kamenja, koja je upućivala na
pločastih opeka za oblaganje zidova i podova, opeka za moguće postojanje građevinske strukture. Dimenzije
gradnju, fragmetima prozorskog stakla te životinjskih sonde iznosile su 4,00x3,30 m. Sonda je istražena u dubini
kostiju. Prema za sada pronađenom materijalu, građevina od 200 cm. Utvrđeno je ukupno šest slojeva. Na dubini od
se može okvirno datirati od 2. do 4. st. Povoljan položaj uz 50 cm zabilježen je sloj 3, u kojem su otkrivena četiri frag
rijeku Bednju, plodne ravnice, bogatstvo rudnih i kamenih menta kamena, koja su pokazivala specifičnu obradu u
sirovina te izvori vode neposredno uz sam lokalitet upućuju obliku dvaju širokih kanala isklesanih na površini. Radovi
na mogućnost da se ondje nalazila rimska vila rustika, što su potvrdili da se radi o očuvanim dijelovima građevin-
će trebati potvrditi nastavkom istraživanja. ske infrastrukture za dovod ili odvod vode. Na pojedinim
Literatura
Šimek 1992 M. Šimek, Beletinec, Dokumentacija

Arheološkog odjela Gradskog muzeja Varaždin, 1992.
Lovorka Štimac-Dedić
Summary
A probe excavation at the site of Beletinec-Crkvišće was

carried out in the course of 2017. This year`s excavation
and interviews with local informants have finally enabled
the identification of the site. Thee probes were opened,
revealing the remains of an Antiquity-period building that
was heated by a system of pipes. Movable finds were not
abundant because the site was destroyed by ploughing,
but for the time being they date the building to the period Nalazi kamenih riječnih oblutaka iz sonde VIII (foto: S. Vlahović)
232
fragmentima u kanalima utvrđeni su jasni ostaci gara. U

sloju 4, na dubini od 70 cm prikupljeni su fragmenti upo-
rabne keramike razne vrste, veličine i boje, ali i kameni
obluci s tragovima odbijanja od jezgre. Sloj 6, na dubini
od 200 cm, sastojao se od tamno smeđe zemlje, s izrazito
velikim kamenim blokovima. Težine su cca 150-200 kg,
a ležali su po cijeloj površini sonde VIII. Ostaci uporabne
keramike nalaze se ispod velikih kamenih blokova te su
vjerojatno zatrpani tijekom rušenja kamena sa zida. Velika
količina kamenih ulomaka bila je dokaz da se s gornje pozi-
cije zida niz obronak tijekom vremena obrušila, tj. skliznula,
gornja struktura građevine.
Od pokretnih nalaza u sondi VIII prikupljeno je osam frag
menata kremena. Većina pokazuju tragove jasnog odbija-
nja s jedne ili s više strana, vrlo oštrih rubova, različitog
promjera, dužine i oblika. Nalazi su većinom tamno smeđe,
crne ili smeđocrvene boje. Od prikupljenih nalaza kamena Fragmenti uporabne keramike narančaste i sive boje, nalaz kre-
zanimljiva su dva fragmentna kamena granita sivozelene mena i kuglice iz sonde VIII (foto: S. Vlahović)
boje, koji su zatečeni u sloju 2. Među najbrojnijim su pokret-
nim nalazima iz sonde VIII riječni oblutci, ukupno 44. U iznosile su 2,00x2,50 m, a bila je orijentirana u smjeru
posebnu grupu nalaza sonde ubraja se 15 nalaza kamena istok-zapad. U jugoistočnom su dijelu sonde in situ otkri-
pješčenjaka. Svi su nalazi izrazito žućkaste boje i hra- veni vrlo veliki masivni kameni blokovi dugi do 100 cm i
pave teksture. Jedan nalaz ima izražen vrh/oštricu. Dug je visoki 30 cm, pravilno obrađeni s prednje strane. Sloj 4
14 cm, žućkaste boje i izrazito hrapave površine. Na povr- na dubini od 60 cm sastojao se od izrazito žute pjeskovite
šini se nalazi i udubljenje u vidu rupe, promjera 2 cm. Nalaz zemlje, s tragovima urušenja od kamenih blokova različitih
vrlo dobro leži u ruci i pogodan je za tehniku obrade u vidu dimenzija. Na 85 cm dubine evidentiran je sloj 5, koji se
bušenja/svrdlanja materijala i mogao bi biti ručno bušilo – kao i prethodni odlikovao pojavom žute pjeskovite zemlje,
svrdlo ili bi se mogao upotrebljavati kao kameni uteg. Od s iznimno velikim obrađenim kamenim blokovima, koji su
nalaza u toj skupini treba izdvojiti dva sitna nalaza malih skliznuli s gornje originalne pozicije zida u donji dio sonde.
kamenih šila od pješčenjaka, s izraženim vrhovima u vidu Na dubini od 100 do 190 cm zabilježen je sloj 6, u kojem su
šiljaka s hrapavom površinom. Otkriven je i zanimljiv nalaz se nalazili vrlo veliki kameni blokovi u profilu sonde, orijen-
kamene crne kuglice iz sloja 2. Kuglica ima vanjsku glatku tirani u smjeru jug-zapad, a odnosili su se na kamene blo-
površinu, koja je vrlo dobro glačana, a promjer joj iznosi kove koji su zatečeni u položaju kako leže složeni jedni na
1,5 cm. U grupu metalnih nalaza sonde VIII spada velika drugima i pokazuju unutarnju strukturu nekadašnjeg zida.
kovana potkova, zatim džepni nožić s ukrasom biljne vitice Iz sloja su izvađeni manji kameni blokovi težine cca 40 do
na dršku, kao i jedan metalni nalaz neutvrđene namjene. 50 kg, kao i mnogo manjeg kamena pješčenjaka, za koje
Od keramičkih nalaza prikupljena su 82 fragmenta upo- se može pretpostaviti da su nekada bili dio tzv. unutarnje
rabne keramike, bez ukrasa na površini. Prikupljena su 54 građevinske zapune zida. Radovima u tom dijelu sonde i
nalaza narančaste keramike, 6 crne, 19 fragmenata sive te unutarnjeg dijela zida nisu utvrđeni tragovi gareži i nisu evi-
11 nalaza svijetlo smeđe keramike. dentirani pokretni arheološki nalazi.
Sonde IX i VIII pozicionirane su sjeveroistočno od samog Sonda X smještena je u blizini sonde IX. Iskopana je u
položaja gradine Kukme. Sonda IX smještena je na gornji, dimenzijama od 2,00x1,90 m, na ravničarskom dijelu šum-
jasno vidljiv isturen dio s kamenjem. Dimenzije sonde skog terena. Prilikom radova na sondi utvrđena su ukupno
četiri sloja. U sondi X otkriven je samo fragment keramike,
s lagano izvinutim obodom prema van. Sloj 2 evidentiran je
na dubini od 20 cm, a sastojao se od tamno smeđe zemlje,
dok je sloj 3 zabilježen na dubini od 40 cm. Sastojao se
od žute pjeskovite zemlje, bez tragova arheoloških nalaza.
Prikupljene nalaze u slojevima 2 i 3 činili su sitniji nalazi
kamenja. Na dubini od 60 cm na dnu sonde uočene su
rupe, koje su se nalazile između kamenja i žućkaste zemlje.
Tijekom radova u sondi X, na površini slojeva mjestimično
je uočena i pojava sitnoga gara i pjeskovite sive zemlje,
izmiješana s fragmentima kamena pješčenjaka. Najveća
količina žućkasto smeđe zemlje s tragovima gareži zabilje-
žena je na sjeveroistočnom profilu sonde X.
Radovi na terenu potvrdili su visok stupanj uništenosti gra-
đevinskih ostataka, jer su ostaci zidova zatečeni u uruše-
nom stanju. Izvorno su građeni bez upotrebe žbuke, tj. u
suhozidnoj tehnici. Situacija u sondi IX potvrdila je postoja-
Fragmenti kamena sa žljebovima iz sonde VIII (foto: S. Vlahović) nje zida građenog od veće količine sitnog kamenja u vidu
233
zapune, dok su veći i pravilno klesani blokovi postavljeni u

vanjskim dijelovima zida.
Nalazi keramike mogu se okvirno datirati od 11. do 16. st.
Posebnu grupu litičkih nalaza čine raznoliki riječni oblutci.
Ti arheološki nalazi, kao i prikupljeni razni nalazi kremena,
govore u prilog organiziranoj ljudskoj aktivnosti i prisutnosti
ljudi na istraživanom području.
Literatura
Horvat 2012 G. Horvat, Šume Kalnika, Tonimir, Varaždinske

Toplice, 2012.
Karavanić 1992 I. Karavanić, Prijedlog osnovnog stru- Gradnja temelja za stube (foto: S. Vincek)
kovnog nazivlja za srednji vijek i mlađi paleolitik, OA, 16,
Zagreb, 1992. i većim kamenjem, ali bez arheoloških nalaza. Tijekom
Špoljar 2012 D. Špoljar, Rezultati arheoloških rekog arheološkog nadzora nisu uočeni arheološki nalazi ili struk-
nosciranja Ravne gore i okolnih Područja, Arheologija ture i nije utvrđeno postojanje arheološkog kulturnog sloja.
Varaždinskog kraja i srednjeg Podunavlja, Izdanja HAD,
28, Zagreb, 2012. Ivančica Peharda
Težak-Gregl 2001 T. Težak-Gregl, Glačane kamene ruko-
tvorine neolitičkog i eneolitičkog razdoblja u Hrvatskoj, OA, Summary
25, Zagreb, 2001.
Vrdoljak 1992 S. Vrdoljak, Nalazi s lokaliteta Kalnik-Igrišće Archaeological supervision during the construction of a
kao primjer metalurške djelatnosti kasnog brončanog doba staircase in the Ivanec City Park was carried out in the
u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, OA, 16, Zagreb, 1992. course of May 2017. There were no archaeological finds,
structures or layers.
Spomenka Vlahović
Summary
Redni broj: 128
In the course of 2017 archaeological excavations were con- Lokalitet: Jalžabet – Bistričak, Carev jarek, Gomila
ducted at the hillfort Kukma near the village of Drenovec, Naselje: Jalžabet
Varaždinske Toplice. The investigations were carried out in Grad/općina: Jalžabet
the lower part of the site near the forest road due to the Pravni status: Z-1945, Z-6228
large-scale cutting down of trees on the upper plateau of Razdoblje: P
the archaeological site. Three probes were opened near Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, probno iskopava-
the so-called circular structure II. The ten-day excavations nje, geofizička istraživanja
were conducted on land parcel no. 1163/1, the cadastral
municipality of Drenovec. Godine 2017., nakon višegodišnje pripreme, Institut za
arheologiju pokrenuo je arheološka i multidisciplinarna istra-
živanja lokaliteta iz starijega željeznog doba, na lokalitetima
Jalžabet – Bistričak, Crev jarek i Gomila. Od 4. do 30. rujna
Redni broj: 127 2017. trajala su arheološka istraživanja na lokalitetu Jalžabet
Lokalitet: Ivanec – crkva sv. Marije Magdalene (Stari – Bistričak. Od 1. do 18. listopada 2017. probno je arheo-
grad Ivanec) loški istraženo pretpostavljeno naselje na položaju Jalžabet
Naselje: Ivanec – Carev jarek. Od 2. studenog do 20. prosinca 2017. tra-
Grad/općina: Ivanec jala su zaštitna arheološka istraživanja lokaliteta Jalžabet
Pravni status: Z-1081, Z-7562 – Gomila, nakon što je utvrđeno postojanje pljačkaškog
Razdoblje: SV/NV iskopa na tome prapovijesnom tumulu.
Lokalitet u Jalžabetu nalazi se oko 2 kilometara istočno od
U svibnju 2017. arheološki je nadzirana gradnja stuba u centra Jalžabeta, s lijeve strane ceste Jalžabet – Ludbreg,
ivanečkom gradskom parku. Voditeljica nadzora bila je uz sam južni rub dravske ravnice. Nizinskim, blago valo-
Ivančica Peharda, dipl. arheo. i pov. umj. vitim područjem dominira velik tumul Gomila, od kojeg
na zapadu teče potok Bistričak. Pretpostavljeno naselje
Predmetni zahvat realizirao se na k.č. 839/1, k.o. Ivanec, iz starijega željeznog doba nalazi se u blizini, vjerojatno
koja je zaštićena kao dio prostornih međa župne crkve sv. zapadno od potoka Bistričaka, na položaju Carev jarek.
Marije Magdalene u Ivancu te kao dio arheološkog lokali- Pretpostavljeno naselje iz starijega željeznog doba na toj
teta Stari grad Ivanec. Zemljani radovi obuhvaćali su iskop poziciji obilazili su tijekom godina stručnjaci iz Gradskog
temelja za gradnju stuba u dubini od cca 30 do 50 cm. U muzeja Varaždin te su tada s površina oranica prikupljeni
iskopu je utvrđen sloj humusa i zemlje pomiješane s manjim pokretni nalazi, koji sugeriraju postojanje prapovijesnih
234
Lijevo: položaj sonde 1 uz sjeverni rub Gomile, interpoliran u rezultate geofizičkih istraživanja (izradio M. Mađerić); desno: sonda 3 s
objektima iz ranoga brončanog doba na Bistričaku (foto: S. Kovačević)
naseobinskih struktura na platou i u podnožju platoa, na Eastern Atlas iz Berlina, te višestruka nedestruktivna istra-
mjestu na kojem se danas nalazi starački dom. živanja koja je proveo Iron-Age-Danube Interreg DTP, pro-
Jedini ispravan pristup arheoloških istraživanja kompleks jektnog partnera ELTEFHIAS Budimpešta, pod vodstvom
nog prapovijesnog lokaliteta poput ovoga u Jalžabetu jest Z. Czajlika 2017., prije svega u neposrednoj okolici same
paralelno interdisciplinarno istraživanje nekropole i naselja Gomile. S druge strane, primarno je bilo prikupiti što je više
te cijelog prapovijesnog krajolika, u kojem su smješteni loka- moguće informacija o kulturno-kronološkom profilu loka-
liteti na području Jalžabeta, Vrbanovca i Martijanca. Institut liteta Bistričak te o samom tumulu Gomili, koji se nalazi
za arheologiju iz Zagreba nakon višedesetljetne pauze pre- unutar pretpostavljene nekropole iz starijega željeznog
uzeo je projekt vođenja arheoloških istraživanja lokaliteta doba (Bistričak je geofizički istražen u sklopu projekta
Jalžabet – Bistričak. Odlučeno je da započne nova faza Iron-Age-Danube Interreg DTP 2017., prilikom čega je pri-
arheoloških istraživanja i da se, uz klasične, u istraživanju kupljeno malo konkretnih podataka, pa je dogovoreno da
primijene raznovrsne suvremene nedestruktivne arheološke se istraživanja nastave iduće godine). Lokalitet Bistričak
metode istraživanja izabranih položaja na široj jalžabetsko- istražen je u trima arheološkim sondama u okolici Gomile.
-martijanečkoj mikroregiji. Takav pristup omogućen je zahva- Sonda 1 nalazila se neposredno sjeverno uz rub Gomile,
ljujući sudjelovanju Instituta za arheologiju u međunarod- prema cesti Jalžabet – Ludbreg, na k.č. 430 (u vlasniš-
nom EU projektu „Monumentalni krajolici starijega željeznog tvu Marijana Sajka). Sonda 2 smještena je s južne strane
doba na prostoru Podunavlja (Iron-Age-Danube Interreg Gomile, na k.č. 430 (u vlasništvu Josipa Magića), dok je
DTP)”, koji je sufinanciro ERDF i koji je trajao od siječnja sonda 3 smještena jugoistočno od gomile, na k.č. 448 (u
2017. do rujna 2019. godine. U projektu sudjeluje pet europ- vlasništvu više vlasnika). Prilikom istraživanja otkriveni
skih zemalja te je koncentriran na najpoznatije lokalitete iz su vrijedni ostaci iz prapovijesti, koji novim informaci-
starijega željeznog doba u srednjoj Europi i krajolike u kojima jama i sasvim novim saznanjima nadopunjuju arheološki
se lokaliteti nalaze. Institut za arheologiju u projekt je ušao s profil lokaliteta Bistričak. Radove je vodio dr. sc. Saša
krajolikom iz starijega željeznog doba u Jalžabetu, odnosno Kovačević, viši znanstveni suradnik Instituta za arheologiju
s područjem nekropole Bistričak. Pridruženi partneri Institutu iz Zagreba i voditelj projektnog tima PP 6 Iron-Age-Danube
za arheologiju u tom projektu bili su Ministarstvo kulture i projekta. Stručnu su ekipu činili zamjenica voditelja istraži-
Turistička zajednica Varaždinske županije. vanja Martina Jurišić, stručna savjetnica u Institutu za arhe-
ologiju i asistentica na projektu Iron-Age-Danube, Marina
U rujnu 2017. istražen je arheološki lokalitet Šimek, muzejska savjetnica u miru, te apsolventi i studenti
Jalžabet – Bistričak, u neposrednoj blizini velikoga grob- Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Zadru. Arheološka istra-
nog humka Gomila. Istraživanja su bila dio projektnih aktiv- živanja lokaliteta Bistričak rezultirala su neprocjenjivim,
nosti „Iron-Age-Danube” Interreg DTP projekta i Kampa sasvim novim informacijama o kulturno-kronološkom pro-
Hrvatska, a usmjerena su na nekoliko osnovnih ciljeva. filu lokaliteta te su nakon 28 godina prvim novim sazna-
S jedne strane, bilo je nužno provjeriti rezultate geofizič- njima nadopunila sliku jednog od najpoznatijih spomenika
kih istraživanja, koja je 2016. provela ekipa C. Meyera, halštatske kulture u Hrvatskoj i srednjoj Europi. U trima
235
je na središnjem dijelu platoa, na istoj k.č. koju je prethodne

godine izmjerio Eastern Atlas GMBH iz Berlina, s pozitiv-
nim rezultatima. Nakon što je uklonjen oraći sloj, počeli su
se ocrtavati ukopani objekti. Definirano je nekoliko većih
rupa od stupova te dva kvadratna ukopana objekta, koja su
smještena u neposrednoj blizini jedan drugoga. SJ 08, 09,
sjeverniji od dvaju objekata, okvirno je orijentiran u smjeru
zapad-istok, dok je južni objekt SJ 12, 13 okvirno orijentiran
u smjeru sjever-jug. Kvadratni ukopani objekti nisu nepo-
znanica u naseljima iz starijega željeznog doba u Hrvatskoj
i šire. Najbliži primjeri potječu iz kasnohalštatskog naselja u
Zbelavi (Kovačević 2012), a zabilježeni su i unutar naselja
Virovitica – Đurađ istok (Kovačević-Hršak 2010). U litera-
turi se takav tip objekta naziva i „kvadratische halbgruben-
haus” (Lauermann 1994). To su u pravilu pliće ili dublje uko-
pani objekti kvadratnog tlocrta, često s jednom zemljanom
stubom uz jednu od stranica. Za takve se veće objekte pret-
postavlja da su mogli služiti i kao stambeni objekti, dok se za
objekte iz Jalžabeta treba pretpostaviti druga, gospodarska,
pomoćna ili spremišna uloga. Nakon prestanka originalne
funkcije, objekti na Carevu jarku zatrpani su naseobinskim
otpadom te će nakon restauriranja i analize nalaza biti izvor
obilja iznimno važnih kulturno-kronoloških informacija.
Nažalost, 12. rujna 2017., utvrđeno je da je lokalitet Gomila,

jedan od najpoznatijih prapovijesnih pogrebnih spomenika
Hrvatske, u rangu s onima u Kleinkleinu ili Strettwegu,
opljačkan i prilikom pljačke teško oštećen (Egg-Kramer
2013; Egg-Stawinoga 2006). Ministarstvo kulture pozitivno
je odgovorilo na zahtjev Instituta za arheologiju za hitnim
zaštitnim arheološkim istraživanjima Gomile u Jalžabetu te
odobrilo intervencijska financijska sredstva. Cilj tih zahtjev-
nih arheoloških istraživanja jest saniranje posljedica pljač-
Sonda na lokalitetu Carev jarek s ukopanim objektima starijega kaškog razaranja te istraživanje centralnog dijela tumula,
željeznog doba (izradio: M. Mađerić) a zaštitni radovi obavljeni su u studenom i prosincu 2017.
godine. Radove je vodio dr. sc. Saša Kovačević, viši znan-
probnim sondama, arheološka su istraživanja pokazala stveni suradnik Instituta za arheologiju iz Zagreba. U struč-
koliko su vrijedne, ali i pouzdane informacije koje se dobi- noj ekipi bili su Kristina Turkalj iz Instituta za arheologiju,
vaju nedestruktivnim metodama. Ona su pokazala da se bacch. archaeo. Denis Blažević, Josip Zorić, Goran Trninić
oko gigantske Gomile nalazio velik jarak iz kojeg je nasi- i Luka Bogdanić, te apsolvent Marin Mađerić. Radovima se
pavan tumul, a utvrđeni su i snažni indikatori pomnog povremeno pridruživala i kustosica – arheologinja Muzeja
planiranja i priprema za njegovu gradnju. Na padinama Đakovštine Jelena Boras. Arheološka istraživanja Gomile
jarka nalazili su se vertikalni drveni nosači, mogući ostaci u Jalžabetu obuhvatila su k.č. 428 i 429 (u vlasništvu Ivana
konstrukcije nalik ogradi. Veliko su iznenađenje nalazi iz Juraškovića i Hrastić Ljube iz Jalžabeta te Marijana Sajka
rimskog vremena južno od Gomile, što u bitnome mijenja iz Varaždina, koji su dopustili istraživanja). Dobiveno je i
i dopunjuje kulturno-kronološki profil lokaliteta. Sasvim je dopuštenje vlasnika parcele k.č. 430, Josipa Magića, na
nova i pojava struktura u S-3, koje su znatno starije od hal- koju je smještena privremena baza uz Gomilu i na koju
štatskog razdoblja i koje su preliminarno datirane u rano je privremeno odlagana golema količina zemlje s tumula.
brončano doba. Uz te znanstveno vrijedne rezultate, velika Zaštitna istraživanja obuhvatila su sonde širine oko 30,
pozornost prilikom projektnih aktivnosti posvećena je arhe- duljine oko 40 m, površine oko 1000 m2, s oko 8000 m3
ološkim radionicama u osnovnim školama u Jalžabetu i zemlje. Arheološka sonda, orijentirana u smjeru sjevero
Martijancu, koje su postigle izvanredan uspjeh. istok-jugozapad obuhvatila je nešto šire pretpostavljeno
područje grobne komore s dromosom te pljačkaških sondi
U listopadu 2017. probno je arheološki istraženo pret- i nije probijala tumul u cijeloj širini u smjeru sjever-jug.
postavljeno naselje iz starijega željeznog doba, na polo- Tako je odlučeno jer je jugozapadna četvrtina razvučena
žaju Jalžabet – Carev jarek, na zapadnoj strani potoka u rampu ujedno i najniža. Sjeverna strana tumula prema
Bistričaka. I te je radove vodio dr. sc. Saša Kovačević, viši cesti, koja je najviša i iznosi oko 8 m, ostavljena je neta-
znanstveni suradnik Instituta za arheologiju iz Zagreba. knuta. Kako je to najviši dio tumula, tako je sačuvana nje-
Arheološka zaštitna istraživanja obuhvatila su sondu duljine gova vizura te je ostavljeno dovoljno prostora za buduća
oko 20, širine oko 7 m, površine oko 140 m2. Arheološka revizijska istraživanja. Uz to, količina zemlje koju je trebalo
sonda bila je orijentirana u smjeru sjever-jug, a smještena ukloniti smanjila bi se barem za trećinu te bi se tako ubrzalo
236
napredovanje zaštitnih istraživanja. Arheološka je sonda i odvoz zemlje uopće bio moguć. Nakon skidanja prve
spuštana postupno stepenasto, kako bi se mogli dokumen- nivelete, započelo je određivanje i detaljno fotodigitalno
tirati arheološki profili i slojevi zatrpavanja/gradnje tumula. dokumentiranje profila i slojeva. S obzirom na hitnost arhe-
Stube su bile visoke i široke 2 m. Takva metodologija istraži- oloških istraživanja, izrađena je detaljna dokumentacija, uz
vanja preuzeta je od rudarske struke. Prije samog početka pomoć digitalnog fotoaparata, totalne stanice, drona i pro-
arheoloških istraživanja odlučeno je da se ukloni i prosije grama za fotogrametrijsko procesuiranje. To je kombinacija
sva zemlja koju su pljačkaši izbacili iz središta tumula. Taj koja se do sada u arheološkim istraživanjima, pokazala
se proces pokazao sporim i zahtjevnim, no s druge strane i kvalitetnom, brzom i učinkovitom metodom, posebice jer
vrlo plodonosnim jer je prikupljena velika količina arheološ- omogućava da se dio arheološkog dokumentiranja obavi
kih nalaza, koji su pljačkašima promakli ili im nisu bili zani- odmah i na licu mjesta, a dio stacionarno, nakon arheološ-
mljivi. Početak arheoloških istraživanja u zimu 2017. obilje- kih istraživanja. Na fotogrametrijskoj snimci dobro se vide
žile su dvije važne okolnosti, od kojih je jedna vrlo usporila slojevi nasipavanja tumula. Metoda stepenastog spuštanja
napredovanje, a druga je bila olakšavajuća okolnost. Kako pokazala se pravilnim izborom, jer je omogućila praćenje
je na Gomili tijekom posljednjih 30 godina rasla gusta šuma arheoloških slojeva u vertikalnim profilima i u horizontalnim
i šikara, nakon što je posječena krajem 2016. ostala je planumima niveleta. Preliminarno se može reći da je tumul
golema količina panjeva, koji su u prvih metar dubine bili nasipavan iz centralnog dijela prema rubovima. Već prili-
gusto prepleteni te su tvorili gustu, teško probojnu mrežu. kom početka rada na drugoj niveleti uočeni su slojevi oblu-
Proces pažljiva uklanjanja panjeva te, paralelno, uklanja- taka. Funkcija i konačan izgled te strukture, koja se nalazi
nja i prosijavanja zemlje iz pljačkaških okana zahtijevao je još prilično visoko iznad pretpostavljene centralne grobne
resurse i vrijeme. S druge strane, olakšavajuća je okolnost komore, zasad su nepoznanica.
bila da u prvoj niveleti, u području ispod panjeva i površin- Vremenske prilike početkom prosinca bile su sve nepo-
skog, šumskog sloja nije bilo arheoloških struktura, što je voljnije. Uporna magla prilično je ometala dokumentiranje
omogućilo da se ta niveleta skine i dokumentira relativno nalaza, a zaleđivanje tla tijekom noći te njegovo odmrzava-
brzo. Važan su element u ovim, ali i svim arheološkim istra- nje tijekom dana jako su štetili istraživanju i stabilnosti arheo-
živanjima, vremenske prilike. Svaka zimska kiša značila je loških slojeva i struktura. Na kraju, zbog snijega i zaleđenosti
saniranje strmog i skliskog pristupa na tumul, kako bi otkop tla, arheološka su istraživanja prekinuta, nakon što su gotovo
Gomila na kraju zaštitnih istraživanja 2017. g. (foto: L. Bogdanić)
237
do kraja skinute dvije od četiri nivelete arheološke sonde na

Gomili. S obzirom na kratkoću vremena i izrazito nepovoljne
vremenske uvjete, radi se o iznimnom postignuću. Nastavak
istraživanja planiran je nakon nestanka snijega i odleđivanja
tla, nakon što se vremenske prilike na proljeće stabiliziraju i
temperature popnu iznad ništice. Do tada, arheološka sonda
na Gomili zaštićena je masivnim armaturnim željeznim mre-
žama, najlonom i zemljom. Jednako tako, sonda je do kraja
ograđena. PU Varaždinska već je izvijestila da su obilazak
gomile uvrstili u uobičajene dnevne obilaske terena za poli-
cijske ophodnje. Učinjeno je sve što se moglo kako bi se
lokalitet što je moguće bolje i brže istražio te kako bi se na
miru dočekala arheološka istraživanja iduće godine.
Literatura
Egg, Stawinoga 1996 M. Egg, G. Stawinoga, Das hall-

stattzeitliche Fürstengrab von Strettweg bei Judenburg in
der Obersteiermark, Römisch-German. Zentralmuseum,
Monographien, band 37, Mainz, 1996.
Egg, Kramer 2013. M. Egg, D. Kramer D (ur.), Die
hallstattzeitlichen Fürstengräber von Kleinklein in
der Steiermark: der Kröllkogel, Römisch-German. Leskovečke Glažute, ostaci istaljenoga plavog šumskog stakla
Zentralmuseum, Monographien, band 110, Mainz, 2013. (foto: S. Vlahović)
Lauermann 1994 E. Lauermann Ein Siedlung der hall-
stattkultur aus Unterparschenbrunn, NÖ, AAustr, 78, Wien,
1994: 127 – 217.
Kovačević 2012 S. Kovačević, Karakteristični nalazi iz
naselja kasne faze starijega željeznog doba Zbelava-Pod
lipom, Izdanja HAD, 28, Varaždin, 2012: 57 – 105.
Kovačević, Hršak 2010 S. Kovačević, T. Hršak, Prilog
poznavanju naseljenosti virovitičke Podravine tijekom sta-
rijega željeznog doba, OA, 34, Zagreb, 2010: 37 – 113.
Saša Kovačević
Summary
Following preparations over several years, in 2017 the

Institute for Archaeology launched archaeological and multi-
disciplinary investigations of Early Iron Age sites at Jalžabet
– Bistričak, Carev jarek and Gomila. Probe archaeological Nalazi raznih fragmenata šumskog stakla, tzv. stakleni krš (foto:
excavations were carried out in September 2017 at the site S. Vlahović)
of Jalžabet – Bistričak, and in October 2017 at the probable
site of a settlement at Jalžabet – Carev jarek. In the course arheološkog nalazišta Glažute pokraj Leskovca Topličkog.
of November and December 2017 probe archaeological Voditeljica radova bila je ravnateljica Zavičajnog muzeja
excavations were carried out at the site Jalžabet – Gomila Varaždinske Toplice, Spomenka Vlahović, dipl. arheo.
because the great tumulus had been looted.
U lipnju i srpnju 2017. istraženi su povijesni izvori u Državnom
arhivu u Varaždinu, s ciljem prikupljanja povijesnih i geo-
grafskih podataka za arheološku zonu koja se prostire na
Redni broj: 129 teritoriju Hrvatskih šuma d.o.o. Istraživanje je rezultiralo i
Lokalitet: Leskovec Toplički – Glažuta pronalaskom novog arheološkog lokaliteta, povezanog s
Naselje: Leskovec Toplički proizvodnjom stakla kod sela Leskovca Topličkog.
Grad/općina: Varaždinske Toplice Šumsko područje tik do sela Leskovca od 1781. imalo je,
Pravni status: postupak u tijeku kako je istraživanje potvrdilo, zonu s proizvodnjom šum-
Razdoblje: NV skog stakla. Povijesni izvori navode termin „Waldglas”.
Vrsta radova: terenski pregled, arheološki nadzor Proizvodnja stakla, prema povijesnim izvorima, spominje se
do 1836. godine, a prve su staklane nastale krajem 17. st.
U rujnu 2017. na terenu su provjereni arhivski povijesni Najčešće su ih osnivali šumski veleposjednici kako bi isko-
podaci te je otkrivena točna pozicija prostiranja novog ristili svu drvenu građu kao sirovinski materijal. Staklane
238
(glažute) osnivane su u šumama ili u njihovoj neposrednoj svega može pridonijeti uvelike boljem poznavanju nastanka
blizini, a ima primjera da su građene i daleko izvan sela. stakla i šire slike rasprostranjenosti staklana, tzv. glažuta,
Glažute su prije svega proizvodile zelenkasto staklo, s vid- u kontinentalnom dijelu Hrvatske, o povijesnom nastanku
ljivim mjehurićima zraka i izraženim nečistoćama u stakle- te razvoju glažuta općenito, ali i boljem poznavanju razvoja
noj masi, što je bio rezultat nečistoća u pepelu i pijesku, privrede topličke okolice u povijesti, što se posebno odnosi
koji su upotrebljavani u proizvodnom procesu. Svaka sta- i na vrlo karakterističnu i specifičnu proizvodnju šumskog
klana sastojala se od triju staklarskih peći različitih veli- stakla u Glažuti, na prostranom šumskom teritoriju u blizini
čina. Najveća peć bila je talionička i postojale su dvije sela Leskovca Topličkog.
manje, pomoćne peći. Njihova točna namjena do sada nije
poznata, ali su najvjerojatnije služile za zagrijavanje posuda Literatura
i kotlova, kao i za hlađenje proizvoda ili za sušenje stakla.
Dosadašnja istraživanja potvrđuju da je zagrebački Kaptol Bakarić et al. 2006 L. Bakarić, B. Križ, M. Šoufek,
na spomenutom području imao organiziranu proizvodnju Pretpovijesni jantar i staklo iz Prozora u Lici i Novog Mesta
staklenih proizvoda, koju su vodili majstori staklari s pod- u Dolenjskoj, Arheološki muzej Zagreb, 2006.
ručja Europe. Za proizvodnju su upotrebljavali lokalne siro- Bauer 1960 V. Bauer, 100. godina staklane Straža 1860 –
vine i drvenu građu iz šuma. Pretpostavka je također da 1960., Straža – Rogatec, Narodna tiskara Varaždin, 1960.
se u leskovečkoj glažuti nekad proizvodila masovna roba Despot 1960 M. Despot, Schabsel & Co. kao zakupnici
uporabnih staklenih predmeta, kao i prozorsko staklo. staklane na zagrebačkom kaptolskom posjedu Varaždinske
Prikupljeni stakleni nalazi s lokaliteta su plave, plavozelene Toplice god. 1784 – 1786., Jevrejski Almanah 1959 - 1960
i mutno bijele boje, s karakterističnim mjehurićima u sta- Savez Jervrejskih Opština Jugoslavije, Arhivski vjesnik, br.
klenoj masi. 40, Zagreb, 1997.
Za otkriće i prostorno pozicioniranje arheološke zone pove- Dobrovšak 2005 Lj. Dobrovšak, Privremena prisutnost
zane s proizvodnjom i nastankom staklenih proizvoda pri- Židova u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji u 17. i 18. st.,
mjenjivani su stručni kriteriji za lociranje Glažuta i proizvod- Povijesni prilozi, br. 29, Zagreb, 2005.
nju šumskog stakla, prema utvrđenim kriterijima austrijskog Horath 1984 H. Horath, Die Ausgrabung einer Glashütte
istraživača Franza Hauduma, na temelju pet kriterija pove- des 18. Jh. im Entlebuch, Zeitschrift für schweizeris-
zanih sa situacijom okoliša: a) sigurna opskrba drvom za che Archäologie und Kunstgeschichte - Journal of Swiss
loženje peći i dobivanje kalijeva karbonata, tzv. pepeljače, Archeology and art history, svezak 14, god. 1984.
b) smještaj u blizini nekog vlastelinskog dobra, burga ili Ljeljak 2013 M. Ljeljak, Irena Lazar, Rimske staklarske
samostanskog kompleksa, c) objekti za obradu stakla radionice na području hrvatskog dijela Provincije Panonije,
nalaze se u blizini izvora vode (izvor vode ili voda iz rijeka), VAMZ, 3.s., XLVI, Zagreb, 2013.
koja je bila potrebna za proces hlađenja i čišćenja, a koja Tomičić 1970 J. Tomičić, Staklari 18. stoljeća u Varaždinu,
se upotrebljavala kao izvor energije za usitnjavanje kvarca Godišnjak gradskog muzeja Varaždin, broj 4, Varaždin,
(kremen/bjelutak), d) blizina ležišta potrebnih sirovinskih 1970.
materijala (jame za vađenje pijeska, ležišta kamena) i e)
povoljan položaj uz transportne puteve (ceste i vodene Spomenka Vlahović
riječne tokove).
Potrebno je istaknuti da novootkriveni arheološki lokalitet Summary
Leskovečke Glažute, s prikupljenim i dostupnim povijesnim
informacijama i pokretnim arheološkim ostacima, prije During June and July 2017, expert historical research was
conducted at the State Archives in Varaždin with the aim of
collecting historical and geographical data for an archaeo-
logical zone that extends to the area of Croatian Forests
Ltd. The research resulted in a discovery of a new archaeo-
logical site related to the production of glass near the vil-
lage of Leskovec Toplički.
In a forest near the village of Leskovec there was a pro-
duction facility of so-called forest glass that, according to
historical records, functioned from 1781 to 1836. Historical
sources mention the term „Waldglas”.
The historical data were checked by a field survey, which
resulted in a discovery of the new archaeological site of
Leskovečka Glažuta. The research has confirmed that
Zagreb Capitol had organized the manufacture of glass
products in the abovementioned area, led by European
master glassmakers. They used local raw materials and
timber from the local forests. The Leskovečka Glažuta
facility probably used to produce glassware as well as
window glass. The collected glass finds at the site are blue,
Fragmenti zelenog i mutnog stakla, dijelovi posuda i prozorskog blue-green and dull white with characteristic bubbles in the
stakla (foto: S. Vlahović) glass mass.
239
Redni broj: 130

Lokalitet: Lonja – Gradišće
Naselje: Matušini
Grad/općina: Novi Marof
Razdoblje P, A, SV
Krajem travnja 2017. započeto je probno iskopavanje na

lokalitetu Lonja – Gradišće. Voditeljica istraživanja bila je
Lovorka Štimac-Dedić iz Gradskog muzeja Varaždin, a
stručnu ekipu činili su Neven Sudec (viši preparator, GMV)
i Josip Cepanec (preparator za kamen, GMV). Ovogodišnje
radove financirao je Grad Novi Marof.
Višeslojni lokalitet Lonja – Gradišće s manjim je prekidima

sustavno istraživan od 2005. do 2014. godine. Dosadašnja
arheološka istraživanja obuhvatila su samo centralni plato
zapadnog vrha Gradišća, s ostacima antičke arhitekture.
Budući da je ukupna pretpostavljena površina nalazišta
znatno veća od dosad istražene, u jesen 2015. započela
je nedestruktivna aerofotogrametrijska i LiDAR izmjera
nalazišta.
Detalj istraženog zida (foto: L. Štimac-Dedić)
Lokalitet je probno arheološki istražen u proljeće 2017., na

padinama jugoistočno od vrha Gradišća, a točna lokacija
odabrana je s pomoću GPS koordinata, na temelju snimki
aerofotogrametrijske i LiDAR izmjere lokaliteta. Na terenu
je prije istraživanja ustanovljeno da je kružna depresija
vidljiva na snimkama, promjera otprilike 8 m, nastala zbog
vađenja kamena, vjerojatno za gradnju kuća u podnožju.
Pločasto kamenje razasuto je po prstenu depresije, dok je
Pogled s juga na istražen zid (foto: L. Štimac-Dedić) masivno kamenje ostalo na dnu, a sve je dodatno pore-
mećeno rastom drveća i korijenja. Unutar kružne depresije
bio je vidljiv trag zida na površini te je odlučeno da će to
područje biti probno istraženo. Uz taj zid otvorena je sonda
površine 15 m², a njezin je oblik definiran, osim pronala-
skom zida i konfiguracijom terena, također i drvećem koje
se nalazi uza sam zid. Tijekom istraživanja dokumentiran
je ugaoni dio zida, građen u tehnici suhozida, debljine 55
do 60 cm, sačuvan u visini od 140 cm. Od pokretnog arhe-
ološkog materijala pronađena su samo četiri metalna frag
menta u vrlo lošem stanju, čime je za sada onemogućena
datacija pronađene strukture zida, a time i interpretacija u
sklopu šire slike nalazišta. Budući da je na vršnom platou
smješteno kasnoantičko naselje, moguće je da su ostaci
pronađene arhitekture dio tog kompleksa. Možda kao dio
obrambenog sklopa, ulazne kule ili objekta druge vrste
namjene, koja je mogla biti locirana uz obrambene zidine
visinskog naselja. Ne smije se odbaciti ni pretpostavka da
se možda radi i o drugom razdoblju, s obzirom na to da
Pogled s istoka na sondu I prilikom istraživanja (foto: L. način gradnje i fragmentiranost metalnih nalaza za sada ne
Štimac-Dedić) omogućuju dataciju.
240
Literatura
Šimek 2012 M. Šimek, Lonja – Matušini, Antičko visinsko

utvrđeno naselje, Izdanja HAD, 28, Zagreb, 2012: 163
– 176.
Šimek 2013 M. Šimek, Lonja – Gradišće, HAG, 9/2012,
Zagreb, 2013: 263 – 265.
Zagreb, 2014: 198 – 201.
Zagreb, 2015: 207 – 210.
Štimac-Dedić 2016 L. Štimac-Dedić, Lonja – Gradišće,
HAG, 12/2015, Zagreb, 2016: 249 – 251.
Lovorka Štimac-Dedić
Summary
Položaj brda Starec i Melinec na sjevernom Kalniku (http://arkod.
At the end of April 2017 probe archaeological excavations preglednik.hr)
were carried out at the site Lonja-Gradišće. The research
encompassed slopes located to the SE of the previously 1920: 94), o ostacima kamenih utvrda na sjevernom području
investigated west plateau with the remains of Late Antiquity Kalničkoga gorja, a povezano s istraživanjem srednjovjekov-
architecture. The location was chosen using GPS coordi- nih cesta na širem području utvrde Paka, pregledavan je
nates based on aerophotogrametric and LiDAR surveys. teren uz staru prometnicu Varaždinske Toplice – Drenovec
There was a circular depression made by the extraction – Vratno. Naime, tim područjem prolazila je stara antička,
of stone used for masonry. Trees and roots additionally ali i srednjovjekovna cesta od Varaždinskih Toplica prema
emphasise its form. The excavations revealed a 55-60 cm Drenovcu, pa preko prijevoja Kozji hrbet dolinom potoka
wide corner wall section, constructed in the drywall tech- Kamešnica kroz prolaz Vratno, na južnu stranu Kalnika te
nique. Movable finds include only four poorly preserved dalje u smjeru Križevaca. Taj prirodni prolaz sjevernim predje-
metal items. Due to the lack of movable finds and limited lima Kalnika i danas ima funkciju šumske ceste, jedino što se
possibility of extending the dig to the NE, it is not possible promet ne odvija preko Kozjeg hrpta, već njegovim istočnim
to establish the function or date of this part of the site. padinama. Kozji hrbet vrlo je star toponim, koji se u pisanim
dokumentima kao Dorsum capre, Cosiherbet i Kozji hrbet
spominje već od prve polovine 13. st. (Balog 2004), a bilježe
ga i suvremene topografske karte. Iako je bila namjera da se
Redni broj: 131 tijekom dvodnevnog obilaska terena pregleda i Kozji hrbet, to
Lokaliteti: Obronci Kalnika – Starec i Malinec se zbog kratkoće vremena i zahtjevnog terena ovom prilikom
Naselje: Ljubelj Kalnički nije realiziralo, ali se planira u dogledno vrijeme.
Grad/općina: Ljubeščica
Pravni status: postupak u tijeku Starec/Stavrec
Razdoblje: SV (?) Do sjevernih obronaka zapadnog dijela Kalnika stiže se preko
Vrsta radova: rekognosciranje Varaždinskih Toplica, zatim preko sela Svibovca, a odande
sporednom cestom prema jugu do sela Drenovca. Na izlasku
Brdovito područje zapadnih obronaka Kalnika rekognos- iz sela, uz potok Drenovec, kroz razvedeno sjeverno pobrđe
cirano je 4. i 5. ožujka 2017. godine. Uz Marinu Šimek, Kalničkoga gorja stiže se do podnožja markantnog izduže-
mag. arheo., iz Varaždina, u pregledu terena sudjelovali su nog brda Stareca, aps. vis. 441 m, uz šumsku cestu koja je
Neven Sudec i Dubravko Šincek. Kao zanimljivi položaji za i danas jedna od komunikacija sa sjeverne na južnu stranu
rekognosciranje određeni su brdo Starec/Stavrec (odnosno planine. Brdo se vrlo strmo uzdiže poviše dvaju potoka u
k.č. 2360/157, 2360/158, 2360/159, 2360/161, 2360/201, podnožju: ispod zapadne oštre padine nalazi se Kalnički
2360/202) te brdo Malinec/Melinec (k.č. 2179/3, 2179/4, potok, a ispod istočne strmine nalazi se potok Drenovčak.
2179/5, 2179/6), sve k.o. Ljubelj Kalnički. Rekognosciranje Oba potoka spajaju se podno južnog dijela Starca i tvore jači
je financirao voditelj iz vlastitih sredstava. vodeni tok – Kamešnicu. U smjeru jug-jugoistok Kamešnica
teče sve do prolaza Vratno, ali i dalje prema jugu, a njezinom
Jugoistočni prostor Varaždinske županije odabran je za se dolinom koristi cesta. Ista prometnica bila je u funkciji i u
rekognosciranje s ciljem pregledavanja dijela područja srednjem vijeku, a vrlo vjerojatno i antici. O važnosti te ceste
općine Ljubeščica, odnosno brdskog prostora južno od sela i prirodnog prolaza Vratno u starijim razdobljima svjedoči i
Drenovca, s naglaskom na sagledavanje topografskih osobi- toponim Porta lapidea/Porta ferrea, koji se odnosi upravo na
tosti, mogućih komunikacija te tragova obrambenih objekata. Vrata – Vratno (Klaić 1904: 7; Gundrum Oriovčanin 1905:
Odabrani dio Kalnika, s brdima Starec i Malinec, do sada 52 – 54). Potok Drenovčak, a jednim dijelom i Kamešnica,
nije arheološki istraživan. Zbog provjere usmenih priopćenja označavaju današnju granicu između Varaždinske i
i pisanih podataka (Gundrum Oriovčanin 1905: 54; Szabo Koprivničko-križevačke županije, pa je na tom dijelu granice
241
Cesta u podnožju upotrebljava se i danas; pogled s istočnog vrha Starec sa sjeveroistoka; položaj arhitekture na istočnom i zapad-
Starca (foto: M. Šimek) nom vrhu (foto: M. Šimek)
4. u središnjem dijelu, na hrptu nema nikakvih vidljivih

tragova arhitekture (možda se ondje nalazio neki drveni
objekt?)
5. kameni zid zatvara prostor dužine oko 70 m (smjer Z-I)
6. širina prostora koji zatvara kameni zid kreće se od 14 m
do 19 m
7. nije jasno ima li zid zaobljene ili pravokutne uglove, iako
djeluje kao da je u obliku elipse
8. na jednome mjestu sačuvana su oba lica zida: debljina
mu je oko 220 cm.
S vrha A u smjeru istoka blagim se prijevojem dolazi na
vrh B, koji je jednake građe kao i vrh A. Također je prekri-
ven rijetkom šumom i vide se nakupine dijabaza. Na tome
mjestu nisu primijećeni nikakvi tragovi arhitekture, čak ni
pojedinačni komadi vapnenca.
Starec, zapadni vrh; ostaci zida (foto: M. Šimek) Sljedeći prijevoj vodi na vrh C, krajnji istočni dio Starca.
I na tome su mjestu otkriveni tragovi arhitektonskog
Starec krajnje istočno brdo Varaždinske županije. Šumska sklopa, ali znatno lošije očuvani nego što je to slučaj na
staza iz smjera sjeverozapada strmim prilazom vodi do vrha vrhu A. Koncepcija gradnje vjerojatno je bila jednaka ili
brda. Starec ima dugačak vršni dio raščlanjen na tri dijela, vrlo slična: obodni zid prstenasto omeđuje središnji najviši
što se u to godišnje doba dobro vidjelo s ceste u podnožju. dio – hrbat bez tragova arhitekture. Područje je izmjereno
Na vrhu A (zapadni) i na vrhu C (istočni) prilikom rekognos- i fotografirano.
ciranja otkriveni su ostaci kamene arhitekture. Budući da Vrh C (Objekt II)
je Starec građen od dijabaza, a on na mnogim mjestima 1. ostaci kamenog zida, vapnenac neobrađen ili priklesan,
izbija na površinu pa tako vršnom dijelu brda daje specifi- manjim dijelom dijabaz, vezano žbukom
čan izgled, bilo je lako već na prilaznom dijelu uočiti veće i 2. zid prstenasto zatvara izdužen i povišen dio vrha nalik
manje komade vapnenca, donesenog iz okolice. Na nekim strmom hrptu, njegova je prirodna osnova dijabaz
komadima nalazili su se tragovi žbuke. Ostaci otkrivene 3. uz unutrašnju stranu zida koji se mjestimice jedva
arhitekture nisu sačuvani u nadzemnim gabaritima, već se uočava, ne vidi se jarak, kao što je to slučaj na vrhu A
mjestimice prepoznaju u konfiguraciji terena. Na nekoliko se 4. u središnjem dijelu, na zapadnom dijelu hrpta vide se
mjesta gube tragovi zida, no jednostavan tlocrt prepoznatljiv mogući tragovi zida – pojedinačni komadi nepovezanog
u današnjem stanju omogućuje povezivanje vidljivih struk- vapnenca; nalaze se na ulaznom prostoru do kojega se
tura. Vrh A temeljito je pregledan, izmjerene su dimenzije stiže s vrha B
otkrivenog objekta te je snimljen niz fotografija. S nekoliko 5. kameni zid zatvara prostor dužine oko 45 m (smjer Z-I)
kamenih nakupina, zbog provjere radi li se doista o ostacima 6. širina prostora koji zatvara kameni zid iznosi oko 17 m
zida, uklonjeni su lišće i bršljan te je potvrđeno postojanje 7. ni na tom se mjestu ne može procijeniti zatvara li obodni
ostataka kamene arhitekture. Nisu uočene opeke. zid pravokutan ili eliptičan prostor
Vrh A (Objekt I) 8. debljina zida nije se mogla utvrditi tijekom površinskog
1. ostaci kamenog zida, vapnenac neobrađen ili priklesan, pregleda.
sporadično dijabaz, vezano žbukom
2. zid prstenasto zatvara izduženi i povišeni dio vrha nalik Malinec/Melinec
strmom hrptu, njegova je prirodna osnova dijabaz Brdo Malinec nalazi se sjeverno od Kalničke grede, a
3. uz unutarnju stranu zida možda se nalazi uži jarak ili južno od Starca, u njegovoj neposrednoj blizini. S aps.
nekadašnja staza vis. od 529 m, Malinec znatno nadvisuje Starec. Istočnim
242
podnožjem Malinca teče potok Kamešnica i pruža se već southern slopes of Kalnik. Older literature mentions the
spomenuta stara prometnica. S obzirom na položaj i odnos remains of fortifications on Starec/Stavec hill (411 m) and
Starca i prometnice u dolini te na visinske karakteristike a nearby higher hill called Malinec/Melinec (529 m). Oral
obližnjeg Malinca, moguće je da je i na tom drugom brdu reports acquired recently also confirm the existence of
postojala nadzorna točka za kontrolu prolaza. S namjerom the architectural remains. Archaeological investigations
da se provjeri podatak iz 1905. godine (Gundrum Oriovčanin have not been conducted in this territory, and there were
1905: 54), koji spominje grad Melinac, pregledana je južna no archaeological investigations at the abovementioned
padina Malinca, a zatim i njegov vrh, ali nisu uočeni nikakvi hills. The survey of the hills was conducted as part of the
ostaci arhitekture. Teren je vrlo pregledan jer je obrastao rijet- research of medieval roads and burgs (castles) in the west-
kom šumom, vidljivost je bila vrlo dobra, no tragovi arhitek- ern Kalnik area. Starec has very steep slopes and its top can
ture pa čak ni pojedinačni komadi kamena, koji bi upućivali na be accessed only from the NW side. The top is elongated,
moguće ostatke nekoga građevinskog sklopa, nisu nađeni. and divided in three parts, separated by mild saddles. The
Međutim, dobar položaj mogla bi biti istočna padina brda, remains of two long walls, similar in terms of their masonry
još uvijek dovoljno visoka za nadgledanje kretanja dolinom and layout, were established on the western and eastern-
pa postoji mogućnost da bi se na tom dijelu Malinca možda most tops. The masonry is poorly preserved and can be
mogli pronaći ostaci nekog objekta. Zbog dugog pješačenja discerned by the terrain configuration. The walls were built
i uspona, ovom prilikom nije bilo moguće pregledati i istočne of crushed and slightly dressed stone, and bound by mortar.
padine brda pa se ponovni obilazak planira za kasnu jesen. The wall on the top A (the western top) is about 220 cm
Iako i F. Gundrum Oriovčanin i Gj. Szabo spominju nepo- wide, and encloses an area of 70 by 14 – 19 m. On the top
znate objekte na brdima Starec i Malinec, sami ih nisu C (the eastern top) there is a stone wall, which encloses an
vidjeli, već su prenosili priče domaćih ljudi. Rekognosciranje area of 45 by 17 m. No architectural remains can be seen
je pokazalo da se na iznimnoj poziciji, na izduženom vrhu within, and it can be assumed that it was made of wood.
Starca, nalaze ostaci kamene arhitekture te da se radi o At Starec hill there was a two-part fortification of unknown
dvojnom objektu, smještenom na dva vršna dijela brda. Iako period of construction – however, the width of the masonry
danas nema sačuvanih nadzemnih struktura, prema konfi- suggests that it was constructed after the Mongol invasion.
guraciji se može pretpostaviti da su oba objekta imala slične The hill of Malinec was also inspected, but on the promi-
ili jednake tlocrtne karakteristike. Prirodnu zaštitu objektima nent hilltop overviewing the valley and communication route
pružale su vrlo strme, visoke padine, a s toga mjesta kon- there were no remains of masonry. The eastern slope, high
trolirala se važna prometnica u podnožju. Vrijeme gradnje i above the valley, could have been used for the construction
funkcioniranje tog dvojnog objekta za sada nije poznato, ali of a small building. Due to the hilly terrain and lack of time,
utvrđena debljina zida mogla bi upućivati na vrijeme nakon the eastern part of Malinec will be inspected in the future.
provale Mongola, što je, naravno, samo pretpostavka. The reconnaissance has also established the existence of
Susjedni Melinec također je vrlo dobra strateška pozicija. a double defensive structure at Starec, which was probably
Prilikom rekognosciranja na vrhu Melinca nisu ustanovljeni used for the control of the communication route in the valley.
tragovi arhitekture. Kao dobar položaj ističe se i istočna Architectural remains were not visible on the other hilltop,
padina brda. Ona će, kao i Kozji hrbet kojim je također although they had been mentioned at the beginning of the
prolazila istraživana srednjovjekovna, a vjerojatno i antička 20th century. The reconnaissance will be continued.
cesta, biti pregledana tijekom budućeg obilaska.
Literatura
Redni broj: 132
Balog 2004 Z. Balog, Građa za toponomastiku i hagiogra- Lokalitet: Petrijanec – Trg sv. Petra i područje župe
fiju kalničkog kraja, Cris, VI/1, Križevci, 2004: 59 – 72. Petrijanec
Gundrum Oriovčanin 1905 F. Gundrum Oriovčanin, Iz kri- Naselje: Petrijanec
ževačkoga kraja. Iz Križevaca u Vratno, Planinar, god. VIII, Grad/općina: Petrijanec
7-8, Zagreb, 1905: 49 – 59. Pravni status: –
Klaić 1904 V. Klaić, „Indagines” i „Portae” u Hrvatskoj i Razdoblje: –
Slavoniji, VHAD, n.s. VII, Zagreb, 1903: 1 – 9. Vrsta radova: geofizičko istraživanje
Szabo 1920 Gj. Szabo, Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i
Slavoniji, Zagreb, 1920. U rujnu i listopadu 2017. tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Zagreba
geofizički je istražila širi prostor Trga sv. Petra i župe
Marina Šimek Petrijanec u Petrijancu. Manji dio probnih geofizičkih sni-
manja provedeno je na još nekoliko lokacija u neposrednoj
Summary blizini. Istražena je površina veličine 12.000 m2.
Reconnaissance of the SE, hilly part of the Varaždin County Područje je istraženo georadarom GSSI SIR 3000 i ante-
was carried out at the beginning of March 2017. The survey nama od 200 i 270 MHz. Dielektrična konstanta, odnosno
of the northern parts of Kalnik Mountain was focused on brzina signala kroz tlo utvrđena na terenu, iznosi od 9 do
two prominent tops and a creek valley at the foot. An impor- 11. Upotrebljavan je vremenski raspon od 75 ns (tzv.
tant medieval road and probably an older Antiquity-period time window), što je nakon analize iznosilo približno
road ran through the valley, connecting the northern and 3,5 – 4,0 m dubine georadarskog snimanja. Izmjerena su
243
Idealna interpretacija jedne faze arhitekture u sondi G, dubina pri-

bližno 1,40 m
sv. Petra. U sondi dominira polukružna apsidalna forma

s amorfnim čvrstim dijelom u sredini (mogući sloj uru-
šenja), koja se jasno definira na dubinama od približno
1,10-1,70 m. S pravokutnim nastavkom prema jugu tvori
izduženu tlocrtnu formu, približnih dimenzija 22x10,5 m. Na
te ostatke zidova ili temelja veže se još nekoliko objekata
koji čine cjelinu te kružni objekt u jugoistočnom dijelu, pri-
bližnog promjera 5 m. Unutar apsidalnog, odnosno polu-
Položaj georadarskih sondi kružnog dijela također je uočljiv još jedan polukružni zid,
koji se pojavljuje dublje od velikog polukružnog zida.
Na temelju analize georadarske snimke može se zaključiti
da je riječ o najmanje dvjema fazama arhitekture, koje se
preslojavaju i nadograđuju. Taj nalaz upućuje na to da se
dio arhitekture nalazi južno od sonde F, na prostoru koji nije
obuhvaćen ovim istraživanjem.
Na osnovi rezultata snimanja, moguće je dati idealiziranu
interpretaciju koja ilustrira veličinu i formu jedne faze arhi-
tekture. Preostali prostor (sonde A, C i G te pojedinačni
georadarski profili) također su rezultirali određenim kori-
snim rezultatima. Na osnovi analize geofizičkog snimanja,
izdvojene su tri kategorije arheološkog potencijala te nji-
hove kartirane zone.
Goran Skelac
Summary
A geophysical survey was carried out in Petrijanec, over a

surface area of 12000 m2. The discovery of an architectural
complex by the west side of the church of St Peter had the
greatest archaeological significance. Based on the geora-
dar survey it can be assumed that it was built in two phases.
Redni broj: 133

Lokalitet: Porutine kod Drenovca
Naselje: Drenovec
Zone s arheološkim potencijalom, na osnovi geofizičkih istraživanja Grad/općina: Varaždinske Toplice
ukupno 604 georadarska profila unutar četiriju georadarskih Razdoblje: P
sondi i sedam pojedinačnih radarskih profila. Rezultati geora- Vrsta radova: terenski pregled, arheološki nadzor
darskih profila obrađeni su u programu RADAN 7.0 – GSSI.
Najveći arheološki potencijal i kompleks arhitekture prona- Dana 26. svibnja 2017., na lokalitetu pod nazivom Porutine
đen je u sondi F, na prostoru uza zapadnu stranu crkve u blizini sela Drenovca, istočno od Varaždinskih Toplica,
244
kamenih blokova, koji leže rasprostranjeni na širem šum-

skom arealu. Na najvišem djelu terena nalazi se i predio s
vlažnim, muljevitim terenom i izvorom vode, koji posjećuju
šumske životinje.
Kamenu sjekiru s rupom za nasad, prema informaciji
g. Kučara, prilikom šumskih radova pronašao je Marko Bahat,
djelatnik Agencije za radove u Hrvatskim šumama. Prema
pričanju nalaznika, prapovijesni nalaz ležao je na gornjem
površinskom sloju. Nakon otkrića, isti je dan pregledana veća
površina terena. Prema izjavama šumskih radnika, na spome-
nutom području aktivne su razne šumske životinje, koje zadiru
u šumsko tlo u potrazi za hranom, stoga je moguće da su one
izbacile taj arheološki nalaz na površinu ili bi trebalo uzeti u
obzir i drugu mogućnost, tj. da je na površinu izbačen iz arheo-
loške zone zbog kiša i vode iz obližnjeg Drenovečkog potoka.
Kamena je sjekira s rupom za nasad tamno zelena i lijepo
polirana. Promjer rupe iznosi 2 centimetra, dužina 9, a
debljina 4 cm. Izrađena je od zelenog serpentinita. S jedne
strane sječivo pokazuje površinsko oštećenje u vidu loma.
Porutine, kamena sjekira s rupom za nasad (foto: S. Vlahović) Promjer loma iznosi 1,7 mm. Manje površinsko oštećenje
nalazi se na bočnoj površini kod gornjeg rubnog završnog
dijela, dužine 12 mm.
Pema stručnoj terminologiji, to je perforirana sjekira – čekić,
listolikog oblika, s lučno zaobljenim sječivom. Proksimalan
kraj s tjemenom je zaobljen. Cilindrični otvor za držak
nalazi se u proksimalnom dijelu. Tragovi upotrebe vidljivi su
na sječivu i tjemenu. Glačana kamena alatka vrlo je vrije-
dan novi arheološki nalaz, koji potvrđuje najstarije tragove
ljudske prisutnosti na drenovečkom području.
Potrebno je napomenuti da je tijekom istraživanja 2015.
sličan nalaz otkriven na obližnjem novom arheološkom
lokalitetu Gradine Kukma, a odnosi se na polovicu sjekire
s rupom za nasad, koja je kao i prethodno opisana također
izrađena od serpentinita. Duga je 12 cm i promjera rupe
od 4,2 cm. O trećoj poliranoj sjekiri s navedenog teritorija,
iz Zavičajnog muzeja Varaždinske Toplice, govore arheo-
loški podaci iz arhive muzeja. Naime, već je prije u obliž
njem Drenovečkom potoku otkrivena crna polirana sjekira
s rupom za nasad, datirana u neolitik (upisana u inventarnu
knjigu muzeja pod A – inv. br. 1020).
Selo Drenovec, u čijoj su blizini otkrivene kamene sjekire,
zanimljivo je s arheološkog gledišta i zbog izvorišta tzv.
„drenovečke kiselice”, prirodne mineralne vode, koja izvire
u dolini potoka Drenovca. Izvori mineralne vode i danas su
vidljivi u potoku.
Arheološki lokalitet, pod nazivom Porutine, novi je važan
lokalitet na spomenutom šumskom području, na teritoriju
grada Varaždinskih Toplica. Arheološki nalaz kamene sjekire
s rupom za nasad od serpentinita, prema svim okolnostima
pronalaska iz 2017., slučajan je nalaz. Problem prilikom dati-
ranja glačane sjekire jest tehnologija izrade, koja se odvi-
jala tijekom nekoliko tisućljeća i bila je uniformirana. Prema
Djelatnici Hrvatskih šuma na položaju otkrića sjekire (foto: S. svim raspoloživim podacima, može se zaključiti da se period
Vlahović) uporabe sjekire mogao protezati od kasnog neolitika pa sve
tijekom cijelog eneolitika i ranog brončanog doba.
djelatnici Hrvatskih šuma d.o.o. pronašli su kamenu sjekiru. O Šumsko područje na teritoriju Porutina vrlo je dobar položaj
tome je Zavičajni muzej Varaždinske Toplice obavijestio Veljko za postojanje arheološkog nalazišta koje do sada nije bilo
Kučar, šumski revirnik, s kojim muzej uspješno surađuje evidentirano, a u prilog tome svakako ide i nov nalaz, kao i
pojava vrlo velike koncentracije obrađenog kamena u vidu
U gornjem dijelu šumskog terena lokalitet obilježava manjih i većih blokova i slično, što bi moglo upućivati na polo-
pojava vrlo visokih kamenih stijena, kao i ulomci velikih žaj šire arheološke zone, iz koje nalaz vjerojatno potječe.
245
Literatura
Balen 2002 J. Balen, Kamene alatke s nalazišta Samatovci

iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu, OA, 26, Zagreb,
2002.
Balen-Letunić 1981 J. Balen, Kameno oružje i oruđe s
područja Hrvatskog zagorja zbirka Pečornik, Godišnjak
muzeja u Varaždinu, 6, Varaždin, 1981.
Balen 2014 Ja. Balen, Arheološka istraživanja na lokalitetu
Barbarsko – Novi prilozi poznavanju srednjeg eneolitika na
prostoru sjeverne Hrvatske, VAMZ, 3. s., Zagreb, 2014.
Komšo 2008 D. Komšo, Kamene izrađevine s utvrde
Čanjevo, Utvrda Čanjevo: Istraživanja 2003. – 2007.,
Visoko, 2008.
Marcijuš 2017 B. Marcijuš, Kamen na prapovijesni način:
glačane kamene alatke iz fundusa Muzeja Međimurje
Čakovec, Muzej Međimurja Čakovec, Čakovec, 2017.
Šimek et al. 2002 M. Šimek, D. Kurtanjek, M. Paunović, Pretpostavljeni položaj trase antičke ceste (foto: M. Matijaško)
Eneolitičke glačane kamene sjekire iz spilje Vindije (SZ
Hrvatska), OA, 26, Zagreb, 2002.
Vlahović 2015 Spomenka Vlahović, Izvješće o arheološ-
kom istraživanju na lokalitetu Gradina Kukma, Varaždinske
Toplice, 2015.
Zupančić et al. 2012 N. Zupančić, S. Skobe, M. Miler, K.
Mihovilić, B. Hänsel, B. Teržan, Porijeklo ranobrončano-
dobnih sjekira od zelenog kamena iz Monkodonje, HArch,
43, Pula, 2012.
Spomenka Vlahović
Summary
On 26 May 2017, a stone axe was discovered in a forest at

the site called Porutine by employees of Croatian Forests
Ltd. The new archaeological site is located near the village
of Drenovac, east of Varaždinske Toplice. According to the Istočni profil sonde I (foto: M. Matijaško)
finders, the prehistoric find lay on the upper surface layer.
After the discovery, the forest was partly inspected on the Arheološka istraživanja vodila je Martina Matijaško, dipl.
same day. According to the statements of the forest work- arheo., prof. pov., dipl. muz. (ARHOS d.o.o., Sračinec). U
ers, various forest animals dig the forest soil in search of istraživanju je kao volonterka sudjelovala i Marina Šimek,
food. prof. arheo., prof. germ. Investitor iskopavanja bila je
There is a possibility that the new archaeological find was Općina Sračinec.
brought to the surface by forest animals or another pos-
sibility should be considered, i.e. that it was washed away Na prostoru naselja Sračinca nije bilo nikakvih arheoloških
from an archaeological zone by rain and water from the istraživanja, a poznati arheološki nalazi također su iznimno
nearby Drenovec stream. Therefore, a new site should be rijetki. Godine 1999., prilikom građevinskih radova, u okuć-
expected at Porutine, especially due to a high concentra- nici obitelji Majcen Ivana u Sračincu slučajno je pronađen
tion of dressed stone blocks in certain parts of the forest. šiljak dugog koplja, datiran u 16. st. (Matijaško 2012: 58,
64.). Slučajan je nalaz i djelomično sačuvan antički sar-
kofag, otkriven prilikom iskopavanja šljunka u šljunčari
danas ugasle tvrtke Meteor šljunčara d.o.o., koji se čuva u
Redni broj: 134 Gradskom muzeju Varaždin.
Lokalitet: Sračinec – Krč Zbog nedovoljne istraženosti najstarije povijesti Sračinca,
Naselje: Sračinec ali i cijele općine Sračinec, godine 2017. započet je postu-
Grad/općina: Sračinec pan arheološki pregled teritorija općine. Prilikom pregleda-
Pravni status: – vanja terena južno od Zelendvorske ulice, na predjelu Krč
Razdoblje: – uočen je potez paralelnih plitkih kanala, međusobno udalje-
Vrsta radova: probno iskopavanje nih oko 6 m, a koji se pružaju u smjeru sjeverozapad-jugois
tok. S obzirom na to da se na tome mjestu može očekivati
Dana 30. listopada 2017. probno je arheološki istraženo trag antičke ceste Poetovio – Mursa (Fulir 1970: 18, Sl. 3.),
područje u naselju Sračincu, na k.č. 1260, k.o. Sračinec. započelo je probno arheološko istraživanje navedene
246
lokacije (k.č. 1260), kako bi se utvrdio karakter pretpostav-

ljenog arheološkog nalazišta.
Sonda I, dimenzija 2x3 m, otvorena je na sjeverozapadnom
dijelu k.č. 1260, uz njezin sjeverni rub, tako da je jednim
njezinim dijelom zahvaćen i južni kanal širine 60 – 70 cm.
Istražena je do dubine od 70 cm. Osim sporadičnih nalaza
smrvljene opeke u sloju humusa, nije bilo pokretnih arheo-
loških nalaza ili struktura. Nakon iskopavanja sonda je vra-
ćena u prvobitno stanje. Probnim iskopavanjem na sondi-
ranom prostoru nije potvrđeno postojanje pretpostavljenog
traga konstrukcije antičke ceste Poetovio – Mursa. Osim
sloja humusa sa sporadičnim nalazima ulomaka novovje-
kovne opeke, na toj katastarskoj čestici nisu utvrđeni drugi
tragovi ljudske intervencije. Iako njiva danas služi kao sje-
nokoša, prema pričanju vlasnika bila je upotrebljavana i
kao oranica te se može pretpostaviti da su paralelni kanali
uočeni prilikom rekognosciranja ostaci duboko zaoranih
međa. Istražena sonda u zapadnom dijelu utvrde (foto: S. Pamić)
Literatura Voditelj istraživanja bio je Josip Višnjić, mag. arheo., zamje-

nik Siniša Pamić, dipl. arheo., a u radovima su sudjelovali
Fulir 1970 M. Fulir, Osvrt na položaj Varaždina u nizu i Nenad Kuzmanović te šest pomoćnih fizičkih radnika.
nekadanjih rimskih postaja, Godišnjak Gradskog muzeja Radove je financiralo Ministarstvo kulture.
Varaždin, 4, Varaždin, 1970: 5 – 20.
Matijaško 2012 M. Matijaško, Šiljak dugog koplja iz Dosadašnjim arheološkim istraživanjima definiran je oblik
Sračinca, Podravina, 22, Koprivnica, 2012: 57 – 65. utvrde i razmještaj prostorija, koji nije bio poznat u povi-
jesnim ispravama, grafikama ili nacrtima. Radovi su se
Martina Matijaško odvijali na zapadnom te na istočnom dijelu utvrde, gdje je
postavljeno više sondi u kojima su istraživani arheološki
Summary slojevi do matične stijene, kako bi se dobilo što više poda-
taka o razvoju utvrde. Sonde su bile postavljene na pristu-
A probe archaeological excavation was carried out on pnoj stazi prilikom dolaska do utvrde, uz južne bedeme,
cadastral parcel 1260, the cadastral municipality of radi utvrđivanja postojanja dijelova mosta te na zapadnoj
Sračinec in Sračinec. Since the early history of Stračinec strani utvrde.
had not been thoroughly investigated, a field survey of its Na zapadnoj strani utvrde istraživali su se zemljani slojevi
territory was initiated. The survey of the Krč area, south između već pronađenih i konzerviranih zidova. Na dijelu
of Zelendvorska Street, revealed several parallel shallow iskopa postavljena je sonda, koja je istražena do matične
channels at a distance of 6 m from each other, which stijene, dok su na preostaloj površini slojevi debeli od dese-
lie on a NW – SE axis. Since the route of the Roman tak do sedamdesetak centimetara.
road between Poetovio and Mursa can be expected on Zapadno od temelja nosača mosta (pronađenog 2016.)
this location, probes were opened on cadastral parcel iskopana je sonda, u kojoj je pronađen još jedan temelj
1260 in order to establish the character of the site. The nosača. Na dubini od 20 cm pojavili su se najviši saču-
excavations did not reveal man-made interventions. It vani dijelovi nosača mosta. Temelj je pravokutnog oblika,
can be assumed that the channels resulted from deep smjera sjever-jug, građen od većih, nepravilnih blokova
ploughing. kamena, dimenzija 1,5x3 m te visok 50 cm. Smjer prona-
đenih temelja nosača vodi uz južnu stranu utvrde, no dalj-
njim istraživanjima nije utvrđeno postojanje sličnih struk-
tura. Postavljene su dvije manje sonde kako bi se utvrdilo
Redni broj: 135 eventualno postojanje temelja mosta, međutim nisu pro-
Lokalitet: Utvrda Čanjevo – Gradišće nađeni nikakvi ostaci struktura. Daljnja istraživanja nastav-
Naselje: Čanjevo ljena su uz zapadnu stranu podnožja pristupne istočne sti-
Grad/općina: Visoko jene, zbog utvrđivanja ili pronalaska struktura koje bi bile
Pravni status: Z-2947 povezane s mostom. U sondi veličine 3,5x1,2 m nisu pro-
Razdoblje: P, SV, SV nađene strukture, ali je ispod zemljanih slojeva dokumen-
Vrsta radova: sustavno iskopavanje tirana vapnena podnica, postavljena izravno na matičnu
stijenu.
Od 19. do 30. lipnja 2017. trajala je četrnaesta kampa- Na vrhu pristupne stijene s istoka postavljena je sonda
nja arheoloških istraživanja na srednjovjekovnoj utvrdi veličine 4x2 m, radi utvrđivanja struktura povezanih s osta-
Čanjevo, gdje se istraživao zapadni dio utvrde te površina cima mosta kojim se ulazilo u utvrdu. Na tom je mjestu
ispred jugoistočnog bedema. Lokalitet je istraživala Služba prilikom prošlogodišnje kampanje slučajno pronađeno
za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda. željezno koplje te se nakon iskopavanja sonde očekivalo
247
Pogled na utvrdu Čanjevo nakon završenih arheoloških istraživanja 2017. godine (foto: S. Pamić)
više pokretnog arheološkog materijala i struktura, međutim Redni broj: 136

nalazi su izostali. Lokalitet: Varaždin – Stari grad – Žitnica
Pokretni arheološki materijal i u ovoj je kampanji bio mno- Naselje: Varaždin
gobrojan. Najbrojniji su keramički nalazi i životinjske kosti, Grad/općina: Varaždin
slijede metalni nalazi te nekoliko ulomaka stakla. Nalazi se Pravni status: Z-5417
datiraju od 16. do 18. st. Razdoblje: SV/NV
Siniša Pamić
U listopadu 2017. arheološki je nadzirano geomehaničko
Summary istraživanje zgrade Žitnice (k.č. 1551, k.o. Varaždin).
Stručna voditeljica arheološkog nadzora bila je Lovorka
A new campaign of archaeological excavations at the medi- Štimac-Dedić iz Gradskog muzeja Varaždin, dok je stručna
eval fortification of Čanjevo was carried out in the course voditeljica geomehaničkog istraživanja bila Alma Oršić
of 2017. The investigation encompassed the western part Vukašin iz Hrvatskog restauratorskog zavoda. U istraži-
of the fortification and the area in front of the SE curtain vanju su sudjelovali i Vladimir Šilhard iz tvrtke Geoexpert
walls, revealing the foundation of a bridge girder next to GTB iz Zagreba te Jelena Koprek, arheologinja na struč-
the southern side of the east round tower. Numerous finds nom osposobljavanju u Gradskom muzeju Varaždin.
include coarseware and fineware pottery shards, stove Izvođač radova bila je tvrtka Euro-Line d.o.o. iz Ludbrega.
tiles and fragments of glass, metal and bone items. They Sredstva za ovogodišnje radove osiguralo je Ministarstvo
can be dated from the 16th to the 18th centuries. kulture.
248
Srednjovjekovni i novovjekovni nalazi iz sonde 4 (foto: L. Pogled na temelje sjevernoga gradskog zida u sondi 5 (foto: L.
Štimac-Dedić) Štimac-Dedić)
prema zgradi Žitnice. Od 2015. Hrvatski restauratorski

zavod arheološki istražuje zgradu.
Godine 2017. provedena su geomehanička istraživa-
nja, kojima je cilj bio određivanje dubine i stanja temelja i
temeljnog tla te određivanje položaja i stanja vanjske dre-
naže temelja zgrade Žitnice. Otvoreno je pet manjih sondi,
ukupne površine 10 m².
Istraživanje je započelo kopanjem Sonde 1 uz zapadni zid
Žitnice, gdje se ispod navoženog sloja zemlje javio sloj
šljunčane drenaže, nakon čega je iskop zaustavljen na
dubini od 130 cm, a nisu uočeni arheološki nalazi. Sonda
2 otvorena je uz sjeverni rub Žitnice, gdje je stratigrafska
situacija odgovarala onoj u Sondi 1, zbog čega je također
nakon ulaska u drenažu iskop zaustavljen na dubini od
80 cm. Unutar Žitnice iskopane su preostale sonde. Sonda
3 iskopana je u jugozapadnom kutu zadnje zapadne pro-
storije prizemlja Žitnice, na mjestu gdje je betonski pod
već bio izrezan, a dio zemlje iskopan. Ispod betona nalazi
se sloj navožene zemlje sa šljunkom, koji se nastavlja do
iskopane dubine od 130 cm. Iskop je na toj dubini prekinut
zbog opasnosti od urušavanja južnog pregradnog zida. Ni
u toj sondi nisu uočeni arheološki nalazi. Sonda 4 isko-
pana je odmah uz istočni ulaz u zgradu Žitnice. Radnici
su započeli iskopavanje te sonde, a da o tome nisu oba-
vijestili arheologinju, tako da za tu sondu nema stratigraf-
skih podataka, a kopana je do dubine od 220 cm. Prilikom
pregledavanja iskopane zemlje pronađena je srednjovje-
kovna i novovjekovna keramika, nešto stakla i životinjskih
Pogled na sondu 2 uz sjeverni zid Žitnice (foto: L. Štimac-Dedić) kostiju. Sonda 5 iskopana je u polupodrumskoj prostoriji
Žitnice, u jugoistočnom uglu prostorije, odmah uz južni zid
Zgrada Žitnice smještena je na jugozapadnom platou ple- zgrade Žitnice, koji je ujedno i ostatak nekadašnjeg sjever-
mićke utvrde Staroga grada, sagrađena je najkasnije u noga gradskog zida. Nakon skidanja betona, ušlo se u sloj
drugoj polovici 15. st., a naknadno je više puta pregrađi- navožene zemlje, ispod koje se nalazi pjeskovit sloj, zatim
vana. Područje neposredno uz zgradu Žitnice dosad nije na dubini od 80 cm crn rahao sloj te na kraju sloj smeđe
arheološki istraživano, ali je prostor ispred istočnog dijela zemlje sa šljunkom. Od nalaza su uočeni spaljeni željezni
Žitnice kopan 1941., za potrebe uređenja parka Staroga čavli i drva, nešto srednjovjekovne i novovjekovne kera-
grada, a 1971. revizijska istraživanja na istome mjestu bila mike i stakla te žbuke i opeke. U toj je sondi dokumentiran
su potrebna zbog arhitektonskih istraživanja kompleksa i snimljen temelj južnog zida zgrade Žitnice/sjevernoga
Staroga grada. Godine 2006., u okviru projekta Bastion, gradskog zida. S obzirom na to da je sjeverni gradski zid
ispitan je dio zapadnoga gradskog zida, koji se proteže bio uništen i pregrađen već prilikom sustavne razgradnje
249
zidina početkom 19. st., njegov pronalazak u tom dijelu površinu veličine 3,20x5,20 m. Dubina iskopa kretala se
zgrade važan je za daljnje istraživanje vremena gradnje do 100 cm. Tijekom arheološkog nadzora utvrđeno je da
gradskih zidina. je iskop čist, tj. da nisu otkriveni arheološki nalazi i da se
većim dijelom radi o položaju na kojem se prije početka
Literatura radova nalazila zelena površina (livada).
Nadzirana je i obližnja dionica kanala dužine 54 m, za
Filić 1941 K. Filić, Blagajnička knjiga Povjereničtva za potrebe postavljanja novog srednjonaponskog kabla.
službu rada mladosti, Dokumentacija Arheološkog odjela Lokalitet je iskopavan manjim bagerom i uz pomoć teren-
Gradskog muzeja Varaždin, Varaždin, 1941. skih radnika. Zona zahvata na terenu nalazila se u sklopu
Mirković 1963 M. Mirković, O spajanju unutarnje varoši voćnjaka Bernarde Cecelje iz Varaždinskih Toplica. Kanal
i gradskih predgrađa u Varaždinu, Godišnjak Gradskog je iskopavan do dubine od 110 cm. U gornjem dijelu iskopa
muzeja Varaždin, br. 2-3, Varaždin, 1963: 42 – 66. mogao se jasno vidjeti sloj nasipa koji se sastojao od
Šimek 2007 M. Šimek, Varaždin – Stari grad, arheološko sitnog šljunka, ulomaka novije pune opeke i mjestimične
istraživanje 2006., Dokumentacija Arheološkog odjela pojave kamenja manjih dimenzija. Drugi sloj sastojao se
Gradskog muzeja Varaždin, Varaždin, 2007. većinom od pjeskovite žućkaste zemlje s tragovima sitnog
Zdravković 1971 I. Zdravković, Iskopavanja Stari grad – kućnog smeća u vidu ostataka plastičnih vreća, novijeg
tvrdja 1971. god., Jugoslavenski institut za zaštitu spome- stakla i metalnih ostataka čavala, raznih konzervi i sl. Na
nika kulture, Beograd, 1971. dnu kanala iskopa mjestimično se pojavljivao i crnosmeđi
sloj blata fanga. U iskopu kanala otkrivene su stare kana-
Lovorka Štimac-Dedić lizacijske cijevi, za koje je potvrđeno da su otpadnu vodu
odvodile iz obližnjih kuća u područje Toplog potoka, koji se
Summary nalazi tik do zone zahvata.
Od vrijednih povijesnih i arheoloških podataka na terenu
In the course of October 2017 archaeological supervision je otkriven dio starog kamenom obloženog korita Toplog
was carried out during geomechanical survey of the Žitnica potoka, koji se nekada nalazio na spomenutom području,
building in Varaždin in order to establish the depth and con- a vodio je vodu na povijesni stari mlin koji je postojao na
dition of the foundations and natural soil as well as to deter-
mine the position and condition of the foundations` exterior
drainage system. Five small probes were opened. Two of
the probes, opened along the western and northern outer
wall of Žitnica, and one in the SE corner in the interior were
archaeologically sterile. Probe 4, located inside a base-
ment room near the eastern entrance yielded medieval and
post-medieval finds. Probe 5 was opened in a semi-base-
ment room along the southern wall of Žitnica (i.e. north city
wall). The excavations revealed medieval and post-medi-
eval finds as well as the foundation of the north city wall,
which is extremely important for further research about the
construction and development of the city walls.
Redni broj: 137 Kameni brus s otvorom iz iskopa kanala (foto: S. Vlahović)
Lokalitet: Varaždinske Toplice – elektroinfrastruktura
Naselje: Varaždinske Toplice
Grad/općina: Varaždinske Toplice
Razdoblje: NV
Od 13. do 17. srpnja 2017. arheološki su nadzirani zemljani

radovi prilikom gradnje trafostanice na novoformiranoj
k.č. 3035/12 (dio stare čestice 3035/1), k.o. Varaždinske
Toplice, te polaganja novog srednjonaponskog kabla na
k.č. 201/2, 202/1, 203/2, 203/3, 3035/12 (dio stare 3035/1),
3035/2 i 3083, k.o. Varaždinske Toplice. Voditeljica nad-
zora bila je Spomenka Vlahović, dipl. arheo., iz Zavičajnog
muzeja Varaždinske Toplice.
Arheološki nadzor iskopa zemlje na području zone za

novu trafostanicu u Varaždinskim Toplicama obuhvatio je Fragmenti stakla raznih boja (foto: S. Vlahović)
250
Fragmenti razne svakodnevne keramike (foto: S. Vlahović)
tom području. Danas se na originalnoj poziciji starog mlina ušicom, dijelovi starih prozorskih okova i jedna željezna
nalazi novosagrađeni restoran (kuhinja) za turističko-ugo- spona za seljačka kola. Od kamenih je nalaza prikupljen
stiteljski projekt investitora radova Bernarde Cecelje. jedan očuvani kameni brus sive boje i fragment kamenog
Na terenu je potvrđeno da je staro korito Toplog potoka u prozorskog dovratnika dužine 11,2 cm, koji s prednje strane
određenom trenutku zatrpano raznim kućnim i građevnim sadrži očuvanu profilaciju s ravnim utorima. Prikupljeno je
otpadom, dok je novo korito, građeno od većih kamenih i osam nalaza stakla, a većinom se radi o fragmentima
blokova, izmaknuto južnije za nekoliko metara, na poziciju svakodnevnog posuđa. Od nalaza keramike prikupljeno je
gdje se i danas može vidjeti. 14 fragmenata. Većinom se radi o nalazima svakodnevne
U iskopu kanala za novi elektrovod uspjela se utvrditi gornja uporabne keramike, oblim ručkama većih lonaca, trakastim
visina zida starog korita potoka, koja je iznosila 30 cm mje- ručkama, fragmentima zdjela sa žutosmeđom glazurom,
reno od gornje zelene površine, tj. najvišeg početnog sloja fragmentima niskih svijetlo glaziranih zdjela, kao i raznim
iskopa zemlje. fragmentima narančaste keramike. Od nalaza kosti pri-
Korito starog potoka građeno je od blokova grubo obrađe- kupljeno je ukupno osam fragmenata. Radi se većinom o
nog kamena sive boje i vrlo čvrste strukture. Najvjerojatnije nalazima raznih životinjskih kostiju i ostacima zubi.
bi se moglo raditi o kamenu iz obližnjeg kamenoloma s pod- Svi prikupljeni nalazi mogu se datirati u 18. i 19. st., a vrlo
ručja Ljubeščice, koji po izgledu i strukturi odgovara onom su vjerojatno pripadali gospodarskom imaju i zoni topličkog
u strukturi starog korita. Otkriveni dio zida starog potoka mlina, koji je nekada tijekom povijesti funkcionirao na nave-
zatečen je u južnom profilu iskopa kanala za novi vod. U denom položaju Toplog potoka, u donjem južnom dijelu
iskopu kanala u predjelu kod novosagrađenog restorana grada Varaždinskih Toplica.
obližnjeg ugostiteljsko-turističkog kompleksa otkriven je
i kameni prag dužine 103 i debljine 19 cm. Vrlo je dobro Literatura
očuvan, a vjerojatno je riječ originalnom povijesnom gra-
đevinskom elementu starog topličkog mlina, koji se nekada Čabrian 1966 J. Čabrian, Pregled povijesti Varaždinskih
nalazio na tom položaju. Toplica, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, rujan-
Od pokretnih arheoloških nalaza, iz iskopa kanala za listopad, god. 15., br. 5., Zagreb, 1966: 3 – 28.
srednjonaponski vod prikupljeno je devet metalnih nalaza Hajduk, Luetić 1981 S. Hajduk, A. Luetić, Povijest naselja
– većinom nalaza potkova, zatim kovanih čavala s okru- i razvoj balneološko-Medicinske djelatnosti u Varaždinskim
glom glavicom, jedna malena metalna sjekira s očuvanom Toplicama, Varaždinske Toplice, 1981: 5 – 57.
251
Hajduk 1997 S. Hajduk, Varaždinske Toplice, Zagorske Arheološka istraživanja

toplice u prošlosti, Muzeji Hrvatskog zagorja Muzej seljač- Arheološka istraživanja 2017. nastavljena su na prostoru
kih buna, Gornja Stubica, 1997: 3 – 12. zapadnog trijema te sjeverozapadno od izvorišnog bazena,
u slojevima iz 1. st., koji upućuju na to da je prostor oko
Spomenka Vlahović prirodnog izvora već u tom razdoblju bio organiziran kao
svetište. U najstariju fazu, vjerojatno sam početak 1. st.,
Summary mogu se datirati zidovi koji se protežu u smjeru S-J i koji se
povezuju s pravokutnom nišom (ispod mlađeg zapadnog
Archaeological supervision was carried out in Varaždinske trijema) te s ožbukanim stubama u sjevernom dijelu (faza
Toplice during the construction of a substation on a newly 1a). Zanimljiv je nalaz samog ugla ožbukane stube s oti-
formed cadastral parcel 3035/12 (part of the former skom u žbuci pravokutnog oblika, vjerojatno od (drvenog)
3035/1), the cadastral municipality of Varaždinske Toplice. stupa, pa se može pretpostaviti da se radilo o natkrive-
The supervision also encompassed the earthworks for nom dijelu, odnosno da su nađeni zidovi zapravo stražnja
laying new electricity cables on cadastral parcels 201/2, strana trijema koji se nalazio s istočne, zapadne i vjero-
202/1, 203/2, 203/3, 3035/12 (part of the former 3035/1), jatno sjeverne strane prirodnog izvorišta. Zbog naknadne
3035/2 and 3083, the cadastral municipality of Varaždinske gradnje nije moguće utvrditi kakva je situacija bila na južnoj
Toplice. strani, a i rubni dijelovi trijema s podnicom prema izvorištu
The research revealed a segment of the old stone-lined oštećeni su tijekom naknadne gradnje izvorišnog bazena
bed of the Topli potok stream, which had led water to a his- u 2. st. U fazu 1.b mogu se datirati zidovi koji zadržavaju
toric old mill. Today, the location of the old mill is occupied smjer starijih zidova, odnosno građeni su uz strukture 1a
by a restaurant. faze ili direktno na njima, te se također mogu datirati u 1. st.
The supervision confirmed that the old riverbed of Topli Zanimljivo je da su strukture iz 1.b faze prepoznatljive po
potok was at some point covered with various household čestoj upotrebi žutog kamena pješčenjaka, a sačuvani su i
and construction waste, while the newly built riverbed was deblji slojevi zidne i podne hidrauličke žbuke unutar apside
moved a few meters to the south, i.e. to a position where it te uz polukružni zid, kojim je bio ograđen prostor izvorišta.
can still be seen in Varaždinske Toplice. The bed of the old Nakon istraživanja 2017., ali i rezultata istraživanja prijaš-
stream was built of blocks made of roughly dressed grey njih godina, moguće je pretpostaviti da su u 1. st. (u fazi 1a
stone with a very solid structure. We believe that it most i 1b) trijemovi okruživali prirodni izvor, dok se na sjevernoj
likely originates from a local quarry at Ljubeščica, which in strani nalazio i jedan manji hram. Arhitektonsko oblikova-
appearance and structure corresponds to that found in the nje prostora s trijemovima upućuje i na rituale karakteri-
riverbed. stične za to svetište i u mlađim fazama (od 2. do 4. st.),
kada se također može pretpostaviti da su se posjetitelji
kretali kroz trijemove oko izvorišta, pristupajući hramovima
s južne strane. Uz sačuvane zidove pronađeno je nešto
Redni broj: 138 keramike i opeke, a radi analize uzeti su uzorci svih vrsta
Lokalitet: Varaždinske Toplice – gradski park žbuka (faza 1a i 1b).
Naselje: Varaždinske Toplice Nakon dovršetka istraživanja sve su strukture prekrivene
Grad/općina: Varaždinske Toplice geotekstilom te zatrpane (50 cm iznad najvišeg zida) kako
Pravni status: Z-3441 ne bi došlo do smrzavanja.
Razdoblje: A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervatorsko- Radovi na opločenju oko izvorišnog bazena
-restauratorski radovi Godine 2017. ploče oko izvorišnog bazena vraćene su
u originalan položaj jer su zbog arheoloških istraživanja
Od 22. rujna do 30. studenog 2017. nastavljena su zaštitna dubljih slojeva bile pomaknute tijekom prethodnih godina.
arheološka istraživanja i zaštitni radovi na arheološkom Već su 2016. započeti radovi na realizaciji projekta grijanja
lokalitetu u gradskom parku u Varaždinskim Toplicama kako bi se kamene ploče zaštitile od smrzavanja (energija
(k.č. 4202/1). Voditeljica radova bila je Dora Kušan Špalj, termalne vode upotrebljavat će se za zagrijavanje vode
a zamjenica voditeljice Nikoleta Perok (Arheološki muzej u u sustavu), a ti su radovi nastavljeni i 2017. na prostoru
Zagrebu). Radove je financiralo Ministarstvo kulture. istočno od izvorišta. Budući da se radi o vrlo velikim kame-
nim blokovima (neki i teži od 1000 kg), za njihovo pomi-
Radovima je obuhvaćen prostor svetišta i kupališta rim- canje i spuštanje (iz sjevernog trijema, gdje su konzervi-
skog kompleksa u gradskom parku. Arheološki je istražen rani i restaurirani) upotrebljavan je bager te su postavljane
zapadni dio svetišta, slojevi iz 1. st., dok su se konzerva- rampe. Nakon drenaže prostora uz istočni zid izvorišta
torsko-restauratorski radovi izvodili na prostoru hramova (nagibi u glini i drenažne cijevi) te nasipavanja sitnog
i samog izvorišnog bazena. Godine 2017. nastavljena je šljunka na koji su položene cijevi za grijanje (pričvršćene
uspostava sustava grijanja ispod opločenja, odnosno vraća- na željeznu mrežu), nasipan je tanji sloj šljunka na koji su
nje kamenih ploča opločenja oko izvorišta, koje su prethod- kameni blokovi vraćeni u originalne položaje. Godine 2017.
nih godina izvađene kako bi se prostor mogao arheološki južno od izvorišta izrađena je komora, odnosno šaht za
istražiti. S obzirom na to da su istraživanja i konzervatorski smještaj potrebnih instalacija (grijači, pumpe, el. stanica),
radovi obuhvatili područje prirodnog izviranja, na prostoru koje će se instalirati i pustiti u funkciju nakon što ispod svih
izvorišta neprekidno je ispumpavana termalna voda. ploča budu postavljene cijevi za provođenje vode.
252
Izvorišni bazen, nakon konzervacije i restauracije južnog zida, pogled s istoka (foto: D. Kušan Špalj)
Prostor istočno od izvorišnog bazena nakon vraćanja dijela opločenja (foto: D. Kušan Špalj)
253
Arheološka istraživanja na prostoru zapadnog trijema svetišta, slo-

jevi iz 1. st. – pravokutna niša (faza 1a) i apsida (faza 1b), pogled Bazilika, jugozapadni ugao – dvije faze podova (a, b) i zidna slika-
s juga (foto: D. Kušan Špalj) rija (c) (foto: D. Kušan Špalj)
Konzervatorsko-restauratorski i zaštitni radovi i lica zida. Izvođač radova bila je tvrtka Gradnja Havojić,
Visoko.
Konzervatorsko-restauratorski radovi na južnom zidu izvo-
rišnog bazena Zimska zaštita
Godine 2017. dovršeni su konzervatorsko-restauratorski U travnju je skinuta zimska zaštita i lokalitet je uređen, a
radovi na južnom zidu izvorišnog bazena. Nakon konzer- zimska zaštita postavljena je u studenom 2017. godine.
vatorsko-restauratorskih radova na kamenim blokovima Pokriveni su svi osjetljivi dijelovi arhitekture te konzervirani
ograde (provedeni u radionici Zottmann, Gmbh, Austrija), i kameni blokovi opločenja.
svi elementi ponovno su montirani na originalne položaje.
Također su učvršćeni svi blokovi u gornjim redovima zida, Ostalo
a radi ukupne statike zida, pojedini su blokovi međusobno Istražen je i prostor bazilike, tj. u jugozapadnom dijelu bazi-
povezani. like uklonjeni su slojevi pijeska, koji su nasipani neposredno
nakon istraživanja 50-ih godina 20. st., a kako bi se ustano-
Konzervatorsko-restauratorski radovi na zidovima hramova vilo stanje očuvanosti žbukanog poda (koji je prema doku-
Dovršeni su radovi na istočnom zidu središnjeg hrama, mentaciji u vrijeme istraživanja bio u iznimno dobru stanju).
južnoj polovici (započeti 2016.) te na zidu sjevernog trijema Budući da je više od 50 godina taj prostor bio nenatkriven
(između istočnog i središnjeg hrama). Radovi su se sasto- i izložen „opterećenju” zbog kretanja posjetitelja, željelo se
jali od detaljnog uklanjanja zemlje, trule žbuke i popucalog ustanoviti je li oštećen i tako odrediti način daljnje zaštite
kamena sa zida te ponovnog zidanja oštećenih dijelova i prezentacije. S obzirom na to da iz vremena istraživanja
254
postoji samo crno-bijela fotodokumentacija, ponovno otva- 1a). The most interesting find was the corner of a plastered
ranje tog prostora omogućilo je detaljno dokumentiranje stair with a rectangular-shaped imprint, which probably
pojedinih detalja, kao i uzimanje uzoraka za analizu materi- comes from a (wooden) post. It can be assumed that this
jala. Otvoren je prostor u jugozapadnom uglu bazilike (vel. area was covered, i.e. the uncovered walls represent the
5,5x2,5 m) te se nakon uklanjanja tanjeg sloja šljunka i pije- back side of the porch located to the east, west and, prob-
ska (deblj. od 25 do 40 cm) pokazalo da je žbukani pod bio ably, north of the spring. Walls that kept the direction of the
u iznimno dobru stanju, ali jednako tako i zidne slikarije, earlier walls (i.e. were built next to or on the structures of
koje su sačuvane u visini do cca 40 cm na zapadnom zidu the 1a phase) can also be dated to the first century BC. A
i oko 20 cm visine na južnom zidu. U samom uglu južnog distinctive feature of the 1b structures is the use of yellow
i zapadnog zida pod je oštećen (vel. 90x90 cm), a riječ je sandstone. Also preserved were thick layers of wall and
o sondi nastaloj prilikom istraživanja 50-ih godina. Već se floor hydraulic plaster within the apse, and along the semi-
tada pokazalo da je ispod crvenog poda (s mnogo opeke), circular wall that enclosed the spring.
deblj. oko 14 cm, bio još jedan pod deblj. cca 6 cm, koji su The reconstruction of the paving around the spring pool
istraživači interpretirali kao stariju fazu i koji je direktno na was also carried out in 2017. The slabs that had been
opeki, tj. na ploči hipokausta. Zanimljivo je da se očuvana removed due to archaeological excavations were restored
freska veže na donji nivo poda, odnosno da je ista zidna to their original position. The works carried out as part of
slikarija ostala u „funkciji” i u vrijeme mlađeg poda. a heating project, to preventing stone slabs from freezing
(thermal water energy will be used for heating water in the
Tijekom godine obrađivana je keramika, analiziran je system), were commenced in 2016 and resumed in 2017
kamen (petrološke i rtg-analize), a uključene su i analize in the area to the east of the spring. A shaft for installing
termalne vode (u suradnji s Rudarsko-geološko-naftnim the necessary utilities (heaters, pumps, battery room) was
fakultetom Sveučilišta u Zagrebu). constructed to the south of the spring. They will be put to
Izrađena je projektna dokumentacija, kao podloga cjelovi- use after laying the water pipes.
tom projektu Arheološki park Aquae Iasae, a koja se sastoji The conservation and restoration of the southern wall of the
od projekta izložbenog prostora (idejni i izvedbeni arhitek- spring pool were finished in 2017. Following the conserva-
tonski projekt, projekt statike, elektrotehnike) te projekta tion and restoration works on stone blocks of the fence, all
muzeološke prezentacije, s multimedijom i rasvjetom. the elements were restored to their original positions. Also
finished were the works on the eastern wall of the central
Literatura temple and the wall of the north porch (between the east-
ern and central temple). The works were conducted in the
Aquae Iasae 2015 Grupa autora, Aquae Iasae – Nova SW part of the basilica, where the layers of sand deposited
otkrića iz rimskog razdoblja na području Varaždinskih after the excavations in the 1950s were removed in order
Toplica, katalog izložbe, Arheološki muzej u Zagrebu, to establish the condition of a plastered floor. A 5.5 x 2.5 m
Zagreb, 2015. probe was opened. After removing the gravel and sand
Kušan Špalj 2017 D. Kušan Špalj, Aquae Iasae – nova layers, the floor was found to be in excellent condition as
otkrića u rimskom svetištu, s posebnim osvrtom na kultove well as paintings preserved up to a height of 40 cm on the
Apolona, Eskulapa i Serapisa, VAMZ, 3. s., 50, Zagreb, western wall and 20 cm on the southern wall. Under a layer
2017: 255 – 308. of red floor (with lots of bricks), which was about 14 cm
Kušan Špalj, Perok 2016 D. Kušan Špalj, N. Perok, thick, there was another floor of 6 cm, laid on top of bricks.
Varaždinske Toplice – gradski park, HAG, 12/2015, Zagreb, It is interesting that the preserved fresco paintings were
2016: 258 – 261. associated with the lower part of the floor, i.e. that the same
Kušan Špalj, Perok 2017 D. Kušan Špalj, N. Perok, painting was in use at the same time as the upper floor.
Varaždinske Toplice – gradski park, HAG, 13/2016, Zagreb, Also prepared was the Aquae Iasae Archaeological Park
2017. project.
Dora Kušan Špalj

Nikoleta Perok
Summary
Archaeological excavations and protective works at the

archaeological site in the City Park in Varaždinske Toplice
were carried out from September to November 2017. The
excavations were resumed at the western porch and in the
area to the NW of the spring pool, and encompassed first-
century layers, which show that as early as the first century
the area around the spring pool had been organised as a
sanctuary. Walls that lie on a north – south axis, related
to a rectangular niche (later under the western porch) and
plastered stairs in the north probably belong to the earli-
est phase, i. e. the beginning of the first century (phase
255
KRAPINSKO-ZAGORSKA
ŽUPANIJA
139 Cesta Zlatar Bistrica – Andraševac 143 Krapina – centar

140 Cjevovod Lobor – Mihovljan 144 Lobor – Majka Božja Gorska
– Dukovec 145 Mihovljan – Strugača
141 Donja Konjščina – crkva sv. 146 Plemićki grad Vrbovec
Dominika 147 Radoboj – Plat
142 Krapina – centar 148 Rijeka Krapina – područje sliva
256
Krapinsko-zagorska županija, HAG 14/2017
Redni broj: 139 Redni broj: 140

Lokalitet: Cesta Zlatar Bistirca – Andraševec, faza III Lokalitet: Cjevovod Lobor – Mihovljan – Dukovec
Naselje: Donja Stubica Naselje: –
Grad/općina: Donja Stubica, Marija Bistrica, Gornja Grad/općina: Lobor, Mihovljan, Sveti Križ Začertje
Stubica Pravni status: –
Pravni status: – Razdoblje: –
Razdoblje: – Vrsta radova: terenski pregled, geofizičko istraživanje
U prosincu 2017. tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Zagreba pregle-
Od prosinca 2016. do svibnja 2017. tvrtka Geoarheo d.o.o. dala je te geofizički istražila trasu magistralnog cjevovoda
iz Zagreba arheološki je nadzirala zemljane radove prili- Lobor – Mihovljan – Dukovec. Posebna pažnja usmje-
kom gradnje brze ceste Popovec – Marija Bistrica – Zabok, rena je na istraživanje lokacija koje su otprije poznate kao
sa spojem na Breznički Hum, dionica Zlatar Bistrica – moguće arheološke zone (dvije lokacije u Loboru – antička
Andraševec, faza III, duljine 6,14 km. Također su nadzi- nekropola iza osnovne škole i trasa antičke ceste te dvije
rani zemljani radovi prilikom gradnje prometno-uslužnog lokacije na trasi zapadno od Lobora – srednjovjekovno
objekta Špičkovina, faza VI, na km 9+300,00. groblje uz crkvu sv. Margarete u Peršavesi i prapovijesna
gradina na brijegu Šopreki kod Frkuljevca Mihovljanskog).
Širine su iskopa varirale, a uglavnom su iznosile između 10 Geofizički su snimljene dvije lokacije: područje oko kapele
i 30 m na glavnoj trasi te su bile šire na čvorištima, prijela- sv. Margarete i područje uz školu u Loboru.
zima i kod prometno-uslužnog objekta Špičkovina. Dužina
trase iznosila je 6,14 km, a površina PUO Špičkovina Trasa magistralnog cjevovoda arheološki je pregledana u
44.000 m2. Većinom je uklonjen tek površinski sloj humusa, dužini dionice od 21,4 km. Svi su prikupljeni nalazi karti-
dubine između 10 i 20 cm. Iskopi kanala uz prometnicu rani. Prilikom terenskog pregleda nisu utvrđeni novi lokali-
omogućili su pregled dubljih slojeva. teti, iako je na trima lokacijama duž trase sakupljeno više
Prilikom nadzora trasa je pregledavana u etapama, nepo- ulomaka fragmentirane recentne keramike. Kod školskog
sredno prije iskopa, kako bi se uočili eventualni nalazi na igrališta u Loboru, na obližnjoj je oranici sakupljeno više
tlu. Nakon strojnog otvaranja pregledavalo se otvoreno tlo, fragmenata keramike antičke fakture, što upućuje na
iskopani zemljani materijal i profili te su oni fotodokumenti- postojanje arheološkog lokaliteta u neposrednoj blizini te
rani iz ruke i zraka. Nisu uočeni arheološki nalazi. potvrđuje već poznate pretpostavke.
Lokalitet je snimljen georadarom Subsurface Interface
Karla Hustić Radar – SIR 3000, američke tvrtke Geophysical Survey
Systems Instruments, i antenom od 270 MHz. Dielektrična
Summary konstanta, odnosno brzina signala kroz tlo utvrđena na
terenu, iznosi 15. Korišten je vremenski raspon od 75 ns
Archaeological supervision during the earthworks for the (tzv. time window), što je nakon testova brzine signala
construction of the Popovec – Marija Bistrica – Zabok iznosilo približno 3,0 – 3,5 m dubine georadarskog snima-
speedway, with a junction to Breznički Hum, section Zlatar nja. Izmjereno je ukupno 80 georadarskih profila unutar
Bistrica – Andraševec, phase III was carried out from dviju georadarskih sondi te pet pojedinačnih radarskih
December 2016 to May 2017. There were no archaeologi- profila. Rezultati georadarskih profila obrađeni su u pro-
cal finds. gramu RADAN 7.0 – GSSI. Odrada i filtriranje odvijali su
se sljedećim procesima: Position correction, Surface nor-
malization, Gain range, Migration, Background removal,
Deconvolution, IIR Filters.
Neposredno uz sjevernu stranu kapele sv. Margarete sni-
mljena je georadarska sonda A, u kojoj rezultati pokazuju
nekoliko infrastrukturnih objekata – cijevi ili kabela te jedan
pravolinijski prekop ili kanal širine 3 – 3,5 m u smjeru istok-
zapad. Osim tih pojava, prostor neposredno uz kapelu
pokazuje niz promjena, možda od sanacije, ali ih prema
formi nije moguće jednoznačno interpretirati. Georadarski
profili snimljeni su istočno, zapadno i južno od kapele, na
svim dostupnim pozicijama. Promjena u sastavu tla vid-
ljiva je na približno 1 m dubine. Na georadarskom profilu
(GPR 1) vidljiva je horizontalna anomalija na dubini od pri-
bližno 80 cm, dužine 8 – 10 m. Ta pojava ima određeni
arheološki potencijal.
Georadarska sonda (sonda C) snimljena je i na livadi
južno od školske dvorane u Loboru. Dimenzije sonde
iznose 623x30 m. Na istočnom dijelu sonde izdvojena
je radarska anomalija širine 4 m i dužine 30 (kroz čitavu
Radovi na PUO Špičkovina (foto: J. Goričanec) sondu), koja se pojavljuje na približno 50 cm dubine i seže
257
do 75 cm dubine. Ta pojava ima formu moguće ceste, kar-

tirana je i manjim se sondiranjem može utvrditi stanje i
pripadnost.
Literatura
Filipec 2008 K. Filipec, Pregled arheoloških nalazišta i

nalazi na području grada Zlatara, Hrvatsko zagorje, XIV/1-
2, Krapina, 2008: 7 – 19.
Filipec 2018 K. Filipec, Antički nadgrobni spomenici
Lobora – prilog poznavanju antičke skulpture panonsko-
-noričkog žiteljstva i njegove sredine, ARR, 17, Zagreb,
2018: 95 – 144.
Helena Nodilo
Summary
An archaeological field survey and geophysical survey on

the route of the Lobor – Mihovljan – Dukovec pipeline were
carried out in the course of December 2017. The field survey
did not identify new sites. Several shards of Roman pottery
collected near the school playground in Lobor confirm the
earlier assumption on the existence of an Antiquity-period
settlement. The georadar survey of the area to south of the
chapel of St Margaret in Peršaves points to its archaeologi-
cal potential (anomalies were present at a depth of 0.8 m
and in a length of 8 – 10 m). The georadar survey in the
Gore: kapela sv. Margarete, interpretacija rezultata u georadar- eastern part of the probe located on a meadow to the south
skim sondama A i C; dolje: Lobor, georadarska sonda C (foto: J. of the school gym in Lobor, identified an anomaly which
Goričanec) points to a road.
Redni broj: 141

Lokalitet: Donja Konjščina – crkva sv. Dominika
Naselje: Donja Konjščina
Grad/općina: Konjščina
Razdoblje: SV
U rujnu 2016. i srpnju 2017., tvrtka Geoarheo d.o.o. iz

Zagreba geofizički je istražila prostor unutar i oko župne
crkve sv. Dominika u Donjoj Konjščini. Cilj istraživanja
2016. bio je utvrđivanje stanja ispod razine tla unutar crkve
te njezina neposrednog vanjskog prostora, s obzirom na
to da današnja crkvena arhitektura pokazuje starije faze
gradnje i dogradnje. Istraživanja su 2017. organizirana
s ciljem snimanja stanja ispod površine vertikalnih ploha
zidova u svetištu crkve, radi mogućeg utvrđivanja elementa
starije faze arhitekture.
Lokalitet je 2016. istražen georadarom GSSI SIR 3000,

antenom 270 MHz. U unutrašnjosti crkve izmjerene su tri
georadarske sonde. GPR sonda 1 i GPR sonda 2 odre-
đene su u centralnom prostoru broda crkve te su mjerene
okomito jedna na drugu, pokrivajući većim dijelom istu
površinu radi što detaljnijeg snimanja navedenog prostora.
Keramički ulomci prikupljeni uz položaj Lobor – školsko igralište GPR sonda 3 snimljena je na povišenom oltarnom dijelu
(foto: K. Hustić) crkve, gdje su izmjerena dva pojedinačna profila u smjeru
258
Tlocrtni prikaz rezultata istraživanja na dubini od približno 1 m, Georadarsko snimanje sonde C – G – H na južnom zidu svetišta
sonda 1 i 2 (izrada: G. Skelac) (foto: G. Skelac)
Južni zid svetišta, sonda C – G – H, rezultati snimanja na dubini od približno 70 cm (izrada: G. Skelac)
istok-zapad. Na istočnoj vanjskoj strani crkve snimljena je Geofizička istraživanja pokazala su znatne ostatke arhi-
GPR sonda 4, dok su sa sjeverne i južne strane crkve sni- tekture unutar broda crkve (GPR sonda 1 i 2). Riječ je
mljena po dva pojedinačna radarska profila. o dvjema čvrstim linearnim pojavama, odnosno dvama
259
Južni zid svetišta, sonda C – G – H, na dubini od približno 22 i 26 cm, vidljiva zapuna prozora ili niše (izrada: G. Skelac)
zidovima koji korespondiraju smjeru zidova crkve te o

dvama kubičnim objektima, asimetrično položenima sje-
verno i južno uz navedene zidove. Oba navedena objekta
pojavljuju se već na dubini od svega 30 – 40 cm te sežu
do dubine veće od 2 m. Ostaci zidova pojavljuju se na pri-
bližno 50 cm od površine te ih je moguće pratiti do pri-
bližno 1,5 m dubine. Sjeverni objekt djelomično se pre-
klapa sa sjevernim zidom. Oba objekta pokazuju elemente
strukture arhitektonskog objekta s „pločama” ili poklopcem
lučnog oblika te s bočnim stranicama i mogućim pre-
gradama. Možda je riječ o kriptama ili sličnim ostacima
arhitekture. Također, uočene su dvije slične pojave koje
po građi nalikuju na navedene kubične pojave, međutim
one su na radarskoj snimci dale znatno slabije odraze te
je moguće pretpostaviti da su građene od materijala koji
rezultira slabijim kontrastom, odnosno da su građene od
opeke ili drva.
Na prostoru oltara (GPR sonda 3) zabilježeni su ostaci čvr-
stih materijala, možda urušenih, koji ne tvore jasnu formu
Položaj geofizičkih mjerenja: georadarske (GPR) sonde B – H, koju je moguće jednoznačno interpretirati. Ta je pojava kar-
istočni, sjeverni i južni zid svetišta (izrada: G. Skelac) tirana te doseže dubinu od 50 cm do 2,5 m.
260
Sonda A na tlu u brodu crkve neposredno ispred svetišta

snimljena je s većom gustoćom snimanja – s profilima
svakih 10 cm i sa snimanjem po osi x i y, koji su proce-
suirani zajedno. Rezultat je veća razlučivost snimki, koje
pokazuju detalje podzemnih objekata. Na dijelu prostora
koji je snimljen i obrađen može se zaključiti da se na južnom
dijelu nalaze najmanje dva kubična elementa, koja se na
dubini ispod 1 m dodatno šire. Na sjevernoj strani također
je moguće uočiti više linearnih čvrstih pojava – kamenih
blokova, greda ili zidova, koji se pružaju prema istoku.
Goran Skelac
Summary
Položaj geofizičkih mjerenja: georadarske (GPR) sonde 1 – 4 i A geophysical survey in the church of St Dominic in Donja
georadarski profili (izrada: G. Skelac) Konjščina and within its perimeter was carried out in the
course of 2017. The investigation revealed significant
S vanjske strane crkve, uz istočni zid apside (GPR sonda architectural remains within the church nave. They might
4), prilikom istraživanja nisu pronađeni ostaci zidova ili be crypts or similar structures. Recording of vertical wall
temelja, međutim na jugoistočnom dijelu sonde uočen je structures in the presbytery identified the changes in the
diskontinuitet u sastavu tla, kao indikacija prekopavanja ili use of plaster and paint as well as material. The geophysi-
nekog drugog oblika aktivnosti, koja je uključivala površin- cal survey of the eastern and southern wall of the presby-
ske slojeve tla. Pojedinačni georadarski profili izmjereni u tery revealed in-filled windows or niches.
crkvi i oko nje nisu otkrili nove tragove arhitekture.
Lokalitet je 2017. geofizički istražen georadarom GSSI SIR
3000, sa specijalnom mikrogeoradarskom antenom od
1,6 GHz, odnosno 1600 MHz. Specifičnost te opreme jest u Redni broj: 142
malim dimenzijama, što omogućuje snimanje horizontalnih Lokalitet: Krapina – centar
profila po vertikalnoj plohi, kao i u visokoj frekvenciji koja Naselje: Krapina
omogućuje precizan uvid u detaljne promjene ispod povr- Grad/općina: Krapina
šine zida, s relativno malim dubinskim dosegom snimanja. Pravni status: Z-4182
Visoka rezolucija antene omogućuje uvid u promjene na Razdoblje: –
razini 1 cm, a dubina snimke ovisi o sastavu zida te seže Vrsta radova: geofizička istraživanja
od 20 cm do 100 cm. Snimanja su provedena s razmakom
od 10 cm između pojedinačnih radarskih snimki. U listopadu 2017. tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Zagreba geo-
Izmjereno je ukupno 160 georadarskih profila unutar fizički je snimila povijesnu jezgru grada Krapine, na lokaci-
sedam georadarskih sondi (B-H). Prema projektnom jama: Ulica Lj. Gaja, Magistratska ulica, Trg LJ. Gaja i Ulica
zadatku, snimljene su dostupne površine istočnog, južnog i
sjevernog zida u svetištu crkve. Sonda A snimljena je na tlu
neposredno ispred svetišta u brodu crkve, s ciljem izrade
snimke u višoj rezoluciji na prostoru na kojem su 2016.
detektirane podzemne strukture – zidovi i moguće kripte.
Rezultati geofizičkog istraživanja pokazuju slojeve pro-
mjena u žbuci, bojenju te u sastavu zidova, odnosno zabi-
lježene su promjene u materijalima. Na istočnom zidu
svetišta (GPR sonda B) izdvojene su pojave koje se jasno
ocrtavaju na zidu, odnosno vidljiva je lučna anomalija u cen-
tralnom dijelu zida, dok se na većoj dubini ocrtava mogući
otvor zaobljenog pravokutnog oblika. Na južnom zidu sve-
tišta zbog konfiguracije su snimljene tri GPR sonde (C, G i
H). Na dubinama od približno 20 – 50 cm izdvojena je zona
s pravokutnom pravilnom formom, koja se na većoj dubini
oblikuje u formu prozora koji je iznutra zazidan, a vidljiv je s
vanjske strane crkve. Taj detektirani zazidani prozor analo-
gija je nalazu na istočnom zidu jer je moguće pretpostaviti
da je na istočnom zidu također zazidan prozor ili niša. Na
sjevernom zidu svetišta snimljene su tri GPR sonde (D, E i
F) te nisu uočeni tragovi starijih zidova ili zazidanih otvora,
ali su prikazane radarske snimke na dubinama na kojima
su vidljive promjene u sastavu zida. Položaj lokacija geofizičkog mjerenja (izrada: J. Goričanec)
261
predviđene i ugovorene kvadrature, kartirane su zone s

nekoliko anomalija, koje pokazuju nešto veći potencijal u
kontekstu ostataka arhitekture.
Postojanje starije faze ili ostataka arhitekture u staroj jezgri
Krapine nije bilo moguće utvrditi geofizičkim snimanjem jer
su prilikom obnavljanja infrastrukture čitavi koridori ceste
iskopani do dubine polaganja cijevi za odvodnju i kanaliza-
ciju. Nadalje, budući da je riječ o staroj jezgri, trasa ceste
vjerojatno je „oduvijek” na istoj poziciji. Uska i Starigradska
ulica nisu bile obnavljane, stoga se u njima prilikom budu-
ćih istraživanja pažnja može usmjeriti na utvrđivanje posto-
janja starije arhitekture.
Goran Skelac
Summary
Geophysical surveys in the historic core of Krapina encom-

passed an area of 3000 m2 with 5137 georadar profiles and
14 probes (A – J). The surveyed depth ranged from 3 to
3.5 m. The research identified only recent infrastructure
without features that would point to an earlier architectural
phase or other archaeological remains.
Položaj georadarskih sondi A – J (izrada: J. Goričanec)
M. Gupca (k.č. 5129, 5130, 5131), na ukupnoj površini od Redni broj: 143
3000 m2. Cilj istraživanja bio je utvrditi stanje ispod razine Lokalitet: Krapina – centar (k.č. 5147 i 3377/2)
tla na zadanom prostoru i otkriti eventualne ostatke starije Naselje: Krapina
arhitekture ili druge arheološke ostatke. Grad/općina: Krapina
Tijekom geofizičkog istraživanja upotrebljavani su geora- Razdoblje: –
dar GSSI SIR 3000 i antena od 270 MHz, koji omogućuju Vrsta radova: geofizička istraživanja
otkrivanje ostataka zidova, temelja, podnica i infrastruk-
tura, odnosno objekata ispod površine zemlje. Izmjereno je U prosincu 2017., tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Zagreba geo-
ukupno 5137 georadarskih profila unutar 14 georadarskih fizički je istražila dio povijesne jezgre grada Krapine, na
sondi, koje su označene slovima od A do J. Dielektrična lokaciji raskrižja državne ceste DC 206 i Ulice F. Galovića,
konstanta, odnosno brzina signala kroz tlo, utvrđena na kao i dio Rendićeve ulice i dio Ulice A. Starčevića – kružni
terenu iznosi 10-12. Za snimanje je upotrebljavan vremen- tok. Istražena je površina od 2200 m2. Cilj istraživanja bio je
ski raspon od 75 ns (time window), što je nakon testova utvrditi stanje ispod razine tla na zadanom prostoru i otkriti
brzine signala prevedeno iznosilo približno 3,0 – 3,5 m eventualne ostatke starije arhitekture ili druge moguće
dubine georadarskog snimanja. Rezultati georadarskih pro- arheološke ostatke.
fila obrađeni su u programu RADAN 7.0 – GSSI, u kojem
su provedeni sljedeći procesi odrade i filtriranja: Position Za potrebe geofizičkog istraživanja upotrebljavani su geo-
correction, Surface normalization, Gain range, Migration, radar GSSI SIR 3000 i antena od 270 MHz, koji omogućuju
Background removal, Deconvolution, IIR Filters. otkrivanje ostataka zidova, temelja, podnica i infrastruk-
Rezultati snimanja prikazani su u formi tlocrtnih isječaka na tura, odnosno objekata ispod površine zemlje. Rezultati
dubinama na kojima se mogu izdvojiti i interpretirati pojave georadarskih profila obrađeni su u programu RADAN
ispod površine tla, s iznimkom određenih georadarskih pro- 7.0 – GSSI, u kojem su provedeni sljedeći procesi odrade
fila, koji su pojedinačno prikazani i obrađeni. i filtriranja: Position correction, Surface normalization, Gain
Rezultati u sondama A – F, snimljeni u Ulici Lj. Gaja i na range, Migration, Background removal, Deconvolution, IIR
Trgu Lj. Gaja, otkrili su položaje prekopa, položenih cijevi Filters. Upotrebljavan je vremenski raspon od 75 ns (time
i drugih infrastruktura. Osim tih recentnih pojava, nisu window), što je nakon testova brzine signala prevedeno
uočene nikakve pojave koje bi asocirale na starije faze iznosilo približno 3,0 – 3,5 m dubine georadarskog snima-
arhitekture ili druge koje izlaze iz konteksta poznatih i oče- nja, a dielektrična konstanta, odnosno brzina signala kroz
kivanih pojava. tlo utvrđena na terenu iznosi 10 – 11. Izmjereno je ukupno
U sondama G – J, snimljenima u Magistratskoj ulici, Ulici M. 70 georadarskih profila unutar jedne georadarske sonde
Gupca i djelomično u ulicama koje se spajaju na navedene i četiriju pojedinačnih georadarskih profila. Sonde su sni-
ulice, nije otkriveno ništa osim recentne infrastrukture, iako mane na prostoru kružnog toka, ulica i pločnika na asfaltu.
su na tom dijelu očekivani eventualni ostaci bedema. U Rezultati istraživanja prikazani su u formi tlocrtnih isje-
Uskoj i Starigradskoj ulici, koje su dodatno snimljene preko čaka (z-slices), na dubinama na kojima se mogu izdvojiti
262
was 3.5 m. A possible foundation layer of an earlier road

was identified to the north of the roundabout, whilst other
surveying results point to recent infrastructural features.
The results suggest that no archaeological features can be
expected at the site.
Redni broj: 144

Lokalitet: Lobor – Majka Božja Gorska
Naselje: Lobor
Grad/općina: Lobor
Od 43. srpnja do 4. kolovoza 2017. trajala su zaštitna arhe-

Položaj istražene lokacije (foto: J. Goričanec) ološka i školska istraživanja na nalazištu Lobor – Majka
Božja Gorska. Voditelj istraživanja bio je dr. sc. Krešimir
i interpretirati pojave ispod površine tla. Navedeni isječci Filipec, izvanredni profesor na Odsjeku za arheologiju
prikazani su približno svakih 25 cm do dubine od približno Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i predsjednik
2,50 m jer su do te dubine uočavane promjene na geo- Centra za ranosrednjovjekovna istraživanja Zagreb – Lobor
radarskoj snimci. Određeni georadarski profili pojedinačno (CRSI). U istraživanjima je sudjelovala dr. sc. Zdravka
su prikazani i obrađeni. Snimljeni su tako da prelaze preko Hincak, izvanredna profesorica na istom Odsjeku, doku-
kružnog toka: profil 1 i 2 u smjeru sjeveroistoka, preko mentaciju su vodile Petra Nikšić i Katarina Lukić, mag.
mosta u Ulici A. Starčevića, a profili 3 i 4 preko kružnog toka arheologije, te tvrtka Arheoplan d.o.o. iz Dubravke. U
u smjeru sjeverozapada u Ulici F. Galovića i I. Rendića. istraživanjima je u okviru terenske nastave sudjelovalo
Većina obrađenih snimki pokazuje anomalije koje su iden- sedamnaest studenata arheologije iz Zagreba, a studenti
tificirane kao infrastrukturne instalacije, koje se pružaju od su također sudjelovali u istraživanju kao pomoćni radnici.
površine do 2 m dubine. Na dijelu georadarske sonde sje- Zaštitna arheološka istraživanja i konzervatorski radovi
verno od kružnog toka na dubini od 0,5 do 1,0 m uočena je većinom su financirani sredstvima Ministarstva kulture, a
čvrsta kompaktna površina, koja se nakon te dubine postu- uz njih i sredstvima Općine Lobor, Odsjeka za arheologiju
pno smanjuje i nestaje jer je presijeca čvrsta kompaktna Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te sredstvima
podloga koja se nakon te dubine postupno smanjuje i CRSI-a. Restauracija arheološkog materijala financirana je
nestaje. Budući da je presijeca i nekoliko cijevi te da na sredstvima Hrvatske zaklade za znanost, u okviru projekta
profilima nema formu zidova ili ostataka objekata, zaklju- „Lobor ranosrednjovjekovno središte moći” (LearlyCoP br.:
čeno je da je riječ o čvrstoj zapuni/nivelaciji ili o dvjema IP-2016-06-22). Paralelno uz istraživanje tekla je antropo-
podnicama možda starije ceste ili podloge. Nekoliko ano- loška obrada materijala u baroknoj grobnici.
malija nije bilo moguće jednoznačno interpretirati, stoga su
na tlocrtnim isječcima izdvojene kao nejasne. Na pojedi- Ovogodišnja arheološka iskopavanja nastavak su prošlo-
načnom georadarskom profilu izdvojene su brojne anoma- godišnjih te su bila usmjerena na istraživanje prostora uz
lije, koje osim mosta i rampe, odnosno čvrste podloge uz zapadni vanjski zid baroknog cintora. Godine 2017. istra-
most, pokazuju cijevi, kablove i kanale, koji sežu od povr- žena je površina od ruba iskopa prošlogodišnjih istraživanja
šine pa do približno 1,5 m u dubinu. Na dubini od 0,5 do
0,6 m uočena je jedna čvrsta horizontalna površina, koja je
protumačena kao podloga ceste, a na dijelu profila gdje se
nalazi most moguće je uočiti mnoštvo malih hiperbola, koje
čine armaturu konstrukcije predmetnog mosta.
Zaključak geofizičkih istraživanja s obzirom na rezultate
jest da ispod ceste, odnosno ispod zadane lokacije, nema
starijih arhitektonskih objekata ili prepoznatljivih arheološ-
kih pojava.
Goran Skelac
Summary
A geophysical survey conducted in 2017 at the historic core

of Krapina encompassed an area of 2200 m2. A total of 70
georadar profiles within a georadar probe and four individ- Sonda, sjeverozapad-zapad 2017.: 1. sloj s mlađim gobovima, 12.
ual georadar profiles were recorded. The surveyed depth – 13. st. (snimka: Arheoloplan d.o.o.)
263
do ruba stubišta ispred glavnog zapadnog ulaza u svetište. se sloj koji je nedvojbeno povezan s pokušajem da se povr-
Arheološka sonda bila je duga 6,5 m, a široka prosječno oko šina gradine, tj. prostor uz cintor, prekrije manjim ulomcima
2 m. Ove je godine završeno iskopavanje s vanjske strane kamena i šute, odnosno da se poploči. Tako uređen lokalitet
istočnog, sjevernog i sjeverozapadnog zida baroknog cin- još je dobro vidljiv na fotografijama s početka 20. st. Među
tora te su tako završeni svi radovi koji se odnose na iskop različitim nasutim kamenjem nađeni su sitni ulomci mra-
kanala za odvod oborinskih i podzemnih voda, drenažu i mora, a među njima dva veća ulomka istog predromanič-
sanaciju temelja vanjskog zida cintora, započeti još 2008. kog komada ukrašenog pleternim i floralnim ornamentom.
godine. Zaštitna su arheološka istraživanja do 2012. bila
većinom financirana sredstvima u okviru znanstvenog pro-
jekta „Južna Panonija u ranom srednjem vijeku”. U tome se
razdoblju odvijalo najviše aktivnosti povezanih sa zaštitom
lokaliteta, istraživanjima i sanacijom, otvorene su najveće
plohe, konzerviran je i restauriran sav arheološki materijal
te su u skladu s mogućnostima financirane konzervacija i
sanacija arhitektonskog sklopa svetišta. Od 2011. arheo-
loška istraživanja redovito financira Ministarstvo kulture, u
sklopu zaštitnih radova na lokalitetu. Svi su se radovi jako
odužili jer su sredstva bila nedovoljna, a posao vrlo zahtje-
van, ne toliko zbog dubine arheoloških slojeva, koji nisu
prelazili 2 m, već zbog relativno velikog broja grobova na
maloj površini.
Godine 2017., nakon skidanja vrlo oslabjelog i gotovo uni-
štenog betonskog obruba uz barokni cintor i šute, na pro-
sječno četrdesetak centimetara dubine naišlo se na prve Grob 973 s velikoformatnim S-karičicama (foto: K. Filipec)
arheološke slojeve, prilično poremećene zbog različitih
recentnih radova od 18. do 20. st., a ponajviše prilikom
gradnje baroknog cintora, nalažene su izmrvljene kosti iz
uništenih grobova, a ubrzo i intaktni srednjovjekovni gro-
bovi. Uz taj vanjski zapadni zid cintora, kako su to jasno
pokazali arheološki slojevi, registrirane su različite rupe
i jame, koje su preostaci različitih objekata – prije svega
podizanja privremenih zgrada, vjerojatno nadstrešnica,
štandova i šatora vezanih uz proštenja. Najstarija takva
konstrukcija, a vjerojatno nadstrešnica, mogla se datirati
neposredno nakon podizanja baroknog cintora prema
jozefinskim kovanicama. U tim gornjim arheološkim sloje-
vima nađeno je više sitnih kovanica koje datiraju od 15. do
19. st. One svjedoče o tome da se na tome mjestu dosta
trgovalo te se gubio sitan novac. Temelj baroknog cintora
nije doticao zdravicu i stijene, što je prijašnjih godina bilo
gotovo pravilo, već je podignut iznad sloja s grobovima, a u
manjem dijelu iznad staroga grobljanskog zida. Na dvade-
setak centimetara ispod današnje hodne površine nazirao
Sonda, sjeverozapad-zapad 2017.: 2. sloj sa starijim grobovima, Dva ulomka istog predromaničkog ulomka, u vrlo lošem stanju,
11. – 12. st. (snimka: Arheoloplan d.o.o.) ukrašenog pleternim i floralnim motivom (foto: K. Filipec)
264
Komadi su vrlo loše očuvani jer su bili u zemlji na vlazi. finds include large bronze and iron S-hoops and cast rings.
U većem dijelu sonde nalazili su se grobovi, ravnomjerno Despite the scarcity of finds in the graves, the oldest layer of
raspoređeni po cijeloj površini, registrirana su dva ili tri graves can be dated to the late tenth century, and the young-
sloja grobova koji se zbog velikih naknadnih oštećenja nisu est graves probably to the second half of the 13th century.
mogli najjasnije vremenski odvajati. Registrirano je ukupno Small prehistoric and Antiquity-period shards of pottery and
devetnaest grobova (od broja 970 do broja 989) i još više third-fourth century coins were found over the entire surface
nakupina kostiju, koje svjedoče o djelomično ili potpuno of the probe. A fragment of Late Antiquity (fifth century) terra
uništenim grobovima. Prvi najmlađi sloj grobova može se nigra represents a very interesting find, with the closest anal-
povezati uz grobove koji se datiraju u kasno vrijeme funkci- ogy coming from the Late Antiquity site of Hemmaberg in
oniranja predromaničke crkve i vjerojanto uz vrijeme funk- Austria. Several prehistoric pits were unearthed in the deep-
cioniranja romaničke crkve. Velika većina grobova pripada est layers. Also registered was an intact prehistoric layer,
11. i 12. st. U grobovima su, među ostalim, nađene veli- which, according to unearthed pottery and spindle whorls,
koformatne brončane i željezne S-karičice i lijevani prsteni. can be dated to the Late Bronze Age (HaB2).
Iako u grobovima nije nađeno mnogo predmeta, nije isklju-
čeno da se i na tome mjestu najstariji sloj grobova može
datirati u poodmaklo 10. st., a najmlađi grobovi do druge
polovice 13. st. Rake su bile iskopane na relativno jednakoj Redni broj: 145
dubini, a donji red doticao je živu stijenu (zdravicu). Po cije- Lokalitet: Mihovljan – Strugača
loj površini sonde nalazili su se sitni ulomci prapovijesne i Naselje: Mihovljan
antičke keramike te kovanice iz 3. i 4. st. Vrlo je zanimljiv Grad/općina: Mihovljan
nalaz kasnoantičke keramike terra nigra, koja datira u 5. st. Pravni status: P-5319
i kojoj se najbliže analogije mogu naći na kasnoantičkom Razdoblje: P
nalazištu Hemmaberg u Austriji (Koruška). U najdubljim Vrsta radova: pregled terena, probno iskopavanje
slojevima uza samu živu stijenu otkopano je nekoliko jama
te je registriran intaktan prapovijesni sloj, koji se prema U kasnu jesen 2017., Arheološki muzej u Zagrebu pregledao
nađenim keramičkim ulomcima i pršljencima datira u kasno je te probno sondirao lokalitet Strugača pokraj Mihovljana.
brončano doba (HaB2). Voditeljica radova bila je dr. sc. Jacqueline Balen.
Literatura Lokalitet Strugača otkriven je 2011. prilikom terenskih pre-

gleda Ravne gore i okolnih područja, kada se pretpostavilo
Filipec 2015 K. Filipec, Donja Panonija od 9. do 11. sto- da je riječ o prapovijesnom visinskom naselju. Tom prilikom
ljeća, Sarajevo, 2015. pronađeni su komadi kućnoga lijepa (vjerojatno ostaci arhi-
Filipec 2017 K. Filipec, Lobor – Majka Božja Gorska, HAG, tekture nadzemnih kuća) te fragmenti keramičkog posuđa.
13/2016, Zagreb, 2017. Osim predmeta izrađenih od pečene gline, pronađene su
i litičke rukotvorine, od čega su dva nalaza glačane litike
prof. dr. sc. Krešimir Filipec (sjekirica i dlijeto). Osim litičkih rukotvorina, izrađenih tehni-
kom glačanja, prilikom rekognosciranja pronađeno je i 147
Summary cijepanih litičkih rukotvorina izrađenih od nekoliko varije-
teta rožnjaka te od kvarca bjelutka.
Archaeological excavations at the site of Our Lady of the Lokalitet Strugača pozicioniran je na krškoj uzvisini gdje
Hills in Lobor were conducted in the course of July and geološku podlogu karakteriziraju dolomiti, mjestimično u
August 2017. The excavations were focused on the area kombinaciji s brečom i vapnencom. Na površini su vidljivi
along the outer wall of the Baroque enclosure wall, from the tragovi poljoprivrednih aktivnosti i podjele zemljišta na par-
edge of the last-year`s probe to the edge of the staircase cele. Rezultati pregleda i probnih sondi 2017. sugeriraju
in front of the main western entrance to the sanctuary. The
probe measured 6.5 by 2 m. Archaeological layers were first
encountered at a depth of about 40 cm. They were greatly
disturbed by 18th-20th c. works, primarily the construction
of the enclosure wall. The layers overlaid crushed bones
from destroyed graves and finally intact medieval graves.
The upper archaeological layers contained dozens of coins
dating from the 15th to 19th centuries, small marble frag-
ments, including two pieces of a pre-Romanesque dressed
stonework decorated with wattle and floral ornaments.
Larger part of the probe was occupied by the graves, dis-
tributed evenly over the entire surface. Nineteen graves
(marked 970 – 989 ) and about 20 odd bone heaps point to
partly or completely destroyed graves. The youngest grave
horizon can be associated with a late phase of the pre-
Romanesque church and the Romanesque church. Most of
finds can be dated to the 11th and 12th centuries. The grave Pogled na nalazište (foto: M. Vuković)
265
Redni broj: 146

Lokalitet: Plemićki grad Vrbovec
Naselje: Klenovec Humski
Grad/općina: Hum na Sutli
Razdoblje: SV
Vrsta radova: konzervacija
Od 25. rujna do 17. listopada 2017. Institut za arheo-

logiju, pod vodstvom Tatjane Tkalčec, nastavio je kon-
zervaciju otkrivene arhitekture na burgu Vrbovcu (Veliki
Gradiš, Veliko Gradišće u Klenovcu kraj Huma na Sutli).
Financijska sredstva za radove osiguralo je Ministarstvo
Pogled na nalazište (foto: M. Vuković) kulture te Općina Hum na Sutli, a radovi su se odvijali pod
nadzorom Konzervatorskog odjela u Krapini. Zidarske
poslove obavljala je tvrtka „Arhitekton” iz Poredja.
O svim arheološkim i konzervatorskim radovima, koji se na

lokalitetu odvijaju već od 1987. te kontinuirano od 2001.,
redovito se obavještava stručna i šira javnost putem muzej-
ske izložbe, monografije, stručnih i znanstvenih radova
(usp. npr. Tkalčec 2010, a za izbor literature koja je objav-
ljena poslije usp. i Tkalčec 2015).
Godine 2017. konzervatorski radovi bili su usredotočeni na
obrambenu kulu burga. Detaljno izvješće o radovima pod-
neseno je nadležnom Konzervatorskom odjelu u Krapini,
a opširniji tekst o rezultatima objavljen je u godišnjaku
Instituta za arheologiju (Tkalčec 2018), stoga je na ovome
mjestu prikazana tek kraća informacija o radovima 2017.
Probna sonda 1 (foto: N. Milić) godine. Konzervacija zidova kule započela je još tijekom
prethodnih sezona (Tkalčec 2016; 2017), a ove je godine
da se radi o jednoslojnom nalazištu iz mlađega kamenog nastavljena konzervacija, odnosno konsolidacija arhitek-
doba, koji je već dosta uništen prilikom obrade zemlje, ture zidova jugozapadnog dijela kule (segmenti SJ 196) te
zbog čega je zaključeno da cilj daljnjih istraživanja ponaj- čitava središnjeg (s unutrašnjosti kule s djelomično oču-
prije mora biti usmjeren na različite nedestruktivne metode, vanim dvama slojevima izvornih podnica), južnog i jugo-
kojima bi se najprije utvrdilo rasprostiranje prapovijesnog zapadnog dijela kule (SJ 241, SJ 239), a konzerviran je
naselja te moguće naseobinske strukture. i segment zida SJ 50 – njegovo južno lice u donjim dije-
lovima (za pojašnjenja stratigrafskih jedinica zidova usp.
Literatura tlocrt u: Tkalčec 2015, 64, sl. 1). Time su na kuli bili zavr-
šeni svi veći zidarski radovi.
Špoljar 2012 D. Špoljar, Rezultati arheoloških rekognoscira- Pristup konzervatorskim radovima bio je većinom sanacij-
nja Ravne gore i okolnih područja, Arheologija varaždinskog ski i konsolidacijski, odnosno nije se ulazilo u rekonstruk-
kraja i srednjeg Podravlja, Znanstveni skup Hrvatskog arhe- cije i nadogradnje, već je fugirano lice zidova te je podignut
ološkog društva i Gradskog muzeja u Varaždinu, Varaždin uglavnom jedan red kamena kako bi se načinila zaštitna
2010, Izdanja HAD, 28/2011, Zagreb, 2012: 31 – 45. kapa.
Jacqueline Balen
Summary
An archaeological field survey and probe excavation at the

site of Strugača were carried out in the late autumn 2017.
The site is located on a karstic elevation formed by mostly
dolomites in combination with limestone. The surface
survey revealed the traces of agricultural activity and land
division. The results of the survey and probing suggest that
this is a one-layered Neolithic site, considerably destroyed
by the land cultivation. Therefore, future research should
use non-destructive methods, which would first establish
the area that the settlement covers and then identify pos-
sible settlement structures. Pogled s juga na konzerviranu obrambenu kulu (foto: T. Tkalčec)
266
Redni broj: 147

Lokalitet: Radoboj – Plat
Naselje: Radoboj
Grad/općina: Radoboj
Razdoblje: P
Od 31. srpnja do 21. kolovoza 2017. trajalo je probno

arheološko iskopavanje na lokalitetu Radoboj – Plat
(k.č. 2377/24, k.o. Radoboj). Nastavak je to probnih isko-
pavanja iz 2015., koja je na lokalitetima Plat i Hajdine zerne
vodio Davor Špoljar, mag. archeo. Arheološka istraživanja
2017. vodila je Martina Matijaško, dipl. arheo., prof. pov.,
dipl. muz. (ARHOS d.o.o., Sračinec), zamjenica voditeljice
Pogled od sjeverozapada na konzervatorske radove na vrhu bila je Marina Šimek, prof. arheo. i germ., a sudjelovali su
obrambene kule (foto: T. Tkalčec) studenti arheologije Gabrijela Perhaj, Stjepan Marinković
i Martin Keretić. Investitori arheološkog istraživanja bili su
Poduzete su i pripremne mjere uklanjanja viška oborinske Općina Radoboj, Ministarstvo kulture i Krapinsko-zagorska
vode s vrha kule, tako da je drenažna plastična cijev pro- županija. U financiranju je sudjelovao i Centar za primije-
mjera 7 cm ugrađena ispod podnica u unutrašnjosti kule njenu arheologiju iz Krapinskih Toplica, s osiguranim sred-
te je zazidana ispod završne „kape” ziđa kule i provedena stvima Hrvatske elektroprivrede d.d.
do njezina podnožja. Pri tome se morao načiniti usjek kroz
obje izvorne podnice i međusloj sterilne gline. Cijev izlazi Prvi arheološki nalazi s prostora općine Radoboj potječu
podno kule, tik sjeverozapadno uz njezin šiljak. U idućoj iz 19. st. Radi se o slučajnom nalazu keltskog zlatnika s
sezoni uslijedit će prokop na južnu padinu brijega (kroz prikazom grčkih božica Atene i Nike, otkrivenom na ora-
živac) i tako će se omogućiti istjecanje viška oborinske nici u podnožju Strahinjščice. Godine 1850., prilikom grad-
vode s kule niz prirodnu strminu brijega. nje šumske ceste u predjelu Podstenje, otkrivena je sta-
riježeljeznodobna nekropola pod tumulima. U nekoliko su
Literatura navrata od 1850. do 1860. nekropolu od 11 grobnih humaka
istraživali Mijat Sabljar, Jakov Franjo Tkalec i Emanuel
Tkalčec 2010 T. Tkalčec, Burg Vrbovec u Klenovcu von Graffenried. Pokušaj rekonstrukcije grobnih cjelina na
Humskome, Deset sezona arheoloških istraživanja, temelju malobrojnih sačuvanih nalaza, ali precizne doku-
Zagreb, 2010. mentacije ovdje navedenih istraživača, proveo je arheolog
Tkalčec 2015 T. Tkalčec, Novi pogledi na stara obrambena Davor Špoljar. On je 2014. revizijski istražio nekropolu, toč-
zdanja: burg Vrbovec u Klenovcu Humskom, arheološka nije tumul IX. Utvrđeno je da je riječ o nekropoli koja se
istraživanja 2014. godine, AIA, XI, Zagreb, 2015: 63 – 73. može datirati u vrijeme kasne faze starijeg željeznog doba,
Tkalčec 2016 T. Tkalčec, Burg Vrbovec u Klenovcu tj. između 550. i 450. g. pr. Kr.
Humskom – arheološko konzervatorski radovi na kuli u Arheološki lokalitet Plat nalazi se na izduženoj uskoj uzvi-
2015., AIA, XII, Zagreb, 2016: 127 – 135. sini koja se pruža u smjeru istok-zapad, u duljini od oko
Tkalčec 2017 T. Tkalčec, Burg Vrbovec u Klenovcu 1,7 km. Istočne padine Plata nešto su blaže od zapadnih,
Humskom – nastavak arheološko-konzervatorskih radovi a na jugoistočnim padinama nalaze se prostrane livade,
na kuli u 2016. godini, AIA, XIII, Zagreb, 2016: 92 – 96.
Tkalčec 2018 T. Tkalčec, Nastavak arheološko-konzerva-
torskih radova na kuli burga Vrbovca u Klenovcu Humskom
2017. godine, AIA, XIV, Zagreb (u tisku)
dr. sc. Tatjana Tkalčec
Summary
Conservation works at the site of the burg of Vrbovec in

Klenovec Humski were resumed in the course of 2017.
The conservation of architecture was conducted in several
phases during earlier archaeological seasons. Extensive
archaeological investigations in 2014 resulted in the dis-
covery of massive tower walls, whose conservation later
began. All major works concerning masonry on the tower
were carried out this year, including a rainwater drainage
channel. The conservation of two levels of original floors in
the interior is planned the next season. Nalaz pougljene biljne tvari in situ (foto: M. Matijaško)
267
Arheološki lokaliteti Plat i Hajdine zerne iz smjera zapada – podnožje brda Crkviše (foto: M. Matijaško)
U nastavku probnih istraživanja 2017. planirano je sondi-

ranje vršnoga grebena i početnih južnih padina zapadno
od najvišeg vrha brda. Ukupno su istražene tri arheo-
loške sonde (II, III i IV), a naknadno je položaj detaljno
pregledan kako bi se utvrdile nove moguće lokacije za
istraživanje. Sonda II, dimenzija 5x3 m, postavljena je na
pogodnom platou u neposrednoj blizini lovačkog doma,
na krajnjem zapadnom rubu Plata, međutim nije bilo
arheoloških nalaza. Sonda III, dimenzija 4x2 m, postav-
ljena je uz sam istočni rub k.č. 2377/24, na manjem
umjetnom platou, koji je nastao eksploatacijom kamena
iz obližnje ogoljene stijene. Sonda III od Sonde II uda-
ljena je oko 50 m prema istoku, a visinska razlika iznosi
10,47 m. Ondje je arheološki pozitivan bio sloj rastresite
crne zemlje pomiješane s kamenjem, koji svojom deblji-
nom ne prati uslojavanje žive stijene, već njegova debljina
prema jugu raste do 73 cm pa je moguće da je barem
djelomično dorađen ljudskom rukom, tj. da se ondje radi
Fragment prapovijesne keramičke posude (foto: M. Matijaško) o ostatku većeg i šireg platoa, koji je erozijom sveden
na usku zaravan. Naime, svega oko 100 cm sjeverno od
pogodne za naseljavanje. Jedna je od tih livada 2015. son- ruba sonde započinje plitka škarpa, tj. stepenica sljedeće
dirana, međutim sonda je bila sterilna. Zapadni je dio brda terase, na kojoj je otvorena Sonda IV. U gornjim dijelo-
uži, a padine su mu strme. Sjeverna je strana izrazito stje- vima sloja otkriven je manji broj ulomaka keramičkog
novita i gotovo ravno odrezana (greben), dok je južna nešto posuđa, veća količina lomljenih i djelomično spaljenih
blaža, iako nema pogodnih livada ni drugih većih zarav- životinjskih kostiju te dvije vrlo malene kućice slatkovod-
njenih površina. Ondje je uočeno nekoliko umjetnih terasa nog puža (vjerojatno rod Viviparus). Na samom dnu sloja,
dimenzija oko 3x5 m, čija funkcija nije do kraja utvrđena. prilijepljen uz živu stijenu, otkriven je veći grumen tamnog
Sonda I. postavljena je istočno od najvišeg vrha Plata, a poroznog materijala. Analizom u Prirodoslovnom muzeju
prilikom njezina istraživanja otkriveni su tragovi naseljava- u Zagrebu utvrđeno je da se radi o pougljenoj biljnoj tvari.
nja na tom položaju u ranom brončanom dobu (oko 2200. Daljnje analize za sada nisu obavljane. U neposrednoj bli-
– 1800. g. pr. Kr.). zini uzorka otkriveni su ulomci većeg keramičkog lonca,
268
nije uvijek bilo moguće točno odmjeriti udaljenost. Točke

su zabilježene uz pomoć GPS uređaja, a prikupljeni su
eventualni nalazi. Najveća koncentracija tako uoče-
nog arheološkog materijala zabilježena je neposredno
zapadno od najvišeg dijela. Radi se o ulomcima prapovi-
jesne keramike.
Arheološki lokalitet Radoboj – Plat kompleksno je visin-
sko naselje, koje je naseljavano tijekom dužeg razdoblja
– vjerojatno od bakrenog pa do starijeg željeznog doba.
Arheološka istraživanja 2015. i 2017. godine potvrdila su da
se ondje vjerojatno povremeno boravilo u vrijeme opasno-
sti ili su pojedine lokacije upotrebljavane kao promatrač-
nice. Iznimna strmina i skučen prostor ne upućuju na to da
je ondje postojalo dugotrajno stalno naselje. Kao i u slučaju
lokaliteta Hajdine zerne, Plat je vjerojatno bio povremeno
boravište i/ili lovište. Erozija je na tom lokalitetu iznimno
snažna. Arheološki su nalazi uočeni na stazi niže vrha, a
iskopani je materijal vrlo fragmentiran. Također, nema tra-
gova objekata, osim pokojeg ulomka kućnog lijepa.
Literatura
Dular 2013 J. Dular, Severovzhodna Slovenija v pozni

bronasti dobi (Opera Instituti Archaeologici Sloveniae, 27),
Ljubljana, 2013.
Kochansky-Devidé 1964 V. Kochansky-Devidé, Paleo
zoologija, Zagreb, 1964.
Špoljar 2015 D. Špoljar, Naseljenost Radoboja i okolnih
Sonda III nakon iskopavanja (foto: M. Matijaško) područja u prapovijesti, Kaj, 48, 1-2/2015, Zagreb, 2015:
89 – 122.
s apliciranom trakom ukrašenom utiskivanjem. Sačuvan Špoljar 2015 D. Špoljar, Stručno izvješće o provedenim
je dio ravnog oboda i trbuha lonca, koji se može okvirno arheološkim istraživanjima na lokalitetima Hajdine zerne
datirati u kasno brončano ili rano željezno doba. Sonda (P-4712) i Plat kod Radoboja, Krapinske Toplice, 13. 11.
IV, dimenzija 4x1 m, postavljena je na prvu terasu južno 2015. (rukopis)
od Sonde III, od koje je udaljena oko 150 cm prema jugu
i oko 200 cm prema zapadu. Visinska razlika između tih Martina Matijaško
dviju sondi iznosi 1,75 m. Ukupna širina terase na kojoj
je postavljena Sonda IV iznosi oko 200 cm. U sondi je Summary
pronađeno nekoliko životinjskih kostiju, tri fosila morskog
ježinca i jedan ulomak fosila mahovnjaka. U toj sondi nije Probe archaeological excavations at the site of Radoboj-
bilo drugih nalaza. Usporedo s arheološkim sondiranjem, Plat (cadastral parcel 2377/24) were carried out in the
ovom je prilikom lokalitet dodatno pregledan, posebno course of July and August 2017. They represent a con-
staza koja vodi od spomenutog lovačkog doma, preko tinuation of the probe excavations at the sites of Plat and
livada orhideja do kapele sv. Jakova. Staza je dobro odr- Hajdine zerne, carried out in 2015. The archaeological
žavana i relativno široka pa djeluje kao svojevrstan oluk site of Plat is located on an elongated narrow eleva-
za arheološke nalaze, koji zbog erozije klize niz južnu tion that stretches about 1.7 km on an east-west axis.
padinu Plata. Nalazi se na stazi uočavaju otprilike u širini The eastern slopes of Plat are milder than the western.
najvišeg vrha brda, tj. mogli bi se omeđiti Sondom I na On the south-eastern slopes there are meadows, which
istoku i Sondom III na zapadu. Ulomci keramičkog posuđa enable favourable living conditions. The northern side
pretežito pripadaju brončanom i starijem željeznom dobu, is very rocky and vertical like a cliff. The plan for the
dok se jedan ulomak manje posude oker boje, ukrašen 2017 excavations encompassed the probing of the peak
motivom visećeg trokuta, vjerojatno može pripisati ene- cliff and southern slopes to the west of the peak. Three
olitičkoj kulturi Retz-Gajary. Osim keramičkih, prikupljeni archaeological probes were opened (II, III and IV), and
su i kameni artefakti: jezgra, tri cijepane kamene alatke i the site was later surveyed. Probe II was sterile. Probe IV
brusni kamen. Kako bi se što temeljitije zaključila priča o did not contain any significant finds. Probe III, measuring
lokalitetu na najvišem dijelu brda Plata, južne su padine 4 x 2 m, was opened next to the edge of cadastral parcel
samog vrha dodatno pregledane i pretražene. Od Sonde 2377/24. A layer of loose black soil mixed with stone
III prema istoku, na svakih dvadesetak koraka sa šum- contained archaeological finds. At its bottom, there was
skog je tla uklonjeno lišće i granje, a zatim je područje a large lump of dark porous material attached to rock.
detaljno pregledano. U smjeru sjever-jug razmak između An analysis established that it represents charred plant
točaka iznosi otprilike pet koraka, iako zbog velike strmine remains. The remains of a large ceramic pot dating to
269
the Late Bronze Age or Early Iron Age were discovered u sklopu EU projekta zaštite od poplava na slivu rijeke
nearby. Krapine. Radove je vodio dr. sc. Hrvoje Kalafatić iz
The research included an additional survey of the site, espe- Instituta za arheologiju. U radovima su sudjelovali
cially the path that leads from the hunting lodge to the chapel dr. sc. Bartul Šiljeg i dr. sc. Ivana Ožanić iz Instituta za
of St Jacob. Pottery shards belong to Bronze and Early Iron arheologiju.
Ages, and one shard belongs to the Retz-Gajary culture. Also
identified were stone artefacts: a nodule, three flaked tools Gradnja sustava obrane od poplave uključuje brdske
and a whetstone. The southern slope was surveyed and retencije Slani potok i Reka te nizinske retencije na
inspected. The highest concentration of archaeological finds Topličini, obrambene nasipe, integralne mjere upravljanja
(prehistoric pottery and house daub) was recorded to the rizicima od poplave u naselju i rekonstrukciju 30 propusta
west of the highest point. Its steepness and narrow area sug- na kanalima i vodotocima na slivu Krapine. Unutar dohvata
gest that the settlement did not have a permanent character. zahvata i neposrednoj blizini zahvata otkriveno je nekoliko
lokaliteta.
A zahvat (nizinska retencija na Topličini). Na prostoru

Redni broj: 148 gradnje retencije Topličina otkivena su dva položaja s arhe-
Lokalitet: rijeka Krapina – područje sliva ološkim materijalom – keramikom.
Naselje: –
Grad/općina: – 1. Donja Stubica – Polje (južni dio k.č. 1463 i 1464, k.o.
Pravni status: – Donja Stubica)
Razdoblje: P, SV Datacija: prapovijest – vjerojatno rano brončano doba.
Vrsta radova: rekognosciranje
2. Donja Stubica – Polje Kamenjak (k.č. 732, k.o.
U listopadu i studenom 2017. Institut za arheologiju iz Andraševec, zapadno od vodotoka Topličina)
Zagreba arheološki je rekognoscirao područje radova Datacija: prapovijest, srednji vijek.
Oranica k.č. 1100/1, k.o. Vrbanec, na kojoj je pronađena srednjovjekovna keramika i izorana arheološka struktura
270
B zahvat (integralne mjere upravljanja rizicima od poplave Na prostoru Svetog Križa Začretje otkriven je jedan položaj
u naselju Pregradi) s arheološkim nalazima – srednjovjekovnom keramikom.
Na prostoru gradnje integralnih mjera Pregrada otkrivena Položaj se nalazi južno od vodotoka.
su tri položaja s arheološkim nalazima – srednjovjekovnom
keramikom, a na jednom položaju uočeni su i tragovi izo- 6. Sveti Križ Začretje – Lug (k.č. 2020, 2021, 2022, k.o.
rane strukture izrazito tamne boje, koji vjerojatno pripadaju Pustodol)
arheološkoj strukturi. Položaj s malo srednjovjekovne keramike. Datacija: srednji
vijek.
3. Pregrada – Polje (k.č. 1100/1, k.o. Vrbanec)
Srednjovjekovni lokalitet s malo srednjovjekovne keramike Hrvoje Kalafatić
i izoranom mogućom arheološkom strukturom. Datacija:
srednji vijek. Summary
4. Pregrada – Veliki travnik (k.č. 2019/1 i 2020/1, k.o. Archaeological reconnaissance of an area designated for
Pregrada) the works carried out as part of the EU flood protection
Položaj s vrlo malo srednjovjekovne keramike. Datacija: project of the Krapina River Basin was conducted in the
srednji vijek. course of October and November 2017. The flood protec-
tion system includes the construction of the hillside reten-
5. Pregrada – Lopate (k.č. 2030/1, 2031/1 i 2032, k.o. tions of Slani potok and Reka, and the lowland retention of
Pregrada) Topličina, embankments, integral measures of urban flood
Položaj s vrlo malo srednjovjekovne keramike. Datacija: risks management and the reconstruction of 30 outlets on
srednji vijek. channels and tributaries. The reconnaissance revealed
several prehistoric and medieval sites.
C zahvat (integralne mjere upravljanja rizicima od poplave
u naselju Sveti Križ Začretje)
Izorana arheološka struktura na oranici k.č. 1100/1, k.o. Vrbanec
Keramika pronađena na prostoru predviđenom za nizinsku reten-

ciju Topličina, na k.č. 1463 i 1464, k.o. Donja Stubica
271
GRAD ZAGREB I
ZAGREBAČKA ŽUPANIJA
149 Budinjak – kapela sv. Nedjelje 158 Kuzelin 167 Turopolje

150 Budinjak – kapela sv. Petke 159 Odra – Đačka ulica i Demerje – Gaj 168 Vrbovec – kaštel Patačić, kula Zrinski
151 Budinjak – nekropola 160 Okešinec – Sipćina 169 Zagreb – Kaptol 31
152 Cesta Zaprešić – Prigorje Brdovečko 161 Prozorje – crkva sv. Martina 170 Željeznička pruga Dugo Selo
153 Donje Orešje – Graci – Topolnjak 162 Repinec – Križevci
154 Drenje – Laduč 163 Stari grad Žumberak 171 Žumberak – crkva sv. Nikole biskupa
155 Drenje – Laduč 164 Sv. Križ Brdovečki – naselje i 172 Žumberak – utvrđene pećine
156 Kladeščica – kapela sv. Kuzme i nekropola 173 Žumberak – Velika glavica
Damjana 165 Šćitarjevo
157 Kurilovec – Belinščica 166 Šćitarjevo – Župna livada, k.č. 100
272
Grad Zagreb i Zagrebačka županija, HAG 14/2017
Redni broj: 149 S financijskim sredstvima raspoloživima 2017. planirana je

Lokalitet: Budinjak – kapela svete Nedjelje s grobljem izvedba dijela sustava drenaže. Prije realizacije te aktivnosti, a
Naselje: Budinjak radi pripreme neposredne okolice temelja za nesmetanu kon-
Grad/općina: Samobor zervaciju, arheološki je istražen uži prostor sjeverno, zapadno
Pravni status: Z-1584 i jugozapadno od kapele svete Nedjelje (do 3 m udaljenosti
Razdoblje: NV od zidova). S površine je prije početka iskopavanja uklonjen
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, konzervacija građevinski pokrivač koji je na nju položen nakon uklanja-
nja humusnog sloja tijekom iskopavanja 2014. godine. Iako
O rujna do studenog 2017. trajao je nastavak arheoloških su već spomenute godine u opisanom dijelu iskopa uočene
istraživanja na nalazištu Kapela sv. Nedjelje u Budinjaku, razlike u boji zemlje nastale ukopavanjem novovjekovnih
a istražena površina iznosila je otprilike 150 m2. Stručna grobova, nakon uklanjanja građevinskog pokrivača pretpo-
voditeljica bila je Morena Želle, zamjenica stručne vodi- stavljene grobne jame više nisu bile uočljive zbog višegodiš-
teljice Sanja Gospodinović, a članovi stručne i tehničke njeg naizmjeničnog sušenja tla i natapanja oborinama pa je
ekipe Tena Bošnjak, Haris Hadžagić, Lucija Prusac i Ivana kao primarna aktivnost iskopna površina ispolirana. Nakon
Polančec. Za konzervaciju je bio zadužen građevinski obrt te aktivnosti u iskopu zapadno i jugozapadno od kapele sv.
INGOR iz Karlovca. Voditelj projekta bila je Javna ustanova Nedjelje definirano je i dokumentirano 17 grobnih jama, a
„Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje”, a ovogodiš- na površini sjeverno od kapele još jedna. Većina grobova
nji radovi realizirani su zahvaljujući financijskim sredstvima ispred ulaza u kapelu orijentirana je u smjeru zapad-istok,
koja su odobrili Ministarstvo kulture i Zagrebačka županija. dok iznimku čine samo četiri groba nepravilne orijentacije.
Zbog ograničenih financijskih sredstava i malog broja radnih
Arheološki ostaci grkokatoličke kapele sv. Nedjelje s pripa- dana, u nastavku su iskopana četiri groba, tri smještena jugo-
dajućim grobljem (16. – 18. st.) pronađeni su 2011. tijekom zapadno od kapele sv. Nedjelje i jedan pronađen tijekom ovo-
iskopavanja lokaliteta Budinjak iz starijeg željeznoga doba, godišnjeg istraživanja s njezine sjeverne strane.
a zaštitna iskopavanja započela su 2012. godine. Kapela Sva tri groba jugozapadno od kapele imala su ukope pravo-
sagrađena na stariježeljeznodobnom tumulu ima lađu pri- kutnog oblika, skošene ili stepenaste stijenke i ravno dno.
bližno kvadratnog tlocrta i apsidu poligonalnog oblika s Grob odrasle osobe smješten uz jugozapadni ugao kapele
vanjske strane, a polukružnog s unutrašnje. imao je orijentaciju sjeverozapad-jugoistok. Pokojnik je
Zidovi kapele, građeni od lomljenog kamena, sačuvani su u ukopan u drvenom sanduku očuvanom u tragovima, polo-
visini od petnaestak centimetara iznad razine njezina funk- žen na leđa, s rukama prekriženima na zdjelici. Uz glavu je
cioniranja. U naslagama iznad poda kapele, kao i na odgo- pronađen kuglast brončani gumb s ušicom. Od dvaju preo-
varajućim visinama u iskopu užeg prostora oko građevine, stalih grobova, oba pravilne orijentacije zapad-istok, jedan
pronađeni su brojni ulomci novovjekovne i rijetki nalazi starije pripadao odrasloj osobi, a drugi djetetu. U grobu odrasle
ježeljeznodobne keramike. Na istraživanom području, koje osobe očuvani su dijelovi drvenog lijesa, a pronađeno je
obuhvaća površinu do 3 m udaljenosti od zidova kapele, i plosnato kamenje položeno uz stijenke ukopa, kao dio
tijekom dosadašnjih iskopavanja evidentirana su 22 novo- grobne strukture. Tijelo je bilo položeno na leđa, s rukama
vjekovna groba, od kojih sedam ispod razine poda u unu- na trbuhu. Ukopom toga groba presječen je grob djeteta, u
trašnjosti Sv. Nedjelje. Godine 2014. započela je priprema kojem je kostur očuvan samo djelomično.
lokaliteta za konzervaciju, koja je zbog lošega građevin- Grob sjeverno od kapele imao je pravilnu orijentaciju u
skog stanja ostataka kapele procijenjena kao prioritetna. smjeru zapad-istok, no ukop mu je bio ovalnog oblika, a
Iskop zapadno od kapele sv. Nedjelje (fotoskica: B. Bošković)
273
bio lociran na kontaktu zidanih elemenata i temeljnog tla, i

to uz unutrašnje lice temelja. Nakon postavljanja drenaže,
temelji kapele sv. Nedjelje prekriveni su zaštitnim građevin-
skim pokrivačem.
Literatura
Pavković 1987 I. Pavković, Kratki povijesni pregled župe

Mrzlo Polje, u: Žumberački krijes, Kalendar 1988, 1987: 48
– 83.
Šematizam 1962 Jubilarni šematizam križevačke eparhije,
Zagreb, 1962.
Škoberne 2012 Ž. Škoberne, Budinjak – nekropola, HAG,
8/2011, Zagreb, 2012: 258 – 261.
Želle 2013 M. Želle, Budinjak – kapela svete Nedjelje s
grobljem, HAG, 9/2012, Zagreb, 2013: 295 – 297.
grobljem, HAG, 10/2013, Zagreb, 2014: 227, 228.
grobljem, HAG, 11/2014, Zagreb, 2015: 248, 249.
Morena Želle
Grob uz jugozapadni ugao kapele sv. Nedjelje (foto: S. Gospodi-
nović) Summary
In the course of 2017 archaeological excavations were

continued at the site of the Chapel of St Nedjelja (Holy
Sunday) in Budinjak. The archaeological remains of the
Greek Catholic Chapel with the accompanying graveyard
(16th – 18th centuries) were discovered in 2011 and rescue
excavations were conducted from 2012 to 2014. The
chapel, built on an Early Iron Age tumulus, has an approxi-
mately square nave and polygonal apse (semicircular in the
interior). Seven graves were investigated under the floor
level in the chapel and seven along the southern wall within
the chapel perimeter. Conservation works were initiated as
part of the construction of a drainage system in the chapel
interior. The archaeological excavations were conducted in
the area to the north, west and southwest of the chapel.
Eighteen graves were identified and four of them were
unearthed. The deceased were buried in wooden coffins.
Redni broj: 150

Lokalitet: Budinjak – kapela svete Petke
Grob u iskopu jugozapadno od kapele sv. Nedjelje (foto: S. Gospodi- Naselje: Budinjak
nović) Grad/općina: Samobor
dimenzije manje. Radi se o dječjem grobu od kojeg je saču- Razdoblje: SV/NV
vana samo lubanja i nekoliko kostiju šake te ostaci drvenog Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
lijesa. U grobu je pronađen ulomak obrađenog drva i jedan
željezni čavao. U kolovozu i rujnu 2017. nastavljeno je istraživanje nalazi-
Nakon iskopavanja, a radi unutarnje drenaže, uklonjena šta Kapela sv. Petke u Budinjaku (k.č. 2914, k.o. Budinjak).
je privremena drvena nadstrešnica koja je nad arheološke Godine 2017. istražena je površina veličine 50 m², s pro-
ostatke kapele sv. Nedjelje postavljena 2013. godine. sječnom dubinom iskopa otprilike 50 cm. Stručna vodi-
Unutarnji je dio drenažnog sustava izveden radi prihvata teljica istraživanja bila je Morena Želle, zamjenica vodi-
procjednih voda s okolnog terena i odvajanja lica temelja teljice Sanja Gospodinović, a članovi stručne i tehničke
od vlažnog tla, i to na temelju projekta konsolidacije i zaštite ekipe Tena Bošnjak, Haris Hadžagić, Lucija Prusac i Ivana
od vlage iz tla, koji je izradila tvrtka Geoexpert PROJEKT Polančec. Voditelj projekta bila je Javna ustanova „Park pri-
d.o.o., a odobrio Konzervatorski odjel u Zagrebu. Zahvat je rode Žumberak – Samoborsko gorje”, a ovogodišnji radovi
274
čiji je sastav sugerirao da se radi o degradiranim ostacima

nekadašnje graditeljske strukture – najveći broj slojeva
sadržavao je veću ili manju koncentraciju kamenja sitnijih
ili krupnijih dimenzija, dok je sastav površinom najmanje
stratigrafske jedinice činio degradiran mort. Kako su već
rezultati geofizičkih istraživanja upozoravali na vjerojatnost
lošeg fizičkog stanja temelja, opisani su slojevi pažljivo
čišćeni, a prije njihova uklanjanja načinjena je georeferen-
cirana fotoskica, radi što preciznije dokumentacije. Prilikom
nastavka iskopavanja uklonjeni su svi opisani slojevi, osim
degradiranog morta, čija je površina na relativnoj dubini od
30-ak centimetara poprimila mnogo veće dimenzije, dok je
u sastavu uočena znatna količina neobrađenog kamenja
srednjih i manjih dimenzija. Linearno protezanje opisane
strukture u smjeru koji karakterizira manji otklon od smjera
Čišćenje temelja sakralne građevine (foto: T. Bošnjak) istok-zapad, kao i njezina ujednačena širina od otprilike
osamdesetak centimetara, dopustili su zaključak da se radi
financirani su sredstvima koja su osigurali Ministarstvo kul- o vrlo oskudno očuvanim ostacima temelja nekadašnje
ture i Zagrebačka županija. sakralne građevine. Na temelju usporedbe s rezultatima
geofizičkih istraživanja, utvrđeno je da otkopana struktura
Grkokatolička kapela sv. Petke, čiji su arheološki ostaci djelomično pripada sjevernome zidu lađe, a djelomično sje-
pronađeni 2006. na brdu iznad Budinjaka pokraj rimoka- vernom dijelu svetišta. Radi preciznog utvrđivanja perimetra
toličke kapele sv. Petronile iz 19. st., građena je najvjero- i formalnih značajki građevine, kao i radi njezine kronološke
jatnije u 17. st. i jedina je zasad poznata sakralna građe- determinacije, nužan je dovršetak arheoloških iskopavanja.
vina na području Hrvatske, čiji tlocrt ima oblik četverolista. U sjeveroistočnom uglu istraživanog kvadrata pronađena je
Konzervacija Sv. Petke trajala je od 2008. do 2013. godine. struktura koju je činila veća koncentracija kamenja srednjih
Geofizičkim je istraživanjima 2012. potvrđen pretpostavljeni dimenzija, bez vidljivih ostataka veziva, ali s jasno definira-
arheološki potencijal šireg prostora uz kapelu sv. Petke, na nim rubovima koji sugeriraju linijsko protezanje i oblik sličan
kojem su pronađeni ostaci još dviju sakralnih građevina. zidu ili temelju. Prema rezultatima geofizičkih istraživanja,
Glavnim ciljevima istraživanja i zaštite pridruženo je stoga najvjerojatnije se radi o linearnoj strukturi veće duljine, koju
utvrđivanje formalnih i kronoloških značajki svih sakralnih je možda moguće protumačiti kao stazu ili supstrukciju za
objekata koji su na lokalitetu sačuvani u arheološkoj razini, ogradu, a koja se nalazila na prostoru između Sv. Petke i
ali i rješavanje njihovih međusobnih prostornih odnosa. ovogodišnjim iskopavanjima otkrivene starije rimokatoličke
Od 2014. do 2016. istražen je najveći dio kamenog tlaka građevine. Nakon završetka radova na tome dijelu lokali-
– strukture uz vanjsku stranu temelja Sv. Petke, koja je teta, iskopna je površina prekrivena građevnim pokrivačem
interpretirana kao element uređenja hodne površine oko i zatrpana zemljom radi zaštite.
kapele. Radi provjere rezultata geofizičkih istraživanja,
godine 2016. istraživana je površina između kapele sv.
Petke i kapele sv. Petronile, na kojoj su, prema izvješću
o geofizičkim istraživanjima (Mušič 2013), očekivani ostaci
manjega groblja. Arheološka iskopavanja nisu potvrdila
te rezultate – umjesto groblja pronađeni su samo tragovi
recentnih građevinskih radova iz vremena obnove kapele
sv. Petronile, u osamdesetim godinama 20. st.
Cilj istraživanja 2017. bio je pronalaženje ostataka starije

rimokatoličke građevine u blizini Sv. Petronile i Sv. Petke.
Podaci o njezinu postojanju već su pronađeni u civilnim i
crkvenim arhivima, a geofizička su istraživanja s velikim
stupnjem sigurnosti definirala mjesto na kojem se građe-
vina nalazila. Na temelju podataka geofizičkih istraživa-
nja, definirana je iskopna površina smještena četrdesetak
metara jugozapadno od kapele sv. Petke i dvadesetak
metara južno od kapele sv. Petronile, na koju je aplici-
rana kvadratna mreža s kvadratima dimenzija stranica od
5 m. Iskopan je kvadrat D-8. Tijekom uklanjanja humusa
prosječne debljine 15 centimetara, uz recentan materijal
koji su činili ulomci keramičkih posuda, staklenih boca,
čavala i životinjskih kostiju, pronađena su i četiri novčića,
od kojih su tri datirana u 18. i 19. st., a jedan u 20. st. Ispod Temelji sakralne građevine na relativnoj dubini od 0,3 m (foto: T.
humusa uočeno je nekoliko različitih stratigrafskih jedinica, Bošnjak)
275
Želle 2008 M. Želle, Budinjak – kapela sv. Petke, HAG

4/2007, Zagreb, 2008: 184 – 186.
9/2012, Zagreb, 2013: 297 – 300.
12/2015, Zagreb, 2016: 283, 284.
Morena Želle
Summary
In the course of 2017 archaeological excavations were con-

tinued at the site of St Petka in Budinjak (cadastral parcel
2914, the cadastral municipality of Budinjak). The Greek
Catholic chapel of St Petka was built most probably in the
17th century. Its remains were identified near the 19th-cen-
tury Roman Catholic church of St Petronila. It is the only
known church with a quatrefoil layout in Croatia. A geo-
physical survey conducted in 2012 confirmed the assumed
archaeological potential of a wider area of the chapel of
St Petka, in which the remains of two more sacred build-
ings were identified. The aim of the 2017 investigations was
Temelji sakralne građevine na relativnoj dubini od 0,5 m (foto: T. to locate the remains of an older Roman Catholic church.
Bošnjak) On the basis of the geophysical survey results, a dig was
opened about 40 m to the SW of the chapel of St Petka
Godine 2017. iskopan je i dio površine koja se nadove- and about 20 m to the south of the church of St Petronila.
zuje na prošlogodišnji iskop oko kapele sv. Petke. U kva- The investigation in the 5 x 5 dig revealed poorly preserved
dratu jugoistočno od apside Sv. Petronile, ispod humusa foundations of the northern wall of the nave and northern
prosječne debljine otprilike 10 cm, u kojem su prikupljeni wall of the presbytery. The 2017 investigations also encom-
ulomci recentnih staklenih boca i željezni čavli, evidenti- passed part of the area that continues on the last year`s dig
rane su stratigrafske jedinice recentnog podrijetla – nasip around the chapel. The probe revealed only recent depos-
od sitnog kamenja i oblutaka koji se nalazio na površini its of small stones and pebbles as well as a small area with
gotovo čitava kvadrata i manja površina degradiranog degraded mortar, left over from the reconstruction of the
morta, koja pripada građevinskim ostacima iz vremena church of St Petronila in the early 1980s.
obnove sv. Petronile, početkom osamdesetih godina proš-
log stoljeća. Ispod opisanih slojeva nalazio se sloj smeđe
rahle zemlje debljine oko 10 cm, u kojem je pronađeno
pet novčića, od kojih su četiri kovana u 19. st., a jedan u Redni broj: 151
20. st. Nakon uklanjanja spomenutih naslaga, u iskopu Lokalitet: Budinjak – nekropola
su pronađene dvije manje strukture od kamenja srednjih Naselje: Budinjak
dimenzija, jedna ovalnog oblika, a druga pravokutna, čije Grad/općina: Samobor
podrijetlo, funkciju i vrijeme nastanka zasad nije moguće Pravni status: Z-1584
definirati. Ispod svih opisanih stratigrafskih jedinica nala- Razdoblje: P
zio se predzdravični sloj s oskudnim brojem arheoloških Vrsta radova: sustavno i zaštitno iskopavanje
nalaza, a pod njime zdravica.
Tijekom ovogodišnjeg istraživanja lokaliteta uočena je Od konca lipnja te u srpnju 2017. arheološki je istraživana
znatna razlika između apsolutnih visina fiksnih točaka koje prapovijesna nekropola na lokalitetu Budinjak. Stručnu
su snimala dva različita geodetska ureda u razmaku od ekipu činili su voditelj istraživanja Želimir Škoberne, zamje-
osam godina (jedan 2006., a drugi 2015. godine). Nakon nica voditelja Aleksandra Bugar i muzejski tehničar Boris
novoga geodetskog mjerenja, utvrđena je greška koja je Bošković iz Muzeja grada Zagreba te vanjski suradnici
načinjena 2015. godine te su prikupljeni podaci potrebni za arheolozi Ivan Cvitković i Vladimira Pavić. Ekipu fizičkih
usklađivanje svih dosadašnjih mjerenja apsolutnih visina radnika činili su stanovnici obližnjih žumberačkih sela.
na lokalitetu. Istraživanja su omogućena sredstvima Ministarstva kulture
i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada
Literatura Zagreba.
Mušič 2013 B. Mušič, Izvješće o geofizikalnim istraži- Arheološki lokalitet Budinjak nalazi se u naselju Budinjaku na
vanjima na arheološkom lokalitetu Budinjak – Sv. Petka, Žumberku, unutar Parka prirode Žumberak – Samoborsko
Gearch d.o.o., Maribor, 2013. gorje. Na brežuljku Židovske kuće smještena je halštatska
Želle 2007 M. Želle, Budinjak – kapela sv. Petke, HAG gradina, a podno nje na zaravni Budinjačko polje grobište
3/2006, Zagreb, 2007: 170 – 172. s oko 140 tumula te grobovima u ravnom terenu. Počeci
276
Pogled na tumul 79 i istražene grobove 1 – 4 (foto: B. Bošković)
Muzej grada Zagreba nositelj je projekta istraživanja, a sva

se pronađena građa čuva unutar Pretpovijesne arheološke
zbirke MGZ-a, dok se manji dio građe iz prvih godina istra-
živanja čuva u Samoborskom muzeju.
Najreprezentativniji predmeti iz tzv. kneževskih tumula izlo-
ženi su u stalnom postavu MGZ-a. Gradina i grobište kraj
Budinjaka, zahvaljujući veličini nalazišta i važnosti nalaza,
čine jedno od najvažnijih ranohalštatskih nalazišta unutar
rasprostiranja te željeznodobne kulture u srednjoj Europi, a
kao stariježeljeznodobna kulturna pojava u Hrvatskoj defi-
nirana je i kulturna grupa pod imenom Budinjak. Građa je
obilna te je do sada objavljena u manjoj mjeri, a sav metalni
materijal restaurira se u restauratorskim radionicama
Römisch-Germanische Zentralmuseum u Mainzu (RGZM).
Radovima 2017. obuhvaćen je tumul 79, a istražena je povr-
šina od 100 m². Tumul se nalazi u središnjem dijelu nekro-
pole grobnih humaka, sjeverno od puta koji kroz Budinjačko
polje povezuje sela Budinjak i Bratelji. Pripremni radovi na
odabranoj lokaciji obuhvatili su čišćenje niskog raslinja i
košnju. Tumul 79 pravilnog je kružnog tlocrta, promjera 9 m
te relativno nizak, oko 0,60 m. U njemu su pronađena četiri
Tlocrt tumula 79 i položaj grobova 1 – 4 (izradio: B. Bošković) groba s bogatim prilozima. Ljudske kosti ili organski mate-
rijal u grobovima nisu sačuvani, što je na Budinjaku pravilo,
ukopavanja sežu u kraj kasnog brončanog doba (kultura ali se s pomoću položaja priloga u grobu može odrediti na
polja sa žarama), odnosno u kraj 10. i 9. st. pr. Kr. Većina kojoj je strani položena glava pokojnika. Naime, u pravilu su
do sada istraženih grobova na Budinjaku pripada halštat- kod kosturnih grobova na Budinjaku posude priložene uz
skom razdoblju, od 8. do polovice 6. st. pr. Kr., a prevla- noge pokojnika, a položaj dijelova nošnje i nakita određuje
davaju oni od 800. do 620. g. pr. Kr. Sustavna arheološka položaj glave i ruku. Dva su groba, grob 2 i 3, bili intaktni
istraživanja lokaliteta traju od sredine 80-ih godina 20. st. i položeni u smjeru sjever-jug. S obzirom na vrstu priloga,
(stručni voditelj istraživanja cijeli je niz godina bio Želimir riječ je o ženskim grobovima. Grob 2 bio je dug 240 cm, a
Škoberne, od 1993. arheolog u Muzeju grada Zagreba). inventar su činili keramički lonac u sjevernom dijelu jame te
277
Grob 1 – detalj keramičkog lonca oštećenog korijenjem (foto: B.

Bošković)
u gornjem južnom dijelu jame dvije željezne narukvice, po

jedna sa svake strane, pokraj desne narukvice keramički
pršljen te u nastavku željezna lučna fibula ukrašena sitnim
staklenim perlicama. Svi su metalni nalazi zbog vrlo loše
sačuvanosti, kako to već jest slučaj na Budinjaku, podignuti
u bloku zemlje pa nisu u cijelosti jasno determinirani. Grob Grob 3 – detalj s metalnim predmetima (foto: B. Bošković)
3 bio je dug 230 cm, a inventar su činili keramička zdjela u
sjevernom dijelu groba, u sredini groba keramički pršljen te
prema južnom dijelu grobne jame dvije željezne narukvice,
po jedna sa svake strane te brončana naočarasta fibula
na desnoj strani tijela. Dodatni prilozi u blizini fibule bili su
manji brončani i željezni vrlo sitni nalazi kolutića i perlica.
Vjerojatno je riječ o nekoj vrsti ogrlice, ali detaljniju deter-
minaciju treba pričekati, jer je i taj nalaz zbog kvalitetnijih
mogućnosti restauracije i konzervacije također podignut sa
zemljom i proslijeđen u restauratorske radionice.
Grob 1 bio je ukopan u smjeru SI-JZ. Sjeverni dio groba bio
je uništen velikim korijenjem drva te je grobna jama saču-
vana samo u južnom dijelu, u kojem se nalazio djelomično
korijenjem oštećen velik bogato ukrašen lonac sa stoža-
stim vratom.
Grob 4 bio je najpliće ukopan, grobna jama nije bila dobro uoč- Grob 4 – keramički prilozi (foto: B. Bošković)
ljiva, a nalazio se iznad donjeg dijela groba 3 te je od njega i
stratigrafski mlađi. Sačuvana je jedna veća plitka zdjela, lonac Nakon istraživanja tumul 79 ponovno se nasipao, što je
sa stožastim vratom, bogato ukrašen plastičnim aplikacijama, uobičajen postupak radi očuvanja ambijentalne vrijednosti
žlijebljenjem i urezivanjem te dvije šalice s ručkom. doživljaja grobnih tumula unutar „Staze kneževa” u Parku
Bogati prilozi, keramički oblici i način ukrašavanja i u pra- prirode Žumberak – Samoborsko gorje.
vilu željezni nakit, osim jedne brončane fibule, svjedoče o
počecima starijeg željeznog doba i datiraju nalaze u 8. st. Literatura
pr. Kr. Prema tipologiji ukopa izrađenoj za budinjačko gro-
blje, taj tumul pripada tipu 7, odnosno tipu s dva do četiri Škoberne 1995 Ž. Škoberne, The early Iron age ceme-
kosturna ukopa u manjem tumulu (Ø 7 – 10 m). tery at Budinjak in the Žumberak mountains (Northwestern
Uobičajeno je da se slabo očuvani metalni predmeti iz Croatia), Archäologisches Korrespondenzblatt 25/3, Verlag
budinjačkih grobova iz zemlje podižu u bloku zemlje te des Römisch-Germanischen Zentralmuseums, Mainz,
se naknadno u radionicama RGZM-a vade i restauriraju. 1995: 291 – 299.
Dugogodišnje iskustvo rada na tom lokalitetu i na restaura- Škoberne 1997 Ž. Škoberne, Budinjak, gradišče in grobi-
ciji čini tu metodu najprihvatljivijom za očuvanje vrlo krhkih šče iz starejše železne dobe, Gorjanci – Dolenjski zbornik
i loše očuvanih metalnih nalaza. Na definiranje dijelova 1997, Novo mesto, 1997: 92 – 98.
halštatske nošnje, posebice željeznih predmeta, stoga je Škoberne 1999 Ž. Škoberne, Budinjak – kneževski tumul,
često potrebno čekati dugotrajnu restauraciju. Muzej grada Zagreba, Zagreb, 1999.
278
Škoberne 2002 Ž. Škoberne, Pregled pretpovijesnih arhe-

oloških istraživanja u Žumberku, katalog izložbe Žumberak
od prapovijesti do kasne antike, Zagreb, 2002: 32 – 81.
Škoberne 2004 Ž. Škoberne, Grupa Budinjak, katalog
izložbe Ratnici na razmeđu Istoka i Zapada – Starije želje-
zno doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb, 2004: 131
– 159.
Škoberne 2016 Ž. Škoberne, Budinjak – polje tumula,
arheološka istraživanja 1995. – 2014. – presavitak izložbe,
Muzej grada Zagreba, Zagreb, 2016.
Škoberne, Bugar 2017 Ž. Škoberne, A. Bugar, Od
Budinjaka do Mainza – Von Budinjak nach Mainz, katalog
izložbe, Muzej grada Zagreba, 2017.
Aleksandra Bugar Istražena površina omeđena tokom potoka Lužnice

Želimir Škoberne
Summary
Archaeological excavations of a prehistoric necropolis at

Budinjak were carried out in the course of 2017. The site is
located in Žumberak – Samobor highlands Nature Park. A
Hallstatt hillfort is situated at Židovske kuće hill, and above
the Early Iron Age necropolis with more than 150 tumuli at
Budinjačko polje. Tumuls 79 over a surface area of 100 m2
was investigated in 2017. Four graves were defined within
the tumulus. According to the typology of Budinjak burilas, this
tumulus belongs to type 7, i.e. from two to four skeletal burials
in a small tumulus (Ø 7 – 10 m). It belongs to the beginning
of the Early Iron Age, as testified by rich metal finds, pottery
forms and a decoration type of the eight century BC.
Redni broj: 152 Ulomci keramike s Lokaliteta 1

Lokalitet: Cesta Zaprešić – Prigorje Brdovečko (DC
225) Cijela površina istražena je metodom ekstenzivnog teren-
Naselje: Zaprešić skog pregleda. Takvom vrstom terenskog pregleda uoča-
Grad/općina: Zaprešić vaju se mjesta gdje se arheološki materijal nalazi na povr-
Pravni status: – šini zemlje, no jednako se tako uzima u obzir i pozicija
Razdoblje: – lokaliteta, npr. povišena mjesta, mjesta u blizini vodoto-
Vrsta radova: terenski pregled kova, blizina utvrđenih arheoloških lokaliteta itd. Kao kar-
tografska podloga upotrebljavana je nacrtna natječajna
U prosincu 2017. arheološki je pregledana trasa izmje- dokumentacija koju je izradio investitor te ortofotografije
štanja dionice državne ceste 225, dionica Zaprešić – tog područja.
Prigorje Brdovečko, II. poddionica od km 1+935,64 do km Najpogodnije su površine za ekstenzivan terenski pregled
6+420,82, na prvoj fazi, od km 1+935,64 do km 2+410,01. oranice te eventualno površine s niskom vegetacijom, na
Izvođač arheoloških radova bila je tvrtka Contarini d.o.o. kojima je ponekad moguće uočiti temelje arheoloških struk-
Voditeljica pregleda bila je Nikolina Antonić, dipl. arheo., a tura. Nažalost, veći dio ispitane površine bio je prekriven
zamjenik voditeljice Vinko Madiraca, dipl. arheo. Naručitelj gustom vegetacijom koja onemogućava jasno uočavanje
istraživanja bile su Hrvatske ceste d.o.o. mogućih arheoloških lokaliteta.
Terenskim pregledom zahvaćena je površina od Teren smješten sa sjeverne strane pruge bio je u pot-
224.592,48 m2, smještena sa sjeverne i južne strane punosti prekriven gustom vegetacijom te je uočavanje
željezničke pruge, odnosno buduće trase ceste. Na sjever- potencijalnog arheološkog nalazišta bilo u potpunosti
noj strani ceste pregledana je zona od 50 m udaljenosti od onemogućeno.
trase ceste, a na južnoj strani cijelo područje od željezničke Teren s jugozapadne strane pruge bio je djelomično pre-
pruge, odnosno buduće trase ceste do potoka Lužnice, koji kriven šumarcima, a djelomično oranicama. Na položaju
omeđuje to područje s jugozapadne i južne strane (300 m označenom kao Oranica 1 (Lokalitet 1), na sjevernom
od pruge do korita potoka). Terenski pregled bio je otežan dijelu oranice uočena je nešto veća koncentracija raz-
zbog loših vremenskih uvjeta (kiša i susnježica). bijene opeke te vrlo rijetki usitnjeni ulomci keramičkog
279
Ulomci opeke s Lokaliteta 1 Druga austrijska vojna karta
novovjekovnim strukturama. Analizom prve precizne karte

tog područja, tzv. Prve austrijske vojne karte (1783./1784.)
ustanovljeno je da je sredinom 18. st. na tom prostoru,
istočno uz potok Lužnicu, bilo više objekata. Treba uzeti u
obzir da je Prva karta rađena u mjerilu i kartografskoj pro-
jekciji različitim od modernih karata te je donekle stilizi-
rana, no ipak oslikava okoliš tog perioda. Ipak, ni na njoj
nisu prikazani objekti na području južno od pruge, gdje se
nalazi Lokalitet 1. U svakom slučaju, Druga je vojna karta,
napravljena u 19. st., preciznija te je na njoj, kao i na kata-
starskom planu iz 1862., vidljivo da na tom području nema
sagrađenih objekata te da je okoliš bio sličan današnjem.
Ne može se, dakle, u potpunosti isključiti mogućnost da se
na Lokalitetu 1 nalaze ostaci objekta starijeg od polovice
18. st., no jednako je tako moguće da je riječ o nasipu,
Prva austrijska vojna karta odnosno zemlji prebačenoj s neke druge lokacije.
S obzirom na to da je većina ispitane površine bila nedo-

stupna za ekstenzivan terenski pregled, svakako bi tijekom
čišćenja zaraslih površina bio potreban arheološki nadzor.
Naime, treba uzeti u obzir da se s lijeve strane zone zahva-
ćene istraživanjem, na desnoj obali potoka Lužnice nalazi
arheološki lokalitet Zaprešić – Šibice, na kojem se nalazi
antička villa rustica (na planu označena kao 5.5., registri-
rana u Popisu kulturnih dobara Konzervatorskog odjela u
Zagrebu) te nije isključena pojava arheoloških struktura i na
suprotnoj obali potoka. Na lokalitetu Oranica 1 (Lokalitet 1)
moguće je i sondažno ispitivanje kako bi se ustanovilo
radi li se zaista o arheološkim strukturama ili možda samo
nasipu zemlje pomiješane s ulomcima opeke, dovučenom
Katastar iz 1862. g. s neke druge lokacije.
materijala (šest komada). Iako su ti ulomci presitni za pre- Nikolina Antonić

cizniju dataciju, u svakom se slučaju radi o novovjekovnoj
keramici, koja je mogla biti u upotrebi do početka 20. st. Summary
Jedan ulomak takve keramike uočen je i na položaju ozna-
čenom kao Oranica 2. Polje označeno kao Oranice 3 bilo An archaeological field survey of a new route of the 225
je prekriveno nasadima pšenice te nedostupno za detaljan state road, section Zaprešić – Prigorje Brdovečko, subsec-
pregled, no uz njegov sjeverozapadni rub uočena je veća tion II was carried out in the course of December 2017.
koncentracija šljunka te nekoliko ulomaka opeke te tako- Since the extensive survey was not possible on larger parts
đer ulomak glazirane keramike. Moguće je da je taj šljunak of the designated area, archaeological supervision is nec-
povezan i s gradnjom pruge. essary during the clearing of undergrowth. The left side
Veća koncentracija ulomaka opeke na položaju Oranica of the investigated area, i.e. the right bank of the Lužnica
1 (Lokalitet 1) upućuje na mogući arheološki lokalitet, stream, is occupied by the archaeological site of Zaprešić-
a sporadični nalazi keramike govore u prilog mogućim Šibice with a Roman villa rustica.
280
Redni broj: 153

Lokalitet: Donje Orešje – Graci – Topolnjak
Naselje: Donje Orešje
Grad/općina: Sveti Ivan Zelina
Razdoblje: P, A
Godine 2017. zaštitno je arheološki istraživan prapovije-

sni lokalitet Graci – Topolnjak u Donjem Orešju. Voditeljica
istraživanja bila je Romana Mačković, dipl. arheo. iz Muzeja
Sveti Ivan Zelina.
Lokalitet je smješten na proplanku iznad naselja Orešja

Donjeg, na kojem se nalaze šume privatnih vlasnika.
Prema pričanju stanovnika, na tom su proplanku u prošlo-
sti bili pašnjaci i vinogradi, a sada je obrastao šumom. Na
proplanku su vidljivi suhozidi te razbacana keramika i kućni
lijep, koji je isprala kiša.
Lokalitet je prekriven šumom, tako da su nalazi, koji su na Ostaci temelja nastambe (foto: R. Mačković)
vrlo maloj dubini (50 – 80 cm) vjerojatno oštećeni korije-
njem i erozijom zemlje. Suhozidi su također oštećeni rasli- Kako je na suprotnim brijegu (Pogorišće) 1984. istraživano
njem, a vjerojatno i tijekom odvožnje kamena. prapovijesno naselje, a s obzirom na pronađen arheološki
materijal, može se očekivati da se i na lokalitetu Graci nalazi
naselje iz istog perioda, samo na puno većoj površini.
Arheološka istraživanja prapovijesnog lokaliteta Graci –
Topolnjak traju već nekoliko godina. Prva sondažna istra-
živanja provedena su 2009. na istočnoj strani platoa, prili-
kom čega je utvrđen položaj stambenog objekta. Godine
2011. istražen je predio Topolnjak, gdje je otvorena probna
sonda. U toj je sondi utvrđen kulturni sloj, ali nije prona-
đen nikakav objekt. Godine 2012. pronađeni su ostaci
nastambe na zapadnom dijelu platoa, s većom količinom
arheološkog materijala, keramike i kućnog lijepa. Tijekom
nekoliko idućih godina pronađeno je više mogućih ostataka
nastambi te velika količina arheološkog materijala.
Godine 2017. istraženo je veće područje na istočnoj strani
platoa te je sveukupno otvoreno sedam sondi. U trima son-
dama uz velik suhozid pronađeni su ostaci kamenih teme-
Karta rasprostranjenosti naselja i položaja nalazišta (plavo – lja zidova, koji se pružaju od istoka prema zapadu, okomito
nastambe; narančasto – arheološki sloj; crveno – suhozidi) (podna suhozid. U sondi uz sam suhozid pronađena su dva
loga: Geoportal DGU) paralelna kamena zida, čija funkcija zasada nije poznata,
kao ni njihov odnos sa suhozidom.
U probnoj sondi u blizini objekta koji je istraživan 2012.
godine nije pronađen arheološki sloj.
Na predjelu oko 1 km zapadno od suhozida otvorene su
tri sonde. U prvoj sondi pronađen je arheološki sloj uz
samu padinu. S obzirom na blizinu padine, materijal je bio
razvučen te je velika količina materijala nađena na povr-
šini. Unutar sonde na dubini od 45 cm pronađena je velika
količina kućnog lijepa i keramike, bez vidljivih ostataka
nastambe. S obzirom na količinu materijala, pretpostavlja
se da se u blizini može nalaziti nekakav objekt.
Nakon toga, dalje prema zapadu otvorena je sonda 5,
u kojoj je pronađena izrazito tamna i masna zemlja bez
nalaza te je otvorena treća sonda južnije prema padini. U
toj sondi pronađeni su ostaci temelja objekta na dubini od
50 cm, koji se pružaju od istoka prema zapadu. U toj sondi
pronađena je veća količina keramike i kućnog lijepa.
Ostaci dvostrukog zida uz velik suhozid (foto: R. Mačković) Romana Mačković
281
Summary
Rescue archaeological excavations of the prehistoric site

of Graci-Topolnjak in Donje Orešje were conducted in the
course of 2017. Seven probes have provided an approxi-
mate assesment on the size of the settlement plateau.
Since new probes cannot be opened on the entire surface
of the plateau, it is not possible to differentiate between
the locations of Graci and Topolnjak, making it unclear
whether the plateau was occupied by a single settlement
or several of them at the same time. The probes revealed
a prehistoric layer with several structures and large quanti-
ties of pottery and house daub along the eastern slope.
Next to a large drywall at the bottom of the slope, there are
double foundations of a drywall that was partly destroyed
by erosion.
Redni broj: 154

Lokalitet: Drenje – Laduč
Naselje: Drenje Brodvečko, Laduč
Grad/općina: Brdovec
Razdoblje: A
Vrsta radova: geofizičko istraživanja
Rezultati geofizičkih istraživanja primjenom geoelektričnog kartira-
Od 6. do 14. listopada 2017. trajala su geofizička istraži- nja (A i B), magnetske (C) i georadarske metode (D)
vanja na lokalitetu Drenje – Laduč, s namjerom određiva-
nja tlocrtnih prikaza i opsega ostataka kompleksa antičke a. Ostaci arhitekture – zidovi čvrste građe
vile. Sve organizacijske poslove vodila je gospođa Silvija Usmjerene anomalije, tipične za kamene zidove jasno su
Limani, direktorica Muzeja Brdovec. Sredstva za radove prepoznate na rezultatima geoelektričnog kartiranja i geo-
osiguralo je Ministarstvo kulture. radarske metode, a na nekim mjestima i na rezultatima
magnetske metode.
Lokalitet se nalazi na poljoprivrednoj površini. U geofi- b. Ostaci objekata manje kompaktne građe
zičkim istraživanjima primijenjene su magnetska metoda U ovoj su grupi anomalije vidljive na rezultatima geoelek-
(Geometrics G-858), georadarska metoda (GSSI SIR3000, tričnog kartiranja. Radi se o slabim anomalijama, ali s dosta
400 MHz antena) i metoda geoeletričnog kartiranja jasnim površinama približno pravokutnog tlocrta. To može
(Geoscan RM15). Istražena je površina veličine 8.500 m2 biti rezultat ostataka zgrada prilikom čije gradnje nije bio
u okolini arheološki istraženog antičkog objekta. Cilj geo- upotrebljavan kamen, odnosno kamena je samo podloga
fizičkih istraživanja bio je utvrđivanje ostataka arhitekture drvenih konstrukcija. Te površine najvjerojatnije nisu bile
istog antičkog kompleksa – prikazivanje tlocrta i veličine dio stambenog kompleksa, nego su vjerojatnije područja
arheološki još neistraženog dijela objekta, kao i otkrivanje gospodarskih djelatnosti.
mogućih arhitektonskih cjelina i drugih arheološki važnih c. Čvrste podnice/slojevi urušavanja
informacija u njegovoj okolini. Vremenski uvjeti i stanje Unutar nekih objekata bile su izmjerene jake anomalije koje
površine bili su dijelom optimalni za sve geofizičke metode, upućuju na čvrstu podlogu, odnosno slojeve urušavanja
a dijelom za neke od njih, ali i nepovoljni zbog kraćih kišnih kojima je zatrpana unutrašnjost tih objekata. Ako se radi
perioda i površina prekrivenih vodom na mjestima manjeg o čvrstim podnicama, to može biti i podloga mozaicima.
poroziteta i sporijeg otjecanja vode. Zbog povišene vlaž- U svakom se slučaju radi o područjima višeg arheološkog
nosti zemljišta i drugih razloga, dio georadarskih mjerenja potencijala.
trebalo je ponoviti. Na svim površinama istraženima geora- d. Peći/objekti od spaljene gline
darskom i magnetskom metodom udaljenost između para- U toj su grupi relativno jake magnetske anomalije manjeg
lelnih profila iznosila je 0,5 m. Gustoća mjernih točaka za tlocrtnog opsega. Vjerojatno je riječ o objektima s ostacima
geoelektrično kartiranje bila je 1x1 m. Veličine kvadranata spaljene gline. Na osnovi jačine i približno izometričnih
prilagođavale su se situaciji na terenu. tlocrtnih oblika magnetskih anomalija, na nekim bi od tih
mjesta mogle biti peći ili slični objekti u kojima se dulje vri-
Geofizička istraživanja bila su uspješna u smislu procjene jeme upotrebljavala vatra.
arheološkog potencijala u okolini arheološki već istraženog
antičkog objekta. Geofizički prepoznati arheološki objekti Na osnovi rezultata geofizičkih istraživanja, može se zaklju-
svrstani su u nekoliko grupa geofizičkih anomalija s arheo- čiti da ovim istraživanjima nije obuhvaćena cijela površina
loškim značenjem: antičkog kompleksa jer se arheološki važne geofizičke
282
Površine istražene primjenom različitih geofizičkih metoda i integralna interpretacija rezultata geofizičkih istraživanja
anomalije jasno prate sve do ruba istražene površine s a layout and scope of the Roman villa. The site is located on
južne, istočne i zapadne strane. an agricultural parcel. The geophysical survey was carried
out with the use of a magnetic method (Geometrics G-858),
Literatura georadar methods (GSSI SIR3000, 400 MHz antenna) and
the method of geoelectrical mapping (Geoscan RM15).
Mušič 2017 B. Mušič, Izvješće o geofizičkim istraživanjima In total, 8,500 m surrounding a previously explored build-
na arheološkom lokalitetu Drenje-Laduć, Gearh d.o.o., ing were surveyed. The aim of geophysical survey was to
Maribor, 2017., neobjavljeno izvješće establish the remains of the Roman villa, i. e. its layout and
the area that unexplored parts of the villa cover as well as
dr. sc. Branko Mušič to uncover possible architectural units or other archaeologi-
cal features. The surveys have provided relevant results
Summary related to the archaeological potential of both the buildings
and its environs. Archaeological buildings identified by the
Geophysical surveys at the site of Drenje-Laduč were carried geophysical survey belong to several groups of geophysi-
out in the course of October 2017. The aim was to establish cal anomalies of archaeological relevance: a. the remains
283
of architecture – masonry; b. less compact architectural

remains; c. furnaces/burnt clay features.
Based on the results of the geophysical surveys, it can be con-
cluded that they did not encompass the whole site because
the archaeologically relevant anomalies appear at the south-
ern, eastern and western edges of the investigated area.
Redni broj: 155

Lokalitet: Drenje – Laduč
Naselje: Drenje Brdovečko, Laduč
Grad/općina: Brdovec
Razdoblje: A
U prosincu 2017. geofizički je snimljen dio lokaliteta Drenje

– Laduč, kompleks rimske vile (k.č. 3024/2, k.o. Laduč).
Cilj istraživanja bio je utvrditi stanje ispod razine tla na Položaj lokaliteta
zadanom prostoru i otkriti eventualne ostatke arheološ-
kih pojava, ponajprije zidova arhitekture. Budući da je dio ukupno 140 georadarskih profila unutar dviju georadar-
terena već geofizički i arheološki istraživan, izabran je južni skih sondi. Georadarska sonda A snimljena je na južnom
dio ograđenog prostora arheološkog parka. dijelu ograđenog prostora, veličine 3.700 m2. Georadarska
sonda B snimljena je na sjeveroistočnom dijelu ograđenog
Geofizičko istraživanje izvedeno je georadarom GSSI prostora, veličine 1000 m2.
SIR 4000 i antenama od 270 i 350 MHz. Izmjereno je Geofizičko istraživanje dalo je sljedeće rezultate:
Sonda A nije dala rezultate koji bi se mogli tumačiti u kon-
tekstu arheološkog nalazišta. Osim jedne linearne pojave
na krajnjem južnom dijelu (moguća cijev), zaključak je da
na tom dijelu terena nema ostataka arhitekture ili drugih
radarskih anomalija pa je pretpostavka da se lokalitet nije
širio toliko daleko na jug od centralnog dijela.
Sonda B dala je rezultat ostatka arhitektonskog objekta koji
se pojavljuje relativno plitko, na svega 30-ak cm i proteže
se do približno 60 cm dubine. U usporedbi s pronađenim
i arheološki obrađenim ostacima arhitekture, pronađeni
objekt (sudeći prema radarskoj snimci) nema tako duboke
temelje. Objekt (ili njegov dio) sastoji se od pet odvojenih
dijelova/prostorija veličine 6,68x4,90 – 5,30 m te izduže-
nog prostora hodnika sa zapadne strane. Veličina objekta
iznosi 27x9,7 m.
Južno od navedenog objekta nalazi se nekoliko linearnih
radarskih anomalija (obilježene plavo), koje nisu dovoljne
za interpretaciju, a možda pripadaju ostacima još jednog
objekta.
Goran Skelac
Summary
A geophysical survey of the villa rustica at Drenje-Laduč

(cadastral parcel 3024/2, the cadastral municipality of
Laduč) was carried out in the course of December 2017. The
aim of the survey was to establish the underground remains
and identify possible archaeological features, especially
masonry. Since part of the site had been previously geo-
physically surveyed and archaeologically investigated, the
survey encompassed the southern part of the archaeologi-
Interpretacija rezultata (crveno – arhitektura/zidovi; plavo cal park. New results have helped in defining the area with
– infrastruktura/nedefinirano) the remains of architecture, especially in the south.
284
Redni broj: 156

Lokalitet: Kladeščica – kapela sv. Kuzme i Damjana
Naselje: Kladeščica
Grad/općina: Sveti Ivan Zelina
Razdoblje: SV
Godine 2017. zaštitno su arheološki istraživani ostaci

kapele sv. Kuzme i Damjana, pokraj naselja Kladešćice.
Voditeljica istraživanja bila je Romana Mačković,
dipl. arheo. iz Muzeja Sveti Ivan Zelina.
Kapela se nalazi 6 km sjeverno od grada Sv. Ivana

Zeline. Radi se o uništenoj kapeli i kuli vjerojatno iz 13. st.
Povijesni podaci o kapeli vrlo su šturi i svode se tek na
nekoliko vijesti. Crkvenog objekta (crkve ili kapele) posve-
ćenog sv. Kuzmi i Damjanu, ne samo da danas nema,
nego ga prema kanonskim vizitacijama nije bilo ni u 17. i Istraživanje unutrašnjosti kule, vidljivi su temelji s ostacima žbuke
18. st. u župi Sv. Ivana u Zelini ni u ijednoj od okolnih župa, (foto: R. Mačković)
što je samo dokaz da je kapela srušena prije tog vremena.
S obzirom na blizinu Zelingrada (oko 2 km), moguće je da lomljenog kamena, u gornjem sloju dosta oštećen djelovanjem
je to bila dvorska kapela. atmosferilija i korijenja stabala. Nalaza nije bilo. Za sada se nije
U tlu su još vidljivi samo iskopi temelja nekadašnje kapele, došlo do poda kule te je nepoznata njezina dubina. Također
a to je bila četvrtasta građevina okrenuta u smjeru istok- nije utvrđeno čini li otvor koji je pronađen prošle godine ostatke
-zapad. Na istočnoj strani nalazi se četverokutno svetište. vrata ili samo urušeni dio zida. Područje oko kapele i kule sni-
Oko kapele razbacane su kamene ploče, koje su najvje- mljeno je detektorom metala, ali su nalazi izostali.
rojatnije pripadale podu. Jugoistočno od kapele nalazi se Godine 2017. istražen je istočni dio unutrašnjosti kule,
okrugla građevina promjera 10 m, čiji su zidovi sačuvani do zdravice. Nakon prošlogodišnjih istraživanja u kuli oči-
u visini od 1 m. Njezina funkcija za sada nije poznata, a šćen je sloj urušenog kamenja i korijenja te je ove godine
prema obliku je najvjerojatnije riječ o kuli. nastavljeno uklanjanje preostale šute. U istočnom dijelu
Kapela i kula nalaze se na proplanku obraslom šumom. kule, uz sam zid nisu pronađeni ostaci kamenja te je u tom
Stabla rastu unutar kapele i na zidovima kule te korijenjem dijelu nastavljeno kopanje u dubinu. Zemlja je bila tvrđa
razaraju ostatke. Prošle godine započeto je istraživanje kule, ilovača i bez kamenja, a nakon 70 cm došlo se do zdravice.
prilikom čega je definiran mogući ulaz u kulu, ali istraživanje Prilikom kopanja prema središnjem dijelu kule, oko 1 m od
je zaustavljeno zbog korijenja stabala koje raste na zidovima. zida nađen je dio kamenja povezan žbukom. Vjerojatno su
Prilikom istraživanja 2016. definiran je unutarnji zid kule, na to ostaci poda jer se ispod tog sloja nalazi ilovača. U kuli je
kojem su pronađeni ostaci žbuke. Zid je solidno građen od pronađen jedan primjerak novca iz 15. st. (bečki pfennig).
Uz istraživanja u kuli iskopano je nekoliko probnih sondi
oko kapele. Od četiriju su sondi samo u jednoj (sonda 1
ispred ulaza u kapelu) pronađeni ostaci mogućeg kame-
nog zida te nešto sitne keramike. „Zid” je pronađen samo
u manjem opsegu jer se pruža ispod korijenja drveća, od
sjevera prema jugu.
Romana Mačković
Summary
Rescue archaeological excavations of the remains of the

Chapel of Sts Cosmas and Damian near the village of
Kladešćica were carried out in 2017. The site encompasses
the destroyed Chapel and a tower, probably dating from
the 13th century. The excavations carried out in the tower
represent a continuation of the 2016 research. This year`s
excavations revealed a floor in the tower and confirmed
that the inner tower walls were plastered. A Wiener pfen-
nig found in the floor represents the most significant find.
Probes opened around the Chapel did not reveal walls, and
the function and location of a possible wall in front of the
Novac Albrechta V., bečki pfennig, 15. st. (foto: Z. Bunić) Chapel remains to be established by future investigations.
285
Redni broj: 157 2016), a u manjoj mjeri otkrivene su rimskodobne i novo-

Lokalitet: Kurilovec – Belinščica vjekovne tvorevine. Institut za arheologiju od 2011. na
Naselje: Kurilovec nalazištu primjenjuje različite metode nedestruktivnih arhe-
Grad/općina: Velika Gorica oloških istraživanja. Od 2011. do 2013. širi prostor nalazi-
Pravni status: postupak u tijeku šta izmjeren je totalnom stanicom, s ciljem izrade digital-
Razdoblje: P, A, NV nog modela reljefa. Mjerenja su temeljena na pretpostavci
Vrsta radova: terenski pregled da će utvrđena visinska odstupanja u reljefu upućivati na
pojavu pojedinih tipova arheoloških tvorevina, ponajprije
U svibnju 2017. nastavljena su istraživanja nalazi- većih elementa naselja, kao što su opkop, nasip, ulaz u
šta Kurilovec – Belinščica (k.č. 1463/1, k.o. Kurilovec). naselje i sl., te dati bolju osnovu za definiranje mogućih
Stručna voditeljica istraživanja bila je dr. sc. Andreja granica naselja. Analiza rezultata omogućila je definiranje
Kudelić s Instituta za arheologiju, a zamjenica voditeljice mogućih granica naselja te, na prostoru na kojem su usta-
dr. sc. Filomena Sirovica iz Arheološkog muzeja u Zagrebu. novljene niže visinske vrijednosti, stvaranje pretpostavki
Voditelj projekta bio je Institut za arheologiju, a radovi su o postojanju svojevrsnog kanala, možda potoka ili jarka,
financirani sredstvima koja je osiguralo Ministarstvo kulture. smještenog uz brončanodobno naselje (Kudelić, Sirovica,
Tresić Pavićić 2013; Sirovica, Kudelić, Tresić Pavičić
Ovogodišnja istraživanja bila su usmjerena na šire pod- 2018). Godine 2015. lokalitet je geofizički izmjeren, što je
ručje nalazišta, odnosno na očuvani dio prostora koji je dodatno osnažilo tu pretpostavku (Kudelić, Mušič 2016).
u novije vrijeme izrazito narušen opsežnim građevinskim Cilj arheoloških istraživanja 2016. bio je provjeriti rezultate
intervencijama. Intenzivnim terenskim pregledom obuhva- nedestruktivnih istraživanja ciljanim sondažnim iskopa-
ćen je prostor od otprilike 5000 m2, pri čemu je pregledano vanjem manjeg segmenta geofizički istražene površine.
preko 200 kvadranata. Istraživanjima je potvrđena pretpostavka da se na mjestu
Nalazište je otkriveno prilikom intenzivnog terenskog pre- zabilježenih niskih visinskih vrijednosti nalazi stari vodotok
gleda krajem 2004. i početkom 2005., a već iduće godine širine oko 12 metara i dubine između 1 i 2 metra. U nje-
uslijedilo je i zaštitno arheološko istraživanje, koje je obu- govim gornjim zapunama nađeno je nešto novovjekovnog
hvatilo površinu od oko 2540 m² (Burmaz, Bugar 2006). arheološkog materijala, dok keramički materijal nađen u
Prilikom zaštitnih arheoloških istraživanja otkriven je dio njegovim donjim zapunama upućuje na to da je kanal bio u
brončanodobnog naselja kulturne grupe Virovitica (Kudelić funkciji u antici te vjerojatno u prapovijesti. Sjeverozapadno
od paleopotoka otkrivene su plitke jame, u čijim je zapu-
nama pronađena lončarija, čije tehnološke značajke upu-
ćuju na produkciju karakterističnu za rano i srednje bron-
čano doba (Kudelić, Sirovica 2017).
Tijekom istraživanja 2017. šire područje nalazišta Kurilovec
– Belinščica intenzivno je terenski pregledano, kako bi se
omogućio jasniji uvid u prostornu distribuciju i učestalost
pokretnih nalaza na višeperiodnom nalazištu.
Na temelju unaprijed definirane kvadratne mreže, cijeli je
prostor podijeljen na manje prostorne jedinice, odnosno na
770 kvadranata, dimenzija 10x10 m, koji su činili temeljne
jedinice pregleda. Kvadranti su na terenu postavljeni s
pomoću totalne stanice te je svaki kvadrant 10 minuta
pregledavala jedna osoba, stoga je tijekom ovogodišnjih
istraživanja sustavno pregledano 209 kvadranata. Tijekom
pregleda prikupljani su svi nalazi zatečeni na površini.
Kvadratna mreža i kvadranti pregledani tijekom istraživanja Znatan dio pokretnog materijala pripada recentnom ili
2017. g. (izradili: D. Tresić Pavičić i F. Sirovica) novovjekovnom razdoblju, a uglavnom je riječ o keramici,
Postavljanje kvadratne mreže na nalazištu (foto: A. Kudelić) Bilježenje podataka na terenu (foto: F. Sirovica)
286
staklu i opeci. Većina prapovijesnog keramičkog materi- during which all finds discovered on the surface were col-
jala pripada kulturnoj grupi Virovitica, odnosno srednjem i lected. A significant part of the artefacts, mainly ceramics,
kasnom brončanom dobu. Pronađeno je i nekoliko ulomaka glass and bricks, belong to the recent or modern period.
prapovijesnih keramičkih posuda, čije značajke odudaraju Most of the prehistoric ceramic material belongs to the
od onih kulturne grupe Virovitica te vjerojatno pripadaju Middle and Late Bronze Ages. Based on a preliminary
ranom brončanom dobu. Nažalost, nedostatak dijagnostič- analysis of the collected data, areas with a more intensive
kih ulomaka onemogućuje definiranje njihove kronološke i occurrence of surface finds can be identified, as well as
kulturološke pripadnosti. Tijekom istraživanja pronađeno je those where the frequency of surface material noticeably
i nekoliko kamenih predmeta te jedna litička alatka. decreases. The distribution coincides with a smaller eleva-
Na temelju preliminarne analize prikupljenih podataka, tion on which a Bronze Age settlement is located. However,
mogu se naslutiti područja s intenzivnijom pojavom povr- a significant amount of prehistoric archaeological material
šinskih nalaza, kao i ona na kojima učestalost površinskog was recorded to the southwest, i.e. in the area where it had
materijala primjetno opada. Primijećeno je da se distribucija not been recorded previously. It is important to remark that
poklapa s pružanjem manjeg uzvišenja na kojem je smje- this is an area where a smaller elongated elevation extend-
šteno brončanodobno naselje. Međutim, izrazitija količina ing to the south-west has been determined by a terrestrial
prapovijesnog arheološkog materijala zabilježena je i jugo- topographic survey. The frequency of surface artefacts is
zapadno od njega, odnosno na prostoru na kojem do sada noticeably decreasing towards the south and southeast,
nije uočena njegova znatnija pojava, stoga je važno istak but more precise conclusions about the distribution of the
nuti da je riječ o prostoru na kojem je visinskim mjerenjima material will be enabled by future research, which should
utvrđena manja izdužena greda, koja se pruža prema jugo- also cover so far un-surveyed eastern part of the area.
zapadu. Učestalost površinskog pokretnog materijala pri-
mjetno se smanjuje prema jugu i jugoistoku, no preciznije
zaključke o distribuciji materijala na tom prostoru omogućit
će buduća istraživanja, kojima bi trebao biti obuhvaćen i do Redni broj: 158
sada neistražen istočni dio zadanog prostora. Lokalitet: Kuzelin
Naselje: Glavnica Donja
Literatura Grad/općina: Zagreb (Sesvete)
Burmaz, Bugar 2006 J. Burmaz, A. Bugar, Izvještaj o Razdoblje: P, A, SV
rezultatima zaštitnih arheoloških istraživanja na lokalitetu Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, konzervacija
Velika Gorica-jug, Zagreb, 2006.
Kudelić 2016 A. Kudelić, Kurilovec-Belinščica brončano- U listopadu i studenom 2017. zaštitno je arheološki
dobno naselje u Turopolju, Prilozi IAZ, 33, Zagreb, 2016: istraživan lokalitet Kuzelin (k.č. 483/2, 483/3, 487/2,
5 – 52. 488, 489, 490, 491, 523, 524/1, 524/2, 525, 526, 528/2,
Kudelić, Mušič 2016 A. Kudelić, B. Mušič, Kurilovec – k.o. Glavnica). Stručna voditeljica istraživanja bila je
Belinščica – rezultati geofizičkih istraživanja, AIA, 12, Morena Želle iz Muzeja Prigorja, zamjenica stručne vodite-
Zagreb, 2016: 122 – 126. ljice Sanja Gospodinović, a članovi stručne i tehničke ekipe
Kudelić, Sirovica 2017 A. Kudelić, F. Sirovica, Arheološka Tena Bošnjak, Haris Hadžagić i Katarina Franušić. Nacrtnu
iskopavanja na nalazištu Kurilovec – Belinščica, AIA, 13, dokumentaciju izradila je tvrtka Kaducej d.o.o. Voditelj pro-
Zagreb, 2017: 88 – 91. jekta bio je Muzej Prigorja, a ovogodišnji radovi financirani
Kudelić, Sirovica, Tresić Pavičić 2013 A. Kudelić, F. su sredstvima Ministarstva kulture.
Sirovica, D. Tresić Pavičić, Dokumentiranje reljefnih zna-
čajki položaja Kurilovec–Belinščica tijekom 2011. i 2012. Kuzelin je smješten na istočnom dijelu Medvednice, na
godine, AIA, 9, Zagreb, 2013: 190 – 194. uzvisini od 511 m n. v. Lokalitet elipsoidnog tlocrta, sa sre-
Sirovica, Kudelić, Tresić Pavičić 2018 F. Sirovica, A. dišnjim zaravnjenjem i nižim prstenom, približnih dimenzija
Kudelić, D. Tresić Pavičić, Relief features of lowland 200x50 m, naseljavan je u eneolitiku, kasnom brončanom
areas as indicators of archaeological potential, OA, 39/40,
Zagreb, 2018: 63 – 73.
Andreja Kudelić
Filomena Sirovica
Summary
This year’s research was focused on a wider area of the

Kurilovec-Belinščica site. To provide a clearer insight into
the spatial distribution and frequency of artefacts at this
multi-period site, an intensive field survey was conducted.
Based on a predefined square grid, the entire area was
divided into 770 quadrants measuring 10 x 10 m. Each
quadrant was examined by one person for 10 minutes, Strojno zatrpavanje starih iskopa (foto: S. Gospodinović)
287
2
KADUCEJ d.o.o.
Papandopulova 27, Split
0
0 1 2 3 4 5 6 7 8 m
Segment kasnoantičkog bedema nakon pripreme za konzervaciju Snimka situacije tijekom uklanjanja naslaga radi konzervacije
(foto: S. Gospodinović) (ortofoto i obrada: Kaducej d.o.o.)
nepokretnih arheoloških nalaza je loše, nalazi nisu kon-

zervirani, mjestimično su oštećeni, a nalazište je zapu-
šteno i zanemarenoˮ.
Godine 2017. započelo je uređenje lokaliteta, čiji je krajnji
cilj poboljšanje njegova stanja, otklanjanje uočenih ošte-
ćenja, kao i osiguranje uvjeta za trajniju zaštitu vrijednih
arheoloških struktura. Iako je planom bio predviđen i poče-
tak konzervacije kasnoantičkog bedema, zbog ograničenih
financijskih sredstava to nije bilo moguće pa je 2017. s
lokaliteta uklonjena vegetacija te su na jednom dijelu povr-
šine zatrpane stare sonde. Sa zapadnog dijela lokaliteta
i središnjeg zaravnjenja strojno je uklonjena šikara, a na
južnoj i zapadnoj strani Kuzelina zatrpani su stari iskopi,
čime je obnovljena konfiguracija kakvu je teren imao
prije početka arheoloških iskopavanja. Prilikom opisanih
Zatečeno stanje kasnoantičkog bedema (foto: S. Gospodinović) aktivnosti uređeno je otprilike 2300 m2. S kasnoantičkog
bedema na sjevernoj i sjeveroistočnoj strani Kuzelina uklo-
dobu, mlađem željeznom dobu, klasičnom antičkom i njeno je raslinje, a dijelovi koji su otkopani tijekom prijašnjih
kasnoantičkom razdoblju, a napušten je u 6. st. Rijedak je arheoloških istraživanja, fotografirani su, snimljeni geodet-
primjer keltskog naselja na području grada Zagreba i jedini skom totalnom stanicom te pokriveni geotekstilom radi pri-
kasnoantički refugij na Medvednici. Uz brojne pokretne vremene zaštite od daljnjeg propadanja.
nalaze, na lokalitetu je pronađen kameni kasnoantički Budući da je za konzervaciju arheološkom metodom
bedem i dijelovi objekata – podnice izvedene u žbuci te potrebno ukloniti sedimente uz oba lica bedema (a tije-
pregradni zidovi od kamena slaganog bez veziva. kom prijašnjih istraživanja uglavnom je bilo otkopano samo
Unatoč sustavnim istraživanjima od 80-ih godina 20. st., jedno lice, na većem dijelu bedema unutarnje, a samo
zaštitni su radovi na lokalitetu do sada u najvećoj mjeri ponegdje vanjsko), kao dio pripremnih radova u 2017. usli-
izostali. Nakon arheoloških iskopavanja između 1979. i jedilo je i arheološko iskopavanje manjeg opsega. Odabran
2013., na velikom dijelu istraživanih površina izostalo je je segment bedema koji je s unutarnje strane otkopan tije-
zatrpavanje, pa su na lokalitetu prisutne brojne iskopne kom prijašnjih istraživanja, stoga je vrlo dugo izložen utje-
jame, a iskopana zemlja deponirana je uz njih u obliku cajima atmosferilija, a ističe se očuvanom visinom i uočlji-
humaka. Izostanak zatrpavanja morfologiju nalazišta čini vošću s položaja središnjeg zaravnjenja.
teško sagledivom, umanjuje vrijednost doživljaja povijes Iskopavanjem je obuhvaćena površina dugačka 4 m, s
nog prostora, ali i otežava nastavak stručnih i znanstve- vanjske strane bedema široka 3 m, a s unutarnje 1 m. U
nih istraživanja te planiranje in situ prezentacije i inter- dijelu iskopa s vanjske strane bedema prvobitno je uklo-
pretacije lokaliteta. Uz to, približno 70 m kasnoantičkog njen humusni sloj, koji je osim šumskog pokrova prepunog
bedema, koji je otkopan tijekom istog razdoblja, neko- korijenja sadržavao i izbačenu zemlju iz istraživanih sondi
liko je desetljeća izloženo štetnom utjecaju atmosferilija. s unutarnje strane zida. Ispod humusa zatečeni su slojevi
Godine 2015., u okviru projekta „Rođenje Europe”, finan- urušenja bedema, s većom količinom krupnijeg i srednje
ciranog iz europskih fondova, Muzej Prigorja izradio je velikog kamenja, ulomcima morta, prapovijesne i antičke
„Studiju zaštite i prezentacijskog potencijala arheološkog keramike, kućnog lijepa te životinjskih kostiju. Opisani slo-
nalazišta Kuzelin i bliskih arheoloških nalazištaˮ, kojom je jevi protezali su se do udaljenosti od otprilike 2 m od vanj-
procijenjeno i opisano stanje lokaliteta: „…fizičko stanje skog lica bedema, dok su u nastavku površine prema rubu
288
padine zabilježena dva sloja vrlo sličnog sastava, od tamno Summary

sive do crne zemlje, s miješanim prapovijesnim i antičkim
nalazima, od kojih je donji sadržavao veću koncentraciju Archaeological investigations at the site of Kuzelin, located
ulomaka kućnog lijepa. Nakon uklanjanja urušenja, utvr- in the eastern part of Mount Medvenica, were carried out in
đeno je da se slojevi tamno sive do crne zemlje protežu i the course of 2017. It represents a rare example of a Celtic
ispod njega te je zaključeno da se radi o razini tla iz antike, settlement in the territory of the City of Zagreb and the only
na kojoj je započela gradnja kasnoantičkog bedema. U Late Antiquity refugium on Medvednica, fortified with stone
prilog tome govori i novac cara Valensa (364. – 378. g.), curtain walls. A 70 m-long segment of the Late Antiquity
pronađen pri vrhu gornjeg sloja. Na dnu iskopa s vanjske curtain walls has been exposed to weathering over the last
strane bedema evidentiran je crvenkast predzdravični sloj, few decades. Numerous excavated pits with accompany-
ispod kojeg se nazire živa stijena. ing soil heaps on other parts of the site were not backfilled.
Unutarnja strana bedema obuhvaćena ovogodišnjim rado- In 2017 the works on the site remediation were launched.
vima istraživana je tijekom prijašnjih kampanja, koje je vodio The Late Antiquity curtain walls were cleared of under-
dr. sc. Vladimir Sokol. Prilikom uređenja starog iskopa, growth, and the segments of the walls unearthed during
nakon uklanjanja raslinja i sloja u međuvremenu nasta- the previous excavations were protected with geotextile. A
log humusa, na dnu sonde uočen je kompaktan i intaktan small-scale archaeological excavation of the walls was car-
crvenkast predzdravični sloj pri dnu temelja bedema, kakav ried out. It was followed by the conservation of a 4 m-long
je evidentiran i s njegove vanjske strane. Sloj se nalazio na segment of the walls. The walls were constructed of mostly
dubini od 0,70 do 0,90 m od vrha temeljne stope, a sadrža- undressed or partly roughly dressed stone bound with
vao je manji broj ulomaka prapovijesne keramike. mortar. They were ca 0.75 m wide. The foundations were
Tijekom iskopavanja načinjena je nacrtna dokumentacija up to 0.7 m high, elongated on the inner side and rein-
postojećeg stanja arheoloških ostataka bedema i slojeva forced with a mixture of large undressed and small crushed
uz bedem na osnovi georeferencirane fotografije te su stones on the outer side. The height of the explored seg-
arheološke situacije fotografirane za izradu 3-D modela s ments of the walls ranged from 0.4 to 0.5 m.
pomoću programa Agisoft PhotoScan.
U cijelosti otkopan segment bedema pružio je podatke o
njegovim tehničkim karakteristikama – bedem je građen od
uglavnom neobrađenog, mjestimično priklesanog kamena Redni broj: 159
povezanog mortom i širok je otprilike 0,75 m. S unutarnje Lokalitet: Odra – Đačka ulica i Demerje – Gaj
je strane temeljna stopa naglašena, do 0,30 m šira od Naselje: Odra, Demerje
zida, a visoka je 0,70 m. S vanjske strane nije proširena Grad/općina: Zagreb
temeljna stopa, visine otprilike 0,60 do 0,70 m, već su blo- Pravni status: postupak u tijeku
kovi blago uvučeni od okomice zida, a najvjerojatnije su bili Razdoblje: A
dodatno učvršćeni mješavinom većeg neobrađenog kame- Vrsta radova: terenski pregled
nja i sitnog lomljenca (sloj koji se nadovezuje na temelj u
širini od 1 m i interpretiran je kao dio ukopa temelja). Na Ujesen 2017. arheološki su pregledane dvije lokacije u
istraživanom dijelu očuvana visina bedema iznad temelja naseljima Odra i Demerje radi utvrđivanja njihova arheo-
doseže visinu od 0,40 do 0,50 m. Prilikom ovogodišnjih loškog potencijala. Naselja se nalaze unutar teritorija grada
arheoloških iskopavanja manji dio bedema pripremljen je Zagreba, na njegovim rubnim južnim granicama: Odra u
za očekivanu buduću konzervaciju, a tijekom istraživanja gradskoj četvrti Novi Zagreb – zapad, Demerje u gradskoj
prikupljeno je 14 posebnih nalaza od metala (brončani četvrti Brezovica. Arheološki terenski pregled obavili su
prsten, ulomci brončanih limova, brončani stilus i ulomak voditeljica istraživanja Aleksandra Bugar i Boris Bošković,
željeznog ključa), keramike (ulomak tere sigilate) i kamena
(žrvanj i brusevi) te 45 vrećica nalaza (ulomci keramike,
stakla, opeke, kućnog lijepa i životinjskih kostiju), kao i pet
uzoraka morta za analizu.
Literatura
Sokol 2003a V. Sokol, Arheološki lokaliteti na području

Sesvetskog Prigorja, u: Zbornik radova sa znanstvenog
skupa održanog 15. prosinca 2000. godine u Sv. Ivanu
Zelini, Zagreb, 2003: 199 – 210.
Sokol 2003b V. Sokol, Kuzelin, u: Stotinu hrvatskih arheo-
loških nalazišta, Zagreb, 2004: 50, 51.
Šćitaroci et al. 2015 M. O. Šćitaroci, M. Rukavina, K.
Petrić, T. Oberman, D. Fofić, Studija zaštite i prezentacij-
skog potencijala arheološkog nalazišta Kuzelin i bliskih
arheoloških nalazišta, Zagreb, 2015.
Odra – Đačka ulica, pozicija potencijalnog nalazišta (foto: J.
Morena Želle Burmaz)
289
grobnica je bila kružnog oblika i građena od kamena, a

unutar nje pronađena je urna u obliku kuće s ostacima spa-
ljenih kostiju, zdjela, uljanica, ulomci vrča te dva primjerka
novca od bakrene slitine. Prilikom nabrajanja malobrojnih
lokacija na području Zagreba i okolice u kojima su u rimsko-
dobnim grobljima pronađene urne u obliku kuće, Z. Gregl
navodi i selo Odru. Đačka ulica u Odri gotovo je u cijelosti,
s obiju strana ceste urbanizirana, točnije riječ je o građevin-
skim zemljištima s nizom kuća s okućnicama i njivama. S
obzirom na to da čestica na kojoj je pronađen rimski grob
danas ima više vlasnika, moguće je da su vlasnički odnosi
razlog zašto i ta parcela nije izgrađena, što je u danim okol-
nostima sretna činjenica. Na zračnim fotografijama u digital-
nim aplikacijama vidljivo je da se na istočnom rubu parcele
nazire niz svijetlih pravilnih obrisa u vegetaciji. Možda je riječ
o ostacima nekih čvrstih struktura, međutim to je moguće
Demerje – pogled na jedan od humaka unutar šume Gaj (foto: B. ustanoviti samo geofizičkim i arheološkim istraživanjima.
Bošković) Toponim Garica u neposrednoj blizini parcele mogao bi
također upućivati na mjesto s arheološkim potencijalom. S
muzejski tehničar iz Muzeja grada Zagreba. Snimanje bes- obzirom na navedeno, na toj bi se lokaciji lako moglo nalaziti
pilotnom letjelicom u Odri obavio je Josip Burmaz iz arheo- intaktno rimsko groblje, a ne samo pojedinačan grob. S obzi-
loške tvrtke Kaducej d.o.o. rom na važan nalaz rimskodobne stele u Odri, kao i na neke
istražene ili poznate rimskodobne lokalitete u bližoj okolici
Fokus istraživanja bio je na terenskom pregledu uže loka- (Donji Čehi, Donja Lomnica, Gradići – Šepkovčica, Mala
cije potencijalnih lokaliteta u naseljima Odra i Demerje, Mlaka itd.), od kojih su neki i istražena rimska groblja, ta se
fotodokumentiranju, geodetskom mjerenju lokacije u mogućnost čini vjerojatna. S obzirom na vrlo rijetke nalaze
Demerju te prikupljanju dostupnih pisanih podataka. Na rimskih grobnica kružnog tlocrta građenih od kamena u SZ
arheološki potencijal tih dviju lokacija arheologe Muzeja Hrvatskoj i na rijetke nalaze urna u obliku kuće, riječ je o vrlo
grada Zagreba upozorio je 2014. kolega dr. sc. Zoran vrijednim nalazima iz rimskog razdoblja.
Gregl, muzejski savjetnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Naselje Demerje Klemenc navodi kao rimskodobni lokalitet,
koji je inicirao prvi zajednički obilazak spomenutih loka- s nalazom jednog paljevinskoga groba. Prilikom terenskog
cija u proljeće 2014. godine. Koncem 80-ih godina 20. st., pregleda pozicije Gaj u Demerju ustanovljeno je da se u
prilikom oranja njive u naselju Odri slučajno je pronađena zapadnom rubnom dijelu šumarka nalazi grupa od četiriju
rimska grobnica. Na manje humke u šumarku nadomak nižih humaka, odnosno triju najvjerojatnije intaktnih tumula,
naselja Demerja upozorili su domaćini iz Demerja, gos- promjera od 7 do 11 m, te četvrti tumul, promjera otpri-
poda Stjepan Kos i Zdenko Kuftinec. Nakon preliminarnog like 15 m, koji je vjerojatno prekopan i od kojeg su ostali
pregledavanja obiju lokacija, zaključeno je da je riječ o obrisi u gabaritima iskopane zemlje. Riječ je o niskim, do
potencijalno važnim arheološkim lokalitetima te je Z. Gregl 1 m visokim, brežuljkastim tvorevinama, koje u ravničar-
zamolio autoricu ovog teksta da prikupi podatke potrebne skom kraju kao što je taj, zasigurno nisu nastali prirodnim
za pravnu zaštitu lokaliteta, s prijavom Muzeja grada putem. Zaključeno je, s obzirom na lokaciju i veličinu, da je
Zagreba na programe financiranja arheoloških istraživa- možda riječ o rimskodobnim tumulima noričko-panonskog
nja. Svaki arheološki lokalitet u Zagrebu i okolici ujedno je i tipa, iako to ostaje otvorenim i za neke druge interpretacije.
svjedočanstvo o povijesti i razvoju grada, koji Muzej grada Toponimi kao što su Pogorišće, Ciglana, Opseg, Grmice,
Zagreba istražuje i prezentira javnosti. Stoga je program Podgaj, Pod gajem, Kruglice i Trebež upućuju i na druge
„Zagreb – potencijalni arheološki lokaliteti Odra i Demerjeˮ moguće arheološke tvorevine na području naselja Demerja.
prijavljen 2015. i 2016. na programe financiranja javnih Potencijalni lokalitet Demerje – Gaj za sada nije ugrožen
potreba u kulturi Grada Zagreba. Sredstva nisu bila odo- građevinskim radovima jer se nalazi u šumi, no s obzirom
brena, pa je isti program 2017. prijavljen za financiranje na niske humke i mogućnost ukopavanja i u sam njihov
Ministarstva kulture. Program je odobren pa su sredstva obod, svaka daljnja intervencija u prostoru, uključujući ruše-
iskorištena za realizaciju terenskog pregleda. nje drveća, mogla bi oštetiti za sada netaknute humke.
Naselje Odra kao arheološku lokaciju prvi put spominje
Klemenc koncem 30-ih godina 20. st., kao mjesto slučajnog Literatura
nalaza brončane prapovijesne sjekire. Prilikom kopanja rova
za kanalizaciju kojim se Odra povezivala s naseljima Hrašće Bugar 2009 A. Bugar, Šepkovčica, HAG, 5/2008, Zagreb,
i Mlaka, godine 1992. pronađena je monumentalna rimska 2009: 269 – 273.
nadgrobna stela datirana u kraj 1. st., a danas je izložena Gorenc 1960 M. Gorenc, Ostaci antiknog groblja u
u lapidariju Arheološkog muzeja u Zagrebu. Prilikom oranja Držićevoj ulici i počeci urbanizacije užeg područja grada
njive u naselju Odri, u Đačkoj ulici 1988. slučajno je prona- Zagreba, Zbornik ISNZ, II, Zagreb, 1960: 9 – 28.
đena rimska grobnica. S obzirom na to da nije bilo podataka Gregl 1991 Z. Gregl, Rimljani u Zagrebu, Zagreb, 1991.
o kojoj je katastarskoj čestici riječ, lokacija je 2014. detek- Gregl 1994 Z. Gregl, Antičko (rimsko) razdoblje, u: (ur.:
tirana uz pomoć Z. Gregla. Po kazivanju svjedoka nalaza, A. Rendić Miočević), Zagreb prije Zagreba, Arheološka
290
baština Zagreba od pretpovijesti do osnutka biskupije

1094. godine, Zagreb, 1994: 33 – 36.
Gregl, Jelinčić 2010 Z. Gregl, K. Jelinčić, O nekim manje
poznatim antičkim lokalitetima u Zagrebu i okolici, VAMZ,
43, Zagreb: 153 – 191.
Klemenc 1938 J. Klemenc, Archaeologische Karte von
Jugoslavien: Blatt Zagreb, Beograd, 1938.
Klemenc 1935 J. Klemenc, Prethistorijski i ranohistorijski
spomenici na području grada Zagreba, Narodna Starina,
Vol. 14, No. 35, Zagreb, 1935: 1 – 14.
Migotti 2008 B. Migotti, Nadgrobni spomenik robovske
obitelji iz Donjih Čeha kod Zagreba, AA, 11, Zadar, 2008:
453 – 465.
Pintarić, Knezović 2005 T. Pintarić, I. Knezović,
Arheologija. Stalni postav Muzeja Turopolja, Velika Gorica,
2005.
Rendić-Miočević 1993 A. Rendić-Miočević, Rimska nad-
grobna stela iz Odre nadomak Zagreba, Obavijesti HAD,
25(2), Zagreb, 1993: 28 – 31.
Šeper 1941 M. Šeper, Nekoliko novih rimskih nalaza u
Hrvatskoj, I – Rimsko groblje u Zagrebu na križanju Savske i
Varaždinske ceste, Prilog VHAD, N.S. XX-XXIII/1941-1942,
Zagreb, 1941: 10 – 12.
Vikić Belančić 1960 B. Šeper, Obilježja i kronologija gro-
bova novootkrivene antikne nekropole u Držićevoj ulici u
Zagrebu, Zbornik ISNZ, II, Zagreb, 1960: 29 – 45.
Aleksandra Bugar
Summary
Field surveys of Odra and Demerje settlements, located in

the cadastral territory of the City of Zagreb, i.e. its south-
ernmost area, were carried out in the course of 2017 with Restauriran vrč (foto: J. Škudar)
the aim of establishing the archaeological potential of sites
located in this part of the Sava valley of Turopolje, i.e. the Sipćina je kao arheološki lokalitet poznata još od 1960-ih
Zagreb field as referred to in medieval sources. The survey godina, kada su prikupljeni površinski nalazi i obavljena manja
revealed a possible Roman-period cemetery on plough- arheološka istraživanja. Ostaci zidova i popločenja, kao i
fields in Đačka Street, and four mounds at Gaj in Demerje. brojni keramički, metalni i kameni nalazi, pomogli su u data-
ciji tog nalazišta u razdoblje od 1. do 4. st. Manja geofizička
istraživanja organizirana su 2012. prije arheoloških istraži-
vanja, a 2013. i 2015. geofizičkim je snimanjima obuhvaćen
Redni broj: 160 gotovo čitav položaj Sipćine te je ustanovljeno da veličina
Lokalitet: Okešinec – Sipćina nalazišta iznosi približno 2 ha. Lokalitet od 2012. arheološki
Naselje: Okešinec istražuje HRZ. Te je godine u osam sondi istražena površina
Grad/općina: Križ od 157,25 m2, godine 2014. u dvjema je sondama istraženo
Pravni status: P-4696 24 m2, a 2016. istražena je površina od 98 m2. Prema dosa-
Razdoblje: A dašnjim istraživanjima, na Sipćini se pretpostavlja postojanje
Vrsta radova: sustavno iskopavanje antičkog ruralnog kompleksa, koji je bio u upotrebi od druge
polovine 1. st. do kraja 3. st., a možda i u 4. st. U dvama
Od 22. svibnja do 14. lipnja 2017. trajao je nastavak istraženim objektima pronađeni su ostaci podnoga grijanja, a
sustavnog arheološkog istraživanja na lokalitetu Okešinec zidovi su bili građeni od kamena. Jedan od do sada istraženih
– Sipćina, na k.č. 1088, k.o. Okešinec. Voditeljica istraživa- objekata imao je zidove građene od opeke.
nja bila je Lea Čataj, konzervatorica arheologinja iz Odjela Godine 2017. proširena je sonda 11 od prošle godine te
za kopnenu arheologiju Službe za arheološku baštinu joj ukupna površina iznosi 186 m2. Otkriven je nastavak
Hrvatskog restauratorskog zavoda, a zamjenik je bio David zapadne prostorije s podnim grijanjem, a sjeverno od nje
Bergant, dipl. arheo. U istraživanjima su sudjelovali i djelat- djelomično je istražena struktura od opeke s dosta pepela.
nici HRZ-a Tomislav Marketin i Ana Fundurulić, kao i vanj- Prema istoku otkriven je krajnji rubni zid građevine, dok
ski suradnici dr. sc. Sara Popović te osam studenata arhe- zapadna i južna granica nisu pronađene. Za sada su usta-
ologije. Radove su financirali Ministarstvo kulture, Općina novljene dvije prostorije s podnim grijanjem, koje je ostalo
Križ i Zagrebačka županija. sačuvano u razini donje podnice. Južno od sjeverozapadne
291
Okešinec – Sipćina, ortofotografija sonde 11 (snimili i obradili: E. Buća i T. Zojčeski)
prostorije nalazi se hodnik, iz kojeg se istočno i južno nalaze Summary

dvije prostorije. Građevina u sondi 11 orijentirana je pravilno
prema stranama svijeta, na sjevernoj strani završava polu- In the course of 2017 probe 11 (excavated in 2016) at the
kružnom apsidom, a za sada je otkriveno deset prostorija. site of Sipćina in Okršinec was expanded, and its total
Zidovi su u najvećem broju slučajeva sačuvani u negativu, surface area now equals 186 m2. The investigation of a
dok se u nekolicini njih naziru ostaci temelja ili zidova. Na building, which has a regular orientation and semi-circular
dnu ukopa temelja uočeni su piloti za stabilizaciju podloge apse in the north, was resumed. So far ten rooms have
temelja u vlažnom okolišu. been uncovered, of which at least two had a floor heating
Prilikom istraživanja pronađena je velika količina građevne system. The excavations revealed the easternmost wall of
keramike, ulomci mozaika i fresaka, antička keramika i the building, which continues to the south and west. This
nekolicina metalnih nalaza, među kojima i dva primjerka building represents part of a large Antiquity-period rural
novca, srebrni prsten i prsten ključ. Nalazi su u fazi restau- complex dating from the first to third/fourth centuries.
riranja, a potom i stručne objave.
Literatura
Redni broj: 161
Čataj 2014 L. Čataj, Antički građevinski kompleks na loka- Lokalitet: Prozorje – crkva sv. Martina
litetu Sipćina u Okešincu, Portal, 4/2013, Zagreb, 2014: Naselje: Prozorje
187 – 200. Grad/općina: Dugo Selo
Iveković 1965 D. Iveković, Kratak izvještaj o probnom Pravni status: Z-3529
arheološkom iskapanju u Okešincu na području Moslavine, Razdoblje: SV/NV
Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, XIV/2, Zagreb, Vrsta radova: sustavno iskopavanje
1965: 45 – 47.
Mušič 2015 B. Mušič, Izvješće o geofizičkim istraživanjima U rujnu i listopadu 2017. arheološki je istražena crkva
na lokalitetu Sipćina kod Okešinca, Maribor, 2015. sv. Martina na lokalitetu Prozorje (Martin-Breg) u Dugom
Selu (k.č. 1894, k.o. Prozorje). Stručni voditelj bio je
Lea Čataj Juraj Belaj iz Instituta za arheologiju, a zamjenik voditelja
292
Sebastijan Stingl. I do ovogodišnjih je istraživanja došlo pronađen in situ uz kostur, što dodatno potvrđuje tezu o
na poticaj dugoselske Župe sv. Martina, a financirali su naknadnom prekopavanju grobne konstrukcije. U zapad-
ih Ministarstvo kulture, Grad Dugo Selo, Župa sv. Martina nom dijelu broda crkve pronađen je velik kamen nepravil-
biskupa Dugo Selo i Zagrebačka županija. nog oblika bijelosivkaste boje, koji je okruživao vijenac od
kamenja. Da nije riječ ni o grobnom pokrovu, a ni o dijelu
Istraživanja su se temeljila na stratigrafskoj metodi, a poje- urušenja crkvenoga zida, ustanovljeno je nakon njegova
dine situacije, kao i mjesta pronalaska posebnih nalaza, uklanjanja. Ispod njega pronađena je baza za stup građena
snimana su totalnom stanicom. Istraživanja su nastavljena većim nepravilnim kamenjem i opekama, međusobno veza-
nakon osmogodišnje pauze. Otvorena je jedna sonda nih žbukom. Kamen je vjerojatno bio najgornji dio baze za
(sonda VI), koja se prostirala cijelom površinom broda stup – nosač kora, koja je presjekla dva groba, od kojih su
crkve (oko 97,5 m2) pa je tako obuhvatila i pliće probne ostali sačuvani samo pojedini dijelovi. U sloj smeđe zemlje,
sonde V i VII iz prijašnjih arheoloških kampanja. koji se prostire većim dijelom crkvenog broda i unutar kojeg
Istraživanja su započela uklanjanjem površinskog, humus se javljaju ukopani grobovi, ukopana je oveća grobna kon-
nog sloja, nastalog nakon napuštanja objekta. Ubrzo su strukcija – kripta građena od opeke vezane žbukom. Bila
otkriveni pojedini dijelovi posljednjeg popločenja crkve od je bačvasto presvođena, no svod je najvećim dijelom bio
većih kamenih blokova bijele i sivkaste boje. Pred ulazom urušen. Očito je i ta grobna konstrukcija bila prekopavana u
u svetište, odmah ispod navedenoga, pronađeno je i starije 20. st. jer je pronađeno mnogo recentnog otpadnog mate-
popločenje od opeke, koje se pronalazi i u blizini južnog te rijala. Istražena je do dubine od otprilike 1,5 m, no odlu-
sjevernog zida crkve. Pred svetištem se nalazila i kamena čeno je da se, zbog sigurnosti, daljnje istraživanje grobne
struktura ispunjena slojem izrazito glinaste svijetlo smeđe konstrukcije ostavi za nadolazeće kampanje, nakon što se
zemlje, koji izgleda kao malo puta prekopana zdravica. spusti okolna razina zemlje. Na dosegnutoj dubini, zbog
Odlučeno je da se istraživanje tog sloja – koji se nalazio veće koncentracije kostiju, mogli bi se očekivati grobovi.
ispod navedenih popločenja i njihovih podloga, a unutar Ulaz u kriptu nalazio se na njezinu istočnom dijelu, gdje se
kojeg se očekuje pronalazak grobova – ostavi za sljedeću nalaze stube, također izrađene od opeke. Sjeverozapadni
kampanju. Taj sloj presječen je ukopom grobne konstrukcije rub kripte oslanja se na veliku kockastu konstrukciju, drugu,
izrađene od opeke vezane žbukom, čiji se nizak bačvast sjevernu bazu za stup – nosač kora. Uz sjeverni zid crkve
svod s vremenom urušio. Unutar te grobne konstrukcije, pronađeno je više struktura izrađenih od većeg nepravilnog
koja je očito bila prekopavana više puta, dokumentirano je kamenja, međusobno povezanog žbukom. Moguće je da
nekoliko različitih slojeva. Na njezinu dnu pronađen je slabo su strukture u međusobnoj vezi (možda kao ostatak stu-
očuvan kostur te ostaci drvenog lijesa. Uz kostur je prona- bišta?). Uz isti zid pronađeni su kosturni ostaci vjerojatno
đen gumb, hodočasnička medaljica i veći ukopni križ, izra- više pokojnika, koji su prilikom nekog naknadnog ukopa
đen kombinacijom drva i bronce. Zanimljivo je da je gornji pomaknuti u stranu. Slične nabacane kosti pronađene su i
dio patibuluma s titulusom pronađen u jednom od slojeva u ukopu u blizini južnog zida. S obzirom na to da su u profi-
koji su zapunjavali grobnu konstrukciju, dok je ostatak križa lima tog ukopa sa sjeverne i s južne vidljive kosti ruku, vrlo
Pogled na brod crkve na kraju istraživanja (foto: S. Stingl)
293
Pogled sa J/JZ na kriptu urušenog bačvastog svoda (SJ 1421)

(foto: S. Stingl) Ukopni križ izrađen kombinacijom drva i bronce (foto: S. Stingl)
je lako moguće da se radi o grobovima, čije je istraživanje gumbi (većinom olovni) te nabožni predmeti, među kojima
ostavljeno za iduću kampanju. su najbrojnija zrna krunica. Poprilično su čest nalaz zrna
Ukupno je istraženo 18 grobova. Zanimljivo je da su od poliranog ugljena, gagata, koja su vjerojatno bila
kosti koje su se pronalazile izvan grobnih cjelina u izmi- sastavni dijelovi krunica. Među najvažnije nalaze ubraja
ješanom sloju očuvane mnogo bolje od onih unutar gro- se i brončani brevar, nažalost pronađen izvan konteksta. I
bova. Cjelovit kostur nije pronađen ni u jednom slučaju, prije konzervacije čini se da je identičan primjercima pro-
a većinom su sačuvane kosti lubanja i udova. Često su nađenima u Žumberku, na groblju oko crkve sv. Nikole
u zapunama bili vidljivi obrisi lijesa, a na nivou kostura biskupa, te u Ližnjanu u Istri.
i ostaci dasaka i čavala. Pokojnik iz groba 250 najvjero- Nakon radova sve su strukture još jednom dokumentirane
jatnije je bio povijen u platno, na što upućuje pronalazak fotografski i totalnom stanicom. Cijeli brod crkve prekriven
igle i nedostatak čavala, iako to ne isključuje ukop u lijesu. je geotekstilom te zasut zemljom.
U čak 13 grobova pronađeni su posebni nalazi, što čini
gotovo 70% ukupno pronađenih grobova. Ovdje je važno Literatura
naglasiti da bi postotak, odnosno broj grobova s posebnim
nalazima možda mogao biti i veći da neki grobovi nisu Azinović Bebek 2012 A. Azinović Bebek, Novovjekovni
bili presječeni naknadnim ukopima i strukturama, da nisu nabožni predmeti nađeni prigodom arheoloških istraživa-
bili ekshumirani i sl. Posebni su nalazi većinom dijelovi nja na lokalitetima sjeverozapadne Hrvatske, Ph.D.diss.,
odjeće (npr. gumbi, ušice, kukice i sl.) i nabožni predmeti Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 2012.
(medaljice, križevi, krunice i sl.). U grobnim cjelinama pro- Belaj 2007 J. Belaj, Templari i ivanovci na Zemlji Svetoga
nađeno je pet medaljica (samostalno ili kao dio krunice), Martina, Grad Dugo Selo, Pučko otvoreno učilište, Dugo
tri križa, podosta zrna te dvije krunice (jedna je drvena, a Selo, 2007.
druga gagatna). Osim ostataka keramike, čavala, stakla i Belaj, Sirovica 2009 J. Belaj, F. Sirovica, Arheološka istra-
brojnih uzoraka, pronađeno je čak 368 posebnih nalaza. živanja crkve Sv. Martina u Prozorju 2008. g., AIA, Vol. V,
Razlog tako veliku broju vjerojatno je često prekopava- No.1, Zagreb, 2009: 85 – 89.
nje i ponovno ukapanje unutar broda crkve, pri čemu Bradara, Krnjak 2016 T. Bradara, O. Krnjak, Temporis
su mnogi grobovi bili uništeni, a slično potvrđuje i velika signa: arheološka svjedočanstva istarskog novovjekovlja,
količina ljudskih kostiju pronađenih u izmiješanom sloju. Monografije i katalozi, 26, Arheološki muzej Istre, Pula,
Pronađeno je više primjeraka novca, a brojnošću se ističu 2016.
294
Stingl 2017 S. Stingl, Novovjekovni nabožni predmeti iz

grobova oko crkve sv. Nikole biskupa u Žumberku, Diploma
Thesis. Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Odsjek
za arheologiju, Zagreb, 2017.
dr. sc. Juraj Belaj
Summary
During September and October 2017, after an eight-year

break, archaeological research of the church of St Martin
at the site of Prozorje (Martin-Breg) in Dugo Selo, con-
tinued. One probe (Probe 6) was explored, covering the
entire surface of the church’s aisle. Below the humus layer
that accumulated after the church had gone out of use, a
paving and other structures, such as tombs, crypts, col-
umns that supported the choir, were discovered. Nineteen
graves in total were explored and in most of them ‘special
finds’ were discovered. 47 per cent of the graves contained
religious items, including medallions, crucifixes, rosaries or
parts of rosaries. Additional special finds were uncovered Iskop kontrolnog rova unutar zone obuhvata (foto: G. Đurić)
in mixed layers. Also found were numerous coins, buttons,
fragments of pottery and glass and, especially outstanding,
a bronze breviary. Such a large number of finds probably
resulted from frequent digging and re-burying within the
church’s aisle, during which many graves were destroyed.
A large number of human bones found in the mixed layer
support this theory.
Redni broj: 162

Lokalitet: Repinec
Naselje: Repinec
Grad/općina: Gradec
Pravni status: –
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno iskopavanje
Godine 2017. zaštitno je arheološki istraživan lokalitet

Repinec, koji se nalazi na trasi dogradnje drugog željeznič-
kog kolosijeka na dionici Dugo Selo – Križevci. Istraživanja
je obavila tvrtka Kaducej d.o.o. iz Splita.
Za potrebe projekta rekonstrukcije postojećeg i dogradnje

drugog kolosijeka na dionici Dugo Selo – Križevci, u kolo- Završna situacija istraživanja pozicije Repinec, pogled prema jugu
vozu i rujnu 2017. trajali su arheološki nadzor, iskopavanje (foto: T. Validžija)
kontrolnih rovova i istraživanje trase. Arheološki nadzori i
iskopi arheoloških kontrolnih rovova odvijali su se sukladno imovinskopravni poslovi za potrebe radova, do maksi-
broju lokacija s arheološkim nalazima, a u skladu s rezulta- malno 15 m od osi postojeće pruge. Iskop je obuhvatio
tima arheološkog terenskog pregleda trase u svibnju 2017., ukupno 25 kontrolnih rovova. Prosječne su dužine 20 m,
i to onih lokacija koje se nalaze unutar linije obuhvata na širine 1,2 m te dubine cca 30-40 cm. Prilikom strojnog
kojima još nisu započeli radovi, predvidivo na području od uklanjanja sloja humusa ili oranice, ovisno o poziciji,
približno km 20+400 do 30+200. do dubine sloja zdravice, nisu utvrđene tvorevine koje
Cilj arheološkog nadzora, kao i iskopa arheoloških kontrol- bi upućivale na arheološko podrijetlo. Fokus određiva-
nih rovova, bio je utvrditi postojanje i arbitrarno određivanje nja pozicija iskopa arheoloških kontrolnih rovova bio je
gabarita dosad nepoznatih lokacija potencijalnih arheološ- na površinama obrađenih njiva na kojima je vidljivost
kih lokaliteta koji imaju arheološki sadržaj u vidu pokretnog bila iznimno dobra te na kojima investitor nije započeo
arheološkog materijala i arheoloških struktura. zemljane radove.
Kontrolni rovovi iskopani su na strani pruge na kojoj se Kao potencijalni lokalitet koji je arheološki istražen, a na
gradi novi kolosijek, i to do udaljenosti do koje su riješeni temelju vidljivih obrisa zapuna na vrhu oranice i pronađenih
295
keramičkih ulomaka, smatra se pozicija 50-ak m istočno od

pruge u mjestu Repincu, stacionaže od 29+485-29+585, a
koju je u svibnju 2017. utvrdila tvrtka Kaducej d.o.o., pri-
likom arheološkog terenskog pregleda. Arheološko istra-
živanje obuhvatilo je područje za koje su riješeni imovin-
skopravni poslovi za potrebe radova, do maksimalno 20 m
od osi postojeće pruge, odnosno sveukupno na približno
1.700 m² površine, 17 m širine i 100 m dužine. Površina
arheološkog istraživanja obuhvaćala je iskop nasipa uz
postojeću prugu s njezine istočne strane, u širini od cca
9 m i iskop postojećeg poljskog puta u širini od cca 8 m.
Na prostoru nasipa na kojem leži željeznička pruga, nakon
uklanjanja sloja nasipa do razine sloja zdravice cca 40 cm,
utvrđene su recentne intervencije iskopa kanala cijelom
dužinom usporedno s prugom, ali nisu utvrđene tvore-
vine koje bi upućivale na arheološko podrijetlo. Također, Stari grad, stanje 2017. g.
unutar uklonjenog sloja nije pronađen pokretni materi-
jal koji bi sugerirao podrijetlo zanimljivo u arheološkom
smislu. Nakon uklanjanja površine poljskog puta, utvrđen
je recentan sloj šljunka, koji je služio kao podloga, ispod
kojeg se rasprostirao sloj sivosmeđe prahovite gline bez
nalaza. Iskopom je uklonjeno 30-40 cm debljine sloja do
nivoa sloja zdravice, na čijem vrhu nisu utvrđene tvorevine
arheološkog karaktera.
Iako je prilikom terenskog pregleda utvrđeno postojanje
potencijalnog lokaliteta na poziciji Repinec, potrebno je
istaknuti da je ta pozicija bila vidljiva i utvrđena 50-ak m
istočno od nasipa pruge, na obradivoj površini. Dobiveni
rezultati istražene površine u zoni obuhvata 20-ak m
istočno od željezničke pruge, nisu potvrdili postojanje arhe-
ološkog lokaliteta.
Dženi Los
Summary Pogled s obrambene kule na bastion
In the course of 2017 rescue archaeological investigations U povijesnim se izvorima prvi put spominje kao posjed koruš-
were carried out at the site of Repinec, located on the route kog vojvode Majnharda 1249. godine. U ispravama vojvode
of the construction of the second railway track of the Dugo Spanheima 1265. navodi se ime Engelberta Žumberačkog
Selo – Križevci section. The investigations encompassed (de Siehelberg in Carinthia), koji je začetnik žumberačke
a surface of 1700 m2, located next to the existing railway loze plemića iz Kostanjevice. Od početka 14. st. gradom
track. The investigated surface did not yield the expected Žumberkom više ne upravljaju plemići žumberački, već su
results, which would confirm the existence of an archaeo- prava dodjeljivanja raznim drugim obiteljima. Tako gradom
logical site. u 14. st. upravljaju Babonići i vojvoda Henrik goričko
Tirolski. U 15. st. plemići žumberački ponovno upravljaju
gradom, ali do kraja stoljeća već su toliko osiromašili da je
početkom 16. st. kralj Maksimilijan I. grad i posjede dao na
Redni broj: 163 upravljanje ljubljanskom biskupu Krištofu Rauberju, a zatim
Lokalitet: Stari grad Žumberak 1505. Nikoli Semeniču. Godine 1543. dolazi u posjed Janža
Naselje: – Pichlerja, koji je počeo organizirano doseljavati uskoke, što
Grad/općina: Žumberak je značilo kraj gospodstva Žumberak jer se grad napušta
Pravni status: P-766 budući da strateški više nije pogodan za obranu i gradi se
Razdoblje: SV novi grad, sjedište žumberačkih kapetana.
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, konzervacija Godine 1296. uz utvrđeni se grad, u opisu papinskih
desetina, navodi župa Sv. Križa Žumberak. Zapadno
Godine 2017. organizirana su arheološka istraživanja i uz grad pronađena je razmjerno velika crkvena građe-
konzervatorski radovi na lokalitetu stari grad Žumberak. vina, što potvrđuje navode iz popisa papinskih desetina.
Voditelj radova bio je Damjan Lapajne, dipl. arheo. Sagrađen na uzvisini na kraju sastava dviju dolina rijeke
Kupčine. Sastoji se od platoa okruženog jarkom elipso-
Stari grad Žumberak nastao je krajem 12. st. i nalazi se idne forme obrambene kule, gradskog obrambenog zida s
duboko u Žumberačkom gorju, na uzvisini od 500 m. trima kulama i crkvom. Južna padina podzidana je čvrstim
296
Redni broj: 164

Lokalitet: Sv. Križ Brdovečki – naselje i nekropola
Naselje: Sv. Križ Brdovečki
Grad/općina: Marija Gorica
Razdoblje: P
Vrsta radova: sustavno i zaštitno iskopavanje
Od 11. rujna do 16. listopada 2017. trajalo je arheološko

istraživanje na lokalitetu Sv. Križ Brdovečki, koje je vodio
Muzej Brdovec. Voditelj je bio Ivan Cvitković, zamjenica
Mirjana Biljan, dipl. arheo., koja je vodila dokumentaciju, a
sudjelovali su studenti arheologije i radnici.
Nastavljeno je sondiranje k.č.1504, koja je istraživana i

Pogled na ulaz u grad s vanjske strane (sa sjevera) prethodnih godina. Postavljena je sonda 19, s kvadrantima
A – D. Na toj čestici, odnosno na tom djelu te željezno-
kamenim zidom. Načinom zidanja i prostornim rasporedom dobne naseobine, bilo je naselje, što je potvrđeno istraži-
riječ je o tipičnom romaničkom utvrđenom gradu. vanjima prethodnih godina.
Arheološko-konzervatorski radovi započeli su 1988., i uz Prva stratigrafska jedinica u sondi 19 jest SJ1, koju čini
manje se prekide kontinuirano izvode do danas. Do sada humusni sloj, a ispod nje nalazi se SJ2, koja je uglavnom
su otkriveni obrambena kula, obrambeni zid oko grada, rastresitog humusnog sastava, pomiješanog s kulturnim
južna kula, sjeverna kula i ulazna kula s bastionom te crkva slojem koji sadrži mnogo keramike i kostiju, nešto lijepa i
Sv. Križa. Razmjerno financijskim sredstvima, konzervi- sporadično nestrukturiranog kamena. Na tom je mjestu
rana je i restaurirana crkva, obrambena kula, južna kula i nađen cijeli uteg za tkanje (PN2), rogolika keramička aplika
južni obrambeni zid. Obrambena je kula djelomice rekon- (PN5), podmetač (PN7), dva cijela pršljena (PN9 i PN10)
struirana do visine prvog kata, s ulaznim vratima. te dva željezna nožića. U najvećem dijelu kvadranta A i B,
U dvorištu je rekonstruirana peć za pečenje kruha za ispod sloja SJ2 nalazi se sterilan sloj SJ3. Uz istočni rub
potrebe stanovnika grada, ali i šire stanovništvo iz okolice sonde, u kvadrantu A pronađena je jama SJ4, koja ulazi
staroga grada. u profil sonde. Jama je ukopana u kulturni sloj SJ2 i zapu-
Godine 2017. nastavljeni su radovi na sjeverozapadnom njena je tamno sivom i smeđom zemljom rastresite konzi-
uglu bedema. Otkopan je i definiran ulaz u grad te je oči- stencije, pomiješanom s velikim brojem fragmenata kera-
šćena četverokutna kula uz ulaz, s izlazom na bedem i mičkog posuđa (grubog i finog), životinjskih kostiju i nešto
vratima u dvorište staroga grada. Ulaz je širok 3 m, dug lijepa. Također je nađen i dio keramičkog ognjišta PN11.
4 m, a bočni zidovi sačuvani su u visini od 1,5 do 2,2 m. U kvadrantu C, ispod sloja SJ2 nađena je amorfna struk-
Prilikom istraživanja otkriveni su elementi svodne konstruk- tura kamena i zemlje (SJ5), pomiješane s lijepom (SJ6).
cije. Ulazna kula s vanjske strane ima dimenzije 6x6 m, a Pronađeno je i mnogo fragmentirane keramike, životinj-
s unutarnje 4x4 m. Ulaz u dvorište djelomično je iskopan i skih kostiju, a od posebnih nalaza kamena jezgra (PN13),
iznosi 2,5 m, a izlaz na bedem 0,80 m. pršljen (PN14), rog i dijelovi utega. Sloj zapečene zemlje i
U smjeru obrambene kule u profilu je uočen kameni prag lijepa tvrde konzistencije (SJ7) javlja se djelomično ispod i
te se može pretpostaviti postojanje komunikacije u tom oko kamenja SJ6. Struktura od kamena sa znatnim nakupi-
smjeru. Prema nalazima, može se zaključiti da ulaz u stari nama zapečene zemlje SJ8 širi se iz kvadranta C u kvadrant
grad ima karakteristike bastiona. Nadsvođeni ulaz štićen B i okružuje SJ7. U tom sloju nađeno je mnogo ulomaka
je ulaznom kulom, koja komunicira s vanjskim bedemom,
unutarnjim dvorištem i obrambenim zidovima oko obram-
bene kule. Na taj je način zaštićen pristup gradu sa sje-
vera, od kuda je prema konfiguraciji terena najlakši pristup.
Damjan Lapajne
Summary
Archaeological investigations and conservation works at

the site of Stari grad Žumberak (the Old Town of Žumerak)
were carried out in the course of 2017. Located deep in
the Žumberak Mountains on top of a 500 m hill, the old
town dates back to the 12th century. The 2017 works were
continued in the NW part of the city walls. Also unearthed
and defined was the city gate, as well as the rectangular-
shaped tower near the gate, with entrances to the city walls
and courtyard. Jama SJ4
297
Dio keramičkog ognjišta PN11 Malena keramička glava ovna PN30
pomalo zbijene konzistencije (SJ4), s tragovima gorenja

na više mjesta. Pronađena je keramika, puno više životinj-
skih kostiju te litike, pršljen, željezni nožić (PN29) i dvije
brončane fibule (PN32, PN33). Nakon uklanjanja sloja SJ4
pojavio se novi sloj koji se sastojao od pravilno poslaganih
oblutaka i lomljenog kamenja manjih dimenzija, koji su tvo-
rili ujednačenu podnu površinu gotovo cijelim kvadrantom
(SJ5). Između kamenja bila je nabijena siva zemlja. Ispod
tog „popločenjaˮ nađen je sterilan sloj. Važno je naglasiti
da se to „popločenjeˮ širilo izvan ruba sonde na istok i na
jug, što se lijepo vidi uz rubove sonde, čineći tako jednu
strukturu SJ3 (možda vatrište). Potrebno je navesti i neko-
liko posebnih nalaza iz tog sloja, kao što je dio brončane
fibule PN35 te nešto brončanih ulomaka, pršljen, uteg i dio
obrađenog kamenog čekića, s vidljivom rupom za nasad.
Struktura od kamena s nakupinama zapečene zemlje SJ8 Budući da tijekom ovogodišnjeg istraživanja te sondama
19 i 20 nije u potpunosti definirana situacija na tom dijelu
keramike, dosta životinjskih kostiju i lijepa. Izniman je nalaz naselja, a uočeno je da to zanimljivo „popločenjeˮ prelazi
malena keramička glava ovna PN30. U kvadrantu C, u ste- izvan sonde 19 i 20, u sljedećoj je kampanji novim son-
rilnom sloju ukopana je jama ovalnog oblika SJ9 smeđo- dama potrebno pokušati odrediti čemu ono pripada.
sive zapune, s malo nalaza keramike i životinjskih kostiju. Križ Brdovečki i ove je godine potvrdio važnost među
U kvadrantu D situacija u prvim dvama slojevima (SJ1 i željeznodobnim lokalitetima sjeverozapadne Hrvatske. Uz
SJ2) jednaka je kao i u ostatku sonde 19. Posebno treba standardne nalaze – velik broj keramičkih izrađevina, frag
istaknuti nalaz dvaju željeznih nožića (PN16, PN17) u sloju menti raznolikih posuda od najfinijih i onih grube izrade,
SJ2. Neposredno ispod slojeva SJ1 i SJ2 javlja se sterilan mnoštvo utega, pršljenova, podmetača, zatim metalne
sloj SJ3, s iznimkom ovalne jame SJ10 sivosmeđe zapune, izrađevine (bronca, željezo) – ove je godine prvi put prona-
uz nešto nalaza keramike i životinjskih kostiju. S obzirom na đen zanimljiv nalaz male keramičke glave ovna. Zanimljiva
strukturu kamena i lijepa u kvadrantu B i C, koja se nastav- je situacija koja se pojavila u sondi 20, odnosno podnica
lja izvan ruba profila sonde 19, otvorena je nova sonda broj („popločenjeˮ) SJ5, a koja nije do kraja istražena jer izlazi
20 (uz rub sonde 19) kako bi se istražila cijela struktura. iz okvira sonde, a sigurno je dio kuće.
Prva stratigrafska jedinica SJ1, humusni sloj, nešto je siro-
mašnija nalazima, dok je u sljedećem sloju SJ2 bilo dosta Ivan Cvitković
keramike i životinjskih kostiju te nešto brončanih nalaza.
SJ1 i SJ2 u sondi 20 odgovaraju istoimenima u sondi 19. Summary
Od metalnih nalaza prikupljeni su dijelovi brončanog nakita
od žice (PN20, PN21) te cijela brončana karičica, možda Archaeological excavations of the Iron Age settlement in
prsten ili sljepoočničarka PN24. U kutu između južnog i Sv. Križ Brdovečki were carried out in the course of 2017.
istočnog profila pronađeno je vatrište na 1 m dubine, s puno Apart from usual finds, which include ceramic artefacts,
kamenja, gara i lijepa. Uz dosta keramičkih ulomaka prona- coarseware, fineware, weights, spindle whorls, coasters,
đena su i dva brončana ulomka (PN41, PN42). U nastavku metal artefacts (bronze, iron), this year`s investigations
vatrišta SJ3 prostire se sloj tamno sive i žućkaste zemlje yielded a small ceramic ram`s head.
298
Redni broj: 165 Špalj i Nikoleta Perok iz Arheološkog muzeja u Zagrebu, a

Lokalitet: Šćitarjevo geofizička istraživanja proveo je Gearh, d.o.o. Sredstva su
Naselje: Šćitarjevo osigurali Ministarstvo kulture, Grad Zagreb i Zagrebačka
Grad/općina: Velika Gorica županija.
Pravni status: P-4716 (arheološka zona)
Razdoblje: A Geofizička istraživanja
Vrsta radova: geofizička istraživanja, konzervatorsko- U okviru višegodišnjih planiranih radova na prikupljanju
-restauratorski radovi podataka o rasteru rimskoga grada Andautonije, godine
2017. geofizički je istraženo samo središte Šćitarjeva. Radi
Od travnja do studenog 2017. na prostoru Šćitarjeva trajali se o površini ukupne veličine oko 1.300 m2, a koja se nado-
su radovi na zaštiti i održavanju prezentirane rimske arhi- vezuje na već snimljene dijelove i istraženu i prezentiranu
tekture u dvorištu župnog ureda te geofizička istraživanja u rimsku arhitekturu u dvorištu župnog ureda (k.č. 124/2,
središtu Šćitarjeva. Voditeljice radova bile su Dora Kušan 124/3, k.o. Šćitarjevo). Ujedno to je prostor na kojem je
Rezultati geoelektričnog kartiranja na parcelama 124/2 i 124/3; jasno se prepoznaju linije i područja visokog otpora na mjestima s osta-
cima arhitekture (A i C) i približno izometrične tlocrtne forme visokog otpora (B)
299
planirano parkiralište za potrebe Interpretacijskog centra te smjeru sjever-jug. Moguć je arheološki izvor tih anomalija,
su spoznaje o zastupljenosti rimske arhitekture vrlo važne ali je potrebno provjeriti je li riječ o suvremenim intervenci-
radi budućih radova i gradnje. Lokalitet je geofizički istražio jama jer se takve anomalije u otporu mogu pojaviti i zbog
Gearh d.o.o., a na cijeloj površini primijenjene su metoda zatrpavanja jama materijalom visokog otpora.
električnog otpora i georadarska metoda. Rezultati georadarskih istraživanja znatno se razlikuju od
Na rezultatima geoelektričnog kartiranja jasno se prepo- rezultata na susjednoj parceli na području Arheološkog
znaju linije i područja visokog otpora na mjestima s osta- parka Šćitarjevo 2015. (na ilustraciji: A). Ovogodišnja
cima arhitekture (na ilustraciji: A i C). To sve pokazuje istraživanja nisu pokazala nikakve naznake o stambenom
prisutnost građevinskih struktura na istraženom prostoru. kompleksu pravilnog rastera, kao što se to jasno vidjelo
Iznimno su dobro vidljive i anomalije visokog otpora pri- na susjednoj parceli koja se nalazi odmah s druge strane
bližno izometričnih tlocrtnih oblika (na ilustraciji: B), koje lokalne ceste. Rezultati georadarskih istraživanja pokazuju
se nalaze unutar pojasa viših vrijednosti otpora, približno u dosta kaotičnu sliku georadarskih signala. To može biti
Rezultati georadarske metode na parcelama 124/2 i 124/3; rezultati se znatno razlikuju od rezultata na susjednoj parceli na području arhe-
ološkog parka 2015. g. (A); kraće linije i manje površine jakih georadarskih signala (označeno crvenim strelicama) upućuju na mogućnost
da se radi o nekropoli s kamenim grobnicama (B – D)
300
Kušan Špalj, Perok, Mušič 2016 D. Kušan Špalj, N.

Perok, B. Mušič, Šćitarjevo, HAG, 12/2015, Zagreb, 2016:
299 – 302.
Nemeth-Ehrlich, Kušan Špalj 2003 D. Nemeth-Ehrlich,
D. Kušan Špalj, Municipium Andautonia, The autonomous
towns of Noricum and Panonia, Pannonia 1, Situla, 41,
Ljubljana, 2003: 107 – 129.
Nemeth-Ehrlich, Kušan Špalj 2007 D. Nemeth-Ehrlich,
D. Kušan Špalj, 2000 godina Andautonije, od rimskog
grada do arheološkog parka, Zagreb, 2007.
Špalj, Perok 2017 D. Kušan Špalj, N. Perok, Ščitarjevo,
HAG, 13/2016, Zagreb, 2017.
Konzervatorsko-restauratorski radovi na zidu u jugozapadnom Dora Kušan Špalj

dijelu objekta zapadno od rimske ceste, u dvorištu župnog ureda Nikoleta Perok
dr. sc. Branko Mušič
rezultat destrukcije arheološkog sloja suvremenim aktivno-
stima pa su ostaci arhitekture sačuvani još samo u frag Summary
mentima. To je moguće, ali bi i u tom slučaju bilo očekivano
usmjerenje georadarskih anomalija u sličnom smjeru kao Conservation works on the presented Roman architectural
na području arheološkog parka. Na osnovi analiza rezul- remains in the Parish courtyard in Šćitarjevo and geophysi-
tata georadarskih istraživanja, moguće je da se radi o cal surveys in the centre of Šćitarjevo were carried out in
kamenim grobnicama, a na što bi upućivale kraće linije i 2017. The geophysical surveys were carried out within the
manje površine jakih georadarskih signala koji su tipični za framework of multiannual research on the city`s layout.
takve strukture (na ilustraciji: B-D), no te podatke trebat će The surveys encompassed a surface of ca 1300 m2, which
provjeriti arheološkim istraživanjima. complements previously surveyed and investigated Roman
architecture in the courtyard (cadastral parcels 124/2 and
Konzervatorsko-restauratorski radovi na zidovima 124/3). The results of geo-electric mapping clearly demar-
U svibnju i lipnju 2017. izvedeni su konzervatorsko-restau- cate lines and areas of high resistivity on positions with
ratorski radovi na dvama zidovima u jugozapadnom dijelu the remains of architecture. The source of the anomalies
objekta, zapadno od rimske ceste na lokaciji u dvorištu could be of archaeological origin, but modern interventions
župnog ureda. Radi se o redovitim postupcima sanacije should also be taken into account. They could represent
istraženih zidova, na kojima su početkom 80-ih godina stone tombs, but archaeological excavations are neces-
20. st. izvedeni konzervatorsko-restauratorski radovi. sary to confirm the assumption. The conservation and res-
Zidovi su bili u prilično lošem stanju, s brojnim oštećenjima toration works on two walls in the SW part of the building to
na zaštitnim kapama, ali i samoj strukturi zida. Zbog toga the west of the Roman road, in the Parish courtyard were
je najprije skinut sloj stare konzervacije, a s originalnog je carried out in May and June 2017. The walls were in poor
dijela uklonjena zemlja i trula žbuka. Nakon detaljnog čišće- condition, with damages on capping and masonry.
nja i dokumentacije nađenog stanja originala, započeli su
konzervatorsko-restauratorski radovi. Upotrebljavana je
tzv. produžena žbuka u omjeru: 2 calx romana, 3 vapno,
1 cement, 8 pijesak, 1 šljunak, krupno mljevena opeka Redni broj: 166
(izvođač radova – Gradnja Havojić). Lokalitet: Šćitarjevo – Župna livada, k.č. 100
Naselje: Šćitarjevo
Zimska zaštita na prezentiranoj rimskoj arhitekturi u Grad/općina: Velika Gorica
dvorištu župnog ureda Pravni status: P-4716 (arheološka zona)
U travnju je skinut privremeni pokrov (krovići na zido- Razdoblje: A
vima, plastenik iznad ceste), a u studenom je ponovno Vrsta radova: sustavno iskopavanje
postavljen. Privremeno su pokriveni i svi zidovi na kojima
su izvedeni konzervatorsko-restauratorski radovi tijekom Godine 2017. nastavljena su arheološka istraživanja u
posljednjih triju godina, kako se tijekom zimskih mjeseci ne Šćitarjevu, na lokaciji Župna livada (k.č. 100, k.o. Šćitarjevo),
bi smrznula žbuka. Tijekom godine organizirani su i radovi koja provodi Muzej Turopolja iz Velike Gorice. Stručna
na održavanju lokaliteta (košenje, čišćenje korova, manji voditeljica istraživanja bila je Tatjana Pintarić, dipl. arheo.,
popravci i dr.). iz Muzeja Turopolja. Radovi su bili financirani sredstvima
Grada Velike Gorice, Zagrebačke županije i Ministarstva
Literatura kulture.
Kušan Špalj, Mušič 2017 D. Kušan Špalj, B. Mušič, Sustavna arheološka istraživanja u Šćitarjevu već duži
Izvješće o geofizičkim istraživanjima na arheološkom loka- niz godina provode Arheološki muzej u Zagrebu i Muzej
litetu Ščitarjevo (parc. br. 124/2 i 124/3, k.o. Ščitarjevo), Turopolja. U središnjem, najvišem, dijelu naselja materi-
neobjavljeno izvješće, Gearh d.o.o., Maribor, 2017. jalnim je nalazima potvrđeno naseljavanja tog prostora u
301
Sonda 2, pogled s jugozapada (foto: T. Pintarić)
žbukom, u tehnici opus incertum, sa zapadnim uglom od

opeka, nadovezuje se istočna dogradnja. Svojom je zapad-
nom stranom ta zgrada bila otvorena prema ulici, pa su
prostori s te strane vjerojatno služili kao trgovine i/ili radi-
onice. Razine podova prostorija odgovaraju razini kame-
nog opločenja ulice, koje je ostalo očuvano u sjevernom
dijelu iskopa (na 105,90/105,80 m n. v.). Od naknadnih pre-
gradnih zidova ostale su očuvane samo njihove temeljne
podloge, ispunjene šljunkom i ostacima građevnog mate-
rijala iz prethodne faze. U južnom dijelu sonde, unutar
zatečenih negativa zidova ostali su očuvani samo najdonji
redovi kamena. Najmlađi se horizont nalazi na relativnoj
dubini od oko 30 cm, što otprilike odgovara dubini do koje
Sonda 1, konzervacija zida (foto: T. Pintarić) se nekad oralo na tom prostoru. Godine 2014. započet je
iskop sonde 2, zapadno od gradske ulice smjera sjevero-
trajanju od oko 5000 godina. Najstariji kulturni sloj dosad zapad-jugoistok gdje se, prema geofizičkom istraživanju,
potvrđen je ulomcima posuda lasinjske kulture, nađenima nalazi jedan velik objekt. Širina ulice iznosi 4,74 m (16 rim.
na relativnoj dubini od 3 m, ispod temelja rimske zgrade. stopa). U južnom dijelu sonde u rimsku je ulicu ukopana
Najmlađi arheološki kulturni sloj čini groblje (12. – 18. st.), s recentnija kružna struktura, vjerojatno srednjovjekovna
grobovima ukopanima u urušenje antičke arhitekture, smje- vapnenica, koja je možda služila prilikom gradnje obližnje
šteno uz župnu crkvu sv. Martina, Ecclesia beatissimi Martini župne crkve, za koju je ionako upotrebljavan rimski kameni
de Chicaria (prema popisu župa iz 1334. godine). U najsta- materijal. Godine 2017. arheološki i konzervatorski radovi
rijem, srednjovjekovnom horizontu grobova nađene su bje- obavljeni su u Sondi 1 i Sondi 2.
lobrdske sljepoočničarke te dva slavonska banovca s kraja
13. st., denar bana Joakima Pektarija za kralja Stjepana V. U Sondi 1, gdje je završeno arheološki iskopavanje, uslije-
i denar nekolicine banova za Andrije III. Također je nađen dile su zaštita i konzervacija očuvanih zidanih struktura te
denar akvilejskog patrijarha Antonija II. Panciere s početka radovi na odvodnji oborinskih voda. U lipnju i srpnju 2017.
15. st. Na prostoru groblja nađena je gotovo cjelovita posuda konzervirane su građevinske strukture SJ 38 i SJ 590 u
iz 10./11. st. Najopsežnije i najdulje istražuje se antičko raz- južnom dijelu sonde. Radi se o očuvanim donjim redo-
doblje, urbani kompleks rimskoga grada Andautonije, koji vima zidova građenima od krupnijeg lomljenog kamena,
je postojao tijekom nekoliko stoljeća, tijekom tog vremena otkrivenima u dnu navedenih negativa zidova (SJ 8 i 560).
mijenjajući veličinu i organizaciju svog područja. Najgornje dijelove tih temeljnih zidnih struktura trebalo je
prvo rasložiti radi detaljnog čišćenja, dok je donji dio ostav-
Na lokaciji Župna livada, koju istražuje Muzej Turopolja, ljen intaktan jer je bio u zadovoljavajućem stanju. On je
na južnom rubu prvobitne urbane jezgre Andautonije, prekriven zaštitnom građevnom tkaninom, nakon čega je
ustanovljeno je nekoliko građevinskih faza istraživanih vraćen rasloženi dio, uz manje nadopune te je na kraju
objekata. Ostatke najstarije građevine s kraja 1., odnosno izvedena zaštitna „kapaˮ da se spriječi prodor kiše i sni-
početka 2. st., čine zidovi objekta građeni od nabijene ilo- jega, odnosno naknadna oštećenja uzrokovana smrzava-
vače te obostrano ožbukani, a neki i oslikani. Tijekom prve njem. Nakon završetka radova taj je dio iskopa ponovno
polovine 2. st., vjerojatno za vrijeme vladavine Trajana, niveliran šljunkom srednjeg i sitnijeg agregata. Krajem
objekt je stradao u požaru i urušen, a prostor je izniveli- sezone postavljena je zimska zaštita, građevne i PVC folije
ran i prekriven slojem ilovače kao podlogom za iduću te drveni krovići presvučeni katranskom ljepenkom preko
građevinsku fazu, u kojoj su kao građevni materijal upo- svih sačuvanih i konzerviranih zidova.
trebljavani kamen i opeka. Na sjeverni zid zgrade građen U sondi 2 iskopan je kontrolni presjek ulice kroz njezin
od lomljenog i pritesanog kamena u redovima, povezanog šljunčani naboj, koji je očuvan u nejednakoj debljini.
302
Redni broj: 167

Lokalitet: Turopolje
Naselje: Staro Čiče, Petrovina Turopoljska, Mala Buna
Grad/općina: Velika Gorica
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV
Vrsta radova: geofizička istraživanja, terenski pregled
Godine 2017. pregledano je i geofizički istraženo područje

Turopolja te je pokrenuta izrada digitalne baze podataka o
arheološkim lokalitetima tog područja. Nositelj projekta bio
je Muzej Turopolja iz Velike Gorice.
Lokalitet Staro Čiče – Gradišće

Sonda 2, pogled sa sjeverozapada (foto: T. Pintarić) Lokalitet Gradiće geofizički je istražen niskofrekvencij-
skom elektromagnetskom metodom. Istraženo je područje
U najkompaktnijem središnjem dijelu debeo je oko 40 do veličine 1720 m2, koje poprečno prolazi od ruba nalazišta
50 cm (105,60/105,50 – 105,10 m n. v.), dok se prema prema unutrašnjosti u smjeru jugoistok-sjever. Izmjereno
rubovima stanjuje na nekih 30 do 40 cm. U šljunku ulice područje obuhvaća manji dio na južnom i jugoistočnom
pronađena je i manja količina keramičkih ulomaka, poput području Gradišća (k.č. 163/7, 163/8, k.o. Staro Čiče).
ulomaka lonca cilindrična (narebrena) vrata, koji su uobi- Mjerenje je izvršila Petra Basar, sveučilišna prvostupnica
čajeni do sredine 2. st. Zapadno od ulice, u ovogodišnjem arheologije i povijesti umjetnosti. Cilj istraživanja CMD
proširenju sonde 2 (ukupne površine 240 m2) otkopani su Mini-Explorerom bio je preliminarno procijeniti arheološki
manji dijelovi nekoliko zidova ili temeljnih podloga veće potencijal i prikupiti informacije za planiranje sustavnih
građevine smještene s te strane ulice (prema rezultatima geofizičkih istraživanja, koja bi obuhvaćala veći prostor
geofizičkih mjerenja). U slojevima urušenja na hodnoj povr- Gradišća.
šini uz ulicu nađeni su ulomci opeka, tegula i fresaka. Osim Lokalitet Gradišće nalazi se na blago uzdignutom platou
pretežne količine rimskih nalaza (ponajprije keramike), (oko 3 m) sjeverno od sela Starog Čiča, 5 km jugoistočno
nađeno je nekoliko ulomaka srednjovjekovnih keramičkih od Velike Gorice. Arheološka istraživanja 1985. i 1986.,
posuda datiranih u 13. i 14. st. Riječ je o vrlo zanimljivim pod vodstvom Arheološkog zavoda Filozofskog fakulteta u
nalazima, jer do sada u pravilu nije nalažen keramički Zagrebu i Muzeja Turopolja iz Velike Gorice, potvrdila su
materijal iz tog razdoblja. Vjerojatno će iskopavanje (pret- da je riječ o višeslojnom arheološkom lokalitetu s trago-
postavljene) srednjovjekovne vapnenice, planirano za slje- vima kontinuiranog naseljavanja od srednjeg neolitika do
deću sezonu, donijeti još nalaza iz tog vremena, koje je za završne faze kulture polja sa žarama. Tijekom osamdesetih
sada prisutno tek u grobnim nalazima. I u ovoj je sondi na godina istražene su četiri sonde unutar arheološkog loka-
kraju kampanje postavljena zimska zaštita. liteta. Danas se na tom području nalazi šuma i oko 1,5 ha
nezarasle površine, na kojoj se izmjenjuju poljoprivredne
Tatjana Pintarić površine i livade.
Na temelju rezultata geofizičkih istraživanja, može se
Summary zaključiti da su istraživanja obuhvatila rubni dio prapovijes
nog naselja. Potrebno je proširiti geofizička istraživanja
Archaeological excavations in Šćitarjevo, at the site of
Župna livada (land parcel 100, the cadastral municipality
of Šćitarjevo), were continued in 2017. The site is located
in the southernmost part of the original urban core of
Andautonia, whose investigation established several con-
struction phases from the Early Imperial to Late Imperial
periods. Archaeological and conservation works were car-
ried out in probes 1 and 2. The protection and conserva-
tion of stone masonry in probe 1 were carried out after the
archaeological excavations. Also constructed was a rain-
water drainage channel. The works encompassed lower
sections of walls built of large crushed stone.
A control cross-section of a street through 30 – 50 cm thick
packed gravel was made in probe 2. In this year`s exten-
sion of probe 2 (with a total surface area of 240 m2), located
to the west of the street, unearthed were several walls or
the foundations of a large building. Apart from predominant
Roman-period finds (mostly pottery), also recovered were Mjerenje niskofrekvencijskom elektromagnetskom metodom
several medieval pottery shards dating from the 13th – 14th (CMD Mini-Explorer) na nalazištu Staro Čiče – Gradišće (foto: M.
centuries. Ceković)
303
antičkim tumulima panonsko-noričkog tipa, dimenzijama

sličnih tumulima u Turopoljskom lugu, od kojih su udaljeni
oko 9 km zračne linije. Navodi ih Zoran Gregl u članku s
popisom tumula noričko-panonskog tipa, registriranih na
tlu sjeverne Hrvatske do siječnja 1990. godine. Tumuli
su naizgled neopljačkani i dobro očuvani, osim nekoliko
tumula u nekropoli A, koji su oštećeni tijekom prolaska trak-
tora prilikom vađenja trupaca iz šume.
Petrovina Turopoljska – Pčelarska centrala

Na temelju pregleda zračnih snimki i povijesnih karata,
lokacija Pčelarska centrala u Petrovini Turopoljskoj
(k.č. 976/2, 968/1, 968/2, k.o. Gradići) razmatra se kao
vjerojatan položaj crkve sv. Petra, koja se spominje u
izvorima već 1276., a uvrštena je i u popis župnih crkvi
Ivana Goričkog 1334. godine. Bila je smještena na granici
Petrovine Turopoljske i Donje Lomnice. Nažalost, zapadni
je dio lokacije pod trajnim nasadom jabuka, dok je ostatak
zapušten i mjestimice se iskorištava kao odlagalište gra-
đevnog materijala, no svejedno ostaje dovoljno površine
za planirana geofizička istraživanja. Na zračnim snimkama
vidljiva je i moguća trasa rimske državne ceste Emona –
Siscia, sjeverno od sela.
Područje južno od Velike Gorice

To je područje odabrano za pregled zbog već istraže-
nih lokaliteta koji se nalaze u blizini starih korita potoka
Lomnice i Ramiščaka (Kurilovec Šepkovčica, Kurilovec –
Belinščica, Okuje I-III), no zbog zapuštenosti i neobrađenih
parcela samo su četiri lokacije identificirane kao potencijalni
arheološki lokaliteti: Tuklačevo (k.č. 839/1, k.o. Kurilovec),
Rešetka 1 (k.č. 1385/2, k.o. Kurilovec), Rešetka 2
Rezultati integracije vrijednosti magnetske susceptibilnosti i elek- (k.č. 1279/2, k.o. Kurilovec), Rešetka 3 (k.č. 1311, 1312/1,
trične provodnosti s pomoću metode integracije maksimalnih vri- k.o. Kurilovec).
jednosti (izrada: P. Basar)
GIS baza arheoloških nalazišta
Prostorna baza arheoloških nalazišta na području Turopolja
izrađuje se spajanjem vektorskog sloja „Lokaliteti_VGˮ, koji
sadrži točku i identifikacijski broj (id) za svaki lokalitet, s
Excel-tablicom, koja sadrži informacije o lokalitetu. Baza
podataka izrađuje se u MS Excelu jer omogućava spre-
manje datoteke u „csvˮ obliku, koji se ubacuje u QGIS kao
zaseban vektorski sloj, tj. atributna tablica. Baza podataka
sadrži osnovne podatke o svakom lokalitetu: općinu i kata-
starsku općinu u kojoj se nalazi, tip zemljišta, tj. uporabu,
dataciju i kulturnu pripadnost ako je odrediva, moguću
funkciju, relevantnu literaturu te posebne napomene. Radi
efikasnijeg rada i izbjegavanja pogrešaka, korisno je isto-
Stari gaj – mjerenje na terenu (foto: J. Matijašić) dobno mapirati lokalitete i ispunjavati stupce istim identifi-
kacijskim brojem u Excel-tablici. Baza je izrađena i u pro-
kako bi se procijenilo je li izmjereno područje potencijalno gramu Google Maps, radi lakšeg dijeljenja i postavljanja na
mjesto na kojemu su se odvijale obrtničke aktivnosti pove- mrežne stranice.
zane s obradom metala ili proizvodnjom keramike.
Literatura
Mala Buna – Stari gaj
Lokalitet Mala Buna – Stari gaj (k.č. 1999/1, k.o. Mraclin) Gregl 1990 Z. Gregl, Noričko-panonski tumuli u Hrvatskoj,
terenski je pregledan te su analizirane zračne fotografije. Izdanja HAD, Vol. 14/1989, Zagreb, 1990.
Lokalitet se nalazi 1 km istočno od mjesta Male Bune Koščević, Makjanić 1988 R. Koščević, R. Makjanić,
na lokaciji Stari gaj (Mraclinska dubrava), k.č. 1999/1, u Antički tumuli kod Velike Gorice i nova opažanja o panon-
vlasništvu Hrvatskih šuma. Radi se o dvjema nekropo- skoj radionici glazirane keramike, Prilozi IAZ, Vol. 3/4, No.
lama (nekropola A s 20 i nekropola B s 3), najvjerojatnije 1, Zagreb, 1988.
304
Težak-Gregl, Vojvoda 1987 T. Težak-Gregl, T. Vojvoda, je, što se potonjega tiče, bila zanimljiva pozicija oko kule
Staro Čiče, Gradišče-višeslojno naselje, Arheološki Pre Zrinskih, gdje je bio logično očekivan trag zidova zapadnog
gled, 27, Ljubljana, 1986. i južnog krila kaštela Patačićevih, vezanih uz istraživanu
(jugozapadnu) kulu. Detaljnije izvješće o rezultatima istra-
Petra Basar živanja pripremljeno je za objavu u Godišnjaku Instituta za
Marko Ceković arheologiju, a na ovome mjestu donosi se skraćen prikaz
Tatjana Pintarić (Tkalčec 2018).
Dvor Patačić nadzemno je do krovišta očuvan objekt, koji je
Summary i danas u funkciji, a nalazi se petnaestak metara jugoistočno
od crkve sv. Vida. Otvorene su četiri sonde uz sjevernu i
Systematic field and geophysical surveys in the territory of istočnu stranu zgrade, s ciljem ispitivanja dubine temelja
Turopolje were carried out in 2017. Also launched was a objekta i uvida u eventualne dvije faze gradnje, odnosno
digital database of archaeological sites in the territory. proširivanja izvornog objekta prema zapadu (s očekivanim
The geophysical survey was carried out over a surface area plićim temeljenjem) i istoku. Istraživanje je bilo otežano
of 1720 m2 at the site of Staro Čiće- Gradišće. The survey zbog recentnih infrastrukturnih zahvata (struja, plin, kana-
encompassed a peripheral part of a prehistoric settlement. lizacija), među kojima su dijelom očuvani i intaktni arheo-
The filed survey encompassed the sites of Mala Buna – loški slojevi. Pronađeni su i ostaci starijih, opekom građe-
Stari Gaj (two necropolises with Antiquity-period tumuli of nih kanalica za odvod otpadne vode, koje se mogu datirati
the Pannonian and Noric type) and Petrovina Turopoljska u široko novovjekovno razdoblje, neposredno nakon grad-
(a probable location of the church of St Peter, mentioned in nje objekta, pa sve do 19. ili eventualno i početak 20. st.
the 13th century). Stratigrafija arheoloških slojeva oko Dvora Patačić upu-
ćuje na širenje groblja oko crkve Sv. Vida i na taj prostor,
odnosno i ispod samog Dvora Patačić, i to barem negdje
do područja sredine same zgrade. Očekivana situacija
Redni broj: 168 sraza plićih i dubljih temelja objekta potvrđena je u sondi
Lokalitet: Vrbovec – kaštel Patačić, kula Zrinski 2 – plići temelj zapadnog dijela sjevernog uzdužnog zida
Naselje: Vrbovec objekta završava na udaljenosti od 5,50 m od sjeveroza-
Grad/općina: Vrbovec padnog ugla zgrade. Vrlo su plitko oba temelja priljubljena,
Pravni status: P-5325, Z-3161 dok su na dubljim razinama razmaknuta za 20-ak cm te
Razdoblje: NV se među njima nalazi sloj ilovače. Dublji temelj ne zavr-
Vrsta radova: sondažno zaštitno iskopavanje šava na istočnome dijelu, kako je to bilo očekivano, već
se jedinstvenim vezom nastavlja čitavom dužinom zgrade,
Tijekom dva radna dana, 25. i 26. studenoga 2017., son- pri čemu je na istočnom licu temelja, na sjeveroistočnom
dažno je arheološki istraženo područje oko tzv. kule uglu zgrade, ustanovljeno da temelj ima proširenu, na
Zrinskih i dvora Patačić, u središnjem gradskome parku van istaknutu stopu, koja je vjerojatno služila boljoj stabi-
u Vrbovcu. Voditeljica istraživanja bila je dr. sc. Tatjana lizaciji objekta. Ta činjenica upućuje na to da je središnji i
Tkalčec iz Instituta za arheologiju u Zagrebu. Angažman istočni dio zgrade podignut u istome trenutku, odnosno da
Instituta temeljen je na poticaju kulturno-obrazovne usta- sam istočni dio objekta nije naknadno dozidavan, kako se
nove Pučkog otvorenog učilišta u Vrbovcu, a naručitelj je pretpostavljalo na temelju prijašnjih analiza (Jonjić 2017).
bio Grad Vrbovec. Usprkos jasnoj dilataciji u temeljima objekta, čak i ovdje
valja promišljati o mogućnosti da je dozidavanje slabije
Cilj radova bio je otvoriti sonde na ključnim mjestima uz temeljenog zapadnog dijela moglo biti planirano u samom
temelje navedenih objekata kako bi se ispitala dubina teme- prvobitnom građevinskom projektu zgrade.
lja i obavila geomehanička ispitivanja te kako bi se dobio Kula Zrinski nadzemni je dvokatni objekt kružnog tlocrta
uvid u nalaze i arheološku stratigrafiju slojeva. Osobito očuvan do krovišta, u povremenoj funkciji, a nalazi se
Vrbovec – središnji gradski park s označenim pozicijama: 1 – Dvor Dvor Patačić, sonda 2, pogled sa sjevera na temelje objekta (foto:
Patačić, 2 – Kula Zrinski (podloga: GoogleEarth, svibanj 2018.) T. Tkalčec)
305
pedesetak metara jugozapadno od crkve sv. Vida. Smatra

se da zapravo ne potječe iz doba Zrinskih, u čije je vrijeme
na platou vrbovečkoga parka moguće očekivati drvena
zdanja, već vjerojatno iz 18. st. Pretpostavlja se da bi taj
objekt činio jugozapadnu kulu kaštela Patačićevih. Oko
kule otvorene su dvije arheološke sonde uz južnu i istočnu
stranu, istražen je i uzak prostor između obiju sondi te
je otvorena i treća, veća sonda sjeverozapadno uz kulu.
Stratigrafija arheoloških slojeva uputila je na to da se ispod
sloja humusa pojavljuje predzdravični te zdravični sloj,
međutim u sondi 1 iskopom su zahvaćeni i segmenti jame
starije od same kule i svih ostalih novootkrivenih struktura.
Preciznija datacija te jame na osnovi nekoliko ulomaka
keramičkih posuda nije moguća, ali evidentno je da je riječ
o jami zapunjenoj na samome izmaku kasnog srednjeg
vijeka ili početkom novog vijeka. Jama svojim sadržajem
upućuje na naseobinski karakter života na tome platou
prije podizanja kule. Sama kula i otkrivene strukture oko
nje otvorile su i niz novih pitanja. Postoje neke neujedna-
čenosti u gradnji njezinih temelja, u vezi s postojanjem ili
izostankom temeljne istake, te neujednačenosti u načinu
nanosa vezivne žbuke na raznim dijelovima temelja kule.
Oko kule pronađeni su razni zidovi, odnosno njihovi plitko
očuvani temelji, uglavnom građeni od opeke (pri čemu
pojedini vjerojatno čine stope ograda ili hodne površine
postavljene u parku tijekom mlađih vremena) ili pak od
kamena s manjim brojem sekundarno upotrebljavanih ulo-
maka opeke, uglavnom većih formata. Funkciju i dataciju
tih struktura na osnovi kratkotrajnih sondažnih istraživa-
nja nije bilo moguće sa sigurnošću odrediti, a stječe se
dojam da su sve otkrivene strukture mlađe od same kule.
Kula Zrinski, pogled s juga (foto: T. Tkalčec) Potrebna su opsežnija istraživanja kojima bi se na sjever-
noj strani objasnila funkcija i gabariti pružanja struktura
građenih od ulomaka opeka, a pretpostavka je da bi oni
mogli imati veze s povijesnom činjenicom da je na tome
mjestu u mlađim razdobljima uz kulu dozidana neka manja
zgrada. Dispozicija kamenom zidanih struktura, u koje su
dodani i ulomci prethodno upotrebljavane opeke, upućuje
na određene pravilnosti u tlocrtnoj organizaciji oko same
kule. S obzirom na iznimno plitko temeljenje i naslanjanje
uz samu kulu i druge strukture, možda ih se može protuma-
čiti kao dodatnu stabilizaciju oko kule i zgrade dodane uz
kulu, nakon što je taj objekt sagrađen. Nema očuvanih ele-
menata koji bi jasno upućivali na to da su kamene strukture
nekad bile spojene i da su činile jedinstvenu cjelinu temelja
nekog objekta, možda čak starijeg od same kule. Ono što
valja istaknuti kao važnu spoznaju u sektoru oko kule jest
činjenica da ako je ta kula zaista jugozapadna kula kaštela
Patačićevih, prikazana na slici iz 1740. u djelu Aleksandra
Patačića, arheološkim istraživanjima nije utvrđena ni jedna
struktura koja bi mogla činiti očekivani temelj južnog krila
zgrada tog kaštela (Patačić 1740). Ako kula zaista jest
zdanje Patačićevih iz 18. st., preostaje i pretpostavka da
je južno krilo moglo biti građeno od drva, a ne zidano te da
je originalan crtež iz 18. st. imao tendenciju prikazivanja
„uljepšanog” stanja kaštela.
Tijekom dvodnevnog sondažnog arheološkog istraživanja
oko dvora Patačić i kule Zrinski u središnjem gradskom
parku Vrbovca postignut je uvid u temelje obaju objekata
Kula Zrinski, strukture otkrivene prilikom arheoloških istraživanja i stratigrafiju arheoloških slojeva, definirane su neke faze
(izmjera: T. Tkalčec; crtež: K. Turkalj) gradnje, a otkrivene su i dosad nepoznate zidane strukture.
306
Međutim, za dublju analizu i pokušaj interpretacije tih struk-

tura potrebna su opsežnija arheološka istraživanja.
Literatura
Jonjić 2017 L. Jonjić, Konzervatorska studija povijesnog

kompleksa (platoa) i pojedinačnih građevina/struktura
bivšeg kaštela Vrbovec, Vrbovec, 2017.
Patačić 1740 A. Patačić, Status familiae Patachich, dostu-
pno na: http://stari.nsk.hr/Bastina/knjige/Status_familiae_
Patachich/Status_familiae_Patachich.html
Tkalčec 2017 T. Tkalčec, Sondažna arheološka istraživa-
nja oko Kule Zrinski i Dvora Patačić u središnjem gradskom
parku u Vrbovcu 2017. godine, AIA, XIV, Zagreb (u tisku)
dr. sc. Tatjana Tkalčec
Summary Dispozicija sondi (izradio: B. Bošković)
Probe archaeological excavations around so-called

Zrinski Tower and Patačić Palace in the central city park
in Vrbovec were carried out in the course of November
2017. The aim was to get an insight into the condition and
structure of archaeological layers and structures. We also
tried to define the remains and a layout of Patačić Palace,
whose only aboveground trace is the abovementioned
tower, and to examine a possible continuity of layers of the
plateau in the Middle Ages. The excavations revealed the
remains of shallow foundations built of brick or brick and
stone. Preliminary conclusions point to several construc-
tion phases during the post-medieval period.
Redni broj: 169

Lokalitet: Zagreb – Kaptol 31
Naselje: Kaptol
Grad/općina: Zagreb
Vrsta radova: sondažno iskopavanje
Godine 2017. arheološki je istražen lokalitet Kaptol 31 u

Zagrebu. Radovi su podrazumijevali proširenje Sonde 1
istražene 2016. te otvaranje Sonde 2 i Sonde 3 (Bugar, Interpretativna fotoskica zidanih struktura; žuto: pronađeni zidovi,
Mašić 2017). Nositelj istraživanja bio je Muzej grada crveno: moguća linija četvrtasto zamišljenog dijela objekta (izra-
Zagreba. dio: B. Bošković)
Rezultati u Sondi 1 ostavili su otvorenim pitanje svrhe grad- spomenuto vrijeme, kao i pitanje kada je i zašto srušen!?
nje pronađenih zidanih struktura, jer zidovi ne tvore logično (Spoliji su predani Prvostolnom kaptolu Zagrebačkom.)
definiranu građevinu kakva se na tome mjestu mogla oče- Među tim spolijima treba istaknuti kapitel čije se najbliže
kivati nakon prošlogodišnjih istraživanja. Naime, sve da se analogije nalaze upravo na Kaptolu, odnosno u kapitelu iz
i prihvati mogućnost da je graditelj namjeravao sagraditi same katedrale. O njemu danas skrbi Hrvatski povijesni
objekt četvrtastog tlocrta – za koji postoje indicije na teme- muzej, a s obzirom na plastično izvedene vegetabilne
lju nalazne situacije – ostaje potpuno nejasno zašto gradi motive, pripisan je radionici iz kruga Petra Parlera i dati-
produžetak sjevernog zida prema istoku te četvrtast pro- ran oko 1400. godine. Među ostalim pokretnim nalazima
dužetak zapadnog zida u smjeru juga. Nadalje, 27 spolija iz Sonde 1 treba istaknuti i keramičku žlicu s tuljcem za
izvađenih iz spomenute zidne strukture upućuje na moguć- nasad, datiranu u eneolitik (lasinjska kultura). Žlica je pro-
nost da su prenesene iz dimenzijama impozantnog objekta nađena u kontekstu svojevrsnog ognjišta te se može istak
građenog na prijelazu iz 14. u 15. st. No, ostaje otvoreno nuti da je riječ o najstarijoj keramičkoj izrađevini pronađe-
pitanje koji bi to bio objekt građen na području Zagreba u noj na užem području Zagreba.
307
Sonda 2 pozicionirana je nešto zapadnije od Sonde 1 kako

bi se i na tome mjestu ustanovila arheološka slojevitost te
utvrdilo eventualno postojanje temelja koji bi korespondirali
s temeljima pronađenima u Sondi 1. Iskop je rezultirao činje-
nicom da je riječ o vrlo dubokom (preko dva metra), jedno-
kratno nanesenom kulturnom sloju s nešto opeke, kamenja
i zemlje, a razina sterilnog tla nije ustanovljena jer je daljnji
iskop bio rizičan zbog mogućeg urušavanja profila sonde.
U Sondi 3, otvorenoj između prvih dvaju kontrafora na
sjevernoj strani svetišta katedrale, istraživanjima je usta-
novljena vrlo raznolika kulturna slojevitost. Naime, već
prilikom uklanjanja recentne hodne površine uočene su
zidane strukture građene od opeke, kao i prva temeljna
stopa apside. Prilikom daljnjeg iskopavanja ustanovljeno je
da ti zidovi pripadaju sustavu odvodnje iz 19. st., građe-
nom kao nadsvođen kanal koji se nadovezuje na zidanu
četvrtastu akumulaciju. Unutar te akumulacije ustanovljena
su još tri proširenja temelja apside, a iskop je zaustavljen
zbog dubine ukopa ispod akumulacije te uskog prostora,
pa tako nije bilo moguće ustanoviti točnu dubinu temeljenja
svetišta. Arheološki je iskop potom proširen prema sjevero
istoku, što je podrazumijevalo definiranje ukopa za recentnu
infrastrukturu (plin, gromobran...), a sve kako bi se njihova
ispuna razlikovala od starijih slojeva. Naknadnim polira-
njem ustanovljen je intaktan sloj gorene ilovače, koji bi se
mogao vremenski povezati s već spomenutom žlicom koja
Pronađeni kapitel, 3D model (izradio: B. Bošković) pripada lasinjskoj kulturi. Ujedno su uočeni i trakasti ukopi
Pronađena žlica (foto: B. Bošković)
Nalazna situacija „ognjišta” u Sondi 1 (foto: B. Bošković) Nalazna situacija zidanih struktura u Sondi 3 (foto: B. Bošković)
308
Interpretativna fotoskica pronađenih objekata građenih od opeke (izradio: B. Bošković)
širine do 90 cm, dijelom ukopani u zdravicu. U njima su hodna razina i definiraju njezini gabariti, nedvojbeno bi
pronađeni ostaci zidova građenih jednoobraznom opekom pružili važne podatke za dešifriranje povijesnih zbivanja na
vezanom kvalitetnim mortom. Prilikom daljnjih radova tom, u najmanju ruku, simboličkom mjestu cijele Hrvatske,
ustanovljeno je da spomenute zidane strukture sugeri- a poglavito Zagreba.
raju postojanje jedne ili više građevina zidanih od opeke.
Jedna od njih ukopana je u zdravicu te sugerira postoja- Literatura
nje podzemnog objekta, čiju razinu funkcioniranja (hodnu
razinu) nije bilo moguće ustanoviti zbog vremenskih prilika, Bugar, Mašić 2017 A. Bugar, B. Mašić, Zagreb – Kaptol 28
dubine iskopa te uske istražene površine, unutar koje bi i 31, HAG, 13/2016, Zagreb, 2017.
dublji iskop bio neizvediv. K tome, nalazna situacija suge- Čataj 2018 L. Čataj, Lasinjska kultura, u: Povratak u proš-
rira i njihovu kontroliranu razgradnju. S obzirom na važ- lost: bakreno doba u sjevernoj Hrvatskoj. (ur. J. Balen, D.
nost nalaza, godine 2018. planirano je proširenje iskopa Rajković, I. Miloglav), Zagreb: Arheološki muzej u Zagrebu;
te je on čak i započet, ali je prekinut na zahtjev investitora. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Osijek: Arheološki
Budući da istraživanja nisu nastavljena, datacijsko, ali ni muzej Osijek, 2018: 25 – 47.
funkcionalno određenje spomenutih zidanih struktura pro- Deanović 1988 A. Deanović, Zagrebačka katedrala od XI.
nađenih u Sondi 3 nije moguće sa sigurnošću utvrditi. Ipak, do sredine XIX. Stoljeća, u: Zagrebačka katedrala, Zagreb,
blizina svetišta katedrale i prostorni suodnos pronađenih 1988: 8 – 90.
zidova, upućuju na zaključak da je riječ o objektima koji Dobronić 1988 L. Dobronić, Zagrebačka biskupska tvrđa.
su građeni prije katedrale kakvu danas vidimo. O njihovoj Zagreb, 1988.
važnosti svjedoči i odabir opeke kao materijala za gradnju, Dobronić 1991 L. Dobronić, Biskupski i kaptolski Zagreb.
a riječ je o kvalitetno pečenoj opeci, jednakih dimenzija i Zagreb, 1991.
formalnih karakteristika, rađenoj u jednom mahu i u istoj Valentić, Prister 2002 M. Valentić, L. Prister, Zbirka kame-
radionici te kvalitetnom zidanju, što sve sugerira važnost nih spomenika: II., dopunjeno izdanje, Hrvatski povijesni
objekta i otvara niz pitanja o naručitelju i vremenu grad- muzej, Zagreb, 2002: 19, kat. 3.
nje. Evidentna korelacija podrumskog objekta sa zidom
koji se pruža zapadno od njega, uz veliku vjerojatnost da Boris Mašić
se unutar podzemne građevine pronađe njezina intaktna Aleksandra Bugar
309
Summary
Archaeological investigations at the site of 31 Kaptol in

Zagreb were carried out in the course of 2017. Probe 1
was extended and two new probes (2 and 3) were opened.
The excavations in probe 1 have not explained the reason
behind the construction of the masonry revealed so far,
because the walls do not constitute a logically shaped build-
ing as expected at the end of the last year`s excavations.
The excavations in probe 2 revealed a very (over two
meters) deep cultural layer with brick, stone and soil, but
the level of sterile soil has not been reached because
deeper excavation was not possible due to the risk of pro-
file collapse.
In probe 3, opened between the first two buttresses, the exca-
vations revealed rich cultural layers. After the removal of the
existing walking surface, the investigations established brick Nepregledne površine na trasi pregleda (foto: Dž. Los)
masonry structures as well as the first foundation footing of
the apse. Further excavations have shown that the walls
belong to a 19th century drainage system built as a vaulted
channel added to a rectangular-shaped accumulation. Within
the accumulation detected were three extensions of the apse
foundations. The excavations were stopped due to the depth
reached and a limited excavation area. Therefore, it was not
possible to establish the exact depth of the foundations of the
sanctuary.
Redni broj: 170

Lokalitet: Željeznička pruga Dugo Selo – Križevci
Naselje: –
Grad/općina: Dugo Selo, Vrbovec, Gradec
Pravni status: –
Razdoblje: NV
U svibnju 2017. arheološki je pregledana trasa na projektu

rekonstrukcije postojećeg i dogradnje II. kolosijeka na
dionici Dugo Selo – Križevci. S ciljem pronalaska poten-
cijalnih arheoloških lokaliteta, teren je pregledala tvrtka Trasa rekonstrukcije postojećeg i dogradnje II. kolosijeka na dio-
Kaducej d.o.o. iz Splita. nici Dugo Selo – Križevci (izradio: D. T. Pavičić)
Arheološki terenski pregled započeo je na željezničkom njiva na kojima je vidljivost bila iznimno dobra, neovisno
kolodvoru u Dugom Selu (stac. 0+000) te se nastavljao o tome koliko su izlazile iz zone utjecaja. Nadalje, tijekom
prema istoku u smjeru Vrbovca i Križevaca kao kraj- terenskog pregleda utvrđeno je da je investitor na poje-
njom točkom trase (stac. 37+000), u ukupnoj dužini od dinim dionicama započeo zemljane radove, kao i nasi-
37 km. Prema uputama konzervatora, širina pregleda pavanje trase budućeg kolosijeka, u ukupnoj dužini od
koridora iznosila je 30 m od trase pruge, a ovim je teren- cca 7300 m. Unatoč tomu, i ti su dijelovi pregledani (obra-
skim pregledom ponegdje obuhvaćena i veća širina, od đene površine neposredno uz izgrađeni dio), premda su
50 do 100 m, ovisno o vegetaciji koja je zauzimala pro- izlazili iz uže zone utjecaja.
stor buduće trase, kao i prostor s obiju strana postoje- Posebna pozornost posvećena je pozicijama koje su u
ćeg kolosijeka, neovisno o tome s koje je strane buduća studiji utjecaja na okoliš 2008. (Konzervatorskog odjela u
trasa. Sistematski su se snimale GPS pozicije u prostoru, Zagrebu) definirane kao arheološki lokaliteti, stoga je cilj
ovisno o prohodnosti terena, dok je svaki nalaz zanimljiv terenskog pregleda bio utvrditi postojanje i arbitrarno odre-
u arheološkom smislu također zabilježen GPS pozicijom. đivanje gabarita poznatih arheoloških lokaliteta te utvrđi-
Uzduž cijele trase prostor obuhvaćen terenskim pregle- vanje dosad nepoznatih lokacija potencijalnih arheoloških
dom u velikoj je mjeri bio prekriven šumama te visokim lokaliteta.
i niskim raslinjem, odnosno visokom travom, te je vidlji-
vost terena bila 0. Na tim dijelovima terenski pregled nije Prilikom terenskog pregleda između stacionaža 0+000 do
bio moguć, stoga je fokus bio na površinama obrađenih 20+400, odnosno od Dugog Sela, kroz naselja Božjakovinu,
310
Obrađene površine na trasi s dobrom vidljivošću (foto: Dž. Los) Položaj potencijalnog arheološkog terena Repinec (foto: Dž. Los)
Prikraj, Luku, do Vrbovca, nisu pronađeni arheološki u zoni naselja Gradec i Podjales, kako je i definirano u stu-
potencijalni lokaliteti. Naime, na obradivim površinama, s diji utjecaja na okoliš.
odličnom vidljivošću same površine terena, nije pronađen
nikakav pokretan arheološki materijal u vidu keramičkih Dženi Los
ulomaka ili ostalog materijala. Na manjim su dijelovima
sagrađene pristupne ceste radi radova na prijelazima, dok Summary
su neki dijelovi nepregledni zbog raslinja.
Lokalitet Donji Gradec (Potočec), prema studiji utjecaja na Archaeological field survey of the route of the reconstruc-
okoliš iz 2008., pripada srednjem vijeku, a rasprostire se tion of the existing and construction of the second railway
između stacionaža 20+410 i 20+635. Prilikom ovog teren- track of the Dugo Selo – Križevci section was carried out
skog pregleda pronađeni su, uz ostatke keramičkog mate- in the course of May 2017. The route was 37 long and the
rijala, i vidljivi tragovi tamnih zapuna na vrhu sloja oranice survey encompassed a width of 30 m, occasionally even
koja prekriva spomenuto područje. Potrebno je istaknuti da 50 – 100 m, depending on the vegetation. The aim of the
je južno od položaja lokaliteta u zoni obuhvata zatečena survey was to establish the areas of the archaeological
nasipana trasa (od strane investitora), koja obuhvaća pro- sites listed in the 2008 environmental impact assessment
stor od cca 12.000 m². Bez obzira na spomenute okolnosti, study. The survey has confirmed the listed sites and arbi-
potvrđena je pozicija lokaliteta te je arbitrarno procijenjena trarily defined their areas. A site in the village of Repinec
površina od cca 32.000 m² (čiji se dio nalazi unutar zone between Vrbovec and Križevci was identified as a potential
obuhvata). archaeological site based on visible fill outlines on the sur-
Za lokalitet Gomile – Gomitščak (Potočec) u studiji utjecaja face of a plough land and pottery shards.
na okoliš navedeno je da se rasprostire južno od posto-
jeće pruge, između stacionaža 20+250 i 20+450. Terenski
pregled u smislu pronalaska pokretnoga dijagnostičkog
arheološkog materijala na površini zemlje nije bio moguć Redni broj: 171
zbog izrazito visoke trave na livadama i visokog raslinja. Lokalitet: Žumberak – crkva sv. Nikole biskupa
Tijekom terenskog pregleda kao potencijalni lokalitet sni- Naselje: Žumberak
mljena je pozicija manjeg uzvišenja (stacionaža 20+450), Grad/općina: Žumberak
koji je smješten neposredno uz postojeću prugu. Pravni status: Z-1887
U mjestu Repincu, oko 50 m južno od pruge, između sta- Razdoblje: SV, NV
cionaže 29+485 i 29+585, uočen je potencijalni arheološki Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
lokalitet. Na toj su poziciji vidljivi obrisi zapuna na vrhu ora-
nice te su pronađeni ulomci keramike. Od 31. srpnja do 11. kolovoza 2017. trajala su zaštitna
Nadalje, sukladno vidljivosti i prohodnosti terena, zabi- arheološka istraživanja oko crkve sv. Nikole biskupa u
lježene su točke pozicija s arheološkim nalazima, a koje Žumberku. Nositelj projekta je Hrvatski restauratorski
ulaze u zonu obuhvata. Prostori na kojima je pronađen zavod. Voditeljica istraživanja bila je dr. sc. Ana Azinović
keramički arheološki materijal bez iznimaka su obradive Bebek, uz sudjelovanje Andreja Janeša i Petra Sekulića,
površine njiva na kojim je vidljivost bila iznimno dobra, a konzervatora arheologa iz Odjela za kopnenu arheolo-
čija pregledana dužina iznosi cca 50-80 m, što se odnosi giju HRZ-a te Marka Nemetha, konzervatora restaura-
na širine njiva koje su u prostoru okomito postavljene na tora iz Odjela za restauriranje arheoloških nalaza HRZ-a.
buduću trasu. Pronađeni keramički materijal preliminarno Također je sudjelovalo osam studenata Odsjeka za arhe-
se datira u srednji i novi vijek. Iz priloženih podataka vidljivo ologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u okviru terenske
je da su potencijalna arheološka nalazišta koja preliminar- nastave (Sebastijan Stingl, Tea Kokotović, Valerija Gligora,
nom metodom datiranja pripadaju srednjem i novom vijeku, Marko Babeli, Luka Štefan, Srđan Beck, Filip Lovrić i Sanja
311
Literatura
Azinović Bebek 2009 A. Azinović Bebek, Novovjekovni

nalazi u grobovima 17. i 18. stoljeća oko crkve sv. Nikole
Biskupa u Žumberku, VAMZ, 3. s., XLII, Zagreb, 2009: 463
– 488.
Azinović Bebek, Janeš 2016 A. Azinović Bebek, A. Janeš,
Groblje oko crkve sv. Nikole biskupa u Žumberku, u: Zbornik
Groblja i pogrebni običaji u srednjem i ranom novom vijeku
na prostoru sjeverne Hrvatske, (ur.: S. Krznar), Zagreb,
2016: 123 – 139.
Cvitanović 1985 Đ. Cvitanović, Sakralna arhitektura baro-
knog razdoblja – knjiga I. Gorički i gorsko-dubički arhiđako-
nat, Zagreb, 1985.
Protokoli Protokoli kanonskih vizitacija arhiđakonata
Gorice, godina 1756/66, knjiga 122/V, str. 119v; godina
1821, knjiga 127/X, str. 280.
Tihi svjedoci 2017 Tihi svjedoci vjere, baštine i raskoši,
Konzervatorsko restauratorski radovi, Crkva sv. Nikole
biskupa u Žumberku (ur.: A. Azinović Bebek), katalog
izložbe, Zagreb, 2017.
Crkva sv. Nikole biskupa, nacrt crkve i istraženog dijela groblja
(izradila: V. Gligora) dr. sc. Ana Azinović Bebek
Sekulić). Sredstva za istraživanje osiguralo je Ministarstvo Summary

kulture, a Općina Žumberak organizirala je strojno iskopa-
vanje terena. Rescue archaeological excavations around the church
of St Nicholas the Bishop in Žumberak were resumed
Cilj ovogodišnjih istraživanja bio je daljnje definiranje in the course of 2016. This year`s investigations con-
rasprostiranja groblja i grobljanskog zida. Otvorena je firmed the existing insights into the nature and phases
sonda 1 veličine oko 6x4 m, s prosječnom dubinom iskopa of a graveyard around the church. The graves were laid
oko 100 cm. Definirano je 46 stratigrafskih jedinica – od on terraces in a dense and irregular manner, following
toga su dio arheološki slojevi, dio grobovi (njih 38), a dio the orientation of the church. The walking level from the
zidane strukture. Stratigrafske jedinice označavane su istim period of the interment is 1 m lower than the present
brojkama kao i tijekom prijašnjih istraživanja, ako su pre- one. Finds from the graves confirm the upper date of the
poznate kao jednake, a kad to nije bio slučaj, označavane graveyard (18th century), while the lower date has not
su novim brojkama. Izdvojeni su posebni nalazi (njih 76, yet been confirmed. According to the grave finds it could
nastavno na prijašnje godine istraživanja) nešto keramič- be the 14th century, but larger part of the graveyard still
kih, kovinskih i staklenih ulomaka. Otvorena je i kontrolna needs to be excavated in order to precisely establish its
sonda uz prilaznu cestu crkvi da bi se vidjelo širi li se groblje beginning.
sa zapadne strane ceste. Potvrđeno je da je sonda sterilna.
Dokumentiranje se obavljalo totalnom stanicom, svi zidovi,
slojevi i grobovi nacrtani su u mjerilu 1 : 20, a napravljena je
i iscrpna fotodokumentacija. Također su tijekom istraživa- Redni broj: 172
nja rađeni 3D modeli grobova. Kosturi iz grobova predani Lokalitet: Žumberak – utvrđene pećine
su na analizu u Antropološki centar HAZU. Naselje: –
Ovogodišnjim istraživanjima potvrđeni su podaci o načinu Grad/općina: –
i fazama groblja oko crkve sv. Nikole biskupa u Žumberku. Pravni status: –
Grobljanski zidovi zidani su od nepravilnog kamenja polo- Razdoblje: SV, NV
ženog na zdravicu te uz uporabu vrlo male količine veziva. Vrsta radova: rekognosciranje, dokumentiranje
Nakon istraživanja sonda i zidovi prekriveni su geotekstilom
i zatrpani, a cijeli prostor obilježen je signalnim trakama. Godine 2017. nastavljen je projekt (2007. – 2015.) istraživa-
Nalazi u grobovima potvrđuju gornju dataciju groblja, dok nja utvrđenih pećina u Hrvatskoj, speleološkog kluba Ursus
donja još nije potvrđena. Prema nalazima i povijesnim izvo- spelaeus iz Karlovca, u suradnji s Konzervatorskim odjelom
rima, to može biti 14. st., međutim potrebno je istraživanje u Karlovcu. Voditelji istraživanja bili su speleolog Hrvoje
većeg prostora groblja, kako bi se dobio točan podatak Cvitanović i Krešimir Raguž (arheolog iz Konzervatorskog
o počecima ukopavanja na groblju oko crkve sv. Nikole odjela u Karlovcu). U istraživanju su sudjelovali speleolozi
biskupa u Žumberku. Tijekom ovogodišnjeg istraživanja Nataša Cvitanović, geolog Neven Šuica i dr. Boris Olujić,
identificiran je znatno veći broj ukopa u lijesu nego prijaš- s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u
njih godina, a rake su se mogle prepoznati samo u slučaju Zagrebu. Istraživanja na Žumberku u Zagrebačkoj županiji
grobova ukopanih u zdravicu. financira Ministarstvo kulture.
312
Vranjačka pećina
od pet poznatih pećina na Žumberku. Zbog teškog pristupa

i ograničenosti prostora, dokumentacija će se morati dopu-
niti sljedeće godine.
Nakon rekognosciranja utvrđeno je da osim triju sada
poznatih pećina na području Zagrebačke županije (Zidana
pećina nad slapom Brisalo na Slapnici, Židovska kuća
kod Budinjaka, Židovske kuće kod Cerovice) i jedne na
području Karlovačke županije (Hrenov grič – istražuje
Morena Želle), druge pećine zasad nisu pronađene.
Međutim, detaljno je (svakako parcijalno) rekognoscirano
područje Žumberka, s posebnim osvrtom na speleološke
objekte koje spominje usmena predaja, u kojima se prema
indicijama može očekivati barem još nekoliko pećina u koje
se narod skrivao, a imaju li ostatke zidova utvrdit će daljnja
istraživanja.
Vranjačka pećina i geodetski je snimljena s arhitekton-
skim snimkom zidova (dokumentacija je u izradi – tvrtka
Zidana pećina iznad slapa Brisalo Arheoplan d.o.o.). Zbog teškog pristupa i opsega posla,
snimanje će se morati nastaviti i iduće godine. Uzet je i
Na prostoru Zagrebačke županije nastavljeno je ubicira- jedan uzorak za dataciju metodom C-14.
nje, rekognosciranje i dokumentiranje speleoloških obje-
kata sa zidovima. Na području Žumberka dopunjena je Literatura
dokumentacija (speleološki nacrti speleoloških objekata i
nacrtna dokumentacija, tj. tlocrti i presjeci njihovih zidova) Arhiv SO PD Željezničar, Zagreb
za Vranjačku pećinu (kod Vranjačkog slapa), koja je jedna Arhiv SK Ursus spelaeus, Karlovac
313
Božić et al. 2009 V. Božić, H. Cvitanović, N. Matoš, K. Rimskodobni lokalitet smješten je nedaleko od naselja
Raguž J. Štefančić, Utvrđene pećine, u: Arheologija i turi- Bratelja, na južnoj strani središnjeg dijela Žumberačke
zam u Hrvatskoj, (ur. S. Mihelić), Zagreb, 2009: 416 – 429. gore. Geomorfološka lokacija podrazumijeva krševito-
Raguž, Cvitanović 2017 K. Raguž, H. Cvitanović, -vapnenačku podlogu blagog uzvišenja, uz modernu pro-
Utvrđene pećine Zagrebačke županije, HAG, 13/2016, metnicu na prilazu naselju Brateljima (Radovčić, Galović
Zagreb, 2017. 2002: Sl. 3). Samo je uzvišenje, u užem arealu orani-
čarsko-šumovitog krajobraza, dominantna visinska kota
Krešimir Raguž (Gregl, Jelinčić 2010: 154). Nastavno na prijašnja istraži-
Hrvoje Cvitanović vanja (Gregl 2014: 247), kojima je od 2008. do 2014. ruko-
vodio dr. sc. Zoran Gregl (Arheološki muzej u Zagrebu),
Summary ovogodišnja je kampanja podrazumijevala georeferenci-
ranje istraženih rimskodobnih grobnih cjelina na zapadnoj
The fortified caves research project (2007-2015) was con- padini opisanog uzvišenja, a rezultirala je izradom plana
tinued in 2017. The work on the identification, reconnais- rastera groblja. Dodatno su istražene dvije novootvorene
sance and documentation of speleological structures with sonde uz pretpostavljeni zapadni, odnosno sjeverni rub
walls in the territory of the Zagreb County was resumed. groblja.
Documentation for Vranjačka pećina (near the Vranjački S obzirom na dug prekid kontinuiteta istraživanja, prije
waterfalls) as one of the five identified caves in the territory istraživanja pregledan je teren i uže područje lokaliteta, te
of Žumberak was completed. je pokošena invazivna vegetacija na k.č. 353, k.o. Budinjak,
na kojoj je smješteno rimskodobno groblje te je određen
položaj sonde na lokalitetu Velika glavičica, uz postavljanje
četiriju fiksnih geodetskih točaka u sustavu HTRS96/TM,
Redni broj: 173 koje je realizirala tvrtka Geopolis d.o.o. iz Zagreba.
Lokalitet: Žumberak – Velika glavičica Fotografski je dokumentirano i georeferencirano deset gro-
Naselje: Bratelji bova istraženih prethodnih godina, a temeljna dokumenta-
Grad/općina: Samobor cija nadopunjena je trodimenzionalnim modelima grobnih
Pravni status: Z-1584 struktura, koje čine kamene ploče posložene u pravokutan
Razdoblje: A ili kvadratičan oblik. S obzirom na geološku sliku mikrolo-
Vrsta radova: sustavno iskopavanje kacije koja je obilježena brojnošću listoliko fragmentiranog
krša (scaglia calcare), kao i na sam oblik kamenih struktura
Od 3. do 24. srpnja 2017. arheološki je istraživana rimsko- te izostanak tragova obrade, izvjesno je da su za formi-
dobna nekropola na položaju Bratelji – Velika glavičica. ranje grobnih komora upotrebljavane prirodno oblikovane
Istraživanja je vodio dr. sc. Ivan Radman-Livaja (Arheološki strukture. Dimenzije grobnih komora variraju sukladno kon-
muzej u Zagrebu), dok su stručni tim činili Ozren Domiter figuraciji terena. Zatečeno stanje upućuje na zaključak da
(Arheološki muzej u Zagrebu), zamjenik voditelja istraživa- je na tom položaju minulih godina istraženo sedam pojedi-
nja, Nina Gostinski (Arheološki muzej u Zagrebu), vodite- načnih grobova (grob 2 – grob 8), jedan dvojni grob (grob
ljica dokumentacije te dvoje studenata arheologije – Tea 9 i grob 10) i jedna zidana, vezivnim materijalom konsolidi-
Bušac i Andrej Sabljić (Sveučilište u Zagrebu). Tehnički dio rana kvadratična struktura (grob 1). Veoma je važno napo-
ekipe činila su dvojica pomoćnih radnika: Darko Milaković menuti da do sada, iz nepoznatih razloga, nije istraživan
i Petar Bratelj. sadržaj groba 8. Odmah nakon njegova definiranja, grob je
Geografski položaj rimskodobne nekropole na Velikoj glavičici na regionalnoj karti i u korelaciji s obližnjim rimskodobnim lokalitetima
(izradio: M. Vuković; obradio: I. Krajcar)
314
Gregl, Jelinčić 2010 Z. Gregl, K. Jelinčić O nekim manje

poznatim antičkim lokalitetima u Zagrebu i okolici, VAMZ,
43, Zagreb, 2010: 153 – 191.
Gregl 2015 Z. Gregl, Bratelji – Velika Glavičića, HAG,
11/2014, Zagreb, 2015: 247, 248.
Radovčić, Galović 2002 J. Radovčić, I. Galović, Geološka
prošlost i prirodni supstrat arheologije Žumberka, U:
Žumberak – Od prapovijesti do kasne antike (ur.: Z. Gregl,
Ž. Škoberne), Zagreb, 2002: 10 – 30.
dr. sc. Ivan Radman-Livaja

Nina Gostinski
Ozren Domiter
Raster grobova na Velikoj glavičici prema zatečenom stanju (izra-
dila: N. Gostinski; obradila: J. Kopačkova) Summary
adekvatno zaštićen prekrivanjem geotekstilom i ponovnim A Roman-period necropolis at the site of Bratelji – Velika
zatrpavanjem. glavičica was archaeologically investigated in the course
Usporedno s dokumentacijom postojećeg stanja, uz of July 2017. The investigation encompassed the docu-
zapadni rub dvojnog groba 9-10 otvorena je pravokutna menting of the existing state from previous excavations.
sonda (sonda 1), dimenzija 4x5 m. Sonda je u cijelosti istra- Identified were ten rectangular, drywall grave chambers
žena do kulturno sterilnog sloja, koji čini geološka struktura made of vertically laid, undecorated stones without cover
kamene stijene i geološka struktura izrazito kompaktne, slabs. A grave chamber (grave 8) has not been investigated.
žućkastosmeđe ilovače. Do nje se doprlo bušenjem geo- Probing (probe 1) along the westernmost part of the area
sondom do dubine od 18 cm. U uzorku nisu uočene pro- has defined the western perimeter of the graveyard, and the
mjene u boji ili strukturi tla. excavations within probe 2 will examine its northern perim-
Sjeverno od najviše točke položaja Velika glavičica, gdje eter. These excavations will be finished next year. Based
vrhunac uzvišenja prelazi u blagu deklinaciju i nastavno na on the construction of the chambers, analogous to those
zatečeno stanje, otvorena je pravokutna sonda (sonda 2), at the sites of Bratelji-Ulica and Gornja vas, this graveyard
dimenzija 7x2 m u smjeru sjevera, orijentacije sjever-jug. Već can be dated to the period of the adoptive Emperors.
prilikom uklanjanja humusa uočena je kamena struktura rela-
tivno pravilnog oblika, koja se naslanja na stijenu. U cijelosti
je uklonjen sloj humusa do visine od 7 cm. Zbog isteka pred-
viđenog roka trajanja radova, čitava sonda prekrivena je geo-
tekstilom te preventivno zaštićena ponovnim zatrpavanjem.
Ovogodišnjim je istraživanjem načinjen cjelovit plan groblja
na Velikoj glavičici, a izostankom antropogenih struktura i
pokretnih nalaza u sondi 1 definiran je njegov perimetar
u smjeru zapada. Eventualno širenje groblja u smjeru sje-
vera bit će potvrđeno nakon istraživanja sonde 2 u nadola-
zećoj kampanji.
S obzirom na tehniku izrade pravougaonih, suhozidnih
grobnih komora od okomito položenih, neobrađenih kame-
nih struktura bez pokrovne ploče, može se zaključiti da je
groblje na Velikoj glavičici analogno onima u neposrednoj
blizini, na lokalitetima Bratelji – Ulica i Gornja vas (Gregl
1991: 65; Gregl 1997; Gregl 2002: 82 – 84; Gregl 2007:
224, 267) te se shodno tome može pretpostaviti i istovre-
menost, za vladavine rimskih adoptivnih careva.
Literatura
Gregl 1991 Z. Gregl, Rimljani u Zagrebu – Tragovi Rimskog

Carstva u gradu i okolici, Zagreb, 1991.
Gregl 1997 Z. Gregl, Rimske nekropole sjeverne Hrvatske,
Zagreb, 1997.
Gregl 2002 Z. Gregl, Antika, u: Žumberak – Od prapovijesti
do kasne antike (ur.: Z. Gregl, Ž. Škoberne), Zagreb, 2002:
82 – 91.
Gregl 2007 Z. Gregl, Rimskodobna nekropola Gornja vas
na Žumberku, VAMZ, 40, Zagreb, 2007: 221 – 331.
315
SISAČKO-MOSLAVAČKA
ŽUPANIJA
174 Bojna – Brekinjova kosa 179 Kutina – Čret 185 Sisak – Zgmajne
175 Glina – administrativno područje 180 Mikleuška – Gradina Marić 186 Sisak – Županijski sud
176 Glina – Sv. Ivan Nepomuk 181 Osekovo – Ciglenice 187 Stari grad Jelengrad
177 Gora – zaobilaznica DC-37 182 Sisak – Pogorelac 188 Topusko – Park Opatovina
178 Hrvatska Dubica – Gradina, Kostrići 183 Sisak – Rimska ulica 10
– Unka, Veliko Krčevo – Kamenik 184 Sisak – Sv. Kvirin
316
Sisačko-moslavačka županija, HAG 14/2017
Redni broj: 174 eksploatacijskog polja kamenoloma Bojna. Zaštitna arhe-

Lokalitet: Bojna – Brekinjova kosa ološka istraživanja nalazišta traju od 2010., s prekidom od
Naselje: Bojna 2011. do 2014. godine. Zaključno s 2017., ukupno je istra-
Grad/općina: Glina žena površina vršnog platoa veća od 9000 m².
Pravni status: Z-6929 Prilikom arheoloških istraživanja nižeg dijela istočne
Razdoblje: P, A, SV padine vršnog platoa ustanovljeni su samo sporadični
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, konzervacija ukopi prapovijesnih objekata, mahom iz halštatskog razdo-
blja. Time je potvrđena pretpostavka da se površina prapo-
U svibnju i lipnju arheološki je istraživan lokalitet Brekinjova vijesnih naselja (eneolitičko, kasnobrončanodobno i stari-
kosa kod Bojne (k.č. 1817, k.o. Bojna), a u lipnju 2017. konzer- ježeljeznodobno) nalazila na zapadnom i centralnom dijelu
virani su ostaci temelja zidanog objekta na centralnom dijelu vršnog platoa. Naselje iz halštatskog perioda s istočne je
vršnog platoa nalazišta, istraženog 2015. godine. Lokalitet je strane bilo zaštićeno dvostrukom palisadom. Izvan zašti-
2017. istražio Hrvatski restauratorski zavod, Služba za arhe- ćenog područja toga gradinskog naselja ustanovljeni su
ološku baštinu, Odjel za kopnenu arheologiju, a bio je obu- samo rijetki objekti malih dimenzija te s malom količinom
hvaćen donji dio istočne padine vršnog platoa u površini od pokretnih nalaza, dok ih pri samom dnu padine gotovo
1600 m². Voditeljica istraživanja bila je Marijana Krmpotić, a više i nema. Trajanje života tijekom tog perioda, na temelju
u istraživanjima su sudjelovali djelatnici HRZ-a Petar Sekulić, pokretnih nalaza i rezultata radiokarbonskih analiza, može
Ana Fundurulić i Antonela Barbir te vanjski suradnici dr. sc. se okvirno datirati u razdoblje od stupnja Ha B do Ha C.
Goran Bilogrivić, Eva Buća i Tomislav Zojčeski. Pripremne Kasnoantički horizont na Brekinjovoj kosi ustanovljen je tek
i građevinske radove za konzervaciju i rekonstrukciju osta- tijekom ovogodišnjih istraživanja, a objekti iz tog razdoblja
taka temelja zidanog objekta obavila je tvrtka C.D. Gradnja evidentirani su na krajnjem istočnom dijelu istražene povr-
d.o.o. iz Popovače. Arheološka istraživanja i konzervatorske šine. Nalaz ostataka palisade upućuje na to da je vjerojatno
radove financiralo je Ministarstvo kulture. riječ o zapadnom rubu kasnoantičkog utvrđenog naselja
smještenog na nižem, jugoistočnom platou. Kasnoantičke
Arheološko nalazište Brekinjova kosa smješteno je oko pokretne arheološke nalaze uglavnom čine ulomci grubih
1,5 km sjeverno od naselja Bojne, na zapadnim obron- keramičkih posuda, ponajviše lonaca, te sporadični utili-
cima Trgovinske gore. Riječ je o visinskom položaju naj- tarni metalni predmeti. Kasnoantička keramička produk-
veće nadmorske visine od 352 m, koji se nalazi unutar cija s Brekinjove kose pokazuje sličnosti s istovremenim
Brekinjova kosa, pogled na nalazište sa sjevera (foto: E. Buća)
317
Krmpotić 2017 M. Krmpotić, Bojna – Brekinjova kosa,

HAG, 13/2016, Zagreb, 2017.
Madiraca 2016 V. Madiraca, Bojna – Brekinjova kosa,
HAG, 12/2015, Zagreb, 2016.
Modrijan, Milavec 2011 Z. Modrijan, T. Milavec,
Poznoantična utrjena naselbina Tonovcov grad pri
Kobaridu, Najdbe, Ljubljana 2011.
Novotny 2008 E. Novotny, Das frühmittelalterliche
Gräberfeld von Hohenberg, Steiermark (short paper),
Frühmittelalterarchäologie in der Steiermark, Schild von
Steier Beiheft 4, 2008: 23 – 33.
Petrinec 2002 M. Petrinec, Dosadašnji rezultati istraživa-
nja ranosrednjovjekovnog groblja u Glavicama kraj Sinja
kao prilog razrješavanju problema kronologije starohrvat-
Brekinjova kosa, srebrna kopča iz groba 21 (foto: J. Škudar) skih grobalja, OA, 26, Zagreb, 2002: 205 – 246.
Petrinec 2009 M. Petrinec, Groblja od 8. do 11. stoljeća
nalazima sa šireg jugoistočnoalpskog prostora, premda su na području ranosrednjovjekovne hrvatske države, Split,
očite i stanovite regionalne različitosti. Kao i na čitavu tom 2009.
području, i na Brekinjovoj je kosi primjetna velika sličnost
kasnoantičkog i srednjovjekovnog keramičkog posuđa. dr. sc. Marijana Krmpotić
Radiokarbonski datumi i karakteristike keramičkog materi-
jala datiraju navedeni horizont od 4. do 6. st. Summary
Tijekom ovogodišnjih istraživanja očekivano je pronađen
nastavak ranosrednjovjekovnog kosturnoga groblja prema Archaeological excavations at the site of Brekinjova kosa
istoku i jugu. Grobovi su rjeđe raspoređeni, što upućuje na near Bojna were resumed in the course of 2017. The exca-
periferni dio groblja. Budući da su neki grobovi smješteni uz vations were followed by the conservation works on the
sam rub istražene površine, moguće je da se groblje širi dalje remains of the foundations of a stone masonry building in
na neistraženi dio nalazišta. Godine 2017. istraženo je sedam the central plateau, excavated in 2015. The excavations
grobova iz kasnog 8. i ranog 9. st., među kojima i prvi pouz- encompassed an area of about 1600 m2 of the lower part
dano ženski grob na nalazištu. Oprema pokojnice, koju čine of the eastern slope of the upper plateau and revealed a
dvije ogrlice i narukvica od staklenih perli, upućuje na kasno- few dugouts with scarce movable finds dating exclusively
antičku, odnosno bizantsku tradiciju. U grobu smještenom to the Hallstatt period. A Late Antiquity horizon has been
neposredno uz taj pronađeni su kasnoavarski pojasni jezičac i established by the 2017 excavations. The structures dating
dva noža. Takav tip jezičaca pojavljuje se pojedinačno u rano- to this period were identified in the easternmost part of the
slavenskim grobovima, kao što je slučaj na poganskim gro- dig. The remains of a palisade suggest that they represent
bljima s kraja 8. i ranog 9. st. na području najstarije hrvatske the westernmost edge of a Late Antiquity fortified settlement
države u Dalmaciji. Do sada je istraženo ukupno 29 grobova located on the lower, southeastern plateau. Based on radio-
iz tog razdoblja, a metalni nalazi iz grobova mogu se povezati carbon dates and characteristics of movable finds, the Late
s horizontom Blatnica-Mikulčice. Osim grobova, ranosrednjo- Antiquity horizon can be dated to the period from the fourth
vjekovnom horizontu nalazišta pripada i određeni broj drugih to sixth centuries. In the course of the 2017 excavations
objekata, među kojima se ističe ukop drvene ograde koja je also investigated were seven early medieval graves, includ-
štitila vršni plato s juga i istoka. Kako najstariji datumi za rano- ing a woman`s burial. The graves belong to the late eight
srednjovjekovni horizont na nalazištu upućuju na 7. st., dok and early ninth centuries. Based on movable finds, they
se kasnoantički protežu do 6. st., moguće je postojanje kon- can be associated to the Blatnica-Mikulčice horizon. Apart
tinuiteta, na što bi upućivala i velika sličnost u keramografiji. from the graves, several other features can be dated to this
period. Amongst them stands out the buried wooden fence
Literatura that protected the upper plateau from the south and east.
Ciglenečki 1983 S. Ciglenečki, Symposion zu Fragen

der spätantiken und völkerwanderungszeitlichen Keramik,
Grossrussbach, Niederösterreich, 10.-13. Oktober 1983, Redni broj: 175
Archaeologia Austriaca, 68, 1984: 313 – 328. Lokalitet: Glina – administrativno područje
Ciglenečki 1987 S. Ciglenečki, Höhenbefestigungen aus Naselje: Bojna, Buzeta i Brubno
der Zeit com 3. bis 6. Jh. im Ostenalpenraum / Višinske Grad/općina: Glina
utrdbe iz časa 3. do 6. st. v vzhodnoalpskem prostoru, Pravni status: –
Ljubljana, 1987. Razdoblje: P, SV, NV
Ciglenečki 2011 S. Ciglenečki, Tinje nad Loko pri Žusmu, Vrsta radova: terenski pregled
Opera Instituti archaeologici Sloveniae, 4, Ljubljana, 2000.
Jurčević 2011 A. Jurčević, Nalazi ranokarolinškog oružja i Od 20. studenog do 1. prosinca 2017. trajao je arheo-
konjaničke opreme u doba formiranja Hrvatske Kneževine, loški terenski pregled položaja u općinama Bojna, Buzeta
SHP, III/38, Split, 2011: 111 – 147. i Brubno, na području grada Gline. Voditeljica istraživanja
318
PROJEKT: Arheološki terenski pregled i probno

istraživanje područja Brekinjova Kosa i Sivac u Bojni
kod Gline
Voditelj istraživanja: Anita Dugonjić
Podloga: TK DGU (WMS)
Crtež: 3
Autor: Nera Šegvić
0 500 1000 1500 2000 2500 3000 m
Pregled pretraženih položaja na TK DGU podlozi (izradila: N. Šegvić)
Ulomak kasnobrončanodobne (KPŽ) keramičke posude s ukras

Ulomak ruba kasnobrončanodobne (KPŽ) keramičke posude s nom trakom s otiscima prstiju s položaja P13 Brubno – Groblje
položaja P4 Brekinjova kosa (foto: P. Dugonjić) (foto: P. Dugonjić)
bila je Anita Dugonjić, zamjenica voditeljice Filomena pašnjacima. Najveći je vodotok rječica Bojna, slijede vodo-
Sirovica iz Arheološkog muzeja u Zagrebu, a u rekognosci- toci Sivac, Buzeta i Slatina. Navedena naselja grada Gline
ranju je sudjelovala i Tara Pivac, dipl. arheologinja. Terenski važno su eksploatacijsko područje, na kojemu se nalaze
pregled financiralo je Ministarstvo kulture. rudokopi tehničko-građevnog kamena, vidljivi na području
Bojne i Slatine.
Područje istraživanja obuhvatilo je položaje unutar triju Prije početka terenskog pregleda prikupljeni su podaci o
naselja na području grada Gline: Bojnu, Buzetu i Brubno. ciljanom području (katastarske karte), a izrađena je i povi-
Riječ je o području Banovine, brdovitu kraju obra- jesna studija „Područje Sivca i Brubna u razdoblju kasnog
slom gustim šumama, koje se mjestimično izmjenjuju s srednjeg i ranog novog vijeka” autora Petra Sekulića (Odjel
319
Položaj P13 Brubno – Groblje (foto: T. Pivac) Položaj P15 Brdo – Brdo (foto: T. Pivac)
za kopnenu arheologiju, Hrvatski restauratorski zavod), Položaj Ispod Brekinjove kose (P5) šumsko je područje
koja je pomogla prilikom odabira važnih položaja na inače smješteno na izduženoj gredi. Pronađeni su i dokumenti-
teško dostupnom području. rani ulomci keramike koje je moguće datirati u kasno bron-
Tijekom rekognosciranja pregledan je 21 položaj. Položaji čano doba i kulturu polja sa žarama (KPŽ), što ne iznena-
su označeni brojkom i toponimom, a ovisno o zateče- đuje s obzirom na blizinu položaja P4 (Brekinjova kosa).
nom stanju dodavane su im brojke lokacija i tvorevina. Položaj Brubno – Groblje (P13) područje je pravoslavnoga
Pregledani su položaji (lokacije i tvorevine) fotografirani, groblja koje je bilo u uporabi tijekom dužeg razdoblja: u
a njihov je položaj zabilježen ručnim GPS uređajem. Na cijelom 20. st. sve do danas (prema vidljivim nadgrobnim
temelju obrađenih podataka izrađena je i QGIS datoteka spomenicima). Pretraženo je i područje oko samoga gro-
te nacrtna dokumentacija koja prikazuje pregledane polo- blja. Zabilježene su dvije lokacije, od kojih treba izdvojiti
žaje, lokacije i tvorevine, kao i pozicije pokretnih nalaza, plato smjera SI-JZ na kojemu je, zahvaljujući iskopu zemlje
odnosno pozicije na kojima nije bilo arheoloških ostataka. potrebnom za pravoslavno groblje, pronađena veća koli-
Detaljan pregled terena obuhvatio je sljedeće položaje: čina ulomaka naseobinskih keramičkih predmeta, koje je
Šubarina kosa (P1), Živanovića vrelo (P2), Bulića kosa moguće datirati u kasno brončano doba te vrlo sitni ulomci
(P3), Brekinjova kosa (P4), Ispod Brekinjove kose (P5), Kik koje je moguće datirati u eneolitik (lasinjska kultura), ali i u
(P6), Seča (P7), Todorovića brdo (P8), Zečeva kosa (P9), srednji vijek.
Piketa (P10), Sivac (P11), Brubno (P12), Brubno – Groblje Na području Slatine (P21) također su pronađeni ulomci
(P13), Brdo – Rovine (P14), Brdo – Brdo (P15), Januzi prapovijesne (kasno brončano doba) i novovjekovne kera-
(P16), Januzi – Brdo (P17), Januzi – Groblje (P18), Jovića mike, koji upućuju na aktivnost u navedenim razdobljima.
glavica (P19), Čardačić (P20) i Slatina (P21). Iako na dvanaest pregledanih položaja nije pronađen
Pretraženi su položaji odabrani zbog specifičnog reljefa, pokretni arheološki materijal, smještaj i toponimi samih
dominantnih pozicija na kojima su locirani i zanimljivih položaja mogu upućivati na njihovu važnost. Dijelovi polo-
toponima. Terenski pregled bio je otežan zbog nepristupač- žaja Sivac (P11) imaju izvanredan pogled na Brubno,
nosti pojedinih položaja, od kojih je većina bila pod gustom Slatinu i Staničko polje. Sličan dominantan položaj ima i
šumom, ali i zbog opće zapuštenosti područja, koje je sta- Jovića glavica (P19). Položaj Čardačić (P20) po toponimu
novništvo napustilo prije više desetaka godina. Od 21 pre- i smještaju upućuje na aktivnost u razdoblju Vojne krajine,
gledanog položaja u studenom 2017., na devet položaja no nije isključena mogućnost korištenja tim položajem i u
pronađeni su arheološki nalazi, a to su: Brekinjova kosa mlađim razdobljima. Zanimljiv je i položaj Todorovića brda
(4), Ispod Brekinjove kose (5), Todorovića brdo (8), Brdo (P8), koje se nalazi na blagom uzvišenju u blizini izvora
– Rovine (14), Brubno – Groblje (13), Januzi (16), Januzi – vode. Terasasta konfiguracija tog položaja nije rezultat
Brdo (17), Jovića glavica (19) i Slatina (21). nekih geoloških promjena, već upućuje na ljudsku djelat-
S navedenih položaja prikupljen je gotovo sav pronađeni nost u minulim periodima ili u suvremenom dobu. Prilikom
materijal, bez obzira na njegove determinističke osobine. terenskog pregleda otkrivena su dosad nepoznata arheo-
Položaj Brekinjova kosa (P4), na kojemu su zaštitna arhe- loška nalazišta, koja omogućavaju stvaranje slike o nase-
ološka istraživanja potaknuta eksploatacijom kamena, ljenosti tog područja u različitim arheološkim razdobljima.
otprije je poznat arheološkoj javnosti. Terenskim pregle-
dom obuhvaćeno je područje poznatog lokaliteta i okolno Literatura
područje, na kojemu su prikupljeni mnogi keramički
ulomci, koje je moguće datirati u rani srednji vijek, kasno Sekulić 2017 P. Sekulić, Područje Bojne u razdoblju
brončano doba (kultura polja sa žarama), rano brončano kasnog srednjeg i ranog novog vijeka, povijesna studija,
doba i eneolitik. Ulomci su nađeni u profilima i u izbače- 2017.
noj zemlji nastaloj probijanjem šumskog puta te na nasipu Sekulić 2017 P. Sekulić, Područje Sivca i Brubna u razdo-
kružnog oblika prekrivenog kamenjem i ulomcima kera- blju kasnog srednjeg i ranog novog vijeka, povijesna stu-
mičkih posuda. dija, 2017.
320
Škiljan 2008 F. Škiljan, Kulturno-historijski spomenici

Banije, Zagreb, 2008.
Anita Dugonjić
Summary
In the period from 20 November to 1 December 2017,

Archaeological Museum in Zagreb undertook an archaeo-
logical field survey of several sites in the municipalities of
Bojna, Buzet and Brubno in the territory of the City of Glina,
the Sisak-Moslavina County. During the field survey, 21
sites or positions (P) were inspected as follows: Šubarina
kosa (P1), Živanovića vrelo (P2), Bulića kosa (P3), Ostaci crkve sv. Ivana Nepomuka (foto: M. Carić)
Brekinjova kosa (P4), Ispod Brekinjove kose (P5), Kik (P6),
Seča (P7), Todorovića brdo (P8), Zečeva kosa (P9), Piketa Prilikom nadzora utvrđeno je da je originalna podnica
(P10), Sivac (P11), Brubno (P12), Brubno-Groblje (P13), crkve sačuvana na maloj površini unutar apside, na oko
Brdo-Rovine (P14), Brdo-Brdo (P15), Januzi (P16), Januzi- 10-25 cm dubine. Podnica je očišćena, fotografski i geodet-
Brdo (P17), Januzi-Groblje (P18), Jovića glavica (P19), ski dokumentirana te zaštićena geotekstilom i zemljanim
Čardačić (P20) and Slatina (P21). The surveyed positions nasipom, sukladno preporukama Konzervatorskog odjela
were selected due to the interesting terrain, dominant loca- u Sisku. Na ostatku površine unutar crkve, ispod tankog
tions, and interesting toponyms. The survey was difficult sloja humusa nalazila se šuta debljine 30 – 40 cm. Ispod
since certain positions were inaccessible, most were under šute utvrđeno je postojanje geološkog sloja.
dense forest as well as due to the general neglect of the Izvan crkve, ispod tankog sloja humusa nalazio se geo-
area from which the population emigrated decades ago. Of loški sloj. Od pokretnih arheoloških nalaza uočeni su samo
the 21 sites, archaeological finds were found at nine sites: komadi obrađenog kamena, koji su pripadali interijeru i
Brekinjova kosa (4), Ispod Brekinjove kose (5), Todorovića eksterijeru crkve.
brdo (8), Brdo-Rovine (14), Brubno-Groblje (13), Januzi
(16), Januzi-Brdo (17), Jovića glavica (19) i Slatina (21). Mario Carić
They include fragments that belong to prehistoric, medi-
eval and post-medieval artefacts. The field survey revealed Summary
hitherto unknown archaeological sites that enable the
reconstruction of the population of this area through differ- In the course of December 2016 and March 2017, archaeo-
ent archaeological periods. logical supervision and probe excavations were carried out
in the area designated for the presentation of the church of
St Ivan Nepomuk (St John of Nepomuk) in Glina. According
to the plan, the works encompassed excavations of a
Redni broj: 176 trench for laying electricity cables as well as benches within
Lokalitet: Glina – Sv. Ivan Nepomuk the church. The supervision established that the original
Naselje: Glina floor has been preserved over a small surface area within
Grad/općina: Glina the apse at a depth of 10 – 20 cm.
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor, probno iskopavanje
Redni broj: 177
U prosincu 2016. i ožujku 2017. organiziran je arheološki Lokalitet: Gora – zaobilaznica DC-37
nadzor i probna iskopavanja na području prezentacije Naselje: Gora
ostataka crkve sv. Ivana Nepomuka u Glini, k.č. 1835, Grad/općina: Petrinja
k.o. Glina. Arheološki nadzor provodio je Gradski muzej Pravni status: –
Sisak (voditelj Mario Carić, mag. archeo., zamjenica Razdoblje: SV, NV
Rosana Škrgulja, dipl. arheo.). Vrsta radova: rekognosciranje
Arheološki nadzor zemljanih radova i probni iskop na loka- U listopadu 2017. arheološki je rekognoscirano područje
ciji zaštićenog kulturnog dobra Memorijalno mjesto crkve izmještanja ceste DC 37 u mjestu Gori. Radove je vodio
sv. Ivana Nepomuka, u svrhu (re)adaptacije kulturnog dr. sc. Hrvoje Kalafatić, a sudjelovao je i dr. sc. Bartul
dobra, sukladno uvjetima Konzervatorskog odjela u Sisku. Šiljeg, obojica s Instituta za arheologiju iz Zagreba.
Po planu projekta, zahvat je obuhvaćao iskop rovova za
elektroinstalacije i klupe unutar tlocrta crkve, dubine do Arheološki terenski pregled pokazao je da je područje
40 cm, širine oko 25 cm, te dvije temeljne stope za vrata izmještanja ceste DC 37 uglavnom nizinsko i plavno pod-
ispred originalnog ulaza crkve. Iskop je bio dubok 80 cm, ručje, s blago povišenim pojasom u zapadnom dijelu trase,
dimenzija 0,5x1 m. od stacionaže 0+700 m do 0+870 m i spoja s postojećom
321
Majur i grada Hrvatske Kostajnice te lokalitet Gradina u bli-

zini Hrvatske Dubice. Lokalitet Gradina otprije je u literaturi
poznat kao prapovijesni i antički lokalitet. Godine 2017. dio
položaja Gradina sustavno je pregledan. Najveća gustoća
nalaza zabilježena je na katastarskim česticama između
3283/1 i 3284/4 te 3403/1 i 3409/3. Najveći broj prikupljene
keramike datiran je u srednji i novi vijek, a manji broj ulo-
maka potencijalno upućuje na antiku. Pronađeno je svega
nekoliko ulomaka koji bi se mogli datirati u prapovijest, ali
se radi o iznimno fragmentiranim nedijagnostičkim ulom-
cima te je takva datacija upitna.
Ljudska aktivnost u prapovijesti utvrđena je na lokalitetu
Unka. Taj lokalitet stavljen je pod preventivnu zaštitu za
razdoblje između 2012. i 2018., ali prije nije istraživan,
stoga nisu bili poznati nikakvi podaci o dataciji ili karak-
teru lokaliteta. Lokalitet Unka (koordinate N 45°15’57,19’’;
Pogled na dio trase zapadno od stacionaže 0+700 m E 16°33’6,12’’) zapravo je veći zemljani humak s usje-
kom na sjevernoj strani. Humak se nalazi u udolini sa
trasom DC 37. Nova trasa ceste prolazi dobrim dijelom svih strana okruženoj brdima, a južno od humka nalazi
postojećim cestama i putovima. Varijanta ceste 1 i 2 malo se niže elipsoidno uzvišenje, koje se proteže u smjeru
se razlikuju te su obje pregledane. istok-zapad. Udolini je moguće pristupiti s istoka, zapada
Prilikom terenskog pregleda nisu uočeni arheološki ostaci i juga kroz usjeke između spomenutih brda. Unka je smje-
na novoj trasi ceste, a povišeni dio trase zapadno od sta- štena na trasi starih puteva koji povezuju utvrde Vračaj
cionaže 0+700 m pogodan je za naseljavanje i zahtijeva kraj sela Mračaja te Djed u Hrvatskoj Kostajnici. Radi se o
arheološki nadzor prilikom zemljanih radova na humusnom području iznimno bogatom podzemnim vodama i izvorima
sloju. (Raminac) te zbog toga ne čudi djelomično naplavljivanje
tijekom kišnih mjeseci. Sam humak Unka iznimno je strma
Hrvoje Kalafatić tvorba u obliku slova U, čiji promjer iznosi 20-ak metara.
Bartul Šiljeg Na njegovoj sjevernoj strani nalazi se spomenuti usjek, koji
završava izraženim kraterom u sredini samog brežuljka.
Summary Također, sa sjeverne strane brežuljka nalazi se nekoliko
uzastopnih terasa. Dok je spomenuto južno elipsoidno
In October 2017 archaeological reconnaissance was car- uzvišenje moguće otpisati kao prirodnu tvorbu, kod humka
ried out over a new route of the state road 37 in Gora. The je već na prvi pogled jasno da je njegov izgled oblikovan
new route mostly follows existing roads and paths. Route ljudskim djelovanjem. S obzirom na to da površinski nalazi
variants 1 and 2 slightly differ, and both were surveyed. No s lokaliteta nisu poznati te da se ne radi o obrađenoj povr-
archaeological remains were discovered. šini, u sezoni 2017. probnim se sondažnim istraživanjima
pokušao utvrditi karakter samog lokaliteta. Otvorene su tri
sonde na trima različitim pozicijama.
Sonda 1 (dimenzija 3x2 m) otvorena je na vrhu elipsoid-
Redni broj: 178 nog uzvišenja (k.č. 2552). Već je nakon uklanjanja 20-ak
Lokalitet: Hrvatska Dubica – Gradina, Kostrići – Unka, cm humusnog sloja uočen zdravični sloj. U humusnom
Veliko Krčevo – Kamenik sloju pronađen je tek jedan manji ulomak srednjovjekovne
Naselje: Hrvatska Dubica, Kostrići, Veliko Krčevo
Grad/općina: Hrvatska Kostajnica, Hrvatska Dubica,
Majur
Vrsta radova: terenski pregled, probno iskopavanje
Godine 2017. pregledano je i sondažno istraženo područje

Grada Hrvatske Kostajnice te općina Hrvatska Dubica
i Majur. Stručni voditelj bio je Filip Franković, a njegov
zamjenik Sanjin Mihelić, ravnatelj Arheološkog muzeja u
Zagrebu. U istraživanju su sudjelovali i drugi zaposlenici
Arheološkog muzeja te studenti Odsjeka za arheologiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Istraživanja su financirali
Ministarstvo kulture i Sisačko-moslavačka županija.
U fokus istraživanja stavljena su dva lokaliteta – lokalitet Pogled na humak Unka s povišenog položaja na jugoistoku (foto:
Unka u blizini sela Kostrića na samoj granici između općine F. Franković)
322
keramike. Valja naglasiti da je zdravični sloj dosegnut u širio se južno prema platou gdje je bila postavljena sonda 2.
sondi 1 zapravo sloj svijetlo žute gline sa sporadičnim pro- Također, utvrđeno je da je sam humak zapravo velika naku-
slojem sive gline. Sonda 2 (dimenzija 2x3 m) otvorena je na pina gline. Radi se o prirodno pročišćenoj i visokokvalitetnoj
platou smještenom između humka i elipsoidnog uzvišenja glini. Sve pronađene keramičke ulomke moguće je datirati u
(k.č. 2552). Unutar sonde 2 definirana su tri različita sloja. prapovijest, vjerojatno brončano doba, te antiku. U kvantita-
Sloj 1 je sloj crne masne zemlje u kojem su sporadično tivnom smislu prevladavaju prapovijesni ulomci.
pronalaženi ulomci keramike iznimno visokog stupnja frag S obzirom na rezultate probnih sondažnih istraživanja
mentiranosti i komadići kućnog lijepa. Nakon 80-ak cm 2017., moguće je zaključiti da je lokalitet Unka zapravo
sloj 1 zamijenio je mastan žutosmeđi sloj 2, koji je također ležište visokokvalitetne gline koja je eksploatirana za
sadržavao ulomke keramike i komadiće lijepa, uz dodatak lokalne potrebe u različitim razdobljima ljudske prošlosti.
ugljena. I u ovom slučaju ulomci keramike i kućnog lijepa Ipak, s obzirom na pronađeni keramički materijal, izgleda
bili su iznimno fragmentirani. Nakon 30-ak cm pojavio se da je najintenzivnija eksploatacija zabilježena u prapovije-
sloj 3, koji je bio nešto tamniji od sloja 2. U njemu nisu sti te nešto slabije u antici. Zbog toga je moguće zaključiti
pronađene znatne količine kućnog lijepa ili keramičkih ulo- da svoj neobičan oblik humak duguje višestoljetnoj eksplo-
maka, ali je njihova sporadična prisutnost upućivala na to ataciji tog izvora gline. Određena aktivnost zabilježena je i
da se ipak radi o kulturnom sloju. Na dubini od 180 cm u srednjem vijeku. Lokalno stanovništvo potvrdilo je odre-
dosegnuta je iznimno kompaktna i tvrda smeđa zdravica. đenu aktivnost i u nešto novijim vremenima, kada se na
Stupanj fragmentiranosti keramičkog materijala u slojevima
1, 2 i 3 te karakter samih slojeva upućuju na to da se vrlo
vjerojatno radi o naplavnom materijalu koji je ondje stigao
prirodnim procesima, vjerojatno plavljenjem tijekom kišnih
mjeseci. Analiza keramičkih ostataka i usporedba s rela-
tivno jednostavnim stratigrafskim odnosima pokazuje da
se većina ulomaka iz gornjih slojeva može povezati s pra-
povijesti, o čemu svjedoče i nalazi litike, dok se keramički
materijal iz donjih slojeva možda može povezati s razdo-
bljem antike, točnije rimskom grubom keramikom. Pojedini
ulomci upućivali su i na srednjovjekovnu dataciju, ali se radi
o manjinskom materijalu. Ipak, na umu treba imati iznimnu
fragmentiranost i ispranost keramičkih ostataka koji one-
mogućuju njihovu precizniju analizu. Kako spomenuti stra-
tigrafski odnosi nisu održivi u zatvorenom kontekstu, jer se
stariji materijal nalazi iznad mlađeg, moguće je zaključiti da
su stratigrafski odnosi stvoreni tijekom naknadnih procesa,
poput naplavljivanja ili kliženja materijala s okolnih brda.
Sonda 3 (dimenzija 4x1 m) otvorena je na prijelazu s platoa na
humak. Cilj postavljanja sonde na tome mjestu bio je ispitati
odnos slojeva zabilježenih u sondi 2 prema humku te utvrditi
stratigrafske odnose na njemu. Najprije je uklonjen humusni
sloj u kojemu je pronađeno nekoliko keramičkih ulomaka te
komadići lijepa. Nakon njegova uklanjanja pojavio se kulturni
sloj koji je također sadržavao keramičke ulomke te komadiće Izbor iz materijala pronađenog prilikom iskopavanja na lokalitetu
kućnog lijepa. Kulturni sloj započinjao je u podnožju humka i Unka 2017. g. (foto: I. Krajcar)
Pogled na istočni profil sonde 2 otvorene na lokalitetu Unka (foto: Pogled na sjeverni profil sonde 3 otvorene na lokalitetu Unka (foto:
F. Franković) F. Franković)
323
Unki navodno kopalo u potrazi za blagom koje je ondje Redni broj: 179
zakopano prema lokalnim pričama. Ipak, spoznaja da se Lokalitet: Kutina – Čret (kolektor K47 u ILZ grada
zapravo radi o izvoru gline nije sačuvana u usmenoj pre- Kutine)
daji. Zbog svog karaktera, ali i oblika dobivenog ljudskom Naselje: Kutina
eksploatacijom u različitim razdobljima ljudske povijesti, Grad/općina: Kutina
moguće je zaključiti da je lokalitet Unka jedinstven primje- Pravni status: P-3121
rak u okviru arheoloških krajolika Republike Hrvatske. Razdoblje: P
Godine 2017. pregledan je i znatan broj položaja čiji je Vrsta radova: arheološki nadzor
toponim sugerirao postojanje potencijalnog lokaliteta. U
obzir su uzete i priče lokalnog stanovništva koje svjedoče o U srpnju i kolovozu 2017. arheološki su nadzirani zemljani
postojanju zakopanog blaga, crkve ili „zlatnih turskih kolaˮ radovi za potrebe gradnje kolektora K47 u industrijsko-
na nekima od položaja. Nažalost, terenski pregled i probna -logističkoj zoni grada Kutine, k.č. 9268, 9269, 9270,
bušenja sondom za uzimanje uzoraka tla na većini pozicija 9271, 9272, 9273, 9275, 9280/2, 9289, 9290, 9291, 9292,
nisu dokazala postojanje arheoloških lokaliteta te je jedino 9824, 9317/1, 9340 i 9821, k.o. Kutina i k.č. 2512, 2477/1,
položaj Kamenik kraj Velikog Krčeva pokazao arheološki 2478/1, 2479/1, 2480/1, 2481/1, 2490/1, 2491/1, 2456/3,
potencijal. Na spomenutom su položaju sporadično prona- 2491/6, 2518, 2511/2, 2489/1, 2487/1, 2486/1 i 2485/1,
laženi ulomci srednjovjekovne keramike, međutim probna k.o. Husain. Nadzor je obavio kustos arheološkog odjela
bušenja nisu pokazala postojanje arheoloških slojeva na Muzeja Moslavine Antonio Džaja, dipl. arheo. Investitor je
najprominentnijim pozicijama, koje je i lokalno stanovništvo bila tvrtka Moslavina d.o.o. za javnu vodoopskrbu i javnu
izdvojilo kao pozicije na kojima su prijašnjih godina prona- odvodnju, Kutina.
laženi ostaci kamenih struktura.
U provedbenom postupku utvrđeno je da će se radovi
Filip Franković izvoditi djelomično unutar preventivno zaštićenog arhe-
Sanjin Mihelić ološkog nalazišta Čret (k.o. Husain; P-3121) te u blizini
preventivno zaštićenog arheološkog lokaliteta Kutina – Krč
Summary (P-3930), ustanovljenog na trasi gradnje visokotlačnog cje-
vovoda plina od PRMS Kutina 1 do postrojenja amonijaka
In 2017 the Archaeological Museum in Zagreb conducted Petrokemije d.d. u Kutini.
research in the territories of the City of Hrvatska Kostajnica, Trasa iskopa na prostoru gradnje kolektora K47 u industrij-
Municipality of Hrvatska Dubica and Municipality of Majur. sko-logističkoj zoni grada Kutine nalazi se jugoistočno od
Two focus of the research was on two known archaeologi- središta grada i južno od tvornice Petrokemija d.d. i smje-
cal sites: 1) the site of Unka near the village Kostrići, located štena je u ravničarskom terenu, geomorfološki gledano, u
on the border between the City of Hrvatska Kostajnica and nekadašnjoj poplavnoj ravnici. U takvu tipu terena mogu
the Municipality of Majur; 2) the site of Gradina located se očekivati sedimenti poplavne ravnice. Takvi sedimenti
in the Municipality of Hrvatska Dubica. In the literature, redovito uključuju pravilne ili manje pravilne izmjene pije-
Gradina has been known as a prehistoric and Roman site. saka, glina, šljunaka, šljunkovitih pijesaka, pjeskovitih šlju-
However, the 2017 field survey did not confirm any signifi- naka i pjeskovitih glina. Već na prvi pogled vidi se da je riječ
cant activity in prehistory. Rather, most of the collected pot- o zaravnjenom području koje je u geološkoj prošlosti bilo
tery dates to the medieval period, with a few sherds point-
ing to the Roman presence.
The site of Unka has been listed as a cultural property
under the preventive protection (2012 – 2018), but the first
real research was conducted in 2017. The site is actually
a mound located in a hollow surrounded by several hills.
It can be approached from several directions (east, south
and west) by roads following natural cuttings between
the hills. The entire area is rich in underground water and
springs (e.g. Raminac), which can cause occasional flood-
ing in the rainy parts of the year. The mound has a cutting in
the north, which reaches its centre. Several terraces were
recorded on the northern side. Three test trenches were
opened in the area around the mound and in the mound
itself. The excavation showed that the mound is actually a
source of fine clay, perfect for pottery production. Human
activity at the site was most intensive in prehistory, prob-
ably in the Bronze Age. The exploitation was less intensive
in the Roman and medieval periods. Therefore, the strange
shape of the mound is the result of the exploitation of the
clay source throughout many centuries. As such, Unka
represents a unique example among archaeological land-
scapes in Croatia. Prikaz trase iskopa K47 (Podloga DOF2014/16)
324
prema položaju Krč. Od 24. srpnja 2017. iskopavan je dio

na položaju Čret iz smjera istoka prema zapadu. Na tim
dionicama iskop je bio širok oko 1,5-4 m i dubina je varirala
otprilike od 2,5 do 4,5 m. Ispod sloja oranice nalazio se sloj
pjeskovito-glinovitog tla okersmeđe do sivosmeđe boje.
Od 3. kolovoza iskopavan je dio na položaju Krč iz smjera
zapada prema istoku. Na toj dionici iskop je bio širok kao
i na ostatku dionica, ali je dubina varirala otprilike od 2,5
do 5,3 m. Na početku iskopa skinut je dio ceste, a dalje su
se nastavljale livade obrasle visokom travom i kukuruzišta.
Ispod sloja oranice nalazio se identičan sloj glinovitog tla
okersmeđe do sivosmeđe boje, kao i na drugim dionicama
Položaj prapovijesnog nalazišta AN Čret (oznaka 1) (prema iskopa. Na početnom dijelu na dubini od oko 4,8 m pojavlji-
Minichreiter 2008: 24) vala se podzemna voda, koja je uzrokovala rušenje profila.
Na cijelom iskopanom dijelu trase gradnje kolektora K47
nisu uočeni nikakvi pokazatelji mogućeg arheološkog nala-
zišta – ni prilikom površinskog pregleda ni tijekom iskopa. S
obzirom na to da je riječ o rubnom dijelu poplavne ravnice,
teško je predvidjeti u kojim su dijelovima tog poplavnog
područja drevne populacije eventualno imale svoja privre-
mena ili trajnija naselja. Moguće je da bi se trajnija naselja
mogla nalaziti na početku obronaka Moslavačke gore, tj.
u zoni koja je sigurna od plavljenja Lonjskog polja. U tim
bi područjima mogla biti pronađena sezonska, privremena
obitavališta ili neki oblik sojeničkih naselja.
S. Dimitrijević spominje nalazište Kutina – Gračenica,
„Čretesˮ s kojeg potječu dva ulomka lasinjske keramike
(Dimitrijević 1961: 75, 76). Ulomke keramike s tog nalazi-
šta otkrio je prije Drugoga svjetskog rata tadašnji kutinski
sudski pristav D. Jagić i poslani su u današnji Arheološki
Ulomci keramike s nalazišta Kutina – Gračenica „Čretes” muzej u Zagrebu. Pretpostavlja se da je nalazište pogrešno
locirano jer iz nekog razloga nije uzet u obzir tekst u kojem
dijelom plavnog područja Lonjskog polja, u kojem su talo- se spominje da se zemljište „Čretesˮ nalazi između Kutine
ženi sedimenti tipični za riječne ravnice. S obzirom na to da i Gračenice te je fokus bio na sličnosti naziva toponima
je riječ o samom rubnom dijelu poplavne ravnice, sedimenti Čret i Čretes. Toponim Čret čest je u ovom području te i na
su fini pa u iskopu nije bilo šljunka ili krupnog pijeska, a tlo samom području Gračenice, gdje se javlja toponim Čretež,
uglavnom čini okersmeđa do sivosmeđa pjeskovita glina. koji svojim imenom i položajem puno više odgovara mjestu
Studija utjecaja na okoliš gradnje južne zaobilaznice Kutine s kojeg potječu nalazi lasinjske kulture te bi na tom pro-
– kulturno-povijesna baština, obuhvatila je prapovijesno storu trebalo tražiti arheološko nalazište Čretes.
arheološko nalazište Čret (P-3121), koje pripada lasinjskoj
kulturi (Minichreiter 2009: 132, 133), smješteno 1 km jugo- Literatura
istočno od trase visokotlačnog cjevovoda plina od PRMS
Kutina 1 do postrojenja amonijaka u Kutini. Predviđen je Dimitrijević 1961 S. Dimitrijević, Problem neolita i eneolita
arheološki nadzor na trasi u dužini od 600 m (Minichreiter u sjeverozapadnoj Jugoslaviji, OA, 5, br. 1, Zagreb, 1961:
2008: 11). Preventivno zaštićen arheološki lokalitet Kutina 5 – 78.
– Krč ustanovljen je na trasi gradnje visokotlačnog cjevo- Geoportal Geoportal DGU (Geoportal Državne geodetske
voda plina od PRMS Kutina 1 do postrojenja amonijaka uprave), http: //geoportal.dgu.hr/viewer/
Petrokemije d.d. u Kutini (Kalafatić et al. 2015: 10). Kalafatić et al. 2015 H. Kalafatić, B. Šiljeg, K. Minichreiter,
Prilikom površinskog pregleda oranica Lenišće i Čret M. Hulina, Studija utjecaja ugroženosti arheoloških loka-
(k.o. Husain) nisu uočene nikakve promjene u boji i struk- liteta na trasi izgradnje visokotlačnog cjevovoda plina od
turi zemlje, kao ni bilo kakav materijal koji bi upućivao na PRMS Kutina 1 do postrojenja amonijaka Petrokemije d.d.
postojanje arheoloških nalaza. Također na čitavu prostoru u Kutini, IARH, Zagreb, 2015.
nije uočena bilo kakva znatnija visinska razlika ili neki drugi Minichreiter 2008 K. Minichreiter, Studija utjecaja na
geološki pokazatelj, na temelju koje bi se moglo pretposta- okoliš izgradnje južne obilaznice Kutine – Kulturno povije-
viti postojanje arheološkog nalazišta. Katastarske čestice sna baština, IARH, Zagreb, 2008.
na položaju Krč (k.o. Kutina) bile su pod kukuruzištem ili Minichreiter 2009 K. Minichreiter, Arheološki lokaliteti na
visokom travom, tako da je površinski pregled bio otežan te trasi južne obilaznice grada Donjeg Miholjca i južne obila-
ni ondje, kao ni na prijašnjim položajima, nisu uočeni nikakvi znice Kutine, AIA, vol. V, br. 1, Zagreb, 2009: 130 – 133.
pokazatelji mogućeg postojanja arheološkog nalazišta. Registar Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske
Na položaju Lenišće iskop je započet od strane puta ispod
baze fosforogipsa Petrokemije d.d. u smjeru sjeverozapada Antonio Džaja
325
Summary na njezinu vrhu vidljiv je zatravnjeni dio ispod kojeg se,

sa zapadne i jugozapadne strane, mogu uočiti terasasta
In July and August 2017 archaeological supervision was zaravnjenja koja se spuštaju niz padinu. Krajnji sjeverni i
conducted over the earthworks carried out for the construc- sjeveroistočni dijelovi gradine uništeni su odronima izazva-
tion of the K47 collector in the industrial and logistics area nima radom kamenoloma te su nepovratno izgubljeni.
of the City of Kutina. During the inspection of the surface Za vrijeme prvog istraživanja na gradini Marić 1964., povr-
and excavation works, no archaeological features were šina gradine bila je prekrivena oranicama i vinogradima
detected. (Bobovec 1992: 21). Ulomci prapovijesne keramike koji su
godinama pronalaženi na gradini prilikom poljoprivrednih
radova te donošeni u Muzej Moslavine u Kutini, kao i sam
smještaj gradine u prostoru, bili su poticaj Dragici Iveković,
Redni broj: 180 arheologinji Muzeja Moslavine, da probno istraži gradinu.
Lokalitet: Mikleuška – Gradina Marić U ljeto 1964. otvoreno je šest probnih sondi. Njihov točan
Naselje: Mikleuška geografski položaj danas se više ne može sa sigurnošću
Grad/općina: Mikleuška utvrditi, ali su iz literature (Iveković 1968) poznate njihove
Pravni status: Z-3590 dimenzije te međusobni odnosi između pojedinih sondi.
Razdoblje: P Kada su 1988. djelatnici Muzeja Moslavine u Kutini krenuli
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje u obilazak terena, uočeno je da eksploatacija susjednog
kamenoloma prijeti devastiranjem lokaliteta. Samo je nala-
Od 7. kolovoza do 9. rujna 2017. zaštitno je arheo- zište oštećeno 1989. prilikom proširenja eksploatacijskog
loški istraživano nalazište na prapovijesnom lokalitetu polja kamenoloma. Reagirao je tadašnji Regionalni zavod
Mikleuška – Gradina Marić. Ekipu na terenu činili su: za zaštitu spomenika kulture, izdavši zabranu daljnjih radova
dr. sc. Jacqueline Balen, voditeljica istraživanja, Ana Đukić (Bobovec 1992: 20). Na osnovi tih okolnosti, odlučeno je
i Kristijan Paskojević, zamjenici te stručna ekipa (Marin da će Muzejsko društvo sjeverozapadne Hrvatske i Muzej
Mađerić, Josip Zorić, Stjepan Marinković) i radnici koji su Moslavine u Kutini započeti petogodišnje sustavno istraživa-
ručno iskopavali teren. Korijenje drveća te površinski sloj – nje gradine Marić (Bobovec 1989: 16). Prva kampanja odra-
humus (SJ 1) strojno je uklonio vlasnik kamenoloma. đena je u lipnju 1990., da bi iduća, zbog ratnih okolnosti, bila
odgođena do 1995. godine. U lipnju 1990. istraživano je pod-
Gradina Marić smještena je 2 km sjeverno od sela ručje na najugroženijem, sjeveroistočnom dijelu nalazišta, uz
Mikleuške, oko dvadeset kilometara sjeverozapadno sam rub mjesta odrona do kojeg je došlo zbog rada kame-
od Kutine, na nadmorskoj visini od 274,7 m. Položaj koji noloma. Otvoreno je osam sondi (170 m²), koje su tijekom
gradina Marić zauzima jedan je od istaknutijih visinskih istraživanja, skidanjem kontrolnih profila između njih, bile
položaja na prostoru Moslavine. Gradina je smještena na spajane u veće istražne blokove (Bobovec 1992: 17). Treće
samom rubu šume Kamenjače, koja danas prekriva njezinu dvotjedno istraživanje na gradini Marić bilo je organizirano u
površinu. U podnožju, s istočne strane gradine teče potok rujnu 1995., pod vodstvom A. Bobovec. Istraživano je pod-
Kamenjača, čija lako prohodna potočna dolina čini prirodan ručje na sjevernoj padini, odnosno na mjestu gdje su 1990.
komunikacijski pravac kroz Moslavačku goru. Iako je danas uočeni tragovi vučedolskog naselja. Pri završetku kampanje
površina gradine prekrivena gustom šumom i šikarom, aktiviralo se klizište na sjeveroistočnom dijelu gradine te se
Pogled na nalazište iz kamenoloma (foto: J. Balen)
326
pokazalo da se naselje prostiralo i izvan prethodno utvrđenih

granica, dok se iz sakupljenoga pokretnog materijala moglo
zaključiti da je uništeni dio lokaliteta većinom pripadao hori-
zontima brončanog i željeznog doba (Bobovec 1998: 14).
Godine 2017. organizirana je nova sezona arheoloških
istraživanja. Zona zahvata (na karti označena crvenim
linijama), definirana je ugovorom o zaštitnim istraživa-
njima, temeljenom na zadanoj zoni širenja kamenoloma.
Označene su dvije zone: zona 1 = uža zona, odnosno zona
istraživanja, te zona 2 = šira zona, koja obuhvaća padine
lokaliteta na kojoj je nadzirano micanje stabala s korijenjem
te uklanjanje zemlje. U zoni 2 iskopane su i probne sonde.
Prilikom istraživanja ustanovljeno je 467 stratigrafskih jedi-
nica (zapuna, ukopa i slojeva), prikupljene su 352 vrećice
nalaza (keramika, kamen, staklo, litika, lijep), 143 posebna Položaj nalazišta s crvenom linijom označenom zonom iskopa
nalaza (keramika i kamen) te 65 uzoraka (zemlja, ugljen, (izradio: M. Mađerić)
kost, rog). Na terenu je prikupljeno relativno malo nalaza
od kosti, roga te ugljena, zbog kiselosti zemlje. Nažalost, to
onemogućava i dobivanje AMS datuma s nalazišta.
Na nalazištu su ustanovljena dva sloja (SJ 2 i 3) u koja su
ukopani svi objekti na nalazištu. Zdravica, odnosno sterilan
sloj je geološka podloga – sipina. Zanimljivo je da slojevi
nisu duboki (oko 40-50 cm), iako se u dokumentaciji iz
prijašnjih istraživanja spominje i do metar sloja, na teme-
lju čega se pretpostavlja da su mlađi slojevi (brončano i
željezno doba), kao što su uostalom i prijašnji istraživači
navodili, uništeni. Sloj SJ 3 gotovo je bez nalaza te se pret-
postavlja da se radi o predzdravičnom sloju. Pogled na južnu padinu (foto: J. Balen)
Gotovo po sredini platoa, u smjeru SI-JZ ustanovljen je
„kanalˮ. Tijekom pražnjenja ustanovljeno je da se zapravo
radi o nekoj vrsti recikliranog puta te da je materijal mije-
šan (keramički materijal iz kamenog, bakrenog, brončanog
i željeznog doba). Put je najvjerojatnije „potaracanˮ mate-
rijalom koji se pronalazio po površini platoa. Po kartama
se može pretpostaviti da je put postojao još u 18. st., a
vjerojatno je još bio u upotrebi kada je na platou bila ora-
nica, odnosno dok se obrađivao. Materijala iz male povr-
šine bilo je jako puno – za nasipavanje puta vjerojatno je
uništeno nekoliko objekata iz različitih prapovijesnih razdo-
blja. Vjerojatno je upravo dio puta/kanala istražen (kada se
u dokumentaciji navodi sloj od keramike), jer je vidljivo da
se put/kanal protezao dalje prema sjeveroistoku, odnosno
prema već uništenom dijelu lokaliteta. Na temelju malih
iskopnih površina tada nije bilo moguće zaključiti o čemu
se zapravo radi. Na to također upućuje i činjenica da je veći
dio građe iz prijašnjih istraživanja ispremiješan. Pogled na jedan od višećelijastih objekata na sjevernoj padini
Tijekom istraživanja ustanovljena je puno veća koncen- (foto: J. Zorić)
tracija ukopanih objekata na SZ dijelu platoa i padine, što
se smanjuje prema JI. Također se može primijetiti da se funkciju. U njima je uglavnom pronađena keramička građa
nalazište dalje širi prema JZ, što ipak pokazuje da još nije koja se može pripisati vučedolskoj kulturi.
sasvim uništeno radom kamenoloma te da su moguća dalj- U dvjema jamama na južnom dijelu platoa, gotovo uz rub
nja istraživanja. istražene površine, ustanovljena je neolitička keramika, što
Da je položaj upotrebljavan i u recentno vrijeme potvrđuju otvara pretpostavke o širenju neolitičkog naselja dalje na
neki od ukopanih objekata, dosta pravilna oblika, ispunjeni jug, u dio gradine pod šumom.
recentnim materijalom (i na krajnjem SZ i JI dijelu iskopa). Među iskopanom građom najbrojniju kategoriju čine ulomci
Na sjevernoj padini ustanovljeni su pravilni redovi rupa keramičkog posuđa. Uglavnom je riječ o materijalu koji se
od stupova, za koje se smatra da pripadaju recentnim može datirati u mlađe faze vučedolske kulture, iako su pri-
voćnjacima. sutni nalazi koji potvrđuju naseljavanje prostora i tijekom
Veliki ukopani objekti na sjevernoj padini nepravilna su neolitika te kasnog brončanog/starijeg željeznog doba.
oblika (tzv. višećelijasti) te su ispunjeni bili s nekoliko Određivanje točnog odnosa, kao i potpune tipološke i kul-
zapuna i dosta je teško pretpostaviti njihovu moguću turološke slike, bit će moguće tek nakon potpune analize
327
one of the most dominant positions in Moslavina. It is

located on the very edge of Kamenjača forest with the
Kamenjača stream at its foot. The stream valley enables
a natural communication route through the Moslavačka
Mountains. Although the hillfort is covered with woods and
undergrowth, on its top there is a lawn above terraces that
occupy western and southwestern slopes. The northern-
most and NE parts of the hillfort were destroyed by slides
caused by a nearby quarry. The research has confirmed
that the hillfort should be taken into consideration as an
interesting site with a potential for further investigation.
Gradina Marić represents a hillfort site with a continuity of
Pogled s juga na plato sa zapunom kanala/puta (foto: J. Balen) occupation from the Neolithic to Late Iron Age.
keramičke građe. Za sada se može zaključiti da su posude

većinom grube fakture. Gruba keramika uglavnom je ukra-
šavana utiskivanjem prstiju, plastičnim aplikacijama i pla- Redni broj: 181
stičnim trakama, kao i horizontalno postavljenim barboti- Lokalitet: Osekovo – Ciglenice
nom. Kod keramike fine fakture prisutno je ukrašavanje Naselje: Osekovo
urezivanjem i ubadanjem. Najbrojniju keramičku skupinu Grad/općina: Popovača
čine lonci, uglavnom grublje fakture. Većina ih ima lagano Pravni status: Z-3656
prema van izvučen rub. Zdjele su prisutne u nekoliko oblika Razdoblje: A
– one S-profilacije i zdjele jače izvijenog ruba. Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Uz keramičko posuđe, velik broj (posebnih) nalaza pripada
keramičkim pršljencima i tzv. kotačima, koji su i inače česti Godine 2017. nastavljeno je istraživanje rimske rustične
nalazi unutar naselja vučedolske kulture. Karakterističan je vile na položaju Ciglenice u selu Osekovu pokraj Popovače.
i iznimno velik broj kamene građe pronađene u objektima. Istraživanja od 2012. vodi Odsjek za arheologiju Hrvatske
Najčešće su prisutni žrvnjevi i rastirači, ali ima i jako puno akademije znanosti i umjetnosti. Cilj ovogodišnjih istraži-
poluproizvoda (od žrvnjeva?) te lomljevine. vanja bio je potpuno otkrivanje središnje stambene zgrade
Istraživanja su potvrdila da gradinu Marić i dalje valja sma- u sklopu kompleksa rustične vile, s konačnom namjerom
trati zanimljivim arheološkim nalazištem, s potencijalom konzervacije i prezentacije ostataka arhitekture.
za daljnja istraživanja. Na temelju dosadašnjih istraživanja
moguće je zaključiti da je riječ o lokalitetu gradinskog tipa, s Iako se nalazište Ciglenice može smatrati razmjerno jed-
ustanovljenim naseljavanjem od neolitika do željeznog doba. nostavnim arheološkim lokalitetom za koji je znakovita
horizontalna stratigrafija, dakle ukopi i ostaci arhitekture
Literatura nalaze se u geološkoj osnovi (zdravici), te ih je razmjerno
jednostavno definirati i istražiti, godine 2017. pronađene su
Bobovec 1989 A. Bobovec, Višeslojno arheološko nala- stratigrafske jedinice iz triju razdoblja, tako da se pojave
zište Gradina Marić u Mikleuškoj djelomično uništeno, mjestimično i preklapaju. Pronađeni su ukopi koji se mogu
Muzejski vjesnik: glasilo muzeja sjeverozapadne Hrvatske, pripisati eneolitičkom naselju lasinjske kulture, naselju iz
12, 1989: 14. mlađeg željeznog doba koje pripada latenskoj kulturi te
Bobovec 1992 A. Bobovec, Tragovi vučedolske kulture na ostacima građevinskog sklopa rimske rustične vile, što je u
području Moslavine, Zbornik Moslavine, 2, Kutina, 1992: skladu s rezultatima prijašnjih kampanja.
9 – 21. Dosadašnja su istraživanja pokazala da je informacija o
Bobovec 1998 A. Bobovec, Arheološka topografija pod- razmjerno dobroj očuvanosti vile do sredine 1950-ih godina
ručja grada Kutine, Zbornik Moslavine, 4, Kutina, 1989: 12 netočna. Prema kazivanju lokalnog stanovništva, zidovi
– 23. vile bili su očuvani do jednog metra iznad zemlje, no koma-
Iveković 1968 D. Iveković, Rezultati sondažnih arheološ- sacijom zemljišta i uporabom teške mehanizacije prilikom
kih istraživanja na području Moslavine, Zbornik Moslavine, obrade zemljišta zidovi su uništeni, a ostaci vile poravnati
1, Kutina, 1968: 349 – 378. s okolnim zemljištem, kako bi se oranica lakše obrađivala.
Rakvin 2015 M. Rakvin, Naselje na Gradini Marić kod Iskopavanje je pokazalo da to nije tako, već da su zidovi i
Mikleuške tijekom kasnoga brončanog i starijeg željeznog temelji zidova uništeni znatno prije, tijekom vađenja gra-
doba, Prilozi IAZ, 32, Zagreb, 2015: 75 – 110. đevnog materijala za ponovnu uporabu.
Razina očuvanosti razmjerno je ujednačena. Od zidane
Jacqueline Balen arhitekture očuvani su samo temelji i dijelovi sustava odvoda
otpadnih voda te ostaci hodne plohe. Nalazi tesera upućuju
Summary na to da su podnice građevina bile ukrašene mozaicima, no
oranjem su podnice građevina u tolikoj mjeri oštećene da nije
Rescue archaeological excavations at the prehistoric site nađen ni jedan dio očuvanog mozaičnog poda. Upravo zbog
of Mikleuška-Gradina Marić were carried out in the course takva stanja očuvanosti prilikom iskopavanja primjenjuje se
of 2017. The Marić hillfort (spot height 274.7 m) represents jednostavna metodologija. Strojno je izmješten oraći sloj,
328
Zračna snimka iskopa Osekovo – Ciglenice (foto: T. Leleković)
Zračna snimka iskopa Osekovo – Ciglenice (foto: T. Leleković) Ostaci ugla glavne rezidencijalne zgrade (foto: O. Novaković)
koji varira od 50 do 70 cm. Nakon uklanjanja oraćeg sloja uklapanja tih instalacija u konačan izgled prezentacije nala-
površina se ručno uređuje struganjem, nakon čega se doku- zišta te zbog potrebe da se rimski bunari ponovno vrate u
mentira fotografijom i geodetskim premjerom. Nakon doku- funkciju za potrebe iskopavanja prezentacije, neki su od
mentiranja slijedi iskopavanje pojedinih dijelova arhitekture ukopa zaštićeni kako bi se naknadno istražili.
i ukopi kako bi se arheološke pojave istražile u potpunosti. Istraživanje je 2017. bilo usredotočeno na uklanjanje sloja
Zbog ograničenih sredstava i pristupa radnoj snazi, neke se oranja na području središnje stambene zgrade, definira-
pojave ne istražuju do kraja, odnosno u prvom je redu riječ o nje njezinih granica te na probno istraživanje i ispitivanje
bunarima koji su zapunjeni opekom i šutom. Zbog mogućeg ostataka te građevine. Ukupno je istražena površina od
329
2.871 m2, od čega je 2.250 m2 otkopano kako bi se u cijelo- željeznodobnog naselja. Sonda je 2015. proširena u smjeru
sti otkrila pretpostavljena glavna rezidencijalne zgade, dok zapada i juga, s ukupnom površinom od 35 m2, a istraživanja
je 550 m2 iskopano južno od „male zgradeˮ, s namjerom su nastavljena i 2016. godine. Istraživanje je 2017. zapo-
da se čitav prostor zaokruži u iskop pravilnog četvrtastog čelo iskopavanjem sloja žute gline SJ 534 u sjevernom dijelu
oblika. Ovogodišnjim iskopavanjem ukupna otkrivena povr- sonde (u južnom je iskopan prošle godine), ispod kojega se
šina na položaju Osekovo – Ciglenice iznosi 6500 m2. nalazio sloj s kućnim lijepom i tragovima zapečene zemlje s
Glavnina radova obuhvatila je otkopavanje i istraživanje obrisom orijentacije sjeverozapad-jugoistok (SJ 536=537 u
glavne rezidencijalne zgrade. Takva interpretacija otkopane južnom i središnjem dijelu sonde). Ispod sloja kućnog lijepa
zgrade proizlazi iz njezina složenog tlocrta te iz same činje- registrirano je nekoliko linija, jednake orijentacije kao i cijeli
nice da se neke prostorije u njoj mogu interpretirati kao arhi- objekt, koje su se sastojale od velikog broja spaljenih sje-
tektonski elementi tipični za luksuznu rezidencijalnu gradnju menki (SJ 538). Moguće je da su se sjemenke nalazile u
(peristil, kriptoportik, dvorane velikih dimenzija). Tome ide u većoj keramičkoj posudi, čiji su ostaci pronađeni 2016. u sre-
prilog i njezina iznimna veličina (zgrada zauzima površinu dišnjem dijelu sonde. Arheobotanička analiza potvrdila je da
od 1.875 m2, odnosno proteže se 110 m u smjeru SI-JZ i se radi o karboniziranom bobu (Vicia faba). Opisani ostaci
48 m u smjeru SZ-JI na svojim najširim dijelovima). upućuju na postojanje nadzemne građevine sa zidovima
Osim samog uređenja površine, iskopani su i negativi oblijepljenima kućnim lijepom te keramičkim inventarom, koji
zidova kako bi se razjasnile neke nedoumice o konkretnim pripadaju najstarijim željeznodobnim naseobinskim osta-
dijelovima zgrade. Tako je 2017. ispražnjen dio negativa cima istraženima u Sondi 4. Ostaci kućnog lijepa zabilježeni
zida na istočnoj fasadi zgrade, i to na apsidama koje su su i u sjeveroistočnom dijelu sonde (SJ 539), što upućuje
se isticale na tom zidu. Utvrđeno je da su temelji potpuno na postojanje još jednog nadzemnog objekta u najstarijem
počupani u moderno vrijeme te da su od zidova samo naseobinskom horizontu. Ispod ostataka opisanih objekata
mjestimično preostali temelji. Zanimljivo je istaknuti da su nalazio se sterilan sloj – zdravica. Prilikom istraživanja želje-
temelji bili sazidani od većih oblutaka i lomljenog kamena. znodobnih naseobinskih ostataka prikupljeni su ulomci kera-
Prilikom pražnjenja temelja nađena je manja količina upo- mičkih posuda, životinjske kosti te nekoliko posebnih nalaza
rabne rimske keramike, keramičkih tubula i opeke. Nijedan (keramički pršljen, ulomci utega tkalačkog stana).
se ulomak ne može izdvojiti kao karakterističan nalaz koji bi
omogućio podrobniju dataciju ili interpretaciju kompleksa. Osim željeznodobnih, istraženi su i arheološki ostaci iz rim-
skog razdoblja. Istraženi su grobovi 16, 18 i 23, registrirani
Tino Leleković tijekom prijašnjih istraživanja 2015. i 2016. godine. Grob
16 nalazio se uza zapadni profil sonde i bio je orijentiran
Summary u smjeru sjever-jug. Dijelovi nošnje ili prilozi nisu zabilje-
ženi. Zapadno od lubanje nalazio se veći ulomak tegule, za
The excavations of the Roman villa of Ciglenice in the vil- koji je teško reći pripada li dijelu grobne konstrukcije, kakve
lage of Osekovo near Popovača were continued in the su zabilježene u slučaju groba 4 i 22, ili pripada starijem
course of 2017. The investigation focused on the excava- naseobinskom sloju. Grob 18, orijentiran u smjeru jugo
tion of a central residential building within the complex. The istok-sjeverozapad, nalazio se u južnom profilu. Registriran
2017 excavations covered an area of 2871 m2. Thereof, je 2015. i samo djelomično istražen 2016. s obzirom na to
2250 m2 were opened in order to fully reveal the remains da je ulazio u profil na dijelu gdje se nalazi stablo oraha.
of the assumed central building, while the remaining area U razdoblju između istraživanja 2016. i 2017. profil na tom
of 550 m2 was opened to the south of the so-called small dijelu sonde počeo se urušavati, što je omogućilo istraživa-
building with the aim of forming the dig into a regular square nje toga groba u cijelosti. Kao podsjetnik, u predjelu zdje-
form. The entire surface area excavated at Osekovo so far lice kostura u grobu 18, godine 2015. pronađeno je trideset
amounts to 6500 m2.
Redni broj: 182

Lokalitet: Sisak – Pogorelac
Naselje: Sisak
Grad/općina: Sisak
Razdoblje: P, A
Od 28. kolovoza do 14. rujna 2017. Arheološki muzej u

Zagrebu nastavio je iskopavanja na nalazištu Sisak –
Pogorelac. Sredstva za radove osiguralo je Ministarstvo
kulture.
Ovogodišnje iskopavanje provedeno je u Sondi 4, Ostaci željeznodobnog nadzemnog objekta s arheobotaničkim

koja je otvorena 2014. radi definiranja zapadnog ruba nalazom (foto: I. Drnić)
330
Sjeverni profil Sonde 4 (izradio: I. Drnić)
rimskom naseobinskom horizontu 2. i 3. st., koji je također

istraživan u Sondi 4. Neposredno uz noge kostura iz groba
16 pronađena je i lubanja koja vjerojatno pripada grobu 22,
istraženom prošle godine, orijentacije zapad-istok. Lubanja
je bila dislocirana 30-40 cm zapadno od ramena, što je vje-
rojatno posljedica ukopavanja u naseobinski sloj, prilikom
čega se glava nalazila u većem ukopu stupa ili manjoj jami.
Rastresit sastav zapune vjerojatno je uzrokovao disloka-
ciju, kao uostalom i u slučaju kostiju nogu kostura iz groba
16.
U izvještajima 2015. i 2016. opisani su ostaci naseobin-
skog sloja, na osnovi prikupljenog keramičkog materijala
i rijetkih metalnih nalaza datiranog u 2. i 3. st., a osim
samog sloja istraženi su i ukopi stupova drvene građevine.
Ostaci rimskog objekta s ukopima stupova (foto: I. Drnić) Prilikom ovogodišnjeg istraživanja dobiven je dodatan uvid
u strukturu navedenih ukopa. Naime, potvrđeno je da se
u pojedinim slučajevima (SJ 479, 475) radi o dvostrukim
ukopima u obliku osmice, od kojih je jedan ukop dublji. Za
ukop SJ 481, koji se nalazi uz sjeverni profil, utvrđeno je
da je nešto širi te je u cijelosti iskopana njegova zapuna
SJ 527. Također, ispod groba 16 nalazio se sličan ukop
oblika SJ 541, koji s ukopima SJ 475, 479 i 481 čini pra-
vokutnu osnovu većeg rimskodobnog drvenog objekta s
okomitim stupovima kao zidnom osnovom. U slučaju neko-
liko stupova potvrđeno je postojanje dvostrukih zapuna, od
kojih je ona unutrašnja nešto tamnija i vjerojatno je riječ
o tragovima istrunulog drvenog stupa. To se najbolje vidi
na primjeru stupa (SJ 523/524) okruglog promjera, istraže-
nog u istočnom dijelu sonde (nije dio prethodno opisanog
objekta!), koji je u sredini imao pravokutnu, znatno tamniju
zapunu (SJ 544/545). Na kraju istraživanja u Sondi 4, u sje-
verozapadnom kutu strojno je iskopana dodatna sonda u
sterilnom sloju – zdravici, dubine 0,55 m, kako bi se utvrdilo
potencijalno postojanje starijih kulturnih slojeva, ali sastav
geološkog sloja ostao je nepromijenjen.
Grobovi 16 i 22 (foto: I. Drnić) Godine 2017. završeno je istraživanje u Sondi 4, a rezul-
tati upućuju na postojanje složene stratigrafije na tom
zlatnih perli, a prilikom naknadnih iskopavanja nisu prona- dijelu nalazišta, s ukupno trima horizontima: stariježelje-
đeni dodatni grobni prilozi ili dijelovi nošnje. Glava kostura znodobno naselje (6. – 4. st. pr. Kr.), rimski naseobinski
u grobu 23 registrirana je 2016., a ove je godine grob u horizont (2. – 3. st.) i kasnoantičko groblje (4. i početak
cijelosti istražen, za što je bilo potrebno iskopati prošire- 5. st.), a koja se jasno ocrtava u profilima. Sonda je na
nje u zapadnom profilu sonde. Kostur je položen u smjeru kraju istraživanja zaštićena geotekstilom i zatrpana.
istok-zapad, a kao i u slučaju groba 16, nisu zabilježeni
dijelovi nošnje ili grobni prilozi. U sloju 401, koji je isko- Literatura
pavan neposredno iznad pokojnika, pronađen je brončani
novac, ali s obzirom na to da ga je nemoguće determinirati Drnić 2016 I. Drnić, Sisak – Pogorelac (redni broj 180),
prije čišćenja, nije jasno je li pripadao grobnom ritualu ili HAG, 12/2015, Zagreb, 2016: 325 – 328.
331
Škrgulja, Tomaš Barišić 2015 R. Škrgulja, T. Tomaš geoelektrično kartiranje (Geoscan RM15) na površini od
Barišić (ur.), 35. pr. Kr., katalog izložbe, Gradski muzej 670 m2. Sredstva je osiguralo Ministarstvo kulture.
Sisak, 2015.
Ostaci arhitekture antičkoga grada Siscije prema dosa-
Ivan Drnić dašnjim se saznanjima iz arheoloških istraživanja okolice
nalaze na dubini od približno 0,5 do 2 m. Radi se o površini
Summary koja je dio urbane sredine Siska, s arhitektonskim elemen-
tima uređenja parkovne površine. U urbanim je sredinama
In the course of 2017 archaeological excavations were zbog asfaltiranih površina georadarska metoda u najviše
continued at the site of Sisak-Pogorelac. The excavations slučajeva jedina geofizička metoda koja se može djelo-
were carried out in Probe 4 (opened in 2014) with the aim tvorno primjenjivati, ali je u danim okolnostima na travnatoj
of defining the western edge of an Iron Age settlement. This površini moguće i geoelektrično kartiranje. Osnovni je cilj
included the investigation of the earliest horizon of the Late georadarskih istraživanja bio procjena arheološkog poten-
Iron Age settlement with the remains of two aboveground cijala, izradom karata georadarskih signala na arheološki
buildings and a significant archaeobotanical sample, which relevantnim dubinama s ostacima antičke arhitekture do
included the find of a fava bean (Vicia Faba). Also investi- dubine od približno 2 m. Ti su rezultati do dubine od 1 m
gated were postholes of an aboveground wooden building potvrđeni i nadopunjeni metodom geoelektričnog kartira-
that belonged to the horizon of a second-third c. Roman nja. Georadarskom metodom i metodom geoelektričnog
settlement as well as graves 16, 18 and 22 of a Late otpora prije svega se otkrivaju čvrste strukture od kamena,
Antiquity cemetery. The excavations within Probe 4 were opeke i sl. Manje negativne strukture poput jama i jaraka
finished this season. ne mogu se jasno prepoznati na rezultatima tih mjerenja.
Rezultati su geofizičkih istraživanja jasni i time omoguća-
vaju vjerodostojnu arheološku interpretaciju. Rezultati geo-
radarske metode i metode geoelektričnog otpora izdvajaju
Redni broj: 183 manju arhitektonsku cjelinu unutar istraženog dijela antič-
Lokalitet: Sisak – Rimska ulica 10 (ispred Holandske koga grada. Radi se o kompleksnoj urbanoj sredini, u kojoj
kuće) se prepliću signali suvremenih intervencija s infrastruktur-
Naselje: Sisak nim uređenjem i arheologije, odnosno ostataka arhitekture
Grad/općina: Sisak antičkoga grada Siscije (ilustracije: A i B – georadarska
Pravni status: Z-2767 metoda, C i D – geoelektrično kartiranje). Linearni geora-
Razdoblje: A darski signali uz sam zapadni rub istražene površine pojav-
Vrsta radova: geofizičko istraživanje ljuju se već plitko ispod površine, na intervalu dubine od
20 do 30 cm, pa se najvjerojatnije radi o odazivu suvreme-
Dana 11. travnja 2017. geofizički je istražen lokalitet u nog infrastrukturnog uređenja parka. Na dubini od približno
Rimskoj ulici 10 u Sisku, na prostoru manjeg parka ispred pola metra jasno su vidljive dvije paralelne linije uz zapadni
tzv. Holandske kuće, na k.č. 1164/1, zbog planiranog horti- i južni rub istražene površine. Te se linije prate na intervalu
kulturnog preuređenja parka. U istraživanju je primijenjena dubine od približno 0,5 – 1 m. Na osnovi dubine na kojoj se
georadarska metoda (GSSI SIR3000, 400 MHz antena) i pojavljuju, može se zaključiti da je riječ o ulicama, odnosno
(A) Površine istražene primjenom georadarske metode (crveno) i geoelektričnog kartiranja (žuto); (B) integralna interpretacija rezultata
geofizičkih istraživanja (podloga: aerofotografija DGU RH)
332
Rezultati istraživanja primjenom georadarske metode (A: dubina cca 80 cm; B: dubina cca 150 cm) i geoelektričnog kartiranja (C i D)
(podloga: aerofotografija DGU RH)
putevima u razini arheološkog sloja. Kako se uz zapadni a možda i popločenja, odnosno čvrstih podnica. Ostaci
rub istražene površine nalazi suvremena staza, moguće je antičke arhitekture na svim se mjestima jasno prepoznaju
da su georadarske anomalije na tome mjestu djelomično do dubine od 1,5 do 2 m ispod današnje površine.
posljedica i odaziva suvremene infrastrukture. Ostaci
antičke arhitekture inače su na nekim mjestima jasno vid- Na interpretaciji (ilustracija: B) oznakom „suvremena
ljivi već na dubini od približno 0,5 m. infrastruktura?ˮ naznačene su paralelne linije uz zapadni
U središnjem dijelu istražene površine nalaze se dva veća rub istražene površine. Nalaze se na mjestu staze suvre-
i dobro sačuvana antička objekta. Jedan s dužom stranom menog uređenja parka pa je dio georadarskih anomalija
u smjeru sjever-jug, dok se drugi, nešto manji i kvadratnog nedvojbeno posljedica te infrastrukture, odnosno slojeva
tlocrta, nalazi u njegovu jugoistočnom uglu. Linearne geo- starijih puteva, iako se ne može isključiti ni mogućnost da se
radarske anomalije, koje se pripisuju ostacima antičke arhi- na istome mjestu nalazi i antička komunikacija. Oznakom
tekture, pojavljuju se i u relativno širokom pojasu uz južni rub „ostaci antičke arhitekture ˮ označene su sve linijske geo-
istražene površine, i to ispod spomenutih paralelnih linija, radarske anomalije koje su na mjestima zidova. Oznaka
koje bi mogle značiti odaziv antičke komunikacije. Osim „Slojevi urušavanja i/ili popločenjaˮ prikazuje površine
linijskih anomalija na mjestima ostataka zidova, izdvajaju unutar antičkih objekata s kaotičnim georadarskim signa-
se i jasne površine „kaotičnihˮ signala unutar antičkih obje- lima zbog slojeva urušavanja i/ili popločenja ili relativno
kata, koje najvjerojatnije znače odaziv slojeva urušavanja, čvršćih podnica unutar nekih zgrada, odnosno prostorija.
333
Literatura Redni broj: 184

Lokalitet: Sisak – Sv. Kvirin
Mušič 2017 B. Mušič, Izvješće o geofizičkim istraživanjima Naselje: Sisak
na arheološkom lokalitetu Sisak - površina parka ispred Grad/općina: Sisak
Holandske kuće u Rimskoj 10 (k.č. br. 1164/1), neobjav- Pravni status: Z-2767
ljeno izvješće, Gearh d.o.o., Maribor, 2017. Razdoblje: A, NV
Od 11. rujna do 3. studenog 2017. trajao je nastavak istra-
Summary živanja u budućem arheološkom parku Sveti Kvirin u Sisku
(k.č. 600/1, 600/2, 601, 602/2, k.o. Sisak Stari). Stručna
A geophysical survey at 10 Rimska Street in Sisak was car- voditeljica istraživanja bila je Rosana Škrgulja (Gradski
ried out in the course of April 2020. It encompassed a small muzej Sisak), a zamjenica Ivana Boras Brlić iz Siska.
park in front of the so-called Holandska kuća (Holland Radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture.
House), prior to its horticultural reconstruction. The geo-
radar method (GSSI SIR3000, 400 MHz antenna) and geo- Istraživanja na lokalitetu Sv. Kvirin traju od 2003., s ciljem
electric mapping (Geoscan RM15) were carried out over uređenja Arheološkog parka Sv. Kvirin. Lokalitet se nalazi
a surface area of 670 m2. During previous research con- na prostoru bivšega gradskoga groblja, koje je premje-
ducted in the vicinity, the remains of Roman architecture šteno poslije Drugog svjetskog rata. Na istočnom dijelu
were identified at a depth of 0.5 – 2 m. površine, godine 1974. sagrađen je montažni dječji vrtić,
This is a complex urban area where contemporary interven- koji je i danas u funkciji.
tions are intermingled with the remains of Roman architec- Do sada su istraživani dijelovi oko kapele sv. Kvirina te pro-
ture. Linear geo-radar signals appear under the surface in stor na sjevernom dijelu parcele, uz Ulicu biskupa Kvirina.
the westernmost part of the investigated area, at a depth of U ovogodišnjoj kampanji do kraja su istražene otvorene
20 – 30 cm, and they most probably represent recent infra- sonde sa zapadne strane monumentalnog ulaza u Sisciju.
structural reconstruction of the park. At a depth of about
1 m (the interval ranging from 0.5 to 1 m), two clearly visible
parallel lines appear along the western and southern edge
of the investigated area. It is possible that the geo-radar
anomalies in this position can be associated with a recent
path along the western edge of the investigated area. The
remains of Roman architecture sporadically appear at a
depth of 0.5 m.
In the central part of the investigated area, there were
two large well-preserved Roman buildings. The first
one has a north-south orientation, whilst the second is
smaller and has a rectangular layout. It is located in the
SE corner of the first building. Linear geo-radar anoma-
lies, which can be attributed to the remains of the Roman
architecture, appear in a relatively wide zone along the
southern edge of the investigated area, and under the
abovementioned parallel lines, which suggests the echo
of Roman architecture. Apart from the line anomalies on
the position of the walls, the survey revealed areas of
“chaotic” signals within the Roman buildings, which prob-
ably represent an echo of demolition layers as well as
pavement or solid flooring. The remains of the Roman
architecture appear at a depth of 1.5 – 2 m below the
existing walking surface.
The drawing marked as “Suvremena infrastruktura” shows
the parallel lines along the western edge of the investigated
area. It is located on the position of the existing path in the
park. Therefore, some of the anomalies point to the recent
infrastructure, although the possibility of earlier Antiquity-
period communication route should also be taken into con-
sideration. The legend “Ostaci antičke arhitekture” marks
all line anomalies on the position of the walls and “Slojevi
urušavanja i/ili popločenja” refer to the areas within the
Roman buildings with the chaotic geo-radar signals associ-
ated with the demolition/pavement layers or solid flooring
within some of the buildings or rooms. Lokalitet Sv. Kvirin (foto: I. Ahmetović)
334
Od pokretnog arheološkog materijala prikupljeno je najviše

ulomaka keramike, zatim metalnih čavala, zatega i klinova
te nekoliko primjeraka rimskog novca i jedna rimska gema.
Nalazi su datirani u razdoblje od kralja 1. do kraja 2. st. i
nalaze se na obradi u Gradskom muzeju Sisak.
Rosana Škrgulja
Summary
From September to November 2017, the Sisak City

Museum conducted archaeological excavations at the
St Quirinus site. An open-air archaeological park has been
planned there. Previous excavations revealed the remains
of the northern entrance to Siscia with a road and sewage
system, segments of a Roman defence wall and a ditch
as well as masonry structures that cannot yet be defined.
In this season, under a second-century building made
Drveni stupovi iz najstarije faze (foto: R. Škrgulja) of lightweight materials, two rows of wooden posts were
found, indicating the existence of a building also made of
lightweight materials. The structure can be dated to the
first century. Its function remains unknown. Moveable finds
mostly include pottery fragments and animal bones as well
as metal parts of wooden structures (nails, braces). There
was an outstanding find: an iron ring with an engraved
gem. It can be dated to the second century. The finds have
been stored in the Sisak City Museum and included in post-
excavation processing.
Redni broj: 185

Lokalitet: Sisak – Zgmajne
Keramička uljanica (foto: B. Suntešić) Naselje: Sisak
Grad/općina: Sisak
Nakon istraživanja lokalitet je, u skladu s dogovorom s kon- Pravni status: Z-6792
zervatorima, prekriven 300-gramskim netkanim geoteksti- Razdoblje: A
lom i slojem zemlje. Vrsta radova: geofizičko istraživanje
Istraživanje se nastavilo na ono iz prethodne sezone, a
ove je godine istraženo oko 150 m2. Ispod slojeva (koji su Od 16. do 21. studenog 2017. trajala su gefizička istraživa-
vjerojatno činili pod objekta od lakih materijala u kojem se nja na antičkom lokalitetu Zgmajne u Sisku. Cilj istraživanja
odvijala radionička aktivnost), istraživanih 2016., nalazio bio je određivanje tlocrtnih prikaza i opsega ostataka arhi-
se sloj krupnog pijeska debljine do 40 cm. Nisu pronađeni tekture antičkog kompleksa, na temelju prijašnjih spoznaja.
ostaci cestovne infrastrukture, tako da njegova funkcija Sve je organizacijske poslove vodila direktorica Društva za
za sada ostaje nepoznata. Ispod njega nalazio se niz slo- socijalnu ekologiju Zeleno zlato iz Siska, Saša Belan Andrić.
jeva manje ili više pjeskovite zemlje, s primjesama gara, Sredstva za radove osiguralo je Ministarstvo kulture.
komadića žbuke, keramike, metala i šljake. U zdravicu i
arheološki najstarije slojeve bili su ukopani drveni stupovi, Arheološki lokalitet Zgmajne nalazi se na zapadnoj strani
orijentacije sjever-jug. U vanjskom redu u dužini sonde bilo Siska, uz lijevu stranu Kupe. Danas je istraženo područje
je šest stupova, a u unutrašnjem tri. Različitih su promjera i već poprilično devastirano, pa su u široj inicijativi revitaliza-
presjeka, od kružnih ovalnih, do četverokutnih, ukopani su cije tog prostora u prvoj fazi organizirana geofizička istra-
u zemlju, bez obloga. Nisu pronađeni tragovi zidova te je živanja za procjenu arheološkog potencijala. Na osnovi
moguće da se radilo o privremenom objektu, možda većoj arheoloških istraživanja u prošlosti, pretpostavlja se da se
nadstrešnici. U slojevima koji datiraju iz vremena funkcio- na tome mjestu najvjerojatnije nalaze ostaci antičke vile.
niranja objekta bilo je mnogo drva, dimenzija od nekoliko Nepotpuna dokumentacija o arheološkim istraživanjima u
centimetara do 1 m. Pronađeni su ostaci grančica, dijelova prošlosti nije omogućila precizno lociranje ostataka antičke
dasaka i greda. Ostaci drva nisu bili smisleno poredani arhitekture, pa je područje geofizički istraženo za utvrđi-
te među njima nije bilo spojeva ni fiksatora. Način na koji vanje arheološkog potencijala unutar gabarita pretpostav-
su grupirani podsjeća na mjesta gdje se prikuplja i sortira ljene lokacije antičkih objekata.
drvena građa za daljnju obradu ili upotrebu (potpalu?). Na Osnovni je cilj geofizičkih istraživanja bila procjena arhe-
osnovi stratigrafije, objekt je datiran u 1. st. ološkog potencijala izradom karata anomalija primjenom
335
georadarske metode (GSSI SIR3000, 400 MHz antena) Geofizička istraživanja odvijala su se u zahtjevnim uvje-
i metode električnog otpora na način geoelektričnog kar- tima promijenjene morfologije terena, zbog deponija zemlje
tiranja (Geoscan RM15). Kod obiju je metoda udaljenost i otpadnog materijala. To je ostalo kao problem, iako je
između paralelnih profila iznosila 1 m. Te su dvije geofizičke uloženo puno napora u čišćenje cijelog terena. I uz neke
metode bile primijenjene u odnosu na očekivana fizička poteškoće rezultati geofizičkih istraživanja jasni su u smislu
svojstva arheoloških ostataka na osnovi rezultata arheo- određivanja arheološkog potencijala. Na rezultatima geora-
loških istraživanja u prošlosti, kao i u odnosu na rezultate darske metode i geoelektričnog kartiranja na više se mjesta
prethodnih rekognosciranja georadarskim profilima po kori- jasno prepoznaju ostaci arhitekture. Rezultati obiju metoda
dorima. Naime, zbog jako guste niske vegetacije na terenu, dosta su jasni i time korisni za prepoznavanje najbolje
probno je istraženo područje uzduž nekoliko očišćenih kori- sačuvanih dijelova istraživanoga antičkog arhitektonskog
dora širine približno 2 m. Rekognosciranjem georadarskom kompleksa. U ovom su smislu rezultati obiju metoda kom-
metodom po koridorima pokazalo se u danim okolnostima plementarni, što je bio i razlog kombinacije tih dviju metoda.
kao iznimno dobro rješenje, jer se na taj način utvrdilo više Na osnovi rezultata georadarske metode i geoelektričnog
odsjeka relativno jačih georadarskih signala, za koje se kartiranja uslijedila je integralna interpretacija. Rezultati
može pretpostaviti da su posljedica ostataka antičke arhi- obiju metoda u najvećoj su mjeri identični pa su time i
tekture na tim mjestima. Na osnovi tih rezultata započelo pouzdaniji. Na većem dijelu geofizički istražene površine
je uklanjanje vegetacije s veće površine kako bi se stvorili otkrivene su brojne linearne anomalije, odnosno odaziv
preduvjeti za detaljnija geofizička istraživanja. ostataka antičke arhitekture. Na središnjem i jugozapad-
nom dijelu istražene površine pojavljuju se i veće površine
približno izometričnih tlocrta jakih anomalija izmjerenih
objema metodama. Nekoliko je tih površina po izvoru ano-
malija arheološki, a neke su posljedica suvremenih aktivno-
sti te deponiranja zemlje i otpadnoga građevnog materijala.
Literatura

na arheološkom lokalitetu Sisak – Zgmajne, neobjavljeno
izvješće, Gearh d.o.o., Maribor, 2017.
Summary
A geophysical survey at the Antiquity-period site of Zgmajne

in Sisak was carried out in the course of November 2017.
The aim of the investigation was to determine a layout and
Istražene površine i integralna interpretacija na temelju rezultata established the scope of the remains of architecture of a
georadarske metode i geoelektričnog kartiranja (podloga: zračna Roman villa based on the results of previous investigations.
snimka DGU RH) Incomplete documentation of the previous archaeological
excavations did not enable the identification of the exact
position, and a decision was reached to conduct the geo-
physical survey. The geo-radar method (GSSI SIR3000, 400
MHz antenna) and geo-electric mapping (Geoscan RM15)
were applied. Based on the results of the both methods, the
remains of architecture were identified on several positions
as well as recent activities (soil and waste deposits).
Redni broj: 186

Lokalitet: Sisak – Županijski sud
Naselje: Sisak
Grad/općina: Sisak
Razdoblje: A
Od 3. srpnja do 9. kolovoza 2017. arheološki su nadzirani

Rezultati georadarske metode (A: interval dubine 40 – 70 cm; B: zemljani radovi prilikom uređenja okoliša oko Županijskog
interval dubine 70 – 100 cm) i geoelektričnog kartiranja (C i D) suda u Sisku (k.č. 953/8, 954/2, 955, 974, 975, k.o. Sisak
336
Stari). Stručna voditeljica istraživanja bila je Rosana Škrgulja, tamne rastresite zemlje s ostacima recentne i rimske opeke i
a zamjenik Zdenko Burkowsky (oboje Gradski muzej Sisak). crijepa. Na pojedinim se mjestima na dubini od 90 do 100 cm
Radovi su financirani sredstvima Ministarstva pravosuđa. javlja rimski kulturni sloj. Sastojao se od svjetlije zelenkasto-
smeđe zemlje s mjestimičnim ulomcima rimskoga građev-
Unutrašnjost zgrade Županijskog suda arheološki je istra- nog materijala (zidne i podne opeke, crijep, vapneno vezivo),
žena 2015. godine. Tada su otkriveni dijelovi rimske urbane ulomcima rimske keramike, životinjskih kostiju, gara.
vile. Godine 2017. uređivao se okoliš. Zemljani radovi sasto- Pronađeno je i nekoliko zidanih struktura i urušenje. U dvo-
jali su se od iskopavanja čitava prostora iza zgrade suda rištu je pronađeno: u sjeverozapadnom kutu dvorišta, na
na dubinu od 90 cm te od iskopa rovova za infrastrukturu, dubini od oko 50 cm, urušenje debljine 20-ak cm, u kojem
dubine 1,2 – 2,0 m, širine 0,5 m. Stratigrafiju terena čine je bilo vapneno vezivo, ulomci opeke, tegula, kapelaja i
recentni nasipi i ukopi za infrastrukturu, ispod kojih je sloj zidnih oslika ukrašenih geometrijskim motivima. Ispod uru-
šenja nalazila se podnica, u tehnici opus signinum, debljine
oko 40 cm. Južno od nje, na dubini od 1,2 m otkriven je još
jedan segment opus signinuma te se možda radi o dijelu
iste strukture. U sredini dvorišta, u rovu za infrastrukturu,
na dubini od 1,3 m otkriven je dio rimskog opečnog zida,
širine 55 cm, a nastavlja se u istočni i zapadni profil rova.
Na trasi prilazne ceste od Trga Ljudevita Posavskog, u rovu
za kanalizaciju otkriveno je još pet zidova (Zidovi 2 – 6). Svi
su zidani, orijentacije istok-zapad, te su mogle biti izmjerene
samo širina i visina. Širina temelja (lomljena opeka i vezivo)
iznosi oko 60 cm, a samih zidova (veliki komadi opeke ili cijela
opeka) 45 cm. Po načinu gradnje datirani su u 2. – 3. st.,
osim Zida 6, koji je zbog načina gradnje (sitni ulomci kamena
i opeke s obilnom uporabom veziva) datiran u kasnu antiku.
Zid 1 (foto: R. Škrgulja) Zidovi su ukopani u sterilan nasip zemlje, a prilikom čišćenja
i poliranja nije bilo pokretnih nalaza. Zemlja se odmah prili-
kom iskopavanja tovarila na kamion i odvozila na deponij te
je na tom dijelu pronađen samo jedan ulomak kasnoantičke
keramike. Nalazi oko zgrade Suda mogu se povezati s već
navedenom vilom, istraženom 2015. godine. Zbog jako male
površine iskopa, nije moguće rekonstruirati pojedine prosto-
rije i njihove funkcije. Može se jedino zaključiti da je objekt
bio građen u 2. – 3. st. te da je nadograđen u kasnoj antici.
Sve su strukture geodetski i fotografski dokumentirane
i zaštićene geotekstilom. Nalazi su na obradi i pohrani u
Gradskom muzeju Sisak.
Literatura
Carić, Franić 2016 M. Carić, T. Franjić, Sisak – Županijski

sud, HAG, 12/2015, Zagreb, 2016: 334, 335.
Nodilo 2016 H. Nodilo, Sisak – Županijski sud, HAG,
Dio poda (foto: R. Škrgulja) 12/2015, Zagreb, 2016: 335 – 337.
Rosana Škrgulja
Summary
During July and August of 2017, the Sisak City Museum

supervised the earthworks carried out for laying communal
infrastructure around the County Court in Sisak. The works
revealed parts of Roman-period flooring and walls. The
structures were found at a depth of 0.9 – 1.2 m. The floor was
built using the opus signinum technique. Masonry wall can
be dated from the second to fourth centuries. The founda-
tions are 60 cm wide, and superstructure is 45 cm wide. The
floor and the walls were parts of the urban villa excavated in
the basement of the Court in 2015. The movable finds were
very scarce. They include pottery fragments and pieces of
Keramički nalazi (foto: B. Suntešić) frescoes decorated with geometric and floral motives.
337
Redni broj: 187 grada građeni su u skladu s morfologijom terena, tvoreći

Lokalitet: Stari grad Jelengrad tako nepravilan, znatno izdužen pravokutnik blago izlomlje-
Naselje: – nih linija. Ulaz u stari grad Jelengrad smješten je na istočnoj
Grad/općina: Popovača, Velika Ludina strani, a čuvala ga je pravokutna ulazna kula. S obzirom na
Pravni status: Z-3632 položaj grada, sjeverni je zid imao obrambenu svrhu, pa je
Razdoblje: P, SV shodno tome imao otvore (u pravilu ljevkaste strijelnice) u
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija parternoj razini te u nivoima (pretpostavljene) prve i druge
„hodne etažeˮ. U najzapadnijem dijelu grada smještena je
Godine 2017. nastavljeni su arheološki i konzervatorski pravokutna kula, dok se uz zapadni dio južnog zida nalazi
radovi na starom gradu Jelengradu. Nositelj projekta je pravokutan, dvoetažni objekt sa svodovima.
Hrvatski restauratorski zavod. Sredstva za radove osigu- Sustavna arheološka istraživanja Jelengrada započela su
rao je Grad Popovača. 2012. godine. Do 2015. potvrđena je stratigrafska slika
staroga grada, s gotovo cijele površine unutrašnjosti grada
Stari grad Jelengrad nalazi se na Moslavačkoj gori, oko uklonjena je (do visine pretpostavljenog izvornog hodnog
30 km sjeveroistočno od Popovače (k.č. 4641, k.o. Katoličko sloja) urušena građa te je napravljena snimka postojećeg
selište). Smješten je iznad doline Jelenskog potoka, kroz stanja, s tehničkim opisom objekta. Nadalje, od 2014. traju
koju je najvjerojatnije prolazila cesta, koja ga je povezi- konzerviranje i rekonstrukcija zidne mase staroga grada
vala sa starim gradom Moslavinom i Garić-gradom s jedne Jelengrada, kojima su obuhvaćeni sjeverni dio istočnog
strane te obližnjim Košutgradom s druge strane. U pisa- pročelja, istočni dio sjevernog vanjskog zida. Godine 2015.
nim se vrelima Jelengrad prvi put spominje tek u darovnici uslijedilo je fazno istraživanje, statička konsolidacija te
Jurja Čupora Moslavačkog 1460. (Zarwaskw), no može se građevinski radovi konzerviranja i rekonstrukcije pravo-
pretpostaviti da je bio građen stoljeće prije. Nadalje, pret- kutnog, dvoetažnog objekta sa svodovima u sjeveroza-
postavlja se da su stari grad osvojile osmanlijske postrojbe padnom dijelu staroga grada. Godine 2016. u potpunosti
1545., no nije poznato jesu li se njime koristile. Nakon tog su arheološki istražene prva etaža dvoetažnog objekta sa
vremena Jelengrad nikada nije obnovljen. svodovima, jugozapadnog dijela grada te zapadne kule.
Jelengrad je građen na izduženom, jezičastom platou polo- Građevinski radovi konzerviranja i rekonstrukcije obuhva-
ženom na osi istok-zapad, znatno izdignutom od opkopa tili su konzerviranje svih temelja objekta sa svodovima,
koji ga okružuje, a oko kojega se i danas jasno mogu raza- pregradni zid koji povezuje jugoistočni kut pravokutne,
znati zemljani nasipi. Vanjski obrambeni zidovi staroga zapadne kule i sjeverozapadni kut objekta sa svodovima
Stari grad Jelengrad, pogled na istraženi dio zapadnog dijela staroga grada Jelengrada (foto: Vektra d.o.o.)
338
te južni zid pravokutne kule (C.D. Gradnja d.o.o., LuGa Redni broj: 188
Projekt d.o.o.). Nadalje, izrađen je glavni projekt za rekon- Lokalitet: Topusko – Park Opatovina
strukciju i obnovu svodne i krovne konstrukcije te stubište Naselje: Topusko
pravokutnog objekta sa svodovima (Vektra d.o.o.). Grad/općina: Topusko
Prilikom arheoloških istraživanja 2017. utvrđena je vrlo Pravni status: Z-4411
složena stratigrafska situacija te je dokumentirano neko- Razdoblje: SV
liko različitih građevinskih faza. Nakon uklanjanja sloja Vrsta radova: geofizička istraživanja
urušenja (SJ 4) na zapadnom dijelu staroga grada (odre-
đenog s južne strane južnim vanjskim zidom, sa sjeverne Od 19. do 22. lipnja 2017. obavljena su terenska mjerenja
strane istočnim pročeljem dvoetažnog objekta sa svodo- georadarskom metodom (GSSI SIR3000, 400 MHz antena)
vima, spojnim zidom tog objekta i zapadne kule te istočnim na području parka Opatovina u Topuskom, u kojem se
pročeljem zapadne kule, a sa sjeverne strane sjevernim nalaze ostaci cistercitske opatije. Istraživanja su obavljena
vanjskim zidom) dokumentirani su ostaci popločenja dvo- u suradnji s Hrvatskim restauratorskim zavodom (Odjel za
rišnog prostora zapadnog dijela staroga grada. Unatoč interventni pristup graditeljskom naslijeđu). Sredstva je osi-
samo djelomičnoj sačuvanosti, moguće je pretpostaviti guralo Ministarstvo kulture.
da je opekom bila popločena površina 11x6 m istočno od
zapadne kule. Otkriveno popločenje također je omogućilo Kralj Andrija II. (1205. – 1235.) uputio je 1205. poziv cister-
utvrđivanje originalne visine hodne razine zapadnog dijela citima iz Clairvauxa u Francuskoj i dodijelio im velik posjed
staroga grada. Na dijelovima istražene površine, ispod na području svojega herceškoga vlastelinstva u Topuskom.
spomenutog popločenja od opeke utvrđeni su ostaci stari- Gradnja samostana završena je 1211., kada opat Theobaldus
jeg popločenja, također od opeke. Na trenutačnom stupnju s redovnicima preuzima darovana imanja. Cisterciti su odmah
istraženosti nije moguće datirati stariju fazu popločenja i nakon utemeljenja započeli organizirati velik posjed i život na
odrediti površinu na kojoj se prostiralo. S obzirom na to da njemu. Već nakon nekoliko godina postojanja samostana,
se između dvaju popločenja nalazi tamno smeđi sloj zemlje u doba Bele IV. (1235. – 1270.) redovnici šire svoj utjecaj i
(SJ 51) s velikom količinom pokretnih arheoloških nalaza posjede. Nije poznato je li Topusko stradalo prilikom provale
(ulomci keramičkih posuda i metalni predmeti), moguće Tatara ili ne. Rezultat prvih arheoloških istraživanja je i tlocrt
je pretpostaviti da će nakon njihove analize biti moguće samostanskog kompleksa. Opatija i trgovište počinju propadati
odrediti kronološke međuodnose. U samom središtu pred- u drugoj polovini 15. st., kada zbog osmanskih provala zamire
metnog prostora otkriven je opekom zidan bunar širok oko trgovina dolinom rijeke Une. Samostan je bio opljačkan pa
1,10 m, koji je ove godine istražen samo djelomično. ga redovnici napuštaju. Posljednji opat Johannes spominje se
Nakon radova novoistraženi dijelovi staroga grada 1402. godine. Sredinom 15. st. ondje nakratko borave redov-
Jelengrada dokumentirani su fotografiranjem (HRZ) te nici iz Stične, a nakon što su Osmanlije opustošile Topusko
metodom 3D laserskog skeniranja (Vektra d.o.o.), a prema i okolicu, opatija je u potpunosti napuštena. Krajem 16. st.
čemu je dopunjena nacrtna dokumentacija s pripadajućim Hrvatski sabor od zagrebačkog Kaptola zahtijeva popravak
tehničkim opisom. samostana u Topuskom. Nakon što su Osmanlije osvojile
Topusko 1593., naslov topuskog opata prelazi na zagrebač-
Literatura kog biskupa. Za vrijeme Napoleonove vladavine, ruševine
samostana upotrebljavane su kao kamenolom. Od urušava-
Kruhek 2002 M. Kruhek, Srednjovjekovni utvrđeni gradovi nja ga je 1814. godine spasio posjet cara Franje I. Topuskom,
i posjedi u Moslavini, U: Kutina: povijesno-kulturni pregled koji je naredio da se zaštite preostala pročelja crkve.
s identitetom sadašnjice (ur. D. Pasarić), Kutina, 2002: 93 Na svim površinama istraženima georadarskom metodom
– 125. udaljenost između paralelnih profila iznosila je 0,5 m, a
Pisk 2007 S. Pisk, Topografija Garića, Gračenice i veličine kvadranata prilagođavale su se situaciji na terenu.
Moslavine, magistarski rad, Zagreb, 2007. Ukupno je bila istražena površina od 5.700 m2.
Pleše, Sekulić 2013 T. Pleše, P. Sekulić, Jelengrad i Georadarska istraživanja dala su jako dobre rezultate, u smislu
Košutragrad – dva moslavačka stara grada, Prilozi IAZ, 30, tlocrtnih prikaza ostataka arhitekture samostanskog kompleksa
Zagreb, 2013: 69 – 92. u parku Opatovina. Osnovni je cilj istraživanja bio napraviti
procjenu arheološkog potencijala i to usporediti s arheološ-
Petar Sekulić kim izvorima. U tu svrhu georadarskom su metodom istražili
sve dostupne površine unutar gabarita samostana i nešto šire
Summary prema istoku. Zapadni je dio zbog nepristupačnosti ispušten,
ali to nikako nije bitno utjecalo na rezultate istraživanja.
Archaeological excavations and conservation works at Na rezultatima georadarskih istraživanja jasno se prepoznaju
the Old Town of Jelengrad on the Moslavačka Mountains brojni objekti samostana, kao i tlocrt crkve te kako se pret-
were continued in the course of 2017. It has been assumed postavlja i područje s grobnicama unutar glavne lađe crkve.
that the fortress was built in the 14th century and deserted Usporedba interpretacije rezultata georadarskih istraživa-
around 1545 when the Ottomans occupied the entire nja i tlocrta iz izvora upućuje na razliku u položaju ostataka
Moslavačka Mountains. The archaeological excavations arhitekture, ali se to može pripisati uglavnom nemogućnosti
have been conducted since 2012 and the conservation sasvim točnog pozicioniranja crteža tlocrta samostanskog
and restoration construction works have been carried out kompleksa, koji je upotrebljavan kao podloga. Taj tlocrt nije
since 2012. georeferenciran pa su za njegovo smještanje u prostor
339
Rezultati geofizičkih istraživanja primjenom georadarske metode (A: interval dubine 45 – 70 cm; B: interval dubine 65 – 90 cm; C: interval
dubine 85 – 105 cm; D: interval dubine 100 – 125 cm; E: interval dubine 120 – 145 cm; F: interval dubine 135 – 160 cm) (podloga: aero-
fotografija DGU RH)
340
A: geodetska snimka terena i tlocrt samostana (izvor: Horvat 1968); B: tlocrt samostana i područje istraženo georadarskom metodom; C: inter-
pretacija rezultata georadarske metode; D: tlocrt samostana i interpretacija rezultata georadarske metode (podloga: aerofotografija DGU RH)
upotrebljavani neki dijelovi arhitekture, koji su danas vidljivi Topusko – Park Opatovina, neobjavljeno izvješće, Gearh
na površini. d.o.o., Maribor, 2017.
Inače su na rezultatima georadarskih istraživanja vidljivi
uglavnom svi zidovi ucrtani na tlocrtu arheološkog izvora, dr. sc. Branko Mušič
pa i više od toga. Svakako, rezultati georadarskih istraži- Filip Matijević
vanja točniji su po položaju i tlocrtnim prikazima objekta,
odnosno arhitektonskih elemenata, a osobito su korisni za Summary
daljnja planiranja arheoloških istraživanja, u smislu pouz-
dane procjene stupnja sačuvanosti ostataka arhitekture. Iz A geophysical survey with the use of geo-radar method
rezultata georadarskih istraživanja vidi se i koji su dijelovi (GSSI SIR3000, 400 MHz antenna) and geo-electric map-
kompleksa relativno bolje sačuvani. ping (Geoscan RM15) were carried out at Opatovina Park
in Topusko, the location of the remains of a Cistercian
Literatura monastery. The results of the survey were positive as they
provided a layout of the architectural remains of the mon-
Ančić 1994 M. Ančić, Cistercitska opatija u Topuskom do astery. The aim of the survey was to evaluate the archaeo-
pretvaranja u komendu, Radovi zavoda za hrvatsku povi- logical potential of the site and compare it with archaeologi-
jest, 27, Zagreb, 1994. cal sources. The results have enabled the identification of
Horvat 1968 Z. Horvat, Topusko – pokušaj rekonstrukcije monastery rooms, and defined a layout of the church as
tlocrta, Peristil, 10-11, Zagreb, 1968. well as the area with tombs in the central nave.
Mušič, Matijević 2017 B. Mušič, F. Matijević, Izvješće
o geofizičkim istraživanjima na arheološkom lokalitetu
341
KARLOVAČKA ŽUPANIJA
189 Bukovlje
– Crkvišće
190 Draganić – Ilijina
glavica
191 Kamensko –
rimski brodolom
na rijeci Kupi
192 Končalovići
– Gradina
193 Lasinja –
Gradišće,
Britveci,
Talijanovo brdo
194 Stari grad
Barilović
195 Stari grad
Dubovac
196 Stari grad
Modruš
197 Utvrđene pećine
Karlovačke
županije
198 Viničica
342
Karlovačka županija, HAG 14/2017
Redni broj: 189 definiran je pod od drvenih dasaka te se na istočnom zidu

Lokalitet: Bukovlje – Crkvišće vide tragovi njegova gorenja.
Naselje: Bukovlje Ove je godine konzerviran sjeverni i dio zapadnog zida.
Grad/općina: Generalski Stol Zidna masa razgrađena je do svog „zdravogˮ dijela i potom
Pravni status: P-4949 ponovo prezidana s produžnim mortom u omjeru 1 : 3 : 9
Razdoblje: P, A, SV (bijeli cement : hidratizirano vapno : agregat).
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Smješten na samoj granici Panonije i Dalmacije te na važnoj
prometnici koja je povezivala rimsku Panoniju s Jadranskim
Od 17. kolovoza do 1. rujna 2017. trajala su arheološka morem, lokalitet Crkvišće svojim položajem i topografskim
istraživanja lokaliteta Crkvišće u Gornjem Bukovlju. karakteristikama u potpunosti odgovara konceptu kasnoan-
Voditeljica arheoloških istraživanja bila je dr. sc. Ana tičkih visinskih utvrda. Na temelju trenutačnog stanja istra-
Azinović Bebek, uz sudjelovanje Petra Sekulića, Ivane ženosti, moguće je zaključiti da je riječ o visinskoj utvrdi
Hirschler Marić, Antonele Barbir i Ane Fundurulić, iz Službe građenoj u drugoj polovini 4. st., s ciljem nadzora važne
za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda prometnice te pružanja sigurnosti okolnom stanovništvu
te Valerije Gligora i Davida Fudurića, studenata arheologije (Azinović Bebek, Sekulić 2016: 39). Unatoč postojanju spo-
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kao i nekolicine radičnih rimskih nalaza iz starijeg razdoblja, trenutačno nije
fizičkih radnika koji su iskopavali teren. Također su sudjelo- moguće utvrditi je li riječ o prvobitnom refugiju s kraja 3. st.,
vali studenti i asistenti Instituta za arheologiju Sveučilišta koji je poslije pretvoren u stalnu vojnu utvrdu. Iako su nalazi
u Grazu. Radove je u financiralo Ministarstvo kulture, a iz druge polovine 3. st. i početka 4. st. nešto učestaliji, sva-
Općina Generalski Stol donirala je rad bagera i odvoz kako su najbrojniji upravo oni iz razdoblja od 4. do 6. st.,
zemlje, kao i postavljanje zaštitne folije na krov iznad crkve. odnosno razdoblja funkcioniranja utvrde.
Gradnja utvrde na lokalitetu Crkvišće poklapa se s nastan-
Ovogodišnja arheološka istraživanja bila su usmjerena na kom Lonje – Matušina (Šimek 2012: 167), Lobora (Filipec
istraživanje prostora zapadno i sjeveroistočno od crkve. 2008: 58 – 66) i Kuzelina (Sokol 1997: 11, 12), jedinih
Prostor zapadno od crkve definiran je narteksom (predvor- sustavno istraživanih kasnoantičkih visinskih utvrda,
jem) crkve, veličine 3,1x7,5 m. Narteks je građen na pra- kasnoantičkih crkava ili utvrđenih naselja na području sje-
povijesnom podu (zapečena glina), vjerojatno iz željeznog verozapadne Hrvatske. U 5. st. vojna utvrda Crkvišće pre-
doba. Očuvan je samo u temeljima, a čini se da se u njega rasla je u lokalno upravno središte, s crkvom koja dominira
ulazilo sa sjeverne strane. položajem.
Prostor sjeveroistočno od crkve definiran je većim objek- Na ovom stupnju istraženosti nije moguće utvrditi je li riječ
tom vjerojatno stambene namjene, veličine 8,5x4,4 m, o refugiju koji je tijekom druge polovine 4. st. pretvoren u
na koji se dalje prema istoku nastavlja još jedan objekt visinsku utvrdu, kao ni utvrditi različite stupnjeve dugotraj-
za sada nepoznate namjene. Oba objekta prislonjena su nog razvoja utvrde. Također, trenutačno nije moguće usta-
na sjeverni obrambeni zid utvrde. U istraženom objektu noviti je li visinska utvrda s crkvom, koja je objedinjavala
Pogled iz zraka na istraženi objekt sjeveroistočno od crkve (foto: arhiv HRZ)
343
Summary
Archaeological excavations at the site of Crkvišće in Gornje

Bukovlje were conducted in the course of 2017. It represents
one of the most prominent systematically investigated Late
Antiquity sites in northwestern Croatia and a Late Antiquity
fortification on a prominent location above the Mrežnica
River. This naturally protected location was reinforced with
2 m wide curtain walls and at least two towers. At the high-
est point of the plateau there is a single nave church with
a preserved plastered subsellium, cathedra and probably
a sacrarium, which all represent a standard equipment of
Late Antiquity churches. The church was dated by radio-
carbon analysis to the fifth and sixth centuries. So far, the
excavations have encompassed the Late Antiquity church
excavated in 2012, a probe with mostly prehistoric finds
Pogled sa sjevera na narteks crkve (foto: arhiv HRZ) excavated in 2012 as well as three Late Antiquity military
barracks excavated in 2014, 2015 and 2016.
političke, vojne i crkvene funkcije, postala lokalno upravno
središte koje je pružalo sigurnost okolnom stanovništvu u
trenucima opasnosti ili je preraslo u stalno utvrđeno naselje.
Odgovor na to pitanje mogla bi pružiti buduća arheološka Redni broj: 190
istraživanja, koja će omogućiti uvid u prostornu organiza- Lokalitet: Draganić – Ilijina glavica
ciju i kronološke odnose. Sustavna istraživanja lokaliteta Naselje: Draganić
Crkvišće, Lonje – Matušina i Kuzelina omogućit će uvid u Grad/općina: Draganić
obilježja povijesnog razvoja sjeverozapadne Hrvatske u Pravni status: postupak u tijeku
kasnoj antici. Razdoblje: P
Literatura
U listopadu 2017., tijekom dvanaest radnih dana, istra-
Azinović Bebek, Sekulić 2012 A. Azinović Bebek, P. žen je lokalitet Ilijina Glavica, iznad mjesta Draganića. U
Sekulić, Generalski Stol – Crkvišće, Izvještaj o zaštitnim istraživanjima su, uz voditeljicu Janju Mavrović Mokos i
arheološkim istraživanjima u 2012. g., Zagreb, 2012. zamjenika voditelja Hrvoja Potrebicu, sudjelovali i Krešimir
Azinović Bebek, Sekulić 2013 A. Azinović Bebek, P. Raguž, Julia Katarina Kramberger, Mislav Fileš, studentica
Sekulić, Generalski Stol – Crkvišće, Izvještaj o zaštitnim arheologije Jana Frdelja i dva fizička radnika.
arheološkim istraživanjima u 2013. g., Zagreb, 2013.
Azinović Bebek, Sekulić 2014 A. Azinović Bebek, P.
Sekulić, Kasnoantičko nalazište Crkvišće Bukovlje kod
Generalskog Stola, SHP, III. serija, sv. 41, Split, 2014: 165
– 176.
Azinović Bebek, Sekulić 2016 A. Azinović Bebek, P.
Sekulić, Generalski Stol-Crkvišće. Izvještaj o zaštitnim
arheološkim istraživanjima u 2016. g., Zagreb, 2016.
Ciglenečki 1987 S. Ciglenečki, Höhenbefestigungen aus Crtež profila (crtež: J. Kramberger)
der Zeit vom 3. bis 6. Jh. im Ostalpenraum. – Dela 1.
razreda SAZU, 31, Ljubljana, 1987.
Ciglenečki 2008 S. Ciglenečki, Castra und
Höhensiedlungen vom 3. bis 6. Jahrhundert in Slowenien,
Höhensiedlungen zwischen Antike und Mittelalter – RGA-E,
Band 58, 2008: 481 – 532.
Filipec 2008 K. Filipec, Arheološko-povijesni vodič po sve-
tištu Majke Božje Gorske u Loboru, Zagreb, 2008.
Sokol 1997 V. Sokol, Northwestern Croatia in the Late
Roman period, AV, 48, Ljubljana, 1997: 219 – 230.
Šimek 2012 Marina Šimek, Lonja – Matušini, antičko
visinsko utvrđeno naselje, Izdanja HAD, 28/2012, Zagreb,
2012: 163 – 176.
Zubčić 2007 K. Zubčić, Rijeka Mrežnica, HAG, 3/2006,
Zagreb, 2007: 217 – 219.
dr. sc. Ana Azinović Bebek SJ 4 i 5 (foto: J. Kramberger)
344
Prva sezona iskopavanja započela je 2014., kada je u jednog komada keramike, unutar navedenih slojeva prona-
potpunosti definiran presjek (profil) čitava prapovijesnog đeno je nekoliko komada ugljena i karboniziranog drva. U
tumula. Ove su godine nastavljena iskopavanja na lokali- jugozapadnom uglu sonde na površini SJ 05 pronađen je
tetu, što je započelo skidanjem jednog segmenta preosta- komad ugljena koji je spremljen kao uzorak U-14 i poslan
log dijela već otprije devastiranog tumula. Naime, tumul je na radiokarbonsku analizu u Beta Analytic Centar, Miami
1956., prilikom gradnje šumskog puta, doslovno presječen Florida. Dobiven je vrlo zanimljiv datum u rasponu od 1058.
na pola. Prilikom tih radova pronađen je i brončani mač tipa do 906. g. pr. Kr. Buduća će istraživanja na tom važnom
Mörigen, koji je 1971. objavila Ksenija Vinski-Gasparini lokalitetu zasigurno rezultirati zanimljivim podacima, koje će
(Vinski-Gasparini 1970). Budući da se radi o slučajnom se moći preciznije uklopiti u dosadašnje spoznaje.
nalazu, zbog uništenja samog prapovijesnog tumula ciljevi
i zadaće daljnjih arheoloških istraživanja teći će u smjeru Literatura
pokušaja rekonstrukcije gradnje samog tumula.
Istraživanja su započela struganjem zapadnog profila, a na Potrebica 2015 H. Potrebica, Draganić – Ilijina glavica,
jugozapadnom dijelu zapadne polovice tumula otvorena je HAG, 11/2014., Zagreb, 2015: 309 – 311.
sonda 1, veličine 2x1 m, te je na toj površini uklonjen SJ 01, Vinski-Gasparini 1970 K. Vinski-Gasparini, Mač tipa
odnosno sloj humusa. Ispod SJ 01 definiran je SJ 02, koji čini Mörigen iz Draganića u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, VAMZ,
nasip tumula. Ispod SJ 02 uočen je novi stratigrafski sloj koji 3. s., Vol. IV, Zagreb 1970: 3 – 12.
je definiran kao SJ 03 te je započelo i njegovo uklanjanje. SJ Vinski-Gasparini 1973 K. Vinski-Gasparini, Kultura polja
03 je sloj sivožute zemlje, koja je pomiješana s narančastom sa žarama u sjevernoj Hrvatskoj, Zadar, 1973.
i sivom glinastom zemljom. Na već postojećem zapadnom
profilu uočeno je da je debljina sloja SJ 03 vrlo velika te je Janja Mavrović Mokos
odlučeno da će se na istočnoj polovici površine sonde nasta- Julia Fileš Kramberger
viti kopati u dubinu i da će se dalje uklanjati SJ 03, ali da će
se zapadna polovica ostaviti na postojećoj dubini unutar SJ Summary
03, da bi se do kraja predviđenog trajanja istraživanja u ovoj
sezoni moglo doći do razine zdravice. Ispod SJ 03 definiran This year`s excavations of a tumulus at the site of Draganići
je SJ 04. Riječ je o vrlo tankom sloju crvenocrne zemlje, have provided us with new insights into the tumulus con-
koja vjerojatno pripada ostacima propale i djelomično kar- struction. A trench under the topsoil and the tumulus fill con-
bonizirane drvene površine ili sloja šiblja upotrebljavanog tained a thin, dark layer of soil (probably the remains of a car-
prilikom gradnje samog tumula. Ispod SJ 04 definiran je SJ bonized, organic, plant substance) which covered part of the
05, sloj sivog pijeska i šljunka, koji je možda služio kao nive- tumulus during its construction. Underneath it was a layer of
lacija tumula. Ispod SJ 05 definirani su SJ 11 (sloj naranča- pebbles of uniform thickness, which covered the entire width
stosive zemlje, koji predstavlja sloj predzdravice) i SJ 12 sloj of the tumulus. This layer of pebbles most likely served to
narančastosivoplave gline, zdravice. level the original elevation in order to build a tumulus on that
Ovogodišnja su istraživanja tumula na lokalitetu Draganići location. Few archaeological finds were uncovered. Along
pridonijela boljem poznavanju gradnje samoga grobnog with a single piece of pottery, several pieces of carbon and
humka. U sondi je ispod sloja humusa i nasipa tumula carbonized wood were found within the aforementioned
uočen tanak sloj tamne zemlje, koji vjerojatno pripada osta- layers. A piece of carbon (sample 14) from the surface of SU
cima karboniziranog organskog, odnosno biljnog materijala 05 in the southwestern corner of the trench has been radio-
kojim je dio površine u tumulu bio pokrivena tijekom njegove carbon dated in the Beta Analytic Center, Miami Florida. The
gradnje. Ispod tog sloja cijelom širinom tumula uočen je sloj analysis yielded an interesting date ranging from 1058 to
šljunka ujednačene debljine te on vjerojatno pripada nive- 906 BC. Future research on this important site will hopefully
laciji izvornog uzvišenja za gradnju samog tumula na tome yield more intriguing data, which will give us a fuller picture
mjestu. Iako nije pronađeno mnogo arheoloških nalaza, osim and make our knowledge even more precise.
Redni broj: 191

Lokalitet: Kamensko – rimski brodolom na rijeci Kupi
Naselje: Kamensko
Grad/općina: Karlovac
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: podvodno istraživanje
Od kolovoza do listopada 2017. u više je navrata pod-

vodno arheološki istraženo i rekognoscirano područje
rijeke Kupe i njezinih pritoka. Radove je vodio Krunoslav
Zubčić iz Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog resta-
uratorskog zavoda, a u istraživanju su sudjelovali i Pavle
Detalj SJ 4 (foto: J. Kramberger) Dugonjić (HRZ), kao i vanjski suradnici Anton Divić, Nikica
345
Pogled na teret opeke i jedno od rebara (foto: L. Damelet, CNRS) Postolje jarbola za tegljenje (foto: L. Damelet, CNRS)
Spudić te članovi francuskog tima iz „Centre national de da je riječ o hrastovu drvu, a klinovi za povezivanje rebara
la recherche scientifique” (CNRS, Centre Camille Jullian), s oplatom broda izrađeni su od graba. Zanimljiv je detalj i
pod vodstvom dr. Giulie Boetto: Alba Fereira Dominguez, dio masivne grede, za koju se pretpostavlja da služi kao
Pierre Poveda, Alex Sabastia, Vincent Dumas, Axel postolje jarbola za teglenje (jarbol za teglenje upotreblja-
Eeckman i Loic Damelet. U istraživanju su sudjelovali i vao se i u novije vrijeme za riječni prijevoz, a omoguća-
Ozren Pleše (vlasnik opreme za snimanje sonarom side- vao je teglenje broda koristeći se ljudskom ili životinjskom
-scan) i članovi Kluba za podvodne aktivnosti „Vodomar” iz snagom s obala rijeke). Prikupljeni podaci o brodskoj kon-
Duge Rese. Financijska sredstva za istraživanje osiguralo strukciji i analize drvne građe će nakon istraživanja omo-
je Ministarstvo kulture, a troškove francuskog tima financi- gućiti gradnju vjerne replike rimskog riječnog broda koja
ralo je Ministarstvo vanjskih poslova Republike Francuske. će, osim u arheološke i znanstvene svrhe, moći poslužiti i u
promociji kulturne baštine. Osim navedenih konstruktivnih
Ove je godine u sklopu istraživanja nastavljena među- elemenata i tereta opeke, na nalazištu je pronađena manja
narodna suradnja, razmjena iskustava i primjena novih količina ulomaka keramike, koja vjerojatno potječe sa
metoda u istraživanju brodske konstrukcije. Cilj ovogodiš- samog broda i upotrebljavala ju je posada, a uz keramiku
njeg istraživanja bio je dokumentirati površinski kulturni su pronađeni i ulomci staklenih posuda manjih dimenzija.
sloj nalazišta i ostatke brodske konstrukcije rimskog riječ- Istraživanje se planira nastaviti i sljedeće sezone.
nog broda u Kamenskom, koji je i ove godine istraživan
primjenom inovativnih i modernih znanstvenih metoda. Literatura
Rimski riječni brod iz Kupe jedinstven je i rijedak nalaz na
području savsko-dunavskog sliva, kakav je dosad zabilje- Šarić 1986 I. Šarić, Rimski brončani materijal izvađen iz
žen u iznimno malenom broju primjera. Prilikom dosadaš- rijeke Kupe kod Karlovca, Arheološka istraživanja na kar-
njih istraživanja uočeni su neki detalji koji se mogu povezati lovačkom i sisačkom području, Izdanja HAD, 10, Zagreb,
sa specifičnostima lokalnog tipa brodova građenih u antici. 1986: 69 – 89.
Utvrđene su dimenzije broda, koje iznose 13x2 m, a od
broda je u potpunosti sačuvan samo uzvodni pramčani dio Krunoslav Zubčić
brodske konstrukcije i njegov centralni dio, dok stražnji, tj.
krmeni dio nedostaje i vjerojatno je s vremenom propao. Summary
Pretpostavljena dužina broda mogla je (s obzirom na posto-
jeće podatke) biti između 15 i 20 m. Brod je prevozio opeke The archaeological investigation and reconnaissance of
dimenzija 29x35 cm, a na većem dijelu opeka nalazi se the Kupa River and its tributaries was carried out on sev-
simbol grčkog slova „alfa”. Zanimljivo je da je tijekom ovo- eral occasions from August to October 2017. The aim of
godišnjeg istraživanja jednak takav simbol pronađen i na the investigation was to document a surface layer and the
boku broda. Pronađeno je ukupno oko 400 opeka, a polo- remains of the construction of a Roman river vessel at
žaj u kojemu su pronađene prilikom istraživanja upućuje na Kamensko, investigated this year. The Roman river vessel
to da su na takav način bile i slagane prilikom prijevoza, tj. from the Kupa River represents a rare find in the Sava and
prilikom potonuća broda njihov položaj nije drastično pro- Dunav basin, and only several examples have been identi-
mijenjen, na temelju čega su prikupljene dodatne informa- fied so far. The investigations have revealed certain details
cije o načinu prevoženja tereta i ukrcaja u antici. Osim vrlo that point to the characteristics of local types of vessels
zanimljive brodske konstrukcije, koja je istraživana proteklih constructed in Antiquity. The vessel measures 13 x 2 m.
godina, otkriveni su novi detalji koji govore o brodogradnji, The front (prow) and central parts are completely pre-
tj. načinu gradnje. Bokovi su građeni u monoksilnoj tehnici, served, but the back part (stern) is missing, and it probably
a u središnji dio nadodane su 3-4 daske, koje su povezane has decayed. It can be assumed that the vessel was origi-
metalnim klanfama te ojačane rebrima međusobnog raz- nally between 15 and 20 m long. It carried about 400 bricks
maka 1,5 m. Dosadašnje analize drvne građe pokazale su measuring 29 x 35 cm. Most of the bricks have imprints
346
of the Greek letter alpha. The same symbol was identified

on the side part. Also identified were new details on the
construction of the vessel: the side parts were constructed
using the monoxylon technique, and to the central part
were added three to four planks that were attached with
fasteners and reinforced with ribs. Analysis of the wood
showed that it was made of oak.
Redni broj: 192

Lokalitet: Končalovići – Gradina
Naselje: Končalovići
Grad/općina: Barilovići Sonda S3A na Gradini (foto: K. Raguž)
Razdoblje: P naseljima manjeg opsega, smještenima povrh kanjona
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, rekognosciranje rijeke, a na njezinu zavoju udesno, i to u pravilu na desnoj
obali. Naime, radi se o gradinama nad kanjonima Mrežnice,
Od kolovoza do studenog 2017. zaštitno je arheo- Korane i Dobre, koje se nalaze nad desnom stranom
loški istraživan lokalitet Končalovići – Gradina u općini kanjona. Nadalje, sve su te gradine smještene upravo
Barilović. Voditelj istraživanja bio je Sanjin Mihelić, na zavojima rijeka, i to na desnim zavojima, a k tome se
kustos Arheološkog muzeja u Zagrebu. Zamjenik vodite- redovito pod sjevernim obroncima gradina nalaze i luke,
lja bio je dr. Ivan Radman-Livaja iz Arheološkog muzeja odnosno, ravnice uz samu vodu. Također je zanimljivo da
u Zagrebu. Stručnu ekipu činili su i arheolozi Mislav Fileš sve te gradine imaju približno pravokutan tlocrt vrlo slič-
te Julija Kramberger. Kao član stručne ekipe, za arhe- nih dimenzija (kraćih stranica 40 – 60 m, a dužih stranica
ološki i konzervatorski nadzor bio je zadužen Krešimir 70 – 100 m) i jednakoga položaja, prilikom čega je duža
Raguž iz Konzervatorskog odjela u Karlovcu. U istra- stranica pravokutnika usporedna s rijekom. Na gotovo svim
živanju su sudjelovala i trojica pomoćnih radnika: Miro gradinama ustanovljeno je ili primijećeno postojanje osta-
Peraković i Neven Šuica iz Karlovca te Zlatko Peraković taka zemljano-kamenih bedema (negdje prilikom iskopa-
iz Barilovića. vanja, a negdje prilikom pregledavanja terena). Također je
zanimljiv podatak da je na najmanje trima gradinama pri-
Prapovijesno naselje na Gradini nad Končalovićima neda- mijećena i formacija koja bi se mogla nazvati „tumuloidnim
leko od Barilovića smješteno je na istaknutom brdu nad bedemom”. Svi su ti „tumuloidni bedemi” na jugozapadnim
zavojem rijeke Korane, na apsolutnoj visini od 206 m. kutovima gradina, i to na kraju bedema prema strmoj strani
Naselje je djelomično omeđeno zaštitnim bedemom od nad kanjonima rijeka. Još je jedan dodatan podatak koji
zemlje pomiješane s kamenom, dok je na preostalom dijelu može poslužiti kao vrijedna analogija u prilog hipotezi o
prirodno zaštićeno konfiguracijom terena. Prostor u pod- tumuloidnom bedemu: na mjestima koja se, prema kon-
nožju Gradine, prema rijeci, smješten je na zaravnjenom figuraciji zemljano-kamenih nasipa zasad mogu smatrati
terenu, takozvanoj luci. mjestima ulaza u gradinu, ti se tumuloidni bedemi nalaze
Po svojim karakteristikama, to naselje u potpunosti odgo- s desne strane.
vara specifičnom tipu naselja uobičajenom za završno Na lokalitetu su 2016. istraživane dvije sonde: sonda S3
razdoblje kasnog brončanog doba te za starije željezno (dimenzija 1,5x7 m), otvorena u kampanji 2013., i novo-
doba u široj karlovačkoj regiji: naime, riječ je o gradinskim otvorena sonda S4 (dimenzija 11x8 m). Također je 2015.
sonda S3 produžena prema istoku za 6 m te za još četiri
metra ove godine, što čini sondu S3A, od ukupno 10 m.
Godine 2017. nastavljeni su radovi na sondi S4 i sondi S3.
Sonda 3A
Sonda 3A 2015. bila je pravokutnog oblika, dimenzija
6x1,5 m, orijentirana u smjeru istok-zapad, a postavljena
je tako da od sonde 3 nastavlja potpuni presjek bedema.
Zbog složenosti stratigrafske situacije, između tih dviju
sondi ostavljen je arbitrarni profil (širine 1 m), kojim su
sonde S3 i S3A podijeljene na zapadni i istočni sektor.
U ovoj je sondi tek započet rad 2015. i u gornjim je sloje-
vima stratigrafska situacija (humus, kamen, zemlja) isto-
vjetna istočnome dijelu sonde S3. Jednaku situaciju poka-
zao je nastavak rada 2016. godine. Prema većoj količini
kamena i prostiranja početnih slojeva u sondi 3A, sonda je
produžena još 4 m nizbrdo prema istoku. Ukupne dimen-
Položaj Gradine (foto: K. Raguž) zije sonde S3A iznose 1,5x10 m. U svim slojevima ispod
347
U istočnom dijelu sonde situacija je u gornjim slojevima

istovjetna situaciji u S3. Godine 2017. ponovno je ispo-
lirana površina sonde te je uspoređeno stvarno stanje u
sondi S4 (površina) te dnevnik istraživanja, nacrti i skice s
digitalnom dokumentacijom tvrtke Arheoplan d.o.o. (doku-
mentacija je također dovršena naknadno). Ustanovljeno
je također potpuno podudaranje svih vrsta dokumenta-
cije. Nadalje, nastavljeno je skidanje sloja SJ303 (=sloju
S3 u S3), a provjerena je i zdravica u čitavu zapadnom
dijelu sonde 4.
Ove je godine nakon vrlo preciznih i mukotrpnih polaganih

istraživanja u prethodnim kampanjama potvrđeno i doku-
mentirano nekoliko podataka:
– prethodno dokumentiran izgled bedema s unutrašnje
strane dopunjen je izgledom bedema s vanjske strane
(S3A),
– prethodno dokumentiran i rekonstruiran proces gradnje
bedema s unutrašnje strane gradine dopunjen je dokumen-
tiranjem s vanjske strane bedema (S3A),
– dokumentirane su i rekonstruirane barem dvije faze nase-
lja – jedna prije gradnje bedema i druga nakon njegove
gradnje (uvjetne faze prema stratigrafskoj situaciji). Ove je
godine samo potvrđen rezultat prošlogodišnjih istraživanja.
Na pitanja koja su je pojavila prethodne godine djelomice je
nađen odgovor – bedem se s istočne strane spušta dosta
nisko i daleko, a nađene su veće količine kamena te tek
treba utvrditi vanjski oblik, izgled i način gradnje bedema.
Istraživanjima na Gradini u Končalovićima dodatno je pro-
širen skup saznanja o prapovijesti na području Korduna, a
nalazi iz dosad istraženih sondi potvrđuju prijašnju tezu o
Gradini kao prapovijesnom naselju, koje se okvirno može
datirati u kasno brončano i starije željezno doba. Iako
Profil zemljanog bedema i ostaci zida u sonda S3A na Gradini prema preliminarnom pregledu keramičkih nalaza ne treba
(foto: K. Raguž) odbaciti mogućnost nalaza barem iz starijih brončanodob-
nih razdoblja (pokoji komad keramike nalikuje na tzv. lasinj-
kamena situacija je slična onoj u sondi 3, kad se radi o prva sku kulturu).
4 m od zapada prema istoku, međutim u nastavku sonde
pojavljuje se puno kamenja, i to daleko više nego u sondi Literatura
3, u slojevima s kamenom. Tolika količina kamena bila je
metodološki i dokumentacijski problem, a zbog težine i Božić et al. 2009 V. Božić, H. Cvitanović, N. Matoš, K.
zbog strmosti terena i fizički problem, stoga su se radovi Raguž J. Štefančić, Utvrđene pećine, u: Arheologija i turi-
odvijali sporo. zam u Hrvatskoj, (ur. S. Mihelić), Zagreb, 2009: 416 – 429.
Svakako, uočeni su i dokumentirani novi elementi bedema Mihelić, Raguž, Štefančić 2012 S. Mihelić, K. Raguž, J.
i načina njegove gradnje, kao i postojanje manjeg broja Štefančić, Končalovići – Gradina, HAG, 8/2011, Zagreb,
nalaza već 2016. (statistički daleko manje nego u naseo- 2012: 325, 326.
binskim slojevima sonde S3, ali znatno više nego u gornjim Mihelić, Raguž, Štefančić 2013 S. Mihelić, K. Raguž, J.
dvama slojevima početnih istraživanja u prva 4 m sonde Štefančić, Končalovići – Gradina, HAG, 9/2012, Zagreb,
S3A), a osobito 2017. godine, kada je tijekom cijele kam- 2013: 397, 398.
panje tek sporadično pronađen koji komadić keramičke Mihelić, Raguž, Štefančić 2014 S. Mihelić, K. Raguž, J.
posude ili komadić lijepa. Također se radi o nalazima ulo- Štefančić, Končalovići – Gradina, HAG, 10/2013, Zagreb,
maka keramičkih posuda i lijepa, koji se okvirno mogu dati- 2014: 298 – 300.
rati u brončano doba. Mihelić, Raguž 2015 S. Mihelić, K. Raguž, Končalovići –
Gradina, HAG, 11/2014, Zagreb, 2015.
Sonda 4 Mihelić, Raguž 2016 S. Mihelić, K. Raguž, Končalovići –
Ove je godine ponovno otvorena Sonda 4, pravokutnog Gradina, HAG, 12/2015, Zagreb, 2016.
oblika, dimenzija 11x8 m, paralelna sa sondama 2 i 3, a Mihelić, Raguž 2017 S. Mihelić, K. Raguž, Končalovići –
postavljena je tako da svojim istočnim dijelom zahvaća Gradina, HAG, 13/2016, Zagreb, 2017.
dio bedema. U prethodnoj godini skinut je sloj SJ1 i
uočeno je da je u zapadnom dijelu odmah ispod zdravica Sanjin Mihelić
(kao u sjeverozapadnom dijelu sonde S2 2013. godine). Krešimir Raguž
348
Summary Najveći broj ulomaka pripisan je tipičnim zaobljenim posu-

dama – zdjelama, vjedrima i loncima. Osim ulomaka
Rescue archaeological excavations at Gradina in posuda, pronađeni su i ulomci keramičkih žlica s tuljcem za
Končalovići were conducted in 2017. The excavations at nasad drška, koje su karakterističan nalaz na gotovo svim
Gradina in Končalovići have significantly elucidated the nalazištima lasinjske kulture.
prehistory of Kordun and uniform type of hillforts on the Osim keramike, na nalazištu je pronađen i zavidan broj
west-hand side of the canyon. The finds from previous lomljevine, uglavnom odbojaka. Zanimljivo je spomenuti da
excavations confirm the earlier thesis that Gradina was kamen koji je upotrebljavan kao sirovina za izradu alatki ne
a prehistoric settlement, dating to the Late Bronze and potječe sa samog lokaliteta, već vjerojatno sa zasad nepo-
Early Iron Ages. A sample from a layer under the hillfort znatog ležišta u okolici.
moves the date to the Eneolithic, i. e. the mid-third mil- S obzirom na činjenicu da dosadašnja istraživanja, iako
lennium BC. The excavated eastern rampart is well pre- malena opsega, upućuju na postojanje različitih oblika i
served – its wooden and stone parts as well layers are tipova jamskih objekata, buduća arheološka istraživanja
clearly discernible. svakako će pomoći prilikom utvrđivanja karaktera toga
gradinskog nalazišta i objašnjavanja mreže eksploata-
cije sirovina na prostoru središnje Hrvatske u bakrenom
dobu.
Redni broj: 193
Lokalitet: Lasinja – Talijanovo brdo, Gradišće, Britveci Literatura
Naselje: Crna Draga, Lasinja
Grad/općina: Lasinja Balen 2011 J. Balen, Lasinja – Gradišće, Britveci,
Pravni status: postupak u tijeku Talijanovo brdo, HAG, 7/2010, Zagreb, 2011: 335 – 338.
Razdoblje: P Balen 2013 J. Balen, Lasinja – Talijanovo brdo, HAG,
Vrsta radova: terenski pregled, sondažno iskopavanje 9/2012, Zagreb, 2013: 398, 399.
Balen 2014 J. Balen, Lasinja – Talijanovo brdo, Gradišće,
Godine 2017. organizirana je još jedna sezona pregleda Britveci, HAG, 10/2013, Zagreb, 2014: 300, 301.
prostora općine Lasinje, s posebnim naglaskom na polo- Balen 2015 J. Balen, Lasinja – Talijanovo brdo, HAG,
žaj Talijanovo brdo, na kojem su istražene sonde 9 i 11/2014, Zagreb, 2015: 314, 315.
10. Voditeljica radova bila je dr. sc. Jacqueline Balen iz Balen 2016 J. Balen, Lasinja – Talijanovo brdo, Gradišće,
Arheološkog muzeja u Zagrebu. Britveci, HAG, 12/2015, Zagreb, 2016: 361, 362.
Tijekom probnih istraživanja ustanovljeno je da je to gradin- Jacqueline Balen

sko nalazište jednoslojno te da je većina lasinjskih objekata
ukopana izravno u sterilan sloj. Do sada nisu ustanovljeni Summary
nadzemni objekti, već samo ukopani, vjerojatno radni pro-
stori. Ulomci kućnog lijepa sugeriraju da su na položaju A new season of archaeological field surveying in the ter-
Talijanovo brdo postojale nadzemne strukture, čiji oblik nije ritory of the Municipality of Lasinja, especially at the site
ustanovljen prilikom dosadašnjih istraživanja. of Talijanovo brdo, was conducted in the course of 2017.
Većinu nalaza čine ulomci keramičkih posuda loše kvali- The investigations at the site of Talijanovo brdo included
tete i grube fakture, koji variraju u boji od sive do oker, a archaeological probing (probes 9 and 10). The excavations
imaju i veliku količinu primjesa usitnjenog kamena i pijeska. established that this is a one-layered archaeological site,
i.e. most of the structures were dug into a sterile layer. They
probably represent working facilities. No aboveground
structures have been established so far, but fragments of
house daub suggest their existence.
Redni broj: 194

Lokalitet: Stari grad Barilović
Naselje: Barilović
Grad/općina: Barilović
Od 5. do 20. lipnja 2017. trajala su arheološka istraživanja

Staroga grada Barilovića. Voditeljica arheoloških istraživanja
bila je dr. sc. Ana Azinović Bebek, uz sudjelovanje Andreja
Položaj nalazišta Talijanovo brdo s označenim geosondama i Janeša iz Službe za arheološku baštinu Hrvatskog resta-
probnim sondama (izradio: M. Mađerić) uratorskog zavoda, studentice Valerije Gligore te četvorice
349
Stari grad Barilović, prostor istražen 2017. g. (foto: arhiv HRZ-a)
fizičkih radnika koji su iskopavali zemlju. Radove je finan- definiran je prostor koji se može protumačiti kao dvorište
ciralo Ministarstvo kulture, a Općina Barilović donirala je Staroga grada, jer je u potpunosti prekriven utabanom,
radove, u vidu strojnog iskopa šute te odvoza zemlje i šute. tvrdom zemljom i kamenjem. Kao i kod hodnika, visina
poda diže se od istoka prema zapadu.
Stari grad Barilović arheološki se istražuje od 2002., kada su Slojevi su, nažalost, zbog stalnog korištenja tim prostorom,
stvoreni uvjeti za sigurne radove. Naime, Stari grad prije 2002. arheološki kontaminirani. Nalaza je puno manje nego pri-
bio je u statički iznimno lošem stanju. Istraživanja su nastav- jašnjih godina, ali su na Starom gradu Bariloviću potvrđene
ljena 2003., zatim je napravljena pauza, za vrijeme koje je tri faze života.
saniran čitav južni obrambeni zid Staroga grada Barilovića te
je uslijedila još jedna kampanja arheoloških istraživanja 2006. Literatura
godine. Potom je saniran kompletan plašt vanjskih obram-
benih zidova staroga grada te sjeveroistočna ulazna kula. Azinović Bebek 2007 A. Azinović Bebek, Stari grad
Godine 2010. otvoren je dio grada u kojem je pronađen vanj- Barilović, HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 219 – 221.
ski zid prvog dvorišta iz 15. st., sanirani su svi istraženi zidovi Fras 1988 F. J. Fras, Cjelovita topografija karlovačke Vojne
i napravljena je zimska zaštita. Arheološka istraživanja 2011. krajine, Gospić, 1988: 233 – 237.
nastavljena su od sonde istražene u 2010. prema sjeveru uz Kruhek, Horvat 1983 M. Kruhek, Z. Horavat, Barilović
zapadni obrambeni zid. Arheološka istraživanja 2012., 2013. grad, GZSKH, 8-9, Zagreb, 1982-1983: 121 – 136.
i 2014. nastavljena su dalje prema istoku, godine 2015. istra- Laszowski 1902 E. Laszowski, Hrvatske povijesne građe-
žena je velika okrugla kula u unutrašnjosti staroga grada, vine, Zagreb, 1902: 219 – 224.
a 2016. prostor između okrugle kule u unutrašnjosti grada i Lopašić 1985 R. Lopašić, Oko Kupe i Korane, Zagreb,
četverokutne kule na sjeveroistočnom kraju grada. 1895: 35 – 42.
Namjera arheoloških zaštitnih radova 2017. bila je definirati
stratigrafiju prostora između sjeverozapadne okrugle kule dr. sc. Ana Azinović Bebek
i četverokutne kule, starog ulaza u grad. Definirano je pet
prostorija uz sjeverni zid grada, hodnik i dvorište Staroga Summary
grada Barilovića. Dvije su prostorije na istoku podrumske
i u njima je očuvan cementni estrih na podu. Tri zapadne Archaeological excavations at the site of the Old Town of
prostorije definirane su zidovima, u njima nije sačuvan Barilović were conducted in September and October 2016.
pod, osim u tragovima (vapneni estrih), a hodnik se može This year`s excavations were focused on defining the strati-
definirati jedino po podlozi za cementnu glazuru, isklju- graphy between the NW round tower and square tower at the
čivo uz prvu od triju zapadnih prostorija. Južno od hodnika former town entrance. The excavations revealed five rooms
350
along the northern city walls, the hallway and courtyard. Due kod Lopašića navodi da je Dubovac 1339. dobio župnika
to its constant use, archaeological layers were contamina- (Lopašić 1993: 231).
ted. Movable finds are scarce, but three phases of the occu- Poznato je da je kralj Ludovik 1382. dao lokalnoj plemić-
pation of Barilović have been confirmed so far. koj obitelji Zudar (Sudar) posjede u neposrednom susjed-
stvu dubovačkog, ali on se ne spominje u ispravi. Pojedini
autori sugeriraju da je dubovačka općina bila iznimno
važna pa je izuzeta iz kraljeve darovnice. Godine 1442.
Redni broj: 195 posjed prelazi u ruke bana Stjepana Frankopana, koji će
Lokalitet: Stari grad Dubovac ubrzo postati i trajnim vlasnikom. U rukama Frankopana
Naselje: Karlovac (Dubovac) nalazio se i u razdoblju najjačih osmanlijskih napada. Za
Grad/općina: Karlovac vrijeme Bernardina Frankopana najvjerojatnije dobiva
Pravni status: Z-245 visoke obrambene zidove i obrambenu kulu. Godine
Razdoblje: P, SV, NV 1550. darovnicom njegova vlasnica postaje Katarina
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Zrinski i njezini nasljednici. Porodica Zrinski upravlja
posjedom do 1579., kada su bili primorani prodati posjed
Od 28. rujna do 31. listopada 2017. trajalo je zaštitno arhe- kralju Rudolfu II. za potrebe gradnje karlovačke tvrđave.
ološko istraživanje Staroga grada Dubovca u Karlovcu, u Bio je pod upravom i u službi karlovački vojnih zapo-
kontekstu sanacije klizišta uz Stari grad. Stručna vodite- vjednika i graditelja tvrđave, ali mu oni nisu bili vlasnici
ljica istraživanja bila je Matea Galetić, a zamjenica vodite- sve do urote zrinsko-frankopanske. Od druge polovice
ljice Iva Alibašić. Istražena je površina od ukupno 22,3 m2. 18. st. dvorište i prostorije upotrebljavane su kao skladi-
Izvođač radova bio je Gradski muzej Karlovac, a sredstva šta baruta i pušaka (Kruhek 2000: 29 – 37). U derutnom
za istraživanja osigurao je Grad Karlovac. je stanju dočekao francusku upravu, kojoj je prvobitno
također poslužio kao skladište, a poslije kao reziden-
Stari grad Dubovac nalazi se u Karlovcu, u gradskoj cija vojnog intendanta. Sudbina skladišta ponovila se i
četvrti Dubovac, na k.č. 264, k.o. Karlovac II. Radi se o nakon prestanka francuske uprave, sve do prve polovice
višeslojnom lokalitetu na kojem se prati kontinuitet ljud- 19. st., kada ga otkupljuje Laval Nugent, koji sa sinom
ske prisutnosti od prapovijesti do novog vijeka. Stari počinje obnovu Dubovca, ali u malenu izmijenjenu obliku,
grad Dubovac, odnosno renesansni kaštel s elementima ne poštujući njegov izvorni izgled. Artur Nugent u konač-
gotike, podignut je (sudeći prema arheološkim nalazima) nici ga prodaje tvorničaru Rudolfu Leonu. Godine 1896.
na prapovijesnom humku. Čine ga tri kule kružnog tlocrta Gradska općina grada Karlovca otkupljuje ga uočivši
(danas kule A, B i C) i četverokutna obrambena kula. njegov kulturni i turistički potencijal. Kompletna obnova
Pretpostavlja se da je renesansnoj fazi prethodila jedna tada već derutne utvrde započela je 1952., pod vodstvom
ili više građevinskih faza, koje su u konačnici obilježile Konzervatorskog zavoda Hrvatske. Obnova je završena
njegov konačan izgled. O njima nema pisanih izvora, 1961., nakon čega je uvrštena najvišu kategoriju spome-
a materijalni ostaci zasada samo sugeriraju prijašnju ničke i povijesne baštine.
tezu (Milan Kruhek spominje 12. ili 13. st. kao vrijeme
nastanka prvih faza utvrde, što ponavljaju i brojni drugi Prva probna arheološka iskopavanja Staroga grada
autori koji pišu o Dubovcu, ali bez konkretnog objašnjenja Dubovca započela su 1958., a 2001. u sklopu sanacije i
i uporišta). Razlog tome jest nedostatak pisanih izvora o drenaže objekta probno je istraženo područje od jugoza-
starijoj povijesti Dubovca i slabija istraženosti lokaliteta, padnog bedema prema podnožju. Prilikom istraživanja
u kojoj bi se pronašla čvršća uporišta. U pisanim izvo- ustanovljen je obrambeni jarak i u temeljima današnjeg
rima spominje se tek 1501. na popisu župnika. Na sta- zida ostatak starijeg zida u smjeru jarka. Nalazi keramike
rijem se popisu župa Ivana Goričkog ne spominje, ali se omogućili su dataciju jarka i zida u razvijeni srednji vijek.
Ortofotografija sonde 1 Nasip sonde 1
351
nalazi potvrdili su višeslojnost lokaliteta i postojanje nalaza

naseobinskog karaktera iz kasnog brončanog doba.
Ulomak keramike atribuiran lasinjskoj kulturi potvrđuje tezu
o početku prapovijesnog naselja u eneolitiku (Tkalčec,
Karavanić, Kudelić 2010: 33 – 35).
Krajem rujna 2017., u okviru projekta sanacije humka i ure-
đenja ulaza u Stari grad Dubovac, organizirana su zaštitna
arheološka iskopavanja. Otvorene su dvije sonde, prva uz
bedem od ulaznog dijela u Stari grad prema kuli A, s dodat-
nim okomitim rovom prema padini i druga sonda (rov) na
prostoru između kule A i B, okomito od kule A prema padini.
U sondi 1 dokumentirani su gornji slojevi okarakterizirani
kao nasip. Nasip je nastao kao posljedica različitih građe-
vinskih radova, u vidu šute i građevinskog otpada te ukopa
suvremenih instalacija (gromobran, cisterna za vodu),
izmiješanih s ulomcima novovjekovnih nalaza keramike te
sporadično novovjekovnih metalnih nalaza u vidu čavala,
novčića i neidentificiranih ulomaka. Tek na dubini od otpri-
like pola metara pojavio se prvi solidniji arheološki sloj
crne masne fakture s tragovima ugljena. On je zabilježen
samo u okomitom rovu sonde, ne i uz bedem. U njemu
je zabilježena novovjekovna keramika tipična za istovre-
mene lokalitete karlovačkog područja i šire. U cijeloj sondi
Ortofotografija sonde 2 nije dosegnuta razina zdravice jer je dubina istraživanja
bila ograničena statikom Staroga grada i zahvatom radova
Ustanovljena su četiri prapovijesna sloja, koja su na teme- pa prapovijesni slojevi također nisu nađeni. Maksimalna
lju keramičkog materijala datirana u kasno brončano i dosegnuta dubina iznosi oko 1,5 m.
početak željeznog doba (Čučković 2002b: 21, 22). Prilikom U sondi 2, veličine 3x1 m, koja je zapravo bila rov oko-
uređenja dvorišta očišćena je i istražena cisterna i temelji mito od kule A prema padini, utvrđeni su slični stratigraf-
starije kule (Čučković 2002: 15; Čučković smatra da se radi ski odnosi kao i u slučaju sonde 1. Stratigrafija je gornjih
o starijoj romaničkoj kuli), koji se mogu protumačiti i kao zid slojeva ispremiješana i uglavnom se radi o nasipu koji
filter-cisterne (Tkalčec, Karavanić, Kudelić 2010; o zidu fil- je ispunjen građevnim otpadom pomiješanim s novo-
ter-cisterne govori T. Tkalčec; slična situacija zabilježena je vjekovnim nalazima keramike i metala (metalni ulomci,
tijekom arheoloških istraživanja u Starom gradu Novigradu ulomci čavala) i kosti. U sondi se došlo do sterilnog sloja,
2009. godine). Prilikom istraživanja 2004. u obrambenoj odnosno zdravice. Osim ispremiješanih slojeva sa spora-
kuli utvrđeno je postojanje podrumske prostorije na dubini dičnim novovjekovnim pokretnim nalazima, nisu utvrđeni
od otprilike 2 m. U istoj kampanji u dvorištu pronađeni su stariji slojevi. Dosegnuta dubina sonde iznosi oko 2 m.
srednjovjekovni, antički i brončanodobni nalazi te rano- Nakon istraživanja sonde su pokrivene geotekstilom i
halštatski i eneolitički naseobinski horizont. Godine 2008. strojno zatrpane.
nastavljena su zaštitna istraživanja oko kule C u okviru
drenaže. Istraživani su novovjekovni slojevi šute i srednjo- Literatura
vjekovni jarak utvrđen prilikom istraživanja 2001., u kojem
su pronađeni srednjovjekovni, antički i prapovijesni nalazi Čučković 2002 L. Čučković, Treba li Dubovcu Karlovac i
(Čučković 2009: 22, 23). Niži prapovijesni slojevi ostali su obrnuto?, Glas Gradskog muzeja Karlovac, god. I., br. 1-2,
neistraženi. Karlovac, 2002.
Godine 2009. prije postavljanja drenaže uz vanjske zidove Čučković 2009 L. Čučković, Stari grad Dubovac – arhe-
Staroga grada zaštitno je istražen prostor između kula B i ološka istraživanja 2008. godine, Glas gradskog muzeja
C, s dodatnom sondom postavljenom okomito na zid niz Karlovac, god. VIII., br. 6, Karlovac, 2009.
padinu. Ujedno je i dovršen iskop u obrambenoj kuli, koji je Čučković 2002b Z. Čučković, Dubovac 2001., Izvještaj
2004. zaustavljen zbog statičkih problema. Istraživanjima o zaštitnim arheološkim iskopavanjima, Glas Gradskog
je potvrđeno postajanje srednjovjekovnog jarka ispod slo- muzeja Karlovac, god. I., br. 1-2, Karlovac, 2002.
jeva novovjekovnih prostorija. U slojevima su pronađeni Kruhek 2000 M. Kruhek, Stari grad Dubovac, Karlovac,
srednjovjekovni i prapovijesni nalazi. Isti jarak utvrđen je i 2000.
između kula B i C. Utvrđeno je da je jarak u vrijeme grad- Lopašić 1993 R. Lopašić, Karlovac – povijest i mjestopis
nje kaštela u današnjem obliku izgubio funkciju i nad njime grada i okolice, Matica hrvatska Karlovac, pretisak izdanja
je nastala nova arhitektura. Na rubovima gradine utvrđen iz 1879., Karlovac, 1993.
je kasnosrednjovjekovni bedem, s drvenim palisadama od Tkalčec, Karavanić, Kudelić 2010 T. Tkalčec, S. Kravanić,
niza okomitih ili kosih trupaca. Zaključeno je da je renesan- A. Kudelić, Izvješće o zaštitnim istraživanjima lokaliteta
sni kaštel sagrađen na srednjovjekovnoj utvrdi, a ona na Stari grad Dubovac 2009./2010., Zagreb, 2010.
prapovijesnoj gradini. Jarak je nastao nakon što je sred-
njovjekovni život na lokalitetu već postojao. Prapovijesni Matea Galetić
352
Summary
At the end of September 2017, archaeological rescue

excavations were undertaken as part of the project of
the restoration of the mound and presentation of the
entrance to the Dubovac Old Town. Two trenches were
opened - the first one along the curtain walls connect-
ing the entrance with tower A, with an additional vertical
trench towards the slope. The second trench was dug in
the area between towers A and B, vertically from tower A
towards the slope.
In trench 1, upper layers, characterised as an embanked
boundary, were documented. The embankment resulted
from various construction works and was formed by debris,
rubble and laying down of modern installations (lightning
rod, prior water tank) mixed with fragments of modern
pottery, bone and occasional modern metal finds such as
nails, coins, and unidentified fragments. The first more solid Sjeverni zid obrambene kule s otvorom – pogled sjever (foto: E.
archaeological layer consisting of black greasy soil with Žile)
traces of coal appeared at a depth of about half a meter. It
was identified only in the vertical part of the trench, but not djelatnici nadležnog Konzervatorskog odjela u Karlovcu.
along the curtain walls. It contained modern pottery typi- Građevinske radove izvela je tvrtka Ogulinmont d.o.o. iz
cal for contemporary sites in the Karlovac area. The level Ogulina.
of subsoil was not reached in the trench, since the depth
of the excavations was limited by the Castle’s statics and Ovogodišnji radovi bili su nastavak prethodnih istraživanja
the scope of the research, so prehistoric layers were not na lokalitetu 2011. godine te se dokumentacija iz ovogo-
found. A maximum depth reached by the investigation was dišnjih istraživanja nastavila na dokumentaciju iz prijašnjih
approximately 1.5 m. istraživanja.
In trench 2, measuring 3 x 1 m, which represents a ver- Modruš je jedan od najstarijih utvrđenih gradova i jedno
tical trench positioned from tower A to the slope, similar od najvećih srednjovjekovnih naselja u Hrvatskoj. O tome
stratigraphic relationships were found. The stratigraphy of danas svjedoče pisani izvori, kao i sačuvani materijalni
the upper layers was disturbed and mostly represented an ostaci graditeljske baštine. Smješten je na istočnim obron-
embankment filled with rubble, mixed with finds of post- cima Velike kapele, u sjevernom dijelu Like. Modruš je bio
medieval pottery, metal finds (fragments of metal items and najvažniji frankopanski posjed, kao i sjedište velikog pod-
nail) and bones. In this trench, a sterile layer (i.e. subsoil) ručja kojim su vladali. Modruški kastrum nalazio se nad
was reached. Apart from disarranged layers with sporadic nekadašnjim naseljem i nazivao se i Tržan ili Tržan-grad,
modern movable finds, older layers were not identified. a kao takav spominje se u prvoj polovici 15. st. Ostaci tog
Upon the completion of the research, the trenches were feudalnog kastruma na brijegu i danas dominiraju modruš-
covered with geotextile and backfilled. kim krajolikom. Tlocrt cijelog fortifikacijskog kompleksa
uskog je i izduženog oblika. Prati konfiguraciju terena te
se proteže u smjeru sjever-jug. Sastojao se od središnjeg
dijela s obrambenom kulom i palačom za boravak knežev-
Redni broj: 196 ske obitelji i dvorskog osoblja, zatim sjevernog dijela s gos-
Lokalitet: Stari grad Modruš podarskim objektima, spremištima, radionicama, cisternom
Naselje: Modruš i kvadratnom kulom, te južnog dijela koji je uglavnom služio
Grad/općina: Josipdol za trgovačke potrebe. Na bedeme tvrđave nadovezivale su
Pravni status: Z-292 se oko 1200 m duge obrambene zidine, koje su okruživale
Razdoblje: SV, NV grad Modruš u podnožju brijega.
Vrsta radova: arheološki nadzor Godine 2017. arheološki je nadzirana sanacija obram-
bene kule Staroga grada Modruša. Radovi su uključivali
U srpnju i kolovozu 2017., tijekom sedam radnih dana, ručni iskop zemljanog materijala na prostoru unutrašnjosti
proveden je stalan arheološki nadzor građevinskih radova obrambene kule, uz njezin sjeverni zid, te čišćenje prostora
prilikom sanacije obrambene kule Staroga grada Modruša. u podnožju kule. Cilj radova bio je prikupljanje kamene
Radove je nadzirala tvrtka Arheo Plan d.o.o. iz Konavala. građe, koja će se prilikom daljnjih radova iskoristiti za sana-
Stručna voditeljica istraživanja bila je Nela Kovačević ciju zidova obrambene kule.
Bokarica, dipl. arheo., a zamjenica voditeljice Eva Žile, Prostor iskopa unutar obrambene kule uveden je u doku-
mag. archeo. i mag. hist. art. Ostatak stručne ekipe činili mentaciji kao sonda 9. Djelomično je uklonjen zemljani
su tehničari Ante Butorac i Antonio Kovačević te Mira materijal iz njezine unutrašnjosti, prilikom čega je djelo-
Andrić, univ. bacc. archeo. Radovi su financirani sred- mično definiran polukružno zaključen otvor na spoju sjever-
stvima tvrtke Ogulinmont d.o.o., arheološki su ih nadzirali nog i istočnog zida. Otvor je zapunjen zemljanim nasipom,
Sonja Jakšić, dipl. ing. arh. i Krešimir Raguž, dipl. arheo., koji nije u cijelosti uklanjan zbog opasnosti od urušavanja.
353
Obrambena kula – zračna snimka (foto: A. Kovačević)
Tijekom arheološkog nadzora prikupljen je veći broj pokret- i.e. pottery and metal, glass and stone items. Metal finds
nih arheoloških nalaza. Radi se o nalazima keramike, prevail, but two finds – an iron spur and the remains of an
metala, stakla i kamena. Najveći broj nalaza čine nalazi armour – were singled out and post-processed as special
metala, a dva su nalaza (željezna ostruga i ostaci vojničkog finds. All movable finds can be dated to the late medieval
oklopa) izdvojena i obrađena kao posebni nalazi. Ulomci and post-medieval periods.
oklopa i željezne ostruge pripadaju važnim nalazima dije-
lova vojničke opreme te je rijetkost da su sačuvani u toli-
koj mjeri. Svi pronađeni pokretni nalazi mogu se datirati u
kasni srednji, odnosno novi vijek. Redni broj: 197
Lokalitet: Utvrđene pećine Karlovačke županije
Nela Kovačević Bokarica Naselje: –
Eva Žile Grad/općina: –
Pravni status: –
Summary Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: rekognosciranje, dokumentiranje
In the course of July and Ausgust 2017 archeological
supervision was conducted over the construction works Godine 2017. nastavljena je realizacija projekta istraži-
carried out for the rehabilitation of the keep of the Old Town vanja utvrđenih pećina u Karlovačkoj županiji. Voditelji
of Modruš. The works included hand excavation of the soil istraživanja bili su Hrvoje Cvitanović (SK Ursus spelaeus
within the keep and along its northern wall as well as clear- iz Karlovca), Krešimir Raguž (Konzervatorski odjel u
ing of the area located at the foot of the keep. The area Karlovcu) i Rick Weathermon (Odsjek za antropologiju,
excavated within the keep was recorded as probe 9. The University of Wyoming, SAD). U istraživanjima su također
soil was partly removed and a semi-circular opening at the sudjelovali: paleontolog dr. Kazimir Miculinić, koji je vodio
junction of the northern and eastern wall was defined. The istraživanja pleistocenskih slojeva (metoda istraživanja
supervision resulted with a large number of movable finds, kao u arheologiji) i geolog Neven Šuica. Istraživanja su se
354
odvijala u suradnji s University of Wyoming iz SAD-a, pri u kojoj su ove godine u tom dijelu istraživanja dovršena.
čemu su sudjelovali i dr. James Ahern, deset studenata tog Nova sonda postavljena je u krajnjem dijelu pećine te su
sveučilišta te dr. Boris Olujić i dr. Nikola Vukosavljević s pronađeni intrigantni nalazi pragoveda ili bizona (europ-
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kao i arheo- skog), ali i komad iznimno robusne lubanje. Prema preli-
loginja dokumentaristica Iva Perković. Također su sudjelo- minarnom pregledu antropologa dr. Ricka Weathermona i
vali su i speleolozi SK Ursus spelaeus Nataša Cvitanović, paleontologa dr. Kazimira Miculinića, s velikom se vjerojat-
Miran Barjaković, Goran Fehervari i Vlado Božić iz SD nošću može reći da bi se moglo raditi o lubanji hominida.
Željezničar iz Zagreba. Osim vlastitih sredstava, radovi Druga je mogućnost da se radi o dijelu lubanje juvenilnog
su financirani uz pomoć Ministarstva kulture i Javne usta- spiljskog medvjeda (oba stručnjaka tvrde da se ne radi
nove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na o medvjedu). Lubanja je poslana na daljnju ekspertizu
području općine Rakovica. u laboratorij. Ove je sezone nastavljeno istraživanje oko
unutrašnjeg zida (očuvanijeg od dva postojeća). Proširena
Projekt speleološkog kluba Ursus spelaeus iz Karlovca, u je unutarnja sonda (unutar toga zida), gdje su prethodnih
suradnji s arheologom Konzervatorskog odjela u Karlovcu, godina pronađeni ostaci najvjerojatnije jednoga od brani-
od 2007. jest istraživanje utvrđenih pećina u Hrvatskoj. U telja pećine s nalazima olovnog taneta, koplja i drvenog
sklopu toga arheološki se i speleološki rekognosciraju te ležaja. U sondi s vanjske strane unutarnjega zida bilo je i
dokumentiraju utvrđene pećine na područjima Karlovačke vrlo zanimljivih i rijetkih (osim keramičkih ulomaka) nalaza:
županije, a od 2008. istraživanje se širi i na Ličko-senjsku pronađeno je nekoliko koštanih ulomaka ukrašenih geo-
županiju te od 2009. i na Zagrebačku, Šibensko-kninsku, metrijskim motivima. Ti se ulomci daju spojiti, a poslani su
Zadarsku, Splitsko-dalmatinsku i Dubrovačko-neretvansku na konzervaciju i analizu, u suradnji s Arheološkim muze-
županiju, kao i na Hercegovinu (BiH). Od početka 2010. jom u Zagrebu.
počinje istraživanje tog fenomena i u susjednoj Sloveniji, u Na uzvisini neposredno iznad ulaza u Baraćevu pećinu
suradnji s Društvom za raziskovanje jam iz Ljubljane. pronađeno je nekoliko keramičkih ulomaka pa je (ni petna-
Dosad ih je u Hrvatskoj otkriveno oko 100 (zna se za njih – estak metara od ulaza u pećinu) postavljena jedna sonda.
nisu sve pronađene, a kamoli dokumentirane), a u sklopu U početnim slojevima SJ 1, 2 i 3 pronađeno je i još ulomaka
ovogodišnjeg programa u Karlovačkoj županiji arheološki keramičkih posuda, koje se okvirno mogu datirati u prijelaz
se istraživalo u dvjema utvrđenim pećinama, a rekognosci- iz brončanog u željezno doba. Rad na toj sondi ubrzo je
rano ih je i pregledano još nekoliko. napušten, zbog vrlo tvrde i suhe zemlje, ali i činjenice da su
Jedna od njih je i Gornja Baraćeva pećina sa svojim dvama
zidovima te brojnim ljudskim ostacima i pokretnim arheo-
loškim materijalom u unutrašnjosti. Godine 2017. nastav-
ljeno je crtanje ljudskih ostataka u „Baraćevoj avenijiˮ,
tj. nastavljena su istraživanja „paleolitičkom metodomˮ,
prilikom čega se svaka pojedina kost (ili drugi nalaz)
crta u mjerilu. Takav je pristup od početka postavljen na
tom lokalitetu, a proteklih je godina dao sjajne rezultate.
Naime, iako su kosti naizgled razbacane, dosad je na 4-5
mjesta (od toliko pokušaja) ustanovljeno da su kosti otpri-
like na „originalnome mjestu“. Činjenica jest da se kopalo
uz rubove kanala i u nepristupačnoj „Baraćevoj avenijiˮ, ali
distribucija ostataka pojedinih pokojnika čudesno je pra-
vilna i svakako je znakovita, ali i posebno dragocjena za
interpretacije nalazišta. Takvim je pristupom prošlih godina
također precizno istraženo jedno vatrište. Godine 2017.
nastavljeno je istraživanje u sondi u „Baraćevoj avenijiˮ, Ukrašeni koštani ulomci
Ljudski ostaci u Baraćevoj aveniji Sonda SA
355
predmet programa utvrđene pećine, a ne brončanodobno dr. sc. Boris Olujić, izv. prof., s Odsjeka za povijest
naselje iznad pećine. Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U istraži-
Ponovno su uzeti i uzorci za analizu metodom radioaktiv- vanju su također sudjelovali Miro Vuković, mag. arheo.
nog ugljika C-14 u SAD-u (Beta laboratorij u Miamiju), kao (dokumentarist Odsjeka za arheologiju Filozofskog
i uzorci za analize aktivnih izotopa kisika, dušika i stroncija fakulteta Sveučilišta u Zagrebu), Margareta Mikić, mag.
(ove se analize rade u suradnji s University of Wyoming iz pov. i arheo. te Filip Matijević, mag. pov. i arheo. (doku-
SAD-a i University of Pennsylvania). mentarist). Lokalitet je geofizički istražio dr. sc. Branko
I metalni su predmeti također poslani na restauraciju u Mušič s (Oddelek za arheologijo, Filozofska fakul-
Arheološki muzej u Zagrebu, a izvještaj će biti dovršen teta, Univerza v Ljubljani; Gearh, Maribor). Kao fizički
naknadno. Ondje će biti obrađivani i koštani nalazi ukra- radnik sudjelovao je Mihael Božičević iz Skradnika
šeni geometrijskim motivima. kod Josipdola. Istraživanja su financirana sredstvima
Ljudske će ostatke u Laboratoriju University of Wyoming Ministarstva kulture.
analizirati dr. Rick Weathermon, profesor antropologije na
odsjeku za antropologiju na tom sveučilištu i forenzičar. Viničica je prostrano brdsko uzvišenje (hum), koje domi-
nira širim prostorom Ogulinske udoline. Radi se zapravo
Literatura o dvojnom kompleksu Velike (kota 420) i Male Viničice
(kota 350,7). Ta je dvojna gradina bila kontinuirano i
Arhiv SO PD Željezničar, Zagreb intenzivno naseljena u brončanom i željeznom dobu.
Arhiv SK Ursus spelaeus, Karlovac Tijekom antike u podnožju se nalazilo naselje munici-
Božić et al. 2009 V. Božić, H. Cvitanović, N. Matoš, K. palnog statusa. Sustavno je istraživanje započeto u
Raguž, J. Štefančić, Utvrđene pećine, u: Arheologija i turi- okviru projekta „Naselja i komunikacije u kontekstu
zam u Hrvatskoj, (ur. S. Mihelić), Zagreb, 2009: 416 – 429. veza jadranskog priobalja i unutrašnjosti u prapovijesti
Raguž 2011 K. Raguž, HAG, Utvrđene pećine Karlovačke i anticiˮ, (2002. – 2006.), a nastavljeno u okviru projekta
županije, 7/2010, Zagreb, 2011. „Ekohistorijski aspekti naseljavanja hrvatskog krša u
Raguž, Cvitanović 2013 K. Raguž, H. Cvitanović, Utvrđene prapovijesti i anticiˮ (130-1300644-0639). To je istra-
pećine Karlovačke županije, HAG, 9/2012, Zagreb, 2013. živanje od 2009. u programu financiranja Ministarstva
Raguž, Cvitanović 2014 K. Raguž, H. Cvitanović, Utvrđene kulture.
pećine Karlovačke županije, HAG, 10/2013, Zagreb, 2014. Godine 2017. nastavljena je obrada pokretnih nalaza i
Raguž, Cvitanović 2017 K. Raguž, H. Cvitanović, Utvrđene uzoraka proisteklih iz prethodnih godina istraživanja te
pećine Karlovačke županije, HAG, 13/2016, Zagreb, 2017. priprema za objavu dosadašnjih istraživanja. Radi se o
Raguž et al. 2015 K. Raguž, H. Cvitanović, B. Olujić, iznimno velikoj količini pokretne građe, ponajprije ulomaka
Utvrđene pećine Karlovačke županije, HAG, 11/2014, keramike, pršljenaka, utega za tkalački stan, životinjskih
Zagreb, 2015. kostiju, metalnih i koštanih predmeta i dr. Nastavljene su
konzervacija i restauracija nalaza. Do sada obrađeni nalazi
Krešimir Raguž spremni su i za prezentaciju. Ostaje problem njihova pri-
Hrvoje Cvitanović hvata i adekvatne pohrane u najbližoj muzejskoj instituciji,
Muzeju grada Ogulina Pučkog otvorenog učilišta. Obrađeni
Summary pokretni materijal fotografiran je radi objave monografije o
dosadašnjim istraživanjima.
The fortified caves research project in the Karlovac County Istraživanje je dio obvezne terenske nastave diplomskog
was continued in 2017. The investigations were carried out studija stare povijesti na Odsjeku za povijest Sveučilišta
in Upper Barać Cave with its two walls, numerous human u Zagrebu, predviđene studijskim programom studija
remains, and movable archaeological finds. A probe was povijesti i planirane silabusom. Studenti su i ove godine
opened in the elevation directly above the entrance because
several pottery shards had been found there. The excavation
of the surface layers SJ 1, 2 and 3 yielded pottery shards that
can be dated to the transition from the Bronze to Iron Ages.
Redni broj: 198

Lokalitet: Viničica (kota 420)
Naselje: Skradnik, Šušnjevo Selo, Čakovac Oštarijski,
Munjava, Josipdol
Grad/općina: Josipdol
Razdoblje: P, A
Godine 2017. trajala je nova sezona arheoloških istra-

živanja lokaliteta Viničica. Voditelj istraživanja bio je Zračna snimka zone istraživanja (foto: B. Olujić)
356
Rezultati georadarske metode i geoelektričnog kartiranja; crvena isprekidana kružnica označava područje ruševnih slojeva najvjerojatnije
antičke zgrade (geolelektrično kartiranje (izradio: B. Mušič)
Lokalitet Viničica nedestruktivno je arheološki istražen u

proljeće i jesen 2017., u skladu s meteorološkim uvjetima i
poljoprivrednim aktivnostima lokalnog stanovništva, pose-
bice u podnožju Viničice.
Na osnovi prethodnih saznanja i probnih snimanja, geora-
darska je metoda odabrana kao potencijalno najpovoljnije
rješenje za otkrivanje i kartiranje ostataka antičke arhitek-
ture. Zbog pretpostavljenog širokog spektra arheoloških
ostataka iz različitih materijala, kao i moguće promjenjivo-
sti fizičkih svojstava prirodnog okoliša u kojem se nalaze
arheološki ostaci i različitog stanja poljoprivrednih površina
za vrijeme terenskih radova, primjenjivano je više nezavis
nih metoda za komplementarne i u arheološkom smislu
rječitije rezultate. Na svim istraženim površinama kod geo-
radarske i magnetske metode udaljenost između paralelnih
Geofizičko snimanje u podnožju Viničice (foto: B. Olujić) profila bila je 0,5 m, dok je kod geoelektričnog kartiranja ta
udaljenost bila 1 m.
bili uključeni u različite faze istraživanja i obrade pokretne Prema očekivanjima, georadarskom je metodom otkri-
arheološke građe, a tijekom istraživanja predavanjima i veno najviše ostataka arhitekture. Prema jačini signala,
terenskim pregledom sjeveroistočnog podkapelskog pro- tlocrtnim formama i veličini objekata, može se zaklju-
stora predočen im je i širi makroregionalni kontekst, čiji je čiti da se u središnjem dijelu istražene površine radi o
ovaj lokalitet bio iznimno važnim dijelom tijekom različitih ostacima monumentalnih zgrada građenih od blokova
povijesnih razdoblja. vapnenca, na intervalu dubine od cca 0,5 do najmanje
Kao osnovna priprema istraživanja 2017. uklonjena je 2 m. Raster zgrada jasnih pravokutnih tlocrta, iako nešto
gusta vegetacija i pokošena trava te je uslijedio nastavak slabijih kontrasta, upućuje na drukčiji način građenja,
prošlogodišnjeg geodetskog snimanja, s geofizičkim istra- a najvjerojatnije i slabiju očuvanost. Jasno je prepo-
živanjem (magnetnom i georadarskom metodom) na pro- znatljiv i na sjeveroistočnom dijelu istražene površine.
storu platoa Viničice. Ovim je programom predviđeno cjelo- Ostaci arhitekture nalaze se na intervalu dubine od 0,3
vito istraživanje ukupnosti bogate kulturne baštine prostora do 1,5 m. Ostaci tih zgrada nalaze se uz jako dobro vid-
općine Josipdol. Time se stvaraju i temeljne postavke za ljivu antičku cestu, koja je, na osnovi jakih georadarskih
nastavak istraživanja Viničice i Modruša. signala, mogla biti popločena. Međutim, možda se radi
357
Rezultati magnetske metode, isprekidana kružnica (magnetska metode) označava pravilan tlocrt, koji vjerojatno predstavlja odaziv antičke
zgrade (izradio: B. Mušič)
Na rezultatima magnetske metode prepoznaju se dijelovi

ostataka monumentalnijih zgrada u središnjem dijelu, iako
su magnetske anomalije dosta slabe. Najveći je problem
za magnetsku metodu bila blizina suvremenih zgrada
s jakim magnetskim anomalijama željeznih elemenata
u konstrukciji kuća, ograda i sl. Na osnovi magnetske
metode mogu se prepoznati manja područja relativno
jačih magnetskih anomalija, na mjestima arhitektonskih
elemenata od opeke i slojeva tegula na mjestima sru-
šenih krovišta. Uz te magnetske anomalije termorema-
nentnog tipa spaljene gline, unutar antičke arhitektonske
cjeline, u prostorima između njih na tlocrtu se prepoznaju
manje anomalije, približno kružnog oblika, koje upućuju
na ostatke peći. Na rezultatima magnetske metode, slično
kao na rezultatima georadarske metode, prepoznaje se
i antička cesta. Slično tome, na sjeveroistočnom dijelu
istražene površine na rezultatima magnetske metode jako
se dobro iscrtavaju i tlocrti zgrada južno od antičke ceste,
koji su dobro vidljivi i na rezultatima georadarske metode.
Najjače su magnetske anomalije u središnjem dijelu u
smjeru sjeveroistoka, zbog željeznih elemenata suvreme-
nog vodovoda.
Osnovni zadatak geofizičkih istraživanja 2017. godine bio
Osvjetljen i osjenčan model površine – DMP (engl. DSM) (izradio: je utvrđivanje južnog ruba tog antičkog kompleksa. Zbog
M. Vuković) stanja poljoprivredne površine na kukuruzištu odmah
poslije žetve, nisu bila moguća georadarska istraživanja,
i o relativno čvrstom tamponu od pijeska i šljunka. U pa je primijenjena magnetometrija i geoelektrično kartira-
svakom slučaju, izgled ceste upućuje na čvrstu građu nje. Na osnovi tih rezultata, može se zaključiti da se na
i upotrebu tijekom dužeg vremena. Ta se cesta preko toj površini nalazi samo dio jedne zgrade, pa se može
blagog zavoja nastavlja prema središnjem, monumental- pretpostaviti da je time definiran južni rub tog antičkog
nijem dijelu lokaliteta. kompleksa.
358
Nastavljeno je i eksperimentalno geofizičko snimanje arheološkog lokaliteta Viničica kod Josipdola, Zbornik
samog platoa Viničice, primjenom više metoda geofizičkog radova IV savjetovanja geologa BiH sa međunarodnim
snimanja (posebice magnetometrija i geoelektrično kartira- učešćem, (ur.: F. Skopljak, A. Filipović, N. Đurić), Sarajevo,
nje te mjerenja magnetskog susceptibiliteta pojedinih stra- 2012: 523 – 536.
tigrafskih jedinica). Ove godine započelo je i sustavno geo-
fizičko snimanje prapovijesnih grobnih humaka (tumula) u Boris Olujić
podnožju Viničice. Naravno, prije toga je obavljen intenzi- Branko Mušič
van terenski pregled zone u kojoj se nalaze prapovijesni Miro Vuković
tumuli.
Tijekom istraživanja iz zraka je snimljena čitava zona koja Summary
je geofizički istražena. Rezultati su još su u fazi obrade, a
istraživanja će biti nastavljena. Systematic archaeological excavations of the site of
U suradnji s M. Vukovićem (Odsjek za arheologiju Vinčica near Josipdol were continued in the course of
Filozofskog fakulteta u Zagrebu) napravljen je i DMP, tj. 2017, with an emphasis on non-destructive investigations,
digitalni model površine zone u kojoj se nalaze tumuli. field survey and processing of movable finds. The finds and
Dosadašnjim istraživanjima utvrđeno je dovoljno eleme- the significance of the site suggest that the research should
nata na kojima se može graditi strategija budućih sustavnih be continued, with the aim of creating of an archaeological
istraživanja većih razmjera (stratigrafski odnosi, geodetska park. The project includes the research of all aspects of the
podloga). Važnost, intenzitet te količina nalaza upućuju na diachrony of life in this area, from prehistory, Antiquity to
to da se radi o važnom središnjem naselju tijekom dužih the early post-medieval period.
povijesnih razdoblja.
Sustavno nedestruktivno arheološko istraživanje te pri-
prema pojedinih dijelova istraživanog lokaliteta za prezen-
taciju planira se nastaviti i iduće godine.
Literatura
Babić, Trbojević-Vukičević 2008 K. Babić, T. Trbojević-

Vukičević, Arheozoološka analiza animalnih koštanih osta-
taka s lokaliteta Viničica – Josipdol (2002.-2004.), Povijest
u kršu, Zbornik radova projekta „Naselja i komunikacije u
kontekstu veza jadranskog priobalja i unutrašnjosti u pra-
povijesti i antici”, Alpium IIllyricarum studia, vol. 1 (ur. B.
Olujić), Zagreb, 2008: 101 – 105.
Olujić 2004 B. Olujić, U potrazi za ‘sunčenim gradom’,
prijestolnicom Japoda, Historijski zbornik, LVI-LVII (2003-
2004), Zagreb, 2004: 1 – 10.
Olujić 2007 B. Olujić, Sustavno arheološko istraživanje
lokaliteta Viničica kod Josipdola, Modruški zbornik, 1/2007,
Modruš, 2007: 53 – 69.
Olujić 2007a B. Olujić, Povijest Japoda, Zagreb, 2007.
Olujić 2008 B. Olujić, Iskopavanje lokaliteta Viničica 2002.-
2004., Povijest u kršu, Zbornik radova projekta „Naselja i
komunikacije u kontekstu veza jadranskog priobalja i unu-
trašnjosti u prapovijesti i antici”, Alpium IIllyricarum studia,
vol. 1 (ur. B. Olujić), Zagreb, 2008: 87 – 99.
Olujić 2011 B. Olujić, Istraživanje arheološkog lokaliteta
Viničica kod Josipdola (2005. – 2010.), Modruški zbornik,
4-5, Modruš, 2011: 137 – 158.
Olujić 2013 B. Olujić, Viničica (kota 420), HAG, 9/2012,
Zagreb, 2013.
Zagreb, 2014.
Zagreb, 2015.
Zagreb, 2016.
Zagreb, 2017.
Olujić, Šuica 2012 B. Olujić, N. Šuica, Geološki doprinos
rekonstrukciji životnog prostora u prošlosti na primjeru
359
ISTARSKA ŽUPANIJA
199 Bale – Sv. Marija Velika

200 Barban – kaštel (kula)
201 Beram – višeslojno nalazište
202 Buje – Ulica 1. svibnja
203 Červar – uvala Busuja
204 Dvigrad
205 Gračišće – Kašća
206 Gradina Monte Castellier
207 Guran – srednjovjekovno naselje
208 Kaštel – k.č. 1877/2
209 Kloštar – samostan sv. Mihovila
210 Kršan – kaštel Kršan
211 Labin – crkva sv. Justa
212 Limski kanal
213 Loron – Santa Marina
214 Medulin – uvala Bijeca
215 Monbrodo, Monvi
216 Mutvoran
217 Novigrad – k.č. 475 i k.č. 463
218 Oprtalj – k.č. 99999/164 i 10783/2
219 Otočić Mali Školjić
220 Otok Sv. Andrija
221 Paz – kaštel Paz
222 Peroj – uvala Rupine
223 Petrovija – zapad
224 Plomin
225 Plomin – k.č. 2905/49 i 2905/350
226 Plomin Luka
227 Poreč – povijesna jezgra
228 Premantura – uvala Debeljak
229 Pula – Amfiteatar
230 Pula – Amfiteatar – Via Flavia
231 Pula – bazilika sv. Marije Formoze
232 Pula – Ciscuttijeva ulica (k.č. 5492/2)
233 Pula – Danteov trg
234 Pula – De Villeov uspon
235 Pula – Flavijevska ulica
236 Pula – Kandlerova ulica, k.č. 54
237 Pula – Malo rimsko kazalište
238 Pula – Monumenti – otok sv. Katarine
239 Pula – Prolaz sv. Teodora
240 Pula – Ulica prekomorskih brigada
241 Pula – Ulica starih statuta
242 Pula – Veruda, podmorje
243 Račice – kaštel Račice
244 Romuladova pećina
245 Rovinj
246 Rovinj – crkva sv. Bartolomeja
247 Rovinj – k.č. 9633/1 i 9623
248 Sipar (k.č. 1132)
249 Sutivanac – crkva sv. Ivana Krstitelja
360
Istarska županija, HAG 14/2017
250 Svetvinčenat – crkva sv. Vincenta na groblju Redni broj: 199

251 Tar – Stancija Blek Lokalitet: Bale – Sv. Marija Velika, benediktinski samostan
252 Umag – Centar (k.č. 2332 i 2329) Naselje: Bale
253 Utvrda Stari Rakalj Grad/općina: Bale
254 Utvrda Turnina Pravni status: Z-598
255 Valalta Razdoblje: A, SV, NV
256 Veli Piruzi – podmorje Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija
257 Vrsar – k.č. 316/1
258 Vrsar – Monte Ricco U listopadu 2017. realizirana je nova etapa istraživanja i
259 Zambratija – uvala Zambratija konzervatorskih radova pod nadzorom dr. sc. Miljenka
260 Žminj – kaštel Žminj Jurkovića, voditelja Međunarodnog istraživačkog centra za
kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu (MICKAS)
te dr. sc. Ante Miloševića, ravnatelja Muzeja hrvatskih arhe-
oloških spomenika u Splitu (MHAS).
Samostanski kompleks Vele Gospe (sv. Marije Velike) kod

Bala u Istri, koji se sastoji od ranosrednjovjekovne crkve
sv. Marije i dograđenoga joj prostranoga samostana s južne
strane, kontinuirano se istražuje od 1995., a 2002. zapo-
čeo je novi ciklus istraživanja, kojim se nastojao zaokružiti
vanjski perimetar samostanskog sklopa, uz sustavno kon-
zerviranje vanjskih perimetralnih zidova. Usporedno s kon-
zervatorskim zahvatima, s unutrašnje su strane bila nužna
i manja arheološka istraživanja, sa svrhom utvrđivanja
konstruktivne veze do tada vidljivih unutrašnjih pregradnih
zidova s vanjskim zidom. Nakon ograničenih arheoloških
i konzervatorskih istraživanja, započela je obnova većeg
dijela zida, do visine koja osigurava buduću trajnu zaštitu
lokaliteta.
Godine 2017. nastavljeni su radovi na zapadnoj strani
samostanskog kompleksa, s ciljem konsolidacije i konzer-
vacije zapadnog perimetralnog poteza sklopa, a nastav-
ljeno je i istraživanje srednjovjekovne kapele, uz središ-
nju crkvu najvećeg pojedinačnog objekta kompleksa, koji
se nalazi 20 m južno od pročelja prvobitne ranosrednjo-
vjekovne crkve. Riječ je o jednobrodnoj građevini malih
dimenzija (8x3,85 m), s pravokutnom apsidom upisanom u
Ortofoto snimka zapadnog dijela kapele (izradio: I. Kranjec)
361
Zračna snimka samostanskog kompleksa (foto: J. Behaim)
ravno začelje. Sjeverni zid građevine bio je izvana raščla- te je potrebno nastaviti istraživanje oko čitava perimetra
njen lezenama, dok je istočni zid bio probijen pravokut- kapele.
nim aksijalnim prozorom, čiju je tranzenu bilo moguće u Paralelno je i detaljno očišćen urušen sloj zapadnog zida,
potpunosti rekonstruirati iz pronađenih ulomaka. Istočni koji je pokrio temelje i stubište zvonika, radi dokumentacije
zid izvrsno je sačuvan u elevaciji, uključujući djelomično 3D fotogrametrijskim snimanjem bespilotnom letjelicom.
sačuvane trompe u polukaloti apside. Prilikom urušava- Na temelju snimki izradit će se digitalni 3D model struktura
nja zapadnoga zida urušila se i trećina jugozapadnoga sačuvanih u elevaciji i/ili u negativu, što je slučaj sa zapad-
ugla građevine. Tijekom prijašnjih arheoloških kampanja nim zidom kapele, radi buduće konzervacije.
uočen je urušen segment zida, koji se otvarao biforom s
dvostruko profiliranim okvirom. Njezin srednji stupić bio je Literatura
spolij (ulomak predromaničke grede oltarne ograde, ukra-
šen kukama i troprutom pletenicom), što je potvrdilo pret- Jurković, Caillet 2007 M. Jurković, J.-P. Caillet (ed.),
postavljenu dataciju građevine u 11. st., vrijeme kada je i Velika Gospa près de Bale (Istrie) I. L’église Velika Gospa
preuređen interijer samostanske crkve. Na temelju nalaza près de Bale, Vol. I, Zagreb – Motovun, 2007.
dijela zida urušenoga zapadno od pročelja, može se pret- Jurković, Caillet 2009 M. Jurković, J.-P. Caillet, (ed.),
postaviti da je kapela imala aksijalni zvonik. Velika Gospa près de Bale (Istrie) II. L’église Velika Gospa
Nakon inicijalnog čišćenja vegetacije i humusnog sloja près de Bale, Vol. II, Zagreb – Motovun, 2009.
započeti su arheološki radovi na kapeli, s osnovnim ciljem Jurković et al. 2008 M. Jurković, A. Milošević, I. Basić, Bale,
definiranja spoja zapadnog i sjevernog zida kapele. Riječ benediktinski samostan – rezultati dosadašnjih istraživanja,
je o jedinom potezu perimetralnih zidova kapele koji I. Porečki susret arheologa – Rezultati arheoloških istraži-
je u potpunosti devastiran, što su potvrdili i ovogodišnji vanja na području Istre (ur.: M. Jurković), 2008: 137 – 150.
rezultati jer očuvani spoj nije pronađen ni u temeljima. Jurković et al. 2016 M. Jurković, A. Milošević, I. Kranjec,
Arheološki slojevi još uvijek ne pružaju dovoljno podataka Bale – Sv. Marija Velika, benediktinski samostan, HAG,
za pouzdanu interpretaciju slijeda devastacije struktura 12/2015, Zagreb, 2016: 371 – 373.
362
Jurković, Milošević 2013 M. Jurković, A. Milošević, Bale

– benediktinski samostan i crkva sv. Marije Velike, HAG,
9/2012, Zagreb, 2013: 421 – 423.
dr. sc. Ante Milošević

dr. sc. Miljenko Jurković
Jelena Behaim
Ivor Kranjec
Summary
Archaeologists have continued the systematic excavations

of the early medieval Monastery of St Mary the Great near
Bale in Istria. Together with the conservation works within
the western perimeter of the complex, the excavation of
the western part of the medieval chapel was carried out in
order to document the whole chapel, as well as to define a Pogled na unutrašnjost kule prije radova (foto: T. Percan)
complex stratigraphy related to the destruction of the west-
ern façade.
Redni broj: 200

Lokalitet: Barban – kaštel (kula)
Naselje: Barban
Grad/općina: Barban
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, arheološki nadzor
U listopadu i studenom 2017. organizirano je arheološko

istraživanje i arheološki nadzor unutar kvadratne kule
kaštela u Barbanu, kako bi se dobio uvid u postojeću stra-
tigrafsku situaciju. Istražena je unutrašnjost kule, do razine
pojavljivanja kulturnih slojeva. Lokalitet su istražili djelatnici Pogled na sjeverni zid kule s unutarnje strane tijekom radova (foto:
Službe za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog M. Baričević)
zavoda. Voditelj istraživanja bio je Tihomir Percan, zamje-
nik voditelja Josip Višnjić, a u istraživanjima su sudjelovala kvadratna kula, koja je ujedno i predmet ovih istraživa-
i četiri pomoćna radnika, koja je angažirala tvrtka Kapitel nja, sačuvana je do visine od oko 10 m, a sjeveroistočna
d.o.o. iz Žminja. Radove je financiralo Ministarstvo kulture. polukružna kula ugrađena je u crkvu, odnosno u sakristiju
župne crkve sv. Nikole.
Budući da je bila riječ o istraživanju u unutrašnjosti kule, bilo Ovogodišnji arheološki radovi odvijali su se unutar kva-
je očekivano da će prvi dio iskopa biti zapunjen recentnim dratne kule približnih dimenzija 5x5 m te su obuhvatili □ A 1
građevnim materijalom, odnosno šutom, stoga je ovogo- i A 2 te B 1 i B 2 (sonda 2). S obzirom na to da je unu-
dišnje istraživanje bilo usmjereno na pronalazak intaktnog trašnjost kule bila obrasla gustom vegetacijom, prije bilo
kulturnog sloja koji nije prekopan ili poremećen naknad- kakvih radova ili zahvata bilo je nužno njezino uklanjanje.
nim radovima, kako bi se u budućnosti čitava kula mogla Nakon što je uklonjeno raslinje, iskopavanja su započela
detaljno arheološki istražiti do kraja kulturnih slojeva. micanjem početnog sloja zemlje pomiješane s kamenjem,
Samo mjesto Barban nalazi se na povišenom platou na lišćem i granama (SJ 18). To je ujedno bila i prva evidenti-
zapadnim padinama iznad doline rijeke Raše, na otprilike rana stratigrafska jedinica unutar kule. Ispod SJ 18 čitavom
229 m nadmorske visine, te dominira okolnim prostorom. površinom kule pojavio se SJ 19, odnosno sloj smećkaste
U neposrednoj blizini evidentirani su tragovi života još iz zemlje, pomiješan s ostacima žbuke i ponekim kamenom.
prapovijesti i antike, a samo se naselje Barban javlja u Nakon što je uklonjen i SJ 19, došlo se do nekoliko novih
srednjem vijeku. Srednjovjekovno utvrđeno naselje prvi se stratigrafskih jedinica (SJ 24, SJ 25, SJ 26). Nakon uklanja-
put spominje 740., a od 1536. u posjedu je obitelji Loredan. nja SJ 24 i SJ 25, na čitavoj je površini sonde 2 evidentiran
Glavnina barbanskog kaštela nalazi se na mjestu današnje sloj smeđe do narančaste zemlje prepun žbuke i pomiješan
crkve, njezina dvorišta i župnog dvora (palača Loredani). s kamenjem (SJ 26). SJ 26 bila je tipično urušenje kule,
Naime, oko 1700. sjeverni je dio kaštela preuređen u veliku a pojavila se na relativnoj dubini od nešto više od 2 m. S
jednobrodnu crkvu sv. Nikole, dok je istočni dio 1606. pre- obzirom na to da je stratigrafska situacija nakon evidentira-
uređen u palaču obitelji Loredani, s trijemom na prvom nja SJ 26 bila prilično jednolika te nakon 0,8 m i dalje bez
katu. Danas su poznati položaji dviju kula. Jugozapadna naznake kulturnih slojeva, započelo je iskopavanje manje
363
sonde u jugozapadnom kutu kule. Time se pokušala defini-

rati debljina navedenog urušenja kule (SJ 26) do početka
kulturnih arheoloških slojeva. Upravo je to i definirano na
tom dijelu, i to na relativnoj dubini od oko 4,5 m od samog
početka iskopa. Naime, došlo se do nove stratigrafske
jedinice (SJ 28), odnosno do sloja tamne zemlje koji se
nalazio ispod SJ 26. Time je postalo jasno da se sloj uru-
šenja (SJ 26) pruža još oko 1,85 m u dubinu u odnosu na
trenutačnu razinu iskopa unutar kule te se kulturni slojevi
očekuju od SJ 28 u jugozapadnom kutu kule nadalje.
Dijelovi istraženih slojeva zasad ne pokazuju nikakve spe-
cifične karakteristike, osim što se može zaključiti da je još
uvijek riječ o urušenju. Prvi kulturni slojevi očekuju se na
razini SJ 28. Upravo će ti dublji kulturni slojevi u budućnosti
dati dovoljno podataka o trenutku nastanka, ali i uporabe
same kule u sklopu kaštela u Barbanu. Kako je već rečeno,
ovogodišnja iskopavanja završena su na dubini od oko
2,5 m na razini SJ 26, odnosno sloja urušenja kule i tek je u Beram – sonda s naznačenim strukturama parcijalno istraženog
jugozapadnom kutu kule dosegnuta dubina od oko 4,5 m, objekta (izradio J. Višnjić)
odnosno navedeni SJ 28.
Uz sama istraživanja provodila se i detaljna terenska
nacrtna i fotografska dokumentacija. Iz svih stratigrafskih
jedinica, gdje je to bilo moguće, uzeti su uzorci ugljena
ili kostiju za određivanje starosti radiokarbonskom anali-
zom. Jednako tako, prikupljeni su i drugi relevantni uzorci.
Nažalost, zbog karakteristika istraženih slojeva, prikupljeni
je pokretni arheološki materijal oskudan te se u većem
opsegu očekuje od SJ 28 nadalje.
Tihomir Percan
Summary
The works conducted in the course of 2017 represent a

continuation of archaeological investigations that have
been carried out for a number of years. The excavations Beram – pogled na sondu nakon istraživanja sa zapadne strane
were carried out within the square tower, and were stopped (foto: J. Višnjić)
when an intact cultural layer (SU 28) was reached. Parts of
the layers investigated so far indicate no specific character- (Juršići) Hrvatskog restauratorskog zavoda. Voditelj istra-
istics apart from the fact that they can be related to demoli- živanja bio je Josip Višnjić, zamjenik voditelja Tihomir
tion. The first cultural layer is expected at the level of SU Percan, a arheolozi koji su sudjelovali u istraživanju bili su
28. These deeper layers should provide more information Siniša Pamić, Elvin Zejnilhodžić te Nenad Kuzmanović.
on the period of the construction and use of the castle in Radove je financirao Grad Pazin.
Barban. This year`s investigations were finished at a depth
of about 2.5 m and at the level of SU 26, i.e. the tower Riječ je o nastavku istraživanja iz 2013., kada su istražene
demolition layer, and only in the SW corner of the tower a dvije probne arheološke sonde, dimenzija 4x4 m. Jedna
depth of about 4.5 m at the level of abovementioned SU 28 je sonda bila pozicionirana na samom istočnom rubu
was reached. područja nekropole istražene 1883., dok se druga sonda
nalazila na povišenom platou, sjeverno od tada istraženih
dijelova nekropole. Njezin položaj odabran je radi definira-
nja karaktera neistraženog područja lokaliteta, a u njezinu
Redni broj: 201 jugozapadnom dijelu otkriven je grob ukopan u matičnu
Lokalitet: Beram – višeslojno nalazište stijenu. U matičnoj stijeni isklesana je kružna jama, unutar
Naselje: Beram koje je bila postavljena žara s poklopnicom.
Grad/općina: Pazin Ovogodišnje probno arheološko sondiranje nastavljeno je
Pravni status: R-0046 s istočne strane sonde 2, koja je istraživana 2013. godine.
Razdoblje: P Istražena je sonda dimenzija 7x3 m, a u njoj je dokumen-
Vrsta radova: probno iskopavanje tirano više zemljanih slojeva, dio građevinske strukture,
dvije jame za stupove te glinena podnica. Iskopana dubina
U studenom 2017. arheološki je istraživana k.č. 24/3, sonde od hodne površine do matične stijene na određe-
k.o. Beram. Projekt vodi Odjel za kopnenu arheologiju nim je mjestima iznosila i više od dva metra. Prije samih
364
arheoloških istraživanja magnetometrom je snimljena Redni broj: 202

livada predviđena za probno arheološko sondiranje, u cilju Lokalitet: Buje – Ulica 1. svibnja
utvrđivanja mogućnosti primjene te metode za lociranje Naselje: Buje
žarnih ukopa. Grad/općina: Buje
Tijekom ovogodišnjeg arheološkog istraživanja nije pro- Pravni status: Z-2679
nađen ni jedan žarni grob, međutim u sondi su parcijalno Razdoblje: SV, NV
istraženi dijelovi objekta zasad nepoznate namjene, defi- Vrsta radova: arheološki nadzor
niranog podnicom izrađenom od nabijene gline i rupama
za nosive grede konstrukcije kuće, odnosno pripadajućeg Godine 2017. arheološki su nadzirani zemljani radovi
krovišta. Iako istražena tek parcijalno, iz prikupljenih poda- rekonstrukcije Ulice 1. svibnja u Bujama. Arheološki
taka može se zaključiti da je podnica objekta formirana na nadzor provodila je Tanja Šuflaj, dipl. arheo., iz Gradskog
povišenom platou stijene nad oštrom prirodnom denive- muzeja Buje, koji djeluje u sastavu Pučkog otvorenog uči-
lacijom koja odvaja niži plato, na kojemu je bio smješten lišta Buje.
žarni ukop istražen 2013., i plato na kojemu je funkcionirao
objekt. Prikupljeni pokretni arheološki nalazi sugeriraju da Ulica 1. svibnja, s trgovima na podnožju i na vrhu, u
je objekt funkcionirao u periodu prelaska iz kasnog bronča- svim je povijesnim razdobljima bila glavni prometni pri-
nog u željezno doba. stup staroj gradskoj jezgri. Ona je ujedno i prepoznatljiva
Iz svega navedenog može se zaključiti da su istraživanja, slika u panorami starogradske jezgre. Povijesni podaci
unatoč izostanku nalaza povezanih sa željeznodobnom krajem 19. te početkom 20. st. te fotografije iz tog raz-
žarnom nekropolom te pomalo neočekivanim nalazom doblja prikazuju ulicu 1. svibnja, nekadašnju Contradu
ostataka objekta, rezultirala važnim novim podacima o Lama, u današnjoj funkciji i pojavnosti. Nekada, kao i
funkcioniranju tog dijela beramskoga gradinskog naselja. danas, navedena je ulica prometna i pješačka poveznica
Važno je istaknuti da stvarni karakter parcijalno istraženog starogradske jezgre te donjeg, poslije nastalog dijela
objekta za sada ostaje nepoznat, odnosno ostaje otvoreno grada Buja.
pitanje može li se povezati s funkcijom stanovanja, nekom Cijelu kompoziciju čini jasno određena prometna
gospodarskom funkcijom ili možda funkcijom vezanom uz površina i obostrani nogostupi. Prometna je površina
obližnju nekropolu. Odgovor na to pitanje moguć je tek naknadno dobila asfaltnu presvlaku. Desni je nogostup,
nakon daljnjih istraživanja, kojima bi se prikupilo dovoljno s obzirom na veću širinu, bio glavni pješački pristup gor-
podataka koji bi ponudili kvalitetnu podlogu za interpreta- njem dijelu. Nogostupi su popločeni kamenim pločama
ciju pronađenih građevinskih struktura. od lokalnog kamena velikih dimenzija i debljine, koje
su ujedno pokrivale fekalni, odnosno meteorni kanal
Josip Višnjić na objema stranama ulice. Dimenzije ploča kreću se od
najmanje 0,40 m do najveće i preko 2 m. Debljina tih
Summary ploča kreće se od 10 do 15 cm. Na desnom dijelu s pro-
metnom površinom graniči kameni rubnjak, a na desnoj
In November 2017 archaeological investigations were car- strani kamena kineta širine 48 cm, s ovalnim kanalom.
ried out on cadastral parcel 24/3, the cadastral municipal- Kineta je sastavni dio površinske odvodnje cjelokupne
ity of Beram. These investigations represent a continuation površine ulice. Tijekom godina, prilikom otkrivanja
of the 2013 excavations within two 4 x 4 m archaeological kanala zbog spajanja na fekalni kanal, pojedine su
probes. The first probe was located in the easternmost
part of the necropolis, previously investigated in 1883,
whilst the other probe was opened on an elevated pla-
teau to the north of the previously investigated part of the
necropolis. Its location was chosen with the aim of defin-
ing the character of the uninvestigated part of the site. In
its SW part there was a grave in the bedrock. A circular pit
was dug into the bedrock and an urn with a lid was placed
inside.
This year`s probing was continued on the eastern side of
probe 2, previously investigated in 2013. The archaeologi-
cal investigation was preceded by a magnetometric survey.
The excavations within a 7 x 3 m probe did not reveal urn
burials, but partially investigated were parts of a building of
unknown purpose. The structure was defined by flooring
made of packed earth and post holes. Although it was par-
tially investigated, the records suggest that the flooring was
made on an elevated rock plateau above a steep natural
denivelation that separates it from the lower plateau with
the 2013 urn burial. Movable archaeological finds suggest
that the building was used in the Late Bronze Age – Iron
Age transition period. Prikaz položaja nalaza
365
Redni broj: 203

Lokalitet: Červar – uvala Busuja
Naselje: Červar
Grad/općina: Poreč
Pravni status: R-109
Razdoblje: A
Od 6. do 28. lipnja 2017. podvodno je arheološki istraženo

antičko ribogojilište u uvali Busuja (uvala se istražuje od
2005. godine). Terensku ekipu činili su: voditelj Vladimir
Kovačić (Zavičajni muzej Poreštine/Museo del territorio
parentino Poreč/Prenzo) i Marie-Brigitte Carre, Emmanuel
Botte, fotografi Loïc Damelet i Lionel Roux, topograf
Vincent Dumas (Centre Camille Jullian, CNRS-Università
Aix Marseille); arheolozi Antoine Boisson (Università di
Montpellier), Alberto Bravo Morata (Univ. Aix-Marseille),
Alessandra Dell’Anna (Univ. Aix Marseille), Carlotta Quarta
Colosso (Univ. Lecce); doktorand Albe Ferreira Dominguez
(Univ. Aix Marseille-Scuola Francese di Roma); studenti
Ninon Basuau, Maxime Debacker i Sonia Duvergne.
Iskorišteni su i posjeti stručnjaka Frédérica Guibala (den-
drokronologa, IMBE, CNRS-Université d’Aix Marseille)
i Guilhema Chapelina (arhitekta, CNRS, centre Jean
Bérard, Naples).
Djelomično sačuvana kamena ploča
Blizina obale i mala dubina zahtijevale su minimalnu
ploče oštećene te su zamijenjene betonom. Očuvano opremu. Tri motorne pumpe, dvije za mamut-sisaljke i
je 157,00 m2 kamenih ploča, koje je moguće ponovno jedna za vatrogasni šmrk, bile su montirane na malenu
iskoristiti. čamcu (otvorenoj pasari), koji je služio i kao promatračnica
Tijekom arheološkog nadzora pronađen je zanimljiv i za praćenje ronioca i niskotlačnog montiranog kompresora
važan nalaz. Jugoistočno od Ulice 1. svibnja, na dubini od za rad nargile. Godine 2017. napravljeno je 279 zarona,
0,60 m, na samom početku ulice, kao sastavni dio fekal- što čini ukupno 361 h rada pod morem. Istraživanje unutar
nog kanala, pronađena je kamena ploča koja je služila kao zatvorenog prostora ribnjaka bilo je otežano poradi sitnog
poklopac, a koja se nije nalazila na prvobitnom položaju. mulja koji se diže, zbog čega je i vidljivost bila smanjena.
Njezine dimenzije iznose 65x55x10 cm, a gornji dio nije Najprikladnije je rješenje bila primjena numeričke fotogra-
pronađen. Prema Tommasiniju, kamena ploča nalazila fije pa je kupljen model 3D, što je rezultiralo ostvarenjem
se iznad zapadnih vrata iz 15. st., u samoj blizini kule visokokvalitetnih podataka.
sv. Martina (Tommasini 1837). Reljef prikazuje figuru koja Na izvađenim drvenim uzorcima napravljene su ksilološke
u jednoj ruci drži kliješta, u drugoj čekić te ima isklesana i dendrokronološke analize (za dendrokronološka istraživa-
slova: CGRNIG / ORIS. nja bili su zaduženi F. Guibal i A. Ferreira). Izvađena iz mora
i proučena drvena građa zamotana je u plastičnu foliju, da
Literatura se objedini i da ne dođe u direktan kontakt s vodom. Građa
je potom potopljena u bazenu A i bila je prekrivena geotek-
Tommasini 1837 G. F. Tommasini, De commentari storico stilom i otprije iskopanim građevnim materijalom.
geografici dell’Istria, AT, Trieste, 1837.
Tanja Šuflaj
Summary
In the course of 2017 archaeologically supervised were

the earthworks during the reconstruction of 1. svibnja
Street in Buje. The street represents a vehicle and pedes-
trian route between the old town and downtown, subse-
quent part of Buje. During the supervision, a stone slab
used as a lid was found. According to historical records,
the slab was placed above the western 15th century gate,
near the fortress of St Martin. The relief depicts a figure
with pliers in one hand and a hammer in the other with let-
ters CGRNIG / ORIS. Tlocrt ribnjaka (izrada: V. Dumas)
366
Prikupljeni su i sedimentološki uzorci, koje je prosijavala Sonda bazena E

Nuria Rovira (Archéologie des Sociétés Méditerranéennes, U istraženoj sondi situacija je jednaka onoj u sondi bazena
UMR 5140, Université Montpellier 3, CNRS, Ministère de M.
la Culture, Montpellier). Izdvojeni uzorci prosijavanja (upo-
trebljavana su sita od 4, 1 i 0,5 mm) sada su u fazi pro- Drvena građa oko bazena E i M
učavanja na Sveučilištu Montpellier, što se tiče karpolo- Na sjevernoj i istočnoj strani bazena E i M nađena je brojna
gije (N. Rovira i M. Tillier) i ihtologije (G. Piquès). Sadržaj drvena građa. Ona je vjerojatno više povezana s uporabom
ručnog bušenja u dužini od cca 1 m, s pomoću PVC cijevi bazena, negoli s njegovom gradnjom.
u muljevitom dijelu bazena, koju je napravio D. Kaniewski
(IUF, LEFE UMR 5245, Toulouse), sada je na palinološkoj Stupovi
analizi. Raspored stupova nije identičan u oba bazena: bazen M
koji ima šest stupova u trima redovima ne pokazuje tra-
Istraživanje je nastavljeno u bazenima E i M, u kojima je gove spajanja. Izvan bazena E stupovi su raspoređeni u
nađena brojna drvena građa, ali je nije bilo moguće u pot- prilično pravilnu obrascu od četiriju redova. Otkriveno je 14
punosti iskopati zbog nedostatka vremena 2016. godine. stupova u dvama redovima s vanjske strane, no vjerojatno
Napravljena je i jedna duboka sonda izvan zida M1, s nje- ih je više. U blizini bazena broj je stupova manji – u dvama
gove južne strane, ne bi li se odgonetnula tehnika gradnje. redovima njih šest po redu.
Vremenski uvjeti nisu bili zadovoljavajući, tako da su istra-
živanja na bazenima E i M (otkriveni 2016. godine) na kraju Daske
morala biti prekinuta. Otkriveno je puno dasaka i greda. Definiranje njihove funk-
cije zasad je otežano jer ih je dosta teško iskopati zbog
Sonda u bazenu M krhosti. Nijedna na sebi nema tragove sastavljanja, no tri
Sonda unutar bazena zaprima skoro cijelu njegovu polo- daske koje se još nalaze in situ (B186) i u vertikalnom su
vicu. Unutra nije nađena očekivana drvena građa koja se položaju sugeriraju na postojanje moguće velike drvene
nalazi u bazenu A, međutim na sjevernoj strani bazena kutije. Te elemente nije moguće identificirati, ali su jasno
nađene su dvije okomite planke, smještene uz jednu povezani s uporabom bazena. Modeliranje 3D snimaka
horizontalnu podnicu spojenu od triju segmenata. Nije omogućit će integriranje različitih elemenata.
poznato je li drvena konstrukcija demontirana ili nikad nije
ni ugrađena. Temelji zidova bazena M počivaju na drvenim Vanjska sonda uz zid M1
deblima (situacija identična u bazenu A). Dva cijela debla Svrha te sonde bila je proučavanje načina gradnje bazena.
(B281 i 282) stabiliziraju bazen. Jedan je postavljen ispod To je napravljeno u bazenu H, čija je dubina bila poznata.
pročelnog zida M43, dok je drugi stavljen poprečno ispod Bazen je građen na teracijskoj podlozi od nepravilnog
bočnih zidova bazena, na udaljenosti od 0,80 m od prvog. kamenja, ispod kojeg se nalaze veći kameni blokovi,
izravno smješteni u blato. Jedan od zidova sačuvan je u
Istočni rešetkasti zid (M43) visini od gotovo 2 m, što odgovara dubini koja je otkrivena
Zapadni bočni zapunjeni kameni zid zatvara bazen A. u bazenu H. Nije pronađen ni jedan element za dataciju, ali
Njegov nasuprotni sjeverni kameni zid sastoji se od četiriju je uzeto nekoliko uzoraka za sedimentologiju.
vodoravno sačuvanih kamenih redova prekrivenih kame-
nim pločama te podijeljenih na šest okomitih polja. Time Otkriveni kameni rešetkasti zid koji služi za protok vode
je dobivena kamena rešetka kroz koju protječe voda. Tako važan je element za razumijevanje i funkcioniranja ribnjaka.
stvoreni međuprostorni otvori piramidalnog oblika s vanj- Voda nije ulazila preko kanala, kao što je slučaj s osta-
ske su strane veći, a s unutrašnje strane uži. S vanjske lim „klasičnim” ribnjacima na Tirenskoj obali, već je ulazila
strane bazena istraživanjima se došlo do temelja konstruk- preko rešetkastog zida. Nažalost, zasad nema novih ele-
cije, koja je s bočnih strana učvršćena većim kamenim menata koji bi upućivali na to koja se ondje riba uzgajala,
blokovima. no ostaje samo hipoteza o jegulji (koju je Gael Piquès iden-
tificirao na temelju nađenog ulomka kralježnice). Međutim,
izvan bazena M pronađena je jedna željezna kuka iz dva
komada (inv. Bus. 358), za koju je jedan mještanin Tara
rekao da je identična kukama koje su se upotrebljavale
nakon Drugog svjetskoga rata, prilikom izlova jegulja.
Pritok slatke vode potreban za takav uzgoj opovrgnut je bio-
arheološkom analizom, koju su napravili kolege N. Rovira i
M. Tillier. Na temelju analize uzoraka sedimenta iz bazena
otkrivena je prisutnost biljaka koje su netolerantne na sali-
nitet. Načini dolaska tih biljaka u bazene nisu poznati, ali
jedan važan pisani dokument sugerira da se u dnu zaljeva
nalazi izvorište slatke vode, koja se akvaduktom dopremala
do ribnjaka, no od njega nažalost nije ostalo ništa.
Drvena građa nađena oko bazena E i M pripada hrastu
(Quercus ilex L. i Quercus pubescens Willd) i jeli (Abies
Rešetkast zid sa stupovima izvan bazena E (foto: L. Roux) alba Mill) istarskog podrijetla.
367
Keramički materijal za dataciju vrlo je oskudan (dosad

samo osam ulomaka). Po jedan ulomak istarske amfore i
keramike tankih stijenki te ulomak stakla čini sav materijal
nađen 2017., a datiraju se u 1. – 2. st. Datacije AMS, C-14
dobivene su zahvaljujući financiranju programa ARTEMIS
(Radiocarbone Dating Center, univ. Lyon 1), no te je rezul-
tate teško protumačiti. Sedimenti na dnu bazena odgova-
raju njegovoj uporabi ili razdoblju neposredno nakon napu-
štanja. Nađeno sjeme uzeto ispod vratnice B58, koje je
palo u bazen B, pruža izvrsnu dataciju ante quem, odnosno
u 55. godinu naše ere. Tri sjemenke iz bušotine u bazenu
H datiraju se -162 + 46; -111 + 68 i -161 + 55, što daje
dobru homogenost i time se potvrđuje kratkoća korištenja
ribnjakom. Za drvo (datacija CEDAD Lecce) kronologija
nije zadovoljavajuća jer ima prevelik vremenski raspon. Dvigrad, objekt 43 – prapovijesni grob (foto: M. Barada)
Pouzdaniji se podaci mogu dobiti iz dendrokronologije, koja
se odnosi na datum sječe stabala postavljenih u bazene. Kanfanar. Za čišćenje, iskop i konsolidaciju bila je zadu-
žena tvrtka Kapitel d.o.o. Žminja, a za fotogrametrijsko
Vladimir Kovačić snimanje i izradu dokumentacije angažiran je Geoured
Marie-Brigitte Carre Brajković d.o.o. Pazin.
Summary Sondažno arheološko istraživanje

Cilj sondažnog arheološkog istraživanja bio je utvrditi
Underwater archaeological excavations at the location postojanje ulice koja kružno povezuje centralni i južni dio
of an Antiquity-period fish hatchery in Busuja Cove were naselja, evidentirati granice prapovijesnog naselja i eventu-
conducted in the course of June 2017 (ongoing investiga- alne arhitektonske ostatke iz antike i ranog srednjeg vijeka.
tion since 2005). The gridded stone wall used for the fluc- Otvorene su tri sonde, ukupne površine cca 15 m². Sonde
tuation of water is an important element for understanding su numerirane brojkama od 2 do 4 jer je lokalitet sondažno
how the facility functioned. The water did not come through istražen i 2016. te se ovogodišnje istraživanje djelomično
the channels as in other classical fish hatcheries in the nadovezuje na prošlogodišnje. Prilikom istraživanja 2016.
Tyrrhenian Sea, but through the gridded wall. So far there u potpunosti je istražena sonda 1, a sonda 2 samo djelo-
have been no new elements that would show what fish had mično, i tom je prilikom samo evidentirano postojanje pra-
been hatched here, and the hypothesis on the eel hatching povijesnoga groba.
is still acceptable. Veličina sonde 2 iznosila je 2x2 m i postavljena je dija-
gonalno u odnosu na zidove sjevernog dijela objekta 43,
prateći smjer groba (SI-JZ). Grob je bio pokriven dvjema
većim, nepravilnim kamenim pločama. S južne i istočne
Redni broj: 204 strane rub groba čini djelomično prilagođena matična
Lokalitet: Dvigrad stijena. Sa sjeverne i sjeverozapadne strane nalaze se
Naselje: Kanfanar ostaci suhozida, dok zapadni rub nije sa sigurnošću defini-
Grad/općina: Kanfanar ran. Na dnu groba također se nalazi matična stijena. Urna
Pravni status: Z-587 s dijelom spaljenih kostiju nalazila se u JZ dijelu groba.
Razdoblje: P, A, SV, NV Dio spaljenih kostiju pronađen je izvan urne, s njezine
Vrsta radova: sondažno iskopavanje, zaštitno iskopa- sjeverne strane. Osim urne, u grobu je bilo položeno još
vanje, arheološki nadzor nekoliko posuda. Urna i većina keramičkih nalaza, crne su
boje, ukrašeni urezanim, geometrijskim ukrasom, karak-
U ljeto 2017. godine u Dvigradu su provedene dvije kam- terističnim za starije željezno doba, odnosno fazu Istra II
panje arheoloških istraživanja. Voditeljica svih arheoloških (9. – 8. st. pr. Kr.). Slični nalazi poznati su s obližnje nekro-
radova bila je Martina Barada, dipl. arheo. iz tvrtke Arheo pole uz Limsku gradinu. S obzirom na to da se sonda
TiM d.o.o. Pula. Za potrebe izrade konzervatorske pod- nalazi unutar objekta 43, nije bilo mogućnosti za njezino
loge centralnog i južnog dijela naselja te projekta uređe- širenje, da se ne bi poremetila statika zidova. Iz navede-
nja budućeg arheološkog parka, sondažno je arheološki nog razloga nije sa sigurnošću utvrđeno pripadaju li ostaci
istraženo nekoliko ključnih pozicija važnih za razumijeva- suhozida dijelu gradinskog bedema. Na takav zaključak
nje razvoja naselja od prapovijesti do njegova postupnog upućuju, osim suhozidne tehnike, i nalazi prapovijesne
napuštanja u 17. st. Financijska sredstva za navedene keramike neposredno uz suhozid te pozicija groba.
radove osigurana su iz Europskih strukturnih financijskih Konačan odgovor na to pitanje trebala bi omogućiti istraži-
fondova, dodijeljenih za projekt „KultTourSpirit – revitali- vanja unutar objekta 60, zapadno od objekta 43, odnosno
zacija kulturne baštine putem inspirit iskustvaˮ. Arheološki unutar objekta 41 uz istočni potez srednjovjekovnih grad-
nadzor i zaštitno arheološko istraživanje bili su dio zaštitnih skih bedema, premda je vrlo vjerojatno da su ostaci pra-
radova, koji kontinuirano traju od 2000., a financirani su povijesnog naselja i bedema gotovo u potpunosti uništeni
sredstvima Ministarstva kulture, Istarske županije i Općine naknadnom gradnjom.
368
Sonda 3, veličine 1,2x1,2 m, postavljena je između građe- Tijekom sondiranja pronađen je zapadni zid objekta 38,
vinskog sklopa 21 i objekta 38. Cilj sondiranja bio je utvrditi unutar kojeg je, uz njegov južni rub, evidentiran ulaz širok
postojanje, odnosno nivo sporedne ulice čiji je početak evi- 140 cm. Također je pronađen SZ ugao objekta te je jasno
dentiran uz građevinski kompleks 18 i sjeverno od objekta da su objekti 38 i 36 odvojeni. Na temelju istraživanja
21a. Pretpostavljeni je smjer ulice sjever-jug, od navede- definirana je i linija južnog zida objekta 37, koja se nalazi
nih objekata do građevinskog sklopa 25, gdje ulica skreće u istoj ravnini kao i linija južnog zida objekta 38. Između
prema zapadu, između građevinskog sklopa 25 i objekata objekata 37 i 38 evidentiran je prolaz u smjeru sjever-jug,
38 i 37. Maksimalna dubina sonde iznosila je 83 cm od vrha širine 2 m. Na južnoj strani prolaza pronađene su kamene
iskopa. Do dna sonde (AV 151,64), koji čini matična stijena, stube, kojima je riješena visinska razlika zbog prirodnog
nalazi se samo sloj urušenja i nasip. Matična je stijena rela- pada terena od sjevera prema jugu. Sitnih arheoloških
tivno ravna i vjerojatno je prilagođena za potrebe ulice, što nalaza bilo je vrlo malo (nekoliko ulomaka renesansne
će se moći utvrditi tijekom budućih istraživanja. U odnosu keramike) i svi potječu iz nasipnog sloja, odnosno sloja
na matičnu stijenu između objekata 20 i 7, na početku ulice, urušavanja.
nalazi se oko 1 m niže, što odgovara prirodnom padu terena
prema jugu. Nalaza je bilo vrlo malo – osim nekoliko ulo- Arheološki nadzor i zaštitno arheološko istraživanje
maka renesansne keramike, pronađen je mletački brončani Arheološkim nadzorom, koji je naknadno prerastao u
novčić, promjera 2 cm, s vidljivim prikazom Krista, koji blago- zaštitno arheološko istraživanje, obuhvaćeni su objekt 17
slivlja na AV i krilatog lava i sv. Marka, te slovima SM na RV. i dio zapadnog bedema neposredno uz „treći ulazˮ te dio
Sondom 4, veličine 4x2 m, obuhvaćen je dio južnog zida ulice između objekta 17 i zapadnog bedema, koja vodi
i jugoistočni ugao objekta 37, dio zapadnog zida i jugoza- u smjeru juga. S obzirom na to da je čitav prostor prije
padni ugao objekta 38 te prostor između njih. Cilj sondira- početka istraživanja bio u potpunosti prekriven raslinjem
nja bio je utvrditi vezu između navedenih objekata, odnos i debelim slojem zemljanog nasipa i urušenog materijala,
prema objektu 36 te poziciju zapadnog zida objekta 38. na početku radova upotrebljavan je malen priručni stroj.
Na postojećim geodetskim snimkama Dvigrada iz 1954. Na području ulice, čija prosječna širina u tom dijelu iznosi
i 2002. zapadni zid objekta 38 i južni zid objekta 37 nisu 2 m, osim sloja zemljanog nasipa i urušenog materijala
bili ucrtani. Prema tlocrtu se također činilo da se objekt 37 nisu evidentirani drugi slojevi. Debljina nasipa varirala je
nalazi unutar objekta 38 te da se sjeverni zid objekta 38 od 0,5 do 1,7 m do sačuvanog uličnog kamenog oploče-
produžava prema zapadu i da je spojen s južnim zidom nja, koje se nalazi na prosječnoj AV 148,7 m. Sa zapadne
objekta 36. strane ulice, na potezu od „trećeg ulazaˮ i nasuprot objektu
Dvigrad – pogled sa SI na sklop gradske lođe i tornja (foto: M. Barada)
369
konačan zaključak potrebna su dodatna arheološka i povi-

jesna istraživanja zapadne strane ulaznog sklopa. Objekt
17, pravokutnog tlocrta, površine cca 26 m², smješten je
između gradske lođe i objekta 6, istraživanog i konzervira-
nog 2016. godine. Sa zapadne i sjeverne strane omeđen je
gradskim ulicama. U mlađoj je fazi s južne strane nadozi-
dan nov objekt. Na južnom zidu vidljivi su tragovi zazidanog
otvora na razini 1. kata. Ulaz u objekt nalazi se sa zapadne
strane, a tragovi prozora evidentirani su na sjevernom zidu.
Razina poda u prizemnom dijelu niža je od ulice, tako da
se u prostor ulazilo preko dviju stuba, od kojih je jedna u
potpunosti sačuvana. Vapnena podnica (SJ 1714) samo je
djelomično sačuvana u južnom dijelu objekta. Iznad pod-
nice nalazio se paljevinski sloj (SJ 1713), unutar kojeg je
Dvigrad, objekt 17 – pogled s ulaza na zapadnoj strani (foto: M. pronađena veća količina prapovijesne grube keramike,
Barada) zajedno s ulomcima mlađe, srednjovjekovne keramike. Na
većem dijelu prizemlja nalazi se matična stijena, koja pada
prema jugu. U JZ uglu pronađeni su ostaci starijeg, vjero-
jatno kasnoantičkog zida (SJ 1704), vezanog crvenkastom
vapnenom žbukom. Sa sjeverne strane zida nalazili su se
ostaci antičkog dolija, koji je na tome mjestu upotrijebljen
sekundarno. Dolij je ukopan u pod i položen izravno na
priklesanu matičnu stijenu, a bio je ispunjen većom količi-
nom renesansne keramike i životinjskih kostiju. Sjeverno
od dolija sačuvan je dio kamenog kanala, koji je vodio u
smjeru S-J, odnosno direktno do dolija. Istočno od navede-
nog zida pronađena je pravokutna konstrukcija isklesana u
matičnoj stijeni i ispunjena također prapovijesnom kerami-
kom. U početku se smatralo da je riječ o još jednom grobu,
međutim nisu nađeni nikakvi ostaci kostiju ni urne. Tijekom
arheološkog nadzora u sloju nasipa na ulici i unutar objekta
17 nađena su tri ulomka istog kamenoga grba. Na jednom
od sačuvanih dijelova čitljiva je godina MDLXII (1562) te
iznad godine slova AL i G. U štitu grba nalaze se dvije para-
lelne vodoravne trake i dvije divlje životinje (dva vuka). Grb
Dvigrad – ulomak grba (foto: M. Barada) se s velikom vjerojatnošću može pripisati obitelji Grisoni
te se može zaključiti da je objekt pripadao toj plemićkoj
17, pronađen je građevinski sklop gradske lođe s tornjem, obitelji.
koji je strukturno vezan uz zapadni bedem i „treći ulazˮ. Nakon arheološkog istraživanja istraženi su objekti zašti-
Sklop se sastoji od većeg pravokutnog prostora, dimenzija ćeni. Podnice u lođi, tornju i objektu 17 prekriveni su geo-
4,4x2,4 m (lođa) i manjeg, kvadratnog prostora dimenzija tekstilom i kamenom frakcijom. Sonde su prekrivene geo-
1,5x1,5 m (toranj). U lođu se pristupalo izravno s ulice tekstilom i zatrpane materijalom iz iskopa.
preko stuba i kroz dvodijelni, vjerojatno lučno nadsvođen
ulaz razdijeljen okruglim stupom u sredini. Kameni stup Literatura
nađen je na vrhu nasipa na početku ulice i vraćen je na
izvornu poziciju tijekom zaštitnih radova. Iznad otvore- Barada 2017 M. Barada, Dvigrad, HAG, 13/2016, Zagreb,
nog donjeg dijela vjerojatno se nalazio još jedan prostor 2017.
na katu, u koji se moglo pristupiti stubama s južne strane, Mihovilić 1972 K. Mihovilić, Nekropola gradine iznad
ali za konačan zaključak potrebno je nastaviti arheološka Limskog kanala, HAnt, III, sv. 2, Pula, 1972.
istraživanja prema jugu. U lođi je sačuvano i kameno Radossi 2003 G. Radossi, Monumenta heraldica
opločenje. Iustinopolitana, Collana degli Atti, n. 21, Rovigno – Trieste,
U manji prostor na sjevernoj strani, za koji se pretpostavlja 2003: 216 – 222.
da je gradski toranj, moglo se pristupiti stubama na gornji
kat izravno iz prizemnog prostora lođe, dok se u prizemni Martina Barada
dio ulazilo kroz vrata na istočnoj, uličnoj strani. Sjevernom
je stranom prostor vezan izravno na lučni otvor „trećeg Summary
ulazaˮ. Iz prizemnog su dijela lođe prema sjeveru vodile
još jedne stube direktno na bedem, odnosno vjerojatno na Two campaigns of archaeological excavations were car-
podest mosta ili u prostor koji se nalazio u sklopu grad- ried out in the course of the summer of 2017. The probe
skih vrata i spajao zapadni bedem sa zapadnom stranom excavations have confirmed the continuity of occupa-
ulaza i „stražarskom kućomˮ u razini gornje etaže. Za tion from the Iron Age and established the directions and
370
spot heights of the streets of the medieval settlement. The dipl. arheo., dok su pomoćne fizičke radove prilikom iskopa
dimensions of buildings 37 and 38 were also established. obavili djelatnici tvrtke Macuka d.o.o.
Archaeological supervision and rescue archaeological
excavations resulted in a discovery of the town loggia with S obzirom na brojne nepoznanice vezane uz građevinski
a tower and house of the Grisoni family. The identification razvoj zgrade Kašće, vrlo oskudne podatke iz povijesnih
of the loggia is very important for a better understanding of dokumenata koji bi se mogli povezati s funkcioniranjem tog
the town`s functioning and planning. objekta te brojne naknadne pregradnje, arheološko sondi-
ranje nametnulo se kao jedan od potencijalnih načina priku-
pljanja dodatnih informacija koje bi mogle pomoći prilikom
pokušaja analiziranja i razumijevanja procesa nastanka i
Redni broj: 205 razvoja tog objekta. Prilikom istraživanja otvorene su dvije
Lokalitet: Gračišće – Kašća arheološke sonde, pozicionirane u jugozapadnom i jugo
Naselje: Gračišće istočnom kutu objekta.
Grad/općina: Gračišće Prva arheološka sonda otvorena je u jugozapadnom kutu
Pravni status: Z-5323 prizemlja, na mjestu na kojem se zidovi zgrade spajaju sa
Razdoblje: P, SV, NV strukturama gradskih bedema. Nakon uklanjanja postojeće
Vrsta radova: probno iskopavanje betonske podnice, u prvih približno 40 cm nalaze se isklju-
čivo recentni slojevi (SJ 2, 3), s jako malo nalaza. Na 40-ak
U studenom 2017. arheološki je sondiran interijer zgrade centimetara dubine dolazi se do dviju razina vapnenih pod-
smještene na k.č. 105/1 ZGR., k.o. Gračišće, u sklopu istra- nica (SJ 4, 7), načinjenih od izrazito kvalitetnog materijala.
živanja za potrebe izrade konzervatorskog elaborata za Ispod spomenutih struktura pojavljuje se iznimno dug slijed
tzv. zgradu Kašća, smještenu u Gračišću. Nositelj istraživa- slojeva (SJ 9, 13, 15, 16, 17), s pokretnim nalazima koji
nja bio je Odjel za kopnenu arheologiju (Juršići) Hrvatskog pripadaju isključivo prapovijesti, odnosno željeznom dobu.
restauratorskog zavoda. Voditelj istraživanja bio je Josip Na samom dnu sonde, na dubini od 2,5 m pojavljuje se
Višnjić, mag. arheo., zamjenik voditelja Tihomir Percan, matična stijena (SJ 19). Druga arheološka sonda istražena
dipl. arheo., a u istraživanjima je sudjelovao i Siniša Pamić, je u jugoistočnom kutu prizemlja objekta, a rezultati istra-
živanja uvelike se poklapaju s onima dobivenima prilikom
istraživanja sonde 1.
Sondažna arheološka istraživanja u prostoru Kašće potvr-
dila su prije svega da je Gračišće, pa sukladno tome i sama
zgrada, izrazito slojevito arheološko nalazište. Potvrđeno
je također da je u prapovijesti na tome mjestu funkcioni-
ralo željeznodobno naselje, najvjerojatnije gradinskog tipa.
Na temelju prikupljenih nalaza, može se okvirno datirati u
prvu polovicu prvog tisućljeća prije Krista. Naravno, budući
da je riječ tek o manjem sondažnom istraživanju, ne treba
odbaciti mogućnost da je naselje funkcioniralo i u starijim ili
mlađim periodima.
Pomalo iznenađujuća dubina prapovijesnih slojeva u
sondi 1 pokazuje dugotrajnost gradinskog naselja, ali naj-
vjerojatnije upućuje na zaključak da je u srednjem vijeku ili u
trenutku gradnje zgrade Kašće taj prostor djelomično nive-
Kašća – istočno pročelje zgrade (foto: J. Višnjić) liran. Debljina slojeva uvjetovana je i tendencijom zemlja-
nih slojeva da se erozivnim procesima talože uz artificijelne
barijere, odnosno bedeme koji se nalaze na rubu naselja.
Srednjovjekovni slojevi i pripadajući nalazi u potpunosti su
izostali, što se još jednom može povezati s pretpostavlje-
nim niveliranjem terena za potrebe gradnje zgrade (16. st.),
kada su spomenuti slojevi vjerojatno uklonjeni. Vremenu
gradnje i korištenja zgradom Kašće pripadaju pronađene
vapnene podnice (SJ 4 i 7).
Josip Višnjić
Summary
In the course of November 2017 archaeological probing

of the building located on cadastral parcel no. 105/1, the
cadastral municipality of Gračišće was carried out for the
purposes of preparing a conservation study for the so-
Kašća – sonda 1 prilikom istraživanja (foto: S. Pamić) called Kašće building in Gračišće. Two probes were located
371
in the SW and SE corners of the building. The probing has plato i dobiti stratigrafiju, tj. slojevitost razvoja naselja. Na
shown that Gračišće represents an extremely multi-layered mjestu gdje je smještena sonda, osim visoke trave (koju
site – in prehistory it was occupied by an Iron Age settle- treba pokositi prije početka istraživanja), nije bilo gušće
ment, most probably of a hillfort type. The depth of prehis- vegetacije koja bi otežavala početak istraživanja.
toric layers shows that the hillfort settlement was in use Nekoliko dana prije početka istraživanja radnici komunal-
over a long period, but most probably points to a conclu- nog servisa iz Rovinja očistili su širi prostor oko sonde i
sion that the entire area was levelled prior to the construc- vanjsku (južnu) stranu bedema, a potom su započela istra-
tion of Kašća in the 16th century. Medieval layers have not živanja na terenu. Formirana je sonda od šest kvadranata
been identified, which can be explained by the assumed (2x3 m), koja je počinjala od vanjskog ruba bedema i ula-
levelling works. zila 3 m u naselje. Nakon toga započelo je skidanje trave
Redni broj: 206

Lokalitet: Gradina Monte Castellier
Naselje: –
Grad/općina: Rovinj
Razdoblje: P
Od 4. do 21. prosinca 2017. sondažno je arheološki istra-

ženo naselje Monte Castellier, s ciljem prikupljanja infor-
macija o lokalitetu. Istraživanja su se odvijala u suradnji
Muzeja Grada Rovinja i Arheološkog muzeja Istre iz Pule.
Iako se već stotinjak godina zna da se na tom brdu nalazi Ortostat na zapadu gradine
prapovijesna gradina, ona nikada nije arheološki istražena,
na temelju čega bi se upotpunila slika o njoj. Prapovijesno
gradinsko naselje Moncastellier nalazi se 50-ak metara
južno od ceste Rovinj – Bale, kod stancije San Marko.
Smješteno je na blagom uzvišenju, čije se južne i istočne
padine spuštaju prema plodnim poljima. Gradina je dobro
sačuvana. Okružuju je dva prstenasta bedema, od kojih
je onaj koji okružuje naseobinski plato na najvišoj terasi u
dobrom stanju, dok se onaj vanjski vidi samo u naznakama
na terenu. Na jugoistočnoj strani naselja nalazi se dobro
sačuvan ulaz i predulaz. Neposredno ispod bedema, na
sjeverozapadnoj strani nalazi se nekoliko velikih ortostata,
čija je funkcija nepoznata (ulaz, kultno mjesto...?). Nakon
što je napravljena LiDAR snimka, koja obuhvaća područje
od Turnine na sjeveru do Paluda na jugu, koji je obuhvatio
i gradinu Moncastellier, jasno su postale vidljive konture
kompletnog naselja, a ne samo središnjeg platoa, što je
još više uputilo na potrebu za arheološkim istraživanjem na
tom lokalitetu. Odlučeno je da se sonda površine cca 6 m2
smjesti uz južni bedem gradine. Cilj je bio dobiti podatke o
dimenzijama i konstrukciji bedema, ali i ući u naseobinski
Istočni profil sonde LiDAR snimka gradine
372
i površinskog sloja zemlje, ispod kojeg se na 10 cm do s dijelovima trbuha, ručki), koje se sve datiraju u brončano
20 cm pojavio sloj krupnog kamenja, gornji sloj gradinskog doba. Ispod tog sloja nalazi se sloj s puno manjeg kame-
bedema. Budući da su dvije trećine sonde legle na bedem, nja, između kojeg se nalazila zemlja (SJ 7). U tom sloju
a kako bi se istraživanje moglo nastaviti, sonda je proši- pronađeno je malo keramičkih nalaza. Ispod njega nalazio
rena za još četiri kvadranta, tako da je sada imala dimen- se kamen živac (SJ 8). U kvadrantima A-B/5 otkriven je
zije 2x5 m. U nastavku sonde u kvadrantima A-B/3-4 ispod kameni zid, koji je temeljen na dnu SJ 6 i nastavlja se lijevo
trave i površinskog sloja zemlje nalazio se sloj krupnijeg i desno od sonde. Na ovom stupnju istraživanja nije bilo
kamenja i zemlje (SJ 6). U tom sloju prikupljena je veća moguće zaključiti o kakvu se zidu radi te je odlučeno da bi
količina keramike i nešto životinjskih kostiju. Među keramič- iduće godine trebalo nastaviti istraživanje s ciljem definira-
kim je nalazima dosta tipičnih dijelova posuda (dna, oboda nja njegova značenja.
Literatura
Bekić 1998 L. Bekić, Sustav gradina na rovinjskom

području, HArch, 27, Pula, 1996: 19 – 92.
Marchesetti 1903 C. Marchesetti, I castellieri preistorici di
Trieste e della Regione Giulia, 1903: 278.
Škiljan 1980 M. Škiljan, L Istria nella protostoria e nell eta
ptotoantica., Atti-Centro di ricerche storiche-Rovigno, 10,
Rovinj, 1980: 9 – 73.
Damir Matošević
Summary
Probe archaeological excavations at the prehistoric hillfort

site of Monte Castellier were carried out in the course of
December 2017 with the aim of getting more information
on the site. The hillfort is well preserved. It was defended
by two rings of ramparts, of which the inner rampart, which
surrounds the settlement in the uppermost terrace, is in
good condition and the outer can be barely discerned.
Redni broj: 207

Lokalitet: Guran – srednjovjekovno naselje
Naselje: Guran
Grad/općina: Vodnjan
Razdoblje: SV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija
U listopadu 2017. istraživački tim Međunarodnog istraži-

vačkog centra za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u
Zagrebu nastavio je sustavna arheološka istraživanja sred-
njovjekovnog utvrđenog naselja u Guranu kod Vodnjana u
Istri. Voditelj istraživanja bio je prof. dr. sc. Miljenko Jurković
(Međunarodni istraživački centar za kasnu antiku i srednji
vijek, Zagreb – Motovun; Odsjek za povijest umjetnosti
Filozofskog fakulteta u Zagrebu), a zamjenik dr. sc. Goran
Bilogrivić. Suradnici su bili Jelena Behaim i Ivor Kranjec
(Project Globus j.d.o.o.) te dr. sc. Angela Borzacconi (Museo
archeologico nazionale di Cividale del Friuli, Cividale, Italija).
U iskopavanjima je sudjelovalo i osmero studenata povijesti
umjetnosti i arheologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Istražena je površina od otprilike 55 m2, koja se u smjeru

juga izravno nastavlja na prošlogodišnju sondu. Budući
da je lokalitet zarastao u gustu šumu i nisko raslinje, prvo
Ortofoto sonde je bilo potrebno ukloniti vegetaciju, a potom je započelo
373
Snimka sektora istraženog 2017. g. (izradila: A. Borzacconi)
374
ručno iskopavanje terena. Osnovni cilj kampanje bio je

utvrđivanje eventualnog daljnjeg pružanja ostataka arhi-
tekture i perimetralne ceste unutar naselja, u smjeru juga i
jugoistoka. Prošlogodišnja je kampanja rezultirala pronala-
skom jednog ponešto reprezentativnijeg kasnosrednjovje-
kovnog objekta s vanjskim stubištem te je svakako valjalo
istražiti je li riječ o izoliranom slučaju te u kakvu se okru-
ženju nalazi. Osim arheološkog iskopavanja, započelo je
i rekognosciranje južnog sektora unutar pretpostavljenog
perimetra naselja, gdje su zabilježeni zarasli kameni nasipi
i pojedini ulomci zidova.
Unutar cijele sonde prvo je uklonjen humusni sloj debljine
20 – 50 cm, odnosno kamenje koje potječe uglavnom od
urušene i uništene arhitekture, pomiješano s rahlom crnom
zemljom (SJ 001). Iskopavanje je započeto sa zapadne
strane zidne strukture ZSJ 028, čiji je sjeverozapadni
ugaoni dio otkriven 2016. godine. Ispod humusa na tome
području nastavljaju se ostaci urušenja obližnje arhitek-
ture, no kamenje je izmiješano s nešto svjetlijom i gušćom
smeđom zemljom (SJ 002). Zid ZSJ 028 pruža se okvirno
u smjeru sjever-jug, u duljini od 4,36 m, širine oko 50 cm,
visine do 50 cm. Građen je od pločastog i plosnatog kame-
nja različite veličine, bez pronađene žbuke, s tek pojedi-
nim priklesanim komadima. Temeljnu stopu zida čine veći,
uglavnom neobrađeni kameni blokovi.
Sa zapadne strane ZSJ 028 utvrđen je sloj sitnijeg kame-
nja i crvenkaste zemlje, koji je protumačen kao naboj ceste
(SJ 028). Ispod hodne površine ceste utvrđeno je nešto veće
kamenje (također nerijetko istrošenih rubova) te nabijena
crvena zemlja. Zanimljivo je da se na jednome dijelu kame- Sonde nakon istraživanja (foto: I. Kranjec)
nje i zemlja podvlače pod zid ZSJ 028, što upućuje na to da
je taj segment naboja ceste stariji od sačuvane arhitekture.
Na ZSJ 028 sa južne se strane nadovezuje dvodijelni
kameni prag, s očuvanim utorima za vrata (ZSJ 032,
dimenzija 1,4x0,5 m). Potom se dalje u smjeru juga nastav-
lja ZSJ 033, zid duljine 6,20 m i jednakih značajki gradnje
kao i ZSJ 028. Jednako kao i potonji, zid ZSJ 033 iz juž-
noga se ugla nastavlja dalje prema istoku (istražena duljina
2,4 m). Istočna strana ZSJ 028 i 033, odnosno unutrašnjost
arhitekture, nije detaljno istražena. Uklonjen je tek površin-
ski sloj, kako bi se jasno utvrdila linija zidova i otkrili eventu-
alni tragovi hodne površine unutar zgrade na razini praga,
međutim oni zasad nisu pronađeni.
Sa zapadne strane ZSJ 033 iskopana je pravokutna kvali-
tetno zidana struktura s ostacima žbuke (ZSJ 034-035), koja Srednjovjekovna zdjela (foto: G. Bilogrivić)
se pruža prema jugu paralelno sa ZSJ 033. Unutrašnjost
strukture ispunjena je kamenjem različite veličine i rahlijom širokim prostorom između dviju zgrada. Jugozapadnim
smeđom zemljom. Analogno sjevernijoj strukturi utvrđenoj uglom ZSJ 033 prestaje kontinuiran niz objekata uz cestu
tijekom prošlogodišnje kampanje, može se pretpostaviti da te se sljedeća zidna struktura (ZSJ 037) javlja tek nakon
je i ovdje riječ o vanjskom stubištu objekta, gdje je ZSJ 034 2,5 m širokog prolaza. Pronalazak ostataka konstruk-
in situ sačuvana prva stuba, a ZSJ 035 obodni zid stubišta. cije ulaza unutar širokog prolaza između ZSJ 033/036 i
Utvrđen je i nastavak zida ZSJ 028 prema istočnom rubu sonde, ZSJ 037 daje zaključiti da je riječ o kolnom prolazu od ceste
što omogućuje definiranje perimetralnih dimenzija objekta s prema istoku, moguće ulazu u dvorište ili pak gospodarski
triju strana. Otkriće novih zidnih struktura (ZSJ 036-038), saču- objekt. Sonda je na tome dijelu proširena prema istoku te
vanih u manjoj mjeri, a povezanih sa ZSJ 033, govori o tome su pronađeni različiti slojevi zemlje pomiješane s kame-
da je postojalo više faza pregradnje objekta. njem, ali i vjerojatni ostaci popločenja prolaza (SJ 012,
Nakon više desetaka metara međusobno povezanih 013). Zid sljedećeg objekta južnije uz cestu (ZSJ 037)
zgrada, koje su se nizale u smjeru sjever-jug uz zapadni sličnih je karakteristika kao i ZSJ 033, širine oko 58 cm te
potez obodne ceste utvrđenog naselja, s tek na dvama se proteže u smjeru istok-zapad. Ugao zida pronađen na
mjestima utvrđenim uskim prolazima među njima, ove je samom južnom kraju sonde govori da je riječ o sjevernom
godine otkrivena nova situacija u tom dijelu naselja, sa perimetralnom zidu sljedeće građevine uz cestu koja će biti
375
istražena tijekom idućih kampanja. Istražena arhitektura October 2017. The main goal was to investigate the contin-
snimljena je totalnom stanicom, fotogrametrijskim snima- uation of the western section of a supposed perimeter road
njem te bespilotnom letjelicom iz zraka. of the settlement together with the line of buildings adjacent
Većinu pokretnih nalaza, kao što je bio slučaj i u prijaš- to the road. A partial layout of a spacious building, most
njim kampanjama, čine ulomci keramičkih posuda, koji po probably a medieval house equipped with the entrance to
svemu odgovaraju prošlogodišnjim nalazima. Među više the road and a staircase, was defined. An interesting find of
stotina ulomaka prevladava grublja kuhinjska i stolna kera- a spacious entrance south of this building was interpreted
mika, s jasno vidljivim tragovima izrade na lončarskom kolu as a carriage gate, the first one discovered in this section
i relativno rijetkim ukrasima. Pronađeno je i više desetaka of the site. Numerous small finds, the majority of which is
ulomaka finijeg keramičkog posuđa, prozirno glaziranog pottery, can be dated to the high medieval period (the 11th-
s jedne ili obiju strana te uglavnom tankih stijenki. Osim 14th centuries).
navedenih, pronađeno je i petnaestak ulomaka arhajske
majolike. Najvećim dijelom pripadaju 2. i 3. fazi guranske
keramike, kako ih je definirao Ph. Ruffieux, odnosno uglav-
nom razdoblju od 11. do 14. st., eventualno i ranom 15. st. Redni broj: 208
Među nalazima valja svakako posebno istaknuti 20-ak ulo- Lokalitet: Kaštel – k.č. 1877/2, k.o. Kaštel
maka kvalitetno pečene keramike sa smećkastociglastim Naselje: Kaštel (Castelvenere)
prozirnim glazurnim premazom unutarnjih i vanjskih stijenki Grad/općina: Buje
te dekorirane linijama, od kojih je bilo moguće rekonstru Pravni status: Z-2482
irati zdjelu datiranu u 14. st. Osim keramičkih ulomaka, pro- Razdoblje: P, A
nađen je i popriličan broj životinjskih kostiju i zuba te rijetki Vrsta radova: sondažno iskopavanje
sitni ulomci staklenih posuda različitih boja, različiti metalni
utilitarni predmeti te vjerojatni kameni mužar. Od 16. listopada do 7. prosinca 2017. trajalo je sondažno
arheološko istraživanje na zapadnoj padini naselja Kaštela,
Literatura na k.č. 1877/2 (bivša 1877), k.o. Kaštel. Voditeljica istraži-
vanja bila je Martina Barada, dipl. arheo., iz tvrtke Arheo
Bradara 2006 T. Bradara, Kasnosrednjovjekovna i rene- TiM iz Pule, a zamjenik je bio vanjski suradnik Ivan Klarić,
sansna keramika s područja Istre – stolno posuđe od 14. dipl. arheo. U radovima je također sudjelovalo pet fizičkih
do 16. st., Arheološki muzej Istre, Pula, 2006. radnika.
Jurković, Terrier, Marić 2008 M. Jurković, J. Terrier,
I. Marić, Guran – ranosrednjovjekovno naselje i njegove Radovi su se odvijali u neposrednoj blizini prapovijesne
crkve: istraživanja 2002.-2006., I. Porečki susret arheologa žarne nekropole, otkrivene još krajem 19. st. i istraživane
– Rezultati arheoloških istraživanja na području Istre (ur.: u više navrata (C. Marchesetti, K. Mosera, B. Marušić i B.
M. Jurković), Zavičajni muzej Poreštine, Poreč, 2008: 111 Baćić). S obzirom na to da su otprije također poznati arhe-
– 123. ološki nalazi iz samog naselja te na padinama brežuljka
Jurković 2013 M. Jurković, Srednjovjekovno fortificirano podno naselja, na kojima je C. Marchesetti pretpostavio
naselje Guran – od karolinškog castruma do ruralnog postojanje prapovijesnoga gradinskog naselja, osnovni cilj
naselja: dinamika mikroregionalnog razvoja, Peristil, 56, arheološkog istraživanja bio je utvrditi granice rasprostira-
Zagreb, 2013: 25 – 36. nja pretpostavljenog prapovijesnog lokaliteta i određivanje
Jurković, Borzacconi 2014 M. Jurković, A. Borzacconi, točne pozicije planirane gradnje novog objekta. Krajem
Guran – srednjovjekovno naselje, HAG, 10/2013, Zagreb, 2011. i početkom 2012. Muzej grada Umaga zaštitno je
2014: 325 – 327. arheološki istražio k.č. 451/5 i 451/4, k.o. Kaštel, na kojima
Jurković, Borzacconi 2016 M. Jurković, A. Borzacconi, I. se nalazi kasnoantička cisterna uz zapadni bedem, te je
Kranjec, Guran – srednjovjekovno naselje, HAG, 12/2015, arheološki nadziran niz susjednih katastarskih čestica
Zagreb, 2016: 378 – 380. istočno od predmetne lokacije, na kojima su prikupljeni
Ruffieux 2008 Ph. Ruffieux, La céramique de samo sporadični novovjekovni nalazi (k.č. 451/1, 451/2,
l’agglomération de Guran en Istrie (Croatie): essai de cla- 451/3, 451/6 i 451/7, k.o. Kaštel).
ssification, Schweizerisch-Liechtensteinische Stiftung für Čitav prostor k.č. 1877/2, k.o. Kaštel, bio je obrastao
archäologischer Forschungen in Ausland. Jahresbericht gustom makijom i niskim raslinjem, tako da prilikom vizu-
2007, 2008: 199 – 217. alnog pregleda prije početka radova nije bilo moguće evi-
dentirati eventualne terase naselja. Prilikom terenskog pre-
prof. dr. sc. Miljenko Jurković gleda prikupljeno je ponešto površinskih nalaza, pretežno
dr. sc. Goran Bilogrivić grube prapovijesne keramike, te nekoliko ulomaka antičkih
dr. sc. Angela Borzacconi amfora. Nakon terenskog pregleda započeli su pripremni
Ivor Kranjec radovi, koji su uključivali čišćenje parcele, uklanjanje rasli-
Jelena Behaim nja i formiranje pristupnog puta. Tijekom tih radova upo-
trebljavan je priručni stroj, uz stalan arheološki nadzor.
Summary Sondažno arheološko istraživanje izvedeno je isključivo
ručnim iskopom i trajalo je 29 radnih dana, a istraženo je
Archaeological excavations of the medieval fortified set- 11 sondi, ukupne površine cca 200 m², odnosno trećina
tlement of Guran (near Vodnjan, Istria) were resumed in površine planirane gradnje.
376
Kaštel (Castelvenere) – pogled na područje istraživanja sa zapada
Područje istraživanja podijeljeno je u pet sektora, od kojih prisutan je sloj smeđe, izrazito rahle zemlje, a razlika je
su tri sektora obuhvatila područje gradnje stambenog samo u tome što pri dnu ima više nalaza. Pronađeni je
objekta (sektori 1 – 3), jedan sektor obuhvatio je područje materijal vrlo raznolik i može se datirati od kasnog bronča-
novoformiranog pristupnog puta (sektor 4) i jedan područje nog doba do antike, što govori u prilog pretpostavci da je
budućeg parkirališta (sektor 5). Konfiguracija terena vrlo je materijal ondje dospio erozijom tla.
strma, tako da visinska razlika između najviše točke na SI i U zapadnom dijelu sonde 5 pronađen je suhozid, međutim
najniže na JI strani obuhvata arheoloških istraživanja iznosi unatoč činjenici da je po njegovu vrhu bilo nalaza prapovije-
nešto manje od 13 m. Matična je stijena na većem dijelu sne keramike, s obzirom na način zidanja i gabarite zaklju-
obuhvata, posebno s istočne strane, vrlo plitka i ponegdje čeno je da se radi o recentnom podzidu. Nalazi se mogu
je vidljiva na samoj površini. datirati u kasno brončano i rano željezno doba (Istra I).
U sondi 8 situacija je bila nešto drugačija nego u svim osta-
Sektor 1 (sonde 1, 2 i 4) lim sondama, s obzirom na nalaze. Naime, ondje su nalazi
Sektor 1 obuhvatio je sjeverni dio novoplaniranog stambe- isključivo antički i kasnoantički, iako je prisutan i identičan sloj
nog objekta. Sonde 1 i 2 pozicionirane su na predviđene smeđe rahle zemlje. Također, ondje je iznad matične stijene
sjeverne uglove buduće građevine, a sonda 4 unutar plana nekoliko pozicija pronađen sloj crvene zapečene gline s
nirane građevine. Većina arheoloških nalaza prikupljena je puno primjesa kvarcita (SJ 10), koji djeluje kao ostatak pod-
pri vrhu iskopa. Uglavnom se radi o ulomcima željezno- nice. Na nekoliko mjesta iznad SJ 10 sačuvan je vapneni
dobne keramike u sondama 2 i 4, dok u sondi 1 prevladava sloj. Nije potpuno jasno o čemu se radi s obzirom na to da,
antička keramika (tegule i ulomci amfora). U sondi 1 tako- unatoč velikoj površini zahvaćenoj sondom (35 m²), nisu pro-
đer je u istom sloju pronađeno i nekoliko ulomaka renesan- nađeni nikakvi drugi ostaci arhitekture ili tragovi bilo kakva
sne keramike. Zbog visinske razlike, dubina iskopa varirala objekta koji bi se mogli povezati s eventualnom „podnicomˮ.
je od 30-ak cm s istočne strane sonde 1 do 1 m sa zapadne
strane, u sondama 2 i 4. U svim trima sondama nije bilo Sektor 3 (sonde 6 i 7)
promjene sloja, odnosno u svima se od vrha iskopa do Sektor 3 obuhvatio je južni dio novoplaniranog objekta.
matične stijene pojavljuje samo sloj smeđe rahle zemlje. Sonda 6 postavljena je na JZ ugao objekta. U zapadnom
Matična je stijena nepravilnog oblika, s brojnim škrapama i dijelu sonde nalazi se recentan suhozid, koji je nakon
bez tragova bilo kakve ljudske intervencije. dokumentiranja razidan. Situacija s nalazima slična je kao
u sondi 5 – u istom sloju koji je prisutan od vrha iskopa do
Sektor 2 (sonde 3, 5 i 8) matične stijene na dnu pronađeni su izmiješani prapovije-
Sektorom 2 obuhvaćen je središnji dio novoplaniranog sni i antički nalazi te nekoliko ulomaka svijetle, glazirane
objekta. S istočne strane sonde 3 vrlo se plitko nalazi renesansne keramike. Također je pronađena i brončana
matična stijena, tako da je većina materijala pronađena u igla fibule, sa spiralnim prijelazom u luk. Pronađeni ulomak
zapadnom dijelu sonde te u škrapama. Kao ni u sektoru 1, fibule prilično je oštećen, ali vjerojatno se radi o ulomku
ni ondje nije bilo izrazite promjene sloja. Od vrha do dna fibule certosa.
377
se radi o ulomcima prapovijesne keramike datirane u raz-

doblje Istra IIb do Istra IV (druga pol. 8. – 6. st. pr. Kr.).
Nađena je i jedna igla s kalotastom glavicom i ukrašena
graviranim tordiranjem, koju je moguće datirati u period
Istra II. Suprotno očekivanju, nisu nađeni grobovi.
Unatoč velikoj količini prapovijesnih pokretnih arheoloških

nalaza, od kojih je najveći dio datiran od 8. do 6. st. pr. Kr.
(Istra IIb – Istra IV), te nešto manje nalaza antičke kera-
mike, ni u jednoj od 11 istraženih sondi nije evidentirana
znatna promjena sloja. U svim sondama prisutan je samo
sloj smeđe, izrazito rahle zemlje i matična stijena na dnu.
Većina materijala vjerojatno izvorno potječe iz naselja na
vrhu brežuljka, a na padine je dospio prirodnim procesima,
odnosno erozijom tijekom dužeg razdoblja.
Sonda 5, pogled sa sjevera Litertura
Cestnik 2009 V. Cestnik, Željeznodobna nekropola Kaštel

kod Buja, Monografije i katalozi, 18, AMI, Pula, 2009.
Marchesetti 1903 C. Marchesetti, I Castellieri preistorici di
Trieste e della Regione Giulia, Trieste, 1903: 76.
Mihovilić 2013 K. Mihovilić, Histri u Istri, Pula, 2013: 114
– 284.
Milošević 2013 B. Milošević, Kaštel (Castelvenere), HAG,
9/2012, Zagreb, 2013: 438, 439.
Martina Barada
Summary
Probe archaeological excavations were carried out in

Sonda 11, pogled na SZ dio sonde s nalazima the course of 2017 for the purposes of finishing a master
design project for the construction of a building on the
Sonda 7 pozicionirana je dijagonalno na jugoistočni ugao western slope of Kaštel. In spite of numerous movable
budućeg objekta. Matična stijena bila je vrlo plitko, tako finds, most of which can be dated to the period between the
da je maksimalna dubina iskopa sa sjeveroistočne strane eight – sixth centuries BC (Istra IIb – Istra IV), and scarce
iznosila 40 cm. Nalaza je bilo vrlo malo, i to samo pri vrhu Antiquity-period pottery, none of the eleven investigated
iskopa te se uglavnom radi o ulomcima grube, prapovije- probes yielded cultural layers or immovable archaeologi-
sne keramike. cal finds. All of the movable finds probably came from a
settlement located on top of the hill due to natural erosion
Sektor 4 (sonda 11) processes over a long period of time.
Sektorom 4 obuhvaćeno je područje novoformiranog
puta uz zapadni rub k.č. 1877/2, k.o. Kaštel. Otvorena je
samo jedna sonda veličine 4x4 m, koja je zahvatila cijelu
širinu puta. Ni ondje nema promjene u sloju. Kraj iskopa Redni broj: 209
označila je matična stijena, koja pada prema zapadu pa Lokalitet: Kloštar – samostan sv. Mihovila
je tako i dubina iskopa varirala od 40 cm s istočne strane Naselje: Kloštar
do 130 cm sa zapadne strane. Sonda je bogata nalazima, Grad/općina: Vrsar
među kojima prevladavaju ulomci prapovijesne keramike Pravni status: R-26
datirane u razdoblje Istra III i Istra IV (7. – 6. st. pr. Kr.). Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, arheološki nadzor
Sektor 5 (sonde 9 i 10)
Sektorom 5 obuhvaćeno je područje budućeg parkirališta U srpnju 2017. djelatnici Službe za arheološku baštinu
na JZ strani predmetne katastarske čestice. U sondi 10, Hrvatskog restauratorskog zavoda bili su zaduženi za
koja je zahvatila i dio pristupnog puta, nije bilo nikakvih arheološki nadzor unutar crkve sv. Mihovila te su arhe-
nalaza. ološki istražili područje sjeverno od crkve sv. Marije u
Sonda 9 smještena je uz sjeverni rub parkirališta i u nepo- Kloštru. Radovi su dio projekta sanacije samostanskog
srednoj blizini područja prethodno istraživane žarne nekro- sklopa sv. Mihovila nad Limom u Kloštru. Istražen je pro-
pole. Iako dubina iskopa ni ondje nije bila velika (maksimalno stor uz sjeverni i istočni zid crkve sv. Marije, ukupne povr-
70 cm), sonda je bila iznimno bogata nalazima. Većinom šine oko 15 m², i unutrašnjost zvonika, te je arheološki
378
nadzirano ručno iskopavanje površine u unutrašnjosti crkve

sv. Mihovila. Time je ukupna istražena površina u konač-
nici iznosila oko 115 m². Voditelj istraživanja bio je Tihomir
Percan, zamjenik voditelja Josip Višnjić, a u istraživanjima
su sudjelovali i radnici tvrtke Macuka d.o.o. iz Svetog Petra
u Šumi. Cjelokupno istraživanje financirala je Općina Vrsar.
Sam osnutak samostanskog kompleksa sv. Mihovila pove-

zuje se s boravkom sv. Romualda u Istri početkom 11. st. U
to je vrijeme područje nad Limom bilo carski feud, sa sre-
dištem u kaštelu sv. Andrije od Kaliseda, koji se spominje
948. godine. U dokumentu iz 1176. prvi se put spominje i
Sv. Mihovil. Upravo je u periodu između 948. i 1176. sagra-
đen samostanski sklop, a sam nastanak može se dovesti
u vezu s djelovanjem biskupa Engelmara, koji se spomi-
nje 1041., kada se govori o prijeporu na zidnim slikama u
crkvi sv. Mihovila i vrlo je vjerojatno da je čitav samostanski
sklop nastao upravo na njegovu inicijativu. Naime, gradnja
samostana započela je nedugo nakon njegova ustoličenja
na porečkoj biskupskoj stolici 1028. godine. Sljedeći se put
samostan spominje 1186. godine. Samostan je zbog epide-
mije kuge napušten u 13. st. te se njegovi stanovnici posljed-
nji put spominju 1225. godine. Ispravom izdanom 1258.
potvrđeno je da je samostan već tada napušten. Godine
1305. biskup Bonifacije kompleks predaje u ruke templara, a
1394. preuzimaju ga kamaldoljani sv. Mihovila Muranskog, u
čijim je rukama samostan bio sve do 1520., odnosno do pre-
uzimanja reda kamaldoljana sv. Matije Muranskog. Tijekom
njihova upravljanja samostanom izvedeno je više građevin-
skih zahvata, uključujući i gradnju cisterne 1537. godine.
Nakon sredine 17. st. smanjuje se količina podataka o
samostanu, a 1707. ustupljen je eremitima s Monte Corona,
koji su se razboljeli i umrli te je od 1714. do 1742. posjed
zakupio Giovanni Pietro Besengo iz Kopra. Braća Coletti Popločenje SJ 7 (foto: T. Percan)
preuzimaju posjed 1772., a nakon što obitelj Coletti izumire
(1847. godine), svi njihovi posjedi prelaze u ruke Austrije, je crkva sv. Mihovila 1958. naknadno produžena za oko
koja se njime koristi kao skloništem za vojnike. 3,5 m, to je popločenje (SJ 7) zapravo hodna površina
Samostanski sklop sv. Mihovila sastoji se od dviju spo- dvorišta. Prilikom njegove usporedbe s onim sačuvanim u
jenih i pravilno orijentiranih paralelnih crkvi, Sv. Marije i ostatku dvorišta, vidljivo je da su materijal i način gradnje
Sv. Mihovila na istoku, dvorca Coletti na zapadu, samo- identični. Valja napomenuti da je upravo prilikom istraživa-
stanskog krila s gospodarskim prostorom i cisternom na nja 2015. evidentirano originalno zapadno pročelje crkve
jugu te od dvaju otvorenih prostora; klaustra na sjeveru i sv. Mihovila, čije se lice naslanja upravo na to popločenje.
samostanskog vrta na jugu, a cijeli je kompleks zatvoren Na prostoru koji bi odgovarao položaju oltarne pregrade
ogradnim zidom. Najstarija je građevina u samostanskom evidentirano je upravo nekoliko njezinih ulomaka, odnosno
sklopu malena crkva sv. Marije. Riječ je o pravilno orijen- dijelova kamene plastike (ulomci polustupova, ukrašeni
tiranoj jednobrodnoj crkvi s istaknutom, izvana poligonal- ulomci). Nažalost, nije pronađena nikakva konstrukcija
nom, iznutra polukružnom apsidom. Crkva sv. Mihovila koja bi potvrdila točan položaj oltarne pregrade, stoga se
sa zvonikom (koji danas nije sačuvan) nalazi se južno uz može samo pretpostaviti gdje se ona nalazila. Jednako
stariju crkvu sv. Marije. Riječ je visokoj jednobrodnoj crkvi tako, evidentirana je još jedna grobna konstrukcija, koja je
s polukružnom izbočenom apsidom pravilne orijentacije s orijentirana u smjeru istok-zapad. S obzirom na to da se
ulazom na zapadu i apsidom na istoku. Sagrađena je tik taj grob spominje u istraživanjima A. Šonje 50-ih godina
uz crkvu sv. Marije, tako da su na mjestu njihova spajanja 20. st., sasvim je jasno da je on prekopan. Bez obzira na to,
probijena tri lučna otvora, točno u osi starih prozora. njegova zapuna sadržavala je i svetačke medaljice, gumbe
Zbog rekonstrukcije hodne površine bilo je nužno ručno i ostale dijelove krunica te prstenje. Međutim, nije prona-
otkopati unutrašnjost crkve sv. Mihovila. Naime, originalno đena nijedna ljudska kost, što upućuje na to da je taj dio
popločenje bilo je napravljeno od masivnih kamenih ploča već istraživan, što je i potvrđeno u izvještajima A. Šonje.
čiji su ostaci, iako oskudni, pronađeni tijekom istraživa- Time je sasvim jasno da je taj grob istodoban s grobovima
nja 2015., ali isto tako i tijekom istraživanja koja je 50-ih pronađenima tijekom istraživanja 2015. u unutrašnjosti
godina 20. st. vodio A. Šonje. Na zapadnoj strani crkve crkve, ali i s grobovima istraženima s vanjske sjeverne
evidentirano je već otprije poznato popločenje (SJ 7), koje strane crkve sv. Marije tijekom ovogodišnjeg iskopavanja.
se proteže njezinom čitavom širinom. S obzirom na to da Riječ je o 16., odnosno 17. st.
379
Uz sjeverni zid crkve sv. Marije evidentirano je više gro-

bova. Prva dva nalazila su se s vanjske strane sjevernog
zida manje crkve sv. Marije, između prve i druge lezene.
S obzirom na to da je originalna dužina crkve počinjala
upravo prvom lezenom, sasvim je jasno da se ukopavalo
uz njezin bočni zid i u produžetku apside. Ispred samog
ulaza u crkvu sv. Marije, na mjestu poslije sagrađenog
zvonika, nisu evidentirani nikakvi grobovi. Dva su groba
(grobovi 9 i 10) bila orijentirana u smjeru istok-zapad te ih
je dijelila grobna konstrukcija građena od tankih kamenih
ploča postavljenih okomito „na nožˮ (SJ 58). S obzirom na
to da su unutar zapune jednoga groba evidentirani ostaci
najmanje četiriju pokojnika, a kosti su bile poprilično raz-
bacane, nameće se zaključak da su se svakim sljedećim
ukopom u drugi grob kosti pokojnika iz njega prebacivale
kako bi se napravilo mjesta za novi ukop. Bez obzira na to,
njihove zapune sadržavale su popriličan broj dijelova kru-
nica, svetačkih medaljica, križeva i prstenja, koji se okvirno
mogu datirati u već spomenuto 17. st.
Grobovi 8, 11 i 12, koji su se nalazili istočnije od grobova
9 i 10, nisu istraženi u potpunosti, već su samo dokumen-
tirani i evidentirani. Grob 12, odnosno konstrukcija groba
12 (SJ 67), evidentirana je tek djelomično, s obzirom na
to da se velik dio groba i konstrukcije nalazi ispod sjever-
nog profila iskopa. U iskopu iz 2017. nalazi se samo južni
zid grobne konstrukcije. Grob 11 smjerom je prilagođen
bočnom sjeveroistočnom zidu apside crkve sv. Marije te je i
sam orijentiran u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Njegova je
gradnja poprilično zanimljiva jer je unutarnji dio grobne kon-
strukcije omeđen tankim kamenim pločama postavljenima
okomito, a oko njih nalazi se zidana kamena konstrukcija
od pravilno klesanih kamenih blokova povezanih žbukom.
Konstrukcijom uvelike sliči na već opisan grob 9, odno-
sno 10. Dimenzijama najveći grob nalazi se neposredno Konstrukcija i zapuna groba 10 uz crkvu sv. Marije (foto: T. Percan)
s vanjske strane apside, odnosno istočno od nje. S obzi-
rom na položaj, i taj se grob smjerom prilagodio apsidi, ali i medaljice) pripadaju u ranom novom vijeku. Time se ne
matičnoj stijeni te je orijentiran u smjeru sjever-jug. Istočni i potvrđuju pretpostavke o postojanju ranosrednjovjekovnoga
južni dio njegove grobne konstrukcije iskoristio je prirodnu groblja, iako se to zbog male istražene površine i tek triju
matičnu stijenu, koja je djelomice isklesana, dok su sjeverni istraženih grobova ne može u potpunosti isključiti. Neki su od
i zapadni dijelovi građeni klesanim kamenim blokovima. tih nalaza iznimno dobro očuvani, dok na većini njih nisu vid-
Svi ti grobovi pokazuju slične i gotovo jednake karakteri- ljivi prikaz i natpis. S obzirom na to da se nalaze u procesu
stike, a s obzirom na one istražene i nalaze u njima (sve- restauriranja, detaljniji zaključci vezani uz njihove prikaze,
tačke medaljice, križevi, dijelovi krunica, prstenje) mogu sadržaj, a samim time i datiranje, bit će mogući tek nakon
se datirati u rani novi vijek. Grobovi 8, 11 i 12 (koji nisu restauriranja. No, čitav materijal prikupljen prilikom istraživa-
istraženi) otvaraju mogućnost detaljnijih istraživanja tog nja 2015. i 2017., govori u prilog ranonovovjekovne datacije.
prostora, kao i dobivanja novih podataka koji nisu priku- Brojnost pokretnog arheološkog materijala potvrđuje
pljeni ove godine. bogatstvo i važnost tog nalazišta. Nakon završenih arhe-
Na prostoru gdje se nekad nalazio zvonik, odnosno uz oloških radova, započela je sanacija popločenja unutraš-
samo pročelje crkve sv. Marije, evidentirana je žbukana njosti crkve sv. Mihovila te postavljanje sustava drenaže.
podnica (SJ 43), koja se nalazila u istoj ravnini kao i poplo- Sam lokalitet Sv. Mihovil svojim bogatstvom i položajem
čenje unutrašnjosti same crkve. zasigurno spada među važnije lokalitete u širem području
Od kronološki osjetljivih pokretnih arheoloških nalaza pro- oko Limskog kanala, na što upućuju i povijesni podaci. Sva
nađene su jedino svetačke medaljice unutar grobova 9, daljnja istraživanja upotpunila bi sliku i dala odgovor na
10 i 13. Prema preliminarnim podacima, najvjerojatnije se mnoga, još uvijek prisutna pitanja.
mogu datirati u 16. i 17. st. S obzirom na to da su prona-
đene unutar grobova koji su djelomice građeni od okomito Tihomir Percan
postavljenih kamenih ploča (škrila) i koji se spominju kao
ranosrednjovjekovni, tim se nalazima, a samim time i data- Summary
cijom to opovrgava. Sasvim je jasno da grobovi građeni od
okomito postavljenih kamenih ploča, koje su tvorile raku, In the course of 2017 archaeological excavations were car-
prema pokretnom materijalu pronađenom u njima (svetačke ried out at the monastery of St Michael above Lim near
380
Kloštar. The excavations encompassed the area along the

northern and eastern wall of the church of St Mary, the area
within the church tower and church of St Michael (a total of
115 m2). The investigation within the church of St Michael
were focused on the apse and assumed position of the
templon. Also investigated were the area within the church
tower and channels along the northern outer wall of the
church of St Mary. The archaeological excavations have
provided interesting results, especially in terms of the use
of the area to the north of the church of St Mary for inter-
ments – several stone-masonry tombs and numerous mov-
able archaeological finds (human bones, medals of saints
and crosses) were found there. All of the investigated
graves can be dated to the early post-medieval period.
Also found were the fragments of the templon, including
decorated fragments of dressed stonework and fragments
of semi-columns. The archaeological excavations were
followed by the restoration of the pavement in the church
of St Michael and construction of a drainage system. The
location and rich heritage of St Michael`s makes it one of Kršan – sonda nakon istraživanja (foto: J. Višnjić)
the most prominent historic sites in the territory of Limski
kanal (the Limski channel). građeni izrazito pravilno, dok to nije slučaj u višim etažama.
Na vanjskoj strani primjetna je ujednačenost zidanih struk-
tura građenih od pravilnih klesanaca slaganih u slojnice. Ta
bi građevinska faza kule odgovarala vremenu gradnje prve
Redni broj: 210 faze palasa utvrde.
Lokalitet: Kršan – Kaštel Kršan Poslije se, najvjerojatnije u drugoj polovici 15. st., gradi viši
Naselje: Kršan dio kule s pripadajućim križno-rebrastim svodom i platfor-
Grad/općina: Kršan mom opremljenom sustavom odvodnje. U prilog toj pret-
Pravni status: Z-351 postavci ide i činjenica da je gornji dio kule s platformom
Razdoblje: SV, NV građen poslije te datacija svoda koja nikako ne odgovara
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje koncepciji vitke i visoke kule izolirane od ostatka utvrde i s
njom povezane podiznim mostom.
U ožujku 2017. Odjel za kopnenu arheologiju (Juršići) U posljednjoj fazi razvoja kule njezino je krunište djelo-
Hrvatskog restauratorskog zavoda zaštitno je arheološki mično prezidano pa se dotadašnji zupci merlature zazida-
istraživao poziciju postavljanja metalnih pristupnih stuba vaju, a na njihovim mjestima formiraju se puškarnice prila-
u glavnoj kuli kaštel Kršan. Sonda je postavljena između gođene uvjetima ratovanja vatrenim oružjem.
južnog zida kule, sjevernog zida palasa te istočnog perime- Ovogodišnja istraživanja pokazuju da je najvjerojatnije pri-
tralnog zida kompleksa. Voditelj projekta bio je Josip Višnjić, likom najstarije faze gradnje kule, koju bi trebalo povezati
zamjenik voditelja Siniša Pamić, a u arheološkim istraživa- s prvim informacijama o kršanskom kaštelu, odnosno nje-
njima sudjelovali su i Tihomir Percan te Nenad Kuzmanović. govim vlasnicima u 14. st., prostor dvorišta bio izniveliran
Cjelokupno istraživanje financirala je Općina Kršan. vapnenom podnicom (SJ 34). U periodu koji slijedi, na pro-
storu između istočnog obodnog zida kompleksa i sjever-
Na prostoru predviđenom za postavljanje pristupnih stuba nog zida palasa gradi se manji objekt, dimenzija 2,7x2 m.
nalaze se tragovi najstarijih detektiranih struktura tog Objekt je definiran zidovima SJ 22 i 38, a njihov međuodnos
kompleksa, a na površini tla i prije sondiranja naslućivali s ostalim zidovima kompleksa pokazuje da su u trenutku
su se tragovi srušenih zidanih struktura te se arheološ- njihove gradnje već postojali palas i obodni zid kompleksa.
kim sondiranjem pokušao utvrditi njihov karakter i prikupiti Krajem 15. ili početkom 16. st. cijeli je prostor dvorišta podig
podaci o dataciji okolnih objekata. Istražena sonda imala je nut za približno 80 cm. Prostor je zatrpan zemljom u kojoj
dimenzije 3,20x2,50 m, a radovi su (unatoč relativno maloj je prikupljena relativno velika količina pokretnih arheoloških
površini obuhvaćenoj istraživanjima) donijeli niz zanimlji- nalaza, na temelju kojih je moguće donošenje zaključaka.
vih podataka na temelju kojih se mogu donositi i određeni Uglavnom je riječ o ulomcima trbušastih lonaca, s karak-
zaključci o razvoju istražene mikrolokacije kaštela. terističnim zadebljanim, izduženim, profiliranim obodima
Ovogodišnja istraživanja svakako treba povezati s prošlo- ili obodima izvučenima prema van te nekoliko primjeraka
godišnjima, kada je istražen prostor prizemlja kule te plat- lonaca s ručkom. Posuđe je ukrašeno urezanim valovni-
forme na samome vrhu objekta. Tom je prilikom napravljena cama, žljebovima te utiscima prstiju na profiliranim rebrima.
i analiza sačuvanih građevinskih struktura, iz koje proizlazi Osim kuhinjskih lonaca, prikupljeno je i glazirano posuđe
da je kula imala najmanje tri faze razvoja. Najstarijoj fazi iz skupina gravirane i majoličke keramike. Nova je hodna
pripadaju donji dijelovi objekta, odnosno najvjerojatnije razina popločana i danas postojećim popločenjem, a objekt
strukture koje visinom dosežu nivo najviše natkrivene definiran zidovima 22 i 38 tom je prilikom bio u potpunosti
etaže kule. Unutarnji zidovi objekta u prizemnoj su etaži negiran. Karakter spomenutog objekta ostaje nepoznanica,
381
March 2017. The probe was opened between the southern

wall of the fortress, northern wall of the palas and eastern
perimeter wall of the complex. The excavations revealed
the oldest structures of the complex, but the remains of
demolished masonry were visible on the surface even
prior to the excavations. The aim of the investigation was
to establish their character and dating of the surrounding
structures. The probe measured 3.2 x 2.5 m. The exca-
vations revealed that the courtyard was levelled with a
layer of lime mortar flooring during the construction of the
first phase of the tower, which should be associated with
the first records on the Castle, i.e. its owners in the 14th
century. In the following period a small, 2.7 x 2 m building
was built in the area between the eastern perimeter wall
of the complex and northern wall of the palas. At the end
of the 15th or beginning of the 16th centuries the level of
the entire courtyard was raised for approximately 80 cm.
It was backfilled with soil containing a lot of movable finds
that enable us to reach the abovementioned conclusions.
A new pavement, which has been preserved to this day,
completely negated the older building.
Redni broj: 211

Lokalitet: Labin – crkva sv. Justa
Naselje: Labin
Grad/općina: Labin
Vrsta radova: probno sondiranje
Kršan – kula i istraženi prostor nakon građevinskih radova (foto: Godine 2017. Odjel za kopnenu arheologiju (Juršići)
J. Višnjić) Hrvatskog restauratorskog zavoda arheološki je istraži-
vao prostor crkve sv. Justa u Labinu, s ciljem prikupljanja
no s obzirom na njegovu veličinu može se pretpostaviti da osnovnih podataka o stratigrafiji arheoloških slojeva nala-
je mogao služiti tek kao pomoćni gospodarski objekt. zišta. Voditelj projekta bio je Josip Višnjić, a zamjenik vodi-
Postavljanje nove kote terena može se povezati s perio- telja Siniša Pamić. U arheološkim su istraživanjima sudje-
dom posljednjih građevinskih intervencija na kuli, odnosno lovali i arheolog Elvin Zejnilhodžić, Nenad Kuzmanović te
s periodom kada se zazidavaju zupci merlature kule i studentica arheologije Elena Rudan, kao i pomoćni fizički
postavljaju tzv. kruškolike strijelnice. radnici. Za restauraciju je bio zadužen Toni Šaina, elaborat
Svi radovi stvorili su pretpostavke za realizaciju projekata sa smjernicama za zaštitu ostataka crkve sv. Justa izradila
uređenja same kule, kojom je ona ponovno stavljena u je tvrtka Con-Tec d.o.o. iz Pule, dok je za arhitektonsku
funkciju. Radovi su također potvrdili važnost kršanskog snimku postojećeg stanja, na temelju podataka dobive-
kaštela kao arheološkog nalazišta, na temelju čijeg je nih 3D skeniranjem, bila zadužena tvrtka Vektra d.o.o. iz
istraživanja moguće prikupljanje dragocjenih informacija Varaždina.
za razvoj samog kompleksa, ali i informacija koje otkrivaju
brojne nepoznanice o životu u Istri u srednjem i ranom Crkva sv. Justa vjerojatno je najstariji crkveni objekt na
novom vijeku, stoga je prilikom svih budućih građevinskih području grada Labina, a smještena je uz gradski zvonik,
radova, koji bi podrazumijevali i zemljane iskope, potrebno na najdominantnijoj koti naselja. U unutrašnjosti objekta
predvidjeti i arheološka istraživanja kojima bi se spriječile nalaze se tragovi zidnih oslika, koji su dobrim dijelom pre-
neželjene devastacije, ali i prikupili novi podaci o povijesti kriveni recentnim žbukama. Crkva sv. Justa iznimno je bitno
tog iznimnog spomenika fortifikacijske i stambene arhitek- arheološko nalazište, u smislu razumijevanja urbanističkog
ture istarskog srednjovjekovlja. razvoja Labina. Naime, ne samo da je riječ o najstarijem
sakralnom objektu u gradu, nego i o objektu građenom na
Josip Višnjić starijim arheološkim slojevima, u najstarijoj jezgri nase-
lja. Danas je interijer crkve jedinstven otvoreni prostor,
Summary no pojedini detalji na sačuvanim građevinskim ostacima
upućuju na ponešto drugačiju situaciju u prošlosti. Naime,
The position of a future metal staircase in the keep of Kršan današnji ulaz u objekt, koji je s obzirom na to da je pro-
Castle was archaeologically investigated in the course of bijen s razine ulice (koja je niža u odnosu na originalnu
382
Međutim, širina objekta na tom dijelu te dva prozora koja se

nalaze na istočnom zidu, sugeriraju da je crkva originalno
bila dvoapsidalna građevina, čija je konstrukcija svodova,
zajedno s pripadajućim pregradnim zidom, najvjerojatnije
uništena prilikom formiranja spomenutog ulaza s pristup
nim stubištem.
Važno je napomenuti da prilikom istraživanja 2017.
nije obuhvaćen isključivo prostor same crkve (k.č. 311,
k.o. Labin – Presika), već i parcela koja se nalazi sjevernije
od nje (k.č. 312, k.o. Lanin – Presika). Za nju se smatralo,
a istraživanjima i potvrdilo, da je treba promatrati i sukladno
tome tretirati kao sastavni dio lokaliteta i eventualne buduće
koncepcije uređenja i prezentacije predmetnog objekta.
U tom su cilju istražene dvije arheološke sonde. Prva od
njih smještena je s vanjske strane, na sjeverozapadnom
kutu crkve, na mjestu spoja same crkve i zvonika. Sonda
1 imala je približne dimenzije 3x2 m. Druga je sonda istra-
žena u interijeru objekta, u njegovu jugoistočnom kutu, na
poziciji na kojoj je očekivan spoj svetišta i broda crkve.
U sondi 1 prevladavaju slojevi koji se na temelju pripada-
jućih pokretnih arheoloških nalaza mogu datirati u 17. st. i
vjerojatno povezati s vremenom pregradnje zvonika (1632.
godine). Spomenuti slojevi (SJ 1 – 6 i SJ 8 – 11) prate se
do dubine od približno 1,5 m. Prilikom spomenutog zatrpa-
vanja, negirana su originalna sjeverna vrata zvonika zaklju-
čena šiljastim lukom te je u cijelosti zatrpana parcela k.č.
312, na kojoj je stvorena potpuno nova niveleta. U nižim
dijelovima sonde, u zadnjih 50-ak cm pronađeno je neko-
liko građevinskih struktura i arheoloških slojeva, koji pripa-
daju nešto mlađem periodu. Uz građevinske ostatke crkve
definirana je pravilno građena temeljna stopa (SJ 14), gra-
đena na samoj matičnoj stijeni. Uz zazidana vrata zvonika
Crkva sv. Justa – istočno pročelje crkve s pripadajućim zvonikom (SJ 16) definirana je razina vapnene podnice (SJ 17), koja
u pozadini (foto: J. Višnjić) je vjerojatno originalna razina ulaza. U sondi 2 nakon ukla-
njanja postojećih ploča kamenog popločenja pronađeni su
ostaci dviju vapnenih podnica.
Među pokretnim arheološkim nalazima prevladavaju
ulomci keramičkih posuda iz perioda zatrpavanja terena
(17. st.), no u kontekstu proučavanja nastanka i uporabe
sakralnog objekta važniji su stariji srednjovjekovni nalazi.
Kao najstarije srednjovjekovne nalaze moguće je izdvojiti
skupinu ulomaka oboda manjih lonaca prikupljenih u sondi
1 u SJ 19. Riječ je o obodima koji u presjeku imaju formu
trokuta, kakvi se mogu povezati s periodom od 11. do 13. st.
Predmetna stratigrafska jedinica nalazi se uz temelje crkve
pa taj podatak za sada može služiti kao orijentir za dataciju
najstarijih razvojnih faza objekta. U slojevima koji se u stra-
tigrafskom nizu slažu iznad SJ 19 nalaze se i ulomci razli-
čitog glaziranog posuđa. Svi se spomenuti primjeri mogu
datirati u 14. i 15. st. Naravno, u taj kontekst treba staviti
brojne ulomke zidnih oslika pronađenih u sondi 2.
Periodu koji prethodi gradnji crkve pripadaju pronađeni
ulomci keramičkih predmeta, koji se mogu datirati u antiku,
Crkva sv. Justa – probna arheološka i restauratorska sonda u kojoj odnosno kasnu antiku. Tako su zastupljeni ulomci krovnih
je otkriven sjeverozapadni kut crkve i zazidan gotički portal zvo- opeka, amfora, vrčeva, stolnog posuđa iz skupine terra
nika (foto: J. Višnjić) sigillata te ulomci kuhinjskog posuđa, među kojima se ističe
ulomak trbuha posude koji se, na temelju ukrasa jednostruke
razinu podnica crkve) evidentno uništio pojedine strukture valovnice koja se pruža preko niza plitkih horizontalnih kane-
objekta. U jugoistočnom kutu objekta nalazi se peta luka lura, može datirati u drugu polovicu 6., odnosno 7. st.
nekadašnjeg svoda, što upućuje na to da je svetišni dio
nekoć bio nadsvođen bačvastom svodnom konstrukcijom. Josip Višnjić
383
Summary
The church of St Justo was archaeologically investigated in

the course of 2017, with the aim of gathering basic informa-
tion on the stratigraphy of archaeological layers of the site.
The church probably represents the oldest sacred building
in the territory of Labin. It is located by the city tower, in
the most dominant position in the city. The walls inside the
church are decorated with paintings, largely covered with
recent plasters. The results of the investigation suggest
that the church was originally a two-apse building.
Two archaeological probes were excavated. The first probe
was opened outside the building, on the southwestern
corner of the church, i.e. the junction of the church and Geofizička mjerenja u Romualdovoj pećini (foto: I. Janković)
church tower. The other probe was investigated in the inte-
rior, in the south-eastern corner, on the position where the Romualdova pećina (k.o. Sošići, k.č. 312/1)
junction of the presbytery and nave was expected. Romualdovu pećinu od kraja 19. st. istraživalo je više
17th century layers that can be associated with the partition znanstvenika (Komšo 2003; 2008; Komšo et al. 2017).
of the church tower (in 1632). In lower parts of the probe, in Šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća istra-
the last 50 cm of soil several older structures and archaeo- živanja M. Maleza uputila su na ljudsku prisutnost na tom
logical layers were identified. After the removal of stone lokalitetu već u gornjem paleolitiku (Malez 1987), a tijekom
pavement in probe 2, two lime mortar floorings were found. revizijskih istraživanja D. Komše 2007. pronađene su i
Movable finds suggest that the area was used in the Late alatke, koje je na temelju tipoloških odlika moguće datirati
Antiquity period and the church was built in the 11th or 12th u srednji paleolitik, odnosno pripisati musterijenskoj kulturi
centuries, whilst more significant reconstructions can be (Komšo et al. 2017; Janković et al. 2016).
dated to the 17th century. The conservation and restoration U sklopu projekta „Arheološka istraživanja kasnog ple-
works carried out as part of the project encompassed the istocena i ranog holocena na prostoru Limskog kanala
interior of the building and facades of the church tower. The (ARCHAEOLIM)ˮ Hrvatske zaklade za znanost, pod vod-
probing established original wall paintings that covered all stvom dr. sc. I. Jankovića s Instituta za antropologiju u
of the church walls. Zagrebu, Romualdova je pećina sondažno istraživana od
2014. do 2016. (Janković et al. 2016). Tijekom istraživa-
nja prikupljeni su nalazi iz pleistocena (fauna i kameno
oruđe) i holocena (keramika, faunalni nalazi te ljudski
Redni broj: 212 kosturni ostaci iz brončanog i željeznog doba) (Barbir et
Lokalitet: Limski kanal (Romualdova pećina i Abri al. 2017; Janković et al. 2015; Franković, Mihelić 2017;
Kontija 002) Franković et al. 2017, Weinstock 2017; Gerometta 2017).
Naselje: – Pleistocenska sekvenca datirana je metodom radioak-
Grad/općina: Vrsar tivnog ugljika na oko 50000 godina starosti, što potvr-
Pravni status: postupak u tijeku đuje tipološki smještaj nalaza u srednji paleolitik, odno-
Razdoblje: P sno musterijensku kulturu. Romualdova pećina time je
Vrsta radova: sustavno iskopavanje zasad najstarije apsolutno datirano nalazište na prostoru
Istre. Nalazi pokazuju da su lokalitet posjećivale skupine
Od 26. lipnja do 21. srpnja 2017. trajala su arheološka neandertalskih lovaca i sakupljača, kao i lovaca te saku-
istraživanja lokaliteta Abri Kontija 002 i Romualdova pljača kasnog pleistocena (gornji paleolitik), a korišten je
pećina, oba na području Limskog kanala. Voditelj istraživa- i u mlađim razdobljima prapovijesti (brončano i željezno
nja bio je dr. sc. Ivor Janković s Instituta za antropologiju u doba). Do kraja istraživanja u novopostavljenoj sondi 3
Zagrebu, a zamjenik voditelja istraživanja Darko Komšo iz dosegnuta je razina matične stijene, što omogućava uvid
Arheološkog Muzeja istre u Puli. U istraživanjima su sudje- u stratigrafiju i detaljne geoarheološke analize, koje su u
lovali dr. sc. James Ahern (University of Wyoming, SAD), tijeku (Janković et al. 2017b).
dr. sc. Rory Becker (Eastern Oregon University, SAD), Od 18. do 21. srpnja 2017. trajala su geofizička mjerenja u
Katarina Gerometta (Sveučilište Jurja Dobrile u Puli) te stu- Romualdovoj pećini, s ciljem stjecanja uvida u dubinu sedi-
denti antropologije Cynthia Hefti, Jack Sloan, Haley Branch, menta, eventualne poremećaje i ostale odlike kako bi se
Alisa Brown, Elizabeth Valentine (University of Wyoming, mogao bolje planirati nastavak istraživanja u budućnosti.
SAD), Cody Schwendiman i Bernice Chavez (Eastern Tijekom ovogodišnjih geofizičkih mjerenja primijenjena je
Oregon University, SAD). Navedena istraživanja nastavak metoda zemaljske rezistentne tomografije (Earth Resistence
su istraživanja koja su od 2014. do 2016. dio znanstvenog tomography, ERT). Ta neinvazivna metoda temelji se na mje-
projekta Hrvatske zaklade za znanost „Arheološka istra- renju otpora i analizama dobivenih vrijednosti, u cilju boljeg
živanja kasnog pleistocena i ranog holocena na prostoru uvida u karakteristike sedimenata, obrisa matične stijene
Limskog kanalaˮ, kojima se pokušalo odgovoriti na pitanja i drugih odlika (Becker 2017, Becker et al. 2017). Tijekom
povezana s razdobljem srednjeg i gornjeg paleolitika te ovogodišnjih istraživanja mjerenja su obuhvatila četiri loka-
mezolitika na prostoru Limskog kanala. cije unutar Romualdove pećine, a podaci su uzimani duž
384
linija u razmaku od 10 cm. Prva mjerenja provedena su U sondama su zabilježeni nalazi 20-ak kamenih izrađevina
između postojećih sondi u prvoj pećinskoj dvorani. Druga i i jedan morski puž, na temelju čega se pokazala poten-
treća linija mjerenja provedene su okomito jedna na drugu u cijalna važnost tog lokaliteta te ga je na nužno sondažno
središnjoj dvorani pećine, u kojoj je M. Malez tijekom svojih istražiti radi utvrđivanja stratigrafske i kronološke situacije.
istraživanja postavio sonde br. 4 i 5 (Becker et al. 2017). U sklopu projekta ARCHAEOLIM, u srpnju 2014. godine
Četvrti mjerni profil postavljen je uz manju sondu u hodniku na lokalitetu je postavljena manja sonda (1,5x1,5 m).
iza prve pećinske dvorane, uz južni rub manje sonde, koju Pronađeni su brojni nalazi pleistocenske faune, tragovi
je 2017. postavio D. Komšo. U tijeku je obrada podataka. gorenja i brojni litički nalazi (Janković et al. 2016).
Ovogodišnja istraživanja trajala su od 26. lipnja do
Abri Kontija 002 (k.o. Gradina, k.č. 940/2) 17. srpnja 2017. i nastavak su prošlogodišnjih. Nastavljeno
Abri Kontija 002 manji je pripećak na sjevernoj strani je istraživanje u kvadrantima C i D u postojećoj sondi
Limskog kanala, koji je otkriven 2007. kada su pod vod- (Janković et al. 2016), a oni su dodatno podijeljeni na
stvom D. Komše u njoj postavljene dvije manje sonde četiri kvadranta (C1, C2, D1, D2, dimenzija 75x75 cm).
dimenzija 40x40 cm (Komšo 2008; Komšo et al. 2017). Lokalitet je iskopavan manjim alatom (špahtle i drugi sitan
Smještaj istraživanih lokaliteta (a) i položaj sondi u Romualdovoj pećini (b) i Abri Kontija 002 (c) (crtež: I. Janković i J. C. M. Ahern)
Geofizički profil temeljen na mjerenjima u prvoj pećinskoj dvorani

Romualdove pećine
Lokacije geofizičkih mjerenja u Romualdovoj pećini (crtež: R.

Becker) Terenski rad na lokalitetu Abri Kontija 002
385
alat), prema horizontalnoj i vertikalnoj stratigrafiji, a sav je Becker 2017 R. Becker, Daljinsko istraživanje i geofizika,
sediment dodatno prosijavan. Vođen je i terenski dnevnik, U: (ur.: I. Janković, D. Komšo, S. Mihelić, J. C. M. Ahern),
fotografska i druga dokumentacija. Nadalje, za sve važnije Projekt ARCHAEOLIM, Arheološka istraživanja kasnog
nalaze pronađene in situ, kao i uzorke za radiometrijsko pleistocena i ranog holocena na prostoru Limskog kanala,
datiranje i druge vrste analiza, uzimala se točna pozicija Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb, 2017: 127 – 146.
u trima dimenzijama. Nakon završetka ovogodišnjih istra- Becker et al. 2017 R. Becker, I. Janković, D. Komšo, J. C.
živanja, sonda je zaštićena geotekstilom i zapunjena vre- M. Ahern, K. Gerometta, J. Weinstock,. Earth resistence
ćama u kojima se nalazi prosijan sediment, kako bi se loka- tomography for detecting previous excavation trenches in
litet zaštitio i omogućio jednostavan nastavak istraživanja. cave and rock shelter sites in the Lim Channel, Croatia,
Stratigrafija je tijekom ove sezone sljedeća (nastavak ver- Collegium Anthropologicum, 41 (2): 2017: 173 – 179.
tikalnog spuštanja stratigrafskih jedinica u kvadrantima C i Franković et al. 2017 F. Franković, S. Mihelić, I. Janković,
D: za opis slojeva iz prijašnjih istraživanja vidi Janković et Keramički nalazi brončanog i željeznog doba iz istraživanja
al. 2016. i Janković et al. 2017b): Romualdove pećine 2014. godine, VAMZ, vol. 50, no. 1,
Sloj 3.2: prisutan je u manjem, južnom dijelu sonde (dio Zagreb, 2017: 173 – 222.
kvadranata D1 i D2) (za opis sloja vidi Janković et al. Franković, Mihelić 2017 F. Franković, S. Mihelić,
2016.). Keramički nalazi, U: (ur.: I. Janković, D. Komšo, S. Mihelić,
Sloj 4: prisutan je u manjem dijelu kvadranta D2 (Janković J. C. M. Ahern), Projekt ARCHAEOLIM, Arheološka istra-
et al. 2016). živanja kasnog pleistocena i ranog holocena na prostoru
Sloj 4/5: pomiješan sediment sloja 4 i 5, svjetliji od 4, ali Limskog kanala, Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb,
tamniji i vlažniji od 5. Sloj se javlja uglavnom u jugoistoč- 2017: 61 – 77.
nom dijelu kvadranta D2. Sadrži mnogo sitnih do srednjih Gerometta 2017 K. Gerometta, Geoarheologija, U: (ur.: I.
(7 – 8 cm) komadića sige. Boja varira od Munsell 10YR 5/3 Janković, D. Komšo, S. Mihelić, J. C. M. Ahern), Projekt
brown do Munsell 10YR5/4 yellowish brown. Prikupljeni su ARCHAEOLIM, Arheološka istraživanja kasnog plei-
nalazi litike, životinjskih kostiju i komadići ugljena, a prisutni stocena i ranog holocena na prostoru Limskog kanala,
su i tragovi gorenja. Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb, 2017: 117 – 125.
Sloj 5: svijetlo smeđ, pjeskovit sloj. Ograničena leća unutar Janković et al. 2015 I. Janković, J. C. M. Ahern, S. Mihelić,
sloja 4. Sadrži veću količinu oštrog kamenja razne veličine. Z. Premužić, Bronze and Iron Age finds from Romualdo’s
Horizontalno se nalazi u jednakom položaju kao i sloj 4/5. Cave, Istria: 2014 excavation season. Collegium antropo-
Sloj je dijelom zasigan. Boja varira od Munsell 10YR5/4 logicum 39 (4), 2015: 943 – 946.
yellowish brown i 10 YR 7/4 very pale brown, do 2.5 YR 7/4 Janković et al. 2016 I. Janković, D. Komšo, J. C. M.
pale brown. Prikupljeni su nalazi litike, životinjskih kostiju i Ahern, R. Becker, K. Gerometta, S. Mihelić, K. Zubčić,
komadići ugljena, a prisutni su i tragovi gorenja. Arheološka istraživanja u Limskom kanalu 2014. i 2015.
Sloj 6: sadrži više sedimenta od sloja 5 (malo manja koli- Lokaliteti Romualdova pećina i Abri Kontija 002, pećina
čina kamenja). Boja varira od Munsell 10 YR 4/3 brown, kod Rovinjskog sela, Lim 001 i podvodni pregled Limskog
10 YR 4/2 dark greyish brown, do 10 YR 4/4 dark yellowish kanala, HArch, 46, Pula, 2016: 5 – 23.
brown. Prikupljeni su nalazi litike, životinjskih kostiju, koma- Janković et al. 2017 I. Janković, D. Komšo, C. M. Ahern,
dići ugljena i komadići okera, a prisutni su i tragovi gorenja. R. Becker, A. Barbir, K. Gerometta, B. Cvitkušić, S. Mihelić,
F 4: sličnih karakteristika, no manje kompaktan od sloja Arheološka istraživanja u Limskom kanalu 2016., Lokaliteti:
6. Uglavnom prisutan u jugoistočnom dijelu sonde. Radi Romualdova pećina, Abri Kontija 002, Lim 001, Pećina kod
se o nastavku F4, opisanom tijekom prijašnjih istraživanja Rovinjskog Sela, HArch, 47, Pula, 2017: 5 – 20.
u kvadrantima A i B (Janković et al. 2016), koji se vidljivo Janković et al. 2017b I. Janković, D. Komšo, J. C. M.
nastavlja u istočnom profilu sonde, u jednakom horizon- Ahern, R. Becker, K. Gerometta, J. Weinstock, A. Barbir,
talnom položaju kao sloj 6 u ostatku sonde. Prikupljeni su N. Vukosavljević, B. Cvitkušić, K. Zubčić, S. Mihelić, F. H.
nalazi litike, životinjskih kostiju, komadići ugljena i komadići Smith, New Research on the Late Pleistocene and Early
okera, a prisutni su i tragovi gorenja. Holocene in the Lim Channel, Istria, Antiquity, 91 (359 e4):
Tijekom istraživanja 2016. mapirano je 235 i sakupljeno 1 – 7.
više od tisuću dodatnih nalaza. Najbrojniji su nalazi litike Komšo 2003 D. Komšo, Pećine Istre – mjesta življenja od
(235 mapiranih nalaza) i životinskih kostiju (88 mapiranih prapovijesti do srednjeg vijeka, HAnt, 11, Pula, 2003: 41
nalaza), a pronađeni su tragovi gorenja, komadići ugljena i – 54.
crvenkastog okera. Kao i tijekom prijašnjih sezona, tragovi Komšo 2008 D. Komšo, Limski kanal, HAG, 4/2007,
ljudske prisutnosti vidljivi su, i uglavnom jednakih karakteri- Zagreb, 2008: 264 – 268.
stika, u svim stratigrafskim jedinicama na nalazištu. Komšo et al. 2017 D. Komšo, B. Cvitkušić, I. Janković,
Dosadašnja arheološka istraživanja u Limskom kanalu
Literatura i okolnim područjima U: (ur.: I. Janković, D. Komšo, S.
Mihelić, J. C. M. Ahern), Projekt ARCHAEOLIM, Arheološka
Barbir et al. 2017 A. Barbir, D. Komšo, I. Janković, istraživanja kasnog pleistocena i ranog holocena na
Nalazi litike i kamenih izrađevina, u: (ur.: I. Janković, D. prostoru Limskog kanala, Arheološki muzej u Zagrebu,
Komšo, S. Mihelić, J. C. M. Ahern), Projekt ARCHAEOLIM, Zagreb, 2017: 21 – 37.
Arheološka istraživanja kasnog pleistocena i ranog holo- Malez 1987 M. Malez, Pregled paleolitičkih i mezolitičkih
cena na prostoru Limskog kanala, Arheološki muzej u kultura na području Istre, Izdanja HAD, 11, Zagreb, 1987:
Zagrebu, Zagreb, 2017: 79 – 97. 3 – 47.
386
Weinstock 2017 J. Weinstock, Zooarheologija U: (ur.: I.

Janković, D. Komšo, S. Mihelić, J. C. M. Ahern), Projekt
ARCHAEOLIM, Arheološka istraživanja kasnog plei-
stocena i ranog holocena na prostoru Limskog kanala,
Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb, 2017: 99 – 115.
dr. sc. Ivor Janković

Darko Komšo
dr. sc. James C. M. Ahern
dr. sc. Rory Becker
dr. sc. Katarina Gerometta
Summary
Archaeological investigations into the sites of the

Romaualdova Pećina cave and Abri Kontija 002, both
located in the area of Limski kanal (the Limski channel)
were carried out in the course of June and July 2017.
Romualdova Pećina has been investigated since the end
of the 19th century by a number of scholars. The finds sug-
gest that the site was frequented by Neanderthal hunter-
gatherers as well as Late Pleistocene (Upper Palaeolithic)
hunter-gatherers. It was also used in later prehistoric peri-
ods (the Bronze and Iron Ages). Abri Kontija 002 is a small
semi-cave in the north of Limski kanal, discovered in 2007.
The site yielded numerous finds of Pleistocene fauna,
remains of fire and lithic finds.
Redni broj: 213

Lokalitet: Loron – Santa Marina
Naselje: Tar, Vabriga Fotogrametrijska snimka tlocrta keramičarske peći (izradili: V.
Grad/općina: Tar – Vabriga Dumas, C. Vaschalde, P. Ružić)
Razdoblje: A
Od 3. do 29. srpnja 2017. trajala je nova kampanja na

poluotoku Loronu, tijekom koje je istražena jedna od četi-
riju keramičarskih peći. Voditelji istraživanja bili su Davor
Munda (Zavičajni muzej Poreštine) i Corrine Rousse
(Aix-Marseille Universite, Centre Camille Jullian, Ecole
francaise de Rome), u suradnji s Gaetanom Benčićem
(Zavičajni muzej Poreštine) i Kristinom Gergetom Sotončić
(Ministarstvo kulture). U istraživanjima je sudjelovala arhe-
ološka ekipa, koja se sastojala od 25 članova. Osim nave-
denih institucija, projekt financiraju Ministarstvo kulture,
Općina Tar – Vabriga/Torre – Abrega te Turistička zajed-
nica Tar – Vabriga. Keramičarska peć nakon istraživanja (foto: C. Vaschalde)
Od 1994. Zavičajni muzej Poreštine nositelj je projekta Tijekom kampanje 2017. sustavno je istraživana jedna
međunarodnog arheološkog istraživanja na poluotoku od četiriju keramičarskih peći u sklopu velike radionice za
Loronu. Od 1994. do 2013. istraživanja su ponajprije bila proizvodnju keramike, a posebno amfora tipa Dressel B.
usmjerena na južni dio poluotoka, odnosno na veliku gospo- Istražena peć odlikuje se po sačuvanosti strukture te je
darsku vilu koja se datira od 1. st. pr. Kr. do 6. st. Radi se o do danas najbolje sačuvana rimska peć za proizvodnju
vrlo važnome arheološkom lokalitetu, koji je u rimsko doba amfora u nas. Peć nazvana FR ξ 8000 pravokutna je
bio jedan od glavnih centara proizvodnje keramike na sjever- konstrukcija dimenzija 9x5x5,10 m, smještena u najza-
nom Jadranu. Od 2013. istraživačka kampanja proširena je padnijem dijelu prostora 45. Na jugu je omeđena pravo-
i na sjevernu stranu poluotoka, gdje je identificirana antička kutnim pristupnim hodnikom (4,3x4 m), a na sjeveru pro-
cisterna, velika maritimna vila te ostaci antičke uljare. storom zajedničkim s peći prostora 45. Peć je opremljena
387
Ti zidovi delimitiraju tri pravokutne prostorije: središ-

nju veće dimenzije i sa svake strane jednu manju. Zid
MR 3124 širok je 90 cm i zato se smatra da je riječ o fasad-
nom zidu vile prema moru. Zasad je nepoznata funkcija
tih prostorija. Tijekom istraživanja južne sonde (Sonda 2)
pronađeni su ostaci jednog bazena ili cisterne, čiji je jugo-
zapadni kut sačuvan u visini od 1 m (M3 3105-MR 3012
M3 3110). Pronađena struktura bila je popločena manjim
opekama slaganima u tehnici opus spicatum. Na temelju
samog arheološkog sondiranja nije bilo moguće utvrditi
veličinu strukture koja se nalazila uz more, na samom pro-
čelju vile. Tek će buduće sustavno arheološko istraživanje
u tom dijelu vile otkriti o kakvoj je strukturi riječ i koliko je
ona velika.
Nakon istraživanja sve su otkrivene nepokretne arhe-
ološke strukture privremeno zaštićene geotekstilom, a
naknadno ih je konzervirala i restaurirala licencirana tvrtka
Macuka d.o.o.
Ostaci bazena pronađenog u Sondi 2 (foto: C. Rousse) Literatura
prefurnijem duljine 5 m, koji se otvara u komoru za grijanje Carre et al. 2011 M.-B. Carre, V. Kovačič, F. Tassaux,
s dvama paralelnim hodnicima (tip IIC tipologije Cumo di L’Istrie et la mer: la côte du Parentin dans l’Antiquité,
Caprio). Rešetka (ST 8004) je iznimno očuvana in situ i Bordeaux, Ausonius, 2011.
počiva na deset serija lukova građenih od opeke. Opeke Kovačić et al. 2011 V. Kovačić, A. Marchiori, Y. Marion,
imaju karakterističan oblik slova E i postavljene su jedna G. Rosada, C. Rousse, F. Tassaux, Loron-Lorun, Parenzo-
nasuprot drugoj. Prefurnium (ST 8054) građen je od opeke Poreč, Istria, Una villa maritima nell-agro parentino: la
duljine 40 cm i debljine 8 cm. Sa strane pristupnog hod- campagna di ricerca 2010, HAnt, 20, Pula, 2011.
nika prefurnij je širok 1,35 m, a zidovi su visoki 1,58 m. Matijašić 1988 R. Matijašić, Gospodarstvo antičke Istre,
On se temelji na US 8077-8089-8126 i tvori cilindričan Pula, 1998.
tunel, koji je bio dijelom ispunjen pepelom i ugljenom Tassaux et al. 2001 F. Tassaux, R. Matijasić, V. Kovačič,
(US 8085). U US 8085 sačuvani su netaknuti karbonizi- Loron (Croatie): un grand centre de production d’amphores
rani trupci, kao i nekoliko vapnenačkih blokova s tragovima à huile istriennes (Ier-IVe s. ap. J.-C.), Bordeaux, Ausonius,
zagrijavanja. Čini se da je jedan od njih, postavljen na pod 2001.
8077-8089-8126, bio dio praga. Komora tvori četverokut
veličine 9x5,10 m. Mjestimično je očuvana gotovo do visine Davor Munda
od 2 m. Perimetralni zidovi MR 80754, MR 8125 i MR 8140
građeni su od tegula povezanih vapnenom žbukom. Summary
U pristupnom prostoru, jugozapadno od prefurnija peći,
pronađena je malena peć, koja se vjerojatno upotrebljavala Archaeological excavations at the site of Loron were
za proizvodnju poklopaca za amfore (FR 8081). Riječ je o conducted in the course of 2017. This campaign encom-
izduženoj strukturi (2,30x1,30 m), s tragovima dviju faza passed one out of four pottery kilns within a large work-
upotrebe. Glede kronologije, peć je bila u funkciji do kraja shop. The kiln marked as FR ξ 8000 is a rectangular
3. st., a vrijeme gradnje i faze preinaka moraju se još defi- construction measuring 9 x 5 x 5.1 m, located in the west-
nirati nakon laboratorijskih analiza. ernmost part of room 45. It was equipped with a 5 m long
Tijekom istraživanja uzimani su uzorci ugljena, posebno prefurnium with two parallel channels that lead to a firing
u ložištima velike i manje peći, radi dendrokronoloških chamber (type IIC of the Cumo di Caprio typology). The
analiza. Također su uzorkovane opeke peći radi buduće grill (ST 8004), preserved in situ, lays on a series of ten
paleomagnetske analize. Nakon istraživanja odmah je arches built of brick in the shape of the letter E and placed
započela preventivna konzervacija i zaštita struktura peći. one opposite the other. The kiln was used until the end of
U dogovoru i prema uputama Konzervatorskog odjela u the third century, and the time of construction and recon-
Puli, sagrađene su drvene konstrukcije kojima su ojačane structions should be defined after laboratory analyses.
arkade hodnika, a čitava je peć pokrivena i zaštićena veli- The samples of coal, especially in firing chambers of large
kom drvenom nadstrešnicom. and small kilns, were taken for dendrochronological analy-
Osim keramičarske peći, tijekom ovogodišnje arheološke ses, as well as samples of brick for future palaeomagnetic
kampanje istražene su i dvije probne sonde u sektoru vile analyses. During this season, also investigated were two
Loron na području Santa Marine, gdje je na samoj morskoj probes in the villa. The northern probe (Probe 1) contained
obali otkriveno vanjsko lice jednog rimskog zida, vjero- walls that form three rectangular rooms: a large central
jatno pročelje rimske zgrade (MR 3124). U sjevernoj sondi room and two side rooms. In the southern probe identified
(Sonda 1) pronađeni su zidovi MR 3000, MR 3002, MR were the remains of a pool paved with small bricks in opus
3004, MR 3001, MR 3003 MR 3005, MR 3007, MR 3124. spicatum.
388
Redni broj: 214 Na istočnom dijelu Bijece nalazi se potopljen arhitekton-

Lokalitet: Medulin – uvala Bijeca ski kompleks (otkriven 2015.), koji je imenovan radnim
Naselje: Medulin nazivom objekt 2 (ribnjak). Građevina se pruža u smjeru
Grad/općina: Medulin sjever-jug. Ukupna površina građevine iznosi oko 144 m².
Pravni status: R-111 Tvori je jedna pravokutna prostorija, od koje se na južnoj
Razdoblje: A i zapadnoj stranu nastavljaju zidani kanali, od kojih južni
Vrsta radova: podvodno istraživanje kanal sadrži tri kamena elementa, koja su služila za
zatvaranje zasuna u unutrašnjosti kanala. Vanjske dimen-
U svibnju 2017. arheološki je istražena uvala Bijeca, na zije zidova građevine iznose 17x6,45 m, a unutarnje
lokaciji potopljene rimske ruralne arhitekture (44°48’41’’S; 16x5,26 – 5,95 m. Gornja sačuvana visina zidova prosto-
13°56’12’’I). Stručna voditeljica istraživanja bila je Ida rije nalazi se na dubini od –1,07 m. Godine 2017. istražene
Koncani Uhač iz Arheološkog muzeja Istre. Ovogodišnji su dvije sonde.
radovi financirani su sredstvima Ministarstva kulture, Sonda 1 postavljena je na sjeveroistočnom dijelu unutraš-
Arheološkog muzeja Istre i udruge Eko more iz Medulina, njosti „centralnog” prostora građevine. Na području sonde
kojoj je sredstva na raspolaganje stavila Općina Medulin. 1 postavljena je kvadratna mreža, od koje su istraženi
Ortofoto dijela strukture s istraženim sondama 1 i 2 (izrada: Aero Photo 3D)
389
Model sonde 1 (izrada: Aero Photo 3D) Model sonde 2 (izrada: Aero Photo 3D)
Kvadratni utor na bočnoj stijenci za gornji dio cijevi/poklopac (foto: Drvena cijev s necjelovitim gornjim dijelom/poklopcem (foto: I.
I. Koncani Uhač) Koncani Uhač)
Zidovi su građeni od pravilnih klesanaca vezanih žbukom,

a sačuvani su u visini od otprilike 56 cm.
Kvadrant B istražen je do mjesta na kojem je drvena daska
(izvađena 2016.) ulazila u prostoriju. Na tom je mjestu 2014.
pronađena nakupina koštica maslina, grančica vinove loze
i sjemenki pinije, koje su poslane na analizu u Botanički
zavod Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.
S vanjske strane sjevernog i istočnog zida prostorije, u širini
od 30 do 40 cm napravljen je iskop kako bi se utvrdio izgled
i način gradnje zidova. Sa sjeverne je strane iskop spušten
do visine –1,75 m, a s istočne strane zida do –1,63 m. U
iskopu nisu uočeni nalazi.
Sonda 2 istražena je na prostoru zapadnog kanala građe-
vine, unutar kvadranata A, B i C. Ukupna istražena povr-
šina na tom dijelu iznosila je 28 m².
Kanal strukture tvore dva zida od pravilnih klesanaca veza-
Sonda 1, pogled na iskop sa zapada (foto: I. Koncani Uhač) nih žbukom (sjeverni zid i južni zid, njihova gornja visina
kreće se od –1,20 do –1,73 m). S vanjske strane zidova
kvadranti A i B. Kvadranti su obuhvatili unutrašnjost pronalazi se kameni naboj, sačuvan u širini od 20 do 30 cm.
storije te iskop uz vanjsko lice zidova. U arheološkom sloju Djelomično je istražena ispuna zidanog kanala koju je
(02) dokumentiran je drveni pilon, koji je najvjerojatnije tvorio pijesak, ulomci drva, manje kamenje, obluci, školjke,
bio postavljen prilikom utemeljenja građevine. S unutarnje žbuka i ulomci keramike. Zidovi kanala i sloj započinjali su
strane zida prostorije, u sjeveroistočnom uglu na visini od na zdravici (visina između –1,95 i –2 m).
–1,49 m sačuvana je vapnena podnica, debljine oko 2 cm. Južno od kanala istražena je drvena struktura, nalik na
U sondi su dokumentirani dijelovi istočnog zida (gornja cijev s poklopcem, sačuvane dužine 4,33 m, širine od
sačuvana visina zida –1,19 do –1,29 m) i sjevernog zida 60 cm (istočni kraj sanduka) do 85 cm (zapadni istraženi
(gornja sačuvana visina zida –1,19 do –1,27 m) prostorije. sanduk), debljine 4 – 6 cm. Cijev se nalazi u mulju, u kojem
390
westwards. The southern channel contains three stone

elements used for closing off the gate inside the channel.
Two probes were opened. Probe 1 was opened in the NE
part of the “central” area of the building where the parts of
the eastern and northern wall of the room were identified.
Probe 2 was investigated in the area to the west of the
western channel. A tube-like wooden structure, measuring
4.33 m x 60 cm (eastern part of the box) – 80 cm (western
part of the box) x 4 – 6 cm was investigated south of the
channel. The tube was in the mud with pieces of wood and
undetermined organic material. The distance between the
tube and outer wall of the central building is 62 cm. The
tube is parallel with the southern wall of the south wall of
the channel. An identical wooden structure (tube), measur-
ing 5.38 m x 66 cm x 4 – 6 cm runs parallel with the north
wall of the channel. The tube was built into the founda-
tions of the western wall of the building, but it is poorly
preserved.
Redni broj: 215

Lokalitet: Monbrodo, Monvi
Naselje: –
Razdoblje: P, A
Od 6. srpnja do 21. srpnja 2017. nastavljeno je arheološko

istraživanje prapovijesne gradine Monbrodo, a usporedo
Nalaz ulomak diska rimske svjetiljke s prikazom gladijatora, sonda s tim probno je arheološki istražena gradina Monvi, smje-
2, ispuna kanala (foto: I. Koncani Uhač) štena petstotinjak metara istočno od zaljeva Lone, južno od
Rovinja, na uzvišenju ovalnog oblika (na nadmorskoj visini
su također prisutni ulomci drva i neodređenog organskog od 54,3 m). Arheološki muzej Istre, u suradnji sa Zavičajnim
materijala. Cijev je od vanjskog lica zida centralne gra- muzejom grada Rovinja, Instutom za mediteranske studije
đevine udaljena 62 cm, a čitavom je dužinom paralelna s
južnim zidom kanala. Djelomično je istražena ispuna cijevi
koji tvori muljevit sediment u kojem su prisutni ostaci ulo-
maka drva pripadajuće strukture te ostaci organskog mate-
rijala. Na južnoj bočnoj stranici donjeg dijela cijevi uočen je
kvadratni utor (6x2 cm), koji je mogao imati funkciju utora
za pridržavanje gornjeg dijela, odnosno poklopca.
Paralelno sa sjevernim zidom kanala također je dokumen-
tirana identična drvena struktura (cijev), dimenzija: dužina
5,38 m, širina 66 cm, debljina 4 – 6 cm. Cijev je ugrađena
u temelje zapadnog zida građevine. U odnosu na cijev s
južne strane kanala (SJ 06) slabije je očuvana jer je bila
izložena djelovanju mora.
Prikupljena su dva uzorka drvene cijevi za radiokarbonsko
datiranje te analizu vrste drva.
Ida Koncani Uhač
Summary
Underwater archaeological excavations of the remains of

Roman architecture in Bijeca Cove were carried out in the
course of May 2017. A submerged 144 m2 building is in the
eastern part of the cove. It consists of a rectangular-shaped Monbrodo – Sonda 1, kraj iskopa 2017. (izradila: A. Hellmuth
building from which masonry channels run southwards and Kramberger)
391
Ortofoto karta s označenim položajem nalazišta Monvi i Monbrodo Monbrodo – Sonda 1, fotografija južnog profila (izradila: A.
(izradila: M. Čuka) Hellmuth Kramberger)
sa Sveučilišta iz Busana te Sveučilištem u Ljubljani, u srpnju Godine 2017. nastavljeno je arheološko istraživanje sonde
2016. probno je arheološki istražio gradinu Monbrodo, koja 1 te se pokušalo doći do jasnijih i točnijih interpretacija
je smještena oko 5 km južno od Rovinja, u neposrednoj suhozidnih struktura u jugozapadnom dijelu iskopa (SJ 21),
blizini uvale, na nadmorskoj visini od 30,6 m. Gradina karaktera suhozida (SJ 12 u kvadrantima A3-4/B3-4), kao i
je istražena u sklopu projekta „Bronze Age Settlement pokušati utvrditi položaj brončanodobnog bedema, koji nije
Hierarchies in Istria, Croatia”, Institute for Mediterranean zabilježen prilikom istraživanja 2016. godine.
Studies Busan University of Foreign Studies, a jedan od U sjeverozapadnom dijelu sonde 1 postavljeno je osam
glavnih ciljeva navedenog projekta bio je prikupljanje infor- novih kvadranata (svaki dimenzija 1x1 m), koji su uklo-
macija o prapovijesnim gradinama na području Rovinjštine. pljeni u već postojeći kvadratni sustav te su imenovani
kao A3-4, B3-4, C3-4, D3-4, dok je u jugozapadnom dijelu
Gradina Monbrodo sonde postavljeno šest novih kvadranata (također dimen-
Godine 2017. na gradini Monbrodo nastavljeno je istraži- zija 1x1 m), koji su imenovani kao E1-4 i F1-2. Najvažnije
vanje sonde 1, koja je 2016. bila postavljena na sjeveroza- postignuće istraživanja 2017. svakako je pronalazak bron-
padnom dijelu samog vrha brežuljka, s unutrašnje strane čanodobnog bedema (SJ 21 – SJ 27). Tijekom istraživanja
zida 2. Tijekom istraživanja 2016. utvrđeno je da je plato 2017. i proširenja sonde 1 bilo je jasno da je riječ o teme-
gradine Monbrodo bio naseljen od srednjeg brončanog ljima bedema iz brončanog doba, koji je okruživao najviši
doba do ranog željeznog doba (5. st. pr. Kr.), međutim nije plato gradine (akropolu). Sada je također jasno da je 4 m
potvrđeno je li to bilo stalno ili privremeno. Antički nalazi, širok zid 2 (SJ 20) željeznodobni bedem te se najvjerojat-
prikupljeni uglavnom u površinskom dijelu iskopa, upućuju nije može datirati u 4. st. pr. Kr. Važan indikator koji upu-
na boravak na platou brda u rimsko doba, međutim karakter ćuje na navedenu dataciju među ostalim je i pronalazak
naseljavanja u navedenom razdoblju ostaje nepoznanica. triju brončanih fibula u neposrednoj blizini navedenog zida
Istraživanjem je također potvrđeno da je prapovijesno nase- u kvadrantu A3 (unutar slojeva SJ 6 i 9) te između kvad
lje bilo na samom platou brda, dok na terasi koju ograđuje ranata E1 i E2 u sloju SJ1, iznad temelja brončanodob-
zid 4 (sonda 2) nisu zabilježeni arheološki nalazi koji svje- nog bedema. Željeznodobni bedem udaljen je skoro 3 m
doče o postojanju naselja. Zbog vremenskog ograničenja sjeverozapadno od brončanodobnog. Zanimljiv je podatak
istraživanja, kao i malene površine iskopa, godine 2016. nije da na LiDAR snimkama gradine Mondrodo nema naznaka
bila moguća interpretacija navedenih suhozidnih struktura. postojanja brončanodobnog bedema, koji upućuje i na
392
pretpostavku da je akropola bila nešto manjih dimenzija keramike koji odgovaraju onima iz slojeva SJ 16 – 17,
u brončanom dobu u odnosu na željezno. Međutim, ne SJ 22 i tipološki je identičan onom iz Monkodonje. Slojevi
može se isključiti mogućnost da se na nekim mjestima na SJ 13 i SJ 15, kao i suhozidna struktura SJ 12, koja se
gradini zidovi preklapaju, tj. da željeznodobni bedem leži pruža poprečno u odnosu na brončanodobni bedem
na brončanodobnom. Prilikom istraživanja 2016., unutar (unutar kvadranata A2 – 3, B2 – 3 i C2 – 3), nastavljaju se
kvadranata A1-2 do C1-2, dokumentiran je prijelazni sloj ispod željeznodobnog bedema. Zasada je nemoguće odre-
(obuhvaća stratigrafske jedinice SJ 13 – 15, SJ 22) između diti konačan izgled i funkciju same strukture SJ 12.
željeznodobnog sloja SJ 9 i srednjobrončanodobnog sloja Unutar kvadranata A3 – 4 i B3 – 4 zabilježeno je i nekoliko
(obuhvaća stratigrafske jedinice SJ 16 – 17). Dok je kera- slojeva malog i srednjeg kamenja, koji pripadaju urušenju
mika iz slojeva SJ 16 – 17, SJ 22 istovjetna onoj s nalazi- poprečnog zida (SJ 12) ili je riječ o zapuni neke suho-
šta Monkodonja, keramika iz slojeva SJ 13 – 15 pokazuje zidne strukture, čiji se izgled i namjena tek trebaju utvr-
znatne razlike u formi i tehnologiji izrade. Prilikom istraži- diti. U svakom slučaju, poprečni suhozid SJ 12 i slojevi
vanja 2017. zaključeno je da je svijetlo smeđi sloj SJ 13 SJ 13 – 15 nalaze se s vanjske strane brončanodobnog
istodoban s posljednjom fazom brončanodobnog bedema bedema akropole, što upućuje na mogućnost da je druga
s vanjske strane, u kvadrantima A1 – 2 do C1 – 2 (SJ 21). terasa gradine, koju okružuje zid 3, također bila naseljena
S unutrašnje strane brončanodobnog bedema (SJ 25), u u brončano doba. Buduća istraživanja trebala bi objasniti
kvadrantima F1 – 2 nema prijelazne faze. U navedenim funkciju poprečnog zida SJ 12 te odrediti pitanje temelje-
kvadrantima ispod sloja SJ 6, koji sadrži i željeznodobnu i nja željeznodobnog bedema. Također se postavlja pitanje
brončanodobnu keramiku, javlja se sloj koji sadrži ulomke širenja i površine brončanodobno i željeznodobne gradine.
Monbrodo – Sonda 1, tehnički crtež s označenim SJ 4, 18, 20, 27, Monbrodo – Sonda 1, odabir posebnih nalaza (izradila: A. Hellmuth
28 (izradila: A. Hellmuth Kramberger) Kramberger)
393
su zabilježena i tri ulaza. Prvi se nalazi na sjeverozapadu i

sada je nasut iskopanim sedimentima koji su vađeni prilikom
gradnje vodospreme. Drugi se nalazi u neposrednoj blizini
prvog te navodi na zaključak da je jedan od tih dvaju ulaza
sagrađen naknadno ili je imao svrhu takozvanog lažnog
ulaza. Treći se nalazi na zapadnoj strani gradine te je riječ o
jednostavnom ulazu, robusne izrade, oblika lijevka, a zidovi
koji se nastavljaju na njega na navedenom su mjestu najširi.
Cjelokupan je teren prekriven gustom šumom, dok se na
samom platou nalazi niska vegetacija.
Prilikom navedenog arheološkog istraživanja na sjevernom
dijelu druge terase gradine postavljena je sonda 1, dimen-
zija 2x2 m, uz drugi vidljiv suhozid. Sjeverna strana sonde
Monvi – Sonda 1, površina iskopa (foto: S. Müller) obuhvaćala je dijelove navedenog suhozida, s namjerom
da se bolje pokuša shvatiti stratigrafija samog zida. Sonda
je bila podijeljena na četiri kvadranta: A 10 – 11 i B 10 – 11,
dimenzija 1x1 m. Površina iskopa imenovana je kao SJ 1,
a sediment sloja sadržavao je suho lišće, nisku vegeta-
ciju i tamno smeđ, rahao sediment (humus). Unutar sloja
zabilježeni su sporadični ulomci brončanodobne keramike.
Ispod njega zabilježen je SJ 2, debljine 20-ak cm. Sediment
sloja SJ 2 siltast je, tamne smeđe boje te sadrži oko 30%
malena kamenja. Unutar sloja zabilježena je veća količina
brončanodobne keramike, kao i manji ulomci kućnog lijepa.
Ispod SJ 2 dokumentiran je sloj SJ 3, debljine oko 5 cm.
Sediment SJ 3 izrazito je kompaktan, siltast, crvenkasto-
smeđe boje i sadrži manju količinu kamenja (oko 10%).
Unutar sloja zabilježeni su ulomci brončanodobne kera-
mike. Ispod SJ 3 zabilježen je SJ 4, debljine od oko 60 cm.
Riječ je o sloju koji sadržava oko 95% srednjeg i malog
kamenja i oko 5% sivkastosmeđeg sedimenta. Također je
uočeno da se u gornjem dijelu SJ 4 javlja veća količina
brončanodobne keramike, dok se u donjem dijelu sloja
smanjuje udio nalaza. Ispod SJ 4 zabilježena je neravna
matična stijena.
Prilikom arheološkog istraživanja sonde 1 na gradini Monvi
utvrđeno je da je očito riječ o slojevima koji nisu in situ te
su nastali kao posljedica erozije. Veći dio arheološke građe
erozijom je najvjerojatnije došao u istražene sedimente
s gornjeg dijela gradine, a navedeni zid pokraj kojeg je
Monvi – Sonda 1, kraj iskopa (foto: S. Müller) napravljena sonda zaustavio je daljnju eroziju u navede-
noj zoni te se arheološki materijal ondje akumulirao tije-
Za sad je jasno da zid 4 nije vezan za prapovijesno nase- kom vremena. Jedan je od pokazatelja i činjenica da rubovi
lje, međutim nepoznato je kojoj fazi gradnje pripada zid 3.
Buduća istraživanja trebala bi rasvijetliti barem dio postav-
ljenih pitanja.
Gradina Monvi
Monvi je kao prapovijesna gradina prepoznata već počet-
kom 20. st. te je 1903. zabilježena u djelu I castellieri pre
istorici di Trieste e della regione Giulia Carla Marchesettia.
U mlađim se razdobljima navedena gradina prema površin-
skim nalazima datira u brončano i starije željezno doba. Na
samom zaravnjenom vrhu brda, tijekom 80-ih godina 20. st.
gradi se vodosprema, a prilikom nadzora radova prona-
đena je veća količina ulomaka prapovijesne keramike, koji
se sada čuvaju u Arheološkom muzeju Istre u Puli. Tada je
utvrđeno da se radi o gradini s trima koncentričnim bede-
mima s ispranim najvišim platoom, međutim navedeno pod-
ručje nije obuhvaćeno LiDAR snimkom, na temelju koje bi Monvi – Sonda 1, crteži južnog i zapadnog profila (izradio: S.
se mogao preciznije utvrditi izgled samih zidova. Na gradini Müller)
394
pronađenih ulomaka keramike pokazuju visok stupanj Keltske Študije, II, Studies in Celtic Archaeology, Papers
abrazivnosti, a i sama je površina ulomaka porozna, što in honour of Mitja Guštin. Protohistoire Européenne, 11,
upućuje na to da su dugo bili izloženi vremenskim utjeca- Montagnac, 2009: 209 – 216.
jima. Sam zid sastoji se od velikih kamenih blokova razli- Mihovilić 2013 K. Mihovilić, Histri u Istri, Monografije i
čitih dimenzija, složenih tehnikom suhozida. Zid je dosta katalozi, 23, Arheološki muzej Istre, Pula, 2013.
urušen, njegov gornji dio napravljen je od manjeg kame- Müller, Čuka, Hellmuth Kramberger 2017 S. Müller, M.
nja te upućuje na to da je očito upotrebljavan i u mlađim Čuka, A. Hellmuth Kramberger, Monbrodo – nova istraži-
razdobljima. Unatoč tome, temelji zida sastoje se od veli- vanja Gradine južno od Rovinja u blizini uvale Cisterna,
kih kamenih blokova te upućuju na to da je možda riječ HArch, 47, Pula, 2016: 21 – 55.
o prapovijesnom zidu. Na sjevernom profilu zida jasno se
vidi da je građen na zaravnatoj matičnoj stijeni, prati pad Maja Čuka
terena te je upravo zbog navedenog s vanjske strane viši Anja Hellmuth Kramberger
u odnosu na unutrašnju stranu. Upravo zbog toga veće Sebastian Müller
kamenje na dnu samog zida nije obuhvaćeno sondom.
Budući da se sloj SJ 4 pruža ispod manjeg kamenja zida, Summary
a iznad većih kamenih blokova, moguće je da je donji dio
zida doista građen u brončanom dobu. Unatoč tome što Archaeological excavations at the prehistoric hillfort of
su prilikom navedenog istraživanja pronađeni erozivni Monbrodo were resumed in the course of 2017. These
slojevi, arheološka građa koja je dokumentirana svjedoči excavations were conducted in parallel with the excava-
da se radi materijalu koji je tipologijom i tehnikom izrade tions at Monva hillfort. Monobrodo hillfort (spot height
istovjetan keramici pronađenoj na Monkodonji i Monbrodu, 30.6 m) is located about 5 km to the south of Rovinj, in the
čime se otvaraju nove mogućnosti u shvaćanju strukture i vicinity of a cove. It was inhabited from the Middle Bronze
organizacije brončanodobnih sustava gradina na području to Early Iron Ages (the 5th c. BC), but it cannot be estab-
Rovinjštine. Unatoč tome što je gradina Monvi jednim dije- lished if it was permanently inhabited. Antiquity-period finds
lom uništena i malim dijelom istražena, riječ je o važnom point to the occupation of the site in the Roman period,
arheološkom nalazištu, čije bi daljnje istraživanje moglo but its character is unknown. Monvi hillfort is located about
dati odgovore na brojna pitanja. 500 odd m to the east of Lone Cove, south of Rovinj, on
an oval-shaped elevation (site height of 54.3 m). Based on
Literatura the surface finds, it can be dated to the Bronze and Late
Iron Ages.
Blečić Kavur 2009 M. Blečić Kavur, Universal and Original.
Transformation of style in the North-Adriatic Region, U: G.
Tiefengraber, B. Kavur, A. Gaspari (Hrsg), Keltske Študije,
II, Studies in Celtic Archaeology, Papers in honour of Mitja Redni broj: 216
Guštin, Protohistoire Européenne, 11, Montagnac, 2009: Lokalitet: Mutvoran
197 – 208. Naselje: Mutvoran
Buršić-Matijašić 2007 K. Buršić-Matijašić, Gradine Istre, Grad/općina: Marčana
Povijest prije povijesti, Pula, 2007. Pravni status: Z-2988
Guštin 1991 M. Guštin, Posočje, Posočje in der jüngeren Razdoblje: P, A, SV, NV
Eisenzeit, Katalogi in monografije, 27, Ljubljana, 1991. Vrsta radova: sustavno iskopavanje, arheološki nadzor
Hänsel et al. 2015 B. Hänsel, K. Mihovilić, B. Teržan,
Monkodonja, Istraživanje protourbanog naselja bronča- U studenom 2017. arheološki su nadzirani zemljani radovi,
nog doba Istre. Knjiga 1 – Iskopavanje i nalazi građevina, kao i rekonstrukcija bedema na prostoru naselja i arheološ-
Monografije i katalozi, 25, Arheološki muzej Istre, Pula, kog lokaliteta Mutvoran, iznad doline Mandalene. Tijekom
2015. arheoloških radova djelatnici Službe za arheološku baštinu
Hellmuth 2012 A. Hellmuth, Čuvari hrane i pića, O antro- Hrvatskog restauratorskog zavoda otkrili su nekoliko faza
pomorfnim ukrasima na posudama iz ranog i srednjeg gradnje kaštela s popratnim kulturnim slojevima, ali i preko
brončanog doba s gradine Monkodonja u Istri, HArch, 43, 2 m slojeva koji pripadaju horizontu brončanog i željeznog
Pula, 2012: 19 – 49. doba. Voditelj radova bio je Tihomir Percan, zamjenica
Hellmuth 2014 A. Hellmuth, Butter, Wein oder Honig? voditelja Mateja Baričević, a u istraživanjima su sudjelo-
Betrachtungen zu einer besonderen Gefäßbodenform vala četiri radnika tvrtke Macuka iz Sv. Petra u Šumi, koja
aus der Gradina von Monkodonja bei Rovinj in Istrien, U: je građevinski i statički sanirala istraženi dio. Cjelokupne
S. Tecco Hvala (Hrsg.), Studia Praehistorica in Honorem radove financirala je Općina Marčana.
Janez Dular, Opera Instituti Archaeologici Sloveniae, 30,
Ljubljana, 2014: 65 – 79. S obzirom na to da je ovogodišnji iskop bio usmjeren na
Hellmuth Kramberger 2017 A. Hellmuth Kramberger, prostor s vanjske strane sjevernog dijela srednjovjekovnog
Monkodonja, Istraživanje protourbanog naselja brončanog bedema, istraživanja su bila koncentrirana na slojeve koji
doba Istre, Knjiga 2 – Keramika, Monografije i katalozi, 28, su ostali neporemećeni i koji nisu erodirali. To se prije svega
Arheološki muzej Istre, Pula, 2017. odnosi na slojeve koji se nalaze ispod srednjovjekovnog
Mihovilić 2009 K. Mihovilić, New finds of La Tène fibulae horizonta, odnosno one prapovijesne. Upravo je na tome
from Istria, U: G. Tiefengraber, B. Kavur, A. Gaspari (Hrsg), mjestu, u sondi dimenzija 3x3,5 m potvrđeno postojanje
395
Ostaci rupe od stupa iz prapovijesnog horizonta (foto: T. Percan) Pogled na sondu nakon istraživanja (foto: M. Baričević)
nepokretnih prapovijesnih arheoloških nalaza (rupe od stu-

pova, dijelovi podnica), a u kulturnim slojevima skupljeni
su mnogobrojni pokretni arheološki nalazi (keramika, kosti,
staklo, metal, školjke, ugljen), koji se prije svega datiraju u
brončano i željezno doba, i tek poneki ulomak iz početnih
slojeva, koji se datira u srednji vijek.
Mutvoran se nalazi na dominantnoj uzvisini (oko
190 m n. v.) iznad doline Mandalene, koja se proteže od
Manjadvorci te krivuda ispod Mutvorana sve do zaljeva
Budava ispod dobro poznatog prapovijesnog i antičkog
lokaliteta Nezakcij. Naselje je elipsoidnog oblika, a ostaci
prapovijesnog bedema, građenog od velikih kamenih blo-
kova, na mjestima su vidljivi i danas u temeljima zidova.
Prapovijesno su naselje okruživala dva vijenca zidova, dok
je s istočne strane (gdje je pristup bio najlakši) najvjerojat-
nije postojao kompleksniji obrambeni sklop. Ostaci sred-
njovjekovnog naselja vidljivi su danas na svakom koraku
unutar Mutvorana. Od toga valja izdvojiti dijelove bedema
koji su okruživali grad, a i danas su jako dobro očuvani
i vidljivi zajedno sa samim ulazom u naselje. Zbog djelo-
mičnog urušavanja u nastavku bedema i kule, istraženih
i saniranih 2016., ovogodišnja su istraživanja započela u
smjeru jugozapada, a nakon toga uslijedila je i sama sana-
cija tog dijela bedema. Predmetna površina nalazi se na
k.č. 2693, k.o. Krnica, s vanjske strane srednjovjekovnog
bedema. Upravo je na tom dijelu istražena sonda dimen-
zija 3x3,5 m, ali je jednako tako istražen i dio na kojem se
nalazi srednjovjekovni bedem.
Početni sloj (SJ 22) u istraženoj sondi sastojao se od trave
i humusa, dok je sloj ispod njega sadržavao gotovo isklju- Pogled na južni profil sonde nakon istraživanja, s ostacima temelja
čivo sitno pločasto kamenje s nešto malo zemlje (SJ 23). srednjovjekovnog bedema i brončanodobnim/željeznodobnim slo-
Ispod SJ 23 nalazio se sloj crvene do smeđe zemlje jevima (foto: M. Baričević)
(SJ 24) gotovo bez kamenja, koji je sadržavao pomi-
ješane prapovijesne i srednjovjekovne nalaze. Upravo nekoliko različitih slojeva, od kojih svi pripadaju željeznom
u razini završetka SJ 24 završava i temelj zida bedema i brončanom dobu, a svakako valja izdvojiti sloj podnice
(SJ 26), građen od pravilnih velikih kamenih blokova koji prapovijesne kuće, s popratnom rupom za nosivi stup
se pruža u smjeru istok-zapad. SJ 25, koji se nalazi ispod (SJ 40). Ta rupa za stup građena je od okomito posla-
SJ 24 i ispod temelja zida SJ 26, prvi je pravi intaktan pra- ganih kamenih ploča, koje su fiksirale gredu na kojoj je
povijesni sloj bogat pokretnim arheološkim materijalom, bila drvena krovna konstrukcija, a sačuvana je u dva reda
prije svega keramikom i kostima. Ispod SJ 25 nalazi se kamena i duboka je 0,5 m. Svi slojevi evidentirani ispod
396
SJ 25 pokazuju slične odlike. Riječ je o tamnim slojevima, Redni broj: 217

prije svega prepunima keramikom tipičnom za 2. i 1. tisuć- Lokalitet: Novigrad – k.č. 475 i k.č. 463, k.o. Novigrad
ljeće pr. Kr. Od toga valja izdvojiti ulomke velikih posuda Naselje: Novigrad
za čuvanje živežnih namirnica, dijelove oboda, ulomke Grad/općina: Novigrad
tronožaca, ulomke ukrašene plastičnim aplikama poput Pravni status: Z-2681
bradavica, trake s utiscima prsta ili one u obliku potkova, Razdoblje: –
različite tipove ručki poput jezičastih ili onih s jezičastom Vrsta radova: arheološki nadzor
pločicom. Sav taj materijal tipičan je za srednje i kasno
brončano doba te rano željezno doba Istre. Od koštanog U svibnju 2017. arheološki su nadzirani zemljani radovi na
materijala, osim životinjskih kostiju, valja izdvojiti određen dvjema lokacijama unutar zaštićene kulturno-povijesne cje-
broj koštanih šila i igala, što govori o određenoj radioničkoj line Novigrada, na kojima nisu bili evidentirani kulturni slojevi.
aktivnosti upravo na tom dijelu brončanodobnog/željez Sitni arheološki nalazi prikupljeni su samo na jednoj lokaciji, ali
nodobnog naselja. Također, valja naglasiti da će zbog svi potječu iz nasipa. Voditeljica arheološkog nadzora bila je
iznimne količine keramičkog materijala biti moguće rekon- Martina Barada, dipl. arheo., iz tvrtke Arheo TiM d.o.o. iz Pule.
struirati nekoliko posuda, a nakon detaljne analize cjelo-
kupnog prikupljenog materijala moći će se donositi preci- Istraživanje na k.č. 475, k.o. Novigrad
zniji i točniji zaključci o životu u prapovijesnom Mutvoranu. Arheološki nadzor na predmetnoj katastarskoj čestici obav-
S obzirom na malu površinu istraženu ove godine, količina ljen je u ožujku 2017., tijekom iskopa temelja radi nadograd-
pokretnog arheološkog materijala (keramika, metal, kosti, nje postojeće građevine. Građevina uz koju su se iskopavali
kamen) izrazito je brojna. Valja uzeti u obzir da je većina temelji nalazi se na liniji južnog bedema, čije je unutarnje
evidentiranih i istraženih slojeva bila brončanodobna i lice inkorporirano u nju. U povijesnom katastru iz prve polo-
željeznodobna, a u njima je prikupljeno mnoštvo arheološ- vice 19. st. vidljivo je da na toj čestici nije bilo današnjeg
kih nalaza te relevantnih uzoraka ugljena za radiokarbon- objekta. Predmetna nadogradnja planirana je u sadašnjem
sko datiranje, što će pridonijeti kronološkoj interpretaciji dvorištu sa sjeverne strane građevine. Nadzirano je iskopa-
cijelog nalazišta. vanje trakastih temelja u dužini od 3,10 m u smjeru sjever-
Istraživanja unutar te sonde završena su pronalaskom -jug u zapadnom dijelu dvorišta (rov 1) te u dužini od 5,40 m
matične stijene (SJ 18) na relativnoj dubini od oko 3 m, u smjeru istok-zapad u sjevernom dijelu dvorišta (rov 2).
dok se najdublji dio sonde nalazi na dubini od 3,3 m, u Širina obaju rovova iznosila je 0,60 m, a maksimalna dubina
jednoj od istraženih škrapa. Izrađena je nacrtna, geodetska 0,50 m. Ispod betonske ploče, debljine cca 8 cm, nalazio se
i fotodokumentacija, a nakon samih iskopavanja sonda je
prekrivena geotekstilom i zatrpana.
Zahvaljujući ovim istraživanjima obogaćene su spoz
naje o fazama gradnje srednjovjekovnog Mutvorana,
kao i podaci o starijem prapovijesnom brončanodobnom/
željeznodobnom naselju. Prvi put je prikupljeno dovoljno
podataka da bi se napokon mogao sa sigurnošću usta-
noviti vremenski raspon života na prapovijesnoj gra-
dini, što će biti jasnije nakon detaljne analize nalaza i
dokumentacije.
Tihomir Percan
Summary Novigrad, k.č. 475 – pogled na rov 2 sa zapada (foto: M. Barada)
In the course of November 2017 archaeological supervi-

sion was conducted over the earthworks and reconstruc-
tion works on the curtain walls of the archaeological site
of Mutvoran above the Mandalena valley. A section of the
northern curtain wall was investigated, and the assumption
on the existence of a rich prehistoric layer at this site was
confirmed. The excavations yielded the remains of Bronze
and Iron Age layers and houses with abundant movable
pottery finds typical of these periods. One of the reasons
behind the continuity of habitation of Mutvoran from a pre-
historic hillfort to a medieval castle is its outstanding stra-
tegic position that overlooks the Mandalena valley as an
important prehistoric, Antiquity-period and medieval com-
munication route. Rich Bronze and Iron Ages finds suggest
that it was one of the most important hillforts in the south-
ern part of Istra. It was occupied in 177 BC same as the Novigrad, k.č. 463 – pogled na lokaciju radova s JI (foto: M.
nearby Nesactium. Barada)
397
sloj nasipa, od smeđe rahle zemlje pomiješane s većom kod lođe u povijesnoj jezgri naselja Oprtlja, a radovi su nad-
količinom sitnog kamenja. Od sitnih nalaza nađena su dva zirani tijekom deset dana. Voditeljica nadzora bila je Martina
neizrazita ulomka kasnoantičke keramike, ulomak renesan- Barada, dipl. arheo. iz tvrtke Arheo TiM d.o.o. iz Pule.
sne gravirane keramike te nekoliko ulomaka novovjekovne
glazirane keramike. Svi su nalazi iz sloja nasipa, zbog čega Ulično opločenje unutar povijesne cjeline Oprtlja, koje je
nemaju važnost u određivanju kronoloških odnosa i slijeda predmet planiranih radova, nastalo je u drugoj pol. 18. i prvoj
gradnje na predmetnoj i susjednim katastarskim česticama. pol. 19. st., ali je u drugoj polovici 20. st. u više navrata pre-
Osim navedenih sitnih nalaza, na dnu rova 2 evidentirani slagivano i popravljano zbog gradnje komunalne infrastruk-
su ostaci triju međusobno povezanih zidova od opeke i s ture. Na dijelu glavne prometnice kroz naselje, koja prolazi
unutarnje strane ožbukanih finom, zaglačanom žbukom. uz istočno pročelje lože, povijesno opločenje prekriveno je
Širina zidova iznosi 38 cm, a radi se o ostacima nekadaš- slojem asfalta. Osim navedenog dijela prometnice ispred
nje septičke jame. Lokalitet je iskopavan uz pomoć malog gradske lože, predmetnim radovima obuhvaćeno je pod-
stroja, tijekom jednog radnog dana. ručje od prometnice do gradskih vrata te područje s unutarnje
strane gradskih vrata prema nekadašnjoj loži, gdje je formiran
Istraživanje na k.č. 463, k.o. Novigrad manji trg od kojeg se račvaju tri ulice koje vode prema središtu
Arheološki je nadzirano rušenje dijela postojećeg objekta naselja i župnoj crkvi. Premda uređenje komunalne infrastruk-
te iskopavanje temelja radi gradnje nove građevine jedna- ture nije bilo predviđeno ovim projektom, na jednom dijelu s
kih gabarita na predmetnoj čestici. Istraživana katastarska unutarnje strane gradskih vrata zbog dotrajalosti je izmije-
čestica nalazi se u južnom dijelu povijesne cjeline Novigrada, njena vodovodna instalacija. Postojeće opločenje izvedeno je
odnosno u neposrednoj blizini linije južnog bedema i neka- od lokalnog pješčenjaka, na način da su priklesani kameni
dašnje gradske lođe iz 16. st. U povijesnom katastru iz prve kvadri polagani „na nož” u sloj kompaktne zdravice, bez upo-
polovice 19. st. vidljivo je da na predmetnoj katastarskoj rabe veziva. Prilikom prethodnih arheoloških radova utvrđeno
čestici nije bilo današnjeg objekta. Prema kazivanju lokal- je da je opločenje mjestimično dodatno učvršćeno dodava-
nih stanovnika, na mjestu postojećeg objekta koji je građen njem kamenih „kajli”, veličine maksimalno 1 cm, dok je pro-
u drugoj polovici 20. st., nalazio se vrt upotrebljavan 50-ak stor između kamenih kvadara ispunjavam zemljom. Rubne
godina. Od postojećeg objekta zadržan je zapadni i dje- trake koje formiraju pravokutna i trokutasta polja izvedene su
lomično južni zid, dok su sjeverni i istočni zid uklonjeni. U od nešto čvršćeg kamena sivca, također lokalnog podrijetla.
potpunosti je također uklonjen pod, čija je tlocrtna površina Kvadri su polagani u paralelnim, naizmjeničnim širim i užim
iznosila nešto manje od 45 m². Od visine hodne površine linijama, različito usmjerenima unutar svakog pojedinog polja.
uklonjenog poda kopalo se u dubinu još 30 cm na čitavoj Širina pojedinog reda unutar polja varira od cca 10 do 16 cm.
površini te još 20 cm za temelje. Dužina rovova za temelje Iznimka je pravokutno polje, položeno u smjeru S-J, uz sje-
iznosila je 7 m u smjeru sjever-jug, odnosno 6,3 m u smjeru verni rub barokne lođe. U navedenom polju upotrebljavani su
istok-zapad, a širina temelja 20 cm. Na čitavoj površini iskopa veći, lijepo klesani kameni blokovi, slagani u pravilne redove
evidentiran je samo sloj smeđe, masne zemlje, pomiješan s širine 20 – 30 cm. Polje, veličine 390x162 cm, nije bilo vidljivo
recentnim otpadom. Nisu uočeni nikakvi arheološki nalazi i prije početka radova, s obzirom na to da je iznad njega bio
kulturni slojevi. Rušenje i iskopavanje odvijalo se uz pomoć postavljen sloj asfalta. Tijekom radova nije pronađen ni jedan
malog stroja, a arheološki je nadzor trajao jedan radni dan. sitan arheološki nalaz te nije moguće sa sigurnošću odrediti
vrijeme nastanka tog dijela uličnog opločenja. S obzirom na
Martina Barada to da se navedeno polje nalazi u istoj visini kao i ostatak oplo-
čenja te da se sjeverna rubna traka nalazi u ravnini sa sjever-
Summary nim pročeljem lođe, moguće je da je nastalo u drugoj polovici
18. st., odnosno istodobno s gradnjom lođe, koja je na temelju
In the course of May 2017 archaeological supervision was natpisa na balustru datirana u 1765. godinu (ANNO 1765).
conducted over the earthworks on two locations within the his-
toric site of Novigrad. No cultural layers were found. Movable
finds were identified on one location, but all of them were
found in a deposit and are of no significance for determining
chronological relationships and a construction sequence.
Redni broj: 218

Lokalitet: Oprtalj – k.č. 99999/164 i 10783/2, k.o. Oprtalj
Naselje: Oprtalj
Grad/općina: Oprtalj
Razdoblje: NV
Od početka rujna do početka prosinca 2017. s manjim je pre-

kidima trajalo preslagivanje i uređenje uličnog opločenja trga Oprtalj – iskop za vodovodni priključak (foto: M. Barada)
398
Funtane (k.č. 1457, 1458 k.o. Funtana). Investitor radova

bila je Valamar Riviera d.d. iz Poreča. Arheološki nadzor
obavila je Teodora Šalov, dipl. arheo., iz tvrtke Arheo
Tim d.o.o. iz Pule.
U Istri se nalazi impresivan broj prapovijesnih naselja gra-

dinskog tipa, koja su zanimljiv znanstveni i važan kulturni
fenomen. Gradine su napuštene na prijelazu iz prapovi-
jesti u rimsko doba (2. – 1. st. pr. Kr.) budući da njihova
obrambena infrastruktura nije više bila potrebna jer je
rimska država pružila sigurnost za sve njezine stanovnike.
Neke su ostale u upotrebi, ali pod različitim okolnostima
i uvjetima, koji su doveli do bitnih promjena. Unatoč veli-
kom broju tih nalazišta (240 potvrđenih, 200 vjerojatnih),
tek ih je nekoliko sustavno istraženo. Prethodna su istra-
Oprtalj – kameno opločenje uz baroknu lođu (foto: M. Barada) živanja bila ograničena na tumačenja u okviru nalazišta
(intra site interpretation) i ciljane terenske preglede. U rano
Prosječna dubina iskopa na čitavu području radova iznosila i srednje brončano doba u Istri (1800. – 1200. g. pr. Kr.)
je 20 cm, osim na dijelu trase na kojem je mijenjana vodo- osnovana je i sagrađena većina od približno 350 gradina.
vodna cijev i gdje je dubina iskopa bila cca 80 cm. Cijev je Izgled naselja s organiziranom i diferenciranom grad-
položena u smjeru istok-zapad, na istoj poziciji kao stara njom svjedoči o protourbanim sredinama, razvijenima pod
vodovodna instalacija. Tijekom arheološkog nadzora nisu utjecajem istočnomediteranskih kultura. Pojedini prona-
evidentirani nikakvi arheološki slojevi i pokretni arheološki đeni predmeti pokazuju uključenost stanovništva Istre u
nalazi. Na većem dijelu obuhvata radova ispod popločenja zbivanja i razmjene iskustava na mnogo širem prostoru.
nalazio se sloj zemlje, odnosno zdravice (tzv. tašel). Samo Brončanodobna kultura ravnomjerno se razvijala sve do
na dijelu gdje prolazi glavna prometnica i na mjestima na prodora novoga stanovništva (Histri), koje je uvelo običaj
kojima nije sačuvano ili nije bilo vidljivo povijesno opločenje, spaljivanja pokojnika. S tim se stanovništvom u Istri poja-
iznad zdravice nalazio se sloj pijeska i tampona, koji su slu- vila željeznodobna kultura (12./11. – 2./1. st. pr. Kr.). Nalazi
žili kao podloga za asfalt. Opločenje je obnovljeno metodom materijalne kulture najvećim dijelom potječu iz nekropola,
faksimila, odnosno ponovljeno je zatečeno stanje, uz mak- koje su se nalazile uz naselja ili čak unutar njih. Za poje-
simalnu uporabu izvorne kamene građe. Manjak izvornog dina gradinska naselja dokazan je kontinuitet nastanjenosti
kamena nadomješten je istovjetnim novim kamenom, koji tijekom cijeloga 1. tisućljeća pr. Kr., na osnovi nekropola,
je većim dijelom upotrebljavan za obnovu područja glavne odnosno skromnih nalaza uvezenih predmeta. Prva faza
prometnice uz gradsku ložu. Na dijelu prostora s vanjske razvoja željeznodobne kulture (11. – 10. st. pr. Kr.) još je
strane gradskih vrata izvorne rubne trake polja nisu bile u tradiciji kulture žarnih grobnih polja, dok je druga faza
sačuvane te su obnovljene na temelju prihvaćenog i odo- (9. – 8. st. pr. Kr.) već orijentirana prema Sredozemlju
brenog projekta Zadruge Praksa, također novim kamenom. (repertoar ukrasa i uvoz luksuznih predmeta). U sljedećim
fazama željeznoga doba (7. – 5. st. pr. Kr.) izraz lokalne kul-
Martina Barada ture postao je skromnijim i gubi se u velikoj količini uvezenih
predmeta, koji pristižu iz gotovo svih susjednih i udaljenijih
Summary područja (Veneto, Daunija, Grčka). Istra je tada djelovala
kao područje dodira i razmjene između protohistorijskoga
The reconstruction of the pavement of the city square near svijeta gornjega Jadrana te mediteranske civilizacije, a
the loggia in the historic core of Oprtalj was carried out from
the beginning of September to the beginning of December.
Archaeologically supervised were the works of dismantling
and earthworks carried out for replacing and laying a water
supply pipe. No archaeological layers or finds were identified.
Redni broj: 219

Lokalitet: Otočić Mali Školjić
Naselje: Funtana
Grad/općina: Poreč
Razdoblje: P, A
Od 24. do 31. ožujka 2017. arheološki je nadzirano krče-

nje makije i gustog raslinja na otočiću Malom Školjiću kod Pogled na otočić Mali Školjić (foto: T. Šalov)
399
Loše očuvani ostaci prapovijesnog bedema (foto: T. Šalov) Ostaci suhozidne forme, uništene raslinjem (foto: T. Šalov)
rezultat toga bila je npr. rana pojava kamenih skulptura u

Nezakciju. Od 4. do 1. st. pr. Kr., osim predmeta halštatske
tradicije (Hallstadt), otkriveni su mnogobrojni nalazi novih
helenističkih keramičarskih i toreutskih radionica, koje su
djelovale u grčkim kolonijama na Jadranu. Pod keltskim su
se utjecajem pojavili dugo željezno koplje i bojna sjekira
te pojedini dijelovi nakita. Romanizacija Histra započinje
nakon pada Nezakcija 177. g. pr. Kr., ali ona u materijalnoj
kulturi nije osobito izrazita do potkraj stare ere. Sredinom
kolovoza 1994. slučajno je otkriveno fortificirano naselje na
otočiću Malom Školjiću kod Funtane. Otočić se nalazi oko
50 m od kopna, ispred Grgetova rta i uvale Fornazina, koji
na talijanskom izdanju karte 1 : 25.000 iz 1937. nosi naziv
Sc. O Riso. Dubina mora između otoka i kopna iznosi naj-
više 1,5 m. Otočić je ovalnog, nepravilnog oblika, promjera
oko 120x70 m, gotovo ravne površine, koja se postupno
blago uzdiže prema jugu (Mihovilić 1995: 28). Ulomci prapovijesne keramike, lako uočljive po rubnim dijelovima
Arheološki nadzor počeo je obilaskom još potpuno neraskr- otočića (foto: T. Šalov)
čenog otočića i tom se prilikom nije puno toga dalo primijetiti,
jer je raslinje na većem području bilo izrazito gusto. Otočić 1600. do 750. g. pr. Kr. Nakon vizualnog pregleda i prou-
je potom pregledavan za vrijeme krčenja gustog raslinja. čavanja prikupljenih ulomaka i prethodnih zapažanja kole-
Na raskrčenom području nalazio se debeo sloj humusa, gice Kristine Mihovilić, zaključeno je da odnedavno otkriven
kroz koji je teško uočiti tragove sitnih fragmenata poput lokalitet ima osnovne karakteristike jednog od niza gradin-
keramike, ali uočljivi su ostaci arhitekture, jako slabi, razro- skih naselja Istre i jedno je od mnogih, najčešće slučajno
vani korijenjem stabala i prekriveni mahovinom. Mnoštvo dokumentiranih obalnih prapovijesnih lokaliteta, nastalih
ulomaka prapovijesne keramike iz srednjeg i kasnog bron- na položajima koji su već prirodno zaštićeni, ponekad još
čanog dobna nalazi se na čitavoj rubnoj površini otočića, dodatno branjeni zidanim bedemom samo prema kopnenoj
uz rubne dijelove šumice prema stijenama. Na sjevernoj strani. Prirodni geološki proces „pomicanja” istočne jadran-
strani otoka prema obali uočljiva je konstrukcija bedema ske obale uvjetovao je da su mnogi prapovijesni, ali i bolje
prapovijesne gradine. Suhozid bedema složen je od manjih poznati rimski lokaliteti prekriveni morem ili su postali otoci.
kamenih blokova, a na sredini sačuvanog poteza nalazi se Mjerenja pomicanja registriraju se s pomoću mareografa
kratak koridor oblikovan od nekoliko većih blokova, slože- tek posljednjih 60-ak godina. Prvi je postavljen u Trstu, a
nih okomito u odnosu na tijek zidina. Pretpostavka je da je poslije i južnije, duž istočne obale Jadrana, iako se mora
to položaj prolaza u naselje ili vrata. Prvi sakupljeni ulomci istaknuti da je promatranje pojave zabilježeno mnogo prije.
keramike bili su koncentrirani u profilu zapadne obale, Opće je poznato da je u antici istočna obala Jadrana bila
jer je taj dio tada bio iskrčeniji od ostalih, a zatim je usli- viša za oko 2 m, uz poniranje u prosjeku oko 1 mm godiš-
jedilo pregledavanje južnog, istočnog i sjevernog profila. nje. Tijekom posljednjih desetljeća zabilježeno je pomicanje
Keramički su ulomci pomno birani kako bi se mogli pre- obale za oko 2,5 mm na godinu (Mihovilić 1995: 31 – 35).
ciznije datirati. Detaljnim pregledom obalnih presjeka, jer
je ondje najbolja stratigrafija, utvrdilo se da otočić obiluje Literatura
prapovijesnim keramičkim ostacima. Analiza prikupljenog
keramičkog materijala pokazala je da materijal pripada Mihovilić 1987 K. Mihovilić, Pregled prahistorije Istre od
srednjem do kasnom brončanom dobu, tj. datirana je od starijeg neolitika do početka romanizacije, u: Arheološka
400
istraživanja u Istri i Hrvatskom primorju, Zagreb – Pula, odustalo od istraživanja sektora 4 te je umjesto toga proši-
1987 ren iskop u sektorima 1 i 3 u odnosu na prvobitan plan. Za
Mihovilić 1995 K. Mihovilić, Školjić (Funtana) i tragovi uklanjanje betonske podloge u sektorima 1, 3 i 5 te površin-
prapovijesnih obalnih i otočnih lokaliteta Istre, HArch, 26, skog sloja u sektoru 2 upotrebljavan je malen priručni stroj,
1995: 28 – 57. dok se ostatak iskopa odvijao isključivo ručno.
Praistorija Grupa autora, Praistorija jugoslavenskih zema-
lja, I – V, Sarajevo 1979: 83. Sektor 1 (zatvoreno dvorište)
Sektor 1 obuhvaća prostor zatvorenog dvorišta, između
Teodora Šalov današnje restoranske sale i predvorja, trapezoidnog oblika,
ukupne površine oko 70 m². U odnosu na crkvu, nalazi se
Summary s njezine sjeverne strane, odnosno njegov južni zid ujedno
je sjeverni zid crkve. U sredini prostora postavljeno je grlo
The vegetation clearing on the islet of Mali Školjić near cisterne koje nije u funkciji i danas ima ponajprije ukrasnu
Funtana in the course of March 2017 was archaeologically funkciju. Unutar sektora 1 istražena je sonda površine cca
supervised. A detailed survey established that the islet is 30 m² (sonda 4), kojom je obuhvaćena kompletna dužina
abundant with prehistoric pottery finds. The analysis of pot- južnog zida (odnosno vanjsko lice sjevernog zida crkve) u
tery artefacts showed that the finds can be dated from the širini od 1 m te pozicija pretpostavljenih ostataka sjever-
Middle to Late Bronze Ages, i.e. 1600 – 750 BC. nog kraka starije crkve. Vrlo brzo nakon uklanjanja oblu-
The site has all of the characteristics of a hillfort settlement taka i recentnog opločenja s betonskom podlogom, na
in Istria, which were established in naturally protected posi- južnoj i zapadnoj strani sonde pojavili su se zidovi cisterne
tions, additionally defended by ramparts built as walls, (SJ 4007) te je postalo jasno da ne treba očekivati pro-
only on inland sides. Due to the tectonic movements of nalazak zidova sjevernog kraka crkve. Cisterna se sastoji
the Eastern Adriatic, many prehistoric and far better known od dviju komora, podijeljenih pregradnim zidom u smjeru
Roman sites were submerged or have become islands. istok-zapad. Svod u potpunosti nedostaje, ali ima dovoljno
elemenata ma temelju kojih se može rekonstruirati njegov
izgled. Zbog opasnosti od urušavanja drvenih stupova koji
se nalaze u sredini sektora, ovom je prilikom istražena
Redni broj: 220 samo južna komora, čije dimenzije iznose 8x2,5 m. Širina
Lokalitet: Otok Sv. Andrija – sklop dvorca Hütterot s pregradnog zida iznosi 90 cm. Na jednom njegovu dijelu
crkvom sv. Andrije sa sjeverne strane evidentirana je profilacija koja upućuje
Naselje: Otok Sv. Andrije na to da se izvorno na tom mjestu nalazila sabirnica, odno-
Grad/općina: Rovinj sno grlo cisterne. Sjeverna komora bila je duža prema
Pravni status: Z-7332 zapadu, ali nije poznato koliko, s obzirom na to da sondu
Razdoblje: A, SV, NV nije bilo moguće produžiti neposredno do ravnine zapad-
Vrsta radova: sondažno istraživanje nog zida sektora 1. Osim oštećenja nastalih probijanjem
cijevima za odvodnju i srušenog svoda, cisterna je u rela-
Od 5. prosinca 2016. do 15. veljače 2017. sondažno je tivno dobrom stanju očuvanosti i još uvijek funkcionalna.
arheološki istraženo područje kompleksa nekadašnjeg Na zidovima je u potpunosti očuvana hidraulična vapnena
dvorca Hütterot, sagrađenog na k.č. zgr. 2444/1, k.o. Rovinj. žbuka. Unutrašnjost cisterne u potpunosti je bila ispunjena
Voditeljica istraživanja bila je Martina Barada, dipl. arheo., šutom i smeđom, izrazito rahlom zemljom, osim pri dnu,
iz tvrtke Arheo TiM d.o.o. Pula, a investitor Maistra d.d. gdje je uz šutu nađena i veća količina većeg priklesanog
Rovinj-Vrsar. kamenja, vjerojatno od urušenog svoda. Sitnih arheoloških
Sondažno arheološko istraživanje jedan je od uvjeta za

izradu projekta planiranog preuređenja kompleksa dvorca.
Osnovni cilj bio je utvrditi postojanje starijih građevinskih
faza crkve i samostana sv. Andrije te eventualno starijih
faza razvoja samog dvorca i na temelju rezultata istraživa-
nja razmotriti mogućnosti prezentacije pojedinih građevin-
skih faza. Istraživanjem je također bilo bitno utvrditi pozicije
grobova sa zapadne i južne strane crkve sv. Andrije, radi
izrade projekta infrastrukture.
Iskopano je 15 arheoloških sondi, od čega je 13 potpuno
novih, dok su u dvjema sondama (sonde 2 i 3) nastav-
ljena istraživanja započeta u proljeće 2016. godine. Sonda
1 u potpunosti je istražena u travnju 2016. te ovom prili-
kom nije ponovno otvarana. Ukupno istražena površina
iznosi oko 220 m². Tijekom istraživanja područje zahvata
podijeljeno je u sedam sektora, sukladno planu napravlje-
nom prije početka radova. U konačnici se, u dogovoru s
Konzervatorskim odjelom u Puli i investitorom, u ovoj fazi Sektor 1 – cisterna, pogled sa zapada (foto: M. Barada)
401
nalaza bilo je vrlo malo (dno plitke zdjele i ulomak renesan- li se zaista o zidovima južnog kraka benediktinske crkve.
sne keramike te ulomak porculana iz 19./20. st.), i to sve u Zaključivanje otežava i gotovo potpun nedostatak sitnih
sloju šute, izmiješano s recentnim otpadom, tako da je na arheoloških nalaza. Jedini nalazi potječu iz sloja tamno
temelju nalaza vrlo teško precizno datirati vrijeme gradnje smeđe nabijene zemlje u JZ dijelu sonde (SJ 1008).
cisterne. Premda se radi isključivo o ulomcima antičke i kasnoan-
tičke keramike i nekoliko ulomaka stakla, teško ih je dovo-
Sektor 2 (sakristija) diti u izravnu vezu sa zidom SJ 5008 jer navedenog sloja
Sakristija s južne strane crkve sv. Andrije sagrađena je nema uza zid. Osim navedenih nalaza iz SJ 1008, u sloju
vjerojatno u vrijeme dolaska franjevaca na otok, sredinom šute (SJ 5002) nađen je jedan ulomak novovjekovne gla-
15. st. Unutarnje dimenzije prostora iznose 9x3,20 m, a zirane keramike te nekoliko komada opsidijana, također
pregradnim zidom podijeljen je u dva nejednaka prostora. u JZ dijelu sakristije. Sonda 6 obuhvatila je južnu stranu
U zapadni dio pristupa se stubama zbog naknadno podi- istočnog dijela sakristije u širini od cca 1,70 m i dužinu
gnute visine poda. Istražen je čitav prostor sakristije podi- južnog zida do stuba koje vode u zapadni dio sakristije.
jeljen u tri sonde (1, 5 i 6), s napomenom da je sonda Cijelom dužinom sonde prostire se kanal od opeka i vodo-
1 istražena u proljeće 2016. i nije ponovno otvarana. vodna cijev iznad njega, koji se nastavljaju iz sonde 5. U
Sondom 5 zahvaćen je čitav prostor zapadnog dijela sakri- SZ dijelu sonde evidentiran je sloj tamne nabijene zemlje
stije, ukupne površine cca 12 m². Radi se o kvadratnom s velikom količinom antičke keramike (SJ 1008) i nekoliko
prostoru, čiji je sjeverni zid ujedno i dio južnog zida crkve. ulomaka stakla između matične stijene. U ostatku sonde
Otprilike na sredini zida izvorno se nalazio otvor, donosno prisutna je samo matična stijena koja se na mjestima
vrata koja su povezivala crkvu i sakristiju, na mjestu današ- pojavljuje već 20-ak cm ispod recentnog poda. U istoč-
nje niše u crkvi. Na zapadnom pročelju nalazi se prozor, nom dijelu sonde evidentiran je i nastavak odvodne cijevi
koji svojim stilskim karakteristikama upućuje na to da je pronađene i u sondi 1.
sakristija vjerojatno sagrađena istodobno s produžetkom
crkve prema zapadu, odnosno u vrijeme prve franjevačke Sektor 3 (predvorje)
obnove crkve sredinom 15. st. Na krajnjem zapadnom Sektor 3 nalazi se sa sjeverne strane crkve, s ulazom u
dijelu južnog zida nalazila su se vrata, čijim je naknad- ravnini sa zapadnim pročeljem crkve. Kroz predvorje se
nim zazidavanjem nastala niša. Prilikom istraživanja tog ulazi u crkvu s južne strane, prema istoku vodi u prostor
dijela pronađena je zidana grobnica (grob 19), djelomično zatvorenog dvorišta (sektor 1), a prema sjeveru u hodnik
uništena kanalom zidanim od opeka i vodovodnom cijevi pokraj kojeg su danas smješteni prostori toaleta i kojim
iznad kanala. S obzirom na dimenzije (1,90x1,76 cm), se dolazi u zapadno krilo kompleksa dvorca Hütterott. U
moguće je da se izvorno radilo o dvjema grobnicama i da sektoru su otvorene dvije sonde (sonda 14 i sonda 15),
je zid između njih srušen u trenutku gradnje spomenutog okomite jedna na drugu, s ciljem definiranja starijih faza
kanala. Iako kosti nisu nađene, sa sigurnošću se može gradnje kompleksa, odnosno ostataka samostanskih pro-
reći da se radi o grobnici jer je niz istovjetnih grobnica storija. Krajnji istočni dio sektora premrežen je infrastruktu-
u istoj liniji nađen i u crkvi. Osim toga, tijekom istraživa- rom koja je uništila arheološke ostatke te nije imalo smisla
nja sonde 1 u proljeće 2016., nađena je skupina kostiju otvarati cijeli prostor. Unutar sondi, ukupne istražene povr-
bez grobne cjeline i vjerojatno se radi upravo o kostima iz šine nešto manje od 30 m², pronađeni su ostaci zidova
groba 19, koje su izvađene tijekom gradnje infrastrukture nekadašnjeg samostana. Čitav prostor sektora 3 do dna
u 20. st. Grobnica, kao i veći dio sonde, bila je zatrpana iskopa bio je zapunjen šutom, a osim nekoliko kostiju, od
šutom pomiješanom s izrazito rahlom svijetlo smeđom sitnih nalaza nađen je samo jedan ulomak novovjekovne
zemljom (SJ 5002). Uz sjeverni i zapadni rub sonde pro- glazirane keramike, tako da je vrlo teško odrediti dataciju i
nađeni su tragovi zidova, sačuvani samo u temeljima, vremenski slijed pronađenih struktura. Sigurno je samo da
koji bi mogli biti zidovi starije faze crkve (SJ 5008). Na se izvorno radi o zidovima samostanskih prostorija, koji su
dijelovima zidova za temelj je upotrebljavana priklesana tijekom vremena doživjeli određene preinake, ali je nemo-
matična stijena te je nemoguće sa sigurnošću tvrditi radi guće bez dodatnih arhivskih istraživanja i komparativne
literature zaključivati o kojoj se fazi samostana radi. Na dnu
cijele površine sonde 14 i u većem dijelu sonde 15 nalazi
se dobro očuvana vapnena podnica (prosječna AV 4,71 m).
U SI dijelu sonde 15 pronađeni su i ostaci mlađeg kamenog
opločenja (AV 4,99 m), koje je uništeno cijevima odvodnje
koje se nastavljaju iz sektora 1.
Sektor 5 (velika vanjska terasa)

Velika vanjska terasa nalazi se sjeverno od refektorija
(današnje restoranske sale) te između zapadnog i istočnog
krila kompleksa dvorca Hütterott. Istražene su dvije sonde
(sonda 7 i sonda 12), ukupne površine 22 m², a prostor
je sondiran u cilju pronalaska cisterne ucrtane na arhiv-
skom nacrtu iz 1905. godine. Iskop je u objema sondama
bio relativno plitak – 66 cm od vrha recentnog poda, odno-
Sektor 3 – pogled sa zapada (foto: M. Barada) sno do AV 4,97 m. Na dnu iskopa u objema je sondama
402
Sektor 7 – crkva sv. Andrije, ortofoto snimka (izradio: Z. Šušulić)
pronađen pod terrazzo i evidentiran je samo sloj šute, bez crkve (sonda 2, SJ 2006 i 2008) te na zid u smjeru S-J,
ikakvih arheoloških nalaza i tragova cisterne. ispred zapadnog trijumfalnog luka (SJ 8009), koji je ujedno
istočni zid niza zidanih grobnica (grobovi 4, 15, 16 i 17).
Sektor 6 (područje s vanjske zapadne i južne strane Udaljenost od spomenutog zida do početka luka apside
crkve) (SJ 2006 i 2008) iznosi oko 7,50 m (ne može se odrediti
Istraživanjem u tom sektoru prvobitno je trebala biti zahva- precizno jer zbog loše očuvanosti nije utvrđena točna širina
ćena čitava dužina zapadnog i južnog pročelja crkve, zida), što bi dimenzijama odgovaralo ranosrednjovjekov-
odnosno sakristije, u širini od 1,5 m, međutim zbog pro- noj crkvi. Međutim, niz drugih činjenica protivi se takvu
blema s raslinjem i postojećom infrastrukturom sektor je zaključku – zid na sjevernoj strani tvori ugao sa sjevernim
podijeljen u četiri sonde (sonda 9, 10, 11 i 16) te je istra- zidom groba 17 prema zapadu i evidentno je da su zidovi
žena površina od cca 24 m². Cilj istraživanja bio je utvrditi međusobno povezani. Osim toga, zid SJ 8009 prema jugu
postojanje grobova, odnosno groblja oko crkve te smjer prelazi širinu crkve, a s obzirom na to da je urušen u dijelu
njegova širenja. Nađen je po jedan grob u sondi 9 i 10 gdje bi trebao tvoriti ugao s grobom 4, nije sigurno koliko
te mnoštvo razbacanih kostiju u sondi 11. Grob u sondi se produžava prema jugu. Također, nema nikakvih tragova
9 djelomično je uništen postojećom infrastrukturom. Ni u ulaza koji se morao nalaziti na sredini zida. Osim spome-
jednoj grobnoj cjelini nije bilo nalaza. Sonda 9 otvorena nutog niza zidanih grobnica, grobovi i kosti izvan grobnih
je uz zapadni zid crkve te je na njezinu pročelju definiran cjelina raspoređeni su po čitavoj crkvi. Ukupno je eviden-
dio zazidanih bočnih vrata. U sondi 16 nije bilo nikakvih tirano 15 grobova unutar crkve. U svim grobovima, osim
nalaza. U svim sondama definiran je samo sloj smeđe, groba 12, nalaze se višestruki ukopi, i u većini su slučajeva
rahle zemlje ispremiješan s korijenjem i sitnim kamenjem. u gornjem sloju kosti samo nabacane bez reda, dok su pri
Svuda je prisutna stara komunalna infrastruktura, odnosno dnu grobnica kosturi položeni na leđima, različitih orijen-
radi se o višekratno prekopavanom sloju. tacija. Priloga je vrlo malo i uglavnom se radi o dijelovima
krunica, križićima i medaljonima. U zapadnom dijelu crkve
Sektor 7 (crkva) evidentiran je sloj tamne, nabijene smeđe zemlje s antič-
Današnja crkva sv. Andrije izduljen je pravokutan prostor, kim nalazima, dok se u ostatku crkve miješaju dva sloja
unutar kojeg je moguće uočiti tri različita, ali međusobno rahle zemlje – svjetliji s puno ljudskih kostiju (SJ 8002) i
povezana dijela. Ulaz se nalazi na bočnom, sjevernom tamniji crvenkastosmeđi sloj bez kostiju (SJ 8003). Većina
zidu zapadnog dijela, koji je ujedno i najveći. Središnji dio nalaza, posebno iz grobova, datirana je u 15. – 17. st.,
čini kvadratan prostor s kupolom na trompama, nešto uži odnosno u vrijeme boravka franjevačkog reda Male braće
od zapadnog dijela. Na južnom i sjevernom zidu središ- na otoku. Premda se ponegdje u literaturi navodi podatak
njeg dijela nalaze se niše, za koje se pretpostavljalo da da je u drugoj polovici 19. st. crkva pretvorena u tvornicu
su izvorno bili ulazi u južni i sjeverni krak te da je u starijoj cementa, prilikom čega je zvonik služio kao dimnjak tvor-
fazi crkva bila križnog tlocrta. Istočni dio crkve jednako je nice, taj podatak nije arheološki potvrđen. Osim infrastruk-
širok kao i središnji. Površina unutrašnjosti današnje crkve ture i grobnica, koje su najvećim dijelom uništile starije
iznosi 95 m² i istražena je u cijelosti, uključujući i pozicije strukture, slaboj očuvanosti starijih faza crkve pridonijela
sondi 2 i 3, koje su istraživane u proljeće 2016. Cilj istra- je i činjenica da je u čitavu istočnom i središnjem dijelu
živanja u crkvi bio je definirati starije faze gradnje. Kao i u matična stijena vrlo visoka te da su stariji slojevi (ako ih je
ostalim sektorima, i unutrašnjost crkve premrežena je infra- bilo) morali biti u potpunosti uklonjeni da bi ostalo prostora
strukturom. Očekivani jasni ostaci starije faze crkve nisu za nove zahvate u crkvi. Nakon istraživanja čitava površina
nađeni, osim nekih zasad vrlo upitnih struktura. Ponajprije prekrivena je geotekstilom. Grobne konstrukcije dodatno
se to odnosi na moguće temelje apside, evidentirane su zaštićene kamenom frakcijom te je čitav prostor crkve
još tijekom prošlogodišnjih istraživanja u istočnom dijelu zapunjen materijalom iz iskopa.
403
Literatura Cilj arheoloških istraživanja 2017. bio je daljnje definiranje

prostora koji se nalazi unutar gabarita nekadašnjeg palasa,
Barada 2017 M. Barada, Otok Sv. Andrija – dvorac Hütterot a na kojem je već prethodnih godina utvrđen postupan
s crkvom sv. Andrije, HAG, 13/2016, Zagreb, 2017. razvoj građevinskih struktura, koje su se sukcesivno doda-
Benussi 1927 B. Benussi, Dal convento di S. Andrea vale i nadograđivale. Ta se pozicija stoga pokazala kao ide-
sull’isola di Serra presso Rovigno, AMSI, 39/1927: 185 alno mjesto za prikupljanje informacija o arheološkoj stra-
– 218. tigrafiji lokaliteta, o njegovu nastanku, razdoblju uporabe
Kandler 1846 P. Kandler, L’isola di San Andrea, l’Istria, 37, te arhitektonskom razvoju. Parcijalno istražena sonda 1, u
145, 198. obliku slova L, dimenzija 6x11x4 m, dodatno je proširena
Šonje 1982 A. Šonje, Crkvena arhitektura zapadne Istre, iskopom dimenzija 8x4 m u kvadrantima B6 i B7.
Područje Porečke biskupije od IV-XVI st., Zagreb – Pazin, Prema sačuvanim ostacima, čini se da je najstariji dio
1982: 83. utvrde činio objekt koji je za sada tek djelomično defini-
Vežić 2013 P. Vežić, Memorije križnog tlocrta na tlu Istre ran. Njegov nekadašnji tlocrtan oblik za sada nije moguće
i Dalmacije, Ars Adriatica, 3/2013, Zadar, 2013: 21 – 52. jasno definirati, no prema sačuvanim tragovima na terenu
može se pretpostaviti da se u smjeru istok-zapada protezao
Martina Barada u dužini od 15 m. U sljedećoj razvojnoj fazi na spomenuti
je objekt, na jugoistočnom kutu, dozidana kula dimenzija
Summary 7,7x7,7 m. Arheološka istraživanja 2017. pokazala su da
se u južnom dijelu starije kule ne nalazi popločenje, ali
Probe archaeological excavations were carried out from su definirani zidovi SJ 54 i 55, koji su zatvarali prostor u
December 2016 to February 2017 in the area of the former jugoistočnom kutu. Međuodnos sa susjednim zidovima
Hütterott castle on the island of Sv. Andrija (St Andrew) pokazuje da su oni nastali poslije originalnih struktura kule,
near Rovinj. The excavations were a precondition for odnosno da se najvjerojatnije mogu povezati s obnovom
developing a castle rehabilitation project. Their aim was 1570. godine. S obzirom na nedostatak popločenja i pojavu
to establish the existence of earlier building phases of the spomenutih zidova, može se pretpostaviti da je taj dio pro-
complex and to consider the possibility of their presentation stora mogao biti iskorišten za vertikalnu komunikaciju pro-
based on the results. The excavations also tried to iden- storom, odnosno za postavljanje stubišta. Istraživanja su
tify the graves located to the west and east of the church pokazala i da je na zapadnom zidu kule, u trenutku kada
of St Andrew for the purpose of preparing an infrastructu- je inkorporirana u strukture novoizgrađenog palasa, probi-
ral project. Most finds can be dated to the 15th – 17th jen prolaz u prizemlju kojim su komunicirali stari i novi dio
centuries, which corresponds to the period when the the palasa. U jugozapadnom kutu stare kule uslijedilo je son-
Order of Friars Minor lived on the island. The construction dažno iskopavanje do kraja kulturnog sloja. U posljednjoj
works of that period as well as the 20th century commu- fazi razvoja, osim spomenutog palasa, na jugozapadnom je
nity infrastructure have almost completely destroyed older kutu sagrađena nova kvadratna kula. Arheološki nalazi dati-
archaeological layers, and earlier phases of the church of raju te radove u 16. st., što najvjerojatnije znači da pripa-
St Andrew cannot be confirmed with certainty. daju obnovi Messalda Barba. Podaci o tom građevinskom
zahvatu sačuvani su na ploči koja je nekoć bila uzidana nad
ulaznim vratima utvrde, a u koju je uklesan grb obitelji Barbo
s natpisom Messal. Barb. 1570 aedificium hoc antiquiss...
Redni broj: 221 Ploča se danas nalazi u kapelici obližnjeg dvorca Belaj.
Lokalitet: Paz – kaštel Paz Među pokretnim arheološkim nalazima prevladavaju ulomci
Naselje: Paz keramičkih posuda i različitih kalijevih peći. Od posuđa su
Grad/općina: Cerovlje prikupljeni ulomci grubog kuhinjskog posuđa, koje se na
Pravni status: P-6217 temelju karakteristika može datirati u 15. i 16. st. Uglavnom
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervatorsko-
-restauratorski radovi
Godine 2017. Odjel za kopnenu arheologiju (Juršići)

Hrvatskog restauratorskog zavoda nastavio je projekt
arheoloških istraživanja i građevinske sanacije najugrože-
nijih dijelova kompleksa kaštela u Pazu. Voditelj projekta
bio je Josip Višnjić, zamjenik voditelja Tihomir Percan, a u
arheološkim istraživanjima sudjelovali su i Siniša Pamić,
Nenad Kuzmanović te studentica arheologije Emina
Paćalat, kao i pet pomoćnih fizičkih radnika. Građevinske
radove obavljala je tvrtka Kapitel d.o.o. iz Žminja, a usluge
građevinskog nadzora ovlašteni arhitekt Emil Jurcan, d.i.a.,
iz Zadruge Praksa. Uslugu izrade elaborata za dodatnu
stabilizaciju građevinskih struktura istočnog dijela palasa
utvrde u Pazu izradila je tvrtka Con-Tec d.o.o. iz Pule. Paz – južni zid kaštela nakon građevinskih radova (foto: J. Višnjić)
404
they belong to the reconstruction carried out by Messaldo

Barbo. Amongst the movable finds prevail pottery shards
and stove tiles, which, based on their style, can be dated
from the end of the 15th to 18th centuries.
Redni broj: 222

Lokalitet: Peroj – uvala Rupine
Naselje: Peroj
Grad/općina: Vodnjan
Razdoblje: P, A
Dana 28. i 29. rujna 2017. rekognoscirana je uvala Pupine

u Peroju, na k.č. 66/1 i 66/2, k.o. Peroj, a obuhvaćeno
je područje od cca 1 ha. Arheološki pregled obavljala je
Teodora Šalov, djelatnica tvrtke Arheo TiM d.o.o. Lokalitet
Paz – pogled na arheološku sondu nakon istraživanja (foto: S. je pregledan na zahtjev investitora, kako bi se dobio uvid
Pamić) u situaciju prije gradnje stambenog objekta. Investitor je
Željko Kopič iz Pule.
je riječ o ulomcima lonaca nenaglašenih zaobljenih ili
naglašenih i višestruko profiliranih oboda, ukrašenih moti- Dragonera – jug
vima izvedenim utiskivanjem oštrim predmetom i plastičnim Godine 2003. i 2004., te uz manje radove i 2005., arhe-
trakama, dekoriranima utiskivanjem oštrim predmetom. ološki su istražena dva odvojena arheološka lokaliteta
Osim toga, pronađeni su i ulomci glaziranog majoličkog ili (međusobno udaljena cca 300 m), opisana radnim nazivima
engobiranog posuđa, koje se po stilskim karakteristikama Dragonera – jug (dio k.č. 19/27, k.o. Peroj) i Dragonera
može datirati od kraja 15. do početka 17. st., no i onog – sjever. Oko 400. godine kompleks na Dragoneri – jug
mlađeg koje se može datirati u 17. i 18. st. Pronađena je i temeljito je obnovljen i preuređen. S obzirom na to da je
veća količina ulomaka triju kaljevih peći. Starija peć, kojoj objekt na Dragoneri adaptiran u fazi ranoga kršćanstva, a
pripadaju zeleno glazirani ulomci pećnjaka s geometrijskim lijepo uređen hodnik koji je vodio do apside imao je mozaik
i floralnim motivima, na temelju analogija može se datirati s kršćanskim motivima, pretpostavlja se da je u slučaju
u 16. st. Ulomci tamno smeđih pećnjaka ukrašenih vege- Dragonere apsida ipak imala vjersku ulogu. Jedan požar
tabilnim motivima i zelenih neukrašenih pećnjaka pripadaju zahvatio je dio istočnog kupališta, a dogodio se možda
mlađem vremenu i mogu se datirati u kraj 17. i 18. st. prije adaptacije/gradnje cijelog kasnoantičkog kompleksa.
Arheološka istraživanja prethodila su sanaciji istočnog U svakom slučaju, nakon požara obnovljena je i kupališna
dijela južnog zida palasa. Riječ je o dijelu objekta koji je u zgrada. Čini se da je u 6. st. broj stanovnika vile povećan
drugoj građevinskoj fazi razvoja bio upotrebljavan kao kula, te su uslijedile dodatne adaptacije kako bi se povećao broj
a poslije je inkorporiran u zgradu palasa. prostorija. Najvjerojatnije je bila riječ o više nasljednika vile,
koji su ondje živjeli sa svojim obiteljima. Prilikom tih adap-
Josip Višnjić tacija pregrađivani su hodnici koji su do tada omogućavali
komunikaciju unutar cijelog kompleksa i gubi se cjelovi-
Summary tost prostora. Pri tome se ne vodi računa o mozaicima i
The project of archaeological excavations and construc-

tional rehabilitation of the most endangered parts of the
castle complex in Paz continued in 2017. The aim of the
excavations was to additionally define the area within the
former palas, where changes in construction phases had
already been established. It seems that the oldest part of
the castle can be recognised in a building that has been
only partly excavated. In the next phase a 7.7 x 7.7 m tower
was added in its SE corner. It seems that another small
building was built in the eastern part of the tower during
the same phase. So far, only a wall that runs eastwards
from the tower was identified. During the last phase, the
tower became part of the newly built palas that still can be
seen on site and in the SW corner a new square tower was
built. The archaeological finds suggest that these works
were conducted in the 16th century, which means that Suhozid na zapadnoj strani, prema moru (foto: T. Šalov)
405
najizloženiji udarima valova, dio postrojenja za tiještenje

maslina, taloženje i skladištenje ulja, sagrađen početkom
1. st. Prva gradnja na lokaciji započela je prije naše ere,
dok je niz preinaka i nadogradnji nastao u razdoblju od
4. do 7. st. U 6. ili 7 st. uslijedile su posljednje preinake,
kada je zatvorena uljara. Izgleda da je netom poslije toga
cijeli kompleks stradao u požaru, koji je započeo u jednoj
od peći. Dijelovi antičke građevine na lokaciji Dragonera
– sjever, sačuvani na kopnu u 19. i 20. st., pretrpjeli su
dodatna oštećenja gradnjom i loženjem vapnenica. Na
lokalitetu su zatečene oko 6 m visoke i obrasle ruševine
dviju vapnenica, međusobno udaljenih tridesetak metara.
Tragovi prve sljedeće organizirane ljudske djelatnosti na
tom području novijeg su datuma i povezani su s gradnjom
Sitni fragmenti antičke keramike (foto: T. Šalov) vapnenica u 19./20. st.
ostalim dekoracijama interijera te se prilikom pregrađivanja Barbariga

prostora često ne poštuje ljepota interijera. Pregrađuju se Stari naziv Barbarige bio je Punta Cissana i pod tim nazi-
i veće prostorije na nekoliko manjih. Zazidana su pojedina vom spominje je još i Plinije stariji. Tek u 16./17. st. naziv
vrata. Krajem 5. st. ili početkom 6. st. u dijelu dotada isklju- joj se mijenja u Barbarigu, i to po članovima bogate obi-
čivo rezidencijalnog prostora radi se još jedna uljara. U telji Barbarigo koja je ondje imala svoje velike posjede.
6. st. pregradnjom postojećih prostorija dodatno se nastoji Okolica Barbarige neiscrpno je arheološko nalazište.
povećati broj prostorija u kompleksu. U 7. st. na nekoliko Osim prapovijesnog tumula u uvali Marić (Porto Maricio),
je mjesta buknuo požar, koji je ujedno značio i kraj vile na na području od Barbarige prema Betigi nalazi se niz osta-
Dragoneri. Dok pojedini dijelovi kompleksa više nisu obnav- taka života iz antike. Osim toga, ostaci dviju antičkih vila
ljani, postoje znakovi da su samo neki njegovi dijelovi imali nalaze se uz samo more, vrlo su blizu uvali Marić i vrlo su
neku svrhu nakon požara, no vila se definitivno napušta slične onoj u Dragoneri. Na rtu Barbariga nalaze se ostaci
nakon nekog vremena. Na blagoj uzvisini s istočne strane antičke utvrde, a na istom je mjestu poslije podignuta mle-
zaljeva, u neposrednoj blizini stambeno-gospodarskog tačka utvrda. U antiku je datirana i nadgrobna ploča Tita
kompleksa Dragonera – jug, otkriveni su temelji antičke Kornelija Krisomala, a po njezinu se tekstu može zaklju-
građevine, za koju se pretpostavlja da je većim dijelom čiti da je i ondje bila fulonika, zdanje za preradu i boje-
nestala pod morem i zbog djelovanja valova. Zidovi slagani nje tkanina. Na području Barbarige otkrivena je jedna od
od klesanog kamena solidno vezanog žbukom očuvani najvećih antičkih uljara u Sredozemlju. Osim te uljare, na
su samo u temeljima. Ostaci poda utvrđeni su samo na području oko Barbarige nalazilo se još antičkih objekata za
jednome mjestu, uz kameno postolje greda koje su činile proizvodnju ulja, ali manjeg kapaciteta. Godine 2008. arhe-
dio konstrukcije tijeska za masline, očuvano vjerojatno na olozi Hrvatskog restauratorskog zavoda probno su arheo-
svom prvobitnome mjestu. Konačnu veličinu građevine nije loški sondirali prostor uvale Marić kod Barbarige, odnosno
bilo moguće definirati zbog uništenosti objekta. Pokretnih prostor sjeverno i zapadno od već poznatog, ali neistraže-
nalaza nije bilo te se o starosti građevine može suditi samo nog kompleksa antičke uljare. U ljeto 2007., u uvali Marić
prema njezinoj koncepciji i tehnici gradnje, stoga je ona istražen je sklop antičke lučke operativne infrastrukture. Na
okvirno datirana u antiku. Građevina na lokaciji Dragonera dubini od oko 3 m otkrivena su tri lukobrana, od kojih je
– jug iznimno je dobro i cjelovito sačuvana stambeno-gos- najveći dug 90 m, a širok od 3 do 8 m. Taj monumentalni
podarska zgrada iz antike i kasne antike, a nastanjena
od 1. do 7. st., kada je nepovratno i konačno napuštena.
Kompleks je istražen u cijelosti, čime je ostvaren ukupan
uvid u povijest i funkcionalnu strukturu građevine.
Dragonera – sjever
Sjevernije od rta Grote nalazi se arheološko nalazište
Dragonera – sjever. Riječ je o ostacima antičke vile, koja
je bila stalno naseljena od 1. do 7. st. Sačuvan je samo
dio kompleksa. Veći je dio građevine potonuo u moru zbog
prirodnog spuštanja kopna zapadne istarske obale, a nje-
zini su temelji u potpunosti razneseni udaranjem valova.
Utvrđeno je da je prvobitna građevina po dužini imala niz
od najmanje četiriju redova prostorija. Tri su reda prostorija
očuvana u temeljima, a četvrti se red naslućuje u uklesa-
nim oblicima u živoj stijeni na obali. Prema uobičajenom
obrascu antičke ruralne arhitekture, u krilnim zidanim dije-
lovima nalazilo se i unutrašnje dvorište, danas izgubljeno Ostaci cisterne na samoj obali u neposrednoj blizini pregledanih
pod morem. Najbolje je sačuvan dio građevine, ujedno i parcela (foto: T. Šalov)
406
lukobran zatvara uvalu Marić, štiteći je od utjecaja zapad- a cistern as well as the walls of an Antiquity-period villa,
nih vjetrova, a vjerojatno je služio za prihvat većih trgo- which has been destroyed by the sea. Therefore, the inves-
vačkih brodova. U neposrednoj blizini otkriveno je i manje tor was required to archaeologically supervise all works
pristanište, građeno od dvaju vanjskih molova, koji su conducted prior to construction works.
naknadno dograđivani prema zapadu. Budući da su na
kopnu, u neposrednoj blizini uvale, otkriveni ostaci dviju
rimskih gospodarskih vila i ostaci uljare, može se pretpo-
staviti da su u toj velikoj luci pristajali trgovački brodovi radi Redni broj: 223
pretovara poljoprivrednih proizvoda. Brojni pokretni kera- Lokalitet: Petrovija – zapad
mički nalazi prikupljeni s morskoga dna svjedoče o intenzi- Naselje: Petrovija
tetu plovidbe na tom dijelu Jadrana te o zaljevu Marić kao Grad/općina: Umag
važnoj pomorskoj pristanišnoj točki od antike do razvijenog Pravni status: –
srednjeg vijeka. Razdoblje: A
Vrsta radova: reambulacija
Arheološki pregled i nalazi
Parcele su smještene neposredno uz morsku obalu. U veljači 2017. arheološki je reambulirano pod-
Pregled terena bio je otežan zbog bujne vegetacije i zapu- ručje obuhvata Urbanističkog plana uređenja (UPU)
štenosti. Pregledana površina s triju je strana okružena Petrovija – zapad, na području grada Umaga. Voditeljica
suhozidima, ponegdje u jako lošem stanju, a s istočne istraživanja bila je Martina Barada, dipl. arheo., iz tvrtke
strane graniči s prometnicom. Prilikom pregledavanja Arheo TiM d.o.o. iz Pule.
lokacije nisu ustanovljeni vidljivi arheološki tragovi, osim
sporadičnih, sitnih, nekarakterističnih ulomaka keramike. Urbanističkim planom obuhvaćeno je izgrađeno građevin-
Površinskim pregledom može se ustanoviti da je područje sko područje te neizgrađeni uređeni i neuređeni dio građe-
prepuno sitnih krhotina rimske keramike. U istočnom dijelu, vinskog područja naselja Petrovije, koji se dijelom rabi i kao
bliže prometnici, na samoj je površini vidljiva mjestimično poljoprivredno zemljište, ukupne površine od cca 2,7 ha.
živa stijena. U neposrednoj blizini pregledanih parcela, Radi boljeg razumijevanja i stvaranja jasnijeg kulturno-
južnom dijelu uvale Rupine, na njezinu rubnom dijelu, na -povijesnog konteksta predmetnog područja, arheološkom
granici plime i oseke, uočljivi su fragmenti antičke keramike reambulacijom obuhvaćena je nešto šira zona. Prilikom
u većim količinama. Uglavnom se radi o građevnom mate- pregledavanja terena primijenjena je metoda vizualnog
rijalu (tegule, ostaci crijepa, ali i ulomci amfora), koji je upu- pregleda, prilikom čega treba napomenuti da je na pojedi-
ćivao na postojanje arhitektonskih ostataka, koji su ubrzo nim katastarskim česticama pregled bio otežan zbog guste
i uočeni. Na samoj obali lijepo se vide ostaci cisterne za vegetacije. Osim podataka dobivenih višekratnim teren-
vodu, kao i zidovi ostalih prostorija, najvjerojatnije još jedne skim pregledom, za izradu konzervatorske podloge upotre-
rimske vile, koju su devastirale morske struje i valovi. Zbog bljavani su podaci prikupljeni iz stručne literature i važeće
navedenih će razloga investitor za sve buduće aktivnosti prostorno-planske dokumentacije grada Umaga.
morati zatražiti uvjete Konzervatorskog odjela u Puli. Petrovija se nalazi oko 3 km istočno od Umaga. Naselje
je zbijeno na relativno malenu prostoru, sjeverno i južno
Literatura od stare ceste, koja od Buja vodi prema Umagu, odnosno
južno od državne ceste Buje – Umag. U povijesnim se
Gnirs 2009 A. Gnirs, Arheološki tekstovi, Istra kroz sto- izvorima prvi put spominje 1210. kao Betantia. Početkom
ljeća, kolo 13, Pula, 2009. 17. st. počinje naseljavanje izbjeglica iz Dalmacije i tada
Matijašić 1998 R. Matijašić, Gospodarstvo antičke Istre, se naselje spominje pod imenom Petrogna (Petronja).
Arheološki ostaci kao izvor za poznavanje društveno – Na području samog naselja, kao i na području obuhvata
gospodarskih odnosa u Istri u antici (I. st. pr. Kr. – III. st.), UPU Petrovija – zapad, za sada nema zaštićenih kul-
Povijest Istre, IV, Pula, 1998. turnih dobara, ali u blizini postoji nekoliko evidentiranih
Starac 2010 A. Starac, Dragonera – dva bisera, AMI,
Monografije i katalozi, 19, Pula, 2010.
Teodora Šalov
Summary
An archaeological survey conducted in Rupine Cove in

Peroj encompassed an area of ca 1 ha. The surveyed area
is located in the vicinity of important archaeological sites,
which can be dated from prehistory to the Late Antiquity.
The inspected area is bounded by drywalls, partly dilapi-
dated, on three sides and a road in the east. Apart from
sporadic Antiquity-period pottery shards, no other movable
or immovable finds were detected. On the coast near the
site, in the area affected by tides, there are the remains of Petrovija – obuhvat UPU Petrovija zapad
407
uočeni su površinski arheološki nalazi. Uglavnom se radi

o ulomcima tegula te ulomcima antičke i kasnoantičke
kuhinjske keramike. Na parcelama koje su obrasle gušćim
raslinjem, osim jednog ulomka kupe kanalice s pečatom,
nisu uočeni nalazi, ali s obzirom na otežan pregled, nije
isključena mogućnost njihove pojave nakon uklanjanja
raslinja. Tome u prilog govori i činjenica da su arheološki
nalazi uočeni i na graničnim obradivim parcelama izvan
zone obuhvata.
Literatura
Alberi 2016 D. Alberi, Istria – storia, arte, cultura, LINT,

Trieste, 2001: 1022 – 1024.
Čučković 2012 Z. Čučkovć, Antički krajolik Bujštine:
Petrovija, k.č. 280/2 – ulomak tegule (foto: M. Barada) Primjena sustavnog terenskog pregleda i pokušaj pro-
storne analize, Tabula, 10, Pula, 2012: 90 – 128.
arheoloških lokaliteta – u polju oko 800 m istočno do zase- Čuka, Janko, Šalov 2009 M. Čuka, I. Janko, T. Šalov,
oka Jeci i sjeverno od Petrovije još 1907. nađena je rimska Izvještaj o provedenim zaštitnim arheološkim istraživa-
vojnička diploma na brončanoj ploči, a vjerojatno potječe njima na trasi izgradnje plinovoda Vodnjan – Umag na
iz nekropole koju treba očekivati na tom području. Tome položajima VU 021, VU 031/A, VU 052, VU 056, VU 079,
u prilog govori i pronalazak sarkofaga na polju zvanom VU 082, VU 095, VU 096, VU 097, VU 098 VU 113, VU 117
Tornina. Na području između Petrovije i Jeci također su i VU 118, Pula, 2009.
evidentirani ostaci rimske ceste te nedefinirane zidane Matijašić 1986 R. Matijašić, Topografija antičke ruralne
strukture paralelne s cestom, a gotovo po svim obližnjim arhitekture na obalnom području sjeverne Istre, Izdanja
oranicama vidljivi su površinski nalazi rimske kućne i HAD, 2/1982, Pula, 1986: 75 – 98.
građevne keramike, dijelova mozaika, ulomaka mlinskih
kamena i sl. Na području između Petrovije i zaseoka Martina Barada
Makale, južno od Petrovije, tijekom poljoprivrednih radova
u više su navrata pronađeni ulomci imbreksa i tegula (od Summary
kojih neki sa žigovima), zatim ulomci amfora i fine kera-
mike, staklenih posudica te dijelovi poda rađenog u tehnici The 2017 field survey of the area encompassed by the
opus signium. Godine 1966., prilikom oranja pronađen je Petrovija – zapad Urban Plan, from which the parcels
ulomak rimske stele s oštećenim natpisom. Na području with buildings were exempted, revealed surface archaeo-
poznatom po toponimu Vela Boška, južno od Petrovije, logical finds. On parcels with dense undergrowth no finds
odnosno sjeveroistočno od Segeta, prilikom sondažnog were detected, but their existence cannot be completely
arheološkog istraživanja tijekom gradnje plinovoda u elimated.
nekoliko je sondi pronađena znatna količina antičke gra-
đevne i kućne keramike te nekoliko ulomaka novovjekovne
glazirane keramike. Važećim prostornim planom uređe-
nja grada Umaga unutar naselja Petrovija kao kulturna Redni broj: 224
dobra evidentirani su crkva sv. Stjepana Prvomučenika, Lokalitet: Plomin
sagrađena 1647. i barokna kuća Markovich iz 18. st. U Naselje: Plomin
povijesnim katastarskim planovima iz 19. st. vidljivo je da Grad/općina: Kršan
se situacija na području Petrovije nije bitno promijenila. Pravni status: R-0039
Većina parcela unutar područja obuhvata UPU Petrovija Razdoblje: SV, NV
– zapad ostala je u jednakim gabaritima i vidljivo je da Vrsta radova: arheološki nadzor
su i prije nešto manje od 200 godina bile neizgrađene.
Također se može zaključiti da današnja Umaška cesta i Od 25. listopada do 4. prosinca 2017., tijekom deset radnih
državna cesta Umag – Buje prate trasu nekadašnjih povi- dana, djelatnici Službe za arheološku baštinu Hrvatskog
jesnih putova. Područje obuhvata UPU Petrovija – zapad restauratorskog zavoda arheološki su nadzirali radove na
čine dvije veće cjeline: zona sjeverno od stare ceste Buje dijelu južnog bedema u povijesnoj jezgri Plomina. Voditelj
– Umag (Umaška cesta) i zona JZ od iste ceste, odno- nadzora bio je Siniša Pamić, dipl. arheo., zamjenik Josip
sno područje između naselja i groblja. Prilikom terenskog Višnjić, mag. arheo., a u nadzoru je sudjelovala i Mateja
pregleda ponajprije je primjenjivana metoda vizualnog Baričević, dipl. arheo. Izvođač građevinskih radova bila je
opažanja. Prilikom pregledavanja područja obuhvata UPU tvrtka Fidal d.o.o. iz Rijeke, koja je ujedno i osigurala fizičku
Petrovija – zapad, iz kojeg su izuzete parcele na kojima su radnu snagu.
građeni objekti (k.č. zgr. 66/1 i zgr. 90) te dijelovi k.č. 260
i 261/2 na kojima je ograđeni prostor životinjske farme i Program obnove i sanacije južnog bedema u Plominu
poljoprivrednog zemljišta obližnjeg ugostiteljskog objekta, obuhvatio je dio od saniranog dijela bedema 2016., odno-
na većini parcela koje se obrađuju (k.č. 280/2, 279 i 257) sno na k.č. zgr. 23 i k.č. 2/1, k.o. Plomin. Na predmetnom
408
Summary
Archaeological supervision of the works conducted on a

section of the south city walls of the historic core of Plomin
was carried out in November and December 2017. The
supervision was carried out over the earthworks within the
building on cadastral parcel 23, in the part of the basement
where a demolition along the southern wall of the house,
i.e. the city wall was removed. After removing the layers of
demolition and deposit, a stone pavement of the basement
was revealed. Movable finds include pottery shards as well
as 20th century metal and plastic utilitarian everyday items.
Redni broj: 225

Kameno popločenje unutar podruma građevine (foto: S. Pamić) Lokalitet: Plomin – k.č. 2905/49 i 2905/350, k.o. Plomin
Naselje: Plomin
Grad/općina: Kršan
Razdoblje: –
U ožujku 2017. arheološki je nadzirana gradnja vodo-

vodnog priključka za građevinu na adresi Plomin 55 u
Plominu, na k.č. 2905/49 i 2905/350, k.o. Plomin. Lokacija
predmetnih radova nalazi se unutar zaštićene kulturno-
-povijesne cjeline naselja Plomina. Voditeljica arheološkog
nadzora bila je Martina Barada, dipl. arheo., iz tvrtke Arheo
TiM d.o.o., Pula. Radove je izvodio Terakop mehanizacija
d.o.o. Labin, a investitor je bila Općina Kršan.
Građevina uz koju je iskopavan kanal prilikom gradnje

vodovodnog priključka nalazi se na sjeverozapadnoj strani
naselja Plomina, izvan linije nekadašnjega gradskog
bedema. Kanal, širok 70 cm, iskopan je od navedene gra-
đevine do trga ispred nekadašnje gradske lođe na ulazu u
povijesnu jezgru. Ukupna dužina iskopanog kanala izno-
Pogled na južno lice bedema (foto: S. Pamić) sila je nešto manje od 25 m. S obzirom na različite nivoe
području nalazila se urušena građevina, s čijih je zidova

najprije bilo potrebno ukloniti bršljan. Iskop je započeo u
prizemlju građevine, a iskopavali su se slojevi urušenja i
nasipa unutar podruma.
Arheološki je nadzirano iskopavanje urušenog materijala
unutar podruma građevine u širini od 2 m od južnog zida
kuće, odnosno bedema. Tijekom nadzora dokumentirani
su slojevi smeća kojim se zatrpavao prostor te nisu doku-
mentirani arheološki slojevi. Pronađeni pokretni materijal
čine ulomci posuđa, metala i plastike iz posljednjih deset-
ljeća 20. st. Ispod slojeva nasipa pronađeno je djelomično
sačuvano kameno popločenje i vapnena podnica, koji su
bili hodna površina podruma kuće.
S vanjske, južne strane bedema nalazilo se urušenje i
nasip očišćen do matične stijene uz južni zid objekta. S
obzirom na to da matična stijena naglo pada prema jugu,
na spomenutom je području ostalo još neuklonjenog sloja
urušenja, a na padini s južne strane bedema vidljivi su
zidovi koji dijele padinu na terase.
Siniša Pamić Plomin, k.č. 2905/350 – pogled na iskop s istoka (foto: M. Barada)
409
na trasi iskopa, dubina kanala bila je različita. Na najnižoj periodizaciju zidanih struktura, odnosno vrijeme naselje-
je terasi kanal (rov 1) položen okomito na predmetnu gra- nosti lokaliteta, stoga su istraživani dijelovi arhitektonskog
đevinu, u smjeru sjever-jug, a maksimalna dubina iskopa sklopa na kojima se tijekom prijašnjih istraživanja nije došlo
iznosila je 60 cm. Dubina iskopa na srednjoj terasi iznosila do kraja kulturnog sloja, područje između apside i sjevero-
je prosječno 70 cm, a kanal (rov 2) položen je u smjeru zapadnog zida prostora A te tzv. prostori D, E i sonda 1.
zapad-istok, otprilike po sredini postojeće ceste. Na najvi- Prikupljeni podaci upućuju na najmanje četiri graditeljske
šoj terasi na trgu dubina iskopa iznosila je 220 cm (rov 3). faze, koje uključuju pregradnje, dogradnje, odnosno adap-
Između prvih dviju terasa djelomično je razgrađen potporni tacije stambenog prostora od početka 1. do 4. st. Najstarijoj
zid ceste, dok je potporni zid između srednje i gornje terase graditeljskoj fazi pripadaju dvije veće prostorije s mozaič-
probijen u najnižem dijelu, u širini vodovodne cijevi. U svim kom podnom površinom (prostori A i B – D). Prema prelimi-
trima rovovima ispod sloja asfalta i podloge za asfalt nala- narnoj analizi pokretnih nalaza terminust post quem, prva
zio se sloj zemljanog nasipa do dna iskopa. U rovu 2 evi- građevinska faza može se datirati u Tiberijevo razdoblje
dentirana su dva različita sloja asfalta, a na dijelovima rova (14. – 37.), što je potvrđeno nalazima žigova na tegulama
nalazi se matična stijena. U rovu 3 djelomično se umjesto TI•PANSIANA. Zabilježeni su i nešto mlađi tipovi žigova
asfalta nalazi betonska ploča i ispod nje, odnosno iznad iste radionice, s početka druge polovice 1. st., u obliku
zemljanog nasipa, sloj od nabacanog sitnijeg kamenja i NER C…, odnosno iz vremena cara Nerona (54. – 68.).
zemlje, debljine cca 20 cm. Nisu evidentirani nikakvi arhe- Osim Pansiane, jedan je primjerak žiga (A)MBROS iz
ološki nalazi. Lokalitet je iskopavan dva radna dana, s Akvilejske radionice Kvinta Klodija Ambrozija. Podne moza-
pomoću stroja. ičke površine bijele su boje, s dvjema crnim bordurama. U
prostoru A mozaik je u potpunosti odvojen od podloge, zbog
Martina Barada korijenja stabla topole koje je tijekom posljednjih 35 godina
izraslo iznad rimskog mozaika. Pod u sjevernijoj prostoriji s
Summary mozaikom prilikom mlađih građevinskih intervencija probi-
jen je zidom te je mozaik sačuvan na manjem dijelu.
At the end of March 2017 archaeological supervision was Uvid u detaljniju stratigrafiju nalazišta nastojao se dobiti
carried out in the NW part of Plomin, during the excava- istraživanjem intaktnih dijelova nalazišta; područja ozna-
tion of a trench for laying a new water supply connection. čenog radnim nazivom prostor „Eˮ i sonde 1. U prostoru
The site is located within the historic core of Plomin, but „Eˮ prvi sloj činila je jedinica SJ 06, sastavljena od svijetlo
mostly outside the city walls. No archaeological layers or smeđe zemlje, sitnog kamenja, šljunka i pijeska debljine oko
finds were identified. 70 cm. Riječ je o građevnoj šuti, odnosno nasipanom mate-
rijalu prilikom mlađih građevinskih intervencija na građevini.
Velik broj pronađenih željeznih čavala iz tog sloja upućuje
na zaključak o nasipanom građevnom otpadnom materijalu.
Redni broj: 226 Ispod tog sloja zabilježen je zemljani sloj smeđe boje, SJ 13,
Lokalitet: Plomin Luka debljine oko 30 cm. Među ostalim pokretnim nalazima u tom
Naselje: Plomin Luka, Plomin se sloju, tj. njegovu gornjem dijelu, ističu nalazi amfore tipa
Grad/općina: Kršan Africana 2D Grande. S obzirom na to da se amfora datira u
Pravni status: R-0039 drugu polovicu 3. i početak 4. st., sloj građevne šute iznad
Razdoblje: A tog sloja nasipan je vjerojatno krajem 3. ili početkom 4. st. U
Vrsta radova: revizijsko iskopavanje istočnom dijelu prostora „Eˮ, ispod sloja SJ 13, neposredno
uz temelj zida SJ 105 otkopano je ognjište sastavljeno od
Od 27. rujna do 14. listopada 2017. trajala su revizijsko- dviju naopako okrenutih tegula dimenzija 47x60 cm.
-zaštitna i probna arheološka istraživanja lokaliteta Plomin U sondi 1, dimenzija 2,5x1,5 m, lociranoj 10 m sjeveroza-
Luka. Nastavak je to revizijskih istraživanja iz 2016., kada padno od vidljivih ostataka arhitekture, ispod sloja smeđe
je u cilju zaštite i dokumentacije nalazišta uklonjen veći zemlje sa sitnim kamenjem i većom koncentracijom sitnih
dio vegetacije s rimskih arhitektonskih ostataka, istraži- ulomaka građevne keramike, debljine oko 40 cm (SJ 12),
vanih 1982. i 1983. godine (Bulić 2017). Osim istraživanja nalazio se sloj većeg djelomično obrađenog kamenja
rimskog arhitektonskog sklopa (k.č. 527/12, k.o. Plomin), (SJ 14), debljine 25 cm, odnosno urušenje zidane kon-
istražene su tri probne sonde na terasastoj uzvisini iznad strukcije. Ispod urušenja zabilježen je donji dio temeljnog
naselja Plomin Luke (k.č. 551/2, 553 i 11/2, k.o. Plomin). zida građenog od većeg neobrađenog kamenja povezanog
Sudionici istraživanja bili su Davor Bulić (voditelj) i Katarina vapnenim mortom (SJ 21). Smjer pružanja zida uklapa se
Gerometta te osmero studenata povijesti Filozofskog fakul- u orijentaciju ostalih zidova na nalazištu.
teta u Puli. Istraživanja je financiralo Ministarstvo kulture. Nakon istraživanja na k.č. 527/12, k.o. Plomin, izvršen je
mehaničko-biološki tretman panjeva, radi sprečavanja dalj-
Prije početka ovogodišnjih arheoloških istraživanja otpi- njeg utjecaja na istraženu arhitekturu. Nalazište je prekri-
ljene su tri topole, čije je korijenje oštetilo rimski mozaik u veno 300-gramskim geoplatnom i zatrpano kamenim gra-
tzv. prostoru A i ostatke rimskih zidova na širem području nulatom od 0 do 32 mm, u debljini od 30 cm.
prostora A. Osim zaštite lokaliteta od daljnjeg propadanja Prilikom arheološkog pregleda šireg područja Plomin Luke
i njegove dokumentacije za eventualne buduće konzerva- 2015. (Bulić 2016: 403 – 405) zabilježena je znatna kon-
torske i arheološke radove, cilj ovogodišnjih istraživanja centracija antičke keramike na nizovima kamenih gomila
bio je pokušati sakupiti podatke koji bi omogućili precizniju koje okružuju terasastu uzvisinu neposredno iznad naselja
410
Ostaci rimske stambene arhitekture – crvenom bojom označena su područja istraživana 2017. g. (foto: J. Višnjić)
Plomin Luke. Osim građevne keramike i nekarakterističnih

ulomaka amfora, tada je prikupljeno i nekoliko ulomaka tipa
Lamboglia 2 iz prve polovice ili sredine 1. st. pr. Kr. Kamene
gomile omeđuju elipsoidnu površinu terasaste uzvisine,
dimenzija oko 120x230 m te orijentirane u smjeru sjevero-
istok-jugozapad. Na vanjskom sjeveroistočnom dijelu gro-
mače, koja sa sjeverne i istočne strane omeđuje terasastu
uzvisinu, vidljiv je donji red pravilno slaganog većeg kame-
nja koje definira istočnu, vanjsku granicu kamene gomile
i čini svojevrstan suhozid ili zidano lice kamene gomile.
Poslagano veće kamenje jasno je vidljivo na pravocrtnom
potezu od 14 m. Na udaljenosti od oko 1,5 m od smjera
poslaganog većeg kamenja, odnosno istočno od kamene
gomile, nalaze se dva veća kamena bloka, na čijim se povr-
šinama vide tragovi obrade, te dimenzija 162x74x45 cm i
166x86x45 cm. Takvo slagano kamenje u tehnici suhozida
podsjeća na poznatu tehniku gradnje prapovijesnih bedema,
koji obično sadrže lica bedema zidanog većim blokovima i
sitnije neobrađeno kamenje koje ispunjava prostor između Pogled na rimsko nalazište, Plomin i Plominski zaljev (foto: J.
dvaju lica bedema. Anton Gnirs početkom prošlog stoljeća Višnjić)
izrazio je hipotezu da se na mjestu elipsoidne terasaste uzvi-
sine iznad Plomin Luke nalazila akropola rimske Flanone rub kamene gomile, odnosno između suhozida s većim
(Gnirs 1911: 175). S obzirom na postojeće arheološke indi- kamenim blokovima i jednog većeg klesanog kamenog
cije, cilj probnog sondažnog istraživanja na tom području bio bloka (k.č. 551/2, k.o. Plomin). Stratigrafiju sonde od gor-
je potvrđivanje ili opovrgavanje Gnirsove hipoteze. njih prema donjim slojevima čine: SJ 01 – smeđa rahla
Istražene su tri probne sonde, a samo su u jednoj zabi- zemlja s mnogo uglastog kamenja, SJ 02 – kompaktna
lježeni skromni nalazi prapovijesne keramike, dok su glinasta smeđa zemlja s dosta sitnog uglatog kamenja i
druge dvije sonde arheološki sterilne. Sonda 1, veličine SJ 03 – vapnenačka matična stijena. Manja količina nalaza
160x80 cm, nalazila se neposredno uz sjeveroistočni zabilježena je u SJ 02: manji ulomak brončanog lima i nešto
411
Summary
Revisionary rescue and probe archaeological excavations

of the site of Plomin Luka were conducted in the course of
2017. The aim of the investigation was to find information
that would enable a more precise periodisation of masonry
structures, i.e. the occupation of the site. The excavations
were carried out on selected parts of the architectural com-
plex where previous excavations had not reached the end
of the cultural layer. The finds point to at least four con-
struction phases from the reign of Tiberius to the fourth
century. The probes opened on a terraced elevation over-
looking Plomin Luka tried to establish possible archaeolog-
ical traced of a Roman settlement as suggested by surface
finds. The results of the probing were negative.
Sonda 1 i suhozid s monolitnim kamenim blokovima (foto: K.

Gerometta) Redni broj: 227
Lokalitet: Poreč – povijesna jezgra
sitnijih ulomaka prapovijesne keramike. Međutim, suhozid Naselje: Poreč
s većim kamenim blokovima u vertikalnom smislu nalazi Grad/općina: Poreč
se oko 30 cm iznad sloja SJ 02 te je nemoguće dovesti u Pravni status: Z-2544
vezu suhozidnu gradnju gomile s prapovijesnom kerami- Razdoblje: A, SV, NV
kom u sondi 1. Ta je prapovijesna keramika na to mjesto Vrsta radova: arheološko sondiranje
vjerojatno dospjela erozijom s obližnjeg brežuljka, gdje je
potvrđeno gradinsko naselje (Buršić-Matijašić 2007: 346, Od 19. listopada 2016. do 27. ožujka 2017., s prekidima
347), odnosno današnji Plomin. je trajalo probno arheološko iskopavanje (sondiranje) u
Sonda 2, dimenzija 2x2 m, postavljena je s druge strane sklopu obnove starogradske jezgre grada Poreča, faze 2 i
gromače, na najvišu terasu terasaste uzvisine, (k.č. 553, 5. Otvoreno je sedam arheoloških sondi, četiri na području
k.o. Plomin), te je u arheološkom smislu riječ o potpuno Marafora i tri na području Istarske sabornice. Voditelj
sterilnim slojevima, bez nalaza materijalne kulture. Sonda arheološkog iskopavanja bio je Davor Munda, arheolog
3, dimenzija 1x1 m, istražena je u neposrednoj blizini suho- Zavičajnog muzeja Poreštine. Sve je sonde geodetski sni-
zida u kojem su ugrađena klesanjem obrađena tri mono- mila tvrtka Geoplan d.o.o. iz Poreča, koja je izradila i dio
litna kamena bloka u obliku kvadra (k.č. 11/2, k.o. Plomin). nacrtne dokumentacije. Potrebnu radnu snagu osigurale
Bočna je površina blokova bunjasta i ispupčena u odnosu su tvrtke Grasa d.o.o. iz Zagreba i tvrtka Vežnaver d.o.o. iz
na bridove blokova. Površina bridova blokova fino je obra- Poreča. Investitor radova bio je Grad Poreč.
đena isklesanom pravilnom ravnom profilacijom, anatiro-
zom, visine oko 2 cm (Bulić 2016: 404 – 405). Veliki kameni Sonda 1
blokovi pripadaju tzv. megalitskoj tehnici gradnje obrambe- Veličina Sonde 1 iznosila je 4x2 m (duža strana orijenta-
nih bedema, koja je karakteristična za posljednja stoljeća cije sjever-jug), a bila je postavljena sjeverno od barokne
prapovijesti na srednjem i južnom Jadranu, ali je jednaka palače Basso, odnosno uz sam zapadni rub antičkog
tehnika na sjevernom Jadranu rabljena i u ranom rimskom foruma. Prilikom prethodnih arheoloških istraživanja bio je
dobu (Lipovac 1991: 37 – 46). U sondi 3, poput sonde 2, otkriven dio sjeverozapadnog ruba antičkog foruma, koji je
nisu zabilježeni arheološki nalazi. i danas vidljiv in situ. Stratigrafska situacija Sonde 1 bila
je vrlo jednostavna, s obzirom na to da su u njoj identifi-
Literatura cirana svega tri već prethodno prekopana zemljana sloja.
Točno po sredini Sonde 1 pronađeni su ostaci zida (SJ 004,
Bulić 2016 D. Bulić, Plomin Luka, HAG, 12/2015, Zagreb, AV=4,14), koji je bio građen od većih grubo klesanih kame-
2016: 403 – 406. nih blokova povezani žbukom sive boje. Taj se zid pružao u
Bulić 2017 D. Bulić, Plomin Luka, HAG, 13/2016, Zagreb, smjeru sjever-jug i bio je nastavak zida koji je bio identifici-
2017. ran prilikom prethodnih arheoloških istraživanja u sjevero-
Buršić-Matijašić 2007 K. Buršić-Matijašić, Gradine Istre, zapadnom dijelu antičkog foruma.
Povijest prije povijesti, Pula, 2007. Temeljnu stopu zida SJ 004 činila je duga stuba/bazament
Gnirs 1911 A. Gnirs, Aus Flanona, Jahrbuch für (SJ 006, AV=3,74), koja se nalazila na zapadnoj strani
Altertumskunde, 5, Wien, 1911: 174, 175. foruma i koja je također već otkrivena prilikom prethodnih
Lipovac 1991 G. Lipovac, Razmatranja o problemima arheoloških istraživanja. Ta je stuba delimitirala popločenje
antičkog bedema grada Krka – povodom novih nalaza, foruma (AV=3,54), koje je bilo sastavljeno od velikih mono-
Prilozi IAZ, 8, Zagreb, 1991: 37 – 46. litnih pravokutnih kamenih ploča (SJ 007), odnosno bila je
rub zapadnog dijela foruma te je istodobno služila i kao
dr. sc. Davor Bulić postolje za kamene ploče, kojima je bio ukrašen zapadni
412
dio antičkog trga. Tijekom istraživanja Sonde 1 pronađeno pronađeni nikakvi ostaci zida. Dakle, može se pretpostaviti
je vrlo malo pokretnih arheoloških nalaza, vjerojatno zbog da je zid možda i postojao, ali da nije sačuvan, odnosno
toga što su svi zemljani slojevi bili prekopani više puta. da je poslije uništen ili da su se ondje nalazile nekakve
drugačije kamene ili drvene strukture, koje nisu sačuvane.
Sonda 2 Kao i kod Sonde 1, unutar Sonde 2 pronađeno je vrlo malo
Veličina Sonde 2 iznosila je 2x3 m (duža strana orijenta- pokretnih arheoloških nalaza jer su zemljani slojevi koji su
cije istok-zapad), a bila je postavljena južno od barokne je popunjavali bili prekopani više puta.
palače Basso, odnosno s južne strane velikog antičkog
hrama, uz sam zapadni rub antičkog foruma. Kao i kod Sonda 3
Sonde 1, stratigrafska situacija Sonde 2 bila je vrlo jedno- Veličina Sonde 3 iznosila je 2x2 m, a bila je postavljena
stavna jer su u njoj identificirana svega dva zemljana sloja, ispred današnjeg ulaza u Istarsku sabornicu, odnosno u sje-
u kojima su pronađene cijevi suvremenih instalacija. Sloj verozapadnom kutu crkve sv. Franje. Sonda 3 postavljena
SJ 009 pokrivao je popločenje antičkog foruma (AV=3,51), je ciljano baš u tom dijelu grada kako bi se pronašao južni
koje je bilo sastavljeno od velikih obrađenih pravokutnih zid ranokršćanske crkve sv. Tome iz 5. st. jer su tijekom
kamenih ploča (SJ 010), te dugu stubu/bazament (SJ 011, prethodnih istraživanja identificirana čak tri zida spome-
AV=3,73), koja je delimitirala jugozapadni rub antičkog nute crkve. Tijekom istraživanja Sonde 3 pronađeno je šest
foruma. Stuba SJ 011, koja je identificirana u Sondi 2, bila grobova. Nažalost, ti su grobovi bili dosta oštećeni jer je taj
je postavljena u istoj liniji s onom identificiranom u Sondi 1 dio grada već bio prekopan radi postavljanja infrastruktur-
(SJ 006). Međutim, ne može se govoriti o identičnoj arhe- nih vodova. Svi su grobovi, odnosno dijelovi kostura koji su
ološkoj situaciji jer je stuba iz Sonde 2 bila znatno grublje se sačuvali, bili orijentirani u smjeru istok-zapad i svi su bili
isklesana te je na njoj utor bio znatno plići i na njoj nisu položeni na sloju nabijene zemlje. Uz kosture nije pronađen
nikakav grobni prilog. Grob 1 bio je postavljen iznad groba
2, grobovi 3, 4 i 5 bili su poredani jedan do drugog, dok se
grob 6 nalazio ispod njih. Od ukupno šest grobova, samo
je u jednom sačuvana lubanja. Kod četiriju ukopa mogla se
prepoznati nekakva jednostavna grobna arhitektura, koja je
bila sastavljena od ulomaka kamenih škrilja ili od većih neo-
brađenih kamenih ulomaka. Grob 3, jedini u kojemu je od
kostura sačuvana i lubanja, imao je nešto složeniju grobnu
arhitekturu. Naime, sjeverno od kostura nalazila se dobro
građena zidana struktura (SJ 020), za koju se poslije usta-
novilo da je zapravo južni zid ranokršćanske crkve sv. Tome.
Točna datacija pronađenih grobova bit će moguća samo
nakon laboratorijskih analiza, ali preliminarno, na temelju
njihove stratigrafske pozicije te na temelju pokretnih arhe-
oloških nalaza u donjim dijelovima sloja SJ 017, najstariji
identificirani grobovi mogu se datirati u ranokršćansko raz-
doblje, odnosno u razdoblje nakon gradnje crkve sv. Tome,
dok su posljednji ukopi nastali najkasnije u 12. st., odno-
sno prije početka gradnje franjevačke crkve. Ostaci ljudskih
kostura, nakon što su očišćeni, fotodokumentirani i iscrtani,
izvađeni su i preneseni u čuvaonicu Zavičajnog muzeja
Poreštine radi daljnje antropološke i laboratorijske analize.
Sonda 4
Veličina Sonde 4 iznosila je 2x2,50 m, a bila je postavljena
jugoistočno od crkve sv. Franje. Najvažniji nalaz unutar te
sonde jest veći masivan zid (SJ 028, AV=4,77), koji je bio
orijentiran u smjeru sjever-jug. Zid je bio građen od kame-
nih blokova različite veličine i različitog stupnja obrade,
koji su bili uslojeni vrlo nepravilno te povezani grubom
žbukom bijele boje. Temeljnu stopu zida činili su živa sti-
jena (AV=3,96) i masna crvena zemlja (zdravica). Njegova
prosječna širina iznosila je 76 cm, maksimalna sačuvana
visina 88 cm, a maksimalna izmjeriva dužina 221 cm. Ispod
zemljanog sloja SJ 027 pojavio se sloj SJ 031 (AV=4,30),
odnosno sloj rahle crvenkastosmeđe zemlje s primjesama
kamenčića, u kojemu je pronađeno puno ulomaka kasno-
antičke keramike. Unutar tog sloja, istočno od zida SJ 028
Zračna snimka sjeverozapadnog dijela foruma, s pogledom na pronađeni su ostaci manjeg ognjišta (SJ 030, AV=4,19),
Sondu 1 (foto: M. Orlić) koje je bilo građeno od manjih kamenih ulomaka i većih
413
gradsku knjižnicu, odnosno na prostoru pretpostavljenog

sjecišta glavnog antičkog Decumanusa i zapadnog Carda,
koji se protezao duž istočne strane Foruma. Stratigrafska
situacija Sonde 6 bila je također vrlo jednostavna. S obzi-
rom na to da je taj dio grada od druge polovice 19. st. do
druge polovice 20. st. više puta bio prekopan, svi su isko-
pani zemljani slojevi bili ispremiješani, tako da su se u istom
sloju našli antički nalazi (keramički ulomci, kockice mozaika,
ulomci fresaka), srednjovjekovni ulomci posuda, pa sve do
nalaza koji se mogu datirati u 19. i 20. st. Najvažnije arhe-
ološke strukture pronađene unutar Sonde 6 zasigurno su
ostaci popločenja glavnog antičkog Decumanusa (SJ 043),
njegov rubnik (nogostup) (SJ 044) i sjeverno od njega
ostaci zida nekakva objekta (SJ 045), koji je vjerojatno bio
javnog karaktera jer se nalazio duž glavne gradske ulice,
nadomak središta grada, odnosno rimskog foruma.
Sonda 7
Veličina Sonde 7 iznosila je 3,1x6,70 m (duža strana orijen-
tacije sjever-jug), a bila je postavljena zapadno od takozva-
nog Comitiuma, na prostoru gdje se prema katastarskim
planovima iz 19. st. nalazila apsida crkve sv. Jurja. Prema
pisanim izvorima, crkva je porušena 1890. godine. Nakon
što je uklonjeno današnje popločenje (AV=3,89), pojavio
se tanak sloj pijeska i šljunka (AV=3,83), koji je postavljen
radi niveliranja terena. Ispod njega pojavio se sloj tamno
smeđe rahle zemlje s primjesama sitnog kamenja (SJ 046,
AV=3,74). Već unutar tog sloja pronađeni su ostaci teme-
lja apside crkve sv. Jurja (SJ 049, AV=3,66). Iako je sama
apsida u potpunosti uništena, ipak je njezinu veličinu i oblik
Antički decumanus, rubnik (nogostup) i ostaci zida SJ 045, Sonda

6 (foto: D. Munda)
lomljenaca, na kojima su bili vidljivi tragovi gorenja. Slično

ognjište (SJ 034) s tragovima gorenja, na gotovo jedna-
koj nadmorskoj visini (AV=4,23) i u istom zemljanom sloju
identificirano je i zapadno od zida SJ 028. Prema arheološ-
kim nalazima sloja u kojemu se nalazila njegova temeljna
stopa te prema njegovoj tehnici gradnje, masivan zid
SJ 028 treba datirati u kasnu antiku.
Sonda 5
Veličina Sonde 5 iznosila je 2x2 m, a bila je postavljena u jugo-
zapadnom kutu crkve sv. Franje. Stratigrafska situacija Sonde
5 bila je vrlo jednostavna jer u njoj nisu pronađene nikakve
arheološke strukture te je identificirano svega nekoliko zemlja-
nih slojeva. Sloj u kojemu je pronađeno najviše nalaza jest
sloj SJ 037 (AV=2,96), unutar kojeg je nađeno nekoliko grubo
klesanih kamenih blokova, veća nakupina razbijenih morskih
školjaka te nekoliko ulomaka rimskih posuda. Posebno brojni,
unutar tog sloja, bili su keramički pršljeni različite veličine, koji
su upotrebljavani kao utezi za mreže, te jedna veća brončana
udica. S obzirom na to da je Sonda 5 postavljena uz samo
pročelje crkve sv. Franje, prilikom istraživanja sonde očišćeni
su i fotodokumentirani temelji samog objekta.
Sonda 6
Veličina Sonde 6 iznosila je 5x2,1 m (duža strana orijen- Ulomak uljanice s prikazom ranjene amazonke, Sonda 7 (foto: D.
tacije istok-zapad), a bila je postavljena nasuprot ulaza u Munda)
414
bilo moguće rekonstruirati zahvaljujući sačuvanom teme- it. The foundations of the apse of the church of St George,
lju, koji je istražen i detaljno dokumentiran. Za razliku od demolished in 1890, were investigated in probe 7. It can
ostalih šest sondi koje su imale vrlo jednostavnu stratigra- be assumed that the church was built in the early medieval
fiju, unutar Sonde 7 pronađena je vrlo složena stratigrafska period.
situacija, s više zemljanih slojeva (SJ 047, SJ 048, SJ 052,
SJ 053, SJ 054, SJ 055, SJ 057, SJ 061) u kojima su prona-
đeni brojni pokretni arheološki nalazi. Prepuni važnih antič-
kih nalaza s ulomcima, koji se mogu datirati u prvo razdo- Redni broj: 228
blje antičkoga grada, bili su posebno slojevi SJ 052/053 i Lokalitet: Premantura – uvala Debeljak
SJ 061. Na temelju stratigrafskih podataka, oblika temelja Naselje: Premantura
apside te materijalnih ostataka slojeva u kojemu se ona Grad/općina: Medulin
nalazila, s pravom se može tvrditi da je crkva sv. Jurja Pravni status: postupak u tijeku
gotovo sigurno građena već tijekom ranog srednjeg vijeka, Razdoblje: A
a ne tek u doba romanike, kako je do danas pretpostavljala Vrsta radova: podvodno istraživanje
većina autora koji su o njoj pisali.
U rujnu i listopadu 2017. nastavljeno je podmorsko arhe-
Nakon istraživanja i detaljnog dokumentiranja svih nepo- ološko istraživanje kasnoantičke brodske konstrukcije
kretnih arheoloških struktura unutar svih sedam sondi, u u uvali Debeljak kod Premanture. Istraživanje je rezultat
dogovoru s nadležnim konzervatorskim odjelom strukture međunarodne suradnje između Arheološkog muzeja Istre
su pokrivene debelim 300-gramskim polipropilenskim geo- i Centre Camille Jullian (CNRS, Sveučilište u Marseilleu)
tekstilom te ponovno zatrpane pijeskom i zemljom. iz Francuske. Voditeljica istraživanja bila je dr. sc. Ida
Koncani Uhač (Arheološki muzej Istre), Marko Uhač
Literatura (Konzervatorski odjel u Puli) i dr. sc. Giulia Boetto (CCJ,
CNRS, Sveučilište u Marseilleu). Na terenu su uz stručni
Baldini 1997 M. Baldini, Parentium – Topografia antica, dio hrvatske i francuske ekipe, sudjelovali i ronioci iz
Atti CRSR, XXVII, Rovinj, 1997. Društva za podvodna istraživanja MINA – Pula te udruge
Babudri 1912 F. Babbudri, Le antiche chiese di Parenzo, Eko more iz Medulina. Istraživanja su realizirana financij-
Poreč, 1912. skom potporom Ministarstva kulture, vlastitim sredstvima
Franciskanski katastar 1820 Državni arhiv u Trstu, Arheološkog muzeja Istre, sredstvima Centra Camille
Catasto Franceschino, mappe 328b, 1820. Jullian (Sveučilište Aix Marseille, CNRS) te sredstvima
Prelog 2007 M. Prelog, Poreč, grad i spomenici, Zagreb, udruge Eko more iz Medulina, koje je na raspolaganje sta-
2007. vila Općina Medulin.
Šonje 1982 A. Šonje, Crkvena arhitektura zapadne Istre,
Područje Porečke biskupije od IV. do XVI. stoljeća, Zagreb, Ostaci brodske konstrukcije nalaze se na pješčanom dnu,
1982. na dubini od 4 m, u uvali Debeljak na istočnoj obali rta
Kamenjaka. Oplata je međusobno spojena klasičnim rim-
Davor Munda skim sustavom gradnje jezičac/utor. Ostaci broda radiokar-
bonski su datirani u kraj 4. i početak 5. st. Godine 2017.,
Summary nakon uklanjanja zaštitne mreže na istočnom dijelu nalazi-
šta, najprije je istraženo kvadratno mrežište (šest kvadra-
Probe archaeological excavations within the framework nata, dimenzija 2x2 m). Istraživanje unutar mrežišta pro-
of the revitalisation of the historic core of Poreč, phases 2 vedeno je do faze finog čišćenja i dokumentiranja, nakon
and 5, were carried out from October 2016 to March 2017. čega su profili mrežišta razmontirani i stavljeni sa strane
Seven probes were opened, thereof four in the territory of nalazišta. Svi dijelovi istraživane brodske konstrukcije
Marafor and three in the area of Istarska sabornica. Probes označeni su radi izrade fotogrametrije.
1 and 2 covered the western area of the Roman Forum.
Both probes revealed the pavement of the forum, made of
large rectangular stone blocks and a long stair/basament
that bounded western part of the forum. Probes 3, 4 and 5
were opened in the area of Istarska sabornica, i.e. to the
west and east of the former church of St Francis of the 13th
century. The excavations in probe 3 revealed six graves
and the remains of the southern wall of the Early Christian,
fifth c. church of St Thomas. Probe 4 contained the remains
of a large massive wall, which can be dated to the Late
Antiquity. Within probe 5 there were no immovable archae-
ological finds, but uncovered were scarce movable finds.
The most significant archaeological structures within probe
6 are the remains of the pavement of the Decumanus, its
kerb (sidewalk) and the remains of a wall that belonged to
an Antiquity-period public building, located to the north of Početak istraživanja (foto: B. Danevski)
415
umetnutim u utore u bokove platica, nakon čega su jezičci

učvršćeni malim drvenim čavlima s obiju strana sljubnice
platica.
Rebra su prosječne širine 9,11 cm, a visine 12,7 cm.
Sastoje se od nekoliko elemenata koji su pričvršćeni drve-
nim čavlima (promjera 1,5 cm) za brodsku oplatu.
Jedno je rebro, F6S, metalnim svornjakom bilo spojeno s
kobilicom. To i susjedno rebro imaju utor s gornje strane,
koji je služio za ugradnju i spajanje gornjih elemenata
(možda dohrptenice). Razmak između rebara iznosi u pro-
sjeku oko 17,6 cm.
Prisutnost elemenata koji su služili za popravak rebara te
njihove zamjene prilikom naknadnih rekonstrukcija broda
je vidljiva, ali još treba biti potvrđena. Također su zabilje-
ženi tragovi brodograditeljskih oznaka, dok tragovi alata u
Proučavanje brodske konstrukcije (foto: L. Damelet) drvu zaslužuju detaljno analiziranje tijekom budućih arheo-
loških istraživanja.
Na nalazištu je napravljena i preliminarna dendroarheo-
loška analiza. Uzorkovani su uzorci drva za ksilološke,
dendrokronološke i dendromorfološke analize. S brodske
konstrukcije sustavno je uzeto 117 ksiloloških uzoraka: 48
s oplate, 54 s rebara i 15 s neidentificiranih dijelova broda.
Također je uzeto 80 uzoraka koji su pripadali rastresenim
elementima prikupljenima oko brodskog korita (ulomci
rebara i oplate, spojni elementi). Na području oko i između
oplate brodske konstrukcije pronađeno je nekoliko drvenih
dijelova koji pripadaju trupu te su od njih uzeti uzorci radi
analize određivanja vrste drva i dendrokronoloških analiza.
Na nalazištu su prikupljeni manji utilitarni predmeti koji su
pripadali brodskoj opremi te brodskoj kuhinji. Također su
pronađeni ulomci orijentalnih amfora tipa Late Roman 1,
ulomci kuhinjske i stolne keramike.
Nakon završetka istraživanja, brodska konstrukcija prekri-
Pogled na istočni kraj broda (foto: L. Damelet) vena je pijeskom, geotestilom i kamenjem te je iznad nje
postavljeno zaštitno metalno mrežište, koje je fiksirano na
betonske blokove. Nalazište je na istočnom dijelu prekri-
veno dodatnom armaturnom mrežom jer taj dio brodske
konstrukcije prošle godine nije bio vidljiv, a istražen je tije-
kom ovogodišnje kampanje.
Ida Koncani Uhač

Drveni spojni elementi brodske konstrukcije: drveni jezičac unutar Marko Uhač
platice, jezičci s malim drvenim čavlima, presjek rebra s drvenim Giulia Boetto
čavlom (foto: L. Damelet)
Summary
Istočni kraj brodske konstrukcije očišćen je u dužini od 5 m
i širini od 7 m. Čitavo brodsko korito prekriveno je vlakna- Underwater archaeological excavations of a Late Antiquity
stim ostacima biljke Cymodoceaceae (debljine do 1 cm), shipwreck in Debeljak Cove near Premantura were
koju će analizirati morski biolozi. resumed in the course of 2017. The shipwreck can be
Na istraženom dijelu brodske konstrukcije sačuvani su dije- dated to the turn of the fifth century. This year`s excava-
lovi trupa broda. Oplata se sastoji od 21 voja na sjevernoj tions encompassed the eastern part of the construction.
strani i 22 voja na južnoj, s ukupno 22 platice na sjevernoj The planking consists of 21 strakes on the norther side and
i 27 na južnoj strani. Poprečna brodska konstrukcija sastoji 22 strakes on the southern side. There are 22 planks in
se od 14 rebara na sjevernom boku broda te 22 rebra na the north and 27 in the south. The transverse construction
južnom boku. Nijedan element unutarnje podnice nije pro- consists of 14 ribs on the northern side and 22 ribs on the
nađen u svom izvornom položaju na rebrima. southern side. Neither of the elements of the ship`s floor
Brodske su platice prosječne širine 13 cm, a debljine were found in their original position on the ribs. The planks
3,4 cm. Prilikom pregledavanja oplate uočeno je nekoliko were joined by rectangular or slightly trapezoidal tenon
kosih spojeva platica te izgubljenih spojeva platica, koji joints, which were inserted into corresponding mortises
su nužni za gradnju oplate na brodskim krajevima. Platice cut into the planks. The tenon joints were then fastened
su spojene pravokutnim ili blago trapezoidnim jezičcima, with small wooden nails on both sides of the seams. The
416
ribs consist of several elements that were fastened to the

outer planking by wooden nails. One rib, F6S was joined
to the keel by a bolt. A preliminary dendro-archaeological
analysis was also conducted. Wood samples were taken to
determine the type of wood as well as for dendro-chrono-
logical and dendro-morphological analyses. Many utilitar-
ian items that belonged to the ship equipment and kitchen
were found. Also found were fragments of Oriental wine
amphorae of the Late Roman 1 type as well as kitchenware
and tableware shards.
Redni broj: 229

Lokalitet: Pula – Amfiteatar
Naselje: Pula
Grad/općina: Pula Tlocrtni prikaz amfiteatra u Puli, s označenom zonom iskopavanja
Pravni status: Z-863, N-9
Razdoblje: A
Od 13. do 24. ožujka 2017. arheološki su nadzirani gra-

đevinski radovi prilikom gradnje drenaže dijela središnje
cirkularne šetnice amfiteatra u Puli. Radove je nadzirala
kustosica Aska Šopar, djelatnica Arheološkog muzeja Istre,
a građevinske radove izvodila je tvrtka Kapitel d.o.o. iz
Žminja. Financijska sredstva osigurao je Arheološki muzej
Istre.
Amfiteatar u Puli jedna je od najbolje sačuvanih antičkih

građevina u Hrvatskoj, a datira se u 1. st. Oduvijek je pri-
vlačio pažnju različitih umjetnika, arhitekata i putopisaca,
stoga ne čudi da su prva arheološka istraživanja unutar
amfiteatra započela već sredinom 18. st. Istraživanja i
restauratorski radovi intenzivirali su se u razdoblju talijan-
ske vlasti, između dvaju svjetskih ratova. Posljednje veće
intervencije zabilježene su 80-ih godina 20. st., kada se
amfiteatar građevinskim radovima pokušao prilagoditi ugo-
stiteljskim, zabavnim i komercijalnim sadržajima, koji su
ubrzo uklonjeni. Posljednjih 20-ak godina Arheološki muzej
Istre redovito održava, konzervira i restaurira strukturne
dijelove te važne antičke građevine.
Za potrebe gradnje drenaže otvorena je površina veličine
16,5x3,3 m te dodatni dio veličine 1,5x0,8 m, u produžetku
prema sjeveru. Širina iskopa odgovarala je širini izvor-
nog koncentričnog hodnika na zapadnoj strani amfiteatra.
Površinski iskop obavljao se malim strojnim bagerom, a
ostatak je realiziran ručno.
Radovi su obuhvatili površinu koncentričnog koridora
dužine 18 m, koji odgovara antičkom hodniku između
prvog i drugog kata gledališta sa zapadne, morske strane
amfiteatra. Istraživano područje nalazi se sjeverno od zavr-
šetka stubišta današnjega glavnog, jugozapadnog ulaza u Ostaci vapnene podloge nedostajućeg popločenja koncentričnog
građevinu. koridora unutar iskopa (zračna snimka: Z. Grbin)
Nakon uklanjanja površinskog sloja nabijenog šljunka i
nasute zemlje ispod njega, uočeni su dijelovi originalne prstena arkada uz južni, glavni ulazni hodnik). Prilikom
vapnene podloge, danas nepostojećeg kamenog oploče- iskopavanja ustanovljeno je da je vapnena podnica saču-
nja antičke hodne površine. Treba napomenuti da su ostaci vana na dvjema pozicijama čitavom širinom koncentričnog
izvornih kamenih ploča sačuvani na nekoliko pozicija hodnika. Prvi, južni segment podloge pruža se u dužini od
unutar amfiteatra (u četirima ulaznim hodnicima na zapad- oko 7 m, a drugi je nešto duži od 4 m. Gornje lice vapnene
noj strani amfiteatra i u kružnom hodniku između dvaju podloge nije se sačuvalo, već su nađeni samo podslojevi.
417
Redni broj: 230

Lokalitet: Pula – Amfiteatar – Via Flavia
Naselje: Pula
Grad/općina: Pula
Pravni status: Z-863, N-9
Razdoblje: A
Od 6. lipnja 2016. do 4. siječnja 2017. te od 26. siječnja

do 16. veljače 2017. godine (139 radnih dana), Arheološki
muzej Istre u Puli zaštitno je arheološki istražio lokaciju
Pula, Amfiteatar – Flavijevska ulica (Via Flavia) (k.č. 1399,
zgr. 1800, k.o. Pula). Pod stručnim vodstvom kustosice
Silvane Petešić, u istraživanju su sudjelovale kustosica
Aska Šopar i kustosica vježbenica Aneta Vežnaver. Fizičke
radove obavljali su zatvorenici Zatvora u Puli. Crtaću
dokumentaciju izradio je muzejski tehničar Ivo Juričić, a
geodetsko skeniranje lokaliteta tvrtka AGG d.o.o. iz Pule.
Uklanjanje recentnih zidanih struktura ograde i vegetacije te
Ostaci vapnene podloge unutar koncentričnog koridora, pogled cjelokupan odvoz materijala obavila je tvrtka Kapitel d.o.o. iz
prema jugu (foto: A. Šopar) Žminja. Radove je financirao Arheološki muzej Istre u Puli.
Tvrda i nabijena vapnena podnica sadržavala je usitnjenu Godine 2016. i manjim dijelom 2017., arheološki je istraži-
opeku, veće kamenje i šljunak. Na pozicijama gdje je vana površina ispred zapadnog zidnog plašta amfiteatra u
vapnena podloga uništena prijašnjim intervencijama nala- Puli. Cilj radova bio je uklanjanje recentnog ogradnog zida
zila se nasuta smeđa rahla zemlja. Podnica je na trima (cca 80 m), otkrivanje preostalog dijela rimske ceste i njezina
pozicijama dodatno uništena betonskim bazama s četvrta- prezentacija te uređenje cijele površine ispred zapadnog
stim utorima za vertikalne nosače, što navodi na zaključak plašta amfiteatra, kako bi se stvorili uvjeti za olakšan pristup
da je taj dio podnice hodnika uništen prilikom recentnijih osobama s invaliditetom u izložbeni prostor, koji se nalazi
građevinskih radova. ispod razine borilišta amfiteatra. Ta je kampanja bila nasta-
Situacija je dokumentirana te je započelo iskopavanje vak istraživanja navedene lokacije 2007./2008. godine.
drenažnog kanala, za što je bilo potrebno (po sredini kon- U tom je razdoblju uklonjena dionica opločenja istočnog
centričnog hodnika) spustiti razinu za oko 0,4 m ispod nogostupa suvremene prometnice (Flavijevska ulica), koja
razine trenutačne hodne površine. Prilikom iskopavanja se u širini od 1,80 m protezala ispred amfiteatra do linije nje-
kanala djelomično je uklonjena pronađena vapnena pod- gove sjeverozapadne kule. Prilikom iskopavanja otkriven je
loga. Prilikom nadzora nije pronađen pokretni arheološki dio kamenog opločenja rimske ceste, nazvane Via Flavia,
materijal. koja je u vrijeme antike bila glavna cestovna komunikacija u
Istri, a vodila je od kolonije Pule prema Poreču (Parentium)
Literatura i Trstu (Tergeste), sve do Akvileje (Aquileia). Trasa ceste
ispred amfiteatra 78. – 79. bila je prekrivena velikim i debe-
Mlakar 1996 Š. Mlakar, Amfiteatar u Puli, Pula, 1996. lim pločama od kamena vapnenca.
Starac 2010 A. Starac, Amphitheater at Pula, Pula, 2010. U ovogodišnjoj je sezoni arheološkim radovima bila obu-
hvaćena preostala neistražena površina, a ona se prostirala
Aska Šopar od ogradnog zida sa živicom na zapadu, do zidnog plašta
amfiteatra na istoku. Po dužoj osi površina iskopa sezala
Summary je od sjevernog zida jugozapadnog tornja do kraja sjevero-
zapadnog tornja amfiteatra. U istoj zoni, uz sam plašt amfi-
In the course of March 2017 archaeological supervision was teatra nalazi se antički zidani kanal, prekriven masivnim
carried out during the construction of a drainage system kamenim pločama. Riječ je o sastavnom dijelu cjelokupnog
of the central circular promenade of the Amphitheatre in sustava kanala, građenog za potrebe odvodnje oborinskih i
Pula. The works encompassed an 18 m long concentric ostalih voda iz amfiteatra. Prilikom istraživanja 2007./2008.,
corridor, which corresponds to the Antiquity-period hallway te dodatno 2016., ponovno je dokumentirana cijela trasa
between the first and second floors of the seating sections kanala, koja se nalazi izvan amfiteatra. Izvan unutrašnjosti
in the western, seaward side of the Amphitheatre. The dig objekta između južnog i središnjeg pilona jugozapadne kule,
was opened to the north of the ending of the staircase that južni se krak kanala proteže prema sjeveru sve do ispred
leads to the modern, SW entrance. Under a surface layer ulaza u hodnik, koji vodi u centralnu podzemnu prostoriju
of gravel and deposited soil were the remains of the origi- amfiteatra. Taj se ulaz nalazi točno u sredini zapadnog dijela
nal limestone bedding of an Antiquity-period and no longer plašta amfiteatra, između južnog i sjevernog tornja. Sjeverni
existing stone paving. The finding of the limestone bed- krak kanala izlazi iz amfiteatra između južnog i središnjeg
ding has significantly elucidated the construction of original pilona sjeverozapadne kule i spaja se s južnim krakom na
walking surfaces in the Amphitheatre. prethodno spomenutoj poziciji. Na istoj se poziciji spaja i
418
Rimska cesta Via Flavia i pogled na zapadni zidni plašt amfiteatra u Puli, pogled prema jugu (foto: S. Petešić)
odvodni kanal, koji se proteže ispod hodne površine ulaz maloj dubini u odnosu na nivo današnje hodne površine, a
nog hodnika, koji vodi u podzemnu prostoriju amfiteatra. cijevi je bilo potrebno ukopati što dublje, neki su njezini dije-
Voda koja se slijevala iz tih triju kanala odvodila se nadalje lovi devastirani. Time je kontinuitet pružanja kamenog oplo-
kroz četvrti krak, koji se ispod kamenog opločenja rimske čenja rimske ceste na nekoliko mjesta bio prekinut. Osim
ceste pruža u smjeru zapada. Kanal je nekoć odvodio toga, dijelovi antičkog kanala i opločenja ceste dodatno su
oborinske vode prema moru. U današnje vrijeme taj krak oštećeni prilikom gradnje triju šahtova. Tijekom iskopa u
kanala završava u obližnjem Valerijinu parku. Unutrašnjost južnoj polovici lokaliteta pronađen je električni kabel prekri-
potonje trase kanala snimljena je tijekom istraživanja 2016. ven opekama, koji je bio ukopan u izvornu rimsku vapnenu
godine. Uz vrlo otežane uvjete zbog visoko nataložene podlogu nedostajućeg opločenja. Te su se intervencije
zemlje, djelatnici AMI-ja, arheolog Dario Maršanić i arhe- dogodile 80-ih godina 20. st., kada je adaptiran zapadni
ološki tehničar Petar Krnjus prošli su puzeći tom trasom dio amfiteatra. Tim su radovima pojedini trapezoidni pro-
kanala. Snimka je pokazala da je kanal u početnom dijelu stori koji se nalaze na nivou povišenog temelja amfiteatra,
prekriven ravnim kamenim pločama rimske ceste, a zatim je a koje tvore radijalni i koncentrični zidovi, bili prilagođeni
nadsvođen bačvastim svodom. Još se i danas unutar onih novim potrebama povezanima s ugostiteljskim i komercijal-
dionica kanala koji se pružaju uzduž zapadnog plašta amfi- nim sadržajima. U sklopu ovogodišnjih radova izmješteni su
teatra nalaze recentne vodovodne i kanalizacijske cijevi te pojedini električni kabeli te su uklonjene vodovodne cijevi.
električni kabeli s metalnom trakom uzemljenja. Na neko- Najnoviji radovi ispred zapadnog zidnog plašta amfiteatra
liko su mjesta zidovi antičkog kanala, jednako kao i pojedini u Puli započeli su mehanizacijskim uklanjanjem recentne
pregradni zidovi između pilona amfiteatra, bili probijeni radi ogradne zidne strukture sa živicom. Zapadno od ograde
provođenja cijevi i električnih kabela u unutrašnjost objekta, prije istraživanja 2008. pružao se nogostup današnje pro-
odnosno radi njihova usmjeravanja u smjeru suvremene metnice (Flavijevska ulica). Struktura ograde protezala
ceste na zapadu, ispod koje su neke od njih bile spojene se duž cijele zone radova, na njezinu zapadnom rubu, u
s glavnom komunalnom infrastrukturom. Na cijeloj dionici dužini od 80-ak metara. S unutrašnje strane ograde nala-
postavljanja svih navedenih cijevi nalazi se kameno oplo- zili su se paralelni zidovi kojima su bile ograđene izdužene
čenje rimske ceste. Budući da se cesta nalazi na relativno pravokutne površine, ispunjene zemljom s vegetacijom.
419
Vapnena podloga rimskog opločenja između odvodnog kanala i Dio kamenog opločenja rimske ceste (Via Flavia), pogled prema
rimske ceste (Via Flavia), pogled prema sjeveru (foto: A. Šopar) jugozapadu (foto: S. Petešić)
Zapadni plašt amfiteatra u Puli, sjeverni dio kamenog opločenja Ruševina zida starijeg objekta koju je preslojio antički odvodni
rimske ceste desno i antički odvodni kanal lijevo (foto: S. Petešić) kanal, pogled prema sjeveroistoku (foto: S. Petešić)
ograde bio je presječen trima odvojenim stubištima, koja su

se spuštala s razine suvremenog nogostupa na razinu triju
ulaza u amfiteatar. Jedan od ulaza bio je onaj spomenuti.
Sa svake njegove strane nalazi se po jedan ulaz u radijalne
hodnike sa stubama. Tim se hodnicima stiže na sljedeću
etažu, koja se nalazi na razini borilišta. Nakon uklanjanja
kamenih struktura ograde s vegetacijom i recentnih slo-
jeva zemlje, otkriven je preostali dio kamenih ploča rimske
ceste, kao i dio tvrde vapnene podloge nedostajućeg dijela
opločenja. Uključujući oštećene i uklonjene dijelove oplo-
čenja, cesta je otkrivena u dužini od oko 68 m. Proteže
se u smjeru sjever-jug, prateći plašt amfiteatra po njego-
voj dužoj osi. Najveća otkrivena širina ceste iznosi 3,80 m,
no to nije i njezina potpuna širina. Unutar te zone radova
nije otkriven zapadni završetak antičke ceste, zbog ograni-
čenog iskopa koji je uvjetovala suvremena cestovna pro-
metnica. S druge strane, ustanovljen je istočni rub antičke
Dječji kosturni grob u amfori ceste. Unatoč oštećenjima, evidentno je da su rubne
kamene ploče složene u gotovo ravnoj liniji. U zoni triju
Vanjski plašt recentne ograde u južnoj je polovici bio teme- ulaza u amfiteatar, cesta se pruža sve do mjesta račva-
ljen izravno na opločenju rimske ceste. Preostali dio bio nja odvodnih kanala. Pokrovne ploče kanala ujedno čine
je podignut na zemlji. Kontinuitet i zidnog i biljnog dijela i opločenje hodne površine, smještene neposredno ispred
420
ulaza u amfiteatar. Površina u zonama u kojima zaobljena

linija plašta amfiteatra diktira određeni razmak u odnosu
na ravnu liniju ceste, jednim je dijelom bila prekrivena
tvrdom vapnenom podnicom. To se osobito dobro vidjelo
ispred južne polovice plašta amfiteatra, odnosno zapadno
od južnog kraka odvodnog kanala, gdje je otkriven rela-
tivno dobro očuvan debeo sloj vapnene žbuke izmiješane
s kamenjem. Na tom sloju izravno leže masivne kamene
ploče rimske ceste. Treba istaknuti da se uz istočni rubni
dio ceste vapnena podloga nalazila u razini gornje plohe
ploča, što sugerira da je na istočnoj liniji nedostajuće oplo-
čenje bilo postavljeno u vidu povišenog nogostupa. Na tu
pretpostavku dodatno navodi činjenica da se gornja ploha
pokrovnih ploča antičkog odvodnog kanala nalazi na 20 do
26 cm višoj razini od razine antičke ceste. Nešto je dru-
gačija situacija zabilježena u sjevernom dijelu lokaliteta.
Na većem dijelu površine ispred sjeverozapadnog tornja
amfiteatra zabilježeni su recentni nasipni slojevi zemlje, Piloni i pregradni zid zapadnog plašta amfiteatra u Puli, temeljeni
koja je sadržavala znatnu količinu recentnog smeća, poput na masivnim kamenim blokovima koji leže na tvrdoj vapnenoj
boca, plastičnih čaša i ambalaže. Slojevi zemlje nasuti su žbuci (foto: A. Šopar)
u 20. st., prilikom postavljanja električnog kabela s metal-
nom trakom uzemljenja. Kabel je postavljen dijelom na živu stijeni. Pruža se ispred jugozapadnog tornja amfiteatra, u
stijenu te dijelom na crvenu zdravicu. Proteže se cijelom dužini od 41 m. Zbog ograničenog iskopa, dužina mu nije
dužinom ispred tornja. Prema sjeveru izlazi izvan gaba- bila u potpunosti ustanovljena. Ostao je neotkriven njegov
rita iskopa, a prema jugu ulazi u antički odvodni kanal na južni završetak, a prema sjeveru otkriven je u ruševnom
mjestu gdje kanal u oštrom luku skreće prema unutrašnjo- stanju. Objekt kojemu je taj zid pripadao stariji je od amfi-
sti sjeverozapadnog tornja amfiteatra. Na cijeloj sjevernoj teatra. Vjerojatno je nastao nakon osnutka kolonije Pule, a
polovici lokaliteta nisu pronađeni nikakvi tragovi na temelju negiran je i dijelom srušen prilikom gradnje amfiteatra i pri-
kojih bi se moglo sa sigurnošću utvrditi na koji je način u padajuće infrastrukture, na što upućuju njegovi devastirani
antici bila riješena hodna površina ispred amfiteatra, odno- ostaci, zatečeni ispod antičkog kanala i vapnene podloge
sno između odvodnog kanala i ceste. Prilikom iskopavanja opločenja. Ispod srušenog dijela zida tijekom ovogodišnjeg
tog dijela lokaliteta zabilježeno je nekoliko recentnih slo- istraživanja zabilježen je cijeli jedan sloj, koji je sadržavao
jeva te nekoliko slojeva u razini pojave žive stijene, koji su velik broj ulomaka fresaka, a koje su nedvojbeno pripadale
sadržavali brojne nalaze iz rimskog razdoblja. Zabilježeni zidnom dekoru srušenog objekta. Prilikom daljnjeg isko-
su artefakti od kamena, keramike, metala, stakla te obra- pavanja sakupljen je i veći broj heksagonalnih keramičkih
đene kosti. Kopalo se do žive stijene i zdravice. Za razliku podnih pločica, koje su također pripadale dijelu uređenja
od južnog dijela, gdje je opločenje rimske ceste položeno interijera istog objekta.
na tvrdi vapneni sloj, u sjevernoj je polovici prilikom isko- Zbog potreba izmještanja instalacija, kopalo se također i
pavanja utvrđeno da su ploče položene na sloj crvenkaste neposredno uz plašt amfiteatra. Tom su prilikom dokumen-
masne zemlje izmiješane s kamenjem manjih dimenzija. U tirani temelji svih pilona zapadnog dijela plašta. Još jednom
tom sloju i onom koji je uslijedio, a nalazio se iznad stijene je utvrđeno da njihove temelje čine masivni kameni blokovi,
i zdravice, pronađeni su nalazi rimske građevne keramike, položeni na podlogu od tvrde vapnene žbuke iznad zarav-
ulomci amfora te nešto malo kuhinjske keramike iz rimskog natog kamena živca.
i prapovijesnog razdoblja. U tom dijelu terena, na 4,50 m
udaljenosti od južnog pilona sjeverozapadnog tornja amfi- Literatura
teatra, otkriven je dječji kosturni grob u amfori. Grob nije
intaktan. Sačuvana je samo polovica donjeg dijela trbuha Bulić, Šalov 2008 D. Bulić, Teodora Šalov, Prethodno
amfore, koja se postupno sužava prema dnu. Amfora i izvješće o zaštitnom arheološkom istraživanju na lokaciji
ostaci kostura orijentirani su u smjeru sjever-jug. Premda blok 70 JZ kula – Istarska ulica pravac jug – Amfiteatar u
se koštani elementi nisu sačuvali u prirodnom anatomskom Puli, AMI Pula, Izvješće 296/ 18. 2. 2008.
položaju, može se uočiti da je glava djeteta bila položena Bulić, Šalov 2008 D. Bulić, Teodora Šalov, Izvješće o
sjeverno, s pogledom prema jugu. Amfora je bila ukopana zaštitnom arheološkom istraživanju na lokaciji blok 70 JZ
u crvenu zbijenu i glinovitu zemlju. U grobu nisu pronađeni kula – Istarska ulica pravac jug, Flavijevska ulica pravac
nikakvi prilozi. Amfora je bila ukopana u crvenu, zbijenu i sjever – Amfiteatar u Puli, AMI Pula, Izvješće 788/ 13. 5.
glinovitu zemlju. 2008.
U krajnjem južnom dijelu lokaliteta, u prostoru između Džin, Šalov 2008 K. Džin, T. Šalov, Najnovija arheološka
antičkog odvodnog kanala i ceste, uklonjena je vapnena istraživanja ispred amfiteatra u Puli, 2007-2008., katalog
podloga pretpostavljenog opločenja, ispod koje je otkrivena izložbe, Katalozi Arheološkog muzeja Istre u Puli, 77, Pula,
ruševina jednog zida, čije je postojanje utvrđeno tijekom 2008.
arheoloških istraživanja 2007./2008. godine. Zid je sagra-
đen od pravilno uslojenih klesanaca i temeljen je na živoj Silvana Petešić
421
Summary tom području iskopavanja (osim na prostoru južne sakri-

stije) uglavnom su razloženi.
In the course of 2016 and partly in 2017 archaeological Prilikom istraživanja dokumentirani su ostaci temelja polu-
excavations were carried out in the area next to western kružnog središnjeg svetišta i bočnih sakristija, ali nisu
outer side of the Amphiteatre in Pula. This season rep- uočeni tragovi uništene nadgradnje poligonalnog tlocrta.
resents a continuation of the research carried out on the Središnji polukružni temelj najbolje je očuvan u sjeve-
same location in 2007 – 2008, which revealed a segment roistočnom dijelu svetišta (SJ 5 i 6), dok je recentnim
of stone paving of a Roman road, known as Via Flavia. interpolacijama veoma oštećen u južnom dijelu (SJ 7).
This excavations conducted this season encompassed Sjeverni spoj temelja apside s temeljem pročelja (SJ 12,
the remaining surface from the boundary wall with under- smjer sjever-jug) i početkom temelja sjeverne kolonade
growth in the west to the wall of the Amphitheatre in the (SJ 18) oštećen je prilikom naknadnog postavljanja bunara
east. An Antiquity-period channel covered with stone slabs (SJ 13). Na dijelu temelja sjeverne kolonade očuvan je
was identified along its entire length, from the NW to the ostatak kvalitetne žbuke podnog mozaika blijedo ružičaste
SW towers. The channel represents part of a drainage boje (vapno, pijesak, dosta mljevene opeke, manje šljunka
system. After removing recent stone structures and layers i kamenčića).
of deposit, there were the remaining parts of the pave- Širok temelj apside (1,36 – 1,42 m) uglavnom je građen na
ment and limestone bedding of a missing pavement. In the oba lica, donekle uslojenih redova od nepravilnih izduženih
south, the removal of the limestone bedding disclosed the klesanaca, a mjestimice su upotrebljavani veoma pravilni
remains of a wall, which belonged to a building that pre- izduženi klesani manji blokovi ili kvadri od prethodno poru-
ceded the Amphiteatre. The drainage channel was cut into šenih antičkih zidova, dok se unutrašnjost sastoji od naba-
the older wall. A significant amount of wall and ceiling fres- canog kamenja. Vapnena je žbuka tvrda, pomiješana s pije-
coes of the older building was unearthed under the remains skom i šljunkom, a rijetko se pojavljuje i mljevena opeka.
of the wall. In the northernmost area there were no remains Zid je istražen u visini do 13 redova. Najinteresantniji su
of paving. However, the excavations revealed a child burial arhitektonski nalaz izvorno izgrađeni rasteretni lukovi u
in amphora at a distance of 4.5 m from the south pylon of samim temeljnim zidovima prezbiterija. Lukovi su izvedeni
the NW Amphitheatre tower. The grave was not intact. Only od radijalno postavljenih tanjih klesanca različitih dimenzija
a half of the lower belly of the amphora, which narrows (npr. širine 5 – 13 cm, visine 22 – 42 cm), koji podsjećaju
down to the bottom, has been preserved. The amphora na opeku. Ti polubačvasti svodovi (poput tunela) građeni
as well as the burial have a north – south orientation. The su kao preventivno statičko rješenje građevinskog pre-
amphora was dug into packed clayish red soil. There were slojavanja zatečenih ostataka antičke arhitekture prilikom
no grave offerings. gradnje samih temelja bazilike. Naime, dokumentirani su
dijelovi dvaju paralelnih antičkih zidova (SJ 29, SJ 36/47,
širine 1,05 m), brižljivo uslojenih redova od pravilno klesa-
nih manjih blokova kamenja (izduženi ili rjeđe kockasti kva-
Redni broj: 231 drati na objema stranama lica). Vapnena je žbuka veoma
Lokalitet: Pula – bazilika sv. Marije Formoze tvrda, pomiješana s pijeskom, kamenčićima, šljunkom i
Naselje: Pula mjestimice mljevenom opekom. Preslojeni antički zidovi
Grad/općina: Pula (smjer sjeverozapad-jugoistok) u otklonu su od orijentacije
Pravni status: Z-4449 bazilike. Sjeverni antički zid (SJ 29) preslojen je dvama
Razdoblje: A lukovima u dvjema kritičnim (prolaznim) pozicijama sje-
Vrsta radova: revizijsko iskopavanje vernog dijela temelja prezbiterija, kroz apsidu (SJ 6) i kroz
temelj pročelja (SJ 12, širina 92 – 100 cm, SJ 28). Zbog
U jesen i zimu 2017. obavljena je nova sezona sustav- presvođenja južnijeg antičkog zida (SJ 36/47), pri južnom
nog arheološkog istraživanja i konzervatorsko-zidarskih korijenu temelja svetišta (kod južne sakristije) izvorno je
zahvata na području istočnog začelja bazilike sv. Marije bila izvedena kompleksna konstrukcija. Veoma oštećena
Formoze u Puli. Radovi su izvedeni na prostoru središ- rasteretna konstrukcija sastoji se od organski dozidanog
njeg svetišta i bočnih sakristija, odnosno između dvaju bloka (SJ 11) kao oslonca prema istoku, s produženim
križnih mauzoleja. Ti su radovi dio višegodišnjeg projekta tunelom svoda i proširenog temelja prema jugu (SJ 46,
Arheološkog muzeja Istre. Cilj je projekta uređenja budućeg širina 98 – 116 cm), kao otklon od antičkog zida. Dalje, u
arheološkog parka prezentirati monumentalnu prostornost istočnom nastavku, u temelju apside izveden je svod poput
bazilike, naglašavajući karakteristike paleobizantske gradnje polukalote (SJ 35), prilagođen smjeru preslojavanja antič-
i opet povezati kompleks sa svojedobno izdvojenim južnim kog zida. Dionica južnog antičkog zida (SJ 36/47) s pri-
mauzolejom. Radovi su financirani sredstvima Ministarstva druženim rasteretnim lukom unutar temeljnog zida pročelja
kulture i Arheološkog muzeja Istre. prezbiterija (SJ 12) dokumentirana je i u središnjem brodu
neposredno uz temeljni zid (SJ 41, širina 94 cm) južne
Zbog statičke sigurnosti južnog mauzoleja (cjelovito oču- kolonade bazilike, stoga se čini da južni antički zid dija-
vanog do krovišta) te područja sjevernog mauzoleja (stam- gonalno presijeca srednji brod. Zanimljivo je da je raste-
bena zgrada), iskopavanje s ispumpavanjem podzemnih retni luk (SJ 35) nad južnim antičkim zidom izvorno zazidan
voda bilo je dubinski ograničeno. Zbog toga su na kontrol- (prati izvorno zakrivljenje apside), što je možda preostalo
nim točkama pri južnom mauzoleju obavljena periodična od procesa zidanja. Očito se sanacijom terena, koja se
geodetska mjerenja. Zidani temelji recentnih objekata na sastojala od uklanjanja dijelova zatečenih antičkih zidova
422
Bazilika sv. Marije Formoze – temelj svetišta i južni mauzolej
Bazilika sv. Marije Formoze – temelj svetišta s rasteretnim luko- Bazilika sv. Marije Formoze – temelj središnje apside s rasteretnim
vima i preslojeni sjeverni antički zid lukom
i postavljenjem rasteretnih lukova na kritičnim pozicijama, s bijelosivom žbukom (vapno, pijesak, šljunak, a rijetko i
prilikom gradnje temelja bazilike nastojao izbjeći izravan mljevena opeka). U sjevernoj sakristiji unutarnja stranica
dodir s ostatkom (ili upravo tada porušenom) prethodne (SJ 4, širina 85 – 100 cm) ima dva lica zbog dogradnje
arhitekture. Naime, to je bitno u ovoj pedološkoj situaciji jednog reda kamenja, koji nije organski vezana s ostatkom
(s više od deset metara zemljanog i muljevitog nasipa) zida, ali prati njegov zakrivljen pravac. Od presječenog
područja potoka tzv. Pra Grande, u južnom priobalnom temeljnog zida (SJ 50, širina 64 – 70 cm) začelja južne
rubu starogradske jezgre (između uzvišenja Sv. Mihovila, sakristije očuvane su manje dodirne dionice uz središnju
Monte Zaro i Kaštela). Očito su se graditelji bazilike koristili apsidu i mauzolej. Zanimljivo je da taj temelj nije organ-
iskustvima gradnje na sličnom terenu (npr. S. Apollinare in ski vezan s temeljem sjevernog kraka mauzoleja. Međutim
Classe) u Ravenni. iznad, na dodirnoj i pregrađenoj fasadi mauzoleja, vidljivi
Temeljni zidovi apsida sjeverne i južne sakristije također su nazubljeni tragovi spoja istodobne gradnje sakristije i
su izvedeni od nepravilnih, uglavnom izduženih klesanaca, mauzoleja.
423
povijesnom tlocrtnom dokumentacijom. Poštujući skromne

tragove organskih spojeva na dodirnim zidovima mauzo-
leja, na jednak su način do prezentacijske visine zidarski
obnovljena sjeverna i južna sakristija (iznutra kružno, a
začelja poligonalno), s pripadajućim parom polukružnih
niša naslonjenih na središnju apsidu. Zidovi su rekonstrui-
rani vapnenom žbukom, prilikom čega se nastojalo kame-
nom oponašati izvorni opus. Gornji završni dio izveden je
blago stepeničasto, oponašajući ruševnost zidova i s bije-
lim cementom zbog kišne zaštite.
Literatura
Gnirs 1902 A. Gnirs, Die Basilica St. Maria Formosa oder

de Caneto in Pola, Mitteilungen der Zentralkommission fur
Bazilika sv. Marije Formoze – ostaci konstrukcije rasteretnih Erforschung und Erhaltung der Denkmalpflege, XXVIII,
lukova i zidarski sanirano oštećenje pri jugoistočnom dijelu sred- Wien, 1902: 57 – 62.
nje apside Kandler 1876 P. Kandler, Notizie storiche di Pola, Poreč,
1876: 171 – 177.
Marušić 1967 B. Marušić, Kasnoantička i bizantska Pula,
Pula, 1967: 52, 53.
Morassi 1924 A. Morassi, La chiesa di Santa Maria
Formosa di Canneto in Pola, Bolletino d’arte IV, vol. I,
Roma, 1924: 1 – 25.
Ujčić 1993 Ž. Ujčić, Stucco dekoracija južne kapele bazi-
like Sv. Marije Formoze u Puli, Diadora, 15, Zadar, 1993:
237 – 258.
Ujčić 2004 Ž. Ujčić, Ranokršćanska bazilika sv. Marije
Formoze u Puli, Katalog, 68, Pula, 2004: 1 – 56.
Ujčić 2005 Ž. Ujčić, Pula – bazilika Sv. Marije Formoze,
HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 157, 158.
HAG, 6/2009, Zagreb, 2010: 386 – 389.
Bazilika sv. Marije Formoze – rasteretni luk u južnom dijelu temelja HAG, 8/2011, Zagreb, 2012: 388 – 390.
središnje apside Ujčić 2015 Ž. Ujčić, Pula – bazilika Sv. Marije Formoze,
HAG, 11/2014, Zagreb, 2015: 356 – 359.
Zbog propadanja i napuštanja kompleksa bazilike, južni Ujčić 2017 Ž. Ujčić, Košara, Katalozi izložbi, 6, Pula, 2017:
mauzolej postupno je izdvojen od pripadajuće sakristije. 1 – 21.
Izdvajanje križnog mauzoleja u samostalan objekt naro-
čito je bilo naglašeno arhitektonskom restauracijom 1923. Željko Ujčić
godine. Tada je sjeverni krak mauzoleja novokonstruiran,
zrcalno oponašajući izvorni južni krak s kutnim lezenama i Summary
slijepim lukom. Ispod kutne lezene dokumentiran je ostatak
izvornog podnog mozaika. Rubna vrpca s motivom više- In the course of the autumn and winter 2017 archaeological
bojne pletenice pripada podnom mozaiku kružne površine excavations and conservation works were carried out in the
južne sakristije, stoga je zbog statičke zaštite pod nave- easternmost area of the basilica of St Mary Formosa in Pula.
dene kutne lezene privremeno postavljena metalna greda. The works encompassed the sanctuary and side sacristies,
Zbog konačne prezentacije svetišta, zidarski je rekonstrui- i.e. two cross-shaped mausoleums. Due to static issues of
rano istočno začelje bazilike, i to samo do prikladne ogradne the completely preserved south mausoleum (up to the roof)
visine kako bi se ondje zatvorio pristup u kompleks. Već tije- and the area of the north mausoleum (today within a build-
kom istraživanja zbog statičke se sigurnosti moralo dozidati ing), the scope of the excavations carried out with the use
veoma oštećen jugoistočni dio temelja polukruga prezbite- of suction pumps was limited. The excavations included
rija. Završetkom ovogodišnje etape istraživanja rekonstru- recording of the remains of the foundations of the semi-cir-
iran je oštećen sklop rasteretnih lukova nad južnim antič- cular central sanctuary and sacristies. The foundations of the
kim zidom i uništeni temelj južne sakristije. Velik polukrug eastern part of the sanctuary and the accompanying sacristy
obnovljen je do razine temeljne stope, što je bilo određeno were very damaged, but the remains of a polygonal-shaped
završetkom rekonstrukcije gornjeg luka (SJ 6) nad preslo- aboveground extension were not identified. The most inter-
jenim sjevernim antičkim zidom. Cjelokupna potkova prez- esting find are original arches in the foundations of the pres-
biterija nad stopom zidarski je iznutra izvedena polukružno, bytery as a static solution for the overlaying of two parallel
a začelje poligonalno, u skladu sa situacijom temelja i Antiquity-period walls (on a NW – SE axis), which diverge
424
from the orientation of the basilica. The eastern wall of the upravnog, vojnog i vjerskog središta. Zbog intenzivne kolo-
basilica was restored up to the level of a fence to close the nizacije, trgovačkih veza te važnosti vojnog položaja, Pula
access to the complex. As part of the final presentation, the preuzima vodeću funkciju. Usporedo s time, razvijaju se i
central apse was restored as semi-circular, and in the back, brojne gospodarske grane: kameno klesarstvo za brojne
it was shaped polygonally, according to the foundations and građevine u Puli i okolici, ratarstvo, vinogradarstvo, masli-
records. Following scarce traces of organic compounds on narstvo, ribarstvo te lončarstvo za prijevoz ulja, vina, pše-
the accompanying walls of the mausoleums, southern and nice, ribe. Najstariji naziv rimske kolonije Pule spominje
northern sacristy with pairs of semi-circular niches attached to Plinije Stariji u djelu „Naturalis Historiaeˮ: In colonia Pola,
the central apse were restored to the level of the presentation quae nunc Pietas Iulia. Formiranje kolonije Pole datira se u
height (circular-shaped inside, polygonal-shaped outside). Cezarovo razdoblje. Kao „kolonija cezarijanaˮ, grad je ute-
meljen između 46. i 45. g. pr. Kr., s ciljem da bude jedno
od brojnih uporišta rimskog osvajanja na području Jadrana,
od Trsta do Grčke. Zadatak osnivanja bio je povjeren
Redni broj: 232 Cezarovim srodnicima i prijateljima: svekru i imenovanom
Lokalitet: Pula – Ciscuttijeva ulica (k.č. 5492/2, k.o. duumviru Luciju Kalpurniju Pisonu Cezoniju (L. Calpurnius
Pula) Piso Caesonius) i legatu Luciju Kasiju Longinu (L. Cassius
Naselje: Stari grad Longinus), bratu Cezarova ubojice. Koncipirajući grad u
Grad/općina: Pula skladu s rimskim urbanističkim prostornim korištenjem i
Pravni status: Z-5638 proširujući gradski areal na podnožju gradskog brežuljka,
Razdoblje: P, A, SV, NV August pretvara Pulu u carski grad, s bitnim elementima
Vrsta radova: arheološki nadzor svog velebnog vladanja i provodeći osnovu politike geslom
„pax Iuliaˮ. Upravo u to doba u Puli su sagrađeni najmo-
Od 16. do 30. siječnja 2017., tijekom postavljanja kontej- numentalniji i najljepši primjerci rimskog nasljeđa: velik
nera za selektiranje otpada u Ciscuttijevoj ulici u Puli, na amfiteatar, veliko rimsko kazalište extra murros, maleno
k.č. 5492/2, k.o. Pula, arheološki su nadzirani zemljani kazalište unutar grada. Planiran je i sagrađen forum, propi-
radovi. Arheološki nadzor obavila je arheologinja Teodora leje prema staroj centralnoj akropoli, podižu se zgrade car-
Šalov. Radovi su prekidani na nekoliko dana, zbog izmje- skog kulta i Augustov hram te sredinom 1. st. istočni, tzv.
štanja telekomunikacijskih kabela, ali odvijali su se rela- Dijanin hram, na jugozapadnom dijelu foruma. U to vrijeme
tivno brzo, s obzirom na vremenske uvjete i arheološke grade se vodospreme, akvadukti, druge javne i zgrade,
ostatke uočene prilikom iskopavanja. Investitor radova bila prometnice s kanalizacijom, proširuju se i ukrašavaju grad-
je PULA HERCULANEA d.o.o., a izvodila ih je građevinska ske zidine, podiže se više monumentalnih gradskih vrata.
tvrtka VINTIJAN d.o.o. Novooblikovana urbanistička koncepcija Pule u prvim je
stoljećima naše ere bila zaokružena, prilagođavajući se u
U ilirsko doba, Pula je sve do dolaska rimskih legija bila staroj gradinskoj jezgri prapovijesnoj tlocrtnoj shemi nase-
tek okolica obližnjeg Nezakcija, dominantnog političkog, lja. U razdoblju razvijenog carstva, Pula ima naziv Colonia
Iulia Pola Pollentia Herculanea, što se čita na gradskom
dekretu iz 2. st. Iako je na području Pule naselje postojalo
davno prije dolaska Rimljana, malo je tragova iz tog vre-
mena. Pula je postala središte rimske kolonije u drugoj polo-
vici 1. st. pr. Kr. te važna luka i trgovačko središte Carstva.
Svojim neobičnim radijalnim urbanim sustavom Pula je
odstupala od klasičnih ortogonalnih rimskih kolonija, a to se
pripisuje predrimskom urbanom sustavu tog područja. Sve
do 5. st. Pula je zbog svoje geografske izdvojenosti izbje-
gavala selidbene struje i pljačkaško-osvajačke prodore
barbara, kada se našla pod vlašću Zapadnih pa Istočnih
Gota. Pod Istočnim Rimskim Carstvom Pula se gradi i pro-
širuje te dobiva i svoju vojnu funkciju u sukobima bizant-
ske vojske i Gota. Od druge polovice 6. st. Slaveni zapo-
činju prodor na istarski poluotok te se zbog velikih ratnih
okršaja smanjuje broj stanovnika i zamire gospodarstvo.
Novi gospodari Istre, Franci, bili su nositelji modernih feu-
dalnih odnosa, koji su omogućili naseljavanje slavenskih,
hrvatskih seljaka, ali su i izazvali otpor istarskih gradova.
Zbog razvoja feudalizma i stvaranja gradova – država, na
istarskom se prostoru javlja Venecija. Tako je Pula 1150.
prisegla na vjernost Veneciji i prihvatila podaničke obveze
– plaćanje tributa, gradnju i opremanje galija, sudjelova-
nje u ratu itd. Pula je i u Bizantskom Carstvu ostala važna
luka, ali je poslije, pod Mletačkom Republikom, uslijedio
Pogled na otkriveni antički zid prema jugu (foto: T. Šalov) dugotrajan period opadanja stanovništva. Grad je praktički
425
postavljanja telefonskih kabela te vodovodnih i kanaliza-

cijskih cijevi. Na cca 2,2 m ustanovljeni su ostaci rimskog
zida duljine cca 8 m, a širine cca 0,65 m, orijentacije sjever-
-istok. Sa zapadne strane zida na pojedinim su mjestima
uočeni tragovi premaza od žbuke. Zid je rađen od pravilnih
klesanaca povezanih žbukom. Malo poviše zida, a u nje-
govu smjeru, već je prije postavljena kanalizacijska cijev.
Zid se nastavlja na sjeveru i jugu. Na sjeveru se gubi u
punoj širini ispod postojećih telefonskih kabela, a na jugu se
urušava prema današnjem kazalištu. Zemlja oko zida bila
je tvrda, ljepljiva i blatnjava zbog prodiranja morske vode,
tako da je bilo teško raščistiti njegovu zapadnu stranu, koja
je jedina i bila dostupna, dok s istočne strane to nije bilo
moguće zbog kanalizacijske cijevi. Nije bilo prethodnih
podataka o postojanju građevina izvan rimskih gradskih
bedema te je taj nalaz zidane forme dodatan podatak koji
otvara nova pitanja. Čini se, zbog same širine zida, da bi se
moglo raditi o vanjskom zidu ili ogradnom zidu građevine
Sjeverni dio iskopa s ostacima antičkog zida (foto: T. Šalov) nepoznate namjene. Od sitnih nalaza zapaženo je neko-
liko nekarakterističnih ulomaka rimskih tegula. Ostaci zida
dokumentirani su geodetskim snimanjem i fotografijom.
Prije postavljanja kontejnera, zid je prekriven geotekstilom
i tanjim slojem rizle.
Literatura
De Franceschi 1932 C. De Franceschi, Le colonne polesi

Cjelokupna duljina iskopanog zida koji se pruža u duljini od preko della Libreria di S. Marco, Atti e Memorie della Società istri-
8 m (foto: T. Šalov) ana di Arheologia e Storia patria, 44, 1932.
Starac 2009 A. Starac, Od ulomka do rekonstrukcije,
u potpunosti opustošen kugom, malarijom i ostalim bole- Katalog izložbe, Pula, 2009.
stima. Pred kraj tog negativnog razdoblja, u Puli je živjelo Suić 1976 M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu,
tek nekoliko stotina stanovnika. Godine 1813. Pula postaje Zagreb, 1976.
dijelom Habsburškog Carstva, a sredinom 19. st. razvija se
u glavnu vojnu luku austrijske države. Tijekom tog perioda Teodora Šalov
grad doživljava svoj najintenzivniji uspon i ubrzanu urba-
nizaciju. Nakon Prvog svjetskog rata Carstvo propada, a Summary
Pula postaje dijelom Kraljevine Italije.
Otprilike 120 m zračne linije jugozapadno od lokacije Archaeological supervision of the earthworks carried out
postavljanja kontejnera, nalazilo se veće od dvaju pul- for the installation of a container in Ciscutti Street in Pula,
skih rimskih kazališta, na sjevernoj padini brda Monte on cadastral parcel 5492/2, the cadastral municipality of
Zaro. Danas je uglavnom skriveno ispod austrougarskih Pula was carried out in the course of 2017. Quite unexpect-
zgrada i današnjih ulica. U razdoblju venecijanske vlada- edly, an Antiquity-period wall was uncovered. It was made
vine, kazalište je pretrpjelo sustavno rušenje, služeći kao of ashlar stone and plaster. The wall runs on a N – S axis
kamenolom s već obrađenim kamenim blokovima i mra- and diverges slightly to the west. Judging by its width, the
mornim stupovima (De Franceschi 1932: 328). Sredinom wall probably belongs to a group of boundary walls. Due to
16. st., kada je Sebastiano Serlio posjetio Pulu i izradio a limited depth of the dig, it was not possible to establish
prve (i najpotpunije) nacrte i tlocrte velikog kazališta, još je the depth of its foundations.
stajao u visinu velik dio gledališta i scenske zgrade. Veliko
je kazalište dosad istražio jedino Anton Gnirs 1908. godine.
Prilikom toga utvrđen je potpun broj stuba gledališta, djelo-
mično zatrpanog u vrijeme Serliova boravka u Puli. Veličina Redni broj: 233
orkestre definirana je na 25 m u promjeru. Tom prilikom Lokalitet: Pula – Danteov trg
pronađeni su pojedini ulomci arhitektonske dekoracije, koji Naselje: Stari grad
su uz opise, nacrte i tlocrte poslužili pri pokušaju računalne Grad/općina: Pula
rekonstrukcije (Starac 2009: 37 – 53). Pravni status: Z-5638
Iskopavanje za postavljanje kontejnera za selektiranje Razdoblje: P, A, SV, NV
otpada započelo je polovicom siječnja 2017. godine. U Vrsta radova: sondažno iskopavanje
početku, tijekom arheološkog nadzora nisu ustanovljeni
kulturni slojevi i pokretni nalazi, što nije neobično jer je Od 28. lipnja do 7. srpnja 2017. arheološki je istraživano
bilo evidentno da je ta pozicija već iskopavana zbog područje Danteova trga u Puli. Otvorene su četiri sonde
426
Pogled na sjevernu stranu Sonde 1, gdje se na dubini od cca 2 m U Sondi 2 javlja se novovjekovna arhitektura, zidane forme i kera-
pojavljuje kasnoantički zid – granica plime i oseke (foto: T. Šalov) mički pod (foto: T. Šalov)
na k.č. 212 zgr., 214 zgr., 228/1 zgr. i 228/2 zgr., k.o. Pula. pojavljuje se sloj „šuteˮ (SJ 002), temeljni zid objekta
Voditeljica istraživanja bila je arheologinja Teodora Šalov (SJ 003), tamni smeđi sloj s primjesama kamenja i ponešto
iz tvrtke Arheo Tim d.o.o., Pula. Investitor radova bio je srednjovjekovnog materijala (SJ 004). U istočnom profilu
Vladimir Božac, a izvođač radova Zanitel d.o.o. iz Pule. vidljiv je zid od pravilnih klesanaca, vezanih cementom,
koji se pruža u smjeru S-J (SJ 005), sloj crvenkastosmeđe
Danteov trg nalazi se na južnom rubu povijesne jezgre zemlje s primjesama kamenja i antičke keramike, kulturni
grada Pule. Trg je u današnjim gabaritima formiran u drugoj sloj (SJ 006), a antički zid u sjevernom profilu orijentacije
polovici 19. st. U antici i srednjem vijeku, otprilike na sredini istok-zapad (SJ 007), uz koji se na dnu sonde prostire svo-
današnjeg trga nalazio se gradski bedem, koji je u potpu- jevrstan naboj kamenja vezanog žbukom, koji je možda
nosti uklonjen početkom 19. st. Godine 1389. sa sjeverne podloga za opločenje (SJ 008). Osim nekoliko ulomaka
strane trga podignuta je kapela u čast ukazanja Blažene keramike i stakla, iz novog i srednjeg vijeka, nađena su
Djevice Marije, koje je 10. listopada 1388. u svom vrtu doži- dva veća ulomka velikog antičkog mortarija (tarionika),
vio Enrico Pensio. Sredinom 15. st. augustinci grade novu sačuvanog u cijeloj visini, i nekarakteristična ručkica
crkvu Gospe od Milosrđa (Misericordia), samostan i hospi- amfore.
cij. Samostan je ukinut 1780., ali hospicij nastavlja s djelo- Sonda 2 otvorena je istočnije u istom dvorišnom prostoru
vanjem do 1842. godine. Dana 27. prosinca 1851. crkva i kao i Sonda 1, više prema Danteovu trgu. Nakon dizanja
nekadašnji samostan stradali su u požaru. Godine 1854. betonskog sloja (SJ 001), ispod je sloj „šuteˮ (SJ 002), ispod
pulski poduzetnik Pietro Ciscutti financira obnovu crkve, a sloja „šuteˮ nalazi se paljevinski sloj (SJ 014) te recentan
na mjestu nekadašnjeg samostana gradi kazalište (Teatro zidić od opeke vezane cementom (SJ 009), složen na
Nuovo). Godine 1867., nakon otvaranja prve pučke škole novovjekovni zid širine cca 0,6 m (SJ 010). Novovjekovni
s istočne strane, formira se današnji Danteov trg. Trg je zid otkriven je s istočne strane, u visini od cca 1,5 m. Zid je
tijekom povijesti više puta mijenjao naziv – najprije se zvao u donjem dijelu složen od većih kamenih blokova, antičkih
Pian della Madonna, zatim Piazza della legna te Piazzale spolija, a u gornjem od većih i manjih klesanaca povezanih
delle scuole comunali. Prvu javnu fontanu na Danteovu žbukom. Zid je temeljen na zemlji bez temeljne stope. S
trgu dao je 1872. podići Angelo de Martini, a 30-ih godina njegove otkrivene istočne strane, u sloju zemlje (SJ 004)
20. st. fontanu su srušile talijanske vlasti te je na njezinu kao i u Sondi 1, javljaju se novovjekovni nalazi. Ispod se
mjestu sagrađena nova fontana prema projektu Enrica opet pojavljuje kasnoantički sloj (SJ 006) sa sporadičnim
Trolisa. Palača pošte (tal. Palazzo delle Poste), koju je antičkim nalazima. Posljednji je svijetao, antički sloj, s pri-
projektirao Angiolo Mazzoni, građena je od 1932. do 1935. mjesama žbuke te ostacima fresaka i keramičkog materi-
(talijanski povjesničari arhitekture smatraju tu zgradu naj- jala (SJ 013), u koji prodiru podzemne vode, što je sprije-
boljim Mazzonijevim djelom). čilo daljnja istraživanja. Sa zapadne strane zida nalazi se
Lokalitet je sondažno istražen kako bi investitor imao uvid relativno sterilan sloj zemlje, ispod kojeg je otkriven novo-
u troškove arheoloških istraživanja, koja bi prethodila even- vjekovni pod stambenog objekta, izrađen od keramičkih
tualnim građevinskim radovima. Otvorene su četiri sonde, pločica različitih nijansi, kvadratnog oblika, dimenzija cca
dvije na k.č. 212 u dvorišnom prostoru postojećih građe- 10x10 cm (SJ 012).
vina, a dvije na k.č. 213, na području parkirališta. Sonde su Sonda 2 i Sonda 3: ispod sloja asfalta (SJ 001) pojavljuje
veličine 2x2 m. se sloj rizle (SJ 002), potom sloj šute (SJ 003) te paljevinski
Sonda 1 otvorena je uz istočni ulaz postojećeg objekta. sloj (SJ 004). Slijedi visok sloj sivosmeđe zemlje, s primje-
Nakon dizanja površinskog betonskog sloja (SJ 001), sama sitnog kamenja i novovjekovne keramike (SJ 005),
427
sloj mulja (SJ 006) te ponovno sloj šute u Sondi 4 (SJ 007 U prvoj fazi, od 7. studenog do 23. prosinca 2016., teren je
i 008). Ni u jednoj sondi nisu zabilježeni kulturni slojevi i pripremljen za radove, u sklopu kojih su djelomično arhe-
materijalni ostaci. ološki istražene sonde I – III (oko kućnog br. 13), IV (kuć.
br. 1 – 3), V – Va (crkva sv. Srca) i VI (između kuć. br. 3 – 6).
Teodora Šalov U drugoj fazi, od 9. siječnja 2017. do 3. travnja 2017., u
potpunosti je arheološki istražena De Villeova ulica. Nakon
Summary arheološkog istraživanja, u pojedinim dijelovima ulice isto-
dobno su postavljane nove komunalne infrastrukture te su
Archaeological excavations on Dante`s Square in Pula radovi dokumentirani, a zaštićeni su i konzervirani arheo-
were carried out in the course of 2017. Four probes were loški nalazi (popločenja rimske ulice, kanalizacije te temelj-
opened – two in the courtyard of the existing buildings nih zidova rimskih i kasnoantičkih objekata, kao i recent
and two at the car park. Cultural layers were identified in noga aktivnog austrijskog kanalizacijskog kanala, koji je
the two probes (1 and 2) in the courtyard, with material spajao Ulicu De Villeova uspona s glavnom kanalizacijom
evidence and the remains of architecture. There were u Ulici Sergijevaca).
no cultural layers in probes 3 and 4 located at the car U trećoj fazi, od 11. ožujka do 1. travnja 2017., nakon zavr-
park, apart from sporadic pottery shards, whose struc- šenih arheoloških radova i polaganja instalacija, trajala je
ture and fabric point to the Antiquity period. In the south- betonaža pojedinih dijelova De Villeova uspona, a od 29.
ern part of the investigated parcels, there were no cul- ožujka 2017. započinje faza kamenoklesarskih radova,
tural layers. The contents of the probes in the northern s postavljanjem novoga popločenja i stubišta duž cijelog
part suggests that the archaeological stratigraphy and uspona.
the development of that part of the city can be followed
here. Tijekom prve faze istraživanja najprije je ručno i strojno
skinuto austrijsko kameno popločenje na području od
Ulice Sergijevaca do prvih stuba (područje iskopanih
sondi I – III) oko kuć. br. 1 – 4. Ispod austrijskog poplo-
Redni broj: 234 čenja nalazio se sloj tamno smeđe zemlje, pomiješane
Lokalitet: Pula – De Villeov uspon s pijeskom i kamenjem. Prilikom skidanja tog sloja, na
Naselje: Pula dubini od 0,90 do 1 m registrirano je rimsko popločenje
Grad/općina: Pula i dio antičkog kanala, koji je u funkciji. Inače je na tom
Pravni status: Z-5638 području utvrđena veća devastacija arheoloških nalaza,
Razdoblje: A, NV i to ponajprije postavljanjem elemenata komunalne infra-
Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno iskopavanje strukture u novijem razdoblju, od Austrije pa do kraja
20. st. Ploče rimskog popločenja različitih su veličina
Od 7. studenog 2016. do 3. travnja 2017. zaštitno je arhe- (debljine od 0,30 do 0,40 m i dužine do 1,50 m). Od Ulice
ološki istraživan lokalitet u Ulici De Villeova uspona u Puli. Sergijevaca pa do prvoga stubišta De Villeova uspona u
Lokalitet je istražen zbog postavljanja komunalne infrastruk- blizini ulaza na kuć. br. 1., dio rimskog i kasnoantičkog
ture (kanalizacija, voda, struja, plin). Tom su prilikom istraženi popločenja (kao i arhitekture kanala) bio je djelomično
ostaci antičkog i kasnoantičkog popločenja te kanalizacija oštećen prilikom recentnijih radova. Ti su radovi bili pove-
u donjem dijelu ulice, kao i austrijska nadogradnja kanali- zani s polaganjem bočnih betonskih odvodnih cijevi i
zacijske infrastrukture u gornjem dijelu Ulice De Villeova gradnjom manje betonske septičke jame te polaganjem
uspona. Zbog konfiguracije terena i širine ulice, arheološki plinskih i vodovodnih instalacija te austrijskim građevin-
i građevinski radovi bili su znatno otežani. Arheološka istra- skim dozidavanjem aktivnog dijela kanala, kao i postav-
živanja u kombinaciji s građevinskim radovima izvedena su ljanjem novih kamenih ploča sive boje (u odnosu na ori-
u trima fazama. Treća faza praćena je samo u početku, dok ginalne rimske bijele vapnačke kamene ploče). Austrijske
nisu završili građevinski radovi. Voditelj istraživanja bio je ploče na kanalu bile su manjih dimenzija od rimskih, s
Romuald Zlatunić, dipl. arheo., iz Arheološkog muzej istre najvećom debljinom od 0,15 do 0,20 m i dužinom do
u Puli. 1,30 m. Prilikom širenja arheološkog iskopa prema Ulici
Segijevaca, zbog spajanja novih cijevi na aktivnu rimsku
glavnu kanalizacijsku komunikaciju, kao i ispumpava-
nja muljnog taloga u kanalu te postavljanja nove vodo-
vodne instalacije, utvrđeno je da na približno cca 1 do
1,10 m dubine leži rimsko i kasnoantičko popločenje (in
situ), koje se proteže cijelom širinom Ulice Sergijevaca.
Svi rimski i kasnoantički nalazi u donjem dijelu Ulice De
Villeova uspona, kao i u dijelu Ulice Sergijevaca, koji
se dodatno spaja s Ribarskom ulicom, čine veću arhe-
ološku cjelinu. Nakon početnih sondažnih istraživanja i
utvrđivanja postojanja arheoloških arhitektonskih nalaza,
posebna je pozornost posvećena zaštiti nalaza. Nakon
Fotogrametrijska slika donjeg dijela De Villeova uspona, s nala- istraživanja i zaštite uslijedilo je postavljanje nove komu-
zima antičkog i austrijskog popločenja (izrada: AGG Pula) nalne infrastrukture.
428
Pogled na donji dio Ulice De Villeova uspona nakon dizanja poje-

Pogled na donji dio Ulice De Villeova uspona (desna strana), gdje dinih austrijskih ploča iznad kanala i postavljanja cijevi za novu
je otkriveno rimsko i austrijsko opločenje (foto: A. Mahić) kanalizaciju kroz postojeći kanal (foto: R. Zlatunić)
Pogled na lijevu stranu De Villeove ulice, kod kuć. br. 5, gdje su u

Pogled ma Ulicu De Villeov uspon, prije građevinskih radova (foto: temeljima postojeće zgrade vidljivi arhitektonski nalazi zidova koji
R. Zlatunić) pripadaju antičkom ili kasnoantičkom objektu (foto: R. Zlatunić)
Arheološkim istraživanjem na području donjeg dijela ulice nadzora građevinskih radova na područjima sondi IV, V i
u sondama I – III dobivena je cjelovita slika širine i dužine Va (od kuć. br. 5. do br. 13), u profilima zidova stambenih
očuvanog rimskog pločnika, rimske kanalizacije i temelja zgrada kuć. br. 5 – 7 otkriveni su ostaci rimskih i kasnoan-
ostataka rimskih i kasnoantičkih stambenih objekata i dre- tičkih zidanih struktura moguće gradske vile te su uočene
nažnih kanala (in situ). Keramički nalazi pripadaju nedefi- konture kamenih erta zazidanih vrata ili prozora iz recent
niranim dijelovima antičkih amfora te ulomcima recentnije nijeg razdoblja. Oko ulaza u zgradu kuć. br. 6 bili su vidljivi
glazirane keramike (16. – 19. st). Tijekom arheološkog zidani ostaci starijeg objekta (na kojoj leži današnji objekt)
429
su spajali gornji dio kanala s donjim kanalizacijskim

kanalom. Unutrašnja strana najvećeg, kao i manjih šah-
tova, građena je jednakom tehnikom (unutrašnjost je bila
građena od fino oblikovanih manjih kamenih blokova; u
gradnji se kao vezivno upotrebljavala zemlja; vanjska
strana šahtova bila je grubo složena od manjih kame-
nih blokova). Debljina zida najvećeg šahta iznosi cca
1,50 m, a promjer gornjeg otvora šahta cca 0,25-0,30 m.
Tijekom postavljanja novih cijevi u austrijski kanal, veći je
kaskadni šaht sačuvan na način da je u njegovu gornjem
dijelu ručno demontirana zidana struktura debljine 0,50 m
kako bi se mogla položiti cijev. Zahvat je bio potreban da
bi se mogle postaviti nove kanalizacijske cijevi na posto-
jeći šaht, tako da cijev ne prolazi kroz šaht i ne oštećuje
ga, već ga premošćuje. Da bi se zadržala potrebna funk-
cionalnost kanala, bilo je nužno isprazniti i zatvoriti velik
austrijski kaskadni šaht i dio kanala u dužini od 2 do 3 m
te to područje ispuniti pijeskom i građevnim materijalom
te prekriti geotekstilom. Potom je uslijedilo nasipavanje
područja grubim građevnim materijalom radi stvaranja
nasipa, koji je mogao držati novu kosinu odvodne kanali-
zacijske cijevi.
Nakon postavljanja austrijskih ploča na kanal i prekrivanja
geotekstilom, cijelo područje iskopa zatrpano je nasipnim
materijalom. Tijekom iskopa i čišćenja trase kanala na
nekoliko su mjesta otkriveni spoliji (dio dvostrukog korita
koji može biti i dio nekakve preše) te dijelovi arhitekture
(dijelovi kućnog praga i dio okrugle baze stupa te dijela
preše za ulje). Svi navedeni nalazi otkriveni su u blizini ili
na kanalu (imali su sekundarnu ulogu ploča na kanalu ili
su se nalazili kao materijal u temeljnom nasipu austrijskih
Pogled na središnji dio De Villeova uspona (u blizini kuć. br. 7 – 11) stubišta). Ti su nalazi nakon iscrtavanja i fotografiranja
nakon čišćenja velikog austrijskog šahta i zidova na koje su legli bili strojno izvađeni te transportirani u depo Arheološkog
dvorišni zidovi samostana (foto: R. Zlatunić) muzeja Istre.
te manji odvodni kanal koji se izravno spajao na austrijski Literatura

kanal.
Svi su arheološki arhitektonski nalazi u sondama I – Va Zlatunić, Mahić 2017 R. Zlatunić, A. Mahić, Završni izvje-
nakon istraživanja prekriveni geotekstilom i zaštitnim štaj o arheološkim istraživanjima na području De Villovog
slojem pijeska. Nakon toga uslijedilo je polaganje odvod- uspona – Pula (dokumentacija AMI-a; pod br. 677/ 2017;
nih i kanalizacijskih cijevi u postojeći kanal te grad- od 20. 09. 2017. godine), Pula, 2017.
nja novih šahtova (na području ulice izgrađeno je šest Zlatunić, Mahić 2018 R. Zlatunić, A. Mahić, Rezultati
novih). Nakon završetka građevinskih radova, austrijske arheoloških istraživanja na području De Villeovog uspona
kamene ploče sive boje vraćene su u prvobitan položaj i nove spoznaje o rimskoj uličnoj komunikaciji, kanalizacij-
kao pokrov. skom sustavu i stambenim objektima u starogradskoj jezgri
Vodovodne i plinske instalacija položene su na postojeću, Pule, HArch, 48, Pula, 2018: 29 – 54.
staru trasu. Električne instalacije položene su u neposred-
noj blizini temelja postojećih zgrada te su time izravno legle Romuald Zlatunić
na zaštitni sloj iznad rimskog i kasnoantičkog popločenja, Aleksandra Mahič
tako da ga nisu izravno dodirivale.
Veći dio središnjeg kanalizacijskog sustava u Ulici De Summary
Villeova uspona građen je za vrijeme Austrije te započinje
u gornjem dijelu u blizini ulaza objekta kuć. br. 13, a spaja Rescue archaeological excavations of De Villeovog uspona
se na originalan rimski i kasnoantički kanal kod ulaza kuć. Steet (De Ville Gradient Street) in Pula were carried out
br. 1 – 3. Dimenzije te austrijske kanalizacijske strukture from November 2016 to April 2017. The excavations were
bile su cca 1x1 m. conducted prior to laying community infrastructure facilities
Na području sonde Va, u blizini ulaza u objekte kuć. br. (sewage system, water, electricity and gas) and revealed
6 – 7, prilikom iskopa četvrtog platoa i četvrtog stubišta the remains of an Antiquity and Late Antiquity paving and
registrirana je veća recentnija austrijska kanalizacijska sewage system in the lower part of the street. Also found
struktura kaskadne komore ili šahta za odvod fekalnih were the remains of the additions of the Austro-Hungarian
voda te tri manja šahta za odvod oborinskih voda, koji period in the upper part of the street.
430
Redni broj: 235

Lokalitet: Pula – Flavijevska ulica
Naselje: Pula
Grad/općina: Pula
Pravni status: –
Razdoblje: A, NV
U svibnju 2017. tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Zagreba geo-

fizički je istražila lokalitet u Flavijevskoj ulici u Puli, uz
zapadno lice amfiteatra. Cilj istraživanja, kojem je pret-
hodilo pregledavanje lokacije, bio je detektiranje i kartira-
nje podzemnih struktura, odnosno ostatka rimske ceste
i kamenog popločenja koje se pruža od amfiteatra do
današnje asfaltne ceste, sa svrhom procjene arheološkog
i arhitektonskog potencijala zadanog položaja. Istražena
je površina od 2000 m2. Snimljeno je ukupno šest geora-
darskih sondi.
Lokalitet je istražen georadarom Subsurface Interface

Radar – 3000 tvrtke Geophysical Survey Systems
Instruments. Izmjereno je ukupno 128 georadarska profila
unutar šest georadarskih sondi B – F. Istraživanja su pro-
vedena s pomoću triju antena, 200, 270 i 400 MHz, koje se
razlikuju po dubinskom dosegu i rezoluciji snimke. Najveći
doseg ima antena od 200 MHz (približno 4-5 m), dok su
mjerenja antenom od 400 MHz imala doseg od 2 m, ali i
najvišu rezoluciju.
Georadarska sonda A snimljena je prije istraživanja, s
ciljem utvrđivanja učinkovitosti metode.
Sonda B, koja pokriva gotovo čitavu površinu zahvata, sni-
mljena antenom od 200 MHz, prilikom čega je doseg mje-
renja bio do približno 4 m. U sondi B ukupno je snimljeno
57 radarskih profila, najveće dužine 132 m. Rezultati poka-
zuju brojne infrastrukturne, linearne anomalije. Također su
prisutne anomalije u obliku amorfnih, nelinearnih oblika
površine. Uz istočni rub sonde B uz amfiteatar, pojavljuje
se uzak pojas čvrstih anomalija koji se pruža do širine od Interpretacija rezultata, zone s većom količinom čvrstih kamenih
1 do 4 m. Na snimkama su u toj zoni vidljivi horizontalni struktura/materijala (izrada: G. Skelac)
čvrsti slojevi, ali i ukopi moguće velike cijevi komunalne
infrastrukture. Određene linearne pojave možda pripadaju i dijela prometnice nema vidljivih tragova neke starije hori-
antici, kao elementi komunalne infrastrukture. zontalne površine koja bi korespondirala s popločenjem u
Analiza rezultata georadarskih mjerenja pokazala je niz arheološkom iskopu neposredno uz amfiteatar. Naprotiv,
infrastrukturnih pojava (cijevi, kabela, kanala, šahtova i dr.) georadarska istraživanja pokazala su da je središnji dio
te višestruko prekopavanje u prvih 1 – 2 m dubine prostora ceste ispunjen prilično homogenom ispunom (zemlja ili
ispod današnje razine ceste. Na većem dijelu središnjeg druga tvrda ispuna), bez tragova potencijalnih arheološ-
kih struktura. Uz istočni rub istraživanja, odnosno na dijelu
ceste neposredno uz amfiteatar, vidljiv je pojas širine od 2
do 5 m, u kojem su ukopani koridori infrastrukture (cijevi
od kanalizacije ili oborinskih voda s šahtovima itd.) te je
na temelju toga moguće utvrditi da je antički sloj uništen
naknadnim infrastrukturnim intervencijama. Identična
situacija ukopa infrastrukture zabilježena je i na sjevero-
zapadnom dijelu Flavijevske ulice, s obiju strana ceste uz
nogostup.
U sjeverozapadnom dijelu, neposredno nakon suženja
Flavijevske ceste prema sjeveru od križanja, uočene
su radarske anomalije u vidu mogućih kanala ili zidova.
Na zapadnoj strani istraženog prostora vidljiva je veća
Položaj lokacije i obuhvat istraživanja, Flavijevska ulica u Puli količina uglavnom kamenog naboja, koja je u podlozi
(foto: G. Skelac) povišenog rubnog platoa (ispod kojeg je parkiralište).
431
Arheološki potencijal navedenih pojava nije moguće

odrediti, s obzirom na povijesne okolnosti u kojima je
prostor niveliran.
Goran Skelac
Summary
A geophysical survey in Flavijevska Street in Pula carried

out in 2017 covered a surface of about 2000 m2 within six
georadar probes. The aim of the excavation was to detect
and map all underground structures, i.e. the remains of a
Roman road and paving that ran from the Amphitheatre
to the position of the today’s asphalt road, with the aim of
evaluating the architectural and archaeological potential of
the area.
Redni broj: 236

Lokalitet: Pula – Kandlerova ulica, k.č. 54
Naselje: Pula
Grad/općina: Pula Pogled na Sondu I (foto: Z. Šušulić)
Razdoblje: P, A 1946. godine. Od navedene građevine, u koju se ulazilo
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, arheološki nadzor sa strane Uspona Pavla đakona, sačuvan je zazidan ulaz
i dio vanjskog zida, a koji čini sastavni dio ogradnog zida
Od 2015. do 2017. Arheološki muzej Istre s prekidima je parcele (zid je iz sigurnosnih razloga snižen na zapadnom
vodio arheološki nadzor i istraživanje u Kandlerovoj ulici dijelu).
u Puli, na k.č. 54 (od 18. studenog 2015. do 29. siječnja Godine 1943., prilikom gradnje skloništa (ulaz s Uspona
2016.; od 13. do 26. listopada 2016.; od 16. do 17. svib- Pavla đakona, nekada Clivo Crispo), koje se nalazi uz par-
nja 2017.). Voditeljica istraživanja bila je Tatjana Bradara, celu k.č. 54, Mario Mirabella Roberti zabilježio je ostatke
zamjenica Aska Šopar, a u istraživanjima su sudjelovali zidova paralelnih s današnjim Usponom i bunar. Od
arheolozi Aleksandra Mahić, Nikolina Bencetić, Žan Budim pokretnih nalaza pronašao je rimske arhitektonske dijelove
i Romuald Zlatunić. Crtaću dokumentaciju izradili su muzej- kvalitetne izrade (dijelove stupova, kapitele, arhitrave).
ski tehničari Ivo Juričić i Zoran Grbin. Lokalitet je geodetski Dokumentirao je i mozaik koji je pripadao starokršćanskoj
snimila tvrtka Geobiro d.o.o. iz Pule, a za statički nadzor građevini, starokršćansku tranzenu, kao i bizantski mra-
bio je zadužen Zoran Šušulić, dipl. ing. građevinarstva. morni kapitel iz 6. st.
Radove je financirao investitor Toma Palić. S južne strane parcele, prema k.č. 53 nalazio se nasip
zemlje i kamenja. Djelomično se radilo o kamenu s urušenog
Arheološko istraživanje započelo je zbog planirane grad- zida, koji je i danas djelomično vidljiv u donjem segmentu,
nje objekta u starogradskoj jezgri Pule, u Kandlerovoj ali i o materijalu koji se deponirao tijekom godina. Zid je
ulici (k.č. 54). Na katastarskom planu iz 1820. parcela je najvjerojatnije urušen 1943., prilikom gradnje skloništa u
zabilježena kao zelena površina, a na jugozapadnom uglu koje se ulazi s Uspona Pavla đakona. Zbog opasnosti od
vidi se građevina koja se više ne pojavljuje na katastru iz urušavanja navedenog nasipa, koji je dosezao visinu i do
6 m, započela je njegova sanacija, tj. gradnja novog pot-
pornog zida na mjestu srušenog. Prilikom iskopavanja, na
granici k.č. 53 i 54 dokumentirani su in situ ostaci zidova,
praga i ploča većih dimenzija (cca 154x100 cm, debljine
17 cm). Zbog navedene opasnosti nije bilo moguće detalj-
nije istražiti površinu. S obzirom na to da nisu pronađeni
sitni arheološki nalazi, navedene je strukture teško pobliže
datirati, ali se može pretpostaviti da su prvobitno pripadale
antici. Prilikom uklanjanja nasipa kamenja i zemlje prona-
đeni su antički obrađeni arhitektonski ulomci.
Na parceli k.č. 54 otvorene su dvije zasebne sonde, koje su
spojene tijekom iskopa.
Sonda I
Sonda I bila je smještena na istočnom dijelu parcele, dimen-
Pogled na k.č. 54 i zid sagrađen 2015. g. (foto: T. Bradara) zija 4,5x5 m. Odmah ispod hodne površine (na dubini od
432
10-ak cm) i na rubu sonde prema zapadu otkriven je zid Unutar sonde odbačeni su dijelovi preše. Od arheološkog
orijentiran u smjeru sjeverozapad-jugoistok (AV-4,16-3,86). materijala pronađen je isključivo antički/kasnoantički, u
Sačuvana je visina do 1,20 m, a širina 50 cm (dužina je najvećoj količini amfore, zatim kuhinjska i stolna keramika,
nepoznata jer se zid proteže izvan gabarita sonde). Građen građevna keramika, kockice mozaika bijele i crne boje
je od nepravilnih lomljenaca do 12 redova opusa, vezanih različitih veličina, brončani novčići, ulomci fresaka oslikanih
mortom. Vidljivo je da je zid u jednom dijelu temeljen na crvenom bojom, ulomci stakla.
živoj stijeni (AV-3,12). Prema načinu gradnje, spolijima u
zidu i negiranju prethodnih struktura, zid je građen poslije Sonda II
(kasna antika, srednji vijek?). Unutar sonde, prema istoč- Na sredini parcele bila je otvorena Sonda II, dimen-
noj strani dokumentirana je površina dim. 2,30x1,60 m, s zija 9x12 m. Na zapadnom dijelu sonde nalazi se zid
većim oblucima, za sada nepoznate namjene (AV-3,70). slične strukture, koji je paralelan sa zidom orijentiranim u
Naslanjala se na zid (AV-3,87), orijentacije zapad-istok (s smjeru sjeverozapad-jugoistok iz sonde I (AV-4,23-3,96).
malim otklonom), građen od pravilno uslojenih klesanaca, Međusobno su udaljeni 3,70 m. Zid je širine 60 cm, visine
sačuvanih do 6-7 redova opusa. Zid je širok 60 cm, visok do 1,40 m, a kao i kod prethodnog dužina je nepoznata jer
do 56 cm, a vidljiva mu dužina iznosi oko 1 m. Prema sje- se proteže izvan dopuštenog dijela iskopa. Na jugoistoč-
veru sonde malterni je pod, debljine 5 cm, prislonjen na noj strani u zidu je naknadno „umetnuto korito”, dimenzija
deblje kamene ploče (popločanje?) (AV-3,38). 1x1,20 m i visine 30 – 40 cm. Sa zapadne strane prislo-
U profilu, prema istoku, vidljiva su dva „postamenta” njen na zid nalazi se kanal širine 90 cm i istražene visine
(AV-4,05), međusobno udaljena 2,25 m. Na južnoj strani od 15 do 40 cm, pokriven nepravilnim kamenim pločama
također je sačuvan zid koji se proteže ispod profila sonde (AV-4,07-3,79). S vanjske je strane zemlja pomiješana s
(AV-3,60), širine 90 cm. pijeskom i dosta je kompaktna i tvrda.
Pogled na Sondu II (foto: Z. Šušulić)
433
(amfore, posuđe, građevna keramika). U tom dijelu iskopa

nije se kopalo do kraja kulturnog sloja.
Prilikom iskopavanja (2017.) radi postavljanja elektroinsta-

lacija na sjeverozapadnom uglu unutrašnje i vanjske strane
parcele (Kandlerova ulica) nisu dokumentirani arheološki
ostaci (nepokretni i pokretni).
Na temelju nalaza prikupljenih na istraženoj površini, teško
je zaključiti koja je točna namjena sačuvanih zidova. Radi
izbjegavanja statičkih problema na lokaciji, kao i na okolnim
objektima, prema mišljenju statičara iskopavalo se tako da
su pojedini dijelovi parcele ostali pod zemljom, a bili su vid-
ljivi u profilu. Nije se kopalo do kraja kulturnog sloja. Nalazi
najvećim dijelom pripadaju građevini(ama) iz rimskog peri-
oda, a dio je djelomično reutiliziran u mlađim razdobljima.
Ostaci zidova tijekom istraživanja 2016.; u pozadini pomoćni ulaz Nije pronađena srednjovjekovna i novovjekovna pokretna
u sklonište i zid sagrađen 2015. g. (foto: A. Mahić) materijalna građa. Nepokretna građa sačuvana je i zašti-
ćena, a mikropilotiranje je izvedeno tako da se ne uništi
Unutar prostora, između dvaju zidova, također se nalazi arhitektura.
kanal koji je blago zakrivljen i proteže se dalje ispod
profila iskopa. Kanal je građen od nepravilnog kamenja Literatura
sačuvanog i do četiri reda, vezanog mortom i s obrađe-
nom unutrašnjom stranom. Dno je popločano tegulama Archivio di Stato di Trieste on line (Catasto franceschino):
(AV-2,97-2,68), a kanal je bio pokriven kamenim pločama https://www. archiviodistatotrieste (17. 11. 2015.)
(AV-3,30-2,99). U kanalu su pronađeni ulomci staklenog Dokumentacijski odjel Arheološkog muzeja Istre (katastar-
posuđa, dvije koštane igle, kuhinjsko i stolno posuđe te ski planovi)
dijelovi amfora. Mirabella Roberti 1949 M. Mirabella Roberti, Notiziario
Ispod hodne površine sačuvani su dijelovi preše. U gornjem Archeologico Istriano (1940-1948), Atti e Memorie della
sloju, debljine 70 cm, pronađeno je dosta ulomaka fresaka Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, n. s., vol I,
(oslikanih žutom, crvenom, zelenom i crnom bojom, s bilj- Venezia, 1949: 231 – 275.
nim motivima), dijelova amfora, građevne keramike, tegule
sa žigom PANSIANA, kuhinjske i stolne keramike te manja dr. sc. Tatjana Bradara
količina kockica mozaika. Ispod tog sloja najzastupljeniji su
ulomci kuhinjske keramike. Summary
Uz istočni zid (okomit na Kandlerovu ulicu) sačuvana
je suhozidna konstrukcija dimenzija cca 1,20x2,20 m, a Archaeological excavations on a building site in the historic
unutar nje naboj od crvene zemlje. Radi se o prapovijesnoj core of Pula, in Kandlerova Street (cadastral parcel 54)
nastambi, unutar koje su pronađeni ulomci prapovijesne was carried out in the course of 2017. Based on the results
keramike (AV-2,79). Na dijelu sonde živa stijena nalazila of the investigations it is difficult to ascertain the purpose of
se na AV-3,00 m. the preserved walls. The fact that some parts of the parcel
Radi statičke stabilnosti budućeg objekta, a ispred novo- remained unexcavated due to static issues, and the bottom
sagrađenog zida, godine 2015., organizirano je mikropi- of the cultural layer was not reached, makes it even more
lotiranje, nakon čega je uslijedilo djelomično iskopavanje difficult. Most of the finds belong to Roman-period build-
nasipa, koji zbog opasnosti od urušavanja nije istražen ings, of which some parts were later reused. Medieval and
tijekom radova 2015. U profilu je pronađeno dosta antičkih post-medieval movable finds were not found.
arhitektonskih kamenih ulomaka, koji su se većinom nala- The parcel was drawn in the 1820 cadastral map as a
zili ispod žbukane podnice (AV-5-4,90), a manji dio u nasipu green area, and in the SW corner there was a building
iznad. Podnica se protezala u blizini novosagrađenog zida, that does not appear in the 1946 cadastral map. The only
u smjeru jugozapad-sjeveroistok, dimenzija 217x104 cm preserved parts of the building, accessed from Pavla
i debljine cca 13 cm (uza zid i zazidana vrata s Uspona Đakona Gradient Street, are a walled-up entrance and
Pavla đakona). U sloju iznad podnice pronađena je manja part of the outer wall, which constitute integral part of a
količina antičkih keramičkih ulomka, ostataka stakla, ško- boundary wall (it was lowered in the south due to security
ljaka i životinjskih kostiju. Nakon dokumentiranja podnica reasons).
je probijena, a spoliji uklonjeni. In 1943, during the construction of a shelter (accessed from
U nasipu, tj. sloju zemlje i kamenja, sačuvan je nastavak Pavla Đakona Gradient, formerly Clivio Crispo) located
zida orijentiranog u smjeru sjeverozapad-jugoistok, doku- next to land parcel 54, Mario Mirabella Roberti recorded
mentiranog u Sondi II, kao i nastavak kanala. Okomito na high-quality fragments of Roman architecture (parts of
navedene konstrukcije proteže se zid dužine 297 cm, širine columns, capitels, architraves). He also documented a
60 cm i visine 39 cm (AV-4,08-3,65). mosaic, which belonged to an Early Christian building, an
U blizini pomoćnog ulaza u sklonište, u sloju zemlje i kame- Early Christian transenna and a sixth c. Byzantine marble
nja pronađena je veća količina antičkih keramičkih ulomaka capital.
434
Redni broj: 237 odvoz otkopanog materijala pobrinula se tvrtka ING-GRAD

Lokalitet: Pula – Malo rimsko kazalište – AMI zapad d.o.o. iz Zagreba, koja je ujedno i glavni izvođač adaptacije
Naselje: Pula i dogradnje zgrade Arheološkog muzeja Istre. Financijska
Grad/općina: Pula sredstva za potrebe istraživanja osigurali su Ministarstvo
Pravni status: Z-865 kulture i Arheološki muzej Istre u Puli.
Razdoblje: P, A, NV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje U početnoj fazi istraživanja, godine 2017. arheološkim je
iskopom obuhvaćena površina donjeg dijela istočne padine
Od 17. veljače do 29. prosinca 2017. Arheološki muzej Istre središnjega gradskog brežuljka Pule. Ta se površina nalazi
u Puli arheološki je istraživao lokalitet Pula, Malo rimsko podno Malog rimskog kazališta, odnosno zapadno od
kazalište – AMI zapad (k.č. 91, 92, 93, 94/1, zgr. 3094, matične zgrade Arheološkog muzeja Istre (primarno zgrada
k.o. Pula). Stručnu ekipu činili su: voditeljica istraživanja njemačke gimnazije sagrađena 1890., u razdoblju kada se
Silvana Petešić, zamjenica voditeljice Aska Šopar, kusto- Istra nalazila u sklopu Austro-Ugarske Monarhije). S obzi-
sica Aneta Vežnaver, arheolozi Dario Maršanić i Veseljko rom na vrijedne nalaze nepokretnih struktura iz antike,
Bašić, apsolventica arheologije Vera Jelenić i student iskop je naknadno proširen sjeverno od zgrade. Budući
arheologije Marko Gašić. Crtaću dokumentaciju i snimke da su se arheološka istraživanja odvijala usporedo adap-
iz zraka izradili su muzejski tehničar Ivo Juričić i pre- tacijom i dogradnjom zgrade AMI-ja, također je nadziran
parator Zoran Grbin, a geodetska skeniranja otkrivenih strojni iskop uz istočno pročelje zgrade. U toj se zoni isko-
nepokretnih struktura tvrtka AGG. d.o.o. iz Pule. Fizičke pavalo za potrebe izrade infrastrukture i prilaznog stubišta,
radove obavljali su zatvorenici Zatvora u Puli. Južni dio koje je trebalo voditi u prostor suterena muzejske zgrade.
novootkrivenog antičkog zida konzervirala je tvrtka Kapitel Arheološki nadzor pratio je i građevinske radove u suterenu
d.o.o. iz Žminja, a za preventivnu zaštitu antičkih podnih same zgrade. Cijela je istražena zona (cca 1156 m²) pružila
mozaika i ostataka fresaka bile su zadužene djelatnice dragocjene pokretne i nepokretne arheološke nalaze, što
Restauratorsko-konzervatorskog odjela AMI-ja, viša resta- je i bilo očekivano, s obzirom na to da se ta lokacija nalazi
uratorica Đeni Gobić-Bravar, restauratorice Andrea Sardoz u neposrednoj blizini rimskog kazališta i antičkih gradskih
i Nensi Zuljan te preparator Zoran Grbin. Za strojni iskop i vrata (Dvojna vrata, kraj 2. st.), odnosno unutar istočnog
Pogled na jugozapadni dio rimske gradske kuće (foto: D. Maršanić)
435
Arheološki lokalitet s pogledom na rimsku gradsku kuću i Malo rimsko kazalište u pozadini (foto: D. Maršanić)
poteza obrambenih gradskih zidina nekadašnje rimske Arheološka istraživanja započela su ispred zapadnog pro-
kolonije Pole. čelja zgrade muzeja, na potezu predviđenom za gradnju
436
Pogled na jednu od prostorija rimske gradske kuće (foto: S. Pogled na jednu od prostorija rimske gradske kuće (foto: S.
Petešić) Petešić)
ogradno-potpornog betonskog zida s dvjema nišama nami- U odnosu na istočno lice, koje je u gornjem dijelu popri-
jenjenima smještaju strojarskih instalacija (vanjske klime lično oštećeno, njegovo je zapadno lice dobro sačuvano.
jedinice), jedne na krajnjem južnom dijelu tog poteza, Nakon što je iskop na dijelu lokacije na kojoj se nalazi taj
nasuprot južnog rizalita zapadnog pročelja zgrade muzeja zid obavljen ručno, odlučeno je da se nasip koji ga je pre-
te druge koja je trebala biti pozicionirana oko 38 m sje- krivao ukloni strojno. U međuvremenu su ručnim iskopom
vernije, odnosno na površini nasuprot sjevernog rizalita uklonjeni nasipi i na sjevernom dijelu lokacije. Pritom je
zgrade. Površina iskopa za smještaj južne niše iznosila ustanovljeno da je jedan dio tih nasipa nasut prilikom grad-
je 5x10 m, a za potrebe sjeverne 5x9 m. Širina preosta- nje zgrade njemačke gimnazije (danas AMI), za potrebe
log dijela iznosila je 1,80 m. Prema projektu uređenja uređenja okolnog vanjskog prostora. Budući da su nasipi
okoliša Arheološkog muzeja Istre, na krajnjem sjevernom bili recentni, započelo je njihovo strojno uklanjanje. Na taj
dijelu lokacije, na udaljenosti od oko 6 m od sjeverne niše, je način u vrlo kratkom roku otkriven i prethodno opisan
navedeni je betonski zid trebao skretati pod pravim kutom antički zid u dužini od 38,15 m. Istodobno je otkriven još
prema istoku u duljini od 16 m, limitirajući time zonu radova. jedan paralelni zid u istoj dužini, a nalazi se na 5 m udalje-
Na početku arheološkog istraživanja, istočni rub cijele opi- nosti zapadno od prethodnog. Zbog limitiranog iskopa na
sane zone činio je recentan ogradno-potporni zid građen jugu, zidovi nisu otkriveni u potpunosti. Na krajnjem sje-
od opeke. Zona istraživanja naknadno je proširena prema vernom dijelu spojeni su s jednim poprečnim zidom, tako
rimskom kazalištu te prema sjeveru, sve do ogradnog zida da svi zajedno tvore veći zatvoreni izdužen pravokutan
parcele muzeja. prostor. Zbog tih se okolnosti planira naknadno proširenje
Sam početak istraživanja obilježen je otvaranjem jedne iskopa prema zapadu, odnosno prema Malom rimskom
probne sonde, pozicionirane tako da se njezina središ- kazalištu. Naime, zapadni zid tog sklopa pruža se paralelno
nja os poklapa s kraćom središnjom osi zgrade muzeja. s istočnim zidom scenske zgrade rimskog kazališta (na 5 m
Njezine su dimenzije iznosile 1,80x5 m. Ubrzo nakon ukla- udaljenosti), dok sjeverni zid pokazuje tendenciju pružanja
njanja površinskog humusnog sloja, a potom i sljedećeg prema zapadu. Preliminarno se te strukture mogu dovesti
nasipnog sloja zemlje s kamenjem, pojavio se kameni u vezu s arhitektonskim sklopom Malog rimskog kazališta.
antički zid orijentiran u smjeru istok-zapad, sačuvan u U ovoj kampanji istraživanja obavljen je kombinirani iskop
visini od oko 0,66 m. Tada je otkriven u dužini od 1,66 m. (strojni i ručni) površine koja se nalazi između sjevernog
Zid je prema istoku zatečen porušen, dok mu je zapadni i središnjeg rizalita zapadnog pročelja zgrade AMI-ja
završetak otkriven tek nakon naknadnog proširenja iskopa (sonda B). Na tom se mjestu nalazila recentna, od kamena
u smjeru padine (ukupna dužina 2,15 m). Prilikom grad- sagrađena septička jama kružnog tlocrta, promjera oko
nje iskorištena je prirodna konfiguracija terena. Graditelji 4 m. Zauzimala je dio sjeverne polovice tog prostora te je
su prilikom temeljenja zida oblikovali jedino sjeverno lice, sa zgradom bila povezana zidanim kanalima. U istom pro-
iskoristivši matičnu stijenu do raspoložive visine, a prostoru nalazio se i sustav recentnih kanala za odvod oborin-
stor između lica zida i stijene zapunili su manjim kame- skih voda, građen u tri kraka. Počeci dvaju krakova nalazili
njem povezanim vapnenom žbukom. Budući da je već su se u uglovima zgrade, na mjestu gdje se nekad u njih
na samom početku arheoloških radova otkrivena antička slijevala oborinska voda s krova. Oni su svojedobno bili
zidana struktura, odlučeno je da se iskop na cijeloj zadanoj spojeni sa sljedećim krakom kanala koji se nalazio nešto
površini obavi ručno. Zona je obilježena i podijeljena u 13 južnije od središnje osi te površine, a protezao se u smjeru
kvadranata te imenovana kao sonda A. Prilikom nastavka istok-zapad. Prilikom gradnje potonjeg kraka kanala isko-
istraživanja u tom dijelu lokaliteta otkriven je još jedan rišten je jedan stariji masivan zid jednakog smjera (širina
antički zid impozantnih dimenzija. U početnoj je fazi taj 0,90 m, dužina 7,85 m; ANV 15,99 – 16,57 m). Drugi,
0,90 m širok zid otkriven u dužini od 9,08 m i u prosječnoj paralelni zid kanala bio je izveden s jednim licem, jednako
visini od 2,10 m. Temeljen je izravno na matičnoj stijeni. kao i zidovi preostalih krakova odvodnog sustava. Kanali
437
istočni, tako ni sjeverni zid prostorije nije sačuvan, jer je

bio uništen prilikom temeljenja zgrade nekadašnje gimna-
zije. Zid koji je s juga zatvarao prostoriju, a to je onaj
isti zid koji je bio iskorišten kao dio recentnog odvodnog
kanala, izvorno se kontinuirano protezao nadalje prema
istoku i zapadu, ali je na nekoliko pozicija bio presječen
recentnim intervencijama. Naime, ispred istočnog pročelja
zgrade muzeja, prilikom nadzora nad radovima strojnog
iskopa za potrebe gradnje stuba i ulaza u prostor sute-
rena, otkriven je njegov nastavak. Zabilježen je u dužini
od 3 m, na apsolutnoj visini od 14,52 do 15,57 m. I na
tom je potezu bio presječen gradnjom zgrade gimnazije.
Zbog limitiranog iskopa, zid nije u potpunosti otkriven.
Ulazio je u istočni profil sonde (sonda C), pružajući se
u smjeru gradskih zidina. Neposredno uz njegovo južno
lice otkriven je drenažni depozit amfora. Sve su amfore
bile postavljene okomito, okrenute naopako, s otvorima
Drenažni depozit amfora ispred istočnog pročelja zgrade AMI-ja prema dolje. Pojedine su sačuvane u potpunosti, cijele ili
(foto: S. Petešić) napukle, a pojedine su zatečene u fragmentiranom stanju.
Jedna je bila začepljena poklopcem, sekundarno izrađe-
su bili prekriveni masivnim pokrovnim kamenim pločama. nim od stijenke druge amfore. Depozit je sadržavao 15
Prilikom izrade kamenih stijenki kanala (osim masivnog amfora koje se mogu svrstati u nekoliko tipova, a to su
zida), kao i njihovih dna, upotrijebljen je cementni mort. Lamboglia 2 (kraj 2. – kraj 1. st. pr. Kr.), Dressel 6A (sre-
Ubrzo je ustanovljeno da je onaj širi zid kanala zapravo dina 1. st. pr. Kr. – sredina 1. st.) i Dressel 2-4 (druga pol.
stari antički zid, čiji je kontinuitet na istoku presječen 1. st. pr. Kr. – kraj 1. st.). Amfore su bile tek dio temelja
gradnjom zgrade gimnazije, a na zapadu recentnim glav- nad kojim je nekad bila uređena hodna površina, a koja se
nim odvodnim kanalom, smjera sjever-jug, sagrađenim u ovom slučaju nije sačuvala. Amfore koje su bile naopako
na nešto nižem nivou. Prilikom naknadnog iskopavanja postavljene u svrhu drenaže i nivelacije neravnog terena
ustanovljeno je da je potonji kanal, pružajući se nadalje evidentirane su u više navrata i na više mjesta u zoni
prema sjeveru, gdje je bio spojen na odvodni kanal ispod Arheološkog muzeja Istre (Koncani-Uhač, Bartolić Sirotić
rimske ceste, izravno temeljen na vapnenim podnicama 2015; Mihovilić 2008; Mihovilić 2011). Jedna od bitnih
s ostacima mozaika, koristeći se dijelom zidovima antič- karakteristika te gradske zone jest prirodan pad terena,
kog objekta. Antički zid, koji je u sondi B činio sjeverni zid koji su rimskodobni graditelji vješto iskoristili i prilikom
recentnog kanala odvodnje, dio je sjevernog zida spome- gradnje gledališta obližnjeg teatra. Nakon dokumentacije
nutog prostora, koji se dovodi u vezu s rimskim kazalištem. in situ, amfore su izvađene, fotografirane i prenesene
Južnije, na oko 4,90 m udaljenosti od tog zida, dokumenti- u laboratorij AMI-ja, na konzervatorsko-restauratorsku
ran je još jedan masivan antički zid. Paralelan je s prethod- obradu. Depoziti amfora na području Pule zabilježeni su
nim, a nalazio se tik uz sjeverno lice zida središnjeg rizalita na više lokacija, a jedna je od njihovih karakteristika da su
zgrade. Oba su antička zida temeljena na matičnoj stijeni i u pravilu bili postavljeni prilikom gradnje objekata javne
prate njezinu kosinu, koja postupno pada prema istoku. U namjene. Slijedom toga, može se zaključiti da je i u ovom
prostoru između tih dvaju zidova (dimenzije: 4,90x8,20 m), slučaju novootkriveni drenažni depozit amfora, zajedno s
nakon uklanjanja recentnih kanala i nasipa, zabilježena otprije otkrivenim skupinama amfora u zoni Arheološkog
je jedna kamena struktura, smjera sjever-jug, te podnica muzeja Istre, postavljen prilikom gradnje objekta javne
i ostatak peći iz predrimskog željeznodobnog histarskog namjene, a kako je već spomenuto, izvjesno je da su
razdoblja. novootkrivene zidane strukture formirale objekt koji je bio
U sjevernoj polovici sonde B situacija je bila nešto dru- u izravnoj vezi s Malim rimskim kazalištem, što bi trebala
gačija. U tom je dijelu, sjeverno od središnje pozicionira- potvrditi buduća istraživanja.
nog antičkog zida, otkriven rimski crno-bijeli podni mozaik Budući da su se tijekom istraživanja neprekidno otkrivale
(ANV od 15,05 do 15,18 m). Riječ je o bijelom mozaiku antičke zidane strukture, odlučeno je da se u potpunosti
s dvjema crnim bordurama, od kojih je unutarnja nešto istraži cijela sjeverozapadna zona lokaliteta, sve do sje-
uža. Bordure su djelomično sačuvane na trima stranama vernog ogradnog zida parcele te, u onoj mjeri koliko je
mozaika. Četvrta, istočna strana, s pretpostavljenim to bilo moguće, u smjeru rimskog kazališta na zapadu.
crnim bordurama, bila je uništena prilikom gradnje zgrade Cijela istražena zona pružila je dragocjene nepokretne
gimnazije. Isto se dogodilo i sa središnjim dijelom moza- arheološke nalaze pa je konačno bilo moguće i pret-
ika, gdje je njegov velik dio probijen prilikom temeljenja hodno opisanu prostoriju s podnim mozaikom smjestiti
recentne septičke jame i njoj pripadajućih kanala. Prilikom u njezin širi kontekst. Naime, ona je bila samo jedan dio
proširenja iskopa prema zapadu te spajanja sonde A i B, većeg antičkog zdanja, sagrađenog na dvjema zarav-
otkriven je zapadni zid prostorije, a imao je prolaz prema natim terasama padine brežuljka. Terase ujedno ozna-
susjednoj prostoriji. Time su ustanovljene dimenzije pro- čavaju dvije etaže objekta. Različiti nivoi etaža spojeni
storije s mozaikom, čija potpuna širina iznosi 6,10 m, a su stubama, čiju osnovu čini stepenasto isklesana živa
minimalna dužina 7,60 m (nepotpuna). Jednako kao ni stijena, na kojoj su se nekad nalazili pravilno klesani
438
kameni blokovi stuba. Do danas se na izvornom mjestu kao i površina poda, koja je nekad bila u potpunosti pre-
sačuvao samo jedan primjerak. Na donjoj etaži zgrade krivena mozaikom (bijeli mozaik s nešto većim crnim
zabilježeno je više prostorija s različitim podovima. U kockicama raspoređenima u pravilnim razmacima).
dvjema prostorijama pronađene su jednostavne zagla- Nedostajući stupovi, kao i jedan pilastar zapadnog zida
đene vapnene podnice. Podovi preostalih prostorija prostorije koji završava zidanim polustupom, te rubnici
prekriveni su crno-bijelim mozaicima, koji se javljaju u uz južni i zapadni zid, omeđuju jednu središnju pravo-
nekoliko varijanti: bijeli obrubljen dvjema crnim bordu- kutnu površinu bez sačuvane podnice, na kojoj je možda
rama, bijeli s ravnomjerno raspoređenim većim crnim izvorno bio smješten plitak bazen. Na tu pretpostavku
kockicama, crni prošaran bijelim kockicama, obrubljen navodi nalaz zidanog i pločama natkrivenog odvodnog
bijelom bordurom te crni prošaran bijelim pravilno ras- kanala, smještenog ispod vapnene podnice na kojoj se
poređenim kockicama sa po dvjema bijelim rubnim i nalaze ostaci mozaika. Kanal se pruža prema sjevero
središnjim bordurama. Na donjoj terasi objekta identifici- istoku, odnosno u smjeru susjedne prostorije, unutar
rano je osam prostorija, uključujući naknadnu pregradnju koje je otkriven bez pokrovnih ploča i u ruševnom stanju.
jedne od njih. Sekundarni zidovi, nastali prilikom adap- Na toj se dionici pružao uz sjeverni rub prostorije, a zatim
tacije kuće, temeljeni su na vapnenoj podnici, na kojoj je naglo skretao prema sjeveru, gdje je bio presječen
se prethodno nalazio mozaik. Trag tog mozaika danas je gradnjom zgrade gimnazije. Kanal se zacijelo spajao s
vidljiv jedino uz zapadni i istočni zid prostorije. Graditelji glavnim kanalom odvodnje, smještenim ispod popločene
su na pojedinim mjestima iskoristili i samu stijenu kao rimske ceste, koja se proteže iz smjera gradskih vrata
dio zida. Na mnogim zidnim površinama interijera kuće prema kazalištu. Sjeverno od prostorije u kojoj se nalaze
ostali su skromni tragovi vapnene žbuke i fresko slikar- baze stupova, smještena je sljedeća prostorija, koja je
stva. U prostoriji gdje je bojana zidna dekoracija nešto naknadno pregrađena na dva odvojena dijela. Tom je pri-
bolje sačuvana, nalaze se tri četvrtaste kamene baze likom novoformirana sjeverna prostorija bila prekrivena
stupova. Na jednoj bazi sačuvao se ostatak zidanog i novim mozaikom, a okolni zidovi novim slojem žbuke.
ožbukanog stupa. Žbuka stupa bordo je crvene boje. Izravno iz potonje prostorije, kroz širi prolaz naznačen
Gornje plohe kamenih baza nalaze se na jednakoj razini kamenim pragom, ulazilo se u sljedeću, veću prostoriju,
Rimska cesta, pogled prema zapadu (foto: S. Petešić)
439
Snimka iz zraka (foto: Z. Grbin)
koja je također bila ukrašena podnim mozaikom. Odande nalazile oko jednog središnjeg pravokutnog prostora pa
je bio moguć uspon stubama prema prostorijama smje- bi upravo posljednja navedena podnica mogla pripadati
štenima na gornjoj terasi objekta. U središtu prostorije tom prostoru. Nažalost, izgled istočnog krila toga pro-
otkrivena je kamena baza stupa te trag još jedne nasu- stranog antičkog objekta ostaje nepoznat, zbog toga što
protne baze. Baza sa stupovima vjerojatno je bilo i više, je u potpunosti uništen prilikom gradnje zgrade njemačke
ali nije poznato koliko, zbog veće oštećenosti površine, gimnazije.
vjerojatno nastale prilikom temeljenja zgrade gimnazije. Na gornjoj etaži objekta, južni i zapadni perimetralni zidovi
Mozaik je u tom dijelu znatno uništen, ali se može uočiti leže na povišenoj, okomito zasječenoj živoj stijeni. Na taj
da je osim rubnih imao i središnje bordure, koje su tekle način mjestimično dostižu visinu i veću od tri metra, raču-
oko baza nedostajućih stupova. Posljednja prostorija u najući od razine hodne površine. Nakon postupnog ukla-
tome nizu nalazi se na krajnjem sjevernom dijelu zgrade. njanja sloja zemlje, koji je izravno prekrivao porušene
Između te i prethodne prostorije nalazila su se vrata, ostatke objekta, pojavili su se pregradni zidovi koji su
od kojih se sačuvao kameni prag. Ondje je zabilježena formirali prostorije s jednostavnim, zaglađenim vapnenim
jednostavna zaglađena vapnena podnica, položena na podnicama. Krajnja južna prostorija zauzima cijelu širinu
sloj crvene masne zemlje, koja počiva na živoj stijeni. gornje terase. Slijede dvije manje prostorije, međusobno
U sjeverozapadnom kutu prostorije otkriveni su porušeni odvojene pregradnim zidom temeljenim na vapnenoj pod-
ostaci krušne peći izrađene od opeke. Istočnije, također nici. Zid je nešto slabije građen, bez vapnenog veziva, iz
na krajnjem sjevernom dijelu objekta, nalazila se još čega se može zaključiti da je pripadao naknadnoj pregrad-
jedna prostorija, ali je zatečena samo u tragovima. Nalaz nji jedne već prostorije u dvije manje. Budući da lokalitet
praga s ostatkom zida na njezinu južnom dijelu upućuje nije istražen u potpunosti, ostaje još uvijek nejasan raspo-
na izravan pristup prostoriji u kojoj su se nekad nalazili red i broj prostorija na gornjoj etaži.
stupovi. Neposredno uz sjeverni rizalit zapadnog proče- Prema saznanjima temeljenima na dosadašnjim istraživa-
lja zgrade muzeja zabilježena je antička hodna površina, njima, može se zaključiti da su sve opisane prostorije bile
sa skromnim tragovima podnog mozaika. Moglo bi se dio jednog većeg antičkog zdanja, nad čijim je istočnim dije-
pretpostaviti da su se sve navedene prostorije prvobitno lom krajem 19. st. sagrađena zgrada njemačke gimnazije.
440
Cjelokupni nepokretni nalazi upućuju na to da se u antici na Summary

tome mjestu nalazila raskošno opremljena rimska gradska
stambena kuća (domus), koja je bila pozicionirana u blizini In the course of 2017 archaeological excavations were
gradskih vrata i obrambenih zidina, uz radijalnu gradsku carried out east of the stage building of the Small Roman
cestovnu komunikaciju. Arheološki je potvrđeno da se sje- Theatre in Pula, i.e. on the lower eastern slope of the cen-
verno od kuće, na 1,50 m udaljenosti, pruža kameno poplo- tral city hill. The area is located to the west of the central
čenje ceste, ispod kojeg se nalazi zidani odvodni kanal. building of the Archaeological Museum of Istra. Since the
U antici je cesta pripadala radijalnoj komunikaciji koja je archaeological excavations were carried out simultane-
isprva vodila iz smjera rimskih kasnorepublikanskih grad- ously with the reconstruction of the Museum, the earth-
skih vrata prema unutrašnjosti grada, uspinjući se brijegom, works next to the eastern facade and in the building itself
na čijim su se padinama postupno formirale gradske četvrti were archaeologically supervised. The investigated area
s raznim javnim i privatnim građevinama. Jedna je od njih (ca 1156 m2) yielded substantial movable and immovable
malo scensko kazalište s dodatnim prostorima, koji su bili finds. The finds include two massive Antiquity-period walls
formirani od monumentalnih zidanih struktura, građenih u in a length of 38 m (not fully revealed). The walls were at
augustovskom razdoblju (27. g. pr. Kr. – 14. g.), odnosno u a distance of 5 m, and ran on a N – S axis, in parallel with
vrijeme intenzivnih graditeljskih aktivnosti u rimskoj koloniji the eastern outer wall of the stage building. These walls,
Puli. Pomno planiranje gradnje jedne veće gradske četvrti, as well as the discovered north running wall can be asso-
smještene između dviju cestovnih radijalnih komunikacija, ciated with the Small Roman Theatre, and therefore dated
od kojih je jedna vodila iz smjera Herkulovih vrata na jugu, to the Augustan age (27 BC – 14 AD). The latter continued
a druga iz smjera gradskih vrata na sjeveru (krajem 2. st. to the east. Its segment was identified in front of the east-
potonja će vrata biti zamijenjena Dvojnim vratima), podra- ern facade of the Museum. A drainage deposit of ampho-
zumijevalo je i gradnju objekta kao što je upravo otkrivena rae was discovered in this area. During the construction
privatna stambena kuća, raskošno oblikovanog interijera. of the complex to which all of the abovementioned walls
Tijekom arheoloških radova primarno je konzerviran novo- belonged to, amphorae were placed upside down for the
otkriveni antički zid, koji se proteže u smjeru sjever-jug, a purpose of drainage and levelling of the terrain. In 2017
paralelan je s istočnim zidom scenske zgrade Malog rim- 15 amphorae were discovered next to the southern face
skog kazališta. Gornja polovica istočnog lica zida zatečena of the abovementioned wall. The amphorae include the
je u vrlo lošem stanju. Njegovo je vapneno vezivo bilo u following types: Lamboglia 2 (the end of the second – end
raspadajućem stanju, mjestimice su se odvajali osušeni of the first c. BC), Dressel 6A (the mid-first c. BC. – mid-
dijelovi žbuke, a pri samom vrhu poprimila je pjeskovit first c. AD) and Dressel 2-4 (the second half of the first
oblik. Da se gornji dijelovi zida ne bi urušili, bila je neop- c. BC – end of the first c. AD). The remains of an ample
hodna njegova hitna sanacija. Počevši od krajnjeg južnog Roman city house (domus) were uncovered to the north
dijela, duljina saniranog zida iznosi 9,08 m. Opšivima su of the east wall, but to the west of the Museum. Its con-
također zaštićeni ostaci zidnih žbuka i fresaka te podni struction is connected to the walls. It was built on two lev-
mozaici rimske gradske kuće. Podnice i zidovi donje etaže elled terraces of a hill slope, which represent two levels of
privremeno su prekriveni stiroporom i geotekstilom, kako bi the house connected with a staircase. It was a rich house
se zaštitili do konačne prezentacije. as evidenced by the remains of fresco paintings on the
Valja spomenuti i to da su prilikom arheološkog nadzora walls and floors preserved in most of the rooms, amongst
građevinskih radova u suterenu zgrade Arheološkog which stand out the rooms decorated with black-and-white
muzeja Istre otkrivena dva velika brončana crkvena zvona. mosaics. The house was located along a paved radial
Kako bi bila zaštićena od ratne rekvizicije, zvona su prije road in the vicinity of the city gates and eastern section of
više od 70 godina bila skrivena ispod kamenih ploča origi- the city walls.
nalnih podnica podruma. Manje zvono izliveno je 1328. ili
1329., a izradili su ga zvonoljevači Bela i Vivencije. Drugo
je zvono izvorno pripadalo crkvi posvećenoj svetom Tomi,
zaštitniku grada Pule. Izradio ga je majstor Salvator 1425. Redni broj: 238
godine. O svemu tome svjedoče natpisi i reljefan prikaz Lokalitet: Pula – Monumenti – otok sv. Katarine
svetog Tome apostola na samom zvonu. Naselje: Pula
Grad/općina: Pula
Literatura Pravni status: Z-4651, Z-5490
Razdoblje: NV
Koncani-Uhač, Bartolić Sirotić 2015 I. Koncani-Uhač, K. Vrsta radova: arheološki nadzor
Bartolić Sirotić, Pula – zgrada Arheološkog muzeja Istre,
HAG, 11/2014, Zagreb, 2015: 369 – 371. Od 11. rujna do 2. listopada 2017. Arheološki muzej
Mihovilić 2008 K. Mihovilić, Pula – zgrada Arheološkog Istre arheološki je nadzirao radove tijekom gradnje dijela
muzeja Istre, HAG, 4/2007, Zagreb, 2008: 291 – 293. prve etape dovodne elektroinfrastrukture u zoni otok Sv.
Mihovilić 2011 Kristina Mihovilić, Na početku je bila peć, Katarina – Monumenti u Puli (k.č. 1331/2, k.o. Štinjan –
Katalog izložbe, 82, Arheološki muzej Istre, Pula, 2011: 42 nova). Voditeljica predmetnog nadzora bila je Tatjana
– 64. Bradara, a zamjenica Aleksandra Mahić. Prostor je geo-
detski snimila tvrtka Geo-Line d.o.o. iz Alilovaca. Investitor
Silvana Petešić radova bio je HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o.,
441
Prije početka građevinskih radova, tj. iskopavanja kanala,

otvorene su tri probne sonde, radi uvida u situaciju ispod
postojeće prometnice. Utvrđeni slojevi u sondama I
(2,50x2,20 m), II (2x2 m) i III (2x2 m) nisu sadržavali arheo-
loške nalaze, odnosno nisu bili kulturni slojevi. U svim su son-
dama potvrđeni slojevi tankog asfalta i tamponske podloge
te recentnog nasipnog sloja smeđe zemlje s mnogo manjeg
i većeg neobrađenog kamenja poviše matične stijene. Slična
situacija prati se uzduž cijelog iskopa trase kanala.
Radovi na spomenutom području obuhvaćali su iskop trase
kanala u dužini od 320 m uzduž istočnog ruba postojeće
prometnice, za potrebe polaganja cijevi s električnom insta-
lacijom (od glavnog ulaza na Monumente prema moru), kao
i proširenja za gradnju budućih šahtova. Prometnica i isko-
pani kanali pružaju se u smjeru sjever-jug. Kanal prosječne
širine 0,60 m kopao se na dubini od 1,30 m. Na položajima
Pregledna situacija zahvata u prostoru; crvenom bojom označena predviđenima za gradnju novih šahtova iskopavalo se do
je trasa gradnje energetske infrastrukture (podloga: Google maps) dubine od 1,50 m. Prekop ceste prema budućoj privreme-
noj trafostanici dosegao je dubinu do 2,40 m. Osim toga,
na nekoliko su položaja iskopani manji priključni kanali
dubine od 0,50 do 0,80 m.
Uzduž trase, u profilu kanala, na trima su položajima uočeni
recentni odvodni kanali izvan funkcije, ispunjeni smeđom
zemljom, koji se pružaju u smjeru istok-zapad. Sva tri
kanala rađena su na sličan način. Betonske pokrovne ploče
položene su na bočne zidove kanala, izrađene od klesanog
kamenja različitih dimenzija. S unutrašnje je strane kanala
kamenje zidova finije obrađeno. Dno čini betonska pod-
nica. Približne su dimenzije otvora kanala 0,40x0,40 m.
U zapadnom profilu iskopa kanala, nasuprot nekadašnje
stražarnice, uočen je rubni dio strukture od većih, grublje
obrađenih kamenih blokova i manjeg kamenja (četvrtastog
i pločastog oblika) poslaganog u dva relativno pravilna
reda, bez vidljivih tragova veziva. Struktura je duga 3,77 m
te visoka 0,70 m. Kamena struktura nalazi se neposredno
iznad matične stijene. Na jednom dijelu asfalt suvremene
prometnice sjeda direktno na kamene blokove, dok je nad
ostatkom strukture između vidljiv sloj tamponske podloge.
Literatura
Bulić 2014 D. Bulić, Rimska ruralna arhitektura Istre u kon-

tekstu ekonomske i socijalne povijesti, Doktorska diserta-
cija. Zadar, 2014: 104, 295, 296.
Matijašić 1988 R. Matijašić, Ageri antičkih kolonija Pola
i Parentium i njihova naseljenost od I. do III. stoljeća,
Zagreb, 1988: 41.
Trasa iskopavanja kanala (foto: A. Mahić)
Aleksandra Mahić
Elektroistra Pula, a građevinske radove obavljala je tvrtka
Vintijan d.o.o. Summary
Područje nekadašnjeg vojnog kompleksa Monumenti zašti- Archaeological supervision over the earthworks carried out
ćena je kulturno-povijesna cjelina, smještena na sjevernoj for the purpose of laying electricity cables at the former mili-
obali pulskog zaljeva. U uvali Monumenti, uzduž obalne tary complex of Monumenti in Pula were carried out from
linije, godine 1875. istraženi su ostaci rimske ruralne September to October 2017. The supervision encompassed
arhitekture, koji se pripisuju radionici za preradu tkanina the dig along the existing road and extensions on the posi-
(fullonica), ali se zbog nalaza kamenih recipijenata i velike tions of future shafts. Probes and channel opened prior to
kamene ploče s uklesanim koritima ne isključuje mogućnost the construction works did not reveal any cultural layers.
da se radilo i o kompleksu uljare. Arheološko je nalazište Recent drainage structures and foundations can be associ-
uništeno prilikom gradnje prostora u mlađim razdobljima. ated to the period of the construction of the military complex.
442
Redni broj: 239

Lokalitet: Pula – Prolaz sv. Teodora
Naselje: Pula
Grad/općina: Pula
Razdoblje: A
Od početka travnja do sredine svibnja 2017. trajao je

arheološki nadzor zemljanih radova prilikom gradnje
komunalne infrastrukture i uređenja Prolaza sv. Teodora
u Puli. Predmetni arheološki nadzor proveden je duž
čitava Prolaza sv. Teodora te na dijelu Kandlerove ulice,
uz građevine s istočne i zapadne strane prolaza i do spo-
jeva postojeće komunalne infrastrukture u širini prolaza u
Kandlerovoj ulici. Voditeljica arheološkog nadzora bila je
Martina Barada, dipl. arheo., iz tvrtke Arheo TiM d.o.o.,
Pula. Građevinske radove izvodilo je poduzeće Roveria
Usluge d.o.o. iz Bršćića.
Prolaz sv. Teodora nalazi se na sjevernom rubu povijesne Prolaz sv. Teodora – pogled na ostatke gradskog bedema sa sje-
jezgre grada Pule. U povijesnim katastarskim planovima vera (foto: M. Barada)
iz 19. st. vidljivo je da je današnji prolaz formiran tek sre-
dinom ili u drugoj polovici 19. st. te da u to vrijeme još k.o. Pula) pronađeni su ostaci antičke arhitekture i fre-
nisu bile sagrađene danas postojeće građevine uz prolaz saka. Navedeni je objekt sagrađen krajem 19. st. i izvorno
i prema Kandlerovoj ulici. Prolaz je položen u smjeru sje- je služio kao kotlovnica austrougarske vojarne. Tridesetih
verozapad-jugoistok i spaja današnju Kandlerovu ulicu godina 20. st. zajedno s ostatkom vojarne prenamijenjen
i gradsku obalu. Prethodna arheološka istraživanja na je u tvornicu duhana, a danas se u njemu nalazi trafosta-
području povijesne cjeline Pule od kraja 19. st. do danas nica. Pronađeni zid antičke građevine, položen u smjeru
uputila su na njezin kontinuiran urbani razvoj od prapo- istok-zapad, dužine 9,20 m, nalazi se ispod južnog zida
vijesti i vremena naseljavanja Histra na istarski poluotok spomenutog objekta. U istočnom je dijelu antički zid ošte-
tijekom 11. st. pr. Kr. do današnjih dana. Lokacija pred- ćen prilikom postavljanja infrastrukture. Prilikom iskopa,
metnih radova čini cjelinu s arheološkim lokalitetom na u nasipnom sloju u neposrednoj blizini proboja nađen je
području četvrti Sv. Teodora, smještenim u neposrednoj veći broj ulomaka fresaka, kojima su vjerojatno bili ukra-
blizini, istočno od Prolaza Sv. Teodora. Lokalitet četvrt Sv. šeni zidovi antičkog objekta. Ukupna dubina iskopa izno-
Teodora arheološki je istraživan od 2005. do 2009., pri- sila je 1,60 m, od čega visina antičkog zida iznosi 1,20 m.
likom čega je utvrđeno da se ostaci arhitekture protežu Osim fresaka, u kanalu uza zid pronađeno je više ulomaka
dalje prema istoku i zapadu, ispod postojećih objekata te keramičkog posuđa, databilnog od 1. do 3. st. te jedan
je zbog toga bio potreban stalan arheološki nadzor tijekom ulomak dna tanjura ukrašenog urezanim i oslikanim flore-
zemljanih radova na području Prolaza sv. Teodora i dijelu alnim motivom, a koji je moguće datirati u 15. i 16. st. Svi
Kandlerove ulice uz prolaz. Već na samom početku radova, su nalazi iz sloja nasipa te se, osim ulomaka fresaka, ne
prilikom iskopavanja kanala za polaganje elektroinstala- mogu sa sigurnošću dovoditi u izravnu vezu s pronađenim
cija u Kandlerovoj ulici, uz južni zid objekta smještenog antičkim objektom. Nasuprot opisanog zida, sa zapadne
na jugoistočnom uglu Prolaza sv. Teodora (k.č. z 493/7, strane Prolaza sv. Teodora, prilikom iskopavanja terena
za postavljanje cijevi za vodu i novog vodovodnog okna
pronađen je dio sačuvanog kamenog kanala. Kanal je
postavljen u smjeru sjeverozapad-jugoistok, a proteže se
od Kandlerove ulice prema poziciji uklonjenog kamenog
zida na ulazu u Prolaz sv. Teodora. Većim je dijelom uni-
šten prilikom gradnje infrastrukture. Širina kanala iznosi
38 cm. Prekriven je kamenim pločama, širine 68 – 70 cm
i debljine 24 – 25 cm. Vrh kamene ploče kanala nalazi se
na dubini oko 1 m od vrha sadašnje hodne površine. Kanal
nije mogao biti u cijelosti istražen zbog preplitanja posto-
jeće infrastrukture iznad i oko njega, koju nije bilo moguće
ukloniti. Bez obzira na navedeno i unatoč nedostatku sitnih
nalaza, prema načinu gradnje može se zaključiti da se radi
o antičkom odvodnom kanalu.
Osim zida antičkog objekta i ostataka zidanog kamenog
Kandlerova ulica – pogled na južno lice antičkog zida (foto: M. kanala u Kandlerovoj ulici, tijekom arheološkog nad-
Barada) zora pronađen je i dio kasnoantičkog gradskog bedema
443
Literatura
Starac 2006 A. Starac, Pula – gradska četvrt Sv. Teodora,

HAG, 2/2005, Zagreb, 2006: 235 – 238.
Starac 2007 A. Starac, Pula – gradska četvrt Sv. Teodora,
HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 263 – 265.
Starac 2009 A. Starac, Nalaz rimskog svetišta u četvrti Sv.
Teodora u Puli, Arheološka istraživanja 2008., HArch, 38 –
39/2007, Pula, 2009: 123 – 168.
Martina Barada
Summary
Archaeological supervision over the earthworks carried out

for the construction of community infrastructure and recon-
struction of Prolaz sv. Teodora Street in Pula was con-
ducted in spring 2017. The investigated structures include
the following: the remains of the Late Antiquity/early medie-
val city walls in the north, the remains of an Antiquity-period
building with fresco paintings under the existing building
in the SE corner of the street, towards Kandler Street and
Kandlerova ulica – ulomci fresaka (foto: M. Barada) the remains of an Antiquity-period sewage system in the
SW. Due to the risk of the demolition of the existing build-
na sjevernoj strani Prolaza sv. Teodora. Dio sačuvanog ing, it was not possible to complete the investigation of the
bedema položen je u smjeru zapad-istok. Maksimalna Antiquity-period building, and only its outer southern wall
širina zida iznosi 3,20 m, a istražen je u dužini od 3 m i was defined. The remains of a stone-masonry channel
maksimalnoj dubini od 70 cm od vrha sačuvane visine were also not fully investigated because it was not pos-
zida (1,92 m AV). Bedem je oštećen u srednjem i istoč- sible to remove the existing infrastructure over and around
nom dijelu prilikom gradnje starije komunalne infrastruk- the channel. The Late Antiquity/early medieval city walls as
ture. Zidan je priklesanim kamenom, složenim u pravilne well as the channel were destroyed prior to the construc-
redove na vanjskom sjevernom i južnom licu, dok je unu- tion of the earlier community infrastructure. These excava-
trašnjost zapunjena manjim nepravilnim kamenjem. Čitav tions have revealed it in a length of about 3 m.
zid vezan je svijetlom vapnenom žbukom. Uz sjeveroi-
stočni ugao bedema vidljiv je lom (širine cca 0,5 m) prema
jugu, koji je naknadno zapunjen. Unutar zida mjestimično
su uočeni spoliji. Sitnih nalaza bilo je izrazito malo i svi su Redni broj: 240
nađeni unutar sloja nasipa, a pripadaju antici, bez moguć- Lokalitet: Pula – Ulica prekomorskih brigada
nosti preciznije datacije: ulomak ruba staklenog balzama- Naselje: Pula
rija, jedna tessera i ulomak ručke amfore. S obzirom na Grad/općina: Pula
uočene antičke spolije, moguće je zaključiti da se radi o Pravni status: –
ostacima kasnoantičkog ili ranosrednjovjekovnog bedema. Razdoblje: A, SV, NV
Nakon dokumentiranja bedem je djelomično razgrađen sa Vrsta radova: arheološki nadzor
zapadne strane, uz starije oštećenje, u visini dvaju redova
kamena (cca 30 cm), kako bi se mogla položiti nova infra- Od 8. do 17. svibnja 2017. arheološki su nadzirani zemljani
struktura. Prije polaganja novih instalacija, bedem je prekri- radovi na području gradnje i rekonstrukcije Ulice prekomor-
ven geotekstilom i kamenom frakcijom. skih brigada u Puli, između k.č. 3774/2, 2452/4, 2452/3 i
Premda se tijekom gradnje komunalne infrastrukture i ure- 2452/7, k.o. Pula. Radove je nadzirala Teodora Šalov iz
đenja Prolaza sv. Teodora očekivao veći broj arheoloških tvrtke Arheo Tim d.o.o., Pula. Izvođač radova bila je tvrtka
nalaza, osim navedenih ostataka antičke i kasnoantičke Cesta d.o.o. iz Pule, za nadzor je bila zadužena tvrtka Učka
arhitekture, na većem dijelu područja obuhvaćenog rado- konzalting d.o.o. iz Pazina, a investitor je bio Grad Pula.
vima nisu evidentirani nikakvi arheološki nalazi. Osim
samog prolaza, radovima je obuhvaćen i dio Kandlerove U 5. st. u Puli i na području agera sagrađen je niz staro-
ulice te dvorište nekadašnje tvornice „Tekop” sa zapadne kršćanskih građevina. Sasvim se sigurno može pretposta-
strane prolaza. Veći dio Prolaza sv. Teodora prekopavan je viti da se mnoge od njih nalaze još u neistraženim ruše-
u više navrata u 20. st., također zbog polaganja komunalne vinama. Na neke od njih upućuju slučajni nalazi dijelova
infrastrukture, te je to vjerojatno glavni razlog nedostatka arhitektonske dekoracije, no najviše znanja dobiveno je
većeg broja arheoloških nalaza. Uglavnom se radi o sloju prilikom arheoloških istraživanja, koja su pokazala da su
nasipa zemlje i građevnog otpada, sa sporadičnim nala- starokršćanske građevine u Puljštini sastavni dio istočno-
zima ulomaka amfora i tegula koji nisu prikupljani jer se jadranskih-noriškopanonskih sakralnih građevina iz 5. st.
nalaze izvan arheološkog konteksta. Te se građevine, u vrijeme kad se u Raveni javljaju prvi
444
znakovi bizantske arhitekture, povezuju s lokalnom tradi-

cijom gradnje, koja proizlazi iz antičke profane arhitekture.
Osim druge, treće i četvrte faze gradnje pulske katedrale i
grobljanskih crkvi sv. Ivana i sv. Felicite, navedenoj grupi
pripada i prva faza gradnje Marijine crkve na Brijunima,
zatim crkve u Nezakciju, Marijina bazilika u Balama i
prva faza gradnje Sv. Sofije u Dvigradu. Veća grobljanska
crkva sv. Felicite spominje se jer se nalazi u neposrednoj
blizini gradnje Ulice prekomorskih brigada, a iskopana je
1909. na istočnom rubu pulske nekropole. U prezbiterijal-
nom dijelu trobrodne bazilike pravokutnog tlocrta, došli su
na vidjelo ostaci polukružnog zida svećeničke klupe, a u
raznim dijelovima crkve vapnenasti kapiteli s glatkim akan-
tusovim lišćem, dio mramorne ploče, ukrašene monogram
nim križem na jednoj i jaganjcem božjim na drugoj strani,
rasčlanjeno postolje oltara s okruglim utorima za stupiće
i veće površine mnogobojnog mozaičnog poda. U prezbi- Južni bunar, loše građen u suhozidnoj tehnici, pri vrhu ojačan
teriju je mozaični sag ukrašen četverolatičnim rozetama i antičkim spolijima, nedovršenim i oštećenim dijelovima antičkih
zamršenim uzorkom svastika s peltama. Labava kompozi- nadgrobnih spomenika (foto: T. Šalov)
cija sa slabim okvirima i ritam izražen isključivo pletenicama
stilska su karakteristika istočnojadranskih (Solin, Akvileja)
mozaikalnih radionica 5. st. (Marušić 1967: 10, 11).
Dolaskom pod austrijsku vlast, nakon propasti Mletačke
Republike, Pula je od zapuštenog malaričnog grada sa
svega nekoliko stotina žitelja postala glavnom austrij-
skom ratnom lukom, ustostručivši broj žitelja i postavši
pravim europskim gradom. Svoj nastanak, razvoj i svo-
jedobno veliku povijesnu ulogu, Pula može ponajviše
zahvaliti brojnim, ali i dobro pozicioniranim slatkovodnim
izvorima. Osvojivši Pulu, predstavnici austrijske vlasti, s
obzirom na njezin povoljan geografski položaj, započeli
su prve vodoprivredne djelatnosti, odnosno saniranje više-
stoljetne zapuštenosti pod mletačkom vlašću. Postavši
glavnom lukom carevine, ustostručio se broj stanovnika
tijekom jednog stoljeća, a time je pitanje vodoopskrbe
postalo jedno od osnovnih. Uzroke je malarije Benini vidio
u velikom broju dudovih stabala, spiljama nastalim izvlače- Na sjevernoj strani raskrižja nalazio se austrougarski bunar,
njem kremenog pijeska te močvarnim poljima, a rješenje kojemu je na vrhu bila željezna konstrukcija (foto: T. Šalov)
problema u isušivanju močvarnih područja. Unatoč tome
stanju, Puljština je obilovala vodom za piće, a prednjačili bio jedan od glavnih, ili glavni razlog, današnjeg smještaja
su vodotoci koji su se ulijevali u more. Oko starog dijela Pule. Dokaz o gradnji pulskog vodovoda u rimskododob-
Pule, između brežuljaka, oblikovala su se tri vodotoka, koja nom razdoblju sačuvan je na jednom epigrafskom natpisu
se i danas ulijevaju u pulski zaljev. Vodotoci su, uz neka- patrona pulske kolonije Lucija Menacija Priska, donatora
dašnji rimski nimfej, igrali veliku ulogu u nastanku Pule te u gradnje u 1. stoljeću. Navedena je činjenica važna zbog
velikoj ekspanziji dolaskom austrijskih vlasti. Jedan kratak same lokacije pronalaska natpisa, na pravcu rimskog
potok tekao je iz zaleđa Pragrandea, između brda Svetog vodovoda, koji se protezao od nimfeja do cisterni na glav-
Mihovila i Monte Zara, te se ulijevao u more na području nom gradskom brežuljku, što je u godinama prije Prvog
današnje zgrade pošte, a prilikom sanacije Pragrandea u svjetskog rata, nakon prethodnih arheoloških istraživanja,
19. st. sagrađen je podzemni kolektor, koji i danas odvodi u svojim dvama djelima sintetizirao povjesničar i arheolog
višak vode trasom ulica u more. Druga trajna tekućica Anton Gnirs. Taj retrospektivni povratak važan je upravo
bio je potok koji se iz predjela Šijanske šume izlijevao u zbog prvih vodoopskrbnih djelatnosti za potrebe Mornarice
more na području današnjeg trga na mostu, dok treći, naj- u Puli. Na temelju usporedbe nacrta vodovodne trase iz
kraći potok, danas jedini vidljiv, teče s područja istočno od razdoblja Austrije, koja je povezivala nimfej i dvije cisterne
Velog vrha (područja bunara Tivoli) i ulijeva se u more u građene 1867. i 1876. na glavnom gradskom brežuljku
zaljevu Valelunga. Stanovnici Pule vodom su se još od rim- (nedaleko od arheološkim istraživanjima lociranih rimskih
skog razdoblja opskrbljivali iz izvora nedaleko od gradske cisterni), s arheološkim podacima, vidljivo je da su pravac
jezgre, udaljenog pedesetak metara od morske obale. Još rimskog i prvog austrijskog vodovoda bili približno jednaki
od rimskog doba nimfej je imao glavnu funkciju opskrbe (Zekić 2013: 165, 166).
grada vodom, a nerijetko je spominjan u različitim izvo- Arheološki nadzor započeo je u Ulici prekomorskih brigada,
rima. Pulski je nimfej od rimskog razdoblja pa do današnjih na tzv. pulskoj zaobilaznici, zbog gradnje i rekonstruk-
dana ostao u gotovo jednakom obliku, a najvjerojatnije je cije ulice, točnije na sjecištu Mutilske ulice, Medulinske
445
Streets. The wells are situated not far away from the fifth
c. graveyard church of St Felicita (St Felicity), investigated
in 1909. Therefore, there was a possibility of finding stone
fragments that belonged to the church. However, it was
established that the fragments belong to unfinished Roman
tombstones (probably waste or by-product of stone dress-
ing in a nearby workshop). It is not possible to date the
southern well due to poor quality of its construction and
lack of finds. The northern well can probably be dated to
the Austro-Hungarian period. Due to a high number of
large dressed stone fragments, this location should be
approached carefully.
Pet antičkih spolija i jedna kamenica (foto: T. Šalov)
ceste i Ulice prekomorskih brigada. Na samoj trasi grad-

nje ulice našla su se i dva stara bunara, jedan sa sjeverne Redni broj: 241
strane, a drugi s južne strane sjecišta Medulinske ceste Lokalitet: Pula – Ulica starih statuta
i Ulice prekomorskih brigada. Bunari se nalaze nedaleko Naselje: Pula
od grobljanske crkve sv. Felicite iz 5. st., koja je istraži- Grad/općina: Pula
vana 1909., pa se otkriću kamenih ulomaka pristupalo Pravni status: Z-5638
oprezno jer su mogli pripadati crkvi. Južni je bunar naža- Razdoblje: –
lost bio djelomično zatrpan već prije arheološkog nadzora, Vrsta radova: arheološki nadzor
ali ipak očuvan u dubini od cca 1,5 m. Bunar je bio loše
gradnje, u suhozidnoj tehnici, u gornjim redovima ojačan Godine 2017. arheološki su nadzirani zemljani radovi pri-
antičkim spolijima, točnije nedovršenim i oštećenim dijelo- likom uređenja prometne regulacije i gradnje novog kruž-
vima antičkih nadgrobnih spomenika. Ukupno je izvađeno nog toka na raskrižju Ulice starih statuta i ulice Riva u Puli.
i dokumentirano pet antičkih spolija i jedna kamenica, koja Voditeljica nadzora bila je Martina Barada, dipl. arheo., iz
je bila sa strane. Nalazi nisu datirani i svi su pohranjeni tvrtke Arheo TiM d.o.o., Pula. Građevinske radove izvodilo
u skladišni prostor Arheološkog muzeja Istre na Valelungi. je poduzeće Vintijan d.o.o. Pula. Investitor radova bio je
Kamenje je grubo klesano, nedovršeno i fragmentarno Grad Pula.
sačuvano te se ne zna kojim je točno dijelovima pripa-
dalo. Na sjevernoj strani, sa suprotne strane ceste bunar Raskrižje na kojem su se odvijali radovi nalazi se sjeverno
je novijeg doba, vjerojatno austrougarski, na vrhu je imao od povijesne jezgre Pule i zapadno od antičkog amfiteatra
željeznu konstrukciju, tj. mehanizam za vađenje vjedara s (Arene). Između amfiteatra i navedenog raskrižja nalazi se
vodom iz bunara. Metalna konstrukcija mehanizma pažljivo Valerijin park, formiran u razdoblju od 1890. do 1893., i u to
je uklonjena s bunara i pohranjena u Povijesni muzej grada je vrijeme bio vrhunac parkovnog hortikulturnog uređenja u
Pule. Osim navedenih ulomaka i konstrukcije, nisu uočeni Puli. Godine 2007., tijekom uređenja komunalne infrastruk-
kulturni slojevi i drugi posebni nalazi, koji bi onemogućili ture, u sjevernom dijelu parka Valerija uočeni su nalazi
nastavak tijeka radova. antičkog objekta te je taj dio zaštitno arheološki istražen.
Na temelju arhitektonskih ostataka zidova i pokretnih arhe-
Literatura oloških nalaza (tegule, amfore, uljanice, novčići, stakleno
posuđe itd.), utvrđeno je da se radi o antičkom objektu
Marušić 1967 B. Matijašić, Kasnoantička i bizantska Pula, sagrađenom izvan gradskih zidina (villa suburbana) u 1. st.
Pula, 1967.
Matijašić, Buršić Matijašić 1996 R. Matijašić, K. Buršić
Matijašić, Antička Pula s okolicom, Pula, 1996.
Zekić 2013 J. Zekić, O nekim pitanjima pulske vodoop-
skrbe pod austrijskom vladavinom, Iz povijesti vodnog gos-
podarstva, Hrvatske vode, Vol. 21, br. 84, Zagreb, 2013:
165 – 174.
Teodora Šalov
Summary
Archaeological supervision of the earthworks during the

construction and reconstruction of Prekomorskih brigada
Street in Pula was conducted in the course of May 2017.
During the earthworks two older wells were found – one
on the northern and another on the southern side of the
junction of Medulinska cesta and Prekomorskih brigada Ulica Starih statuta – pogled na iskop sa sjevera (foto: M. Barada)
446
S obzirom na nalaze koji upućuju na gradnju u prigradskom

području, već u rimskom ranocarskom razdoblju propisan
je arheološki nadzor tijekom svih budućih zemljanih radova
na širem području oko parka Valerija.
Arheološki nadzor 2017. trajao je tijekom prve faze radova,
u okviru koje je izmješten postojeći rasvjetni stup te je isko-
pan temelj za novi rasvjetni stup i kanal za polaganje novih
elektroinstalacijskih kabela. Svi radovi izvedeni su tijekom
jednog dana. Površina iskopa za temelje novog rasvjet-
nog stupa iznosila je 140x140 cm, a dubina 110 cm. Ispod
sloja asfalta nalazio se sloj tampona, odnosno podloge za
asfalt, a ispod sloja tampona do kraja iskopa položen je sloj
nasutog materijala od krupnog pijeska. Identična situacija
zatečena je i u kanalu dužine 6 m i širine 40 cm, osim dijela
istočnog profila u kojem je mjestimično vidljiva matična sti-
jena. Dubina iskopa u kanalu iznosila je 90 cm. Iskop oko
postojećeg rasvjetnog stupa bio je dubok svega 20-30 cm,
odnosno samo koliko je bilo potrebno da bi se mogao uklo-
niti postojeći rasvjetni stup. Tijekom iskopavanja temelja i
kanala naišlo se na postojeću infrastrukturu, koja je samo
djelomično u funkciji i koja, osim debelog nasipnog sloja,
upućuje na to da je područje već prekopavano. Prilikom
arheološkog nadzora nisu uočeni nikakvi arheološki nalazi
i kulturni slojevi.
Martina Barada
Summary
Dokumentiranje nalaza (foto: L. Bekić)
Archaeological supervision of the earthworks on the con-
struction of a new roundabout at the junction of Starih stat- balastnog kamena te iskopala i dokumentirala cijeli sre-
uta and Riva Streets in Pula was carried out in the course dišnji dio brodoloma na kojem su se nalazili ostaci drvene
of 2017. No movable finds or cultural layers were detected. strukture broda, njihovi su ostaci zaštićeni in situ, tako da
su se drveni ostaci prvo zasipali velikom količinom pijeska
prikupljenog iz dubljih dijelova morskog dna. Potom je sre-
dišnji dio prekriven geotekstilom, a na njega je iznova zasi-
Redni broj: 242 pan tanji sloj pijeska kako se ne bi odizao od dna. Na kraju
Lokalitet: Pula – Veruda, podmorje je cijela balastna gomila ponovno vraćena na središnji dio
Naselje: Pula broda, kako bi se spriječilo da neodgovorni pojedinci pre-
Grad/općina: Pula kopavaju ostatke.
Pravni status: R-111 Dolazak arheološke ekipe ove je godine u prvom redu bio
Razdoblje: NV važan zbog nadzora stanja nalazišta. Monitoring je nakon
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje godinu dana tako pokazao da je nalazište dobro očuvano
i u stanju u kakvu je ostavljeno prethodne godine. Zbog
Od 17. do 22. svibnja 2017. trajala je posljednja kam- veće količine pijeska na drvenim ostacima (nego u prvo-
panja istraživanja novovjekovnog brodoloma uz otok bitno zatečenom stanju), morski crvi neće moći uništavati
Verudu, južno od Pule. U istraživanju su sudjelovali Luka drvo. Na taj je način drvena struktura dobro zaštićena.
Bekić (voditelj), Mladen Pešić, Maja Kaleb i Roko Surić iz Potom su započeta dodatna arheološka istraživanja, čiji je
Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju iz Zadra, cilj bio proširivanje područja iskopavanja za pojas od dva
zatim Antje Fischer, Andreas (Eckbert) Grundman i Roman metra, sa svih strana prethodno istražene plohe. Mada je
Scholz iz DAI – RGK Frankfurt, te vanjski suradnik Borna prostor nalazišta na kamenoj zaravni bez mnogo pješčanog
Krstulović. Arheološka istraživanja započeta su u okviru sedimenta, istraživanjem su se htjeli prikupiti pojedini nalazi
međunarodne suradnje između Njemačkog arheološkog koji su izvan područja najgušće koncentracije. Pažljivo pre-
instituta (DAI Berlin) i Međunarodnog centra za podvodnu traživanje te dokumentiranje svakog novog nalaza u pret-
arheologiju u Zadru. Prošle godine radovi su većim dijelom hodno postavljeno koordinatno mrežište uvelike je pridoni-
sufinancirani projektom Honor Frost zaklade, dok su ove jelo stupnju istraženosti nalazišta. Pronađeno je čak 316
godine istraživanja financirali DAI Berlin i MCPA Zadar. novih pojedinačnih nalaza, uglavnom na sjeverozapadnoj
i jugoistočnoj strani. Većinom su to dijelovi rastaljenog
Nakon prvog otkrića 2013. te velikih iskopavanja 2016., metala, bakra, kositra, olova ili nekih slitina, poput nalaza
ove je godine organizirana kraća arheološka kampanja. iz prethodnih godina. Rijetki su predmeti koji se mogu pre-
Nakon što je 2016. arheološka ekipa premjestila gomilu poznati, a većina ih je rastaljena do neprepoznatljivosti.
447
čavli i klinovi, koji su mogli biti iskorišteni u strukturi broda

ili čuvani kao rezerva. Zatim su to željezne topovske kugle,
od kojih je nekoliko pronađeno grupirano u korozijskom
konglomeratu, a prema kalibru mogle bi se pripisati manjim
palubnim obrtnim topovima. Brodskoj opremi možda se
mogu pripisati i ribolovni piramidalni olovni utezi, kositrene
zdjelice i tanjuri, poneki ulomak keramičkih posuda te donji
dio staklene čaše s lavljim glavama. Ostali keramički i sta-
kleni ulomci toliko su usitnjeni, da su vjerojatnije bili otpad
u štivama broda negoli cjeloviti predmeti kojima se u tre-
nutku potonuća koristila posada. Predmeti koji su pripadali
posadi broda uglavnom upućuju na sjevernojadransko
podrijetlo, pa je moguće da se brod u trenutku potonuća
nalazio bliže svojoj matičnoj luci. Za sada svi pokazatelji
Polovina bakrenog ingota (foto: M. Kaleb) govore da je upravo to trgovački brod koji su gusari uskoci
opljačkali i zapalili na sidrištu 1597. godine.
Literatura
Bekić 2013 L. Bekić, Rekognosciranje šireg podmorja

Rovinja i Pule 2013, Potopljena baština, 3, Zadar, 2013:
46 – 50.
Bekić, Surić 2016 L. Bekić, Roko Surić, Istraživanje bro-
doloma u podmorju otočića Veruda, Potopljena baština, 6,
Zadar, 2016: 9 – 16.
Bekić 2017 L. Bekić, Il mercantile depredato dagli Uscocchi
a Veruda, U: (ur.: R. Auriemma) Nel mare dell’intimita,
L’archeologia subacquea racconta l’Adriatico, Roma, 2017:
248.
Scholz, Bekić, Pešić 2016 R. Scholz, L. Bekić, M. Pešić,
Fotobasierte Dokumentationsmethoden in der limnischen
und maritimen Archäologie, Skyllis, 16/1, 2016: 9 – 19.
Nacrt prvotnog polja i proširenja s ucrtanim nalazima (izradili: R. Luka Bekić

Scholz, M. Kaleb) Roman Scholz
Uz njih, kao dijelovi brodske opreme pronalaze se brojni Summary

željezni čavli svih veličina, nažalost jako korodirani.
Nakon arheološkog iskopavanja tih sektora, detektorom za The final campaign of the investigation of a post-medieval
metal pretraženi su dijelovi šireg okoliša, kako bi se pri- shipwreck at Veruda island to the south of Pula was car-
kupili pojedini predmeti koji su otklizali dublje na dno. I na ried out in May 2017. Following the initial discovery in 2013
tome je mjestu zabilježen uspjeh pa je pronađeno desetak and the major excavation in 2016, this year saw a shorter
dodatnih nalaza, uglavnom brončanih matica, ali i jedan archaeological campaign, from 17 – 22 May. The archaeo-
konglomerat od barem četiriju željeznih topovskih kugli, logical excavations have been carried out within the frame-
kao i dio velikog sidrenog prstena. I ti su nalazi umjereni u work of the international collaboration between the German
već postavljeno koordinatno mrežište. Archaeological Institute (DAI Berlin) and the International
Brodolom kod otoka Verude prema dosadašnjim se rezul- Centre for Underwater Archaeology in Zadar. Our monitor-
tatima istraživanja i analizama nalaza može datirati u sam ing of the site during the previous year showed that it has
kraj 16. st. Očito je riječ o trgovačkom brodu, koji je kao been well-preserved and in the same condition in which
teret prevozio veću količinu metala. Taj metal može se we left it last year. The current quantity of sand atop the
klasificirati u nekoliko skupina – otpadni metalni predmeti wooden remains is greater than it was when the site was
pripremljeni za taljenje (lom metal), polurastaljeni pred- discovered, meaning that further destructive action of naval
meti, komadi metalne zgure, ingoti bakra, poluproizvodi shipworms will not be possible. The wooden structure is
od bakra (poput ploča i žica) te razni zasada nedefinirani thus better protected than it was prior to the archaeological
metalni predmeti. Podrijetlo je metala iz tereta raznovrsno, excavation. We then moved on to further archaeological
neki se predmeti mogu pripisati južnonjemačkoj proizvodnji excavation, with the aim of expanding the excavation area
od mjedi, a drugi pak orijentalnom osmanskom krugu. Na for two meters in all directions. Although the site lies on a
osnovi toga, može se zaključiti da su vlasnici broda zara- stone plateau without much sandy sediment, the aim was to
đivali novac otkupom, preradom i preprodajom metala na collected finds that are outside the area of the highest con-
širem području Jadrana. Od predmeta koji su mogli pripa- centration. Careful search and documentation of every new
dati posadi i opremi broda, mogu se navesti brojni željezni find in the pre-installed coordinate grid largely contributed
448
to the intensity of the investigation. We recovered 316 iskopa nalazio se sloj zemljanog nasipa pomiješanog s
finds, mostly in the northwest and southeast. For the most većom količinom ulomaka kupa kanalica i neobrađenog
part these are bits of melted metal, copper, tin, lead or kamenog materijala (SJ 601). Od sitnog materijala nađeno
alloys, like the finds from previous years. Very few artefacts je samo nekoliko ulomaka srednjovjekovne kuhinjske i
are identifiable - most of them were melted beyond rec- novovjekovne glazirane keramike te velika količina ratar-
ognition. Also found were numerous iron nails of all sizes skog oruđa (srpovi, motike, lopate itd.). Na temelju nave-
that belonged to the ship’s construction, but unfortunately denog, zaključuje se da je padina imala poljoprivrednu
highly corroded. Based on the results of the excavation and namjenu te da su parcele zbog relativno strmog terena bile
analysis, the Veruda island wreck can be dated to the very organizirane u terasama.
end of the sixteenth century. This is clearly a merchant ship
that transported a large cargo of metal. So far, these data Sonda 7
speak to the premise that the merchant vessel was looted Sonda 7, veličine 2,4x2,5 m, smještena je na jugozapadnoj
and burned by the Uskok pirates at anchor in 1597. strani pristupnog puta. Prema sjeveru sonda je otvorena
do početka sonde 3, istražene u proljeće 2016. godine.
Cilj sondiranja bio je provjeriti zaključak prethodnog son-
diranja o izvornom načinu pristupanja kaštelu te odrediti
Redni broj: 243 najpovoljniju poziciju za polaganje infrastrukture. Kao i u
Lokalitet: Račice – kaštel Račice sondi 3, zapadni rub sonde 7 čini prostrana matična sti-
Naselje: Račice jena (SJ 305). Uz južni rub nalazi se suhozid, sagrađen
Grad/općina: Buzet u drugoj polovici 20. st., kao potporni zid pristupnog puta
Pravni status: Z-3266 (SJ 704). Sličan suhozid vidljiv je i sa sjeverne strane pri-
Razdoblje: NV stupnog puta. U ostatku sonde vidljiva su dva sloja asfalta,
Vrsta radova: sondažno iskopavanje što znači da je pristupni put u novije vrijeme popravljan.
Ispod sloja asfalta (SJ 301 a i b) i sloja smeđe rahle
Od 15. do 18. ožujka 2017. trajalo je sondažno arheološko zemlje (SJ 701) pronađeni su ostaci starijeg kamenog pri-
iskopavanje za potrebe određivanja konačne pozicije grad- stupnog puta, koji je također više puta obnavljan. Gornji
nje septičke jame i definiranja načina uređenja pristup sloj sa sjeverne strane čini sitno kamenje postavljeno u
nog puta u sklopu adaptacije kaštela Račice u Račicama. tvrdu, nabijenu žućkastu zemlju (SJ 703), a s južne strane
Voditeljica arheološkog istraživanja bila je Martina Barada, manje, nepravilne kamene ploče (SJ 702), postavljene u
dipl. arheo., iz tvrtke Arheo TiM d.o.o. Pula, a lokalitet je smeđu, nabijenu zemlju. Identičan sloj s manjim kamenim
iskopavala tvrtka Kapitel d.o.o. iz Žminja. pločama (SJ 702) nalazi se i sa sjeverne strane, ali ispod
sloja sa sitnim kamenjem (SJ 703). Uz južnu stranu sonde
Iskopane su dvije arheološke sonde: jedna uz JI stranu uzdužno je položeno veće nepravilno kamenje (SJ 705) te
kaštela (sonda 6) i jedna s južne strane pristupnog puta je zaključeno da se radi o kaldrmi (SJ 702) i njezinu rubu
prema kaštelu (sonda 7). Ovogodišnje arheološko sondi- (SJ 705). S obzirom na to da je u JI uglu sonde kaldrma
ranje nastavak je arheoloških radova započetih u proljeće bila oštećena, navedena pozicija iskorištena je za kontrolni
2016., kada je iskopano pet arheoloških sondi (dvije sonde iskop te je utvrđeno da se ispod kaldrme nalazi sloj smeđe
u prizemlju sjevernog dijela kaštela, jedna u južnom dijelu zemlje s velikom količinom sitnog kamenja (SJ 706). Nisu
te dvije sonde sa sjeverne strane pristupnog puta prema pronađeni nikakvi elementi koji bi sa sigurnošću upućivali
kaštelu). na to da je na mjestu današnjeg pristupnog puta postojao
most. Premda bi se ostaci kaldrme mogli protumačiti kao
Sonda 6 opločenje kamenog mosta, način njezine izvedbe upućuje
Sonda veličine 4x6 m iskopana je na udaljenosti od 1,5 m na to da se ipak radi o ostacima pristupnog puta. Također,
od južnog zida stare septičke jame i kaštela te na 1,5 m sloj ispod kaldrme čini se kao namjerno napravljena
udaljenosti od ograde susjedne parcele s istočne strane.
Lokacija iskopa nalazi se na padini, pri čemu je visinska
razlika od vrha do dna iskopa iznosila 2,20 m (odnosno
3,58 m u odnosu na vrh ogradnog zida stare septičke jame).
Pozicija sonde određena je na temelju projektirane pozicije
nove septičke jame. Veličina projektirane septičke jame
iznosi 2,5x4,5 m, međutim površina sonde bila je nešto
veća kako bi se točna pozicija mogla prilagoditi eventual-
nim arheološkim nalazima. Već na samom početku radova,
s južne strane uočen je suhozid koji čini ogradni zid neka-
dašnje terase. Vrh navedenog zida odredio je i visinu dna
iskopa. Na udaljenosti od oko 2,5 m od južnog ruba sonde
pronađeni su urušeni ostaci ogradnog zida gornje terase
(SJ 602), građenog tehnikom suhozida. Sa zapadne strane
zid je očuvan u visini od 30 cm, dok na istočnoj strani mak-
simalna visina iznosi 1 m. Prosječna širina urušenog zida
iznosi 1,3 m. Iznad zida, kao i u ostatku sonde, od vrha Sonda 6 – pogled s juga (foto: M. Barada)
449
mišljenje da je tijekom povijesti više puta obnavljan te su

očito uništene starije faze gradnje. Nešto je bolje sačuvana
kaldrma, odnosno podloga na koju je umetnuto kamenje.
Također nisu pronađeni nalazi koji bi upućivali na zaklju-
čak da se radi o mostu. Zbog nedostatka pokretnih arheo-
loških nalaza, nemoguće je odrediti točno vrijeme gradnje
pristupnog puta, ali je sigurno da je morao postojati u vri-
jeme gradnje kaštela.
Literatura
Barada 2016 M. Barada, Račice – kaštel Račice, HAG,

13/2016, Zagreb, 2017.
Martina Barada
Summary
Sonda 7 – pogled sa zapada (foto: M. Barada)
In the course of March 2017 probe archaeological exca-
vations were carried out for the purpose of defining the
building site of a septic tank and access road within the
framework of the restoration of Račice Castle in Račice.
This year`s investigation was a continuation of the 2016
works. Two probes were opened this year. There were no
archaeological finds that could have influenced the planned
works. On the location of the access road there were no
remains that point to a bridge. Due to a lack of movable
finds, it is impossible to date a stone paved road, but the
road and Castle must have coexisted.
Redni broj: 244

Lokalitet: Romuladova pećina
Naselje: Kanfanar
Grad/općina: Kanfanar
Razdoblje: P
Od 2. do 10. svibnja 2017. trajalo je sondažno arheološko

istraživanje Romuladove pećine. Stručni voditelj bio je
Darko Komšo (Arheološki muzej Istre). Istraživanje i reko-
gnosciranje bili su dio projekta „CRORA – CROatian Rock
Artˮ. Radovi su financirani sredstvima Arheološkog muzeja
Sonda 6 – nalazi (foto: M. Barada) Istre u Puli.
nabijena podloga ceste. Jedini način da se s potpunom Romualdova pećina (k.č. 312/1, k.o. Sošići) nalazi se
sigurnošću utvrdi radi li se o mostu ili o putu jest u buduć- istočno od Rovinja, na južnim padinama krajnjeg istočnog
nosti razidati recentne ogradne zidove pristupnog puta s dijela Limskog kanala. Ulaz u pećinu nalazi se na 128 m
obiju strana te očistiti kompletnu površinu usjeka između apsolutne visine. Polukružno je zasvođen, ima oblik jajo-
matične stijene. Zbog opasnosti od urušavanja pristupnog like polupećine i orijentiran je u smjeru sjevera. Iz njega
puta, navedeni radovi nisu bili mogući u ovoj fazi. Nije bilo vodi uzak i nizak kanal, koji se nakon nekoliko metara širi
pokretnih nalaza. Sonda je nakon završetka istraživanja u duguljast širok i prostran hodnik. Pećina je tunelastog
prekrivena geotekstilom i zatrpana materijalom iz iskopa. oblika i sastoji se od jednog hodnika, koji se mjestimično
Prilikom arheološkog sondiranja nisu uočeni arheološki proširuje u duguljaste dvorane, ukupne dužine oko 105 m.
nalazi koji bi imali bitan utjecaj na planiranu gradnju sep- Romualdova pećina dobila je ime po svetom Romualdu,
tičke jame i komunalne infrastrukture te uređenje kaštela. koji je u njoj po tradiciji boravio od 1001. do 1003. godine.
Kao i kod prethodnog arheološkog sondiranja, zamjetan Romualdovu pećinu istraživalo je više istraživača od kraja
je nedostatak pokretnih arheoloških nalaza. Sondiranje 19. st. (Marchesetti, Gnirs i Malez). Malez je 60-ih i 70-ih
na južnoj strani pristupnog puta potvrdilo je prethodno godina 20. st. zabilježio arheološke slojeve, pronašavši u
450
Romualdova pećina, ulaz (foto: D. Komšo)
njima ljudske i životinjske kosti (posebice brojne ostatke zoomorfne figure: bizon i divokoza, dvije se grafičke cjeline
pećinskog medvjeda, ali i ostatke špiljskog lava, leoparda, okvirno interpretiraju kao antropomorfne figure, premda su
vuka, lisice, pećinske hijene, vunastog nosoroga...), kre- iznimno slabo očuvane za sigurnu interpretaciju. Osim figu-
mene izrađevine i probušeni jelenji očnjak, okvirno ih dati- ralnih slikarija, zabilježen je i cijeli niz nefiguralnih motiva,
ravši u gornji paleolitik. kao što su točke, linije i tragovi boje. Također, zabilježena
Kako ti iznimno zanimljivi nalazi nisu bili dostatni za detalj- su dva slomljena stalaktita s tragovima crvene boje na
nije kronološko i kulturno određenje, od 2007. do 2017. lomovima, što upućuje na moguće simboličko ponašanje
lokalitet je više puta revizijski istražen u sklopu navedenih paleolitičkih ljudi.
projekata na području cijele pećine („Paleolitička i mezo- Ispod glavne grupe slikarija pod nazivom L2, između pri-
litička nalazišta na sjevernom Jadranu”, „ARCHAEOLIM kaza bizona i pretpostavljenih antropomorfnih figura,
– Arheološka istraživanja kasnog pleistocena i ranog holo- godine 2017. istražena je arheološka sonda dimenzija
cena na prostoru Limskog kanalaˮ, „BALKARTS – Looking 1,5x1 m. Istraživanjem je određen sljedeći stratigrafski
for the Origins of Art: BALKans Archaeological Rock arT slijed. Sloj 1 debeo je od 4 do 5 cm i sastoji se od crnog
Surveyˮ i „CRORA – CROatian Rock Art – Hrvatsko stijen- površinskog sloja, koji sadrži brojne fragmente bronča-
sko slikarstvoˮ). Tijekom više istraživanja u ulaznoj prosto- nodobne keramike i ugljena. Sloj 2, debljine između 20 i
riji pećine, zabilježeni su do sada nepoznati slojevi i pri- 30 centimetara, čine sterilne gline, i vjerojatno je nastao
kupljeni nalazi kremenih izrađevina i pleistocenske faune, taloženjem vode. Iskop završava na kalcitnoj kori (sloj
koji se mogu datirati u srednji paleolitik, odnosno pripadaju 3), koja se proteže površinom cijele sonde. Na kontaktu
kulturi neandertalaca. To je prvi nalaz takve vrste u Istri, a sloja 2 i kalcitne kore prikupljeni su i paleolitički arheološki
bogatstvo nalaza i očuvanost slojeva su izvanredni. nalazi: grumen crvenog okera, tri manja komada okera,
Prilikom pregledavanja zidova Romualdove pećine otkri- nekoliko komada ugljena i obrađeno sječivo od rožnjaka.
veno je veliko područje sa slikarijama, smješteno između Grumen okera oblikovan je i zaravnat s jedne strane, dok
32. i 46. metra od ulaza. Ukupno su identificirane 44 gra- su druge strane nepravilne, vjerojatno zbog loma. Iz tog
fičke cjeline, koje su podijeljene u četiri grupe. Gledajući su konteksta uzeta tri uzorka drvenog ugljena, od kojih su
prema kraju pećine, grupe se nalaze na oba pećinska dva datirana u laboratoriju Beta Analytic, a jedan u labora-
zida: tri s lijeve strane (označene kao L1, L2 i L3) i jedna s toriju Oxford Radiocarbon Accelerator Unit (ORAU). Dva
desne strane (označena kao R1). Sve su slikarije oslikane se rezultata preklapaju oko 17.000 godina prije sadašnjo-
isključivo crvenim pigmentom, a nisu zabilježene nikakve sti (kalibrirano), a treći je datum noviji i datira oko 12.700
gravure ni slikarije crnom bojom. Identificirane su dvije godina prije sadašnjosti (kalibrirano).
451
12.700 godina prije sadašnjosti, kalibrirano), datacija arhe-

oloških nalaza prikupljenih u ulaznoj prostoriji (od 34.000
do 31.500 godina prije sadašnjosti, kalibrirano) i stilistič-
kih odlika slikarija Romualdove pećine (okvirno od 39.000
do 26.000 godina prije sadašnjosti, kalibrirano) upućuje
na potrebu nastavka arheoloških istraživanja ispod kal-
citne kore, kako bi se eventualno pronašli stariji arheološki
nalazi, koji se mogu povezati sa slikarijama.
Legenda o boravku svetog Romualda u pećini, bogati
materijalni ostaci kulture neandertalaca te iznimni nalazi
paleolitičkih stijenskih slikarija, definitivno potvrđuju da je
Romualdova pećina zasigurno jedan od najvažnijih arhe-
oloških lokaliteta na području Hrvatske, a i šire. Sva ta
saznanja otvorila su i cijeli niz novih pitanja te je za odgo-
vore potrebno nastaviti ciljana arheološka istraživanja i
uložiti daljnje napore kako bi se ta pećina adekvatno doku-
mentirala, zaštitila i valorizirala.
Darko Komšo
Romualdova pećina, istraživanje ispod slikarija (foto: A. Ruiz Aitor Ruiz-Redondo
Redondo)
Summary
Probe archaeological excavation of the Romualdova

Pećina cave, located on the southern slopes of the east-
ernmost part of Limski kanal (the Limski channel) were
carried out in the course of May 2017. A probe of 1.5 x 1 m
was opened under the main group of paintings marked
as L2, between the painting of a buffalo and assumed
anthropomorphous figures. During the investigation the
following finds were uncovered: an ochre lump, three
small pieces of ochre, several charcoal pieces and a chert
chisel. The ochre lump was dressed and flattened on one
side, while the other sides are irregular due to break-
age. Three charcoal samples were taken, of which two
were dated by Beta Analytic laboratory and one sample
by the Oxford Radiocarbon Accelerator Unit (ORAU). A
disproportion between the absolute dates (17000, i.e.
12700 BP cal.), dates of archaeological finds uncovered
in the entrance hall during previous excavations (34000
– 31500 BP cal.) and the style of the paintings (approxi-
mately 39000 – 26000 BP cal.) points to a need to con-
tinue archaeological excavations under the crust in order
to find older archaeological finds, which could be con-
nected with the paintings.
Redni broj: 245

Lokalitet: Rovinj
Naselje: Rovinj
Pravni status: Z-7319 i Z-4811
Razdoblje: –
Romualdova pećina, arheološka sonda ispod slikarija (foto: A. Vrsta radova: arheološki nadzor
Ruiz Redondo)
Godine 2017. na području grada Rovinja arheološki su
U Romualdovoj pećini tanka kalcitna kora ispod glavne nadzirani zemljani radovi na dvjema lokacijama – u uvali
grupe slikarija mogla bi činiti paleopodnicu, na kojoj sv. Plagija i u ulici Zdenac 9. Voditeljica arheološkog nad-
je stajao paleolitički „slikarˮ tijekom stvaranja slika. zora bila je Martina Barada, dipl. arheo., iz tvrtke Arheo
Nerazmjer između apsolutnih datacija (17.000, odnosno TiM d.o.o. iz Pule.
452
nekadašnjeg antičkog pristaništa u kasnom srednjem i

novom vijeku) te drugog sa sjeveroistočne strane (koji je
integralno očuvan, ali nesigurne datacije). Na lučku aktiv-
nost u srednjem i novom vijeku upućuju i brojni podvodni
nalazi ulomaka posuđa iz razdoblja između 14. i 17. st.
Bolnički kompleks Erzherzogin Maria Theresia Seehospiz
der Stadt Wien, zamišljen kao morsko lječilište paviljonskog
tipa, podignut je zahvaljujući brojnim donacijama i pokro-
viteljstvu nadvojvotkinje Marije Terezije 1888. godine. Prvo
i najvažnije proširenje bolnica doživljava između 1907.
i 1910., kada je sagrađen niz zgrada s crkvom, uređene
su plaže i proširen park. Paralelno s gradnjom bolničkog
kompleksa uređivan je i namjenski park, a na najvišoj točki
poluotoka Muccia sagrađen je vidikovac. Tridesetih godina
20. st. gradi se objekt karakterističnog oblikovanja za talijan-
ski racionalizam, podižu se pomoćni gospodarski objekti, a
pedesetih godina istog stoljeća gradi se i stambena zgrada
za potrebe bolničkog personala. Posljednje proširenje bol-
nica doživljava osamdesetih godina prošlog stoljeća, grad-
Rovinj, uvala Sv. Pelagija – pogled na radove sa zapada (foto: M. njom zgrade za fizikalnu terapiju i rekonstrukcijom kuhinje.
Barada) Terapeutska plaža bolnice nalazi se u uvali sa sjeveroza-
padne strane bolničkog kompleksa. Arheološki nadzor, u
ukupnom trajanju od tri radna dana, organiziran je tijekom
iskopavanja za postavljanje nove betonske ploče na mjestu
postojeće te tijekom iskopavanja kanala za polaganje infra-
strukture, uz obalu u smjeru zapada. Maksimalna dubina
iskopa iznosila je 80-ak cm od sadašnje zemljane povr-
šine. Na čitavoj trasi iskopa zamijećen je samo sloj sterilne
crvene zemlje te vrlo plitka matična stijena na dijelovima
iskopa. Nisu evidentirani nikakvi arheološki slojevi i sitni
arheološki nalazi. Lokalitet je iskopavan s pomoću stroja.
Ulica Zdenac br. 9

Ulica Zdenac nalazi se u istočnom dijelu zaštićene kulturno-
-povijesne cjeline grada Rovinja. Arheološki je nadzirano
iskopavanje temelja za nove potporne stupove u prizemlju
građevine, koja u istim gabaritima i na istoj poziciji postoji od
Rovinj, Zdenac 9 – pogled na radove prema sjeveru (foto: M. 19. st. Iskopavanje se odvijalo na trima pozicijama, označe-
Barada) nima kao sonda 1, 2 i 3. Sonde 1 i 2 (veličine 1x1 m) smje-
štene su u srednjem dijelu prostorije, dok je sonda 3 (veli-
Uvala sv. Pelagija čine 0,8x1 m) iskopana uz jugoistočni zid objekta. Dubina
Sukladno posebnim uvjetima Konzervatorskog odjela u iskopa iznosila je 0,4 m od vrha postojećeg poda. U sondi
Puli, investitor Istarska županija bila je dužna osigurati 1 ispod postojećeg poda i betonske podloge za pod nalazio
arheološki nadzor tijekom uređenja plaže Bolnice za orto- se samo zemljani nasip. Slična situacija bila je i u sondi 2,
pediju i rehabilitaciju „Dr. Martin Horvat”, na k.č. 2495 i s razlikom da se na dnu iskopa pojavila matična stijena. U
k.č. zgr. 3487, k.o. Rovinj, u Rovinju. Bolnica je smještena sondi 3, ispod betonske podloge pronađen je otvor cisterne
sjeverno od kulturno-povijesne cjeline Rovinja, u sjevernom te dio cisterne za vodu. S obzirom na to da je kao vezivo
dijelu luke Valdibora, u predjelu poznatom pod toponimom upotrebljavan cement te da cisterna nije ucrtana u povijes
Sv. Pelagije (San Pelagio). Kompleks bolnice s ostacima nim katastrima, moguće je zaključiti da je građena najranije
antičke villae rusticae rasprostire se na prostranom području početkom 20. st., za potrebe predmetnog objekta. Zbog
površine oko 20 hektara. Građevinski sklop čini niz pavi- opasnosti od narušavanja statičke stabilnosti objekta, iskop
ljona za bolesnike, pomoćni i gospodarski objekti, lučica, nije širen te nisu utvrđene točne dimenzije cisterne. Tijekom
vidikovac te plaža za invalide. Osim navedenoga građevin- arheološkog nadzora nisu evidentirani nikakvi pokretni
skog sklopa, kulturno-povijesnom lokalitetu pripada i crkva arheološki nalazi. Iskopavanje se u cijelosti odvijalo ručno.
sv. Pelagija iz 14. st., oblikovani park s vidikovcem i borova
šuma na poluotoku Muccia. Na sjeveroistočnoj strani polu- Martina Barada
otoka prilikom prijašnjih istraživanja evidentirana je arheo-
loška zona s ostacima antičke villlae rusticae i pristaništa. Summary
Prilikom pregledavanja podmorja na dvjema je pozicijama
utvrđeno postojanje mogućih molova, jednog sa zapadne Archaeological supervision of two sites in the territory
strane uvale Sv. Pelagija (koji je nastao nasipavanjem of Rovinj was carried out in the course of 2017. Both
453
sites yielded no finds. At the site of Orthopaedic and snimku postojećeg stanja izradila je tvrtka Vektra d.o.o.
Rehabilitation Hospital dr. Martin Horvat in St Pelagia Cove iz Varaždina, a izvođač građevinskih radova bila je tvrtka
there were no cultural layers or movable finds. There were Macuka d.o.o.
also no movable finds at the other site, in Zdenac Street,
located in the eastern part of cultural and historic core of Crkva sv. Bartolomeja nalazi se sjeverno od starograd-
Rovinj. But the excavations revealed the remains of a cis- ske jezgre Rovinja, a bila je jedna od stanica drugog dana
tern, which was probably built at the beginning of the 20th procesija uoči blagdana Spasova, tijekom kojeg se obila-
century. Due to the static issues, the cistern was not com- zilo sve rovinjske poljske crkvice, uz druženje te molitve
pletely excavated. za usjeve. Crkva je jednobrodna građevina orijentirana u
smjeru istok-zapad, s istaknutom polukružnom apsidom na
istoku. Dužina crkve iznosi 13,60 m, širina 6,20 m, dok je
debljina zidova 50 cm. Od sredine 19. st. crkva postupno
Redni broj: 246 propada, urušio se krov, polukalota apside, cijelo zapadno
Lokalitet: Rovinj – crkva sv. Bartolomeja pročelje te istočni dio sjevernog zida. Zbog nepostojanja
Naselje: Rovinj morfoloških elemenata za potkrepljenje točnije datacije,
Grad/općina: Rovinj crkva sv. Bartolomeja datira se u širi vremenski raspon od
Pravni status: P-5494 11. do 14. st.
Razdoblje: SV, NV Zidovi crkve obrasli su bršljanom, a unutrašnjost je zatr-
Vrsta radova: arheološki nadzor pana kamenjem, koje se urušilo sa zapadnog pročelja te
urušenim krovom i svodom apside. Među urušenim kame-
U listopadu 2017. arheološki su nadzirani radovi na njem pronađeno je i nekoliko obrađenih kamenih ulomaka,
području crkve sv. Bartolomeja u Rovinju (k.č. zgr. *2154, dijelova lukova i stuba. Na pročelju je, nakon uklanjanja
k.o. Rovinj) prilikom čišćenja urušenja iz unutrašnjosti. urušenja, pronađen ulaz u crkvu i prag, a zidovi su sačuvani
Zbog namjere Župe sv. Jurja i sv. Eufemije u Rovinju da u visini od jednog metra u odnosu na unutrašnjost crkve. U
se iz unutrašnjosti crkve sv. Bartolomeja ukloni raslinje i crkvu se ulazilo spuštajući se jednom stubom, koja je pro-
urušenje, Konzervatorski odjel u Puli izdao je prethodno nađena in situ. Unutrašnjost crkve bila je popločana pravo-
odobrenje, prema kojem je, među ostalim, zatražen i kutnim kamenim pločama, koje su sačuvane na sjevernoj
arheološki nadzor radova. Voditelj arheološkog nadzora polovici crkve, dok u južnoj gotovo u cijelosti nedostaju. Na
bio je Siniša Pamić, konzervator arheolog. Arhitektonsku 7,6 m od ulaza u crkvu nalazi se povišenje popločenja za
Unutrašnjost crkve sv. Bartolomeja nakon čišćenja (foto: S. Pamić)
454
Ostaci oltara i popločenja u apsidi (foto: S. Pamić) Stanje prije početka radova
cca 8 cm, koje se nastavlja i u apsidi. Polukružna apsida

na začelju crkve od samog je broda sa svake strane uža
pola metra. U ravnini s apsidom sačuvani su ostaci zidanog
postolja za oltar, odnosno menzu u visini do 35 cm.
Nakon završenog čišćenja unutrašnjosti te urušenja sa sje-
verne strane crkve, sa svih je zidova uklonjen bršljan te je
cijeli objekt pripremljen za arhitektonsko snimanje.
Siniša Pamić
Summary
The clearing of demolition at the site of St Bartholomew

in Rovinj was archaeologically supervised in the course of
October 2017. The church can be dated to a wide period
between the 11th and 14th c. After removing the demoli-
tion, a stone paving and several stone fragments (parts of
arches and stairs) were found. The pavement in the church
was preserved in the northern part of the nave and in the
sanctuary, but in the south is missing. The sanctuary was
raised about 8 cm above the nave and paved. There were
no remains of the altar in the apse.
Redni broj: 247

Lokalitet: Rovinj – k.č. 9633/1 i 9623
Naselje: Rovinj
Grad/općina: Rovinj Profil kanala
Razdoblje: NV vidikovca na zapadu do zida zgrade na istoku. Rov je bio
Vrsta radova: arheološki nadzor dug 20 m, širok 1,5 m, a dubok 2,5 m.
Nakon skidanja površinskog sloja, koji se sastojao od
Od 20. ožujka do 3. svibnja 2017. arheološki je nadzirana trave i nanesene zemlje crljenice, njegova debljina bila je
sanacija potpornog zida, koji se nalazi između ulica V. Švalbe 40-ak cm te se pojavio sloj u kojem se je nalazilo sitno
i Bregovite ulice u Rovinju, na k.č. 9633/1, 9623, k.o. Rovinj. kamenje pomiješano sa zemljom. U tom sloju, koji se spu-
Radove je nadzirao Damir Matošević, dipl. arheo., iz štao do dna iskopa, nije uočena nikakva stratigrafija, što
Muzeja Grada Rovinja. upućuje na činjenicu da je nanesen u kratkom razdoblju. Od
nalaza je prikupljeno nekoliko ulomaka novovjekovne kera-
Budući da se na tome mjestu najvjerojatnije protezao mike i ostataka građevnog materijala, opeka i crjepova, koji
srednjovjekovni bedem Rovinja, pretpostavljalo se da bi su pronađeni izvan bilo kakva konteksta. Najvjerojatnije se
se ondje mogle pronaći skrivene strukture bedema ili neki radi o materijalu koji je za potrebe zatrpavanja donesen s
drugi nalazi od prapovijesti do novog vijeka. Arheološki nekog drugog mjesta. Prilikom traženja intaktnog kulturnog
su nadzirani zemljani radovi s unutrašnje strane zida, od sloja, na jednom je mjestu iskop spušten do 3,5 m dubine,
455
Redni broj: 248

Lokalitet: Sipar – k.č. 1132, k.o. Umag
Naselje: Sipar
Grad/općina: Umag
Razdoblje: A, SV
Od 5. rujna do 6. listopada 2017. trajala su sustavna

arheološka istraživanja na lokalitetu Sipar. Voditeljica
istraživanja bila je Branka Milošević, viša kustosica arhe-
ologinja Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, zamje-
nica voditeljice Anika Mijanović, dipl. arheo., iz Muzeja
grada Umaga, a suradnici su bili Ante Alajbeg (MHAS),
Deni Tojčić (MHAS), Vjekoslav Iličić i Mateja Baričević,
dipl. arheolozi, te studenti arheologije Katarina Franušić i
Nicola Wesseling. Istraživanja se provode sukladno spora-
zumu o suradnji između Muzeja grada Umaga i MHAS-a.
Nepokretne nalaze konzervirala je tvrtka Kapitel d.o.o.,
arhitektonski nacrt i 3D snimku lokaliteta izradila je tvrtka
Vektra d.o.o., a za građevinski nadzor bila je zadužena
tvrtka Presjek d.o.o. Istraživanja i konzervaciju zidova nad-
zirala je viša konzervatorica Kristina Gergeta Sotončić iz
Konzervatorskog odjela u Puli. Istraživanja su financirali
Ministarstvo kulture, Istarska županija i Grad Umag.
Radovi su započeli uređivanjem lokaliteta, uklanjanjem

otpada i raskrčivanjem vegetacije te temeljitim čišćenjem
dijela lokaliteta predviđenog za radove. Iskopavalo se
Unutrašnja strana zida nakon čišćenja stratigrafski, prateći kulturne slojeve po definiranim pro-
storijama. Istražene su prostorije (u nastavku PR): PR-03
međutim nasip je i dalje bio jednak kao i u gornjem sloju. (nastavak iz 2016.), PR-10 (nastavak iz 2016.), PR- 15 i
Na tom je mjestu iskopavanje zaustavljeno jer je prijetila PR-16 (do kraja kulturnog sloja), PR-14 (započeta), PR-13
opasnost od urušavanja zida. (do hodne površine pronađene uljare) i PR-17 (uklonjeni
Šteta je što se zbog loše statike nije moglo doći do teme- samo slojevi SJ-00 i SJ-01). Dokumentiranje stratigrafskih
ljenja zida, koji je građen od manjih kamenih blokova, slo- slojeva (SJ), pronađenih nalaza (N), posebnih nalaza (PN)
ženih pomalo neuredno, zbog čega i ne ostavljaju dojam i uzoraka (UZ) uzetih radi daljih analiza numerički se nado-
bedema. vezalo na istraživanja 2016. godine.
Prostorija 10 (PR-10) dijelom je istražena 2016., pa se
Literatura istraživanje 2017. nadovezalo na prethodna. Godine
2016. unutar PR-10 uklonjen je gornji sloj SJ-01 (kameni
Benussi 1888 B. Benussi, Storia documentata di Rovigno, nasip) i djelomično nasip od sitnijeg kamena i morskog
1888. žala SJ-01A te je definiran urušeni zid SJ-15. Zid SJ-15
Tadić 1982 B. Tadić, Rovinj – razvoj naselja, Zagreb, 1982: ucrtan je na planu istraživanja Arheološkog muzeja Istre
157. (Sipar Kaštel, B. Marušić, Š. Mlakar 1964. – 1966. godine,
inv. oznaka PLA-242-1, Arheološki muzej Istre) kao stojeći
Damir Matošević zid, a urušen je tijekom nevremena koje je uništilo loka-
litet krajem 60-ih godina prošlog stoljeća. Oba su sloja
Summary (01 i 01A) zapravo morski nanos na površinu istraživanu
1964. – 1966. godine. U oba je sloja najveći dio nalaza
The restoration of a retaining wall between V. Švalbe datiran u 6. i 7. st., dok se tek sporadično javljaju nalazi
Street and Bregovita Street in Rovinj was archaeologically iz 1. st. pr. Kr. Nakon uklanjanja zida SJ-15 započelo je
supervised in the course of March and May 2017. Since iskopavanje sloja SJ-48 (sloj polurahle crvene zemlje koji
this location corresponds to the route of the medieval city se protezao preko cijele površine PR-10). Riječ je o sloju
walls, it was assumed that hitherto undiscovered masonry uvjetno nazvanom sloj niveliranja, s kasnorepublikanskim
or some other finds from prehistory to postmedieval period i ranocarskim keramičkim nalazima. Nakon uklanjanja
could be found. The trench was 20 m long, 1.5 m wide and sloja SJ-48 definirana je ovalna zapečena jama (SJ-49),
2.5 m deep. No stratigraphy was detected. There were a do nje sloj pepela (SJ-50) te crni goreni sloj (SJ-58), oko
few postmedieval pottery shards and the remains of build- kojega se nalazila kamena konstrukcija bez veziva (SJ-61).
ing materials (bricks and roof tiles) without a context. They Definirana je još jedna, djelomično sačuvana, ovalno zape-
were most probably deposited to level the terrain. čena jama (SJ-59). Slične ovalne iznutra zapečene jame
456
pronađene su i 2016. u PR-3/4 i PR-9, također ispod sloja

koji je sadržavao starije rimske nalaze. Sloj PR-10 iskopa-
van je do sloja sterilne crvenice (SJ-60). Od južnog i južnog
dijela istočnog zida PR-10 ništa nije sačuvano, ali se gaba-
riti prostorije mogu pretpostaviti na osnovi triju sačuvanih
uglova (sjevernog, južnog i zapadnog), pod uvjetom da je
bila pravokutna (14,60x9,10 m). Sva tri ugla otkrivena su u
svom gornjem dijelu još prilikom istraživanja B. Marušića i
Š. Mlakara, ali je samo sjeverni tom prilikom i konzerviran.
Iz PR-10 u prostoriju 3 izvorno se ulazilo kroz dva šira pro-
laza, koja su tijekom naknadnih gradnji zatvorena te je na
njih u punoj dužini nadograđen zid.
Prostorija 13 (PR-13), na sjevernoj strani lokaliteta,
zapadno od PR-08 i PR-09, nije bila obuhvaćena istraživa-
njem B. Marušića i Š. Mlakara. Sloj SJ-00/01 u PR-13 činio
je humus. Unutar SJ-00 pronađeni su nalazi iz 6. i 7. st. te
je definiran zid SJ-51, građen od pločastog kamena bez
vezivne žbuke. Siva prašnjava zemlja oko zida označena je
kao SJ-01B, dok se sloj ispod (označen kao SJ-54) sasto- Shematski prikaz istraženih prostorija 2017. g. (izrada: V. Iličić, B.
jao od sive prašnjave zemlje s dosta vapnene žbuke te Milošević)
obrađenog i neobrađenog većeg i manjeg kamenja. Unutar
sloja 54 nađeni su ulomci mehanizma za tiještenje maslina
(PN51 i PN52) te je zaključeno da bi se u prostoriji mogla
nalaziti uljara. Pronađeni su također i ulomci sjevernoafrič-
kih i narebrenih amfora, kao i grube kuhinjske keramike.
Po sredini prostorije definirano je urušenje, koje je oči-
šćeno, dokumentirano i uklonjeno, a ispod njega definirani
su sloj crne zemlje (SJ-66), sloj pepela (SJ-67) i sloj gara
(SJ-68) na izgorenoj zapečenoj crvenici (SJ-69). U sloju
gara pronađene su koštice maslina (UZ13). Naknadnim
pronalaskom kamenog protuutega in situ, kao još jednog
dijela mehanizma za tiještenje maslina, potvrđena je pret-
postavka o postojanju uljare u PR-13. Koštice maslina
poslane su na analizu na Biološki odsjek Prirodoslovno-
-matematičkog fakulteta u Zagrebu (Renata Šoštarić),
gdje je i potvrđeno da je riječ o maslinama. U jugoistoč-
nom uglu PR-13, na spoju južnog i istočnog zida, nađena PN-115, ulomak tegule s pečatom TROSI; PN-178, ulomak svje-
je kamena konstrukcija dječjega groba s vrlo malo kostiju tiljke helenističke tradicije; N-39, ulomak tegule s dijelom pečata P
(ulomci lubanje), koje su poslane na antropološku analizu S (foto: B. Milošević Zakić)
(Mario Novak). Riječ je o trećem dječjem grobu pronađe-
nom na lokalitetu (GR-3). Grobna konstrukcija sastoji se
od kamenih ploča (škrila) okrenutih na nož. Grob je poplo-
čen, a pokrovne ploče pronađene su urušene unutar kon-
strukcije. Grob je orijentiran u smjeru sjever-jug. Unutar
PR-13 definirana je i četvrtasta zidana struktura (SJ-91),
najvjerojatnije u funkciji mehanizma za tiještenje maslina,
dvije djelomično sačuvane podnice (SJ-94 i SJ-95) i dva
zemljana sloja, SJ-83 (tanji sloj smeđe crvene zemlje s
nalazima iz 6. i 7. st.) i SJ-84 (sloj rahle crvenice s kasno-
republikanskim i ranocarskim rimskim nalazima). Ulomak
svjetiljke helenističke tradicije s glavom Silena iz sredine
1. st. pr. Kr., proizvedene u keramičarskim radionicama u
okolici Modene, kao i ulomak tegule s pečatom TROSI iz
prve faze proizvodnje tih tegula, polazišne su točke za dati-
ranje sloja SJ-84 oko sredine 1. st. pr. Kr. Istočno od jame Uljara s protutegom (foto: B. Milošević Zakić)
s protuutegom, kraj zida koji je odjeljivao PR-13 od PR-08,
definiran je sloj velike količine lomljenih volaka. Na tom kampanju istraživanja. PR-13 svojim tlocrtom, kao i ostale
je mjestu, da bi se sloj definirao, otvorena sonda veličine do sada istražene prostorije smještene na sjevernoj strani
1,5x1,0 m, dubine oko 1,5 m, međutim zbog nedostatka lokaliteta, odudara od prostorija s južne strane pa se otvara
vremena zaključeno je da je potpuno definiranje sloja (u pitanje njezine izvorne veličine. Komunikacija s južnom
ovom slučaju jame s volcima) najbolje ostaviti za sljedeću PR-3 izvorno je išla kroz dva prolaza, koja su vrlo brzo
457
Situacija na lokalitetu (foto: B. Milošević Zakić)
zatvorena te negirana. Širina PR-13 na tome mjestu iznosi i sjevernoafričkih amfora. Ispod podnice SJ-64 nalazila
oko 5,10 m. Na zidovima prolaza nije uočljiva nikakva se druga vapnena podnica SJ-74, a do nje zemljani sloj
nadogradnja. Sjeverni zid prostorije nije sačuvan. Zapadni sa sitnim kamenjem SJ-75. Nalazi u sloju 75 slični su
zid dug je oko 7,10 m, a istočni oko 10,80 m. Kada bi se pri- prethodno pronađenom keramičkom materijalu u PR-3.
mijenila donekle pravilna shema prostorija na južnoj strani Među njima pronađen je i ulomak dna globularne amfore
lokaliteta, PR-14, koja se nalazi zapadno od PR-13, bila bi s gumbom (anfora globulare a fondo concavo e con
naknadna pregradnja izvorne PR-13. bottone). Nakon uklanjanja svih navedenih slojeva, defi-
Prostorija 3 (PR-3) čini središnju os lokaliteta u smjeru niran je sloj smeđe zemlje s pločastim kamenom (ostatak
istok-zapad, uz koju se sjeverno i južno nižu sve ostale popločenja?), SJ-85, s još uvijek kasnoantičkim/ranosred-
prostorije. Istočni dio, od PR-7 do PR-9, istražen je 2016., njovjekovnim pokretnim nalazima te ispod njega sloj rahle
a 2017. istraživanja su nastavljena do kraja PR-13, čime crvenice SJ-86 s kasnorepublikanskim/ranocarskim nala-
je istražena površina širine 1,50 m na istočnom i 2,00 m zima (amfore, poklopci amfora, siva padanska keramika,
na zapadnom dijelu te duljine 9,50 m. Ispod SJ-00 i SJ-01 keramika s crnim premazom). Ispod SJ-86 definirani su
definiran je sloj smeđe rahle zemlje SJ-57 te uz južni zid ostaci vapnene podnice SJ-111, što se pružala ispod loše
prostorije prema PR-15 sloj urušenja od kamena i veziva građenog zida, koji je zatvorio komunikaciju između PR-3
od narančaste vapnene žbuke SJ-56. U sloju SJ-57 i PR-9. Osim tog prezida, definiran je također loše građen
pokretne nalaze pretežno čine ulomci amfora tipa LRA1, zid, koji je zatvarao prolaz između PR-3 i PR 1. Oba su
Spatheion 3 i Keay 60-62. Nakon uklanjanja urušenja prezida uklonjena tijekom iskapanja.
SJ-56 na zapadnom dijelu PR-3, uz južnu stranu PR-3 Prostorija 15 i prostorija 16 nalaze se na južnoj strani loka-
prema PR-17 definirana je polukružna kamena struktura liteta, zapadno od prostorije 10, s kojom dijele istočni zid.
bez veziva. Ispuna strukture SJ-63, koja se sastojala od PR-15 je zapadni nastavak PR-11, a PR-16 je zapadni
kamena i žbuke, sadržavala je u sebi i ulomke amfora nastavak PR-12, istraženih 2016. godine. Istraživanje je
LRA2. Nakon uklanjanja slojeva SJ-56 i SJ-57, na ostaloj unutar obiju prostorija započelo uklanjanjem humusnog
površini prostorije definiran je sloj sive prašnjave zemlje, sloja (SJ-00), ispod kojega je definiran sloj SJ-78, s dosta
označen kao SJ-55, s jednakim nalazima kao i u SJ-57 kamena i zemlje. Ispod njega nalazio se sloj smeđe rahle
i ispuni SJ-63. Na sasvim zapadnom dijelu PR-3, ispod zemlje, SJ-82, koji se kao i prethodni sloj protezao kroz
SJ-55 otkrivena je vapnena podnica crvenkaste boje obje prostorije i u kojemu su nađeni karakteristični ulomci
SJ-64, dok se na ostalome dijelu nalazio sloj smeđe rahle istočnomediteranskih i sjevernoafričkih amfora. Ispod
zemlje SJ-65, također s nalazima istočnomediteranskih sloja 82 definirano je djelomično sačuvano popločenje
458
od kamenih ploča nejednake veličine, koje je u PR-15 datacijom se uklapaju u sliku do sada pronađenih kasno-
označeno kao SJ-93, a u PR-16 kao SJ-88. U popločenju antičkih/ranosrednjovjekovnih nalaza.
PR-16 pronađen je ulomak tegule s pečatom L.Q.THAL. Tijekom istraživanja 2017. pronađena je velika količina
iz 1. st. pr. Kr. Ispod SJ-88 u PR-16 nalazio se sloj smeđe pokretnih nalaza: keramičkih, metalnih, kamenih, koštanih,
zemlje SJ-107, a ispod njega sloj crvenice SJ-108, koja staklenih. Pouzdano databilni nalazi mogu se podijeliti u
je u sjevernom dijelu prostorije bila zapečena (SJ-108A). dvije osnovne grupe. Prvoj grupi pripadaju nalazi datirani
Na južnom dijelu prostorije, uz zidani pilon definirana je od sredine 1. st. pr. Kr. do prvih desetljeća 1. st. (u 55. g.
jama sa slojem crne zemlje i kamena te ulomcima kasno- pr. Kr. datira se i srebrni denarius, kovan u Rimu u kovnici
republikanske/ranocarske keramike. Sloj je bio ukopan Quintusa Cassiusa Longinusa, pronađen 2014. prilikom
u sterilnu crvenicu SJ-106. U PR-15, nakon uklanjanja čišćenja sjevernog bedema, izvan stratigrafskih slojeva).
ploča od popločenja SJ-93, definiran je sloj rahle, crveno- Drugoj grupi pripadaju nalazi datirani od početka 6. do
smeđe zemlje SJ-102 na zapadnom dijelu, te sloj crvenice kraja 7. st. Očit je te za istraživanje lokaliteta vrlo važan
SJ-103 na istočnom dijelu prostorije. Oba se sloja javljaju nedostatak pokretnog materijala koji bi se datirao između
na istoj visini. Nalazi pronađeni u sloju SJ-102 datiraju se tih dviju grupa. Rijetkost nalaza koji se mogu datirati od 2.
od sredine 6. do kraja 7. st. Na zapadnom dijelu prostorije, do 5. st. možda se može objasniti činjenicom da se odre-
neposredno uza zapadni zid, u istom sloju crvenosmeđe đeni predmeti s lokaliteta mogu povezati s obližnjim vilama
rahle zemlje na maloj međusobnoj udaljenosti pronađeno u Katoru i Zambratiji, koje u tom periodu doživljavaju svoj
je pet novčića Konstansa II., kovanih između 659. i 668. vrhunac razvoja.
godine. Nalazi u sloju crvenice SJ-103 bitno su mlađi i dati- Nastanak prve arhitekture na tom dijelu lokaliteta, po
ranjem se podudaraju s nalazima iz sloja SJ-48 iz PR-10, načinu gradnje i pokretnim nalazima u najdonjim slojevima,
nalazima iz SJ-84 u PR-13 i nalazima iz sloja SJ-86 iz mogao bi se datirati oko sredine 1. st. pr. Kr., a s obzi-
PR-3. Nakon uklanjanja SJ-102, na dvama je mjestima rom na gabarite ostataka arhitekture i količinu pokretnih
definirana sačuvana vapnena podnica SJ-104, kao i nalaza, postavlja se pitanje nije li Sipar u to vrijeme zaista
zidana izgorena struktura (SJ-105) uz sjeverni zid prosto- Insula Sepomaia, kako je to pretpostavila i V. Girardi Jurkić.
rije, odnosno uz zidani pilon nad kojim je poslije nadogra- S obzirom na nedostatak pokretnih nalaza od 2. do 5. st.,
đen sjeverni zid PR-15. Tijekom uklanjanja SJ-105 nađen koji nedvojbeno upućuje i na to da u tom razdoblju nije
je koštani pijun za društvenu igru s analogijom u Crypti bilo organiziranog oblika života ljudi na poluotoku, početak
Balbi u Rimu, iz kasnog 6./ranog 7. st. Nakon uklanjanja druge faze gradnje Sipra kao naselja mogao bi se povezati
izgorene strukture, otkrivena je kamena konstrukcija još s nastankom kasnoantičke fortifikacije i ponovnim naselja-
jednog dječjega groba, označenog kao Grob 4. Grob je vanjem poluotoka početkom 6. st., kada se upotrebljava
djelomice uništen, jer je bio izložen jakoj paljevini, pa mu zatečena arhitektura, tada najvjerojatnije u određenoj
je sačuvano samo nekoliko kamenih ploča, izvorno okre- mjeri urušena, kao i zatečeni građevni materijal, ponajprije
nutih na nož, te podna ploča. Kosti su poslane u Institut za kamen.
antropologiju u Zagrebu na antropološku analizu i analizu Konzervacija je uslijedila odmah nakon istraživanja, prili-
C-14, u okviru projekta The genetics of Romans and rela- kom čega je upotrebljavan kamen s lokaliteta te se nasto-
ted population in Antiquity. Grob je bio ukopan u sterilnu jala osigurati statička stabilnost zida. Nakon radova loka-
crvenicu SJ-106. litet je prekriven geotekstilom i zasut kamenom frakcijom.
Prostorije 11 – 15, 12 – 16 (kako su do sada radno ozna- Određene prostorije ograđene su drvenim konstrukcijama
čavane) zajedno čine prostoriju dimenzija 9,80x9,00 m, u te je izrađena drvena potpora, koja sprečava urušavanje
čijem se samom središtu nalazio izvorno pravokutno zidan zapadnog profila prema istraženom dijelu lokaliteta i dijelu
pilon, koji je naknadnim prezidom uklopljen u pregradni lokaliteta predviđenom za sljedeće kampanje istraživanja.
zid PR-15 i PR-16. Sa sjeverne je strane ta prostorija s
PR-3 komunicirala kroz tri prolaza formirana od dvaju sre- Literatura
dišnjih zidanih pilona, zapadnog pilona u obliku slova T te
sjevernog kraka istočnog zida, koji je zatvarao prostoriju s Buiatti 1994 A. Buiatti, Nuove acquisizioni sui bolli late-
istočne strane. Njezina južna strana formirana je od dvaju rizi dell’agro aquileiese, In: Epigrafia della produzione e
središnjih pilona, južnog kraka istočnog zida te sa zapadne della distribuzione. Actes de la VIIe Rencontre franco-ita-
strane pilona u obliku slova L. Zapadni zid čine tri pilona: lienne sur l’épigraphie du monde romain (Rome, 5-6 juin
sjeverni T-pilon, južni L-pilon i središnji križni pilon, između 1992), Rome: École Française de Rome, 1994: 415 – 431.
kojih su dva pregradna zida, koja su (sudeći prema načinu (Publications de l’École française de Rome, 193)
gradnje) nastala za vrijeme ili neposredno nakon gradnje Girardi Jurkić 1982 V. Girardi Jurkić, Lo sviluppo di alcuni
pilona. Sjeverni piloni i prolazi prema PR-3 vremenom su centri economici sulla costa occidentale dell’Istria dal I al IV
negirani gradnjom i nadogradnjom, istovjetno situaciji kod secolo, Atti, Vol. XII, No. 1, Rovinj-Rovigno, 1982: 8 – 31.
sjevernog zida PR-10. Labate 2016 D. Labate, Mvtina fecit, Dalle herzblattlampen
U prostoriji 14, zapadno od PR-13 na sjevernoj strani loka- alle firmalampen: Nuovi dati sulla produzione di lucerne a
liteta, istražen je samo gornji humusni sloj (SJ-00) te su matrice dal territorio di Modena, Rimske i kasnoantičke
očišćeni zidovi koji zatvaraju prostoriju. U prostoriji 17, svjetiljke: proizvodnja i distribucija, kontakti na Mediteranu
južno od PR-03, zapadno od PR-15 i PR-16, iskopan je / Roman and Late antique lamps: production and distribu-
gornji humusni sloj SJ-00 i ispod njega sloj crne zemlje tion, contacts on the Mediterranean, Zbornik Instituta za
SJ-89, međutim odlučeno je da se unutar PR-17 više ne arheologiju / Serta instituti archaeologici, e-zia, 1, Zagreb,
iskapa do sljedeće kampanje. Nalazi iz gornjih slojeva 2016: 18 – 37.
459
Marušić 1975 B. Marušić, Neki problemi kasnoantičke i

bizantske Istre u svjetlu arheoloških izvora, Jadranski zbor-
nik, 9, 1973-1975, Rijeka – Pula, 1975: 335 – 350.
Branka Milošević Zakić
Summary
Systematic archaeological excavations of the remains of

Antiquity-period architecture at the site of Sipar were car-
ried out in the course of 2017. The excavations yielded
a large quantity of movable finds: pottery, metal, stone
and glass items. Potentially datable finds can be divided
into two groups. The first group encompasses the finds
dating from the mid-first c. BC to the first decades of the
first c. AD. The second group encompasses the finds
from the beginning of the sixth to the end of the seventh
centuries. The lack of movable finds that could be dated
between these two group is apparent and very signifi-
cant. Rare finds dating from the second to fifth centu-
ries could have come from the nearby Roman villas in
Kator and Zambratia, which were then at their peaks. The
oldest construction phases at this site can be dated to the
mid-first first c. BC, but its area and number of movable
finds suggest that Sipar could be identified with Insula
Sepomaia. The lack of second – fifth c. movable finds
suggests that there was no organised life on the penin- Pogled na iskopani kanal s južne strane crkve (foto: T. Percan)
sula at that period. The second phase of Sipar could be
associated with a Late Antiquity fortification and resettling Romanička crkva sv. Ivana Krstitelja na groblju (oko 250 m
at the beginning of the sixth century. The period is char- nadmorske visine), nekad je bila župna crkva te se upravo
acterised by the reuse of the existing architecture, which na tome mjestu vrlo vjerojatno nekada nalazio i kaštel.
had been probably dilapidated, as well as building mate- Također, valja napomenuti da je sama crkva sagrađena
rial, primarily stone. na mjestu nekadašnje brončanodobne gradine toponima
Gradina, dok je na širem okolnom području evidentirano
više gradinskih naselja iz brončanog doba (Gurla, Bresnica,
Sv. Križ, Stari grad kod Oriča). Izgleda da tijekom antike to
Redni broj: 249 područje nije bilo previše upotrebljavano jer nema materi-
Lokalitet: Sutivanac – crkva sv. Ivana Krstitelja jalnih tragova iz razdoblja rimskog vladanja istarskim poluo-
Naselje: Sutivanac tokom. U ranom srednjem vijeku taj je prostor naseljen sla-
Grad/općina: Barban venskim stanovništvom, a samo se selo u pisanim izvorima
Pravni status: Z-7361 prvi put spominje 1102. godine. Javlja se pod nazivima kao
Razdoblje: P, SV, NV Santivanac, Svetivanac, Sveticdanaz, a u Lupoglavskom
Vrsta radova: arheološki nadzor urbaru kao Sanct Johanes Perg. Pripadalo je akvilejskom
patrijarhu, a u 14. st. postalo je dio Lupoglavske gospo-
U studenom 2017. organiziran je arheološki nadzor štije. Godine 1525. obitelj Heberstein posjed je prodala
(ukupno tri radna dana), zbog namjere udruge Baldakin Ferdinandu Austrijskom, koji je on već 1529. predao u
da na prostoru grobljanske crkve sv. Ivana Krstitelja u ruke Petru Kružiću, novom gospodaru Lupoglava. U tom je
Sutivancu riješi problem kapilarne vlage, a jednako tako razdoblju Sutivanac imao komunski ustroj sa županom na
statički i građevinski sanira oštećene bočne i pročelni zid čelu, što je vidljivo i u glagoljskom natpisu iz 1516., u kojem
crkve. Radove je provela Služba za arheološku baštinu se spominje župan Bartul Cvitić. Nakon Uskočkog rata, na
Hrvatskog restauratorskog zavoda. Voditelj istraživanja taj je prostor doseljeno stanovništvo, odnosno izbjeglice iz
bio je Tihomir Percan, zamjenik voditelja mr. Josip Višnjić, Bosne.
a u radovima je sudjelovalo i nekoliko pomoćnih radnika, Prilikom arheološkog nadzora nastavljeni su radovi zapo-
koje je osigurao obrt Erte iz Medančića. Cjelokupne radove četi 2016. kako bi se građevinski i statički sanirala sama
financirala je Udruga Baldakin. crkva te kako bi se nakon toga neometano mogle postaviti
drenažne cijevi. Najprije su iskopana tri kanala za drenažu,
Budući da je bila riječ o arheološkom nadzoru, pokušala sa sjeverne i južne strane crkve te ispred samog ulaza u
se razjasniti postojeća stratigrafska situacija s obiju bočnih nju. Dubina tih kanala iznosila je od 0,5 do 0,8 m. Početni
i pročelne strane crkve. Nadzirano je prije svega iskopa- se sloj (SJ 1), kao i prošle godine, sastojao od trave pomi-
vanje kanala za drenažu s vanjske strane pročelja crkve i ješane sa zemljom. Ispod njega pronađen je sloj crvene
uzduž obaju bočnih zidova s vanjske strane. do smeđe masne zemlje, pomiješane s malo žbuke, koji
460
je bio prilično debeo (SJ 2), a osim nekoliko sporadično U kanalu s južne strane crkve, ispod SJ 2 evidentirane su
prikupljenih ljudskih kostiju, nije sadržavao nikakve druge dvije kamene konstrukcije (SJ 108 i SJ 109), koje su vrlo
arheološke nalaze. Obje su stratigrafske jedinice (SJ 1 i vjerojatno dio temelja južnog zida crkve, a sačuvane su tek
SJ 2) evidentirane u svim trima iskopnim kanalima. U dijelu sporadično, no zbog dovoljne dubine za postavljanje nave-
sjevernog bočnog kanala ispod SJ 2 nalazila se matična denih drenažnih cijevi evidentirane su tek tlocrtno. Kako je
stijena (SJ 4), koja je također evidentirana djelomice ispod vidljivo, situacija je s vanjske strane crkve gotovo identična.
SJ 2 i u južnom kanalu. U ostalom dijelu, prije svega u Slojevi su jednolični i bez arheoloških nalaza. Time se stra-
kanalu ispred pročelja crkve i u južnom kanalu, ispod SJ 2 tigrafska situacija u odnosu na arheološki nadzor 2016. nije
pronađene su i druge stratigrafske jedinice, dok je ostatak puno promijenila, a jedina je novost pronalazak nekoliko
iskopane površine kanala i dalje sadržavao SJ 2. zidanih kamenih struktura.
U kanalu ispred crkve, na jednom je dijelu ispod SJ 2 evi- Nakon što su istraženi kanali i stratigrafske jedinice u
dentiran sloj tamne crne zemlje (SJ 103), koji se nalazio njima, arheološki su radovi završeni kako bi se mogla dovr-
iznad same matične stijene (SJ 4) i u škrapama. Takav je šiti predviđena sanacija temelja zidova crkve i postavljanje
sloj tipičan za brončano ili željezno doba unutar gradin- drenažnih cijevi. Prema istraženim slojevima i nalazima,
skih naselja. Iako nije sadržavao ostatke keramike ili bilo jasno je vidljivo da je s vanjske strane crkve riječ o kro-
kakve druge nalaze, a s obzirom na prošlogodišnji prona- nološki neosjetljivim slojevima bez pokretnog arheološkog
lazak nekoliko ulomaka upravo brončanodobne keramike, materijala te kao takvi ne mogu poslužiti kao datacijski
vrlo je vjerojatno riječ o sloju koji pripada prapovijesnom oslonac. Intaktan kulturni sloj nalazio se tek unutar škrapa
horizontu lokaliteta oko crkve sv. Ivana Krstitelja. U prilog na nešto dubljoj razini koja nije uništena recentnijim zahva-
takvu zaključku govori i prilično mala istražena površina, tima ili raznim fazama gradnje same crkve, ali nažalost
koja je sadržavala taj SJ 103, kao i činjenica da je SJ 103 također nije sadržavao pokretni arheološki materijal. Sve
bio prilično tanak. Na tom je mjestu također evidentirana istražene stratigrafske jedinice snimljene su geodetski, a
većina nepokretnih nalaza. Na jednom se dijelu ispod SJ 2 jednako se tako provodila detaljna terenska nacrtna i foto-
nalazio već opisan SJ 103 ili matična stijena (SJ 4), dok grafska dokumentacija. Nakon završenih terenskih istraži-
je na ostalom dijelu pronađeno nekoliko zidanih struk- vanja i postavljanja drenažnih cijevi, svi su istraženi dijelovi
tura. Upravo je zbog toga iskop proširen kako bi se sve prekriveni geotekstilom i zatrpani.
strukture mogle u potpunosti istražiti. Riječ je prije svega
o samom temelju pročelnog zida crkve (SJ 105), čija Tihomir Percan
temeljna stopa izlazi iz linije zida za oko 0,2 m. Također,
taj je zid (SJ 105) temeljen na matičnoj stijeni (SJ 4), a Summary
pruža se u smjeru sjever-jug. Povezan je sa zidom SJ 106,
koji se pruža u smjeru istok-zapad. Uz ta dva zida, ispod In the course of November 2017 archaeological supervi-
SJ 2 evidentiran je i zid SJ 107, koji zajedno sa SJ 106 sion was carried out within the framework of solving the
čini jednu cjelinu. Oba su zida građena pravilnim kamenim problem of capillary moisture as well as the static and con-
pločama povezanima žbukom i međusobno su spojeni. struction restoration of the side walls and facade of the
Iako postoji mogućnost da je riječ o jugozapadnom kutu church of St John the Baptist in Sutivanac. The supervision
lopice crkve, vjerojatnije je ipak riječ o konstrukciji groba. was focused on the area by the side walls and the facade.
Tome u prilog govore i same dimenzije te konstrukcije, Several cultural layers were identified, but there were no
koja je međusobno povezana i sa samim temeljem crkve movable finds, which prevents us from defining the archae-
(SJ 105). Ipak, takvu pretpostavku treba uzeti s dozom ological site that the church belongs to.
rezerve jer unutar zapune te konstrukcije nisi pronađeni
nikakvi ljudski ostaci.
Redni broj: 250

Lokalitet: Svetvinčenat – crkva sv. Vincenta na groblju
Naselje: Svetvinčenat
Grad/općina: Svetvinčenat
Razdoblje: SV, NV
U svibnju 2017. Odjel za kopnenu arheologiju Hrvatskog

restauratorskog zavoda arheološki je nadzirao zemljane
radove oko crkve sv. Vincenta, na mjesnom groblju u
Svetvinčentu (k.č. 81/2, k.o. Svetvinčenat). Arheološki
nadzor proveden je u sklopu konzervatorsko-restaura-
torskih radova na crkvi, kojima je bio predviđen nastavak
rješavanja problema kapilarne vlage, koja ugrožava ciklus
romaničkih i gotičkih zidnih slika u unutrašnjosti objekta,
odnosno prilikom radova uređenja sustava oborinske
Pronađene strukture ispred pročelja crkve (foto: T. Percan) odvodnje oko crkve sv. Vincenta. Voditelj arheološkog
461
gotovo sve ostale netaknute jer nisu bile ugrožene građevin-

skim iskopima, osim na mjestu gradnje betonskog šahta za
skupljanje vode. Sjeverna grobnica pruža se u smjeru sjever-
jug, s kamenom poklopnicom ukrašenom u niskom reljefu, s
prikazom poljoprivrednog alata, sjekire, motike i trećeg nede-
finiranog predmeta. Nakon dokumentiranja grobnica je pokri-
vena geotekstilom. Druga grobnica pronađena je na sredini
pristupne staze te ulazi ispod istočnog ogradnog zidića, a
smjera je istok-zapad. Grobnice nisu istraživane.
Zbog potrebe postavljanja betonskog šahta, iskopana je
dubina od jednog metra. Na mjestu iskopa pojavilo se više
struktura koje su dio starijih grobnica. Te su strukture oči-
šćene i dokumentirane. Riječ je o više međusobno poveza-
nih struktura, koje čine zidane grobnice.
Pojedinačni ljudski osteološki materijal koji je pronađen
tijekom iskopavanja vraćen je u kosturnice. Prikupljeni
keramički ulomci i brončana svetačka medaljica privre-
meno su pohranjeni u radionici Hrvatskog restauratorskog
zavoda u Juršićima.
Reljefno obrađena kamena poklopnica zidane grobnice (foto: S.
Pamić) Siniša Pamić
Summary
Archaeological supervision of the earthworks carried out

around the church of St Vincent at the local graveyard in
Svetivinčenat was carried out in May 2017. The supervi-
sion was carried out as part of the conservation and resto-
ration works on resolving the problem of capillary moisture,
which endangers the cycle of Romanic and Gothic wall
paintings within the building.
The church of St Vincent is a single nave building with
three apses built into the wall. There are three layers of
wall paintings on the inside walls. Previous archaeological
excavations have confirmed that the graveyard around the
church has been used from its foundation to this day, and
it was redesigned several times. Archaeological finds were
uncovered along the eastern side of the church, on a path
that leads from the southern church entrance to the exit.
These are stone-masonry tombs, which have remained
Dio sačuvanih zidova grobnica (foto: S. Pamić) preserved because they were not encompassed by con-
struction works.
nadzora bio je Josip Višnjić, mag. arheo., zamjenik Siniša
Pamić, dipl. arheo., dok je građevinske i zemljane radove
izvodila tvrtka Macuka d.o.o. Cjelokupno istraživanje finan-
cirano je sredstvima Ministarstva kulture. Redni broj: 251
Lokalitet: Tar – Stancija Blek
Arheološki su nadzirani svi zemljani radovi prilikom ure- Naselje: Tar
đenja sustava oborinske odvodnje oko crkve sv. Vincenta Grad/općina: Tar – Vabriga / Torre – Abrega
u Svetvinčentu, radi utvrđivanja starijih razvojnih faza tog Pravni status: Z-4101
dijela nalazišta, ali i kako bi se spriječila eventualna ošte- Razdoblje: A, SV
ćivanja arheoloških nalaza prilikom građevinskih radova. Vrsta radova: arheološko-konzervatorska istraživanja
Građevinski radovi odvijali su se uz sjeverni, istočni i južni
zid crkve te na stazi koja vodi od ulaza u groblje do južnog U lipnju i studenom 2017. organizirana je nova kampanja
ulaza u crkvu. Sustav odvodnje uz sjeverni i istočni zid crkve arheoloških istraživanja i konzervatorskih radova na loka-
prolazio je po već otprije postavljenoj drenažnoj cijevi te nisu litetu Stancija Blek u Taru, uključujući pripremne radove i
dokumentirani arheološki slojevi, kao ni pokretni i nepo- samo terensko istraživanje te konzervaciju ziđa. U kam-
kretni arheološki nalazi. Uz to, iskop je bio dubok do 30 cm. panji su sudjelovali Zavičajni muzej Poreštine (kustos
Arheološki nalazi postoje s južne strane crkve, uz zidove Gaetano Bečić, prof.), Institut za arheologiju (dr. sc. Ana
sakristije, broda i staze, koja vodi od južnog ulaza crkve Konestra i dr. sc. Bartul Šiljeg) i Sveučilište u Bologni
prema izlazu s groblja. Radi se o zidanim grobnicama koje su (dr. sc. Enrico Cirelli).
462
zapadu, poglavito zbog ukopa SJ 200, ostaje nejasna i

bit će je moguće podrobnije istražiti tek nakon uklanjanja
urušenja koje se nalazi zapadnije, prema P4. U svim istra-
ženim slojevima pronađena je znatna količina pokretnih
nalaza, koji uključuju građevnu keramiku, kućansko i stolno
keramičko posuđe te amfore, no i nekoliko metalnih nalaza
(prsten, novac i dr.). Prema preliminarnoj analizi pokretnih
nalaza, na tom području dominiraju kasnoantički nalazi, a
tek će nakon uklanjanja slojeva biti vidljivo ima li nalaza
ranoantičke datacije, iako su oni u sjevernom dijelu istraži-
vanog prostora gotovo neznatni, kao i unutar P1.
Na prostoru P8A i P3 istraživanja su potvrdila postojanje
aneksa uz kapelu. Riječ je o pravokutnoj prostoriji s otvo-
rom sa zapadne strane, čija je podnica izrađena od bijele
vapnene žbuke. Iako je ziđe loše sačuvano, moguće je
utvrditi da se aneks naslanja na južni zid crkve, dok je,
zbog istovjetnosti temelja, moguće pretpostaviti vrlo malu
kronološku razliku između tih dvaju zdanja, iako je te pret-
Tlocrt lokaliteta s označenim sektorima i detaljima struktura istra- postavke potrebno detaljno provjeriti daljnjim istraživanjima
ženih 2017. g. (nacrt: N. Šegvić, A. Konestra) unutar prolaza s njihove zapadne strane i iz kojeg im se
pristupalo. Obje se prostorije, odnosno kapela i sakristija,
Sustavna arheološka istraživanja na lokalitetu Stancija Blek za sada datiraju u rani srednji vijek, što će biti dodatno pro-
(k.č. 549/5, k.o. Tar) traju od 2008., u suradnji Instituta za vjereno daljnjim istraživanjima i obradom pokretnih nalaza,
arheologiju i Zavičajnog muzeja Poreštine, a od 2016. uklju- koji su prilično malobrojni, a svakako se izdvajaju željezna
čeno je i Sveučilište u Bologni (Italija) (Šiljeg et al. 2017). strjelica otkrivena u prolazu ispred tih prostora i ulomci
Prije je lokalitet, odnosno dio ziđa koje je očišćeno tijekom pleterne kamene plastike, koji su prikupljeni s prostora
godina korištenja tim prostorom u poljoprivredne svrhe, kapele. Radovima u tom sektoru omogućeno je čišćenje
konzerviran na način da su na sloj geotekstila postavljene istočnoga lica zida SJ 142, pretpostavljenog najistočnijeg
kape od žbuke. Lokalitet se u literaturi spominje znatno zida cisterne, čime su stvoreni preduvjeti za njegovu kon-
prije, kada su, također prilikom krčenja parcele, isko- zervaciju. Također je utvrđeno da se južno od istraženoga
pana dva bazena te nadgrobni spomenik datiran u antiku crkvenoga aneksa po svoj prilici proteže još jedna prostorija.
(Tamaro 1928: 412; Tasseaux 2001: 36, 37). Na temelju Prilikom pronalaska zida, koji se pruža u smjeru I-Z ispod
analize povijesnih izvora i vidljive arhitekture, moguće je
pretpostaviti da se na lokalitetu na St. Blek nalaze ostaci
Staroga Tara, poznatoga iz izvora, odnosno Tarovca, kako
se u lokalnoj toponimiji naziva to područje. Terenskim pre-
gledima i arheološkim istraživanjima jasnije je definirana
srednjovjekovna faza, koju karakterizira veći objekt ‒ tzv.
kula ‒ te manja kapela (Benčić et al. 2005; Šiljeg et al.
2016; 2017). Također, utvrđene su kasnoantička i antička
faza, čiji je najbolje sačuvan objekt velika cisterna, dok se
ostaci arhitekture protežu i na čestice smještene zapadno
od navedene kule, odnosno jezgre naselja (Višnjić 2010).
Tijekom istraživanja 2017. arheološka su iskopavanja, dije-
lom kao nastavak na prošlogodišnja, provedena unutar triju
sektora:
‒ Prostorija 4 (P4): prostor zapadno od jezgre „kule”, prije
samo površinski otkriveno,
‒ Prostorija 8 (P8): prostor južno od jezgre „kule” i zapadno
od ranoantičke cisterne, prije istraživan u sjevernom dijelu,
‒ Prostorija 8A (P8A): prostor istočno od cisterne i južno
od kapele (P3).
U P8 otkrivena je prostorija, koja po svoj prilici pripada

najstarijoj fazi lokaliteta, a kojoj se pristupalo sa zapada.
Odnos te prostorije i kanala (?), koji uz cisternu tvore zidovi
SJ 165 i 207, nije još posve jasan, kao ni njihov odnos sa
zidom SJ 085 i kanalom od imbreksa SJ 209, koji je ove
godine uočen u njemu. Mlađim fazama pripadaju pregrad-
nja SJ 075, ognjište SJ 246 te južni zid SJ 078, po svoj pri- Aneks s južne strane kapele ‒ podnica od vapnene žbuke (foto:
lici dio kasnosrednjovjekovnih adaptacija. Situacija prema A. Konestra)
463
Šiljeg et al. 2016 B. Šiljeg, A. Konestra, G. Benčić, Tar

– Stancija Blek, HAG, 12/2015, Zagreb, 2016: 431 ‒ 433.
Šiljeg et al. 2017 B. Šiljeg, A. Konestra, G. Benčić, E.
Cirelli, Stancija Blek (Tar), istraživanja 2016. g. – utvrđiva-
nje najranije faze kompleksa, AIA, XIII, Zagreb, 2017: 97
– 102.
Tamaro 1928 B. Tamaro, Parenzo, Mosaici presso la basi-
lica Eufrasiana, Notizie degli Scavi di Antichità, VII/10-12,
Roma, 1928: 411, 412.
Tasseaux 2001 F. Tasseaux, Les données de l’épigraphie
lapidaire, In: Loron (Croatie), Un grand centre de produc-
tion d’amphored à huille istriennes (Ier-IVe s. ap. J.-C.),
(Eds.: F. Tasseaux. R. Matijašić, V. Kovačić), Ausonius-
Mémoires, 6, Bordeaux, 2001: 33 ‒ 44.
Višnjić 2010 J. Višnjić, Tar – Stancija Blek, HAG, 7/2009,
Baza tijeska za masline u urušenju koje je zapunio prolaz unutar Zagreb, 2010: 427 ‒ 430.
bedema i pregradni zid SJ 202 (foto: N. Šegvić)
Ana Konestra
praga crvenoga aneksa, ustanovljeno je da se starija arhi- Enrico Cirelli
tektura (kasnoantička ili antička) protezala i na tom prostoru. Bartul Šiljeg
Na krajnjem istočnom dijelu lokaliteta, prema parcelama Gaetano Benčić
koje su probno sondirane (Višnjić 2010) (P4), započelo je
uklanjanje veće količine urušenja i recentno deponirane Summary
šute, prilikom čega je utvrđeno postojanje dvaju debljih
paralelnih zidova (SJ 185 i 186), koji se nadovezuju na zid During spring and autumn 2017 a campaign of archaeo-
koji omeđuje taj prostor sa zapada, s blagim kružnim pro- logical excavations and walls conservation was carried
tezanjem (SJ 266). out at the site Tar-Stancija Blek, in Tar-Vabriga ‒ Torre-
Pretpostavljeno je da se taj zid nadovezuje na strukturu Abrega Municipality. The excavations were carried out in
koja je utvrđena sjeverno (SJ 267), ispred središnjeg arhi- three sectors (P4, P8, P8A) of this complex multi-phased
tektonskog kompleksa i od njega je udaljena 10-ak metara. site, identified as Old Tar or Tarovec based on written
S obzirom na njezino protezanje, interpretirana je kao sources. In P8 the architectural remains of a room belong-
ogradni zid, odnosno bedem. Tako su i dva paralelna zida ing to the earliest phase of the site (early Roman) were
(SJ 185 i 186) interpretirana kao prolaz unutar bedema, excavated, allowing to detect numerous phases of subse-
koji je po svoj prilici imao lučni svod, koji se naslanjao na quent adaptation and reuse, as evidenced by both stratig-
navedene zidove. Ta je građevinska faza, prema analogi- raphy and movable finds. To the south of the small church/
jama, datirana u 8. ‒ 10. st. chapel, in sectors P8A/P3, an annex flanking the sacred
Naknadnim je pregradnjama taj prolaz najprije zatvoren building was detected. It consisted of a small rectangular
sa zapada (zid SJ 265) te je upotrebljavan kao prostorija room with mortar paved floor. The stratigraphy indicates
(moguće smočnica), da bi potom bio pregrađen, možda u that it was built later than the church, but probably during
funkciji ojačavanja bedema, i s istočne strane (zid SJ 202). the same construction endeavour. Finally, in the western
Unutar urušenja na koje je postavljena istočna pregradnja part of the site (P4) a segment of the fortification wall and
otkrivena je baza tijeska za masline. Posebno je važan i passage/gates were discovered, possibly dated to the Early
organski materijal iz sloja SJ 203, čija će obrada dati nove Middle Ages when the site was supposedly fortified. Here
podatke o prehrambenim navikama srednjovjekovnih žite- too, a series of subsequent adaptations indicate a long use
lja Staroga Tara. of the complex. Along with excavations, the programme of
Tijekom ovogodišnje kampanje prvi su put, od 2008., prove- the conservation of walls was put in place, which included
deni veći konzervatorski zahvati na lokalitetu. Njima je zahva- the restoration of the eastern wall of the cistern and the
ćen istočni zid cisterne (SJ 142) te južni zid crkve SJ 184, southern wall of the chapel.
kojima je prijetilo urušavanje. Time je ziđe sanirano i zašti-
ćeno od daljnjeg propadanja te su, nakon otklanjanja opasno-
sti od urušavanja, osigurani uvjeti za daljnji rad u tom sektoru.
Redni broj: 252
Literatura Lokalitet: Umag – Centar (k.č. 2332 i 2329, k.o. Umag)
Naselje: Umag
Benčić et al. 2005 G. Benčić, Ch. Malaguti, P. Riavez, Grad/općina: Umag
Torre Vecchia: elementi per un progetto archeologico, Atti Pravni status: Z-2680
del Centro di Ricerche Storiche di Rovigno, 35, Rovinj, Razdoblje: P, A, SV, NV
2005: 51 – 82. Vrsta radova: arheološki nadzor
Cuscito, Raivez 2008 G. Cuscito, P. Riavez, Torre di
Parenzo. Risultati delle analisi architettonico/stratigrafiche, Od 8. do 22. studenog 2017. arheološki su nadzirani
AA, 11, Zadar, 2008: 727 – 737. zemljani radovi prilikom ugradnje novog multifunkcionalnog
464
Humago, Neapolis, Parentium, Ruginio seu Ruigno, Pola,

Nessatio i Arsia (Suić 2003: 31). Većina tih gradova bila
je formirana u kasnoj antici ili su tada dobili na važnosti,
što je posebno karakteristično za grad Umag, s obzirom
na nalaze gospodarske građevine s uljarom, koji su pro-
nađeni prilikom arheoloških istraživanja na prostoru uz
današnju župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije
i sv. Pelegrina, i koji su datirani na prijelaz iz 3. u 4. st.
(Bolšec Ferri 2008: 105 – 109). Otkriveni ostaci građevine
bili su dio rimske vile rustike, oko koje je zasigurno nastalo
manje naselje. Knez Domagoj, pessimus dux Croatorum,
godine 876. razorio je Umag te spalio i dijelom srušio
umašku crkvu (Benedetti 1973: 72). Umag je od prosinca
1269. pod venecijanskom upravom, koju je predstavljao
načelnik, podestà, imenovan odlukom mletačkog Velikog
vijeća, na razdoblje od 16 mjeseci, uz mogućnost produže-
nja mandata na 32 mjeseca (Cigui 1995: 3). Česte epide-
mije kuge, 1424., 1507. i 1630. – 1632., znatno su smanjile
broj stanovnika. Pad broja stanovnika bio je toliko velik, da
je početkom 17. st. bilo odlučeno da se na gradsko pod-
ručje nasele obitelji sa šireg prostora, koje su izbjegle pred
turskim osvajanjima, dai paesi turcheschi, pa se od 1612.
spominju prezimena Babich, Codam, Dubaz, Giurich,
Ghergorouizza, Mauretich, Nico, Popovich, Radesich,
Usco, Valdinovich, Viullanovich, Vocouiz, Vorasin i ostali
(Cigui 1994: 250). Nakon druge razorne epidemije kuge,
godine 1507. započela je gradnja zavjetne crkve sv. Roka,
zaštitnika oboljelih od kuge. Umag je početkom 18. st. vrlo
slabo naseljen zbog čestih epidemija i bolesti, ali i zbog
Srednjovjekovni zid u kanalu ispod sloja asfalta i rizle (foto: T. gusarskih napada i pljačke, kako je izvijestio i koparski
Šalov) gradonačelnik Nicolò Maria Michiel u dokumentu iz 1749.,
izdvajajući Novigrad i Umag kao „nesretne gradove kojima
kabineta na k.č. 2332 i 2329, k.o. Umag. Radovi su se odvi- nedostaje stanovnika” (Budicin 1995: 17, 18). Koncem
jali u skladu s vremenskim prilikama. Voditeljica nadzora 18. i početkom 19. st. pojačana je gradnja i na predjelu
bila je arheologinja Teodora Šalov iz tvrtke Arheo TiM d.o.o. Borgo, a uz pristupne ceste prema gradskim vratima grade
iz Pule. Arheološki nadzor trajao je sedam dana. Investitor se prve kuće, kako je dokumentirano prvom katastarskom
radova bio je Hrvatski Telekom d.d. kartom 1818. godine. Nakon Napoleonova poraza, 1813.,
u bitci kod Leipziga, Habsburgovci su preuzeli vlast nad
Osnovni oblik naseljavanja Istre u željezno doba bile su ilirskim pokrajinama, a 1816. na tom su području osnovali
gradine, kojih na poluotoku ima više od 400, ali je prema Kraljevinu Iliriju. Austrijanci su ostali u Umagu više od sto
dosadašnjim otkrićima i podacima dokazan kontinuitet godina, točnije do 1918. godine (Fachin 2002: 9).
života još od sredine brončanog doba (Matijašić 1993: 570). Umag je bio naseljen u kasnoj antici, što su potvrdila arhe-
Državno-političke krize kasnog Carstva krajem 2. st. uvje- ološka istraživanja uz današnju župnu crkvu Uznesenja
tovale su reorganizaciju, u prvom redu uspostavu sustava Blažene Djevice Marije i sv. Pelegrina, gdje su otkriveni
obrane, praetentura Italiae et Alpium, te uspostavu civilne ostaci antičke rezidencijalne i gospodarske građevine s
uprave na područjima uz istočnu kopnenu granicu Italije, uljarom, koja je datirana na prijelaz iz 3. u 4. st., a činila je
što je uključivalo i Istru (Medini 1980: 370, 371). Osobite dio rimske vile rustike, oko koje je već tada nastalo manje
značajke oblikovanju kulture u Istri tijekom 5. i 6. st. dalo naselje (Bolšec Ferri 2008: 105). Povijesna jezgra grada
je romansko i romanizirano stanovništvo, koje je sagradilo Umaga zaštitno je arheološki istraživana 60-ih godina
nova naselja i podiglo gradske zidine u Puli i Nezakciju te niz 20. st. te je arheološki nadzirano postavljanje infrastrukture.
utvrđenih naselja na brežuljcima i uz morsku obalu (Brijuni Prilikom kopanja kanala za kanalizaciju u Riječkoj ulici, kao
– Kastrum, Sipar kod Umaga, Stari Gočan, Motovun) i u današnjoj Ulici sv. Mihaela, pronađeni su kosturni gro-
(Petrinec 2009: 574). Zbog stalnih provala na granicama i bovi. Tada je pronađen i dio zida u istoj ulici, i to na mjestu
dubljeg prodora u prostor, dio stanovništva preselio se na gdje bi prema lokalnoj tradiciji trebala biti crkva sv. Mihovila
sigurnije, povišene položaje otprije utvrđenih gradina ili na arhanđela. Tijekom zaštitnog istraživanja, prilikom obnav-
manje otoke te poluotoke koji su se mogli zaštititi gradnjom ljanja današnje Ulice Garibaldi 1996. otkriveni su ostaci
samo jednog zida prema kopnu. Tako se od 5. do 9. st. struktura koje su pripadale povijesnom, kopnenom ulazu u
stanovništvo povlačilo i na poluotok Sipar i Umag. Gradove grad (Bojić, Milošević 2010: 31). Prilikom postavljanja nove
uz obalu nazivom civitates nabraja Anonimni Ravenjanin, kanalizacije u Ulici G. Mazzinija, godine 2002. otkriveno je
pisac poznate Kozmografije iz 6. st. On je na području Istre da je kamena ploča s imenom venecijanskog načelnika u
naveo dvanaest gradova: Capris, Piranon, Silbio, Siparis, Umagu, Taddea de Pontea, s uklesanom 1428. godinom,
465
Pogled na zid prema zapadu (foto: T. Šalov) Prekrivanje zida geotekstilom i slojem rizle (foto: T. Šalov)
upotrijebljena kao pokrovna ploča starijoj kanalizaciji (Bojić, je najvjerojatnije srednjovjekovni zid, širine 0,6 m i dužine
Milošević 2010: 36 – 38). Unutar crkve sv. Roka otkrivena preko 9 m. Na istočni rub zida nasjeo je današnji zid zelene
je nadgrobna ploča umetnuta u izvorni pod od opeka, s površine. Zid je izrađen od klesanaca, iznutra je zapunjen
imenom gradskog podestata Marina Bemba i njegove kćeri nepravilnijim kamenjem te vezan žbukom. U iskopu nisu
Barbare te uklesanom 1738. godinom (Bojić, Milošević evidentirani arheološki nalazi ni kulturni slojevi. Zid je
2010: 38). Godine 2004. i 2005. zaštitno je arheološki dokumentiran po propisima struke (geodetska i fotografska
istražen Trg slobode u Umagu, prilikom čega je utvrđeno dokumentacija), u jednom je dijelu (prema dozvoli konzer-
više građevinskih faza lokaliteta: antička rezidencijalna i vatora) razidan zbog smjera trase instalacija te je prekriven
gospodarska građevina s uljarom, ranosrednjovjekovna geotekstilom i slojem rizle.
troapsidalna crkvena građevina i stambeni objekt iz istoga
razdoblja, srednjovjekovne fortifikacije, groblje s kontinui- Literatura
tetom ukopa te strukture iz razdoblja venecijanske uprave
(Bolšec Ferri 2008: 105). Krajem 2006. godine Muzej grada Benedetti 1973 A. Benedetti, Umago d’Istria nei secoli,
Umaga arheološki je nadzirao uređenje i pripremu za sana- Vol. I., Trieste, 1973: 58.; bilj. br. 25; 72.
ciju kapele i groblja sv. Andrije u Umagu (Čučković 2007: Benedetti 1973 A. Benedetti, Umago d’Istria nei secoli,vol
275). Prema nadgrobnim spomenicima, istraživač je groblje I, Trieste, 1973: 50.
datirao najkasnije u prvu polovinu 17. st., dok većina kame- Bolšec Ferri 2008 N. Bolšec Ferri, Zaštitno arheološko
nih spomenika pripada 19. st. Istraživanja povijesne jezgre istraživanje na Trgu Slobode u Umagu 2004./2005., I.
grada Umaga nastavila su se u sklopu zaštitnog arheo- Porečki susret arheologa, Rezultati arheoloških istraživa-
loškog istraživanja na Trgu sv. Martina, i to u sklopu dviju nja na području Istre, Poreč, 2008.
kampanja, od 2007. do 2010. godine. Prilikom istraživanja Bolšec Ferri, Bojić 2009 N. Bolšec Ferri, B. Bojić,
otkriven je kasnosrednjovjekovni i novovjekovni fortifikacij- Sepomaia – Katoro, U: Arheologija i turizam u Hrvatskoj,
ski sustav, a najatraktivniji je nalaz pretpostavljena crkvica Zagreb, 2009: 200, 201.
sv. Martina i groblje koje ju je okruživalo (Čučković 2009: Bojić, Milošević 2010 B. Bojić, B. Milošević, Patina vre-
379). U crkvi su otkrivene i djelomično sačuvane ranosred- mena, 10 godina Muzeja grada Umaga, Umag, 2010.
njovjekovne freske, a ne ranokršćanske, kako je pretposta- Budicin 1995 M. Budicin, Contributo alla conoscenza delle
vio B. Marušić 1966., koje su vrlo rijetke na području Istre opere urbano-architettoniche pubbliche del centro storico
(Bojić, Milošević 2010: 39). U prostoriji uz kulu otkriveni su di Umago in epocha veneta, Atti, Centro di ricerche sto-
najstariji slojevi na Trgu sv. Martina, gdje se odmah ispod riche Rovigno, vol. 25, Trieste-Rovigno, 1995: 17, 18.
sloja ranog srednjeg vijeka nalazi kompaktna crvenica, u Cigui 1995 R. Cigui, Heraldički Umag, Umag, 1995: 3.
kojoj su pronađeni fragmenti lončarije iz brončanog doba Cigui 1994 R. Cigui, Contribuito all’araldica di Umago,
te poneki tipičan rimski ulomak (Čučković 2009: 380). Atti, Centro di Ricerche Storiche-Rovigno, vol. 24, Trieste-
Zaštitna arheološka istraživanja u Ulici D. Alighierija tra- Rovigno, 1994: 250.
jala su od srpnja do rujna 2008. godine. Istraživanjima je Čučković 2007 Z. Čučković, Umag – Sv. Andrija (kapela i
otkrivena jednobrodna crkva s polukružnom apsidom, a u groblje), HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: 275, 276.
središnjem dijelu broda nalazila se kripta. Sa sjeveroza- Čučković 2008 Z. Čučković, Sv. Ivan Kornetski, HAG,
padne strane kripte nađen je mletački soldin dužda Andree 4/2007, Zagreb, 2008: 307, 308.
Grittija, koji bi mogao datirati gradnju crkve u drugu četvr- Čučković 2008a Z. Čučković, Umag – šire područje, HAG,
tinu 16. st. (Nodilo 2009: 383, 384). Tako je u Danteovoj 4/2007, Zagreb, 2008: 314 – 318.
ulici, na predjelu Tribje, ubiciran položaj crkve sv. Katarine Čučković 2009 Z. Čučković, Umag – Trg sv. Martina, HAG,
(Bojić, Milošević 2010: 41). 5/2008, Zagreb, 2009: 378 – 382.
Prilikom arheološkog nadzora ugradnje novog multifunkci- Fachin 2002 N. Fachin, Umag i Savudrija, Povijest i kul-
onalnog kabineta (k.č. 2332 i 2329, k.o. Umag), otkriven tura, Umag, 2002: 9.
466
Marušić 1975 B. Marušić, Neki problemi kasnoantičke i

bizantske Istre u svjetlu arheoloških izvora, Jadranski zbor-
nik, 9, Rijeka, 1975: 342.
Matijašić 1993 R. Matijašić, Starija povijest Istre i neki nje-
zini odrazi na novije razdoblje, Društvena istraživanja, Vol.
2, No. 4-5 (6-7), Zagreb, 1993: 570.
Medini 1980 J. Medini, Provincia Liburnia, Diadora, 9,
Zadar, 1980: 370, 371.
Nodilo 2009 H. Nodilo, Umag – Ulica D. Alighierija, HAG,
5/2008, Zagreb, 2009: 382 – 386.
Petrinec 2009 M. Petrinec, Srednjovjekovna arheologija
u 20. stoljeću u Hrvatskoj, U: Hrvatska arheologija u XX.
stoljeću, Zagreb, 2009: 574.
Suić 2003 M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu,
Zagreb, 2003: 31.
Teodora Šalov
Ostaci istraženih struktura, s pogledom na prapovijesni bedem i
Summary srednjovjekovne stube (foto: T. Percan)
Archaeological supervision of the earthworks carried out gotovo stalne naseljenosti Starog Raklja, od prapovijesne
for the installation of a new multifunctional cabinet on gradine pa sve do srednjovjekovnog kaštela, koji je pre-
cadastral parcels of 2332 and 2329, the cadastral munici- stao postojati 1510. godine. Rakalj je od 1275. u posjedu
pality of Umag was conducted in the course of 2017. The goričko-pazinske grofovije, a u povijesnim izvorima prvi
dig was ca 50 m long. In its first part, under a modern wall se put spominje 1312., pod nazivom Castellare de Rachir,
uncovered were the remains of a 60 cm wide medieval kada ga gorički grof Henrik daje kao miraz svojoj kćeri
wall. The wall runs on a north – south axis and continues Elizabeti i njezinu zaručniku Nikoli od Pramberga. Godine
southwards. In the area where the cabinet was installed 1342., u diobnom ugovoru goričkih grofova spominje se
the wall disappears. Since the channel deviates, and the kao Castrum Novum, a 1374. prelazi, zajedno s cijelom
wall prevented the installation of a pipe, an agreement with grofovijom, u vlast austrijskih vojvoda Habsburgovaca. U
the conservators was reached to disintegrated the wall to a 15. i 16. st. nekoliko je puta založen vjerovnicima austrij-
depth of 30 – 40 cm. Apart from the architectural remains, skih vladara, a u ratu između Venecije i austrijskih vladara
no movable (pottery, glass or metal) finds were detected. (1508. – 1516.) godine 1510. osvojili su ga i uništili plaće-
nici susjednog kaštela Mutvorana, koji je bio pod mletač-
kom vlašću. Tim se događajem prekida kontinuitet života
na području Starog Raklja, koji se nakon toga više ne
Redni broj: 253 spominje kao naselje. Preostalo stanovništvo, zajedno s
Lokalitet: Utvrda Stari Rakalj doseljenicima, seli se na prostor današnjeg Raklja, koji se
Naselje: Rakalj prvi put spominje 1508. pod imenom Castel Nuovo detto
Grad/općina: Marčana Rachel. Godine 1536., zajedno s Barbanom, Rakalj je kao
Pravni status: Z-1764 feud prodan obitelji Loredan.
Razdoblje: P, A, SV, NV Prilikom arheoloških istraživanja na lokalitetu Stari Rakalj
Vrsta radova: sustavno iskopavanje otkriveni su ostaci struktura (zidovi stambenog dijela, bunar
s dvorištem, prilaz najvišem dijelu naselja) koje se datiraju
Godine 2017. arheološki je istražen lokalitet Stari Rakalj u srednji vijek, kao i oni iz prapovijesti (brončano doba). Na
iznad Raškog kanala. Voditelj radova bio je Tihomir Percan, cijeloj istraživanoj površini dosegnuta je matična stijena,
a u istraživanjima su sudjelovali arheolozi Hrvatskog resta- uključujući i bunar dubine 5 m, a cijela je istražena površina
uratorskog zavoda Andrej Janeš i Antonela Barbir, diplomi- nakon završetka iskopavanja u konačnici iznosila oko 130 m².
rani arheolozi Siniša Pamić i Mateja Baričević te osam stu- S obzirom na to da su ovogodišnja istraživanja nastavak
denata arheologije sa Sveučilišta u Zagrebu i Zadru (Marko prošlogodišnjih, stratigrafska je situacija i prije istraživanja
Banda, Dalibor Branković, Ivan Hraščanec, Antonija Marić, bila poprilično jasna. Jedini dio u kojem je situacija bila nešto
Antonija Podobnik, Karlo Srdoč, Ivan Štader, Filip Vukoja), zamršenija jest površina uz sam najviši bedem.
kao i speleolog Matej Mirkac. Istražene dijelove arhitekture Tijekom istraživanja 2017. otkriven je sloj koji pripada naj-
sanirali su djelatnici tvrtke Macuka iz Sv. Petra u Šumi. starijem periodu života na tom lokalitetu, odnosno bronča-
Cjelokupne radove financirala je Općina Marčana. nom i željeznom dobu (2. i 1. tisućljeće pr. Kr.). Upravo tom
razdoblju pripadaju pronađeni ostaci bedema građenog u
Stari Rakalj nalazi se na povišenom platou istaknutog bre- suhozidnoj konstrukciji. Također, dokaz o postojanju uređe-
žuljka iznad Raškog kanala (rt Sv. Mikule), na oko 93 m nog naselja iz brončanog i željeznog doba pokazuju ostaci
nadmorske visine, zbog čega dominira okolnim prostorom zidova kuća s rupama za drvene stupove i grede, koji su
te dobro kontrolira ulazak i izlazak iz Raškog kanala, kao držali krov kuća. Uz navedene ostatke zidova bedema i
i plovidbeni put Kvarnerom. Upravo je to jedan od razloga kuća pronađeni su i brojni ulomci ukrašene keramike tipične
467
Pogled na istražene strukture (foto: T. Percan)
ulomke. Prema navedenome, dalo se zaključiti da je riječ o

prapovijesnom, odnosno brončanodobnom sloju, koji pred-
stavlja dosad najstariju evidentiranu fazu života na Starom
Raklju.
Srednjem vijeku pripadaju nalazi dvorišta kružnog oblika, s
bunarom u sredini. Taj je bunar istražen zahvaljujući člano-
vima Speleološke udruge Pula. Dvorište oko bunara bilo je
popločeno nepravilnim tankim kamenim pločama (škrilama),
dok je bunar građen fino klesanim kamenim blokovima.
Dubina bunara iznosi oko 5 m, a promjer oko 1 m. Time je
mogao dosegnuti zapremninu od nešto više od 4 m³ vode.
Iako male zapremnine, taj je bunar mogao barem privre-
meno opskrbiti stanovnike srednjovjekovnog naselja vodom.
S unutarnje strane najvišeg sačuvanog bedema evidenti-
rani su ostaci kuća s podovima i dobro sačuvanim vratima,
pragom i dovratnicima. Jednako tako, na najviši nivo nase-
Pogled na dvorište kružnog oblika s bunarom u sredini, nakon dje- lja pristupalo se stubama s istočne strane, koje su ostale
lomične rekonstrukcije (foto: T. Percan) sačuvane u originalu te će buduća istraživanja biti koncen-
trirana upravo na taj dio. Uz same temelje zidova bedema,
za brončano i željezno doba te mnoštvo životinjskih kostiju. kuća i kule pronađeni su ulomci keramike iz razdoblja od
Osim keramike i kostiju, prikupljeni su i uzorci ugljena za 12. do 15. st., a uz keramiku prikupljeno je mnoštvo kostiju,
radiokarbonsku analizu. Također, taj sloj debljine preko stakla, željeznih čavala, potkova, strelica, noževa, korice
0,5 m bio je prisutan i u škrapama, a sasvim je sličan sloju mača, srednjovjekovnog novca te školjaka.
evidentiranom tijekom istraživanja 2015. (SJ 50) i 2016. Iz svih stratigrafskih jedinica, gdje je to bilo moguće,
(SJ 86), koji je također sadržavao isključivo prapovijesne uzeti su uzorci ugljena ili kostiju za određivanje starosti
468
radiokarbonskom analizom. Jednako tako, prikupljeni su i

drugi relevantni uzorci, dok je dio metalnih nalaza u fazi
restauriranja. Zahvaljujući ovim istraživanjima, obogaćene
su spoznaje o gabaritima i fazama gradnje kaštela u Raklju,
kao i spoznaje o postojanju jednog bogatijeg nalazišta iz
brončanog i željeznog doba.
Tihomir Percan
Summary
Archaeological excavations at the site of Stari Rakalj above

the Raša channel were conducted in the course of 2017.
The excavations yielded interesting results. An intact cul-
tural layer of more than 0.5 m in width that belongs to the
Bronze and Iron Ages was identified for the first time. A Pogled na istraženi dio cisterne i pomoćne gospodarske objekte
large quantity of pottery shards, of which many were deco- (foto: S. Pamić)
rated, was uncovered in the layer. Also recorded were the
remains of a prehistoric rampart and houses. The remains godina pronađeni ostaci zidanih struktura koje su suge-
of a pavement in the inner courtyard with a well were rirale širenje lokaliteta i na tom prostoru. Zbog toga je
completely investigated as well as the remains of walls istražen prostor dimenzija 72 m², na dijelu lokaliteta koji
that belong to different construction phases of the castle, se pružao prema jugu, od prethodnih godina istraženih
including the curtain walls and residential area, and a stair- struktura pomoćnih gospodarskih objekata. Arheološka
case to the highest ground of the settlement. Apart from the istraživanja prethodila su građevinskim radovima sanacije
architectural remains, medieval layers yielded numerous najugroženijih dijelova objekta te raščišćavanja terena oko
12th – 15th century movable finds (pottery, bones, metal same kule.
and glass items). Amongst the finds especially stand out an Ostaci kule nalaze se na brdu Turnina, 4 km istočno od
Iron horseshoe and medieval coin, which will, after the con- Rovinja. Danas se još uvijek mogu vidjeti četiri sačuvane
servation, together with the results of radiocarbon analysis, prizemne prostorije kule natkrivene bačvastim svodovima
provide new information and enlighten the chronological te dio još jedne prostorije na prvom katu, također natkri-
framework of the life on the medieval castle of Raklje. vene bačvastim svodom. Prema ostacima zidova, kao i po
starim fotografijama koje prikazuju stanje prije 1944., jasno
je da se građevina sastojala od centralnog dijela kvadrat-
nog tlocrta, podijeljenog na četiri prostorije, te izbočenog
Redni broj: 254 dijela na jugozapadu kule.
Lokalitet: Utvrda Turnina – srednjovjekovna kula Tijekom prijašnjih istraživanja otkriveno je da se na području
Naselje: – sjeverno od same kule nalaze ostaci nekoliko pomoćnih
Grad/općina: Rovinj gospodarskih objekata, koji se pružaju u smjernu sjevera u
Pravni status: Z-7033 dužini od približno 19 m. Ovogodišnjim istraživanjima obu-
Razdoblje: P, SV hvaćen je prostor omeđen zidovima SJ 51 na sjevernoj,
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervatorsko- SJ 70 na zapadnoj i samom kulom na južnoj strani. Prilikom
-restauratorski radovi istraživanja definirani su gabariti prostorije 2, ali je utvrđeno
i da se uz samu kulu nalazila cisterna, a istočnije od prosto-
Godine 2017. Odjel za kopnenu arheologiju (Juršići) rije 2 uzak hodnik. Prostorija 2 imala je unutarnje dimenzije
Hrvatskog restauratorskog zavoda nastavio je s projektom 6,15x5,6 m. Prostorija je komunicirala s prostorijom 1 vra-
arheoloških istraživanja i građevinske sanacije najugrože- tima i stubištem (SJ 79), dok je prema istoku komunicirala
nijih dijelova srednjovjekovne kule Turnina kod Rovinja. vratima (SJ 128) u zidu SJ 123, s uskim hodnikom koji je na
Voditelj projekta bio je Josip Višnjić, zamjenik voditelja istočnoj strani definiran zidom SJ 130, paralelnim sa zidom
Tihomir Percan, a u arheološkim istraživanjima sudjelovali SJ 123. Hodnik je bio širok 1 m. U prostoriji su zabilježene
su i arheolozi Siniša Pamić, Elvin Zejnilhodžić te Nenad dvije razine podnica, i to starija vapnena (SJ 69) te mlađa
Kuzmanović, studentice arheologije Emina Paćalat i Elena podnica od krupnijeg, nepravilnog kamena (SJ 127).
Rudan, kao i pet pomoćnih fizičkih radnika. Građevinske Južnije od prostorije 2 parcijalno su istraženi ostaci cisterne,
radove obavljala je licencirana tvrtka Macuka d.o.o. iz koja se nalazila neposredno uz kulu. Širina unutrašnjosti
Sv. Petra u Šumi, a usluge građevinskog nadzora ovlašteni cisterne iznosila je 2,20 m, dok ukupna dužina još uvijek
arhitekt Emil Jurcan iz Zadruge Praksa. Za poslove 3D nije poznata. Naime, za sada je istraženo nešto više od
skeniranja i dopunjavanja postojeće arhitektonske snimke 7 m, no evidentno je da se cisterna pružala i dalje prema
stvarnog stanja bila je zadužena tvrtka Vektra d.o.o. Radovi zapadu. Cisterna je definirana zidom SJ 129 na istoku,
su financirani sredstvima Ministarstva kulture. zidom SJ 125 na sjeveru, a zidom SJ 135 na jugu. Pod i
zidovi bili su obloženi debelim slojevima hidrauličke žbuke
Cilj arheoloških istraživanja 2017. bio je daljnje definiranje (SJ 150, 133, 136). Čini se, međutim, da je vodosprema u
prostora sjevernije od kule, na kojemu su već prethodnih jednom trenutku bila napuštena, a naknadno iskorištena
469
Pogled na kulu sa sjevera nakon završetka radova (foto: J. Višnjić)
za formiranje još jedne prostorije. Utvrđeno je da je razina služila za posluživanje hrane. Riječ je o ulomcima posuda
podnice naknadno podignuta za približno 0,5 m te je for- iz skupina rane venetske invetriate, arhajske majolike,
mirana nova podnica (SJ 143), koja je i sama u jednom španjolske majolike te starijih tipova gravirane keramike.
trenutku, u istočnom dijelu prostorije, doživjela popravke Takvo je posuđe importirano na područje Istre iz radionica
(SJ 147). Na predmetnoj je podnici sagrađen i pregradni sjeverne Italije u 13. i 14. st. U slojevima istraženima u
zid SJ 134. Analizom međuodnosa pronađenih građevin- škarpama matične stijene pronađeni su i malobrojni ulomci
skih struktura potvrđeno je i da je zid SJ 58, odnosno južni brončanodobne keramike, koja se može povezati s perio-
zid prostorije 2, preslojio i inkorporirao ostatke sjevernog dom u kojem je na istom položaju funkcioniralo prapovije-
zida cisterne (SJ 125). Sve to vjerojatno upućuje na to sno gradinsko naselje.
da cisterna pripada prvoj srednjovjekovnoj fazi lokaliteta
(9. st.), dok su prilikom naknadnih pregradnji u 12. st. nje- Josip Višnjić
zini ostaci prenamijenjeni u jedan od pomoćnih gospodar-
skih objekata. Summary
Među pokretnim arheološkim nalazima prevladavaju
ulomci keramičkih posuda. Uglavnom je riječ o ulomcima The project of the archaeological excavations and con-
grubog kuhinjskog posuđa, odnosno lonaca. U slojevima struction consolidation of the most endangered parts of the
koji pripadaju starijoj razvojnoj fazi lokaliteta, odnosno koji medieval fortress of Turnina near Rovinj was continued in
se mogu datirati u period između 9. i 11. st., najvećim se 2017. The aim of the investigation was to define the area
dijelom pronalaze ulomci posuda s nenaglašenim, ravno to the north of the tower, where the remains of masonry
rezanim obodima, ili obodima koji počinju poprimati blago structures had been identified during previous seasons.
trokutaste forme u presjeku. Iz slojeva koji pripadaju mlađoj The remains suggest that the site encompasses this area
razvojnoj fazi objekta potječu ulomci grubog kuhinjskog as well. This year`s excavations covered the area between
posuđa, ukrašeni jednostrukim valovnicama i plastičnim the tower and previously excavated auxiliary facilities. The
trakama dekoriranima utiskivanjem oštrim predmetom. area of an auxiliary room (6.15 x 6.6 m) was defined. A
Pronađeni su i ulomci glazirane stolne keramike, koja je door with hallway connected it with the room located to the
470
north, and to the east of this room was a narrow, only 1 m Voditelj arheoloških radova bio je Damir Matošević, dipl.
wide corridor. arheo., iz Muzeja Grada Rovinja.
A 2.2 m wide cistern of unknown length was identified
between the tower and explored room. The uncovered Prostor na kojem se rasprostire Valalta otprije je poznat kao
length of the cistern is 7 m, but it is clear that it extends to mjesto gdje materijalni ostaci potvrđuju čovjekovu prisut-
the west. It seems that at some point in time it was deserted nost od prapovijesti do novoga vijeka. Na tom su prostoru
and repurposed to an extra room. All of these findings najvažniji ostaci prapovijesne gradine na brdu Majorov vrh
show that the cistern belongs to the first medieval phase of i ostaci antičke villae rusticae u uvali sv. Feliksa na ulazu
the site (the ninth century), while its remains were recon- u Limski kanal. Uz ta dva lokaliteta od uvale Valfaborso
structed and repurposed into one of the auxiliary buildings na jugu do ulaza u Limski kanal na sjeveru pronađeno je
in the 12th century. Movable finds and radiocarbon analy- više lokacija na kojima se eksploatirao kamen, kao i ostaci
ses confirm the abovementioned dates. triju crkava, od kojih su danas vidljivi samo ostaci crkve sv.
Eufemije. Na brdu Monte delle Arni otprije se zna za posto-
janje antičkih i srednjovjekovnih kamenoloma, i kao takvo
je uvršteno u arheološku zonu koja se proteže na području
Redni broj: 255 cijelog brda.
Lokalitet: Valalta Prije početka radova cijelo je područje bilo pokriveno
Naselje: – gustom makijom. Zbog toga je u prvoj fazi radova nagla-
Grad/općina: Rovinj sak stavljen na sustavno čišćenje vegetacije, čime su se
Pravni status: – stvarali uvjeti za početak uređenja brda. Lokalitet je čišćen
Razdoblje: A, SV ručno, bez upotrebe strojeva, kako bi se izbjeglo oštećenje
Vrsta radova: arheološki nadzor mjesta na kojem se eksploatirao kamen. Za to vrijeme nisu
se odvijali veći zemljani radovi, već se samo za potrebe
Od prosinca 2016. do veljače 2017. arheološki su nadzi- uređenja staza skidao površinski sloj zemlje, u kojem nisu
rani zemljani radovi prilikom proširenja autokampa u uvali pronađeni nikakvi arheološki nalazi.
Saline na brdo Monte delle Arni, mjestu poznatom po osta- Za vrijeme radova izašla su na vidjelo četiri veća kameno-
cima kamenoloma. Radovi su se odvijali na centralnom loma i još nekoliko mjesta na kojima su vađeni kameni blo-
djelu brda i na jugozapadnoj i sjevernoj padini na području kovi. Mjesta gdje su pronađeni kamenolomi očišćena su,
Kazeta Z.5. iz izmjena i dopuna UPU T.Z. Valalta. Zona pro- ali se nisu devastirala, već su se nastojala uklopiti u sadr-
širenja kampa obuhvatila je k.č.1823 i 1822/1, k.o. Rovinj. žaje kampa. Osim ostataka kamenoloma, na spomenutom
Ostaci kamenoloma prije čišćenja
Ortofoto s označenom lokacijom Ostaci kamenoloma nakon završetka radova
471
području nisu uočeni nikakvi drugi arheološki nalazi koji

bi upućivali na postojanje nekoga drugog arheološkog
lokaliteta.
Literatura
Matijašić 1998 R. Matijašić, Gospodarstvo antičke Istre,

Pula, 1998.
Matošević 2011 D. Matošević, Valalta, HAG, 7/2010,
Zagreb, 2011: 436, 437.
Damir Matošević
Summary
In the period between December 2016 and February 2017

archaeological supervision was conducted over the earth-
works carried out for the extension of a campsite in Saline
Cove on the hill of Monte delle Arni, a site known for the
remains of Antiquity-period and medieval quarries. During Kameni diskoidni brus in situ u jami 5 (foto: L. Bekić)
the works four large quarries as well as several stone
exploitation locations were identified. The locations were jami pripremljena je po jedna košara, namijenjena čuva-
cleared and will be included into the campsite without any nju alata i pribora za iskopavanje i dokumentiranje, ali i
devastations. pohranjivanju arheoloških nalaza. Iskopavalo se s pomoću
tzv. mamut-sisaljke, a u svakoj je jami radio par ronioca.
Jedan ronilac bio je zadužen za iskopavanje, odnosno
uklanjanje sedimenta iz jame, a drugi za pomicanje većeg
Redni broj: 256 kamenja te dokumentiranje i pakiranje nalaza u košaru. Ta
Lokalitet: Veli Piruzi – podmorje metoda iskopavanja već se u praksi MCPA Zadar pokazala
Naselje: Rovinj odličnom upravo na zahtjevnim kamenitim terenima te na
Grad/općina: Rovinj plitkim lokalitetima, gdje je većina površinskog materijala
Pravni status: R-110 davno odnesena. Tada, arheološki materijal bez obzira na
Razdoblje: A djelovanje mora ipak ostaje unutar jame, a određena se
Vrsta radova: podvodno istraživanje količina sedimenta nataloži i na taj način arheološki nalazi
ostaju skriveni.
U prvoj polovici lipnja 2017. arheološki je istraženo pod- Nakon što su sve jame istražene, istraživački tim prešao
morje hridi Veliki Piruzi. Radove je vodio Međunarodni je na područje nalazišta gdje je postavljeno mrežište. Uz
centar za podvodnu arheologiju u Zadru (MCPA), surađujući pomoć tzv. mamut-sisaljki u potpunosti su istraženi kvad
i ove godine s Bavarskim društvom za podvodnu arheolo- rati: I, N i O, dok su L i P djelomično istraženi. Nakon iskopa-
giju (Bayerischen Gesellschaft für Unterwasserarchäologie vanja i dokumentiranja, zapakirani su tipološki i kronološki
– BGfU) iz Njemačke. Voditelj arheološkog istraživanja bio odredivi ulomci. Trenutačno su u procesu desalinizacije u
je dr. sc. Luka Bekić, dok su stručnu ekipu činili podvodni MCPA Zadar, dok je ostatak vraćen u more, na isto mjesto
arheolozi Mladen Pešić, Maja Kaleb i Roko Surić iz MCPA, odakle je izvađen. Tijekom četiriju istraživačkih kampanja u
Max Fiederling, Tobias Pflederer, Anna Sophia Fuchs i potpunosti je istraženo 14 kvadrata dimenzija 4x4 m, dok
Michael Heinzlmeier iz BGfU te vanjski i tehnički suradnici su dva kvadrata tek djelomično istražena. Uzimajući u obzir
Marko Srečec i Borna Krstulović. Kao i do sada, financij- da je dubina sondi nekad prelazila i 2 m, procjenjuje se da
ska sredstva osigurana su potporom Turističke zajednice je ukupno istraženo oko 350 m² samo na području gdje je
Grada Rovinja. postavljeno mrežište, dok je otprilike 50 m² iskopano prili-
kom istraživanja jama. Na nalazištu Veli Piruzi ukupno je
Ostaci kasnoantičkog brodoloma nalaze se među velikim istražena površina od oko 400 m².
stijenama na morskom dnu jugozapadne strane hridi Veliki U nastojanjima da se što bolje i preciznije dokumentira
Piruzi. Budući da je riječ o brodu koji je udario o stijenu, nalazište, i ove godine je dio radnog vremena izdvojen
koja je u vrijeme udesa vjerojatno bila neznatno ispod povr- za izradu detaljne nacrtne, fotografske i videodokumen-
šine mora, dio arheoloških ostataka nalazi se s jedne, a tacije. Prije svega, odlukom da se ove godine iskopavaju
dio s druge strane spomenute stijene. Fokus dosadašnjih jame, bilo je potrebno suvremenom digitalnom tehnologi-
iskopavanja bio je na dijelu nalazišta gdje je uočena veća jom dokumentirati njihovo područje prije iskopavanja. One
koncentracija nalaza i gdje je tehnički bilo izvedivo son- su nacrtno skicirane, a nakon toga i snimljene podvod-
dažno iskopavanje. nim kamerama kako bi se izradio fotomozaik. Također je
Prvih je nekoliko dana hrvatsko-njemački tim sudjelovao u podvodnim kamerama snimljeno i područje između jama i
iskopavanju jama. Pripremljene oznake od J1 (Jama 1) do postavljenog mrežišta kako bi nalazište bilo dokumentirano
J 11 postavljene su u odgovarajuću jamu. Također, svakoj u cjelini. U računalnom programu Site Recorder napravljen
472
je precizan plan nalazišta, a unutar plana vidljiva je i disper- U skupinu keramičkih predmeta ubrajaju se amfore, posude,
zija nalaza, zahvaljujući mjerama uzetim prilikom iskopava- građevni materijal i pribor za ribolov. Od svih keramičkih
nja i prikupljanja posebnog nalaza. predmeta najzastupljenije su amfore. Pronađeno je ukupno
Metodološka dosljednost postupanja s arheološkim nala- 1160 ulomaka amfora, od kojih je 60 okarakterizirano kao
zima možda se najbolje očituje na ovom nalazištu. Tijekom PN. Riječ je o nalazima poklopaca, dna, ručki te oboda i
četiriju kampanja iskopavanja sondi prikupljani su i doku- grla amfora. Među posebnim nalazima amfora treba izdvo-
mentirani svi arheološki nalazi. Tipološki i kronološki neo- jiti grlo s ručkama (PN 136) amfore malih dimenzija, šiljak
dredivi ulomci (najčešće trbusi amfora) nakon dokumen- s pečatom koji čine dvije paralelne okomite linije nejedna-
tiranja vraćeni su na morsko dno. Nalazi za koje je već kih duljina (PN 203) te dobro sačuvan gornji dio amfore
prilikom iskopavanja utvrđeno da imaju databilne ele- spatheion (PN 133). Keramičke posude zastupljene su sa
mente, fotografirani su na morskom dnu zajedno s brojkom 64 primjeraka, od kojih je 18 u kategoriji posebnih nalaza,
koja im je dodijeljena te pozicionirani metodom trilateracije. a riječ je o ulomcima kaserola (casserole), zdjela podrijet
Posebni nalazi tada su zapakirani u mrežice i izvađeni iz lom s otoka Pantelleria (Pantellerian ware) te ostalim zdje-
mora, zajedno s ostalim nalazima. Nakon dokumentiranja licama i lončićima. Od građevnog materijala prikupljeno je
nalaza in situ pod morem, uslijedilo je ponovno fotografira- nekoliko ulomaka tegula. U grupu ribarskog pribora ubraja
nje, ali i vaganje te unošenje podataka u tablicu. se keramički uteg za mrežu.
Tijekom iskopavanja ukupno 11 jama na nalazištu prona- Nalazi od metala nisu mnogobrojni, ali su jako važni i zani-
đeno je 496 arheoloških nalaza, od kojih su 22 okarakterizi- mljivi jer pripadaju brodskoj opremi. Tako su pronađeni po
rana kao „poseban nalaz” (PN). Sav arheološki materijal iz jedan brončani i jedan željezni čavao te svakako najvažniji
završne godine istraživanja, težine 185 kilograma, može se predmet tijekom ovogodišnjeg iskopavanja – olovni dubi-
podijeliti na nalaze od keramike, metala, stakla i kamena. nomjer (PN 129) pronađen u J10.
Plan nalazišta s označenim sondama i pozicijama nalaza (izradio:

Amfora spatheion (foto: R. Surić) M. Kaleb)
473
Predmetima od stakla pripada samo jedan ulomak koji, po (SF). All of the collected archaeological finds in the final
svoj prilici, pripada dnu zelene staklene boce. Funkcionalni year of the excavation, weighing a total of 185 kilograms,
elementi od kamena zastupljeni su s nekoliko primjeraka can be divided into several groups – pottery, metal, glass
balastnog kamenja te jednim kamenim brusom diskoidnog and stone. The pottery includes amphorae, vessels, build-
oblika (PN 131). ing materials and fishing equipment. Among the metal arte-
Teret broda uglavnom su, kao što je već navedeno, činile facts are parts of ship’s elements. The glass finds comprise
amfore iz razdoblja od 4. do 6. st., sjevernoafričkog podri- the base of a bottle, and the stone finds include parts of the
jetla, ali su prepoznati i bliskoistočni tipovi. equipment and functional elements essential to any ship.
Literatura
Bekić 2016 L. Bekić, Continued Investigation of the Piruzi Redni broj: 257
Shipwreck / Nastavak istraživanja brodoloma kod hridi Lokalitet: Vrsar – k.č. 316/1, k.o. Vrsar
Piruzi, Submerged Heritage / Potopljena Baština, 6, Zadar, Naselje: Vrsar
2016: 41 – 45. Grad/općina: Vrsar
Luka Bekić Razdoblje: A
Maja Kaleb Vrsta radova: arheološki nadzor
Summary Početkom ožujka i u travnju 2017., s dužim prekidima i u

ukupnom trajanju od pet radnih dana, arheološki su nadzi-
The International Centre for Underwater Archaeology in rani zemljani radovi na području arheološkog lokaliteta u
Zadar led underwater excavations at Veliki Piruzi in the blizini crkve sv. Marije od mora u Vrsaru. Voditeljica istra-
first half of June 2017, collaborating again this year with živanja bila je Martina Barada, dipl. arheo., iz tvrtke Arheo
the Bavarian Society for Underwater Archaeology (BGfU) TiM d.o.o., Pula.
from Germany. The remains of a large Antiquity-period
wreck are located among the large rocks on the sea floor Radi se o lokalitetu koji se većim dijelom rasprostire na
to the southwest side of Veliki Piruzi rock. As this is a ship poziciji nekadašnje tvornice Neon te na jugozapadnom
that struck against a rock that was likely just under the sur- dijelu k.č. 316/1, k.o. Vrsar, uz novoizgrađen objekt. Iskop
face of the water at the time of the wreck, archaeological je napravljen radi spajanja novoizgrađenog objekta na
remains are scattered on both sides of the rock. The focus komunalnu infrastrukturu. Arheološka istraživanja od
of the excavation thus was on the section of the site with 2010. do 2012., prije početka i tijekom gradnje stambeno-
the greater concentration of the finds and where trench -poslovnog objekta, pokazala su da na sjeveroistočnom
excavation was technically feasible. During the first several dijelu predmetne katastarske čestice nema arheoloških
days the Croatian-German team took part in the excava- nalaza, a to je potvrđeno i ovogodišnjim arheološkim nad-
tion of the cavities. The excavation was conducted using a zorom. Ostatak trase koji se pružao uz zgradu nekadaš-
dredge, with a pair of divers working on each of the cavi- nje tvornice Neon, prema moru, u smjeru istok-jugoistok,
ties. Irrespective of the action of the sea, the remaining položen je na neasfaltiran put. Iskop je pratio trasu koja je
archaeological material in the cavities had been over time već iskopavana i u koju je položena komunalna infrastruk-
covered with a deposit of sediment and thus concealed. tura, uz arheološki nadzor 2012. godine. Ukupna dužina
Once all of the cavities had been excavated, the team iskopa iznosila je cca 60 m, širina kanala 60 cm, a dubina
moved on to the part of the site where a grid had been je varirala od 40 do 60 cm, odnosno do visine postojeće
previously installed. Using a dredge the following quad- infrastrukture. S obzirom na prethodne radove, ovogodišnji
rants were fully explored: I, N and O, while L and P were
partially excavated. Following the excavations and record-
ing, all typologically and chronologically identifiable sherds
were packed and are currently undergoing desalinisation
at ICUA Zadar, while the remainder was restored to their
original positions on the sea floor. In the course of the four
excavation campaigns we fully excavated fourteen 4 by
4 metre quadrants, with two quadrants partially explored.
Taking into consideration that the depth of the trenches
at times surpassed two metres, we estimate that a total
of about 350 m2 was explored in the area where the grid
had been installed, while about 50 m2 was excavated in the
cavities. With the objective of the best and most precise
possible documenting of the site, this year again we set
aside some of the time to the creation of a detailed draw-
ing, photographic and video documentation. The excava-
tion of eleven cavities at the site yielded 496 archaeological Vrsar, k.č. 316/1 i 316/3 – pogled na radove s istoka (foto: M.
finds, of which 22 have been characterised as special finds Barada)
474
arheološki nadzor nije dao nikakve rezultate u smislu arhe-

oloških nalaza.
Martina Barada
Summary
In the course of 2017 archaeological supervision was con-

ducted over the earthworks at an archaeological site near
the church of St Mary of the Seas in Vrsar. The earthworks
were carried out on the positions where probe archaeologi-
cal excavations had been carried out a few years before.
No archaeological finds or layers were identified.
Redni broj: 258

Lokalitet: Vrsar – Monte Ricco
Naselje: Vrsar
Grad/općina: Vrsar
Pravni status: P-5413 Monte Ricco, situacija lokaliteta 2017. g. (izradila: Vectra)
Razdoblje: P, A
Od 24. travnja do 6. svibnja te između 18. i 21. srpnja 2017.

arheološki je istraživan lokalitet Monte Ricco kraj Vrsara.
Radovima je obuhvaćeno arheološko istraživanje, čišćenje
dijela lokaliteta radi izrade snimke stanja i pripreme konzerva-
torskog zahvata na lokalitetu. Voditeljica je bila prof. dr. sc. Klara
Buršić-Matijašić, a dio stručne ekipe činili su prof. dr. sc. Robert
Matijašić, Davor Bulić, prof. arheo., i Katarina Gerometta, dipl.
arheo. Istraživanja su bila dio projekta „Rimskodobne preo-
brazbe prapovijesnih naselja u Istri” Hrvatske zaklade za
znanost (RAT-ROPH). Novčana sredstva bila su osigurana u
sklopu znanstvenog projekta Hrvatske zaklade za znanost, uz
sufinanciranje i tehničku podršku Općine Vrsar i komunalnog
poduzeća Montraker d.o.o. iz Vrsara.
I. Razdoblje od 24. travnja do 6. svibnja 2017.

Paralelno su istraživane Sonda II i Sonda III (cisterna).
Sonda III – otvoren je pola metra širok pojas uz vanjski,
južni zid cisterne, u KV A6 i A7. Cilj je bio okopati prva
dva sačuvana reda južnog, vanjskog zida cisterne kako
bi se pripremio za konzervaciju koja je bila planirana za
lipanj/srpanj 2017. godine. Ispod površinskog humusa
sloja (SJ 18) nalazio se (SJ 41), sloj smeđe zemlje s
primjesom sitnijeg kamenja. Riječ je o sloju koji nije bilo
moguće okvirno datirati jer je sadržavao brončanodobnu
keramiku (zabilježen je nalaz ulomka recipijenta s perfo-
riranim dnom, a sačuvano je nekoliko rupica promjera
2 – 3 cm, vjerojatno ostataka prapovijesnog sita (PN 13))
te rimsku keramiku (tegula, amfora, ulomak diska i nosa
lucerne i manja količina antičkog stolnog posuđa). U KV A6 Otvaranje pola metra širokog pojasa uz vanjski južni zid cisterne u
sakupljena je znatna količina životinjskih kostiju (govedo?). Sondi III (foto: R. Matijašić)
Nakon otkopavanja sterilne crvene zemlje između vanj-
skog i unutarnjeg, južnog zida s njegove sjeverne strane, od zapadnog zida cisterne, između sjevernog i središnjeg
oslobođena je struktura za konzervaciju. broda, sačuvan je u četirima redovima kamenja.
Prilikom otkopavanja SJ 02 unutar cisterne, KV A7 i A2, U cisterni je nastavljeno čišćenje profila u KV A2 i A7. Uz
pronađeni su ostaci dvaju pilastara (SJ 43 i SJ 44). SJ 43 – sjeverni unutrašnji zid cisterne (SJ 12) vidljiv je prodor ste-
treći od zapadnog zida cisterne, između južnog i središnjeg rilne crvene zemlje (SJ 10) jer je zid iznad toga razrušen.
broda, sačuvan je u trima redovima kamenja. SJ 44 – četvrti Fotografiran je nagnut zid, koji je nakon toga demoliran.
475
Komadi bačvastog svoda koji se urušio u cisterni (KV A2, A7, SJ

02, 12, 43 – 46) (foto: R. Matijašić)
Baze pilastara (foto: R. Matijašić) Sonda II (SJ 29 – 31) (foto: K. Buršić-Matijašić)
Nastavljeno je čišćenje do okomite površine lica zida.

Između SJ 12 i pilastra primijećeno je miješanje SJ 10 i
SJ 2, mnogo zidnog kamenja, ali bez nalaza. Taj miješani
sloj (SJ 12 + SJ 10 + SJ 2) označen je kao SJ 42. U KV A7
i A2, na području srednjeg i južnog broda cisterne, otkopan
je sloj tamno sive masne zemlje (SJ 45), koji se u vertikal-
nom kontekstu nalazi ispod SJ 2 i neposredno iznad dna
cisterne, SJ 20. Možda taj sloj čini talog nastao u vrijeme
uporabe cisterne (?).
Sa zapadne strane pilastra SJ 43 i SJ 44, iznad tamnog sloja
SJ 45 nalazilo se veće obrađeno kamenje i pijesak žutooker
boje. Prilikom čišćenja urušenja u KV A2 i A7, po cijeloj širini
cisterne primijećeni su veći komadi bačvastog svoda, koji se
urušio u cisterni. Pojas bez nalaza, bio je širok 120 cm.
Nakon istraživanja očišćen je južni profil iskopa u KV A6
i A7, napravljena je fotodokumentacija unutarnjeg, uruše-
nog, sjevernog zida cisterne. Nacrtana su dva poprečna
presjeka: A i B, kroz zidove cisterne, u mjerilu 1 : 10.
Gotovo u svim slojevima skupljene su veće količine rimske
građevne keramike, koja je posebno evidentirana.
Sonda II – započelo je istraživanje njezina sjevernog dijela,
u KV B31, skidanjem SJ 16. Crvenkasta zemlja s kame-
njem (kamenje je rijetko u sjevernom dijelu sonde, dok je u
južnom učestalo) označena je kao novi sloj – SJ 17. Ispod
SJ 17 na čitavoj se površini počela pojavljivati bijela žbuka, Sonda II, disk uljanice s prikazom gladijatora (foto: K.
a mjestimično uza zid SJ 4 i zaravnjena matična stijena. Buršić-Matijašić)
476
rimske cisterne, odnosno kako bi se zidovi i sjeverni svod

mogli pripremiti za konzervaciju. Otkopan je SJ 08, sastav-
ljen od većeg obrađenog i sitnog neobrađenog kamenja i
zemlje unutar KV A4, tj. iznad sjevernog i zapadnog zida
cisterne. U tom sloju prevladava nalaz antičke keramike,
ali i manji broj prapovijesnih ulomaka.
Uza zapadni zid cisterne, s njezine vanjske strane, u KV A4
otkopavan je SJ 13, koji je činila zemlja, obluci i pijesak. Na
zapadnom i sjevernom zidu cisterne zabilježeni su ostaci
freski, vrlo loše sačuvani, ali s jednakim motivom kao na
sjevernom zidu (romboidan preplet s cvjetnim motivima).
Sakupljeno je više ulomaka građevne keramike.
Literatura
Ostaci fresaka na zapadnom i sjevernom zidu cisterne (foto: D. Buršić-Matijašić, Matijašić 2016 K. Buršić-Matijašić, R.
Bulić) Matijašić, Projekt RAT-ROPH i arheološko istraživanje u
Vrsaru 2014. i 2015. god., Obavijesti HAD, XLVIII., Zagreb,
Nakon čišćenja ugla sonde, u njezinu sjevernom dijelu 2016: 17 – 27.
(KV B36, SJ 17) izdvojeno je vrlo malo nalaza. Očišćen je
procjep između zida SJ 8 i prirodne gromade kamena, koja prof. dr. sc. Klara Buršić-Matijašić
je stršala iznad razine bijele žbuke na cijeloj površini.
U južnom je dijelu Sonde II, ispod zida, očišćena površina Summary
te je započeto skidanje SJ 23, na južnom rubu. U tom pro-
storu bilo je razmjerno mnogo ulomaka keramike. Nakon The investigation of the site of Monte Ricco near Vrsar was
čišćenja terena, snimljene su numerirane visine točaka. continued in the course of 2017. Two probes were inves-
Uslijedilo je skidanje SJ 29 – malterne podloge na matičnoj tigated in parallel. Probe III represents a large section of
stijeni i jama u matičnoj stijeni. Ispod toga je crnosmeđa an Antiquity-period cistern, where segments of outer walls
zemlja, ista kao i u jamama koje su bile vidljive (SJ 26, 28, were uncovered prior to conservation works. As the fill of
30). Materijala je bilo razmjerno malo, ponajprije prapovijes the cistern was being emptied, demolished barrel vaults
nih ulomaka keramike. Keramike je bilo i u kontaktu mal- and bases of two pilasters appeared. In Probe II located on
terne podloge sa zemljom. Prilikom čišćenja južnog profila a terrace uncovered were layers on the bedrock.
južnog dijela Sonde II, u KV B36 nađeni su ulomci uljanice
s reljefom dvaju gladijatora.
U Sondi II/sjever, iskopavane su zapune šupljine u matič-
noj stijeni SJ 28 i 30 te sloj zemlje iznad matične stijene Redni broj: 259
SJ 32. Ustanovljeno je da su zapune SJ 28 i SJ 30 te SJ 32 Lokalitet: Zambratija – uvala Zambratija
jednake (spajaju se SJ 28 i 30) – nalazi prapovijesne kera- Naselje: Zambratija
mike prikupljeni su zajedno kao SJ 32. Grad/općina: Umag
Nastavljeno je skidanje zemlje u južnom dijelu, u KV B36, Pravni status: Z-605
ispod zida. Prilikom skidanja tvrdog sloja SJ 23 do početka Razdoblje: P
SJ 24, na cijeloj površini tog dijela sonde pronađena je veća Vrsta radova: podvodno istraživanje
količina ranocarske/kasnorepublikanske keramike. Među
nalazima valja istaknuti i posebne nalaze: željezo i broncu, Od 29. svibnja do 3. lipnja 2017. trajala su geološka i
među njima polovicu brončanog novčića, jako korodiranog i podvodna arheološka istraživanja u uvali Zambratija
nečitkog. Sva se zemlja iz SJ 23 prosijava suhim postupkom. (45º28’23.91’’ S, 13º30’30.84’’ I). Financijska sredstva za
Pronađena je građevna keramika i nešto amfora. Zapuna geološko i podmorsko arheološko istraživanje osigurali
šupljina u matičnoj stijeni (SJ 32) sadržavala je dosta prapo- su Katarina Jerbić, doktorandica na Sveučilištu Flinders u
vijesne i građevne keramike. Nakon čišćenja SJ 23 i SJ 24, Adelaideu, Australija i Arheološki muzej Istre u Puli.
u manjem dijelu sonde u KV B36 pronađeni su željezni čavli i
list željeznog koplja. Sva zemlja detaljno je pregledana u situ. Geološka istraživanja od 2. do 5. svibnja 2017.
Tijekom kišnih perioda, za trajanja terenskog rada sav je Stručnu i tehničku ekipu tijekom geološkog istraživanja
pronađeni sitan arheološki materijal opran i pregledan u činili su Ida Koncani Uhač (Arheološki muzej Istre u Puli),
vrsarskoj staroj školi, koja je stavljena na raspolaganje za dr. Ozren Hasan (Hrvatski geološki institut, Zagreb), Ivan
privremeno deponiranje nalaza, alata i pribora. Arheološki Razum (Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb), Hrvoje
je materijal zatim prenesen u prostorije Filozofskog fakulteta Burić (Hrvatski geološki institut, Zagreb) i Katarina Jerbić
Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, na signiranje i inventiranje. (Sveučilište Flinders, Adelaide, Australija).
Tvrtka Harpha Sea iz Kopra prethodno je snimila podmorje
II. Razdoblje između 18. i 21. srpnja 2017. uvale Zambratija sub-bottom profilerom, kako bi se ustano-
Tvrtka Vodovod pomaknula je ogradu suvremene vodo- vile debljine uslojavanja ispod površine mora. Time je omo-
spreme kako bi se mogao otkopati sjeverozapadni ugao gućen lakši izbor pozicija koje su poslije geološki sondirane.
477
Položaji i dubine bušotina svih jezgri u uvali Zambratija (izradio: O. Hasan)
Geološka istraživanja sastojala su se od bušenja i vađe- postojalo prapovijesno naselje te je moguće dobiti uvid u
nja geoloških jezgri iz morskog dna na području uvale. izgled krajolika iz vremena nastanka prapovijesnog šiva-
Lokalitet je bušen prema prethodnim geofizičkim mjere- nog plovila.
njima, sa sklopive aluminijske platforme na pontonima. Tijekom istraživanja izbušeno je ukupno osam jezgri:
U metalnu cijev cilindričnog oblika umetnuta je cilindrična ZAM-1, geografski položaj 45°28’27.65’’, 13°30’13.55’’,
plastična jezgra promjera 6 cm i dužine 2 ili 3 m, s pokret- dubina bušenja: 577 cm; ZAM-2, geografski položaj
nim dnom koje se postupno podiže unutar cijevi, kako se 45°28’29.40’’, 13°30’11.35’’, dubina bušenja: 136 cm;
cijev sve više ukucava u dno. Ukucavanje se odvija uz ZAM-3, geografski položaj 45°28’26.13’’, 13°30’14.85’’,
pomoć utega, koji se pokreće ljudskom snagom. Takva dubina bušenja: 190 cm; ZAM-4, geografski položaj
vrsta uzimanja sedimenta predstavlja minimalno invazi- 45°28’18.04’’, 13°21’48.28’’, dubina bušenja: 10 cm;
van, ali vrlo efektan postupak kojim se mogu ustanoviti ZAM-5, geografski položaj 45°28’08.55’’, 13°30’12.76’’,
stratigrafski odnosi geoloških i kulturnih slojeva. Poslije dubina bušenja: 219 cm; ZAM-6, geografski položaj
će se na jezgrama napraviti laboratorijske analize radi 45°28’15.85’’, 13°30’23.21’’, dubina bušenja: 283 cm;
rekonstrukcije i datiranja paleookoliša iz vremena kada je ZAM-7, geografski položaj 45°28’28.47’’, 13°30’15.70’’,
478
dubina bušenja: 426 cm; ZAM-8, geografski položaj Podvodno je arheološki istražena pozicija sojeničarskog
45°28’26.50’’, 13°30’22.80’’, dubina bušenja: 201 cm. naselja. Istraživanja su se sastojala od označavanja drve-
Nakon istraživanja, sve su jezgre otpremljene u prostore nih pilona koji vidljivo izbijaju iz morskog dna te njihove
Hrvatskoga geološkog instituta u Zagrebu, gdje su privre- detaljne dokumentacije i uzimanja uzoraka radi dendro-
meno zadržane u adekvatnim laboratorijskim hladnjacima. kronološke analize. Najprije je označeno željeno područje
Ondje će se čuvati dok se ne naprave sve potrebne ana- istraživanja i određena površina opsega 5x7 m, unutar koje
lize, a u slučaju pronalaska arheoloških nalaza u sedi- se nalazilo nekoliko desetaka vidljivih pilona.
mentu, svi će se nalazi dostaviti Arheološkom muzeju Istre Svi piloni unutar kvadrata bili su označeni rednim brojevima
u Puli. te je zatim na tom području uslijedila izrada fotografske i
nacrtne dokumentacije. Na samom kraju istraživanja uzeto
Podvodna arheološka istraživanja od 29. svibnja do je 20 uzoraka drvenih pilona te je njihov položaj izmjeren
2. lipnja 2017. totalnom stanicom.
Stručnu i tehničku ekipu tijekom arheološkog istraživa- Dendrokronološko uzorkovanje, a poslije i njihovu ana-
nja činili su Ida Koncani Uhač i Maja Čuka (Arheološki lizu, obavila je Alba Ferreira Dominguez, doktorandica na
muzej Istre u Puli), Kurt Bennett (doktorand na Sveučilištu Sveučilištu Aix-en-Provence u Marseilleu, Francuska.
Flinders u Adelaideu), Enrique Aragon Nuňez (dokto- Nakon obrade dobivenih podataka, u planu je povezati
rand na Sveučilištu Flinders u Adelaideu), Alba Ferreira podatke dobivene iz geoloških jezgri s dendrokronološ-
Dominguez, (doktorandica na Sveučilištu Aix-en-Provence kom analizom te ih usporediti s dosadašnjim rezultatima i
u Marseillesu), Katarina Jerbić (doktorandica na Sveučilištu relevantnom literaturom, što će biti predmetom doktorskog
Flinders u Adelaideu) i ronilac Christian Petretich. istraživanja Katarine Jerbić, koja je na doktoratu s temom
Preliminarni fotomozaik područja istraživanja, s označenim pilonima (foto i izrada: E. Aragon Nuňez)
479
Summary
Geological and underwater archaeological investigations

in Zambratija Cove were carried out in the course of May
and June 2017. The geological investigation encompassed
coring and sampling of geological nodules from the seabed.
Such a sampling represents a minimally invasive, but very
cost-effective procedure for establishing stratigraphic rela-
tionship between geological and cultural layers. The under-
water archaeological investigations were carried out on the
position of a pile-dwelling village. During the research the
positions of wooden posts visible in the sea were recorded
and their samples were taken for dendrochronological
analysis. After data processing, the plan is to link the data
Metalna platforma Hrvatskoga geološkog instituta u lučici obtained from the geological nodules with the dendrochro-
Zambratija (foto: I. Koncani Uhač) logical analysis and compare them to the results obtained
so far as well as relevant literature.
Redni broj: 260

Lokalitet: Žminj – kaštel Žminj
Naselje: Žminj
Grad/općina: Žminj
Godine 2017. zaštitno je arheološki istražen kaštel Žminj.

Nositelj projekta je Odjel za kopnenu arheologiju (Juršići)
Hrvatskog restauratorskog zavoda. Voditelj projekta bio je
Josip Višnjić, zamjenik voditelja Siniša Pamić, a u arhe-
ološkim istraživanjima sudjelovali su i arheolog Elvin
Bušenje jezgre u Zambratiji (foto: I. Koncani Uhač) Zejnilhodžić, studentica arheologije Elena Rudan te tri
pomoćna fizička radnika. Za iskop površinskih slojeva
zemlje te naknadno zatrpavanje sonde i uređenje istraži-
vanog prostora bili su zaduženi djelatnici obrta Transporti
Valter iz Žminja.
Cilj istraživanja 2017. bio je daljnje definiranje arhitekton-

skih gabarita žminjskog kaštela i kompleksne stratigrafije
arheološkog nalazišta. Naime, od srednjovjekovne utvrde
danas je vidljiva još jedino jugoistočna kružna kula, dok su
tijekom istraživanja od 2008. do 2016. pronađeni ostaci sje-
veroistočne kružne kule, sjevernog bedema kaštela te nje-
gova sjeverozapadnog kuta. Povijesni prikazi grada sugeri-
raju da su se kule nalazile i na preostalim dvama kutovima
kaštela, no dosadašnja istraživanja u sjeverozapadnom
kutu nisu to potvrdila. Na istom su mjestu pronađeni ostaci
objekata čija je gradnja prethodila gradnji samog kaštela
te izrazito razvijena arheološka stratigrafija. Zbog toga je
Primjer označenih pilona (foto: E. Aragon Nuňez) ovogodišnja sonda postavljena s unutarnje strane sjevero-
zapadnog kuta kaštela, na prostoru na kojemu su se očeki-
„Kako je promjena krajobraza i razine mora u Holocenu vali građevinski ostaci različitih objekata, koji su u različitim
utjecala na tadašnju primorsku populaciju na području periodima uporabe lokaliteta funkcionirali na predmetnoj
današnje uvale Zambratija u razdoblju između kasnog neo- mikrolokaciji.
litika i ranog brončanog doba?”, na Sveučilištu Flinders u Godine 2017. istraženi su kvadranti C4, B4 i djelomično A4,
Adelaideu. na površini od 9x4 m, smješteni na prostoru koji je nekada
činio sam sjeverozapadni kut kaštela. Istražene stratigraf-
Ida Koncani Uhač ske jedinice mogu se grupirati u četiri veće cjeline, koje pri-
Katarina Jerbić padaju prapovijesnom, odnosno brončanom dobu, ranom
480
Najstariji brončanodobni nalazi pojavljuju se u slojevima

iznad zdravice (SJ 142, 143, 144), ali i u otpadnoj jami uko-
panoj u zdravicu (SJ 137/138). Jama je imala kružni oblik,
s promjerom od približno 80 cm, a dosezala je dubinu od
1,05 m. Prapovijesni slojevi istraženi su isključivo u kva-
drantu C4, odnosno u istočnom dijelu sonde, s obzirom na
to da su u kvadrantima A4 i B4 pronađene mlađe građevin-
ske strukture, koje nisu uklanjanje radi daljnjih istraživanja.
U kvadrantu C4, iznad brončanodobnih, djelomično su
istraženi i slojevi iz ranog srednjeg vijeka (SJ 135, 136,
140, 141), dok u ostalim dvama kvadrantima slojevi iz
ranog srednjeg vijeka nisu istraživani zbog već spomenutih
razloga potrebe očuvanja mlađih građevinskih struktura.
U slojevima koji pripadaju razvijenom srednjem vijeku pro-
nađeni su ostaci objekta koji se nekoć nalazio na predmet-
nom položaju. Istraživanjima je definiran istočni zid objekta
(SJ 57), koji je u jednom trenutku ojačavan dodatnim zidom
građenim uz njegovo zapadno lice (SJ 117). Zidovi se pru-
žaju od juga prema sjeveru. Uz spomenute zidove vezuju
se i dvije razine podnica, starija glinena (SJ 125) te nad
njom sagrađena mlađa vapnena podnica (SJ 110). Objekt
je negiran, a njegove su strukture uništene prilikom gradnje
bedema žminjskog kaštela, čije su strukture također parci-
jalno istražene.
Tijekom istraživanja pronađeni su mnogobrojni pokretni
arheološki nalazi koji pripadaju svim razdobljima spomenu-
tima prilikom pojašnjavanja stratigrafije nalazišta.
Josip Višnjić
Summary
Probe archaeological excavations at the Castle of Žminj

were carried out in the course of 2017. The aim of the
investigation was to define the layout of the castle and its
archaeological stratigraphy. The excavations were con-
ducted in quadrants C4, B4 and partly A4, on a surface
area of 9 x 4 m, located in the area that used to represent
Građevinski ostaci objekta koji je bio u funkciji prije gradnje kaštela the north-westernmost corner of the castle. The investi-
(foto: J. Višnjić) gated stratigraphic units can be grouped into four larger
units that belong to prehistory, i.e. the Bronze Age, the
early, high and late medieval periods as well as the early
post-medieval period.
The most significant finds of this year`s investigation belong
to the high medieval period. They include the masonry
remains of a building defined by its eastern wall (SU 57),
which was subsequently supported by a wall built against
its western face (SU 117). The walls run on a north – south
axis. Two levels of floor can be associated with the walls,
i.e. an older clay floor (SU 125) and a lime-mortar floor over
it. The building was demolished during the construction of
a curtain wall, also partly investigated. The construction
is evidenced by the significant change in the inventory of
movable archaeological finds, amongst which prevail frag-
ments of luxurious glazed tableware. The use of the luxu-
rious and expensive tableware resulted from the charac-
ter of the period in which such pottery had become easily
Pogled na istraženu sondu sa zapada (foto: J. Višnjić) accessible as well as the fact that in the late Middle Ages
the castle was owned by the members of higher classes.
srednjem vijeku, razvijenom srednjem vijeku te kasnom
srednjem i ranom novom vijeku.
481
PRIMORSKO-GORANSKA
ŽUPANIJA
261 Baška – područje općine

262 Cickini
263 Claustra Alpia Iuliarum
264 Gorski kotar – istočni dio
265 Grobnik – Grobišće
266 Grobnik – kaštel Grobnik
267 Jadranovo – Trstena
268 Jezero Ponikve –
vodoopskrbni sustav
269 Kraljevica – kaštel Nova
Kraljevica
270 Krk – Frankopanska b.b.
(palača Cetinić)
271 Krk – Frankopanski kaštel
272 Krk – katedralni kompleks
273 Krk – vila Schinigoi
274 Kvarner – mezolitička
nalazišta
275 Lič – Turinj
276 Novi Vinodolski – utvrda
Lopar
277 Omišalj – Fulfinum
– Mirine
278 Otok Cres – Uvala Portijel
279 Otok Ilovik – uvala
Paržine, brodolom
280 Otok Krk – zaljev Soline
(uvala Sv. Petar)
281 Otok Rab – arheološki
krajolik
282 Otok Rab – arheološka
topografija
283 Otok Rab – Ciprijanovo
284 Rab – Donja ulica
285 Rab – dvorište „Kuće
rapske torte”
286 Rab – Luka Rab
287 Rab – Sv. Marija na
Kaldancu
288 Rijeka – Pavlinski trg i Ul.
J. Trdine
289 Rijeka – Ulica Petra
Zrinskog 12
290 Selce – Trg palih boraca
291 Supetarska Draga – crkva
sv. Petra
292 Tetinja jama
293 Uvala Martinšćica
482
Primorsko-goranska županija, HAG 14/2017
Redni broj: 261 pregledano šire područje općine Baška. Istraživanje je bilo
Lokalitet: Baška – područje općine usmjereno na bilježenje svih na površini vidljivih arheološ-
Naselje: Baška kih ostataka, s ciljem dobivanja uvida u odlike distribucije
Grad/općina: Baška (otok Krk) i učestalosti arheoloških ostataka u prostoru i vremenu
Pravni status: – te njihov odnos prema sačuvanim toponimima, zadanim
Razdoblje: P, A, SV, NV, MD prirodnim uvjetima i reljefnim karakteristikama prostora.
Vrsta radova: sustavan terenski pregled Prikupljanje takva seta podataka preduvjet je za različite
vrste analiza u elektroničkom okruženju, dok je konačan
Od 25. rujna do 7. listopada 2017. Arheološki muzej u cilj takva pristupa omogućavanje razumijevanja sačuvanog
Zagrebu proveo je prvu fazu sustavnog terenskog pregleda arheološkog zapisa te omogućavanje njegove prostorno-
općine Baška na otoku Krku. Istraživanje je vodila Filomena -vremenske i društveno-kulturološke analize, što će prido-
Sirovica, a zamjenik je bio Sanjin Mihelić. Stručnu ekipu činile nijeti valorizaciji baštinskog potencijala područja te preven-
su Anita Dugonjić, dipl. arheo., i Martina Korić, diplomantica ciji u slučaju njegove ugroženosti.
arheologije s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru. Sustavan terenski pregled općine Baška osmišljen je na
Sredstva za istraživanja osiguralo je Ministarstvo kulture. temelju do sada poznatih podataka o arheološkom poten-
cijalu područja te je, u skladu s poznatim karakteristikama
Šire područje današnje općine Baška iznimno je bogato zadanog prostora, organiziran prema unaprijed određe-
arheološkim ostacima iz svih razdoblja. Usprkos novijim nim prostornim jedinicama (prema: Bintliff 1997; Čučković
kvalitetnim pomacima u istraživanju, konzervaciji i pre- 2012a; 2012b; Kudelić, Sirovica, Miloglav 2015; Kudelić,
zentaciji, velik broj arheoloških nalazišta s tog područja Sirovica 2016; Kudelić et al. 2017). Kako bi se omogu-
još je uvijek tek na razini evidentiranosti, bez podrobnijih ćilo detaljno bilježenje obrazaca distribucije površinskoga
podataka o opsegu, karakteru i značajkama nalazišta, koji arheološkog materijala u krajoliku, prije terenskog pregleda
čine neophodan preduvjet za kvalitetnu valorizaciju arhe- definirani su različiti položaji koji imaju primaran istraživački
ološke baštine. Budući da je poznavanje i razumijevanje interes. Položaji su označeni jedinstvenom oznakom, koja
učestalosti i distribucije ostataka iz prošlosti temeljni pre- se sastoji od brojke i toponima preuzetog s topografske
duvjet donošenja svih vrsta upravljačkih odluka u području karte (TK25) u mjerilu 1 : 25.000 i hrvatske osnovne karte
zaštite i očuvanja kulturne baštine, sustavno je arheološki (HOK) u mjerilu 1 : 5000.
Položaji u općini Baška koji su sustavno arheološki pregledani (izradila: F. Sirovica)
483
Dokumentiranje površinskog arheološkog materijala na vidljivim

Terenski pregled lokacija omeđenih suhozidima (foto: A. Dugonjić) nadzemnim strukturama (foto: M. Korić)
Distribucija građevnog materijala u odnosu na pregledane prostorne jedinice (izradila: F. Sirovica)
Temeljni uvjet za sustavan terenski pregled jest vidljivost, kamenjarsko-pašnjačke vegetacije submediteranskog
koja je u pravilu odraz razine prekrivenosti vegetacijom i karaktera (Bogunović, Husnjak, Šimunić 1999: 8), koja je
najčešće, osim o godišnjem dobu, ovisi o vrsti specifične omogućavala bavljenje ekstenzivnim stočarenjem, koje je
djelatnosti na pojedinoj lokaciji. Budući da otok Krk pripada donedavno bilo važna privredna grana. Ipak, takve su gos-
krškom području jadranskog arhipelaga, u prošlosti je tek podarske aktivnosti danas, zbog izrazito razvijenog turizma,
u ograničenoj mjeri bio podvrgnut parcelaciji namijenjenoj na području istraživanja minimalno prisutne te je većina pod-
poljoprivrednim djelatnostima, aktivnosti koja u najvećoj zidanih parcela i terasa, kojima je u prošlosti umjetno pove-
mjeri pridonosi uspješnim terenskim pregledima, odnosno ćana peneplenizacija ili zaravnjivanje terena (Bogunović,
bilježenju distribucije površinskih arheoloških ostataka. Husnjak, Šimunić 1999: 9), danas zapuštena i zarasla
S druge strane, otok Krk obilježen je izrazitom pojavom u visoku vegetaciju ili je prekrivena šumom. Zbog toga je
484
terenski pregled ograničen na položaje s nižom vegetacijom Kudelić et al. 2017 A. Kudelić, F. Sirovica, I. Miloglav, D.
i travnatim pokrovom te na one na kojima su dobro vidljive Tresić Pavičić, Terenski pregled gornje Podravine – ana-
sačuvane strukture od kamenja, na kojima je obično moguće liza učestalosti i distribucije srednjovjekovnog površinskog
utvrditi samo sekundarno položen arheološki materijal. materijala, u: (ur.: T. Sekelj Ivančan, T. Tkalčec, S. Krznar,
U skladu sa situacijom utvrđenom na terenu te ovisno o J. Belaj), Srednjovjekovna naselja u svjetlu arheoloških
utvrđenoj vidljivosti, svaki je pregledan položaj podijeljen na izvora, Zbornik radova drugog međunarodnog znanstve-
manje prostorne jedinice. Na položajima na kojima je zbog nog skupa srednjovjekovne arheologije Instituta za arheo-
izrazito niske i prorijeđene vegetacije vidljivost procijenjena logiju Zagreb, 2. – 3. lipnja 2015., Zbornik Instituta za arhe-
kao dobra, pregled je organiziran u odnosu na tzv. lokacije. ologiju, 6, Zagreb, 2017: 473 – 482.
Riječ je o širim prostornim jedinicama, obično omeđenima Kudelić, Sirovica 2016 A. Kudelić, F. Sirovica, Prikaz
suhozidima na kojima je bilo moguće bilježiti i distribuciju rezultata druge faze sustavnog terenskog pregleda gornje
arheološkog materijala vidljivog na površini tla. Svaku poje- Podravine, AIA, 12, Zagreb, 2016: 192 – 195.
dinu lokaciju pregledavao je jedan sudionik istraživanja, u Sirovica et al. 2017 F. Sirovica, S. Mihelić, M. Korić,
rasponu od 5 minuta. Nakon pregleda, rezultati o utvrđenoj Izvješće o rezultatima arheološkog istraživanja u općini
učestalosti zabilježeni su u unaprijed pripremljene obrasce, Baška na otoku Krku: arheološko iskopavanje na polo-
a granice lokacije snimljene su ručnim GPS-om. Na položa- žaju Vorganjska peć i terenski pregled položaja Cuzin,
jima na kojima zbog slabije vidljivosti uzrokovane visokom Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u Rijeci, 2017.
vegetacijom takav pristup nije bio moguć, pregledavane su
samo vidljive strukture. Rezultati pregleda ponovno su zabi- dr. sc. Filomena Sirovica
lježeni u unaprijed pripremljene obrasce, a svaka je pregle- Sanjin Mihelić
dana struktura izmjerena ručnim GPS-om. Osim bilježenja
podataka o distribuciji površinskog materijala, zasebno su Summary
dokumentirane sve uočene tvorevine (ostaci arhitekture ili
koncentracije keramičkog materijala), čime su prikupljeni The first phase of a systematic field survey of the territory
dodatni podaci o položajima za koje se s većom vjerojatno- of the Municipality of Baška, the island of Krk, was car-
šću može smatrati da imaju izrazitiji arheološki potencijal ili ried out in the course of September and October 2017. The
sadrže očuvane potpovršinske arheološke ostatke. survey was based on previous research of the area and its
Ovogodišnjim terenskim pregledom obuhvaćeno je devet geographical characteristics, and organised according to
položaja označenih brojkama od 2 do 10, dok je brojkom 1 territorial units set in advance. The research was carried
označen položaj Cuzin, pregledan 2016. godine (Sirovica, out at nine sites. 71 sites and 784 structures have been
Mihelić, Korić 2017). Pregledana je ukupno 71 lokacija te inspected so far. The survey has established the distribu-
784 strukture te ukupna površina za koju su tijekom teren- tion of surface archaeological finds on a total surface area
skog pregleda prikupljeni podaci o distribuciji površinskog of more than 25 ha. The movable finds include numerous
arheološkog materijala iznosi nešto više od 25 ha. Od pottery shards, glass, iron and bronze items, slag, dressed
pokretnih nalaza prikupljeni su brojni ulomci keramičkih stone and, exceptionally, the remains of construction mate-
posuda, zatim staklo, željezni i brončani predmeti i šljaka, rials. The finds indicate a continuity of human activities
obrađeno kamenje te samo iznimno ostaci građevnog from prehistory to this day.
materijala. Prikupljeni materijal svjedoči o kontinuiranim
ljudskim aktivnostima, koje su se na tom prostoru odvijale
od prapovijesti do danas te su njegovim preliminarnim pre-
gledom utvrđene sljedeće kronološke skupine: prapovijest, Redni broj: 262
antika, srednji vijek, novi vijek te moderno doba. Lokalitet: Cickini
Naselje: Sršići, Sveti Vid – Miholjice
Literatura Grad/općina: Malinska – Dubašnica (otok Krk)
Bintliff 1997 J. Bintliff, The Role of Science in Archaeological Razdoblje: A
Regional Surface Artefact Survey, u: (ur. D. Dirksen, G. Von Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Bally), Optical Technologies in the Humanities: Selected
Contributions to the International Conference on New Od 21. rujna do 7. listopada 2017. trajao je nastavak
Technologies in the Humanities and Fourth International sustavnog arheološkog istraživanja lokaliteta Cickini.
Conference on Optics Within Life Sciences OWLS IV, Voditeljica istraživanja bila je kustosica Jasna Ujčić
Münster, Germany, 9-13 July 1996, Berlin, 1997: 9 – 28. Grudenić (Arheološki odjel Pomorskog i povijesnog muzeja
Čučković 2012a Z. Čučković, Metodologija sustavnog Hrvatskog primorja Rijeka), a na terenu su bile prisutne i
terenskog pregleda: primjer istraživanja zapadne Bujštine Nina Radinović (kustosica pripravnica) te Mirna Vujović
(Istra), OA, 36, Zagreb, 2012: 247 – 274. (studentica arheologije). Istraživanja je financirala Općina
Čučković 2012b Z. Čučković, Antički krajolik Bujštine: pri- Malinska – Dubašnica, a fizičke radnike osigurala je tvrtka
mjena sustavnoga terenskog pregleda i pokušaj prostorne Citadela d.o.o., Hreljin.
analize, Tabula, 10, Pula, 2012: 90 – 128.
Kudelić et al. 2015 A. Kudelić, F. Sirovica, I. Miloglav, Arheološki lokalitet Cickini nalazi se nedaleko od nase-
Prikaz rezultata prve faze sustavnoga terenskog pregleda lja Sveti Vid – Miholjice na otoku Krku. Iako je već 1993.
gornje Podravine, AIA, 11, Zagreb, 2015: 104 – 108. godine Branko Fučić započeo istraživati kompleks u šumi
485
Istraživanje 2017., pogled na sondu 1/2017 (foto: J. Ujčić Grudenić) Uljanica in situ (foto: J. Ujčić Grudenić)
Cickini, tek su 2002. započela sustavna arheološka istraži- čini dio predvorja. Prostor je omeđen strukturama SJ 043G
vanja. Uz arheološka istraživanja trajale su i sanacija, kon- na istoku, SJ 063A na zapadu te SJ 108 na jugu. SJ 063A
zervacija i prezentacija istraženih arhitektonskih ostataka. i SJ 043G nastavljaju se pružati u smjeru juga, a između
U tom dužem periodu otkopana je crkva s baptisterijem SJ 108 i SJ 063A nalazi se otvor (vrata koja su vodila u
i pomoćnim prostorijama, koja se datira u 6. st., te djelo- sljedeću prostoriju). U jugoistočnom kutu prostora sačuvan
mično stambeno-rezidencijalni kompleks sa salutatorijem. je komad podnice (SJ 114). Visina te podnice čini hodnu
Godine 2017. nastavljeno je istraživanje prostora sjeverno i površinu cijelog prostora predvorja salutatorija.
južno od predvorja prostorije označene kao salutatorij. Iako Prilikom arheoloških istraživanja prikupljen je sav arheo-
se teren istražuje od 2002., nikada nije bila postavljena loški pokretni materijal, koji se sastoji od ulomaka kera-
kvadratna mreža i nije se vodila arheološka stratigrafska mike, stakla, kamenih ulomaka, metala te školjaka. Sav
dokumentacija, što je znatno otežalo početak ovogodiš- je pronađeni materijal nakon istraživanja opran, sortiran,
njeg istraživanja jer se nije moglo nadovezati na prijašnja. djelomično rekonstruiran i pripremljen za daljnju stručnu
Kolegica Mirna Vujović retrogradno od 2015. označuje stra- obradu. Većinu ulomaka čine ulomci keramike, koja se
tigrafske jedinice (naravno, samo strukture jer slojevi više može datirati u kasnu antiku i rani srednji vijek, no prona-
nisu vidljivi). Kako bi se na terenu lakše snalazilo, određeni đen je i jedan ulomak prapovijesne keramike.
prostori označeni su opisno: središnja dvorana, prostorije
A – H, koridori 1 – 3, predvorje, cisterna, salutatorij i dr. Literatura
Slijedom navedenog, odlučeno je da se ovogodišnje sonde
označe numerički – rednim brojem i godinom istraživanja, Starac 2004 R. Starac, Early Christian Church in „Cickini”
a slojevi i nove strukture brojkom prve sljedeće stratigraf- Forest near Sršići on the Island of Krk, HAM, Zagreb –
ske jedinice u popisu (tako krećući od brojke SJ 103). Motovun, 2004: 217 – 221.
Starac 2015 R. Starac, Izvješće o arheološkom istraživa-
Sjeverno od predvorja salutatorija postavljena je sonda njima na lokalitetu Cickini, Rijeka, 2015.
S1/2017, a južno od predvorja sonda S2/2017. Ukupno
je označeno 16 stratigrafskih jedinica, od čega ih osam Jasna Ujčić Grudenić
pripada slojevima, a osam strukturama. Također, do ove
godine nije ispunjavan popis posebnih nalaza te je zapo- Summary
čela izrada popisa od rednog broja 1 (PN1). Ukupno je
sakupljeno 18 posebnih nalaza. Uzet je i jedan uzorak Systematic archaeological excavations at the site of
drvenog ugljena, koji je poslan na analizu C-14 u Institut Cickini near Malinska on the island of Krk were resumed
Ruđer Bošković. in the course of 2017. Investigated were two probes. Probe
Istraživanjem S1/2017 otvorena je prostorija koja se S1/2017 was opened to the north of the lobby of the salu-
nalazi sjeverno od prostora nazvanog predvorje salutato- tatorium, and probe S2/2017 to the south of it. The excava-
rija. Prostorija nije do kraja istražena. Nastavljajući se na tions within probe S1/2017 revealed a room, located north
sustav slovnog označavanja prostorija, označena je kao of the area called the lobby of the salutatorium with a large
Prostorija I. Na njezinu južnom zidu (SJ 048) nalazila su quantity of animal bones and shells, of which most belong
se vrata kroz koja se ulazilo u samu prostoriju iz predvorja to oysters and purple dye murex (Bolinus brandaris). This
salutatorija. Nisu pronađeni ostaci praga te zbog lošeg area was probably used for the preparation of food. Probe
stanja zida nije utvrđena njegova točna dužina. U toj pro- S2/2017 investigated the area to the south of the lobby.
storiji pronađen je velik broj životinjskih kostiju i školjaka, od This area represents part of the lobby. Movable archaeo-
kojih većinu čine kamenice i puž volak (Bolinus brandaris) logical finds include pottery, glass, stone and metal frag-
te se ondje vjerojatno nalazio prostor za pripremu hrane. ments, as well as shells. Amongst them prevail pottery
Sondom S2/2017 otvorio se prostor južno od otkopanog shards, which can be dated to the Late Antiquity and Early
dijela predvorja. Ustanovljeno je da je riječ o prostoru koji Middle Ages. There is only one shard of prehistoric pottery.
486
Redni broj: 263 Spomenička baština kasnoantičkog obrambenog sustava

Lokalitet: Claustra Alpium Iuliarum obuhvaća prije svega prostranu arheološku zonu te su
Naselje: – arheološka istraživanja, uz oskudne povijesne podatke,
Grad/općina: Rijeka, Jelenje, Klana, Čabar osnovni izvor prikupljanja podataka o vremenu nastanka
Pravni status: – i djelovanja tog sustava, kao i principa njegova funkcio-
Razdoblje: A niranja. Zbog njegovih specifičnosti, uvjetovanih iznimno
Vrsta radova: terenski pregled, LiDAR dokumentacija prostranim područjem na kojem se on pruža te gustom
vegetacijom koja prekriva to područje, osim klasičnih
Godine 2017. Odjel za kopnenu arheologiju (Juršići) arheoloških metoda, poput arheološkog rekognosciranja,
Hrvatskog restauratorskog zavoda nastavio je s projek- prilikom predmetnih istraživanja primjenjivane su i neke
tom arheoloških istraživanja kasnoantičkog obrambe- suvremene nedestruktivne metode dokumentacije, poput
nog sustava Claustra Alpium Iuliarum. Voditelj projekta snimanja LiDAR.
bio je Josip Višnjić, zamjenik voditelja Tihomir Percan, Ovogodišnja probna arheološka istraživanja bila su usmje-
a u arheološkim istraživanjima sudjelovali su i arheolozi rena na otkrivanje i daljnje definiranje prometnih pra-
Siniša Pamić i Elvin Zejnilhodžić te Nenad Kuzmanović. vaca branjenih i kontroliranih sustavom Claustra. Iz tog
Izradu dokumentacije LiDAR obavila je tvrtka Vektra su razloga organizirana manja arheološka sondiranja na
d.o.o. Radovi su financirani sredstvima Ministarstva lokalitetu Obrovac 2, na dijelu obrambenog sustava koji
kulture. se pruža iznad Grobničkog polja. Lokalitet je smješten u
Južni sektor sustava Claustra s naznačenim pozicijama kula istraženih 2015. i 2017. g. (izradio: J. Višnjić)
487
do sada daleko najpreciznije dokumentacije tog dijela spo-

menika, i pronalazak nekih do sada nepoznatih segme-
nata, čime su upotpunjene prijašnje spoznaje. Važno je da
je provedena dokumentacija nastavak izrade snimke dije-
lova sustava u Hrvatskoj 2015. i 2016. godine.
Josip Višnjić
Summary
The project of archaeological research of the Late Antiquity

defensive system of Claustra Alpium Iuliarum was con-
tinued in 2017. Due to its specific nature, related to an
extremely wide area and dense undergrowth, apart from
usual archaeological method, also applied were some
Istraženi ostaci kule na lokalitetu Obrovac 2, pogled s jugoistoka non-destructive documentation methods such as LiDAR
(foto: S. Pamić) imaging. This year`s probe excavations were directed at
identifying communication routes that were controlled and
klancu podno lokaliteta Obrovac 1, na kojem su prilikom defended by the Claustra system. Therefore, small-scale
istraživanja 2015. otkriveni ostaci nadzorne kule. Zbog probe excavations were carried out at the site Obrovac 2
pojašnjenja razloga zbog kojeg je za sondiranja odabrana on the section above Grobničko polje. The site is located in
upravo lokacija Obrovac 2, važno je naglasiti da je istraži- a ravine overlooked by the site Obrovac 1, with the remains
vanjima 2015. na lokalitetu Mlake – Lipice otkriven i dje- of a watchtower discovered in 2015. The probing revealed
lomično istražen sklop obrambenih struktura, sastavljen the remains of a tower measuring 7.2 x 7.2 m, with 1.5 m
od dviju nadzornih kula, koje su flankirale kolni prolaz, što thick walls, which are only preserved in the foundations.
jasno sugerira da je na tome mjestu prolazila prometnica A 2 m wide wall connects the tower, goes down to the
kontrolirana sustavom. Spomenuti lokalitet nalazi se na ravine and continues southwards. This fact suggests that
obrambenom sustavu, koji se proteže od izvora Rječine do the route of an Antiquity-period vicinal road ran through this
Željeznih vrata. Sudeći prema konfiguraciji terena i dosa- site. Otherwise it would be difficult to explain the presence
dašnjim istraživanjima, čini se da je to ujedno bio i jedini of the tower in the ravine.
prolaz kroz taj segment zidova klaustra. The other part of the research encompassed LiDAR imag-
Dosadašnja istraživanja pokazuju da su dijelovi bedema ing over a surface area of 5 km2 from the ascent to Sv.
iznad Grobničkog polja te onaj koji se pruža od izvora Katarina (St. Catherine) hill above Rijeka, through Pulac
Rječine do Željeznih vrata zapravo branila iste komuni- and Veli vrh, across Lopača and Lukeži to Jelenje, along
kacijske pravce, koji su s Grobničkog polja bili usmjereni the Rječina River.
upravo na dolinu Mlake. Sudeći prema konfiguraciji terena,
koja nudi ograničene mogućnosti tranzicije, osobito u nepo-
srednom zaleđu Grobničkog polja, te prema podacima iz
vojnih karata s kraja 18. i iz 19. st., mogu se pretpostaviti Redni broj: 264
dva najvjerojatnija smjera kretanja. Čini se da su potom svi Lokalitet: Gorski kotar – istočni dio
prometni pravci kanalizirani prema dolini Mlake. Naselje: Plemenitaš, Zaumol, Lukovdol, Gomirje,
Istraživanja su trebala potvrditi ili negirati pretpostavku o Osojnik
prolasku komunikacije tim pravcem. Prilikom sondiranja Grad/općina: Vrbovsko
otkriveni su ostaci kule vanjskih dimenzija 7,20x7,20 m, Pravni status: –
debljine zidova 1,5 m, a čiji su ostaci sačuvani tek u teme- Razdoblje: P, A, SV, NV
ljima. Kula je povezana sa zidom širokim 2 m, koji se od Vrsta radova: terenski pregledi
lokaliteta Obrovac 1 spušta prema klancu te se nastavlja
pružati dalje prema jugu, a nalazi se s njegove unutar- U kolovozu i rujnu 2017. Istraživački i edukacijski centar
nje strane. Ona je smještena istočno od današnjeg puta, Processus montanus provodio je ciljane terenske preglede
a svojim dimenzijama, položajem i karakterom približno i probna sondiranja u istočnom dijelu Gorskoga kotara.
odgovara kuli istraženoj na lokalitetu Mlake – Lipice. Taj U istraživačkim su radovima, objedinjenima u projektu
podatak navodi na zaključak da je trasa antičke vicinalne „Arheološke topografije Gorskoga kotaraˮ, sudjelovali
ceste prolazila upravo na toj poziciji, jer je teško objasniti Tomislav Ivančić, Martina Korić, Petar Krnjus, Erika Petelin
potrebu gradnje kule u klancu, osim ako se ne radi o pro- i Filip Vukres, studenti arheologije Sveučilišta u Zadru i
laznoj kuli. Zagrebu, a istraživanja je vodila arheologinja Paula Androić
Drugi dio istraživanja bilo je snimanje LiDAR. Snimljeno je Gračanin. Program je realiziran sredstvima Ministarstva
5 km² površine, kojom su obuhvaćeni dijelovi sustava koji kulture, Primorsko-goranske županije te vlastitim sred-
se pružaju od uspona na brdo Sv. Katarina iznad Rijeke, stvima Udruge.
preko Pulca i Velog vrha i potom preko Lopače i Lukeži
dolaze do Jelenja, prateći pritom tok Rječine. Analiza poda- Glavni cilj terenskih pregleda u istočnom dijelu Gorskog
taka prikupljenih na taj način omogućila je, osim stvaranja kotara bio je provjera pretpostavki koje karakteriziraju
488
Prikaz lokaliteta na topografskoj karti (pozicija 1.: lok. Židovska Suhozidna struktura na ulazu u špilju Đotičak (foto: P. Androić
hiža, probna istraživanja; pozicije 2 – 5: lokacije terenskih pregleda) Gračanin)
Gorski kotar kao mikroregiju gotovo bez arheološke baštine. samu autocestu Rijeka – Zagreb nalazi se špilja Mali Lahor
S obzirom da na čitavu području gorskog dijela Primorsko- I, koja je također pregledana 2017., no na površini nisu
-goranske županije do 2016., kada je iniciran projekt uočeni arheološki pokazatelji.
Arheološke topografije Gorskog kotara, nije bilo sustavnih
istraživanja toga tipa, terenski su pregledi 2017. i dalje imali Gornji Osojnik (k.č. 1046, k.o. Osojnik)
karakter pilot-istraživanja. Optimizacija pregledanih pod- Speleološki objekt nalazi se oko 200 m južno od naselja
ručja u ovoj se godini stoga odnosila na prospekciju perspek- Gornjeg Osojnika, u omanjoj, strmoj i uskoj vrtači. Radi se o
tivnih speleoloških objekata te pozicija čija topografija ili pak špilji koja nije zabilježena u katastru speleoloških objekata
toponimija upućuje na arheološki potencijal. Pregledane su i RH, no označena je na topografskim kartama. Na hodnoj
malobrojne lokacije s otprije poznatim arheološkim pokaza- površini tog relativno malena objekta (dimenzija 15x7 m)
teljima, a jedna je od njih i sondažno istražena. prikupljeno je nekoliko ulomaka novovjekovne i kasno-
srednjovjekovne keramike, koja se teško pronalazila među
Terenski pregledi speleoloških objekata hrpama recentnog otpada. Špilja u Gornjem Osojniku ima
znatan arheološki potencijal jer se u njezinoj blizini nalazi
Đotičak (k.č. 136, k.o. Lukovdol) izvor pitke vode, a od registriranog arheološkog lokaliteta
Špilja Đotičak nalazi se oko 400 m zapadno od lukovdol u susjednoj Karlovačkoj županiji – prapovijesne gradine
skog zaseoka Dolenaca, u plićoj vrtači, obrasloj u gusto, Čuvidinka na istoku, kao i od istraživanog špiljskog arhe-
nisko raslinje. Taj speleološki objekt, s otvorom prema ološkog lokaliteta Frašće na zapadu, udaljena je manje od
jugoistoku, nije zabilježen u speleološkom katastru, već su 2 km (zračna udaljenost).
na njega uputili lokalni kazivači. Sam je glavni ulaz, u formi
pripećka, djelomično zatvoren suhozidom, čija datacija Terenski pregledi okolice naselja Gomirja
nije moguća u ovoj fazi istraživanja, no na temelju debljine Terenskim je pregledima 2017. obuhvaćeno šire područje
nataloženog sedimenta na spomenutu strukturu moguće je naselja Gomirja u jugoistočnom dijelu Gorskog kotara.
pretpostaviti da ona nije recentnijeg datuma. Pri sjevernom Sjeverno od Careva brda, jednog od gomirskih zase-
zidu pripećka evidentiran je uzak prolaz u nešto veću dvo- oka, pregledano je uzvišenje Čardak (k.č. 794 – 799,
ranu, koja ovom prilikom nije pregledana. Iako cijeli objekt k.o. Gomirje) (425 m n. v.). Pozicija indikativne topografije
nije bilo moguće u potpunosti istražiti, prepoznat je i zabi- i toponimije u potpunosti je obrasla u šumu, no usprkos
lježen njegov arheološki potencijal. vegetaciji i humusu, koji se ondje brzo stvara, na najvišoj
koti uočljiva je zaravan nepoznatog postanka te nekoliko
Špilja Frašće (k.č. 1765, k.o. Veliki Jadrč) terasa koje su zabilježene sa zapadne strane uzvišenja. U
Prilikom ovogodišnjih terenskih pregleda reambulirana ovoj fazi istraživanja nisu mogući zaključci o naravi ili vre-
je špilja Frašće, arheološki lokalitet istraživan 2000. menu nastanka navedenih struktura. Pregledana je pozi-
u sklopu gradnje autoceste Rijeka – Zagreb, dionice cija Stražnik (k.č. 5143 i 5148, k.o. Gomirje) (638 m n. v.),
Bosiljevo – Vrbovsko. Špilja se nalazi 1,5 km južno od nase- koja se nalazi 1,5 km zapadno od Careva brda, s ciljem
lja Velikog Jadrča, na jugoistočnim padinama vrtače, s otvo- potencijalnog ubiciranja navodne kule, koja je na toj pozi-
rom prema jugozapadu. Prilikom spomenutih istraživanja, ciji podignuta u prvoj polovici 18. st. kako bi zamijenila do
u poprilično dugačkom kanalu špilje, na nekoliko su razli- tad funkcionalnu, nadzornu kulu, uz koju je tada podignut
čitih lokacija utvrđeni kulturni slojevi bogati arheološkom manastir u samome naselju Gomirju. Gusto raslinje na
građom, koja ih datira u srednje i kasno brončano doba. pretpostavljenoj poziciji nije omogućilo ubiciranje moguće
nadzorne građevine ni inih arhitektonskih ostataka slične
Špilja Mali Lahor I (k.č. 1981, k.o. Osojnik) funkcije. Jugoistočno od manastira i crkve sv. Jovana
Nedaleko od špilje Frašće, spomenutog istraživanog arhe- Preteče u Gomirju pregledani su Pozderi (k.č. 6175/1 i
ološkog lokaliteta, južno od naselja Velikog Jadrča, uz 6175/2, k.o. Gomirje), pozicija s koje je moguće pratiti
489
Ulaz u pećinu kod Gornjeg Osojnika (foto: P. Androić Gračanin) Pogled na poziciju Čardak, Gomirje (foto: A. Gračanin)
Probnim sondiranjem željelo se provjeriti kada i u koje se

sve svrhe upotrebljavala ta špilja. Probne sonde postav-
ljene su pri ulazu i u središnjem dijelu tunela Židovske hiže,
obje bliže zapadnom zidu špilje. Devet stratigrafskih jedi-
nica definirano unutar prve sonde, sonde 1, dalo je osnovni
pregled kronologije korištenja tim speleološkim objektom.
Istraženi slojevi upućuju na do da je Židovska hiža bila u
upotrebi u eneolitiku, brončanom i željeznom dobu te u
kasnoj antici. Istraživanja iduće sonde, sonde 2, potvrdila
su rezultate istraživanja prethodne sonde, usprkos tome
što su u gotovo svim slojevima ustanovljene turbacije. Iako
tek preliminarni, rezultati probnog testiranja govore o kon-
tekstu unutar kojeg valja promatrati taj lokalitet – upućuju
na važnost očito uhodanog, stoljećima upotrebljavanog
koridora, koji prati korito rijeke Kupe.
Istraživanja u špilji Židovska hiža Literatura
kretanja uz prirodni koridor – kanjon rijeke Dobre – naj- Androić Gračanin 2017 P. Androić Gračanin, Gorski kotar,
prohodniji pristup gomirskom kraju. Na pregledanoj poziciji, HAG, 13/2016, Zagreb, 2017.
pašnjaku koji polako zarasta u šumu, uočljivi su kameni Malez 1959 M. Malez, Speleološka istraživanja krša u
potpornji koji omeđuju zaravan, no u ovoj fazi istraživanja 1956. godini, Ljetopis JAZU, 63, Zagreb, 1959: 340 – 354.
nije moguće pretpostaviti kada su oni nastali. Perkić 2001 D. Perkić, Špilja Frašće, Speleo’zin, 14,
Karlovac, 2001: 16 – 18.
Probna istraživanja Židovske hiže Starac 2010 R. Starac, Gorski kotar u svijetu arheoloških
Osim terenskih pregleda u sklopu projekta Arheološke nalaza, u: Euro City, Putna revija HŽ – putničkog prijevoza
topografije Gorskog kotara, godine 2017. organizirano je d.o.o., jesen 2010, br. 67.
i manje probno sondažno iskopavanje speleoarheološkog Škiljan 2012 F. Škiljan, Kulturno-historijski spomenici
lokaliteta Židovska hiža (k.č. 1983/4, k.o. Plemenitaš), koji Gorskog kotara i Ogulinsko-plaščanske zavale: s pre-
se nalazi nedaleko od naselja Zaumola, na strmim liticama gledom povijesti Gorskog kotara i Ogulinsko-plašćanske
iznad rijeke Kupe. Potreba za probnim sondažnim isko- zavale od prapovijesti do 1881., Zagreb, 2012.
pavanjima nametnula se jer je do sad u sklopu projekta
Arheološke topografije Gorskog kotara ubiciran veći broj Paula Androić Gračanin
novih arheoloških lokaliteta, ponajviše u njegovu istočnom
dijelu, no svi ubicirani lokaliteti poznati su samo na temelju Summary
pokretnih nalaza i/ili ostataka arhitekture, zbog čega redo-
vito nisu mogući neki konkretniji zaključci o njima. Špilja The second campaign of the Archaeological Topography
duga 20 m, gotovo pravilnog tunelastog presjeka s neko- of Gorski kotar project was carried out in the course of
liko prirodnih dimnjaka, i prije je prepoznata kao arheološki 2017. The research comprised field surveys of the east-
lokalitet. Na temelju otprije prikupljenih pokretnih nalaza s ern part of Gorski kotar, concentrating on the environs
hodne površine, lokalitet je datiran u željezno doba, a zbog of Lukovdol, Veliki Jadrč/Osojnik and Gomirje. Inspected
iznimno teško dostupnog položaja tumačio se kao refugij. were potential archaeological open-air sites as well as
490
speleological structures - caves, which could have been

used as shelters or places where people lived occasion-
ally. Human interventions or movable finds were identified
in three caves (Đotičak Cave, Gornji Osojnik and Frašće
Cave, which had been previously investigated). As far
as Mali Lahor Cave is concerned, at this phase of the
research, it is not possible to reach conclusions. Several
potential archaeological sites were inspected in the terri-
tory of Gomirje (Čardak, Stražnik and Pozderi). Historical
records, toponyms and structures revealed on the sites
have confirmed the archaeological potential of the Gomirje
territory, but without archaeological excavations its char-
acter cannot be defined. Apart from the field survey, probe
archaeological excavations were carried out at the site of
Židovska hiža – a speleological structure overlooking the
Kupa River and beyond the village of Zaumol. The small-
scale probing has enabled an insight into a complex stra-
tigraphy of this site, which suggests a repeated occupation
of this secluded location during the Eneolithic, Bronze and
Iron Ages, and Late Antiquity.
Redni broj: 265

Lokalitet: Grobnik – Grobišće
Naselje: Grobnik
Grad/općina: Čavle Položaj lokaliteta s površinama istraženima georadarskom i
Pravni status: Z-2935 magnetskom metodom na aerofotografiji DGU RH (izradio Gearh
Razdoblje: P, A, SV d.o.o.)
Vrsta radova: geofizička istraživanja
najpovoljniji rezultati. Košnju je obavila tvrtka Parkovi d.o.o.,
Od 5. do 8. kolovoza 2017. trajala su geofizička istraživanja Opatija. Geofizički je istražena površina od 8.000 m2. Teren
lokaliteta Grobišće, podno grada Grobnika. Lokalitet je geo- je pregledan georadarskom metodom (Instrument Georadar
fizički istražila tvrtka Gearh d.o.o. iz Slovenije. Voditeljica GSSI SIR 3000, 400 Mhz antena), magnetskom metodom
projekta bila je arheologinja Jasna Ujčić Grudenić, kusto- (Instrument Geometrics G-858) te je provedena geodezija
sica Arheološkog odjela Pomorskog i povijesnog muzeja (Instrumenti Leica TC307 i GPS Leica Uno). Uređaji su provu-
Hrvatskog Primorja Rijeka, a zamjenica je bila Nina čeni po površini svih katastarskih čestica (k.č. 3349/1, 3349/3
Radinović, dipl. arheo. Radove je financiralo Ministarstvo i 3349/4), gdje je to dopuštao nagib terena. Tom nedestruk-
kulture i Općina Čavle. tivnom metodom ustanovljena su dva područja na kojima se
pretpostavlja veća koncentracija grobova, mogućnost posto-
Lokalitet Grobnik – Grobišće, željeznodobna, rimska i janja većeg arheološkog objekta u negativnoj strukturi te
ranosrednjovjekovna nekropola, nalazi se podno grada mnoge linearne georadarske anomalije, koje mogu upućivati
Grobnika, na k.č. 3349/1, 3349/3 i 3349/4. Čestice su u na arheološke strukture. Na temelju tih rezultata omogućen
privatnom vlasništvu, a suglasnosti vlasnika/posjednika je uvid u prostiranje nalazišta, što će svakako pomoći prili-
pribavljene su kako bi se lokalitet mogao istražiti. kom pozicioniranja arheoloških sondi u budućnosti.
Pripremni radovi započeli su 14. srpnja 2017., kada je cijeli
teren pokošen, kako bi se geofizičkom metodom dobili Literatura
Blečić 2004 M. Blečić, Grobnik u željezno doba, VAMZ, 3.

s., XXXVII, Zagreb, 2004: 47 – 117.
na lokalitetu Rijeka, Grobnik – Grobišće, Maribor, 2017.
Jasna Ujčić Grudenić
Summary
Geophysical surveys at the site of Grobišće, below the town

of Grobnik were carried out in the course of August 2017.
A surface area of 8000 m2 was inspected with the use of
Grobišće 2017. g. (foto: J. Ujčić Grudenić) georadar and magnetometric methods. The survey was
491
carried out on all of cadastral parcels of the site (3349/1,

3349/3 and 3349/4), where it was possible due to the ter-
rain gradient. The survey established two areas with possi-
bly a large concentration of graves, the negative of a large
archaeological feature and many georadar anomalies that
could point to archaeological structures.
Redni broj: 266

Lokalitet: Grobnik – kaštel Grobnik
Naselje: Grobnik
Grad/općina: Čavle
Razdoblje: SV, NV
Od 4. listopada do 7. studenog 2017. zaštitno je arheološki

istražen kaštel Grobnik, na površini dosad neistraženog
dijela njegova unutarnjeg dvorišta te područja trijemova
ispred tzv. dvojne kule i kule/kapele sv. Jelene. Voditelj
istraživanja bio je Matija Makarun, dipl. arheo., a sudjelo-
vali su Matea Baričević, dipl. arheo., te apsolventi arheo-
logije Mirna Vujević, Vito Benvin, Dalibor Branković, kao i
studenti arheologije Juraj Makarun i Filip Pavić, uz fizičku
ispomoć Igora Musulina. Nositelj arheoloških istraživanja Sonde D i E, struktura zida (SJ 011) kružnog objekta (foto: M.
bila je tvrtka Arheo Kvarner d.o.o., dok je za uklanjanje Makarun)
recentne podnice bio zadužen građevinski obrt Citadela.
Nositelj programa radova bila je Općina Čavle, a sredstva kojem su uz ulomak renesansne keramike nađene i dvije
za arheološko istraživanje osiguralo je Ministarstvo kulture. kovanice. Riječ je o brončanoj kovanici s natpisom „Dalm
et Alb”, koju u 17. st. kuje Venecija, te srebrnoj kovanici
Istraženo je sveukupno 178 m2, i to trima sondama u unu- „gazzetti”, koja se kuje u Veneciji od 1539. godine.
trašnjem dvorištu (sonda D, E, F), dok su površine trije- Ipak, spomenuti se slojevi ne mogu izravno povezati uz
mova, zapadnog i južnog, istražene sondama G i H. gradnju nepravilnog kružnog objekta jer je riječ o naknad-
Prilikom istraživanja 2016., nađeni su zidovi koji formiraju nom iskopu i zatrpavanju oko vanjskog plašta objekta, naj-
nepravilan kružni objekt, promjera 8,06 m, koji se nalazi vjerojatnije formiranjem drenaže uz objekt.
gotovo u centru dvorišta, obrubljujući postojeći popločan Nasip uz njegove vanjske zidove govori u prilog tome da
prostor oko grla cisterne. Arheološkom kampanjom 2016. je u 17. st. sanirana starija cisterna, prilikom čega je pro-
ustanovljen je njegov zapadni i južni dio (SJ 011), dok su stor uz njene zidove iskopan do otprilike 1,5 m i zapunjen
ovogodišnjim istraživanjem (sonda D i E) locirani njegov pijeskom, najvjerojatnije zbog drenaže. Ipak, još je uvijek
istočni i zapadni perimetralni zid. Katastarske snimke s upitno vrijeme njegova nastanka, no očito je stariji od 17. st.
kraja 19. st. upućuju na postojanje pravilne kružne cisterne Oko cisterne ustanovljena je podnica građena od kogula
gotovo na sredini dvorišta koja se ni oblikom ni dimenzijama utisnutih u zemlju, u kombinaciji s izniveliranom živom stije-
ne poklapa s nalazima zidova nepravilnog kružnog ukopa- nom. Ista podnica zatečena je samo u zapadnom dijelu dvo-
nog objekta. Sondažnim istraživanjima uz njegov vanjski rišta kaštela u sondi C, koja je istražena 2016., te u sondi F.
plašt utvrđeno je da zid SJ 011 nema pravilno zidano vanj- U sloju iznad popođenja uočen je sloj zemlje s nalazima
sko lice, što znači da je za potrebe gradnje prvo iskopan renesansne keramike i keramičkih pećnjaka. Nastanak
kružni ukop te se uz profile ukopa polagao kamen i žbuka, podnice mora se datirati nakon nastanka starije cisterne
čime je vanjsko lice zida poprimilo oblik profila ukopa. jer isti kogulat dijelom preslojava facijes njezinih zidova.
Zbog uskog radnog prostora i sigurnosti, zid je istražen do Sudeći prema materijalu u gornjem sloju, tu koguliranu
dubine od 1,80 m, no očito je da se pruža još u dubinu. podnicu moguće je datirati u 16. st.
Ako se presloje nacrti pronađenog objekta SJ 011 i cisterne Podno zapadnog trijema, koji je istražen u površini od 70 m2,
s nacrta, vidljivo je da se preklapaju tek djelomice, i to nakon uklanjanja recentne podnice ustanovljen je pjeskovit
na istočnoj strani, dok na južnom dijelu zid SJ 011 izlazi sloj raspadnute žbuke, SJ 048, na koti od 462,63 m n. v.
iz gabarita ucrtane cisterne, što ne dopušta identifikaciju Sloj je bio debeo 20-ak cm. Riječ je o ostacima žbukane
zidova SJ 011 s cisternom prikazanom na nacrtu. podnice, koja se prostirala u centralnom i sjevernom dijelu
Budući da je riječ o podzemnom objektu kružne forme, zapadnog trijema. Nakon uklanjanja ostataka izrazito
može se pretpostaviti da je riječ o cisterni, ipak starijoj od derutne podnice SJ 048, ustanovljena je priprema za pod-
one s nacrta iz 19. st. nicu SJ 076, na visini od 462,31 m n. v. Priprema za žbu-
Uz vanjski plašt ustanovljeni su slojevi SJ 005 i SJ 013, kano popođenje SJ 076 formirana je od kamenja utisnu-
ispod kojih je nađen izrazito dubok sloj pijeska SJ 039, u tog u zemlju, poput podnice SJ 004. Ipak, razlika između
492
pripreme za podnicu SJ 076 i podnice SJ 004 jest u tome građena od pločastog kamenja (SJ 081) utisnutog u zemlju
što je podnica SJ 004 građena od kogula manjih dimenzija (umjesto kogula SJ 004).
i puno kvalitetnije izvedbe. Finalna faza gradnje u zapadnom dijelu dvorišta uslijedila
U južnom dijelu zapadnog trijema, ispred ulaza u ugostitelj- je prilikom gradnje betonskog odvodnog kanala, najvjero-
ski objekt definirana je izvrsno sačuvana podnica SJ 052. jatnije na prijelazu iz 19. u 20. st.
Riječ je o podnici građenoj od obrađenog kamenja, izli- Istraživanjem južnog trijema ispred kapele sv. Jelene obu-
zane gornje površine, bez vezivnog sredstva nabijenog u hvaćena je površina od 30 m2. Nakon uklanjanja recentne
zemlju. Ta je podnica sačuvana u dužini od 4,37 m i širini podnice, na visini od 462,47 m n. v. ustanovljena je kogu-
od 3,26 m. Očit je proboj podnice s njezine južne strane koji larna podnica SJ 070, slična onoj u unutarnjem dvorištu
je recentnijeg postanka jer je riječ o ukopu za postavljanje (SJ 004). Podnica je dijelom probijena ukopom za postav-
recentne infrastrukture. ljanje recentne infrastrukture SJ 075, koja se pruža iz
Prilikom istraživanja utvrđeno je da je za potrebe gradnje smjera zapadnog trijema prema jugu te skreće prema
zidanih stupova, koji nose lukove zapadnog trijema, oko malenim vratima u zapadnom bedemu.
njih probijena priprema za podnicu SJ 076 i žbukani ostaci U presjeku ukopa utvrđeno je da su koguli podnice utabani
podnice SJ 048. Budući da se gradnja trijema datira u u sloj pijeska SJ 084, definirani na visini od 462,32 m n. v.,
17. st., nastanak podnice unutar trijema mora se datirati čime se razlikuju od onih u unutrašnjem dvorištu (SJ 004),
u nešto stariju fazu gradnje. U podnici SJ 052 nađeni su koji su nabijeni u zemlju. Podnica je nastala u 17. st.,
kružni proboji, odnosno rupe za drvene stupove, koji su odnosno tijekom gradnje južnog trijema ispred kapele/kule
bili udaljeni 1,90 m od istočnog zida dvojnih kula. Te su sv. Jelene, što se može zaključiti u njezinu odnosu prema
rupe dokaz postojanja trijema uz dvojne kule, najvjerojat- sjevernom zidu kapele i kutnom stupu trijema.
nije drvene konstrukcije, starije faze gradnje kaštela, koji U jugozapadnom uglu trijema ustanovljeni su ostaci žbu-
prethodi postojećem trijemu iz 17. st. kane podnice SJ 085, starijeg postanka od spomenute
U fazu gradnje postojećeg zapadnog trijema, odnosno u kogulane SJ 070. Podnica SJ 085 locirana je na visini od
17. st., uz najsjeverniji stup kolonade gradi se pravoku- 462,27 m n. v. Probijena je prilikom postavljanja kanala od
tan plato, dimenzija 1,60x1,80 m, ispred ulaza u prostoriju opeka, SJ 088, koji se pruža od ulaza u kapelu sv. Jelene
današnjeg toaleta. Plato je zidanom stubom bio povišen u prema malim vratima u zapadnom zidu kaštela. Kanal je
odnosu na ostatak hodne površine te je bio popločan ope- građen od opeka dimenzija 28x13,5x4,5 cm, što odgovara
kama, od kojih su ostali samo otisci u žbuci. Osim grad- standardu venecijanskih opeka iz 16. st. Ta se podnica datira
nje platoa, sanira se i podnica uz najsjeverniji stup, koja je u rasponu od 15. do 16. st., kada nastaje kanal. Najstariji
Sonda G, popločenje (SJ 052) u južnom dijelu zapadnog trijema

kaštela
Sonda G, ostaci pripreme za popločenje (SJ 076) na području Sonda H, podnica (SJ 070) na području južnog trijema ispred
zapadnog trijema (foto: M. Makarun) ulaza u kapelu sv. Jelene (foto: M. Makarun)
493
unearthed in probes D and E. It probably represents an

older cistern that preceded the construction of the cistern
shown in a layout from the end of the 19th century. In probe
F investigated were the western part of the castle and
16th c. stone pavement of the courtyard. Probe G encom-
passed the west porch with floors and their beddings dating
to the medieval and post-medieval periods. In the southern
part of the porch there was stone paving with postholes that
belong to the same period as the original phase of the so-
called double tower, i.e. prior to the construction of the 17th
c. porch. Probe H, which covered the entrance to St Helen`s
chapel, also revealed the remains of 17th c. stone paving
and older paving, which can be dated from the 15th to 16th
centuries. The third and oldest phase of the floor located
by the threshold of the small gate in the western city walls
could not be dated due to the lack of movable finds.
Redni broj: 267

Lokalitet: Jadranovo – Trstena
Naselje: Jadranovo
Grad/općina: Crikvenica
Razdoblje: NV
U listopadu 2017. zaštitno je arheološki istražena stra-

žarska kućica na predjelu Tusti pokraj uvale Trstena u
Jadranovu (k.č. 2481, k.o. Jadranovo). Radovi su trajali pet
radnih dana. Objekt straže bio je ugrožen novoizgrađenom
šetnicom prema uvali Trstena. Naime, šetnica napravljena
bagerom usječena je u strmu padinu i prolazi neposredno
uz jugozapadni zid građevine, zbog čega postoji opasnost
od urušavanja. Stručna voditeljica bila je Tea Rosić, a
zamjenica Paula Androić-Gračanin. Arheološke radove ini-
Sonda F, popločenje SJ 004 (foto: M. Makarun) cirao je i financirao Muzej Grada Crikvenice.
ostaci podnice locirani su uz prag malih vrata u zapadnom Prostrani poluotok Havišće nalazi se u morskom tjesnacu
bedemu. Na koti praga nađeni su ostaci pripreme za pod- između kopna i otoka Krka. Između punte Turnac na otoku
nicu sastavljenu od nabijenog kamenja, iznad kojih je usta- Krku i punte Tusti na poluotoku Havišće nalazi se kanal
novljen tek manji sačuvani trag žbukane podnice na visini širok svega 480 m. Zbog svoje strateške pozicije poluotok
od 461,97 m n. v., odnosno 30 cm ispod razine gornje plohe je naseljen od prapovijesti. U šumovitom krajoliku prostire
kanala SJ 088. Datacija tragova te najstarije faze podnice se velika arheološka zona s više lokaliteta – na uzvisini
nije bila moguća zbog nedostatka pokretnog materijala. Čelo nalazi se malena brončanodobna gradina, dok se u
uvalama Lokvišća i Trstena nalaze antički i kasnoantički
Matija Makarun naseobinski ostaci. Uvalu Lokvišća zatvara poluotok Rtac,
na kojem se nalazila antička nekropola, devastirana počet-
Summary kom 20. st. Južni i zapadni obronci Čela zarana su upo-
trebljavani za poljoprivredu, što se vidi na temelju terasa-
In the course of October and November 2017 rescue stih lijeha omeđenih suhozidima. U okolici ima više izvora
archaeological excavations were carried out at the Grobnik vode.
Castle, in the area of the so-far investigated inner court- Od vrha Čelo prema zapadu pruža se niži krševit brežuljak
yard and porches in front of the so-called double tower and Tusti. Na njegovim strmim zapadnim padinama ostaci su
tower/chapel of St Helen (Sv. Jelena). The investigation građevine koja je služila kao straža. Nalazi se na 24 m n. v.
encompassed a total surface area of 178 m2, within three S te se pozicije lako kontrolirao cijeli morski tjesnac, a pose-
probes in the inner courtyard (Probes D, E and F), while bice ulaz u obližnje uvale Lokvišća i Trstena. Straža je bila
probes G and H were opened in the area of the west and izdužena pravokutna građevina duljine 10,21 m. Od nje su
south porches. ostala djelomično očuvana samo tri perimetralna zida. U naj-
The eastern and northern walls of an underground circu- boljem je stanju jugozapadni zid dug 5,80 m, visok do 2 m te
lar structure identified during the 2016 investigation were širok 0,48 m. Građen je neuredno od sitnijeg neobrađenog
494
palile signalne vatre, preteče svjetionika. Gvardije su olakša-

vale i osiguravale plovidbu, ne samo od pljačkaša, nego i od
čestih i iznenadnih udara bure. Poznato je da još od antike
postoje brojna zakloništa i sigurne uvale za jedrenjake, koji
su uglavnom plovili danju i u određeno doba godine. Takav
način plovidbe zadržao se sve do početka 19. st. Jedno od
tih zakloništa bila je uvala Trstena na poluotoku Havišću, čiji
ulaz u 18. st., a vjerojatno i prije, nadzire pomorska gvardija
na predjelu Tusti. U uvali su očuvane bitve za privez brodova,
a slične su pronađene i na još nekoliko mjesta na kopnenoj
strani Vinodolskog kanala. Brojne stražarske pozicije duž
Položaj straže na Tustom rtu iznad uvale Trstene (foto T. Rosić) plovidbenih ruta bile su važne sve do polovice 19. st. i grad-
nje svjetionika, čime se stvaraju uvjeti za noćnu plovidbu.
Literatura
Bekić 2000 L. Bekić, Uvod u problematiku glinenih lula

na području Hrvatske, VAMZ, 3.s., XXXII-XXXIII, Zagreb,
2000: 249 – 279.
Slukan Altić 2016 M. Slukan Altić, Povijesna topografija
otoka Krka, Zagreb – Rijeka, 2016.
Starac 1993 R. Starac, Arheološka baština Jadranova:
izvješće o istraživanjima od 1993. do 2000. godine,
Vinodolski zbornik, 8/2002, Crikvenica, 2002: 189 – 206.
Žanić 1988 M. Žanić, Pomorska uprava i lučki uredi u vino-
Ostaci stražarske kućice sa saniranim suhozidom (foto T. Rosić) dolskom primorju, Vinodolski zbornik, 5/1988., Crikvenica,
1988: 239 – 246.
kamena s obilnom uporabom vapnenog morta, a izvorno
je bio djelomično ožbukan. Na građevini je dokumentiran Tea Rosić
samo jedan otvor – prozor na JZ širok 0,89 m, s grubo kle-
sanim ertama na unutrašnjoj strani. Bočni zidovi građevine Summary
očuvani su u tragovima pa je primjerice sjeverozapadni kut
građevine uklopljen u jedan suhozid. Zanimljivo je da su The remains of a guardhouse on the Havišće peninsula
pronađeni zidovi građeni na širokoj gromači, koja je poslu- near Jadranovo were endangered by the construction
žila kao temelj. Ona se nastavlja prema istoku i čini podzid works. The guardhouse is located on a steep slope of the
terase poljoprivredne parcele. Prilikom istraživanja nije otkri- hill above the Trstena Bay, on a strategically important
ven stražnji zid građevine pa se može pretpostaviti da je bila position that overlooks a narrow sea passage between the
ukopana u padinu brda. Danas se na tome mjestu nalazi mainland and the island of Krk Archaeological excavations
velik nanos kamenoga gruha, nastalog krčenjem okol- have established the perimeter of the building. It can be
nog terena za potrebe poljoprivrede. U gruhu ima mnogo dated to the 18th century.
ulomaka zida. Zbog količine materijala, nije bilo moguće
nastaviti iskopavanje u tom nasipu. Unutrašnjost stražar-
skog objekta nakon napuštanja upotrebljavana je kao vrt i
prekopavana. Od pokretnih su nalaza prikupljeni oskudni Redni broj: 268
ulomci kuhinjskog i stolnog posuđa, koje se može datirati u Lokalitet: Jezero Ponikve – vodoopskrbni sustav
18. i 19. st. Najzanimljiviji je nalaz ulomak keramičke lule za Naselje: –
duhan, proizvedene u Chioggi. Ulomak čašice lule s trima Grad/općina: Krk (otok Krk)
vodoravnim linijama datira se od 1750. do 1850. godine. Pravni status: –
Na temelju rezultata prijašnjih istraživanja, koje potvrđuju i Razdoblje: NV
ova posljednja, može se zaključiti da je poluotok Havišće, Vrsta radova: probno iskopavanje
posebice njegove istaknute točke Čelo, Rtac i Tusti rt, u
prošlosti upotrebljavan za stražarske pozicije s kojih se nad- U lipnju 2017. tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Zagreba probno je
zirala plovidba. Od srednjeg vijeka pa do kraja 18. st. kanal arheološki istražila četiri lokaliteta uz akumulacijsko jezero
je bio granica Mletačke Republike i Habsburške Monarhije. Ponikve, u okviru mjera zaštite kulturno-povijesne baštine,
Napetosti među državama bile su najizraženije za vrijeme tijekom pripreme i projektiranja zahvata II. faze vodoop-
dugotrajnih sukoba s uskocima, koji su kulminirali Uskočkim skrbnog sustava Krka, podsustava Ponikve.
ratom 1615. – 1618. Venecija je zbog toga ojačala svoju gra-
nicu gradnjom utvrde Maltempo u Tihom kanalu, gdje boravi Riječ je o lokalitetima: pastirski stanovi PK Lubenovo,
stalna vojna posada. I poslije su se, radi sigurnosti i nesme- vododerina brda Munčel, Boke od Ponikve i Biškupija.
tane plovidbe, na brojnim istaknutim položajima duž kanala Areali lokacija bili su u različitim odnosima s akumulacijom,
održavale pomorske straže (tzv. gvardije). Uz njih su se gdje se vododerina brda Munčel nalazila neposredno uz
495
dijelu južnog prostora čiji su zidovi većinom izrađeni od

nepravilnog kamena manje i srednje veličine, s pokojim
velikim klesanim blokom. Širina zidova obaju prostora iznosi
0,6 – 0,7 m. Zidovi su podignuti na kamenu živcu. S obzi-
rom na dimenzije i ziđe koje ne pokazuje ukrasne elemente,
usporedbom s literaturom koja se bavi sakralnim i profanim
graditeljstvom na području Istre i Kvarnera, vjerojatno je riječ
o zgradi svjetovne namjene. Pronađena je manja količina
pokretnog materijala, ponajprije građevnog, odnosno ruži-
častog, blijedo žutog i blijedo smeđeg keramičkog crijepa.
Također je pronađena i posudica stožastog oblika s niskom
stopom te na dnu vidljivim žigom „V&B Wallerfangen”, koja
se datira u 19./20. st. Ruševni arhitektonski kompleks tako-
đer je moguće datirati u isto razdoblje.
Literatura
Buršić-Matijašić 2010 K. Buršić-Matijašić, Nalaz bronča-

nih predmeta s otoka Krka, Prilozi IAZ, 27, Zagreb, 2010:
73 – 82.
Buršić-Matijašić, Matijašić 2011 K. Buršić-Matijašić, R.
Matijašić, Novi arheološki nalazi s otoka Krka, Galerija
Arhitektonski kompleks na lokalitetu Biškupija (foto: J. Goričanec) Decumanus Krk, katalog izložbe, 24. 6. – 16. 7. 2011.
Mohorovičić 1957 A. Mohorovičić, Problem tipološke kla-
sifikacije objekata srednjovjekovne arhitekture na području
Istre i Kvarnera. Ljetopis JAZU, 62., Zagreb, 1957: 486
– 537.
Živković 2013 Z. Živković, Hrvatsko tradicijsko graditelj-
stvo, Zagreb, 2013.
Karla Hustić
Summary
In 2017 probe archaeological excavations were carried out

at four sites along the artificial lake of Ponikve, the island
of Krk. There were no remains of anthropogenic activities,
that is layers in the investigated probes were of geologi-
cal origin at the following sites: Boke od Ponikve, a gully
along the slope of the Munčel hill and shepherd’s huts at
Ulomci keramičke posude sa žigom „V&B Wallerfangen” (foto: N. PK Lubenovo. At the site of Biškupija, right by the northern
Lete) part of the lake, identified was a dilapidated stone masonry
architectural complex of the turn of the 20th century.
obalu jezera, dok su preostali položaji od nje bili udaljeni
180 – 400 m. Nakon završetka II. faze gradnje vodoopskrb-
nog podsustava Ponikve, lokaliteti vododerina brda Munčel
te Boke od Ponikve bit će potopljeni. Redni broj: 269
Probnim istraživanjima na lokalitetima Boke od Ponikve, Lokalitet: Kraljevica – kaštel Nova Kraljevica
vododerina brda Munčel te pastirski stanovi PK Lubenovo, Naselje: Kraljevica
nisu utvrđene antropogene aktivnosti koje su arheološki Grad/općina: Kraljevica
važne, odnosno slojevi zatečeni u probnim sondama isklju- Pravni status: Z-789
čivo su geološkog podrijetla. Razdoblje: NV
Na lokalitetu Biškupija, neposredno uz sjeverni dio akumu- Vrsta radova: probno sondiranje
lacije, ubiciran je ruševan kameni arhitektonski kompleks
razvedenog tipa. Na temelju očuvanog ziđa mogu se raspoz Od 28. kolovoza do 1. rujna 2017. trajalo je arheološko
nati tri prostora – sjeverna prostorija građena od neklesa- sondiranje s jugozapadne strane kaštela Nova Kraljevica.
nog kamena s ulazom na istočnom zidu te prolazom koji je Istraživanja su bila dio izrade konzervatorsko-restaurator-
spaja s južnim prostorom. Za južni prostor nije utvrđeno da skih istraživanja i elaborata graditeljskog sklopa kaštela,
je bio zatvoren, zbog nedostatka južnog zida. Njegovi zidovi a provodila ih je Služba za arheološku baštinu Hrvatskog
građeni su od masivnih priklesanih blokova te priklesanih restauratorskog zavoda. Voditelj arheoloških istraživa-
tankih kamenih ploča. Treća je manja prostorija u istočnom nja bio je Josip Višnjić, mag. arheo., zamjenik Siniša
496
iskopan kanal za kanalizaciju koji prolazi s južne strane

dvorca. Veličina sonde iznosila je 3,70x2,0 m u smjeru
sjeveroistok-jugozapad. Površina ispred jugozapadnog
pročelja uređena je s nekoliko stepenastih terasa i potpor-
nim kamenim ili betonskim zidovima. Prva terasa uz sam
dvorac omeđena je zidom građenim od nepravilnog kame-
nja koji je obnovljen i na koji je postavljena betonska kapa,
a koji se prikazuje na nacrtima dvorca od prve polovice
19. st. Istraživanjem u sondi dokumentiran je nastavak pot-
pornog zida prve terase te više zemljanih slojeva s pokret-
nim arheološkim materijalom, datiranim od 17. do 19. st.
Arheološkim sondiranjem južno od zapadne kule dvorca Nova
Kraljevica nije utvrđeno postojanje strukture prikazane na situ-
acijskom planu Kraljevice iz 1703. godine. Na tom je mjestu
tijekom posljednjih triju stoljeća napravljeno više građevinskih
promjena prilikom preuređenja platoa južno od dvorca, odno-
Položaj sonde u odnosu na nacrt iz 1703. god. (foto: S. Pamić) sno gradnjom terasa na strmoj padini prema moru.
Siniša Pamić
Summary
Archaeological probing in the SW part of Nova Kraljevica

Castle was carried out in the course of 2017. The probing
was conducted as part of the conservation and restora-
tion research and study of the complex. The excavations
revealed several levelling layers of the plateau around the
west tower and a boundary wall of the first terrace, depicted
around the castle from the first half of the 19th century.
Movable archaeological finds belong to the period from the
17th to 19th centuries, but the levelling layers contained
recent finds as well. Probing conducted to the south of the
west tower did not reveal a structure drawn in the 1703
Pronađen nastavak potpornog zida prve terase (foto: S. Pamić) plan of Kraljevica. That area has undergone several large-
scale reconstructions over the last three centuries.
Pamić, dipl. arheo., a u radovima su sudjelovali i Nenad
Kuzmanović te Filip Pavić, student arheologije. Investitor
radova bio je Grad Kraljevica.
Redni broj: 270
Dvorac Novi Grad ili Novu Kraljevicu počeo je graditi Petar Lokalitet: Krk – Frankopanska b.b. (palača Cetinić)
Zrinski 1650. godine. Riječ je o dvorcu četverokutnog Naselje: Krk
tlocrta, s kružnim ugaonim kulama i glavnim ulazom sa sje- Grad/općina: Krk (otok Krk)
veroistočne strane. Unutarnje dvorište okruženo je arka- Pravni status: Z-2684 (kulturno-povijesna urbanistička
dama u prizemlju i na katu, dok se u sredini nalazi cisterna cjelina)
s cilindričnim kruništem te grbovima Zrinskih i Frankopana. Razdoblje: NV
Nakon zrinsko-frankopanske urote dvorac je opljačkan, Vrsta radova: arheološki nadzor
odnosno zaplijenjena su sva dobra te je najprije pretvoren
u vojarnu, a poslije u bolnicu. U kasnom 19. st. dvorac su Od 12. prosinca 2017., tijekom četiri radna dana trajao
preuzeli isusovci, koji su ga obnovili, ali i nadogradili drugi je arheološki nadzor radova u prizemlju palače Cetinić u
kat i izmijenili unutarnji tlocrt. Frankopanskoj ulici b.b. u Krku (k.č. 2998/1, k.o. Krk – grad).
Cilj istraživanja bio je otkriti ostatke strukture koja je prika- Radovi su obavljeni na temelju posebnih uvjeta zaštite, koje
zana na crtežu s početka 18. st., a nalazila se s jugoza- je izdao Konzervatorski odjel u Rijeci, za potrebe uređenja
padne i sjeverozapadne strane. Početkom 18. st. dvorac i adaptaciju dijela palače Cetinić. Nositelj nadzora bio je
Nova Kraljevica služio je kao vojna utvrda, u čiju su svrhu Arheološki odjel Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog
1702. sagrađena dodatna utvrđenja sa sjeverozapadne primorja Rijeka, a na terenu su bile prisutne arheologinje
strane dvorca, kao i zemljani bastioni sa svih strana. Na Jasna Ujčić Grudenić i Nina Radinović. Za građevinske
samom rtu poluotoka sagrađena je jedna topnička baterija. radove bila je zadužena tvrtka Barić Gradnja d.o.o., a obu-
Kraljevski inženjer David Jacob von Rausendorf zabilježio hvaćali su spuštanje parterne obloge.
je te gradnje na nacrtu iz 1703. godine.
Arheološka sonda postavljena je 3 m od zapadne kule Zemljani građevinski radovi nadzirani su u potpunosti,
prema moru, a sam položaj sonde uvjetovao je otprije osobito ručni iskop prilikom uklanjanja postojeće parterne
497
Biskupija Krk, a sredstva za arheološko istraživanje osigu-

ralo je Ministarstvo kulture.
Istraženo je područje od 40 m2, a označene su 63 stra-

tigrafske jedinice, među kojima se većinom nalaze struk-
ture zidova, podnica i arheološki slojevi. Pokretne nalaze
čini keramika, najvećim dijelom kućno posuđe, te nekoliko
metalnih predmeta, datiranih u antiku, srednji i rani novi
vijek. Evidentirano je 13 posebnih nalaza. Svi su nepo-
kretni nalazi snimljeni geodetskom stanicom.
Sonda D, dužine 9 m i širine 4,60 m, bila je iskolčena uz
istočni bedem kaštela, u međuprostoru tzv. okrugle i austrij-
ske kule. Najviši nalazi struktura i slojeva u sondi D vezani
su uz kasni srednji i rani novi vijek, od kraja 15. st. nadalje.
Na visini od 5,71 m n. v., uza zapadni profil sonde nađen je
zid, odnosno nastavak zida SJ 006, koji je utvrđen prilikom
Radovi u prizemlju palače arheoloških istraživanja 2014. godine. Zid SJ 006 zidan
je od nepravilnih lomljenaca povezanih velikom količinom
obloge kako bi se na vrijeme mogli uočiti i dokumentirati vapnene žbuke. Pruža se u smjeru sjeveroistok-jugoza-
eventualni pokretni i nepokretni arheološki nalazi. Radnici pad, u dužini od 7,72 m i širini od 0,62 m. Nakon 7,72 m zid
su uklanjali podnu oblogu i postojeću šutu kojom je parter Sj 006 okomito se lomi prema istoku (zid SJ 193) u smjeru
objekta u proteklom razdoblju podignut za 30 cm te su se bedema na koji je prizidan. Zid SJ 193 dug je 4,05 m, širok
spuštali još 15 cm ispod najniže razine hodne površine. Tim 0,60 m i visok 0,88 m.
radovima došlo se do razine arheološkog kulturnog sloja, Osim zida SJ 193, nađen je i njemu paralelan zid SJ 199,
no on se nije probijao. Unutar šute pronađeni su ulomci na međusobnoj udaljenosti od 2,25 m, također okomito
arhitektonske plastike (npr. poligonalni stupići), koji su položen na zid SJ 006 i istočni bedem kaštela. Spomenuti
ostavljeni u samom prostoru objekta, kako bi se eventualno je zid dug 3,70 m, širok 62 cm, visok 78 cm, a opusom
mogli uklopiti u budući postav jer će na tome mjestu uskoro gradnje istovrstan je zidovima SJ 006 i 199.
biti smješten Interpretacijski centar maritimne baštine. Na području velikog prolaza u istočnom bedemskom plaštu
kaštela, na visini od 5,48 m n. v. nađeno je kameno popo-
Jasna Ujčić Grudenić đenje, građeno od ploča izlizane gornje plohe, povezanih
žbukom. To se popođenje nalazi na mjestu praga velikog
Summary prolaza u istočnom bedemu kaštela i pruža se dalje, izvan
linije bedema, prema zapadu. Na temelju nalaza u gornjim
Archaeological supervision over the earthworks in the slojevima, to bi popločenje trebalo datirati između 15. i 16. st.
basement of the Cetinić Palace, Frankopanska Street in Najstarije strukture ustanovljene u sondi D vezane su uz
Krk were carried out in December 2017. The supervision 1. st., odnosno vrijeme ranoga Rimskog Carstva. Riječ je
was introduced during the removal of the existing paving o zidovima SJ 235, 226, međusobno okomitog položaja,
in order to identify and document possible movable and te zidu SJ 228, koji je većim djelom preslojen srednjovje-
immovable archaeological finds. A cultural layer was kovnim zidom (SJ 193). Spomenuti zidovi građeni su od
reached, but it was not investigated. pravilno uslojenih klesanaca te vjerojatno pripadaju dvama
zasebnim objektima ranocarskog razdoblja. Prvi je objekt
(južniji) sa sjeverne i zapadne strane omeđen zidovima
(SJ 226 i 235), dok je drugi objekt (sjeverniji) s južne strane
Redni broj: 271 omeđen zidom (SJ 228). Zbog gradnje kaštela i njegovih
Lokalitet: Krk – Frankopanski kaštel aneksnih objekata, koji su ili preslojili ili presjekli spome-
Naselje: Krk nute strukture, ne mogu se ni pretpostaviti njihove dimen-
Grad/općina: Krk (otok Krk) zije. Osim struktura zidova, definiran je i ostatak popođenja
Pravni status: Z-131 vezan uz spomenute strukture. Uz južno lice zida SJ 226
Razdoblje: A, SV, NV nađena je žbukana podnica na visini od 4,50 m n. v., koja
Vrsta radova: sustavno iskopavanje čini podnicu južnijeg objekta.
Osim ranocarske faze gradnje, u sondi D ustanovljena je i
Od 13. listopada do 2. studenog 2017. arheološki je istra- kasnoantička građevinska faza, datirana u 4./5. st. Toj gra-
živan istočni dio dvorišta kaštela u gradu Krku, između đevinskoj fazi pripadaju zidovi SJ 222, 231, 232 i 244.
tzv. okrugle i austrijske kule. Arheološko je istraživanje Spomenuti zidovi preslojavaju dio zidova nastalih u prvoj
obavila tvrtka Arheo Kvarner d.o.o. Voditelj istraživanja fazi gradnje (zid SJ 226), dok se ponovno koristi drugim
bio je Matija Makarun, dipl. arheo., a sudjelovali su apsol- zidovima te se vezuje na njih.
ventica arheologije Mirna Vujović, studenti arheologije Vito Očito u kasnoantičkoj fazi gradnje dolazi do negacije obje-
Benvin, Juraj Makarun, Filip Pavić i Dalibor Branković te kata prve faze gradnje koji se stapaju u jedinstven objekt.
fizički radnik Igor Musulin. Recentnu je podnicu strojno Također, na području sjevernog objekta gradi se novo
uklonio građevinski obrt Bonorić iz Krka. Nositelj je projekta popođenje izliveno u vapnenoj žbuci (SJ 245), na koti od
498
Zidovi SJ 006, 193, 199 te ostaci kamenog popođenja SJ 218 (foto: M. Makarun)
priprema popođenja (SJ 223, 224 227 i 235). Nakon istraži-

vanja nepokretni su nalazi zaštićeni geotekstilom i zatrpani.
Matija Makarun
Summary
The eastern part of Kaštel in Krk, between the so-called round

and Austrian towers, was archaeologically investigated in the
course of October and November 2017. In probe D, over a
surface of 40 m2, established were the remains of a structure
that can be dated between Antiquity and late medieval/early
postmedieval period. The oldest finds belong to the first cen-
tury and can be related to two small structures, which were
Sektor 1 i 2, ostaci zidova (SJ 228, 222, 231 i 232) te podnica (SJ connected together and subdivided by partition walls during
223, 224, 227, 225 i 236) (foto: M. Makarun) the Late Antiquity. In the Late Middle Ages, a structure was
built by the eastern walls of the then existing Kaštel. The
structure covers the area from the so-called Austrian tower
to the southern entrance. It can be dated to the 16th century
based on the finds. A 15th c. stone paving was found under
the threshold of the eastern entrance to Kaštel.
Redni broj: 272

Lokalitet: Krk – katedralni kompleks Uznesenja BDM i
crkve sv. Kvirina
Naselje: Krk
Grad/općina: Krk (otok Krk)
Vrsta radova: sondiranje
Južno lice zida SJ 226 i ostaci žbukane podnice SJ 260 (foto: M. U listopadu i studenom 2017. trajalo je arheološko sondi-
Makarun) ranje u sklopu izrade konzervatorsko-restauratorskih istra-
živanja i elaborata graditeljskog sklopa katedrale u gradu
4,90 m n. v., na koje liježe zid (SJ 244) smjera sjeveroza- Krku. Katedralni kompleks Uznesenja Blažene Djevice
pad-jugoistok. Uz spomenutu fazu gradnje vezani su nalazi Marije i crkve sv. Kvirina smješten je u jugoistočnom dijelu
499
Krka, na k.č. 3091 i k.č. 3092, k.o. Krk. Arheološka istraži-

vanja odvijala su se u vrtu sjeverozapadno uz katedralu.
Voditelj istraživanja bio je Josip Višnjić, mag. arheo., a
zamjenik Siniša Pamić, dipl. arheo.
U drugoj polovici 12. st. ispred pročelja katedrale dogra-

đena je dvoetažna crkva sv. Kvirina, tipološki jedinstvena
na tlu Hrvatske. Prijašnja arheološka istraživanja spominju
i postojanje antičkih termi na tom prostoru, odnosno sje-
verno od katedrale. Arheološki je istražen vrt uz katedralu,
u kojem je u 20. st. bilo spremište za vapno, dok su se
posljednje intervencije dogodile prilikom postavljanja rezer-
voara za naftu.
Tijekom arheološkog istraživanja dokumentirano je više
zemljanih slojeva, struktura te ljudskih kosturnih osta-
taka. Osim najviših zemljanih slojeva u kojima se nalazio
recentan materijal, u svim nižim slojevima javljaju se ukopi
Kosturi pokojnika iz grobova G 10 do G 13, datiranih u 17. st. (foto: pokojnika do matične stijene. Arheološko sondiranje na
S. Pamić) sjeverozapadnom dijelu krčke katedrale otkrilo je postoja-
nje groblja, koje je bilo u uporabi tijekom duljeg razdoblja.
Dokumentirano je dvadeset grobova, s ukopima u drvenim
sanducima, od kojih je troje dječjih. U pravilu su svi polo-
ženi u smjeru sjever-jug, s glavom na sjeveru, dok su dva
kostura s glavom na jugu, a četiri kostura u smjeru istok-
-zapad, s glavom na zapadu. Pronađeno je šest svetačkih
medaljica, od kojih su dvije vezane uz same pokojnike u
grobovima G – 1 i G – 11, a ostale su pronađene u sloju
zemlje u koji su pokapani pokojnici. Uz brončane meda-
ljice pronađene su i četiri kovanice. Najmlađi sloj groblja na
temelju svetačkih medaljica datiran je u 17. st., dok se stariji
ukopi (prema pronađenom novcu iz otprilike 1450. godine)
mogu datirati u kasni srednji vijek, a pojedini ukopi i prije.
Istraživanja su se odvijala do matične stijene, a osim ukopa
pokojnika pronađena je i zidana struktura smjera sjever-
-jug, za koju je nemoguće utvrditi kojem je objektu i s kojom
namjenom pripadala.
Izmiješan je pokretni arheološki materijal iz više razdoblja,
ali razlog je tome i prekopavanje slojeva zemlje prilikom
ukopa pokojnika. Keramički predmeti datirani su u antiku,
tj. od 1. st. pa u kasni srednji vijek i novi vijek do 19. st.
Dječji kostur iz G 20, položen na matičnu stijenu (foto: S. Pamić)
Siniša Pamić
Summary
Archaeological probing within the framework of the conser-

vation and restoration research and study of the complex
of the Cathedral in Krk was carried out in the course of
October and November 2017. The excavations were con-
ducted in the garden SW of the cathedral. Recorded were
20 skeletal burials in wooden coffins. The youngest part of
the graveyard can be dated to the 17th century, as testified
by six bronze medals of saints. Earlier burials can be dated
to the Late Middle Ages based on coins from 1450, and
some of them even before that date. Apart from the skeletal
remains, also found was a north-south oriented structure.
Due to the small surface area encompassed by the probe,
it is difficult to determine its character and period. Pottery
finds can be dated to Antiquity, i.e. from the first century,
over the late medieval and post-medieval periods to the
Pogled na sondu i istočno lice pronađene strukture (foto: S. Pamić) 19th century.
500
Redni broj: 273 Najmlađi ukopi nađeni su blizu površine, na čak 10 cm

Lokalitet: Krk – vila Schinigoi (crkva sv. Lovre) dubine, te su bili položeni uz stubište. Riječ je o grobovima
Naselje: Krk 15, 16, 17 i 18, koji se na temelju nalaza mogu datirati u
Grad/općina: Krk (otok Krk) rani novi vijek, od 15. st. nadalje (sigurno nakon gradnje
Pravni status: postupak u tijeku stubišta jer su mu grobovi podređeni). Kosturi su bili loše i
Razdoblje: A, SV tek parcijalno sačuvani, osim kostura 3 iz groba 15, koji je
Vrsta radova: sustavno iskopavanje bio djelomično poremećen korijenom obližnjeg stabla. Sloj
u kojem su pokojnici bili ukopani sastojao se većim dijelom
Od 3. do 25. studenog 2017. arheološki je istraživan pro- od zemlje pomiješane s raspadnutom žbukom i kamenjem
stor jugozapadnog dijela ostataka crkve sv. Lovre, u njezinu te se stječe dojam da je riječ o sloju nastalom zbog uruše-
eksterijeru. Arheološka je istraživanja obavila tvrtka Arheo nja crkve.
Kvarner d.o.o. Voditelj istraživanja bio je Matija Makarun, Ispod kostura groba 15 nađena je zidana grobnica (grob
dipl. arheo., uz ispomoć apsolventice arheologije Mirne 21), duga 1,44 m i široka 0,80 m, koja prati smjer pruža-
Vujević te studenata arheologije Dalibora Brankovića, Vita nja crkve (sjeveroistok-jugozapad). Zidovi grobnice gra-
Benvina, Filipa Pavića i Jurja Makaruna. đeni su od klesanaca uslojenih u pravilne redove, dok je
pokrov groba činila monolitna kamena ploča, dimenzija
Sondom C1, dužine 9,5 m i širine 5,5 m, istražen je prostor od 144x80x10 cm. Ustanovljeno je da je prilikom gradnje
gotovo 50 m2. Nakon uklanjanja humusnog sloja, u zapad- stubišta grobnica na zapadnoj strani presječena istočnim
nom dijelu sonde locirano je kameno stubište s trima zidanim parapetnim zidom stubišta koji je dijelom i preslojio kamenu
skalinama, nadozidano na južni temeljni zid crkve. Stubište ploču pokrova groba, vremenski smještajući nastanak
je zidano od pravilnih klesanaca, koji su sa zapadne i istočne grobnice prije stubišta. Unutar grobnice nađeni su ostaci
strane obrubljeni manjim parapetnim zidom. Njegova se čak 29 pokojnika. Položaj kostura unutar grobnice upu-
gradnja ne može pripisati prvoj fazi gradnje crkve, već je riječ ćuje na to da je najvećim dijelom služila kao kosturnica. U
o naknadno dodanom građevinskom elementu, nastalom na zapuni je, osim osteoloških nalaza, nađeno deset pojasnih
prijelazu iz kasnog srednjeg u rani novi vijek. pređica, datiranih između 14. i prve polovice 15. st. U isto
Uz nađeno stubište, s njegove istočne i južne strane nađeni razdoblje datira se i kovanica nađena u zapuni.
su grobovi. Riječ je o kosturnim grobovima ukopanima u Ustanovljeno je da je obzid grobnice nastao iznad ukopa
plitku raku. Plitkoća nalaza uvelike je utjecala na njihovo groba u živoj stijeni, gdje je nađen kostur pokojnika in
definiranje. situ. Analizom C-14 datiran je u prvu polovicu 14. st. te
Strukture zidova objekta (SJ 093, 095 i 116) te grobovi u njegovu interijeru i eksterijeru (foto: M. Makarun)
501
je pet grobova koji su pratili pružanje zidova objekta, čime

je ustanovljeno da je bio upotrebljavan u sepulkralne svrhe.
Podno zida SJ 095, u jugozapadnom uglu objekta lociran je
grob 24 s ostacima četiriju pokojnika te u njegovu nastavku
prema istoku grob 27, s ostacima jednog pokojnika. Istočno
od grobnice groba 21 nađen je grob 28, unutar kojeg su
nađeni ostaci jednog pokojnika položenog na živac, iznad
kojeg su nađene dislocirane kosti više pokojnika. Grob 8,
s ostacima jednog pokojnika, nađen je uz grobnicu groba
7, dok su ostaci poremećenoga groba (grob 25) locirani uz
ostatke istočnog zida objekta SJ 093.
Tipološki je riječ o identičnom načinu ukopa, priklesava-
njem žive stijene unutar koje su pokojnici bili položeni na
leđa, u ispruženu položaju, s glavom usmjerenom prema
zapadu.
Unutar objekta, u njegovu sjeveroistočnom uglu, nalazi se
grobnica groba 7, otkrivena još 2014. godine. Riječ je o zida-
noj grobnici, koja smjerom pružanja prati crkvu. Grobnica
je konstruirana na način da su zapadni i istočni perimetralni
zidovi grobnice zidani na južni temeljni zid crkve, odnosno
zid crkve njezin je sastavni dio. Grobnica je čak sjevernim
dijelom umetnuta unutar linije zida crkve, čime se dolazi do
zaključka da je zidana u isto vrijeme kad i crkva. Kosina
sjevernog i južnog zida grobnice upućuje na to da je riječ
o nadsvođenoj grobnici čija je gradnja karakteristična za
starokršćansko razdoblje. Ipak, toj dataciji, temeljenoj na
opusu njene gradnje, ne odgovaraju nalazi unutar grobnice
Ispražnjena grobnica groba 21 (foto: M. Makarun) (ostaci minimalno četiriju pokojnika u ležećem položaju,
glave usmjerene prema zapadu). Uz pokojnike su nađene
se vremenski podudara s pokretnim nalazima u zapuni sveukupno četiri pojasne pređice, datirane između 14. i
kosturnice. Oko grobnice ustanovljeni su grobovi, ukopani 15. st., što pomiče dataciju gotovo za tisućljeće.
u običnu raku, smještajem podređeni grobnici groba 21. Pretpostavka o reupotrebi grobnice u kasnom srednjem
Sjeverno od groba 21, u međuprostoru između groba i sje- vijeku dokazana je nalazom grobova 8 i 28, koji su ukopani
vernog zida crkve ustanovljen je grob 19 s dvama pokoj- uz postojeću grobnicu, a analizom C-14 datirani su u 12. st.
nicima položenima na leđa, koji su položajem pratili smjer To upućuje na to da je grobnica starija od 12. st., kako su
pružanja crkve. Južno uz grobnicu 21 lociran je grob 20, datirani grobovi 8 i 28 koji ju okružuju, te da je reupotrije-
s pokojnikom ukopanim u raku, koji je smjerom pružanja bljena u 14. st.
pratio smjer pružanja grobnice groba 21, odnosno crkve Ustanovljeno je da se počevši od 14. st. dogodilo snižavanje
sv. Lovre. terena u eksterijeru i u interijeru crkve. Sloj taraca, odnosno
Južno od grobnice 21 te podređeni toj grobnici, smješteni kamenog popođenja s nalazima kasnosrednjovjekovne i
su pokojnici iz groba 22. Stanjem sačuvanosti kosturnih ranonovovjekovne keramike, nađen je ispod nivoa najviše
ostataka i načinom ukopa nisu se razlikovali od većine točke grobnice groba 7. Na istoj koti locirana je i monolitna
ukopa, odnosno pokojnici su bili položeni na leđa, u ispru- kamena ploča, pokrov groba 21. Ipak, najevidentniji dokaz
ženom položaju, s rukama povijenim u laktovima, podlak- snižavanja hodne površine jest nalaz stubišta uz crkvu, čija
tičnim dijelom položenim na torzalnom ili abdomenalnom se najniža stuba nalazi na koti od 8,11 m n. v.
dijelu. Ipak, smjerom pružanja u smjeru sjeverozapad- Tri zida grobnice, odnosno zapadni, južni i istočni, djelo-
-jugoistok odudarali su od ostatka grobova. Te je grobove mično su razrušeni na gornjim dionicama prilikom nivela-
presjekao ukop (SJ 094) dug 5,5 m i širok 0,70 m, koji je bio cije hodne površine te je najvjerojatnije prilikom toga grob-
djelomično ustanovljen duž južnog profila sonde. nica reupotrijebljena.
Važan nalaz ovogodišnjeg istraživanja odnosi se na ostatke Kronološki gledano, grobnicu groba 7 na temelju načina
temelja zidova (SJ 095, 093 i 116), koji su u cjelini s južnim gradnje i stratigrafskog međuodnosa s okolnim grobovima
zidom crkve formirali pravokutan objekt u blizini prezbite- (grob 8 i 28) treba datirati u prvu fazu, istodobnu gradnji
rija. Taj je objekt s južne strane obrubljivao zid SJ 095, a s crkve. Način gradnje upućuje na to da je bila riječ o nad-
istočne zid SJ 093, koji je ustanovljen samo u tragu žbuke svođenoj grobnici, fino ožbukanih zidova.
nanesenom na živu stijenu. Sa zapadne strane definirani Datacija grobnice u starokršćanski period opravdana je
su tragovi žbuke nanesene na preklesan živac, smjera jer je uz sjeverni zid crkve u eksterijeru već nađena grob-
sjeverozapad-jugoistok, koji s južnim zidom crkve zatvara nica datirana u drugu polovicu 5. st. te postoji arheološka
gotovo pravi kut. Vanjske dimenzije objekta iznosile su potvrda ukopa u tom periodu. Načinom gradnje vrlo slična
7,48x4,53 m, a unutarnje 5,54 x 2,60 m. grobnica locirana je i uz istočni začeljni zid crkve (grob 10),
Unutar objekta, isključujući grobnicu groba 21 te grobove 19, međutim bila je nađena ispražnjena, tako da nema čvrstih
20 i 22, koji su nastali nakon uništenja istog objekta, nađeno podataka o vremenu njezina nastanka.
502
Druga faza ukopa odvijala se u 12. st. Ukopavalo se u and testify to its sepulchral use. The skeletal remains of
objektu koji se nalazi uz južni zid crkve u blizini prezbite- grave 8 were radiocarbon dated to the 12th century, but
rija i uz njega. Pokojnici su bili položeni u iskopanu raku u they do not point to the time of the building`s construction.
živoj stijeni u ispruženom položaju, glave usmjerene prema In upper layers, there was a tomb of grave 21, also used as
zapadu. Osim kosturnih ostataka pokojnika, nisu nađeni an ossuary, as well as four more graves buried directly into
nikakvi nalazi. Grob 8 nađen unutar objekta ukopava se the ground at the turn of the 15th century, when the building
direktno uz grobnicu groba 7. Moguće je da grobnica 7 had already ceased to exist. The latest burial horizon can
određuje mjesto poštovanja, odnosno mjesto ad sanctum be dated to the post-medieval period as testified by four
te postaje epicentar ukopa u 12. st. graves and a stone staircase.
Uz objekt, s njegove zapadne strane nađen je još jedan
pokojnik (grob 23), koji smjerom pružanja također prati
smjer pružanja ostalih grobova iz 12. st. te se načinom
ukopa u živoj stijeni ne izdvaja od drugih. Redni broj: 274
Lokalitet: Kvarner – mezolitička nalazišta (Podosojna,
Gradnja zidane grobnice groba 21 označava novu fazu Loza I, Vlaška peć, Podpribeniš)
ukopa, u vrijeme kad objekt uz južni zid crkve više ne postoji. Naselje: Mošćenička Draga, Kastav, Povile, Čavle
Gradi se grobnica od pravilnih klesanaca koja se mani- Grad/općina: Mošćenička Draga, Kastav, Novi Vino
rama gradnje u potpunosti razlikuje od grobnice groba 7. U dolski, Čavle
grobnicu se ukopavalo u dvama navratima. Najstariji ukop, Pravni status: –
onaj na dnu, datiran je u 13. st. Riječ je o ukopu u živoj Razdoblje: P
stijeni te se može povezati s drugom fazom grobljanskog Vrsta radova: terenski pregledi
objekta. Iznad žive stijene zida se grobnica, unutar koje
su nađeni ostaci 29 pokojnika. Kosti nađene unutar grob- U ljeto i jesen 2017. organizirana je posljednja sezona,
nice bile su dislocirane, na temelju čega je zaključeno da je od predviđenih triju, projekta koji se bavi terenskim istra-
riječ o kosturnici. S pomoću nalaza ukopi su datirani u 14. i živanjem mezolitika na Kvarneru, na kopnenom dijelu
15. st., a na temelju nalaza deset pojasnih pređica (gotovo Primorsko-goranske županije.
istovrsnih onima nađenima u grobnici groba 7), zaključeno
je da se grob 7 reupotrebljava u 14. st., kad se ukopava u Ovogodišnje istraživanje bilo je usmjereno na revizijske pre-
grobnicu groba 21. glede otprije poznatih nalazišta na otvorenom te utvrđivanje
Ukopava se i sa sjeverne i južne strane grobnice groba 21. novih mezolitičkih nalazišta na otvorenom. Osim terenskih
Riječ je o ukopima u rake pokojnika položenih na leđa, od radova, naglasak je bio na stvaranju baze podataka i GIS-a.
kojih tri prate smjer pružanja grobnice (groba 21), dok su tri Potreba za takvim programima nametala se jer je mezoli-
okomito položena na njih. Posljednja tri spomenuta groba tik razdoblje koje je uvelike zanemareno unutar arheološke
preslojila su južni zid (SJ 095) objekta, čime se bez sumnje struke, a pogotovo je to slučaj na području Primorsko-
može konstatirati da objekt u trenutku njihova ukopa (od -goranske županije. U isto vrijeme, nalazišta su zbog zaba-
14. do 15. st.) više ne egzistira. čenosti često izložena neinformiranim i nezainteresiranim
Krajem 15. st. gradi se stubište uz crkvu. Taj se građevinski prolaznicima, koji ih ilegalno istražuju i devastiraju. Jedan
zahvat može povezati s obnovom crkve koju je potaknuo Ivan je od glavnih ciljeva tog projekta evidentiranje mezolitičkih
Frankopan 1480. godine, prilikom čega se teren dalje nive- nalazišta te njihova valorizacija, kako bi se utvrdile smjer-
lira. Grobnica 21 presječena je i preslojena prilikom gradnje nice za njihovu adekvatnu zaštitu i eventualnu prezentaciju.
stubišta na zapadu, čime izlazi iz funkcije. Nakon tog građe- Ovogodišnja terenska istraživanja, koja su bila dio pro-
vinskog zahvata dolazi do novog vala ukopavanja uz crkvu. jekta „Mezolitik Kvarnera”, važan su doprinos problematici
Riječ je o grobovima nastalima nad grobnicom 21 te s njene poznavanja i shvaćanja mezolitičkih lokaliteta na Kvarneru.
južne strane. Te se grobnice mogu povezati s grobovima
(grob 3, 4, 5 i 6) nađenima tijekom istraživanja 2014. godine.
Riječ je o ukopima u pliće rake. Nastanak tih grobova mora
se datirati u vrijeme kada samostan više ne postoj. U vizitaciji
biskupa Bemba 1565. navodi se da je oko crkve u širini od
jednog koraka bio prostor za ukapanje stranaca i osuđenih
na smrt, što odgovara poziciji grobova nađenih pri površini.
Matija Makarun
Summary
The area to the south of the remains of St Lawrence

(Sv. Lovro) was archaeologically investigated in 2017. The
research within probe C1 of 50 m2 revealed a rectangular
building measuring 7.48 x 4.53 m, built against the outer
face of the southern wall of the church. Inside were found
five graves that belong to a single phase of the building, Položaji nalazišta na DOF-u Državne geodetske uprave, 2011.
503
s tog lokaliteta čuvaju se na više mjesta (Pomorski i povi-

jesni muzej Hrvatskog primorja, Arheološki muzej Istre), a
samo je nalazište nedovoljno zaštićeno, stoga je predložena
pravna zaštita i zatvaranje pećine. Prema literaturi, istra-
žena je manja površina pećine, međutim velik broj nalaza
koji su u ilegalnom opticaju, a zna se da potječu iz Brgujčeve
loze, govori o tome koliko je na meti sakupljača i entuzijasta.
U kanjonu Mošćenićke drage nalazi se Podosojna peć.
Lokalitet su istraživali Mirko Malez i Ranko Starac, prvi
jednom manjom sondom 1970., a drugi u trima navratima
(1987., 1988. i 1997.), istraživši pritom ukupnu površinu
od 45 m2. Pećina je, sudeći po gustoći nalaza te nategnu-
toj identifikaciji nalaza kao mezolitičkih, interpretirana kao
povremena lovačka stanica. Ta su istraživanja pokazala da
i ondje često zalaze „arheolozi amateri”, koji odnose sve
što nađu. Na površini je teško naći kremene artefakte.
Najvažniji lokalitet istražen ove godine jest Podpribeniš
Nalazište Podpribeniš, s naznačenom lokvom na DOF-u Državne na području općine Čavle. Radi se o nalazištu na otvore-
geodetske uprave, 2011. nom, visinskoj lovačkoj stanici. Podpribeniš je planinska
udolina u čijoj se sredini nalazi izvor vode. Taj izvor nije
Terenski su pregledi bili koncentrirani na visinske dijelove živ te voda ne tvori potok nego lokvu, međutim radi se o
županije, područja općine Čavle. Osim terenskih pregleda, vodi koja nikada ne presahne. Područje i danas posjećuje
revizijski su pregledana nalazišta Vlaška peć, Loza (u razna divljač, od srna i jelena do lisica i medvjeda. Osim
Kastvu) i Podosojna peć. njih, čini se da dolaze i divlje svinje, koje ruju u potrazi za
Vlaška peć nalazi se desetak kilometara sjeverno od Senja, gomoljima i korijenjem te arheolozima uvelike olakšavaju
iznad uvale Kozica (i autokampa), prateći kanjon koji uvalom posao. Udolina je prekrivena gustom travom, koja svojim
završava na otprilike 120 m iznad obale. Nalazište je otprije korijenjem tvori debeo humusni sloj, a divlje svinje rujući
poznato kao prapovijesno te kao mjesto nalaza glagoljičkih okrenu cijeli busen zajedno s tim slojem te se na taj način
grafita. Ulaz u pećinu okrenut je prema zapadu, širok je te sediment ogoli pa su mogući terenski pregledi. Terenski
je pećina dobro osvijetljena. Sastoji se od jedne prostrane je pregled planiran primjenom shovel testa te je, ovisno
ovalne dvorane kojoj se tlo strmo spušta, tako da visinska o rezultatima, planirano iskopavanje jedne do dviju sondi
razlika od ulaza do kraja pećine iznosi 35 m. Strop se u ulaz manje površine, međutim to nije bilo moguće jer nisu pri-
nom dijelu urušio te prekrio hodnu površinu do otprilike tre- kupljene dozvole svih vlasnika te je teren samo intenzivno
ćine dvorane. Srednji je dio donekle zaravnjen i tvori svoje- pregledan, uz pomoć rovanja divljih svinja.
vrsnu terasu te je bogat sedimentom. Pećina je istraživana Osim same udoline Podpribeniš, pregledane su i dvije
60-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je utvrđeno da je susjedne udoline, ukupne površine oko 60 hektara. Nađeno
uglavnom upotrebljavana tijekom brončanog doba, među- je 15-ak kremenih artefakata, od kojih se neki po tehno-
tim nalazi potvrđuju i uporabu tijekom ranog eneolitika i neo- loškoj izvedbi mogu datirati u mezolitik. Sama je gustoća
litika. Na temelju dojave kolekcionara, stvorila se sumnja da nalaza najveća u uskom pojasu oko lokve, a kako se kon-
nalazište sadrži i starije slojeve. Prilikom pregleda utvrđeno centrično ide dalje od lokve, nalaza je sve manje. Preostale
je da je većina površine koja sadrži sediment u kojem se dvije udoline, iako po svojoj konfiguraciji identične
može istraživati već prekopana tijekom spomenutih istraži- Podpribenišu, nisu dale nikakve nalaze. Može se zaklju-
vanja. Urušenje stropa uvelike je smanjilo mogućnosti istra- čiti da je lokva glavni čimbenik u tvorbi te visinske lovačke
živanja tog lokaliteta. U materijalu vidljivom na površini nije stanice. Jednako tako, na temelju literature te razgovora s
nađeno ništa što bi upućivalo na uporabu nalazišta tijekom lokalnim arheolozima, može se zaključiti da je i ondje uče-
mezolitika. Međutim, s obzirom na to da se spominju nalazi stala aktivnost amatera. Nažalost, osim pravne zaštite u
ostataka kućica i ljuštura morskih mekušaca te kopnenih vidu upisa u Registar, nema pravog lijeka za takve ilegalne
puževa, a sada ih na površini uopće nema, može se zaklju- radnje. To je nalazište izrazito vrijedno zbog toga što je riječ
čiti da pećinu često posjećuju arheolozi amateri te da sku- o jedinoj poznatoj visinskoj lovačkoj stanici u Primorsko-
pljaju površinske nalaze. -goranskoj županiji (istarski su pandan Lokve na Ćićariji).
Brgujčeva loza ili Loza I kod Kastva poznato je nalazište Nakon terenskog rada, dobiveni podaci implementirani su
istraživano 1954. i 1971. (Mirko Malez) te ponovno 1990-ih u GIS, s bazom podataka.
(Ranko Starac). Tim je istraživanjima utvrđeno postojanje
slojeva koji sadrže kremene artefakte, datirane u mezolitik. Literatura
U maloj je sondi nađeno više stotina kremenih alatki. S obzi-
rom na svoj položaj na 705 m n. v. te gustoću i vrijednost Malez 1987 M. Malez, Pregled paleolitičkih i mezolitičkih
nalaza, može se zaključiti da je ta pećina upotrebljavana kultura na području Istre, u: Arheološka istraživanja u Istri i
tijekom mezolitika za duže boravke većih grupa ljudi te da Hrvatskom primorju, Izdanja HAD, 11, Pula, 1987: 3 – 47.
se radi o glavnom sezonskom staništu. Pećina kao arheo-
loški lokalitet i dio baštine svakako je najvrjedniji mezolitički Mia Rizner
lokalitet u Primorsko-goranskoj županiji. Nažalost, nalazi Paula Androić Gračanin
504
Summary Namjera je bila pokušati ubicirati prvobitnu lokaciju starog

naselja Liča, koje se navodno ondje rasprostiralo, od 15. st.
The final season of a Kvaner Mesolithic field research pro- bivalo naseljavano i napuštano u nekoliko navrata, da bi
ject was carried out in the course of Summer and Autumn polovicom 18. st. ta pozicija u potpunosti bila napuštena,
2017. The research was focused on revisionary field survey a naselje preseljeno na suprotnu stranu polja, poziciju
of previously recorded sites and identifying new open-air današnjeg Liča.
Mesolithic sites. Apart from the field work, the research Detaljno su rekognoscirane lokacije Pod Sv. Ivan, Lokvice,
also aimed at developing a database and GIS data, with Pleća, Turinj i Razlive. Spomenuti dio polja danas služi
the aim of recording and evaluating the Mesolithic sites. za ispašu, stoga ekstenzivni terenski pregledi ondje nisu
The field survey was concentrated on highland parts of the učinkoviti, no zahvaljujući prekopavanjima divljih životi-
County, i.e. the territory of the Čavle Municipality. The revi- nja, vjerojatno u potrazi za hranom, na poziciji Turinj/Pod
sionary field surveys included the following sites: Vlaška Sv. Ivan, prilikom premetanja humusnog pokrova na povr-
peć, Loza (in Kastav) and Podosojna peć. šini se pojavila razmjerno velika količina fragmenata finijeg
i grubog keramičkog posuđa, ulomaka kasnosrednjovje-
kovne i ranonovovjekovne keramike.
Redni broj: 275 Geofizička istraživanja

Lokalitet: Lič – Turinj, Turinj/Pod Sv. Ivan Planirana geofizička prospekcija provedena je na lokalitetu
Naselje: Lič Turinj, pretpostavljenoj lokaciji crkve sv. Marije Magdalene,
Grad/općina: Fužine koju su krajem srednjeg vijeka navodno podigli prvi sta-
Pravni status: – novnici Liča. Lokalitet se nalazi na omanjem uzvišenju, a
Razdoblje: SV, NV danas su jedva vidljivi ostaci veće građevine, orijentirani
Vrsta radova: terenski pregledi, geofizička istraživanja u smjeru jugoistok-sjeverozapad. Godine 2012. i 2015.
to je područje probno istraženo, prilikom čega su okvirno
U listopadu 2017. Istraživački i edukacijski centar, zajedno definirane dvije različite strukture, čiji perimetralni zidovi
sa suradnicima, nastavio je arheološko istraživanje polja Lič nisu u potpunosti istraženi. Nedestruktivnom metodom
(Gorski kotar). Aktivnosti su bile dio projekta „Lič (Fužine) istraživanja namjeravao se razjasniti odnos tih struktura,
arheološka zona Ličko poljeˮ. U ovogodišnjim istraži-
vanjima sudjelovali su dr. sc. Fabian Welc (Uniwersytet
Kardynała Stefana Wyszyńskiego w Warszawie, RM Terra),
doktorandi varšavskog sveučilišta (UKSW), Kamil Rabiega
i Karolina Łuniewska, a istraživanja je koordinirala arheolo-
ginja Paula Androić Gračanin. U sklopu projekta pregledani
su sjeveroistočni i istočni dio polja Lič te je uslijedila geofiz
ička prospekcija lokaliteta Turinj (Sv. Magdalena), također
smještenog u istočnom dijelu ličkog polja. Terenske radove
financijski je poduprlo Ministarstvo kulture.
Terenski pregledi
Mikrolokacije unutar polja Lič odabrane su na temelju povi-
jesnih, kartografskih i sekundarnih izvora te su detaljno
pregledane. Reambulacijom su bile obuhvaćene pozicije
Bilušina, Luka, Pirovište, Luški, Turinj, Ječmene i Pod
Sv. Ivan, koje se nalaze u sjeveroistočnom i istočnom Pozicija uočenih pokretnih površinskih nalaza; pogled prema Sv.
dijelu polja, te njihovo zaleđe, točnije pozicije Krč i Plasina. Ivanu (foto: P. Androić Gračanin)
Lokalitet Turinj (foto: K. Rabiega) Geofizička istraživanja na lokalitetu Turinj (foto: K. Rabiega)
505
snažan magnetski kontrast u odnosu na okolne sedimente

pješčane gline, koji sadrže znatnu primjesu minerala
željeza. Sjeverozapadno od objekta, gdje se rasprostire
drugi manji objekt naznačen u sondažnim istraživanjima
2015., magnetski plan otkriva nekoliko zidova različite
orijentacije. Samo na temelju rezultata tih mjerenja, tj.
magnetskih podataka, teško je reći jesu li oni dio istog kom-
pleksa ili pak negacija većeg objekta, nastali u mlađoj fazi
funkcioniranja tog lokaliteta.
Literatura
Hirc 1996 D. Hirc, Gorski kotar: slike opisi i putopisi,

Pretisak, Rijeka, 1996.
Laszowski 1923 E. Laszowski, Gorski kotar i Vinodol: dio
državine knezova Frankopana i Zrinskih, Mjestopisne i
povijesne crtice, Zagreb, 1923.
Mihelić, Androić 2013 S. Mihelić, P. Androić, Lič – Turinj,
HAG, 9/2012, Zagreb, 2013: 512, 513.
Mihelić, Ujčić Grudenić 2016 S. Mihelić, J. Ujčić Grudenić,
Lič – Turinj, HAG, 12/2015, Zagreb, 2016: 472 – 474.
Rački 1948 A. Rački, Iz prošlih dana općine Liča i Fužine,
Rijeka, Narodna štamparija Rijeka
Paula Androić Gračanin

Fabian Welc
Summary
Archaeological investigation at the Lič Polje (Gorski kotar)

were carried out in the course of October 2017. Its charac-
ter was twofold as it included a field survey in the NE and
eastern part of Lič and a geo-survey of a small locality in
Rezultati magnetnog mjerenja i idejni model (izradio: F. Welc) that area. The field survey of the site of Turinj/Pod Sv. Ivan
showed a high concentration of late medieval and early
a na temelju rezultata geofizičke prospekcije pokušao se post-medieval archaeological finds, which might indicate a
detaljnije definirati karakter tog lokaliteta. Primijenjena je wider area of the original village of Lič, whose supposed
magnetna metoda, koja bilježi različita magnetska svojstva location has been sought at the foot of eastern slopes of
tla, stijena i arheološke značajke (primjerice varijacije u the mountains that enclose the Lič Polje. The latter hypoth-
odnosu na pozadinsku vrijednost zemaljskog magnetskog esis should be tested by other research methods such
polja). Upotrebljavan je gradiometar Bartington Grad601 as excavations or non-invasive prospective (geophysi-
tipa fluxgate, koji se upotrebljava za mjerenje varijacija cal) methods. The geophysical survey was carried out on
magnetskog polja koje su uzrokovane različitim anomali- a potential early medieval locality in Turinj. The results of
jama pod zemljom. Mjerni poligon bio je dimenzija 27x15 m, the magnetic method point to a sacred building, but other
okvirno orijentiran duž osi sjeveroistok-jugozapad, prateći recorded and discovered structures are unclear, and there-
smjer pružanja na površini vidljivih struktura. Iako je čitavo fore, this location demands further research.
područje snažno antropogeno transformirano, što je znatno
pogoršalo dio rezultata istraživanja, mjerenja su otkrila jake
magnetske anomalije ispod površine tla, koje generiraju
ostaci objekta pravokutnog u tlocrtu, orijentacije jugoistok- Redni broj: 276
-sjeverozapad. Rezultati magnetne metode pokazuju da je Lokalitet: Novi Vinodolski – utvrda Lopar
sjeverozapadni zid tog objekta vrlo vjerojatno polukružnog Naselje: Novi Vinodolski
obrisa (apsida?). Nadalje, čini se da unutrašnjost objekta Grad/općina: Novi Vinodolski
poprečnim zidovima nije podijeljena u manje prostorije. Uz Pravni status: Z-6858
jugozapadni zid objekta javlja se široka anomalijska zona Razdoblje: A, SV
s velikim amplitudama, znatno kontrastna okolini, što se Vrsta radova: sustavno iskopavanje
može tumačiti kao anomalija suvremene instalacije (ondje
je postavljena kapelica s betonskom bazom). Vrijedno je Od 21. do 31. kolovoza 2017. arheološki je istraži-
napomenuti da obrisi građevine znače uglavnom nega- vana utvrda Lopar u Novom Vinodolskom. Nositelj pro-
tivne magnetske anomalije (svijetle boje), što sugerira da jekta je Služba za arheološku baštinu Hrvatskog resta-
je podzemni dio također građen od vapnenca, koji uzrokuje uratorskog zavoda. Voditelj istraživanja bio je Andrej
506
Utvrda Lopar, sjeverna kula tijekom iskopavanja (foto: M. Baričević) Utvrda Lopar, tlocrt utvrde (izradio: A. Janeš)
Janeš, dipl. arheo., dok je zamjenica voditelja bila Mateja godine, pokazala se znatno drugačija situacija. Ispod sloja
Baričević, dipl. arheo. U istraživanju su sudjelovali dje- urušenja u većem dijelu sonde nije bilo recentnog sloja
latnici HRZ-a: Ana Fundurulić, mag. arheo., i Tihomir SJ 109. Njegovi su tragovi nađeni samo u zapadnom dijelu
Percan, dipl. arheo., te šest studenata s Odsjeka za sonde. Taj se sloj može povezati s miniranjem ostataka
arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu utvrde i ostacima srušenog zida na tome mjestu. U ostatku
(Marko Babeli, Marin Emić, Katarina Lukić, Marko Skuliber, sonde sjeverno od zida SJ 008 došlo se do razine sloja
Sebastijan Stingl i Luka Štefan). Radove je stručno nadzi- SJ 136 (sloj sivosmeđe prašnjave zemlje), s velikom količi-
rala Mia Rizner, dipl. arheo., iz Konzervatorskog odjela u nom nalaza životinjskih kostiju, školjaka i srednjovjekovne
Rijeci. Istraživanja je financiralo Ministarstvo kulture. keramike. Iskop je zaustavljen na razini sloja sivkaste kom-
paktne zemlje (SJ 135).
Istražena je površina od približno 60 m². Iskopavanjem Definiran je spoj zidova SJ 008 i SJ 006 te je utvrđeno da
je zahvaćeno područje samoga sjevernog vrha utvrde, je dobrim dijelom očuvan s manjim oštećenjem na samom
odnosno sonda 15, koja se nastavlja sjeverno od sondi vrhu. Istočno od zida SJ 006, u uskom je iskopu većim dije-
13 i 14 iz 2015. te istočno od zapadnog produžetka sonde lom iskopan sloj urušenja SJ 003 te tanak kulturni sloj koji
13 iz 2016. godine. Zahvaćena je puna dužina zapad- se nalazio na kamenu živcu.
nog zida sjevernog dijela utvrde (SJ 008) te spoj s istoč-
nim zidom sjevernog dijela utvrde (SJ 006). Širina zida Literatura
iznosi 2,58 m, dužina vanjskog lica 17,25 m, a unutarnjeg
12,74 m. Mjestimice su vidljivi tragovi oštećenja nastalih Janeš 2012 A. Janeš, Novi Vinodolski – utvrda Lopar, HAG
prilikom sadnje stabala 1962. godine. Prilikom iskopava- 8/2011, 2012: 470 – 472.
nja samog vrha utvrde do kraja je istražena sonda 4, koja Janeš 2014 A. Janeš, Novi Vinodolski – utvrda Lopar, HAG
je djelomično iskopana prilikom probnih iskopavanja 2011. 10/2013, 2014: 411, 412.
godine. Do kraja je istražena površina južno od zidova SJ Janeš 2014a A. Janeš, Nove spoznaje o utvrdi Lopar u
006 i SJ 008 te je time u cijelosti istraženo područje sjever- Novom Vinodolskom, Preliminarni rezultati arheoloških
nog, trokutastog dijela utvrde. S te je strane ispod većeg istraživanja 2011.-2013., Vinodolski zbornik, 15, Crikvenica,
sloja urušenja (SJ 003) iskopan sloj urušenja sa žutom 2014: 7 – 30.
žbukom (SJ 027). Ispod njega nalazi se sloj tamno smeđe Janeš, Pleština 2015 A. Janeš, I. Pleština, Utvrda Lopar
zemlje (SJ 043), koji je datiran u drugu polovicu 10. i prvu u Novom Vinodolskom – antička i srednjovjekovna utvrda:
polovicu 11. st. Ispod njega istražen je sloj tamne zemlje istraživanja 2011. i 2012. godine, Izdanja HAD, 30, Zagreb,
SJ 102, u kojem se nalazila brončana S-karičica, koja se 2015: 67 – 75.
može datirati u 10. st. Ispod tog sloja istraženi su slojevi Šiljeg 2001 B. Šiljeg, Vojna arhitektura justinijanovog doba
zapečene zemlje i pepela. Cijela zamršena stratigrafija u na sjevernom Hrvatskom primorju, magistarski rad, 2001.
samom vrhu sjeverne kule leži na kamenu živcu. U istoč-
nom su dijelu očuvani ostaci mogućeg žbukanog poda. Andrej Janeš
Sjeverno od zida SJ 008 i spoja sa zidom SJ 006 uklo-
njene su velike količine urušenja (SJ 003). Prilikom čišće- Summary
nja zidova utvrđeno je da je gornji rub zaravnan i prekriven
šljunkom zbog izrade puteljka prilikom uređenja okoliša The fortress of Lopar fortress was archaeologically investi-
utvrde 1962. godine. Iako se očekivala slična stratigraf- gated in the course of August 2017. The investigated area
ska slika kao u zapadnom produžetku sonde 13 iz prošle encompassed about 100 m2 in the northern part of the
507
fortress. The western wall of the northern part of the fortress kompleks, čija je gradnja prilikom prijašnjih istraživanja
and its northernmost part, i.e. its junction with the eastern datirana između 2. i 3. st., no kako ovogodišnja istraživanja
wall were fully investigated. The wall is 2.58 m wide. The dokazuju, tijekom ranog srednjeg vijeka, odnosno između
outer face is 17.25 m long, and the inner 12.74 m. The 9. i 11. st., bio je oblikovan u crkvu s trima apsidama. Kako
traces of masonry damage resulting from tree-planting in su pokazali prvi rezultati istraživanja, antički je kompleks
1962 were visible occasionally. Medieval layers deposited sadržavao gospodarske instalacije, dok je materijal upući-
on the bedrock were investigated on the inner side. The vao na vrlo intenzivnu uporabu. Glavni doprinos prošlogo-
junction of the walls SU 008 and SJ 006 was identified. It dišnjeg istraživanja posebno se odnosi na prepoznavanje
was well-preserved apart from partial deterioration of the jake kasnoantičke faze u 5. i 6. st., kada su sklopu nado-
upper segment. dane nove prostorije. Taj je kompleks napušten u još uvijek
nedovoljno definiranom razdoblju, nedugo nakon 6. st., no
sigurno je da je malena srednjovjekovna crkva podignuta u
već napuštenoj i djelomično uništenoj zgradi.
Redni broj: 277 Ovogodišnja iskopavanja bila su koncentrirana na prostor
Lokaliteti: Omišalj – Fulfinum – Mirine unutar donje prostorije središnje zgrade (4.1d), na mjestu
Naselje: Omišalj južnog produžetka (4.1h) i u naknadno pridodanim prosto-
Grad/općina: Omišalj (otok Krk) rijama na sjeveru (4.1e i 4.1f).
Pravni status: Z-5016 Iskopavanje prostora 4.1e i 4.1f omogućilo je prije svega
Razdoblje: A, SV da se potvrdi relativna kronologija gradnji koje tvore te
Vrsta radova: sustavno iskopavanje prostore: sada je sigurno da su zidovi 4.116, 4.117 i 4.118
organski vezani te time i suvremeni. Navedeni su zidovi
U travnju 2017. arheološki je istraživan prigradski sklop naslonjeni na zid 4.101 nakon njegove gradnje te su time
poznat pod nazivom „troapsidalna crkva” na lokalitetu mlađi. Stratigrafski odnosi uočeni 2016. između zidova
Mirine – Fulfinum pokraj Omišlja. Radovi su trajali dva 4.118, 4.101 i 4.128 omogućuju sa sigurnošću tvrditi da su
tjedna i nastavljali su se na iskopavanja započeta na prostorije 4.1e i 4.1f dodane tek u trećoj fazi, koja se tre-
istome mjestu prethodne godine. Istraživanja su se odvi- nutačno može samo okvirno datirati u mlađu fazu kasne
jala u okviru školskog terena Sveučilišta Franche-Comté, antike. Iskopavanje površine očuvane hodne razine u gor-
organiziranog u suradnji s Općinom Omišalj, u okviru pro- njim dijelovima spomenutog aneksa potvrđuje to datiranje,
jekta „Arheološki park Mirine – Fulfinum”, koji podržava uglavnom zahvaljujući otkriću keramičkih ulomaka iz kasne
Ministarstvo kulture. antike.
U sektoru 4.1h nastavljeno je iskopavanje na razini kanala
Navedeni lokalitet nalazi se približno 150 m sjeveroza- 4.136, djelomično otkrivenog prošle godine. Taj kanal, vrlo
padno od velike ranokršćanske crkve na Mirinama. Taj kvalitetno građen od opeke i reupotrijebljenih tegula, s pod-
logom od mozaika od terakotnih tesera, započinje šahtom
te se u blagom padu spušta do bazena velikim dijelom
ukopanim u živu stijenu. Taj je bazen pravokutnog tlocrta,
dubok oko 1 m. Građen je u jami iskopanoj u stijeni u
zemlji, a zidovi su pažljivo prekriveni debelim slojem hidra-
uličkog morta, koji osigurava njegovu hidroizolaciju. Dno
bazena također ima mozaičan pod, sastavljen od debelog
sloja žbuke i terakotnih tesera, identičnih onima u kanalu.
Prema trenutačnim spoznajama, tu kvalitetno građenu
instalaciju treba pripisati ekonomskoj funkciji prve faze
kompleksa. Šaht 4.135, otkriven 2016., mogao je služiti za
prijem tekućina iz preše (ulja, vina?), čiji bi se temelj mogao
prepoznati u zidanoj strukturi 4.137, koja se nalazi u kutu
zidova 4.105 i 4.127.
Prilikom daljnjeg iskopavanja u zapadnom dijelu tog pro-
stora, u kutu koji tvore zidovi 4.127, 4.138 i 4.144, otkriven
je sloj kovačkog otpada, u kojem vrlo velik broj troske doka-
zuje postojanje vjerojatne kovačnice u blizini. Ta radionica
zasad nije dobro datirana, a ugljen i arheološki materijal
otkriveni u tim slojevima još nisu analizirani. Međutim, taj
se sloj vjerojatno može datirati u mlađa razdoblja kasne
antike, na temelju stratigrafskih odnosa koji otkrivaju pri-
lično jasnu relativnu kronologiju.
Iskopavanje prostora 4.1d omogućilo je da se otkriju odluču-
jući elementi u vezi s pitanjem funkcije te zgrade u mlađim
fazama. Iznenađujuće bogata i složena stratigrafija za tu
vrstu lokaliteta u regiji omogućuje razumijevanje evolucije
Zračna snimka zone nakon istraživanja 2017. g. (foto: M. Vuković) građevine između kasne antike i ranog srednjeg vijeka.
508
Detalj bazena za dekantaciju ulja (?), s podnicom sastavljenom od

opeke (foto: S. Bully)
Tlocrt suburbanog sklopa smještenog u zoni 4, prema stanju iz

2016. g. (izrada: M. Čaušević-Bully, D. Vuillermoz, prema ortofoto Sloj urušenja u prostoriji 4.1d, s bogatim nalazima keramike (foto:
snimci tvrtke Kaducej d.o.o.) L. Dugorepec)
Fragment amfore s urezanim simbolima i natpisom (foto: A. Saggese) Kružna fibula sa znakom križa ili solarnim simbolom (foto: S. Bully)
Ovogodišnja su istraživanja započela uklanjanjem sloja izrađene u terrazzu počivao je na pripremnom sloju, a sam
koji se mogao protumačiti kao rezultat urušenja podnice je prekrivao crnkast organski sloj, koji se može protumačiti
prostorije na prvom katu. Taj je sloj bio netaknut, potvr- kao ostatak drvenog stropa na kojem je počivao pod od
đujući time autentičnost i integritet donjih slojeva koje je terrazza. Srušeni sloj gornjeg kata povremeno je sadrža-
zapečatio. Sloj se sastoji od nekoliko slojeva povezanih sa vao velike količine keramike, koja po svom stratigrafskom
samom strukturom urušenog tla: sloj s komadićima podnice položaju može biti važan kronološki pokazatelj prilikom
509
Pogled na prostoriju 4.1d s ukopanim jamama (foto: S. Bully)
određivanja datuma napuštanja zgrade koje je prethodilo

njezinu rušenju, pa tako daje terminus ante quem (ili ter-
minus post quem non) za niže slojeve. Treba napomenuti
da je upravo u tom sloju, koji sadrži velik broj velikih kera-
mičkih ulomaka, otkriven kasni ulomak amfore na čijoj je
površini urezan križ, nakon čega slijedi natpis od kojeg se,
nažalost, mogu pročitati samo prva dva slova – „P” i „A”.
Nekoliko jama bilo je prekriveno tim slojem urušenja. Tri
kružne jame otkrivene u sjeverozapadnom kutu mogle
bi odgovarati strukturama koje su služile za podupiranje
stropa i gornjeg kata. Dvije druge velike jame nepravilnog
oblika nalaze se uza zid 4.115. Dvije su jame – odlagališta?
– sadržavale iznimno bogat arheološki materijal, uglavnom
sastavljen od različite keramike i životinjskih kostiju (uklju-
čujući ribe), no tri se predmeta izdvajaju iz ostatka materi-
jala: dvije fibule i bogato ukrašen češalj od slonovače.
Iznimni nalazi
Prvi je predmet ažurirana brončana fibula kružnog oblika,
sa stiliziranim križnim motivom, ispisanim unutar kruga ili
vrlo stiliziranim solarnim simbolom, dok druga fibula, tako-
đer brončana, pripada tipu lukovičastih fibula panonskog
kruga, datiranog između 4. i 5. st.
Najvažniji je nalaz svakako češalj od slonovače. Predmet
je dug 10-ak cm i visok 6 cm. Sastoji se od široke trake i
jednog reda češljastih zubaca. Središnja su polja s obiju
Mirinski češalj prije restauracije: lice A – umnažanje kruha i svadba strana ukrašena bareljefom, koji prikazuje biblijske prizore
u Kani; lice B: svetice na grobu i čudo izlječenja žene koja krvari iz Novog zavjeta. S jedne strane (lice A) mogu se prepoz
(foto: M. Čaušević-Bully) nati dvije scene koje govore o trenutku pretvorbe vode
510
u vino na vjenčanju u Kani te o čudu umnažanja kruha. at the bottom of the channel and in the pool should give an
Na drugoj strani (lice B) mogu se pročitati još dvije scene, answer to this question.
ovaj put povezane s čudima ozdravljenja i uskrsnuća: The complex was most active in the fifth century, at the
prva scena prikazuje iscjeljivanje žene koja krvari, a druga time of the construction of a large Early Christian church
Kristovo ukazanje sveticama na grobu. Češalj, otkriven at Mirine. The structures and rich finds of that period point
u pet spojivih fragmenata, restaurira se u Arheološkom to the expansion of the complex and its intensive use as
muzeju u Zagrebu, dok je u tijeku radiokarbonsko AMS evidenced by kitchenware and amphorae. Several undo-
datiranje u laboratoriju CNRS-a Lyon-Saclay. ubtedly Christian finds, of which some represent liturgical
items, connect this building to the church at Mirine.
Literatura
Čaušević-Bully 2014 M. Čaušević-Bully, La ville de

Fulfinum (île de Krk), Nouveau regard sur le sort d’une Redni broj: 278
ville antique entre l’Antiquité tardive et le haut Moyen âge, Lokalitet: Otok Cres – Uvala Portijel
HAM, 20, Zagreb – Motovun, 2014: 157 – 169. Naselje: Cres
Čaušević-Bully et al. 2017 M. Čaušević-Bully, S. Bully, J. Grad/općina: Cres (otok Cres)
Crochat, P. Chevalier, I. Valent, H. Richard, E. Gauthier, V. Pravni status: –
Bichet, Les sites ecclésiaux et monastiques de l’archipel Razdoblje: A
du Kvarner (Croatie): campagne 2016, Chronique des acti- Vrsta radova: stručni očevid
vités archéologiques de l’École française de Rome, 2017,
https://journals.openedition.org/cefr/1797 Od 3. do 6. prosinca 2017. obavljen je stručni uviđaj u pod-
Čaušević-Bully, Bully 2014 M. Čaušević-Bully, S. Bully, morju uvale Portijel sa sjeverne strane rta Tarej na otoku
Archipel du Kvarner (Croatie), Prospection-inventaire des Cresu. U istraživanju su sudjelovali Irena Radić Rossi,
sites ecclésiaux et monastiques: campagne 2014, https:// Vedran Dorušić iz Ronilačkog centra Foka te Ines Šelendić
journals.openedition.org/cefr/1405 i Tena Festini, studentice arheologije.
Čaušević-Bully, Bully 2015 M. Čaušević-Bully, S.
Bully, Organisation et architecture des sites ecclésiaux Zahvaljujući dojavi Gorana Marevića iz Krka, u uvali Portijel
paléochrétiens de l’archipel du Kvarner (Croatie) – nou- sa sjeverne strane rta Tarej na otoku Cresu prije nekoliko je
velles pistes, Adriatlas et l’histoire de l’espace adriatique godina utvrđeno postojanje ostataka potopljenog antičkog
du VIe s. a.C. au VIIIe s. p.C., textes réunis par Y. Marion, F. broda, od kojeg je očuvan dio drvene brodske konstruk-
Tassaux, Ausonius, Bordeaux, 2015: 247 – 272. cije. Jednodnevni stručni očevid, u organizaciji Sveučilišta
Čaušević-Bully, Bully 2016 M. Čaušević-Bully, S. Bully, u Zadru, obavljen je pod vodstvom prof. dr. sc. Zdenka
Archipel du Kvarner (Croatie). Prospection-inventaire Brusića, a na osnovi rezultata predloženo je istraživanje
des sites ecclésiaux et monastiques : campagne 2015, i zaštita nalazišta. Već tijekom prvog stručnog očevida
Chronique des activités archéologiques de l’École frança- uz južni rt uvale zamijećeni su tragovi kamenog nasipa
ise de Rome, 2016, https://journals.openedition.org/ na dubini od oko 2 m, interpretirani kao ostaci antičkog
cefr/1578 pristaništa.
Čaušević-Bully, Valent 2015 M. Čaušević-Bully, I. Valent, S obzirom na to da je nalazište zbog izostanka financij-
Municipium Flavium Fulfinum, Dijakronijska studija gradske potpore tijekom idućih godina ostalo potpuno neza-
ske strukture s posebnim osvrtom na forumski prostor, štićeno i neistraženo, godine 2017. napravljen je stručni
Prilozi IAZ, Zagreb, 2015. očevid kako bi se preciznije utvrdilo stanje očuvanosti
Jakšić 2007 N. Jakšić, Mirine, HAG, 3/2006, Zagreb, nalaza. Stručna ekipa smjestila se u gradu Krku, odakle
2007: 297, 298.
dr. sc. Morana Čaušević-Bully

dr. sc. Sébastien Bully
Summary
Archaeological investigation of a suburban area, known as

“three-apsed church” at the site of Mirine – Fulfinum near
Omišlj was carried out in the course of April 2017. The inve-
stigation lasted two weeks and represents a continuation
of the last year`s works. It seems that the complex was
built after the third century, although its dating requires a
complete analysis of numerous pottery finds. It is possible
that it was built in the Late Antiquity for residential purpo-
ses (as evidenced by a small baths unearthed west of the
probe during previous investigations) as well as economic
activities, which seem to be connected with the produc-
tion of oil. Analysis of walls and floor coatings preserved Zračna snimka uvale Portijel (foto: E. Šilić)
511
Položaj nalazišta označen ronilačkim bovama (foto: I. Radić Rossi) Drveni čavli iz brodske konstrukcije (foto: K. Batur)
Izvan kvadrata, u smjeru jug/jugoistok-sjever/sjeveroza-

pad uočena je kobilica broda, izrađena od tamnog tvrdog
drva, koje je po izgledu nalikovalo na drvo iskorišteno za
izradu rebara. Očuvana duljina kobilice iznosila je otpri-
like 5,5 m. Na južnom kraju nalazišta bili su vidljivi ostaci
drvene brodske konstrukcije, koji su se pružali u smjeru
zapad-istok. Na plićem dijelu, zapadno od kobilice, u
površinskom su se sloju ili tik ispod njega nalazili i drugi
ostaci brodske konstrukcije: na jednome mjestu tri platice
s rebrom, na drugome dvije platice, na trećemu platica
s rebrom i na četvrtome samo rebro. Čitava situacija na
morskom dnu sugerirala je da se ostaci broda nalaze na
Drveni elementi brodske konstrukcije u površinskom sloju nalazi- prostoru sveukupne površine od oko 26 m2. Svi su vidljivi
šta (foto: V. Dorušić) elementi u izrazito lošem stanju, s jasnim tragovima degra-
dacije uzrokovane djelovanjem brodskog crva. Opisani
je svakodnevno kretala na nalazište brodom, koji je osi- dijelovi brodske konstrukcije fotografski su i nacrtno doku-
gurala gradska uprava. S obzirom na odmaklo doba mentirani, nakon čega su privremeno zaštićeni geoteksti-
godine, vremenski uvjeti za istraživanje bili su relativno lom i zasuti sedimentom. Riječ je o zaštiti koja nije dugoga
dobri, uz veliku hladnoću, ali i odličnu vidljivost. Stručni vijeka, o čemu bi valjalo voditi računa prilikom planiranja
očevid na nalazištu potrajao je tri radna dana, a bio je daljnjih radova.
usmjeren na detaljan površinski pregled terena i doku- Uvala Portijel sa sjeverne strane rta Tarej na otoku Cresu
mentiranje površinski vidljivih dijelova brodske konstruk- zasigurno je u antici upotrebljavana kao sidrište i zaklonište
cije. Iako je bilo planirano i probno istraživanje, od toga za brodove, o čemu svjedoče ulomci keramičkog materi-
se već prvoga dana odustalo zbog izrazito lošeg stanja jala, razasuti po uvali. Olupina antičkog broda, čiji su ostaci
nalaza jer bi se iskopavanjem i uklanjanjem sedimenta sačuvani na maloj dubini i pod tankim slojem pijeska, u izra-
nalazi još više izložili destruktivnom djelovanju mora i zito je lošem stanju i prijeti joj potpuno uništenje. S obzirom
morskih organizama. na to da postoji mogućnost otkrivanja zanimljivih pojedino-
Prva je skupina ronilaca bovama označila točan položaj sti o antičkoj brodogradnji, nalazište je potrebno sustavno
nalaza, nakon čega su nad najveću koncentraciju postav- istražiti, a nalaze zaštititi in situ kako bi se usporilo njihovo
ljena dva kvadrata pomoćnog metalnog mrežišta, sveu- daljnje propadanje. Zaštita in situ moguća je prekrivanjem
kupnih dimenzija 2x4 m. Unutar kvadrata nalazili su se geotekstilom i zasipanjem većom količinom sedimenta, koji
ostaci tankih krhkih platica svijetlo smeđe i rebara tamnije je na neki način potrebno učvrstiti kako bi se spriječilo nje-
smeđe boje. U zapadnom kvadratu koncentracija drvenih govo raznošenje zbog djelovanja morskih struja.
elemenata bila je najveća, a sastojala se od skupine od pet
platica. Na dvjema zapadnim platicama bilo je položeno Irena Radić Rossi
obrađeno rebro, izrađeno od tamnijeg i tvrđeg drva negoli
platice. Opisani ostaci pružali su se i izvan postavljenih Summary
kvadrata, u smjeru juga. U istočnom kvadratu bili su vidljivi
ostaci triju platica u središtu te dvaju u njegovu jugoistoč- The remains of a sunken ship from Roman times were
nom dijelu. Između njih nalazila se manja skupina disloci- discovered a few years ago in the inlet of Portijel on the
ranih elemenata brodske konstrukcije. Na osnovi uočenih northern side of Cape Tarej, the island of Cres. A one-day
detalja bilo je moguće zaključiti da je brod bio građen meto- expert survey was organized by the University of Zadar
dom ‘prvo ljuska’, međusobnim spajanjem platica sustavom and directed by Professor Zdenko Brusić. Based on the
utora i jezičaca, a rebra su za oplatu bila pričvršćena drve- results of the survey, research and protection of the site
nim čavlima. were proposed. Due to lack of funding, the site remained
512
completely unprotected and unexplored. Therefore, in

agreement with the City of Krk, a second expert survey
was organised from 3 to 6 December 2017 in order to
determine more accurately the state of preservation of the
site. Although a test excavation was also planned, due to
an extremely poor condition of the finds, it was abandoned
on the first day.
The first group of divers marked the exact position of the
site with buoys. Two squares of metal grid, with overall
dimension of 2 x 4 m, were placed above the areas of the
highest concentration of finds. Based on the in situ observa-
tions, it can be concluded that the ship was built ‘shell first’,
by joining the planks with mortise-and-tenon joints. The
frames were fastened to the planking with wooden pegs.
The situation on the seabed suggests that the remains of
the ship cover an area of about 26 m2. The visible parts of Spajanje brodske konstrukcije drvenim klinom i pločicom (foto: I.
the ship’s structure were photographically and graphically Miholjek)
documented, and temporarily protected by geotextiles and
sediment. The inlet of Portijel was certainly used in ancient konstrukcija duljine 6 m i širine oko 50 cm. Rasprostire se
times as an anchorage and shelter for ships, as evidenced u smjeru 240o u odnosu na sjever. Na konstrukciji su vid-
by fragments of pottery, scattered throughout the bay. ljive tri uzdužne daske oplate (madiri), debljine 5 cm i širine
23 cm te 23 rebra dimenzija oko 18x12x10 cm, s među-
sobnim razmakom od 15 do 20 cm. Rebra su za madire
spojena drvenim klinovima. Nakon ručnog iskopa vidljiva
Redni broj: 279 visina konstrukcije bila je oko 30 cm. S obzirom na kut
Lokalitet: Otok Ilovik – uvala Paržine, brodolom pod kojim oplata ulazi u pijesak, može se pretpostaviti da
Naselje: Ilovik brodska konstrukcija ulazi u dublji sloj pijeska, u dubinu od
Grad/općina: Ilovik (otok Ilovik) oko 60 do 70 cm. Među rebrima su pronađeni ostaci ulo-
Pravni status: postupak u tijeku maka keramike (obod posude tanjih stijenki i jedan, naža-
Razdoblje: A lost, oštećen i neprepoznatljiv, tip amfore s dijelom ručke).
Vrsta radova: zaštitno podvodno istraživanje Među rebrima također je uočen nalaz balastnog kamenja
sive boje i manjih dimenzija, koje nije uočeno oko olupine u
Od 10. do 13. travna 2017. trajao je stručni uviđaj novo- samoj uvali ili na plaži. Vidljivi dio brodske konstrukcije ski-
otkrivenog brodoloma u blizini otoka Ilovika. Spomenuti ciran je i fotografiran te su uzete precizne GPS koordinate
je brodolom Lošinjskom muzeju prijavio slovenski kolega pozicije brodoloma: 44˚ 26.776̓ N 014˚ 33.531̓ E.
arheolog Miran Erič. Odjel za podvodnu arheologiju Uzeti su uzorci za analizu starosti drva, a analiza je obav-
Hrvatskog restauratorskog zavoda izveo je stručni uviđaj ljena u laboratoriju Beta Analytic. Za analizu je primije-
i preliminaran pregled novootkrivenog lokaliteta, pod vod- njena metoda AMS, a dobiveni rezultati pokazuju starost
stvom Igora Miholjeka. U istraživanju su sudjelovali Damir od 2130 (+/-30) godina. Brodolom je datiran u 2. st. pr. Kr.
Banković, Nenad Starčić i Ana Skračić. Financiranje pro-
grama osigurao je Lošinjski muzej iz Malog Lošinja. Igor Miholjek
Prijavljena pozicija brodoloma nalazi se u uvali Paržine, na Summary

jugoistočnoj strani otoka Ilovika. Tijekom zarona na dubini
od 4 m, u sipkom bijelom pijesku uočena je drvena brodska An underwater survey of a postmedieval ship near the island
of Ilovik was carried out in the course of April 2017. The
ship is located in Paržine Cove, in the SE of the island. The
wooden construction of the ship, measuring 6 m x 50 cm,
was discerned in white sand, at a depth of 4 m. Revealed
were three planks that were 5 cm thick and 23 cm wide,
and 23 ribs measuring 18 x 12 x 10 cm, at a distance of
15 – 20 cm. After the hand excavation, the construction
was revealed up to a height of 30 cm. On the basis of the
angle of the planks, it can be assumed that the remaining
part of the construction is covered by 60 to 70 cm of sand.
Small ballast grey stone was identified between the ribs. It
is different from the stone around the ship or in the cove or
beach. The visible part of the construction was sketched
and photographed, and precise GPS coordinates were
recorded. Wood samples were also taken for analysis. The
Ostaci trupa antičkog broda (foto: I. Miholjek) vessel can be dated to the second century BC.
513
Redni broj: 280

Lokalitet: Otok Krk – zaljev Soline (uvala Sv. Petar)
Naselje: Dobrinj
Grad/općina: Dobrinj (otok Krk)
Razdoblje: A
Godine 2017. tijekom jednog dana pregledan je širi prostor

uvale Sv. Petar, u zaljevu Soline na otoku Krku. Voditeljica
podvodnih istraživanja bila je dr. sc. Irena Radić Rossi.
Istraživanja su obavljena u okviru projekta RED (Roman
Zona uz otočić Veli Škojić (Kirinčić) u kojoj se pronalaze ulomci

keramičkog materijala (podloga: preglednik.arkod.hr)
Situacija u zaljevu Soline (podloga: preglednik.arkod.hr)
Izbor keramičkih ulomaka (foto: I. Radić Rossi)
Economy in Dalmatia, HRZZ IP-11-2013-3973), realizi-

ranog pod vodstvom dr. sc. Goranke Lipovac Vrkljan iz
Instituta za arheologiju u Zagrebu.
Na prostoru zaljeva nalazio se vjerojatno rimskodobni gos-

podarski kompleks, opremljen keramičarskom radionicom
i lučkim strukturama, a ime zaljeva, arhivski dokumenti i
tragovi ljudske aktivnosti u plitkome moru upućuju na nje-
govo iskorištavanje za proizvodnju soli. Lokalni zaljublje-
nik u starine, Duško Kuzmanić, višestruko je upozorio na
značenje uvale Sv. Petar i obližnjeg otočića Velog Školjića
(Kirinčić) te mnoštvo keramičkih nalaza, koji se na tome
prostoru pronalaze u plitkome moru.
Zbog iznimno loše vidljivosti u zaljevu, uvjetovane vremenskim
prilikama tijekom razdoblja koje je prethodilo podmorskom
pregledu terena, nije bilo moguće podmorsko dokumentiranje
pa su prikupljeni nalazi fotografirani na kopnu, a pretpostav-
ljene strukture označene su na zračnim fotografijama.
Uzimajući u obzir geografske osobitosti zaljeva Soline,
uvala Sv. Petar bila je najbolja pozicija za gradnju luke.
Zaštićena od bure poluotokom Sulinjom i otočićem Velim
Pretpostavljene antičke lučke strukture u uvali Sv. Petar (podloga: Škojićem (Kirinčić), imala je i prikladnu dubinu za pristup
preglednik.arkod.hr) brodova. Ostala mjesta, kao što su Čižići i Soline (Meline),
514
S obzirom na rezultate stručnog očevida u uvali Sv. Petar

i kod otočića Velog Škojića (Kirinčića) na otoku Krku,
moguće je potvrditi informacije o postojanju arheološkog
nalazišta i korištenje prostorom tijekom kasne Rimske
Republike i ranoga Carstva. Iako je riječ o prilično ošte-
ćenom materijalu, nalazište je potrebno detaljnije istražiti
kako bi se utvrdila debljina kulturnog sloja i odredilo točno
područje rasprostranjenosti nalaza. Osim toga, potrebno
je organizirati još jedan stručni očevid i probno sondiranje
na prostoru pretpostavljenoga lukobrana, ali je neophodno
planirati aktivnosti u vrijeme dobre vidljivosti u zaljevu.
Literatura
Vrkljan, Starac 2007 G. Lipovac Vrkljan, R. Starac, Soline

– uvala Sv. Petra (otok Krk), AIA, III, Zagreb, 2007: 97, 98.
Irena Radić Rossi
Summary
One-day survey of a wider area of the bay of St Peter

(Sv. Petar) in Soline Cove on the island of Krk was car-
ried out within the framework of the RED Project (Roman
Economy in Dalmatia), implemented under the leadership of
the Institute of Archaeology in Zagreb. In the area of the cove
there was probably a Roman country estate with a pottery
workshop and port structures, and the name of the cove as
well as archival documents and traces of human activity in
the shallow water indicate its exploitation for salt production.
Although the aerial photographs show the outlines of a pos-
sible ancient breakwater, poor visibility and large deposits
of sand made it impossible to verify the assumption. The
survey of the seabed continued towards the islet of Veli
Škojić (Kirinčić). On the west side of the islet, fragments
Ulomak amfore tipa Lamboglia 2, uočen na nalazištu (foto: I. Radić of pottery, mainly amphorae, were observed and recov-
Rossi) ered, among which prevail amphorae of the Lamboglia 2
type from the 1st century BC. Considering the results of
odlikuju se plitkom obalom i na udaru su bure, stoga je pod- the expert survey in the bay of St Peter and near the islet
morski pregled terena započeo upravo u uvali Sv. Petar. of Veli Škojić (Kirinčić) on the island of Krk, it is possible to
Iako su na zračnim fotografijama vidljivi obrisi mogućeg confirm the information about the existence of an archaeo-
lukobrana iz antike, već spomenuta loša vidljivost i velike logical site, and the use of the area during the late Roman
naslage pijeska onemogućile su provjeru takve pretpo- Republic and early Empire.
stavke. Na osnovi zatečenoga stanja, zaključeno je da bi
postojanje antropogene strukture bilo najbolje provjeriti
probnim sondiranjem. S obzirom na spomenute velike
naslage pijeska, u površinskom sloju uvale nisu uočeni Redni broj: 281
arheološki nalazi. Moguće je pretpostaviti da se oni nalaze Lokalitet: Otok Rab – arheološki krajolik
u dubljim slojevima sedimenta ili da su morskim gibanjima Naselje: Barbat, Banjol, Supetarska Draga
izmaknuti s originalnog mjesta. Grad/općina: Rab (otok Rab)
Pregled podmorja nastavio se u smjeru otočića Velog Pravni status: –
Škojića (Kirinčića). Budući da se otočić nalazi na potezu Razdoblje: P, A, SV
između ulaza u uvalu Soline (Meline) i uvalu Sv. Petar, Vrsta radova: terenski pregledi
može se pretpostaviti da je u davnini morao biti nekako
označen i iskorišten za regulaciju pomorskog prometa. U ljeto i jesen 2017. na otoku Rabu odvijala se prva
Osim toga, njegova je zapadna obala također zaštićena sezona, od triju predviđenih, projekta koji se bavi analizom
od bure, koja u ostalim dijelovima zaljeva izaziva prilične krajolika kvarnerskih otoka. Ovogodišnje istraživanje bilo
probleme. Stoga su sa zapadne strane otočića uočeni i je usmjereno na analizu postojeće povijesne kartografije,
izvađeni ulomci keramičkog materijala, uglavnom amfora, katastara i nabavu povijesnih zračnih snimki područja. Ti
među kojima se raspoznaju amfore tipa Lamboglia 2 iz su se podaci uklopili u GIS sučelje (ArcGIS) te je naprav-
1. st. pr. Kr. ljena baza podataka.
515
implementirani podaci dobiveni tijekom terenskih pregleda,

koji se u sustav unose kao vektorski podaci, a od kojih se
izdvajaju poligoni koji označavaju područja istraživanja i
točke koje označavaju pojedine anomalije. Na taj su način
georeferencirani svi podaci unošeni u bazu podataka.
Prvo područje koje je analizirano nalazi se na granici
naselja Supetarske Drage i Lopra, na visinskom području
otoka. Na povijesnim zračnim fotografijama vidljive su
strukture kružnih formi, daju se naslutiti koncentrične
forme, a najveća struktura promjera je cca 100 m. S obzi-
rom na uzvisinu, morfologiju površine te pokretne nalaze
(jako fragmentirana prapovijesna keramika), lako se moglo
zaključiti da se radi o prapovijesnoj gradini. Nalazište je
poslije potvrđeno i u publiciranoj literaturi. Danas su struk-
ture koje čine ostatke obrambenih zidova gradine saču-
vane u puno manjoj mjeri no što su bile 1941., kada su
snimljene upotrebljavane zračne fotografije.
Na području naselja Barbata, također na visinskom dijelu
otoka, analiziran je krajolik predjela na kojem se nalazi
Područje agropastoralne aktivnosti iznad naselja Barbata, stariji ranobizantska utvrda Sv. Kuzma i Damjan. Utvrda je dati-
sloj (žuto) i mlađi sloj (ljubičasto) rana u sredinu 6. st. Opasana je bedemom ukupne dužine
290 m, nepravilne trokutaste forme. Bedemi su poslije
mjestimice rekonstruirani suhozidnom gradnjom. Ukupna
Jedan je od glavnih ciljeva ovog projekta interpreta- površina koju utvrda zauzima iznosi oko 4860 m2. Unutar
cija razvoja povijesnog krajolika otoka, kao odgovora na bedema nalaze se ostaci mnogih građevina kao što je
temeljna pitanja dinamike naseljavanja, ekonomije i kori- crkva, dvije cisterne, višekatne građevine itd. Oko spome-
štenja prostorom te njihova valorizacija kako bi se utvr- nutih bedema nalazi se još jedan prsten zidina, mnogo širi,
dile smjernice za njihovu adekvatnu zaštitu i eventualnu ukupne dužine cca 450 m. Površina koju zatvara taj prsten
prezentaciju. zidina danas je prekrivena vegetacijom, međutim s povijes
Primijenjena je metodologija dedukcijske regresivne kro- nih se fotografija iščitava jasna povezanost s kompleksom
nologije, tzv. dedukcija top-down. Na taj se način proma- utvrde. Na taj se vanjski prsten zidina nadovezuje moderan
traju kumulativni tragovi prirodnih i umjetnih aktivnosti koji sustav parcelacije s longitudinalnom podjelom zemljišta.
su oblikovali krajolik te se izoliraju koncentracije kohe- Takav suodnos stratigrafskih jedinica krajolika daje prve
rentnih tragova koji definiraju obrasce ljudske aktivnosti. informacije o relativnoj kronologiji između dvaju različitih
Istraživanja su započela analizom i interpretacijom povi- sustava korištenja zemljom, odnosno teritorijem. Prvi je
jesnih zračnih fotografija koje nisu rektificirane. Radi se o sloj vezan uz gradinu iz 6. st., a drugi mlađi sloj vezan je uz
vojnim snimkama iz 1941., snimanima s visine od 3000 m, agropastoralnu upotrebu zemljišta.
s rezolucijom na tlu od 1 m. Preko tih su zračnih snimki Iznimno važan sloj povijesnog krajolika otoka povezan
individualizirani makrotragovi i anomalije. Kroz klasifika- je s visinskim agropastoralnim aktivnostima. Radi se o
ciju remote sensinga, kao makrotragovi prepoznati su i području koje pripada masivu Kamenjaka te čini visoravan
morfološki diferencirani, različiti sustavi suhozidne grad- koja se i danas (doduše rijetko) upotrebljava kao pašnjak i/
nje (koji definiraju različite antropološke aktivnosti, ishod ili njive. Nakon analize moguće je izdvojiti dva modela kori-
sukcesivnog korištenja teritorijem), zajedno s anomalijama štenja prostorom, prvi na jugoistočnom dijelu otoka (admi-
klasificiranima kao manje velikima, a koje se odnose na nistrativno pripada naselju Barbatu), a drugi na sjevernom
strukture različite upotrebe. Temelj su tim zaključcima (područje poluotoka Sorinja). U slučaju područja Barbata
ciljani terenski pregledi, usmjereni prema potvrđivanju izdvojena su dva makrosustava suhozidne gradnje, pove-
stratigrafskih odnosa pojedinih jedinica, koje čine obrasce zana s pastoralnim aktivnostima. Prva faza odnosi se na
na većoj razini, odnosno u većem mjerilu te mikrodokaza sustav suhozida pseudoovalnog oblika, ukupne dužine
povezanih s funkcijama antropiziranog krajolika. Tijekom 1450 m. Unutar tog kompleksa nalazi se manji kompleks
terenskih pregleda, osim standardne fotodokumentacije, objekata koji je vidljiv na povijesnim fotografijama i katas
upotrebljavan je ručni GPS uređaj za georeferenciranje tru te je potom utvrđeno i njegovo postojanje. Radi se o
anomalija (Garmin ETrex s prosječnom greškom od 5 od šest nepravilnih objekata građenih u suho, od kojih su četiri
6 m). Prilikom arhiviranja nalaza podaci su uklopljeni u u nizu orijentacije istok-zapad, dugih tridesetak metara
GIS platformu, s pripadajućom bazom podataka. Za GIS te dva objekta položena južno od prethodnih četiriju. Na
su upotrebljavani raster podaci: satelitske snimke Landsat posljednja dva objekta nadovezuje se još jedan, koji se čita
ETM+2000, topografska karta mjerila 1 : 25.000, povijesna samo u tragovima, a unutar svoje strukture imao je dva
kartografija (druga vojna izmjera iz 1854. godine), povije- megalitska bloka. Na te se objekte vezuje ograda (suho-
sni katastar (iz 1827. godine) i povijesne zračne fotografije zidna), orijentirana u smjeru sjever-jug. Ti su objekti naj-
(1941.). Sustav je integriran s digitalnim modelom reljefa vjerojatnije bili dio pašnjačkog sustava rapske visoravni,
dobivenim preko servisa WMS, a preko čega je dobivena uz koji su također vezane i manje suhozidno ograđene
mogućnost površinske analize (Slope i Aspect). Potom su površine s kojih je uklonjen kamen, namijenjene obradi.
516
Fizički odvojen od tog sustava u smjeru juga nalazi se još nastambe bile na uzvisinama (kao što je gorespomenuta
jedan, jednakih karakteristika, koji zatvara površinu od iznad Lopara), međutim iako se može reći gdje su nase-
cca 1500 m2, a na udaljenosti od otprilike 100 m još jedna lja (gradine) u ovoj se fazi istraživanja ne može reći koji je
ograda otprilike 80 m u promjeru. U toj se fazi mogu pret- bio proizvodni prostor tih naselja. S antikom i ustoličenjem
postaviti dva modela vlasništva: jedan povezan s manjom Arbe kao glavnog otočkog naselja dolazi do drugačijeg
zajednicom koja dijeli jedan dio teritorija i drugi vezan korištenja prostorom. Osim tog naselja, u izvorima se ne
uz jedno poljoprivredno imanje. Druga je faza potvrđena spominje ni jedno drugo (sve do kasnog srednjeg vijeka),
postojanjem longitudinalnog sustava suhozida, koji su stra- ali se može zaključiti, na temelju gustoće i tipa nalaza, da
tigrafski (potvrđeno na terenu) iznad spomenutih, od kojih se može govoriti o postojanju većeg naselja na području
je svakako najstariji sustav onaj pseudoovalni. U drugoj Lopara, ali i o postojanju manjih naselja na području
je fazi evidentna reorganizacija prostora gradnjom dugih, Barbata i Kampora te na potezu Mundanije – Supetarska
uzdužnih zidova u suho, orijentiranih u smjeru istok-zapad. Draga. Svakako se može pretpostaviti centurijacija ili neka
Parcelacija je pravilna i uvijek jednako orijentirana. Parcele vrsta podjele zemlje glavnih otočkih plodnih polja (priobalni
su na zapadu uže, a one na istoku šire, podijeljene su pojas Barbata i Banjola, kamporsko, mundanijsko i loparsko
uzdužnim zidom smjera sjever-jug. Takav se sustav pro- polje). Organski oblici suhozidne gradnje, koja je najočitija
teže cijelim područjem visoravni Kamenjaka, a na njega se na visoravni, u svakom se slučaju mogu odrediti kao stariji
na više mjesta vezuju manji objekti kvadratno pravokutnih jer se mjestimice jasno čita njihovo poštivanje terena na
tlocrta – obora za stoku. Pokretni nalazi uz takve objekte kojemu se nalazi naselje ili utvrda, u slučaju Sv. Damjana.
isključivo su recentno novovjeki i rijetki. Taj je sustav još Dugi longitudinalni zidovi koji dijele velike površine sijeku
uvijek u upotrebi: objekti koji se vide na povijesnim foto- organske oblike te se sa sigurnošću može utvrditi njihov
grafijama, a na terenu su utvrđeni kao nestali, vrlo su često položaj u stratigrafskoj sekvenci kao mlađi sloj.
nadomješteni žičanom ogradom istog smjera. Tijekom idućih je istraživanja svakako potrebno više vre-
Idući model korištenja prostorom zabilježen je na području mena posvetiti povijesnim katastrima, a naročito njihovim
poluotoka Sorinja. Preliminarnom analizom utvrđeni su operatima, kako bi se proučavanjem promjene vlasništva
obrasci (patterns) linearnog pružanja suhozidnih ograda. mogle iščitati promjene u korištenju zemljištem. Na terenu
Razlikuju se dvije primarne tipologije: prva uzdužna i pra- je potrebno pregledati polja te probati naći tragove centu-
vokutna s unutarnjom podjelom (može se reći da je namje- rijacije dok još postoje jer rapidno nestaju zbog gradnje
ravana uporaba agropastoralna), drugi je tip kružno ovalnih novih kuća.
formi koji zatvaraju područja s kojih je uklonjen kamen i
za koja trenutačno nije moguće odrediti točnu namjenu. Paula Androić Gračanin
Prvom se tipu ne može točno odrediti kontinuitet, ali se po Mia Rizner
tragovima može zaključiti da se radi o komunalnom zemlji-
štu, dok se drugi tip može povezati s određenom jedinicom. Summary
Unutar tog sustava može se odrediti kompleks od barem
dvanaest objekata vezanih uz ograde područja s kojeg je The first season of a Kvarner islands landscape project
uklonjen kamen, a protežu se u smjeru istok-zapad, unutar was carried out on the island of Rab in the course of 2017.
prirodnih depresija. Valja naglasiti da je područje poluotoka One of the aims of the project is to give an interpretation of
Sorinja arheološki važno zbog postojanja više antičkih (s the development of the historic landscape of the islands as
kontinuitetom uporabe do novog vijeka) keramičarskih peći an answer to fundamental issues of the dynamics of set-
na sjevernoj obali. tling, economy and use of land.
Paralelno s ovim analizama (i uz njihovu pomoć), može se
početi stvarati stratigrafska sekvenca povijesnih krajolika
otoka Raba. Naravno da se s lakoćom može reći da su prve
Redni broj: 282
Lokalitet: Otok Rab – arheološka topografija
Naselje: Lopar, Rab
Grad/općina: Lopar, Rab (otok Rab)
Pravni status: –
Vrsta radova: probno sondiranje, geofizička mjerenja,
terenski pregled
U rujnu 2017. organizirana je nova sezona projekta

„Arheološka topografija otoka Raba”. Taj je projekt pokrenut
2013., u suradnji Instituta za arheologiju i Konzervatorskog
odjela u Rijeci, s ciljem evidentiranja i kartiranja arheo-
loških lokaliteta na otoku Rabu, unutar GIS sustava. Od
ovogodišnje kampanje terenskih istraživanja, u provedbu
projekta uključio se Institut za arheologiju Sveučilišta
Područje utvrde sv. Kuzme i Damjana, s ucrtanim glavnim elemen- kardinala Stefana Wyszyńskog iz Varšave, a kampanja
tima povijesnog krajolika je provedena i uz sudjelovanje Arheološkog muzeja u
517
to da je građevina tek djelomično zahvaćena poligonom,

teško je odrediti njezin izvorni izgled i funkciju.
Na lokalitetu Za Markovićem magnetnom je metodom
izmjereno područje poligona, koji je obuhvatio cijelo pod-
ručje terase koja je 2016. sondažno istražena (Konestra et
al. 2017). S obzirom na to da je područje znatno zahvaćeno
recentnim poljoprivrednim aktivnostima, na magnetnoj je
mapi vrlo teško obilježiti jasne arheološke ostatke. Ipak,
moguće je reći da je visoke amplitudne vrijednosti moguće
povezati uz akumulaciju organskih tvari, pepela ili karbo-
niziranih biljnih ostataka unutar plitkih rovova, no za bolju
interpretaciju svakako su potrebna mjerenja georadarom.
U uvali Podšilo mjerenja su provedena unutar pet poligona,
i to na područjima njezina sjevernog i južnog obronka: Beli
grad, Podkućine i okolica te nedaleko od istražene kerami-
čarske peći (Lipovac Vrkljan 2010; Lipovac Vrkljan, Šiljeg
2013).
Na lokalitetu Podkućine, na južnoj padini zaleđa uvale,
mjerenja magnetnom metodom pokazala su nekoliko ano-
malija generiranih ostacima struktura četverokutne građe-
vine, čiji je unutarnji prostor pregradnim zidovima podije-
ljen u manje prostorije. Građevina je orijentirana u smjeru
istok-zapad. U istočnom dijelu istraživane zone, oko 1 m
od istočnog zida građevine javlja se široko područje ano-
malija s niskim amplitudama koje jasno odskače od okol-
noga tla, a koje je preliminarno moguće interpretirati kao
plitak rov orijentiran u smjeru sjever-jug. Plan georadarskih
mjerenja pripremljen za različite intervale dubina poka-
zuje prisutnost brojnih anomalija koje tvore ostaci opisane
građevine, a koje se poklapaju s distribucijom anomalija
dobivenih magnetnom metodom. Time su, unutar većeg
poligona, potvrđeni i prošireni rezultati prethodnih mjere-
nja (Welc et al. 2017), a to je područje i probno sondirano
A Rezultati mjerenja georadarom, s označenom zonom probne (vidi niže).
sonde; B Ortofoto probne sonde – završna situacija 2017. g. (ilu- Na području istočno od opisanog, unutar dvaju poligona
stracija: F. Welc; foto: K. Rabiega) smještenih neposredno uz erodirane profile s arheološkim
materijalom ili površinski vidljive strukture, rezultati mje-
Zagrebu. Dio ovogodišnjih istraživanja bilo je dio projekta renja georadarom pokazuju prisutnost brojnih linearnih
„RED: Roman economy in Dalmatiaˮ Hrvatske zaklade za podzemnih anomalija, koje dijele istraženo područje na
znanost (IP-11-2013-3973). Voditeljica istraživanja bila je nekoliko zona. U jugoistočnoj je zoni prema prikupljenim
dr. sc. Ana Konestra, zamjenica voditeljice dr. sc. Goranka podacima moguće pretpostaviti postojanje ostataka neko-
Lipovac Vrkljan, dok je geofizička istraživanja vodio dr. hab. liko antičkih struktura, no koje su uglavnom destruirane.
Fabian Welc. U radovima su sudjelovali i Paula Androić Na širem području tzv. Beloga grada, na zaravni na sje-
Gračanin, mag. arheo., MsC Nera Šegvić, mag. arheo., vernim obroncima uvale Podšilo, postavljen je poligon
kustosica Anita Dugonjić, dipl. arheo., te doktorandi Kamil dimenzija 28x19 m, orijentacije sjeverozapad-jugoistok.
Rabiega i Karolina Łuniewska. Projekt se provodi financij- Magnetnom je metodom detektirano više linearnih ano-
skom potporom Ministarstva kulture i lokalnih zajednica. malija, koje se nalaze na oko 0,60 m ispod površine. One
indiciraju postojanje kamenih struktura (mogućih teme-
Tijekom kampanje 2017. provedeni su terenski pregledi lja) dviju četvrtastih građevina, čija se unutrašnjost ne
(Lopar, Kampor, Banjol, Barbat), geofizička mjerenja na čini podijeljena pregradama. Građevine su orijentirane u
više lokaliteta (uvala Podšilo, Banjol – Za Markovićem, smjeru istok-zapad. Plan georadarskog mjerenja istoga
Lopar – Lukovac) te probno sondažno istraživanje na područja, pripremljen za dubine između 0,30 i 0,60 m,
lokalitetu Podkućine u uvali Podšilo u Loparu. Geofizička također pokazuje brojne anomalije koje je moguće pri-
mjerenja uglavnom su se provodila uporabom georadara i pisati istovjetnim građevinama. U sjevernom dijelu
gradiometra (magnetna metoda), uz prilagodbe s obzirom navedene zaravni, unutar jasno ograničenog područja,
na geološku podlogu i uvjete na terenu (raslinje). magnetnom je metodom detektirana vrlo jaka i izolirana
Na otočiću Lukovcu u uvali Crnika u Loparu geofizička su anomalija elipsastoga oblika, koju je iznimno teško inter-
mjerenja provedena objema metodama unutar poligona pretirati, posebice jer se ne pojavljuje na georadarskim
smještenog južno od ranokršćanske crkve (Čaušević-Bully, profilima. Moguće ju je stoga povezati s ostacima gore-
Bully 2014). Utvrđeni su ostaci arhitekture koja se ističe nja ili predstavlja akumulaciju organskoga materijala
dvjema polukružnim strukturama, međutim s obzirom na (zapuna ukopa).
518
Poviše sjeverne obale uvale Podšilo, nedaleko od istra- U Kamporu terenski pregled planiranoga područja nije bio
žene keramičarske peći (Lipovac Vrkljan, Šiljeg 2013), na moguć (okolica osnovne škole) jer je cijelo područje prekri-
području s brojnim indikatorima keramičarske proizvodnje, veno izrazito gustom vegetacijom.
magnetnom je metodom i georadarom izmjereno pod-
ručje manjeg poligona, čiji rezultati potvrđuju postojanje Rezultati kampanje terenskih istraživanja projekta
podzemne strukture četvrtastog tlocrta koji je vrlo sličan „Arheološka topografija otoka Rabaˮ 2017. potvrdili su arhe-
istraženoj peći, a koja se nalazi svega desetak metara ološki potencijal poluotoka Lopara, ali i šireg vangradskog
istočnije od tog položaja. Po svemu sudeći, geofizičkim je područja otoka Raba. Također, potvrdili su ispravnost pri-
mjerenjima otkrivena vrlo slična, ako ne i istovjetna, iako stupa i izabrane metodologije terenskoga rada, koja će od
slabije sačuvana proizvodna struktura. ove kampanje uključivati geofizička mjerenja evidentiranih
lokaliteta, a potom, ovisno o rezultatima, probna sondiranja s
Cilj probnih sondiranja (Sonda 1) na lokalitetu Podkućine ciljem definiranja stratigrafije i kronologije zatečenih struktura.
na južnom obronku u uvali Podšilo (sjeverne obale Lopara)
bio je provjera rezultata geofizičkih mjerenja. Zatečena Literatura
stratigrafska situacija, u kombinaciji s rezultatima geofi-
zičkih mjerenja, daje naslutiti postojanje većeg arhitek- Čaušević-Bully, Bully 2014 M. Čaušević-Bully, S. Bully,
tonskog kompleksa (najmanje 10x10 m) četverokutnog Archipel du Kvarner (Croatie), Chronique des activités
tlocrta, raščlanjenog u nekoliko prostorija različitih dimen- archéologiques de l’École française de Rome [En ligne],
zija. Upravo je Sondom 1 zahvaćen istočni dio jedne takve Balkans, mis en ligne le 10 juillet 2015, consulté le 26
manje prostorije, smještene u jugoistočnom dijelu građe- novembre 2017.
vine. Sondom je tako zahvaćen SI kut građevine i jedan Konestra et al. 2017 A. Konestra, N. Šegvić, P. Androić
segment pregradnog zida (SJ 10), koji zatvara prostor sa Gračanin, R. Starac, Arheološka topografija otoka Raba:
sjevera. Niz slojeva s arheološkim materijalom te ukopa i geofizička, sondažna i topografska istraživanja u 2016.
zapuna upućuje na faze gradnje, a nešto manje i na faze godini, AIA, XIII, Zagreb, 2017: 103 – 110.
uporabe tog objekta. Naime, zidovi su uglavnom saču- Lipovac Vrkljan 2010 G. Lipovac Vrkljan, Lopar – Podšilo,
vani u temelju, a tek je ponegdje sačuvan prvi red eleva- HAG, 6/2009, Zagreb, 2010: 453 ‒ 455.
cije. Zbog snažne su erozije arheološki slojevi dosta loše Lipovac Vrkljan, Šiljeg 2013 G. Lipovac Vrkljan, B. Šiljeg,
sačuvani, no pokretni nalazi ipak daju naslutiti uporabu Lopar-Podšilo, zaštitno arheološko istraživanje rimske
objekta tijekom kasne antike (npr. novac cara Valensa i keramičarske peći 2009, AIA, VI, Zagreb, 2010: 64 ‒ 69.
drugi kasnoantički novac, ulomci amfora spatheion, ulomci Welc et al. 2017 F. Welc, R. Mieszkowski, G. Lipovac
afričke kuhinjske keramike i dr.). U urušenju sa sjeverne Vrkljan, A. Konestra, An Attempt to Integration of Different
strane zida SJ 10 otkrivena je kamena baza stupa, što bi Geophysical Methods (Magnetic, GPR and ERT); A Case
moglo indicirati postojanje trijema ili neke slične strukture, Study From the Late Roman Settlement On the Island of Rab
iako njezin originalan položaj za sada nije moguće pretpo- in Croatia, Studia Quaternaria, 34/1, Warsaw, 2017: 47 – 59.
staviti, a moguće je da potječe i iz neke druge geofizikom i
terenskim pregledima utvrđene građevine. dr. sc. Ana Konestra
dr. hab. Fabian Welc
Terenskim su pregledima obuhvaćeni lokalitetu u Loparu,
Rdarovo/Jelenino nedaleko od rta Kaštelina, gdje je pri- Summary
kupljena ranonovovjekovna keramika, rt Šilo gdje su
prikupljeni ulomci amfora te Ošit u Barbatu, gdje je uz Research within the project „Archaeological topography of
samu obalu prikupljena veća količine rimske keramike. the island of Rab” was carried out through interdisciplinary
work on several sites along the coast and hinterland of
the island in the course of September 2017. This included
field reconnaissance, geophysical measurements and trial
trenching.
New sites or positions with archaeological indicators were
detected at Barbat (near Ošit spring) and Lopar (Cape
Šilo, Rdardovo/Jelenino), dating to Antiquity and the early
postmedieval period. Geophysical surveys, concentrated
in particular on Podšilo Cove in Lopar, yielded interest-
ing data on both architectural remains and the remains of
production installations, i.e. the second pottery kiln on the
northern shores of the Cove. Trial trenching at Podkućine
site, Podšilo Cove, enabled us to check the results of previ-
ous geophysical measurements, thus confirming the exist-
ence of Roman architectural remains with a late Antiquity
phase of use. Further measurements within the cove indi-
cated that there are several structures (buildings) on both
Nalaz baze stupa u Sondi 1 na lokalitetu Podkućine (uvala Podšilo, slopes of the cove’s hinterland. They can be possibly inter-
Lopar) (foto: K. Rabiega) preted as a complex settlement.
519
Redni broj: 283 nepoznata titulara (Jurković, Tenšek 1990). Lokalitet dosad
Lokalitet: Otok Rab – Ciprijanovo iznad uvale Gožinka nije bio arheološki istraživan pa je prema karakterističnoj
Naselje: – formi apside, izvana poligonalnoj, a iznutra polukružnoj,
Grad/općina: Kampor (otok Rab) tek pretpostavljena datacija crkve u kasnu antiku. Inicijativu
Pravni status: postupak u tijeku za sustavno arheološko istraživanje motivirala je i gradnja
Razdoblje: A, SV suvremene prometnice tik uz pronađene ostatke crkve,
Vrsta radova: sustavno iskopavanje što ozbiljno ugrožava njezino očuvanje. Budući da je riječ
o gusto zarasloj površini, bilo je nužno ukloniti stabla te
Krajem svibnja i u lipnju 2017. istraživački tim nisko raslinje. Prema karakteristikama reljefa, otvoreno je
Međunarodnog istraživačkog centra za kasnu antiku i sedam sondi, s ciljem utvrđivanja pružanja perimetralnih
srednji vijek (IRCLAMA) Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta zidova građevine i definiranja osnovne prostorne organi-
u Padovi proveo je prvu kampanju arheoloških istraživa- zacije crkve.
nja lokaliteta Ciprijanovo iznad uvale Gožinka u predjelu U Sondi 1 definirano je nekoliko zidnih stratigrafskih jedi-
Kampor na otoku Rabu. U istraživanjima su sudjelovali nica, iskopanih 10 – 20 cm u dubinu, debljine 45 – 75 cm,
studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Sveučilišta u građenih od dvaju usporednih nizova kamenja koje čini
Padovi, pod vodstvom prof. dr. sc. Miljenka Jurkovića, dva lica, dok se između nalazi ispuna od sitnijeg kamenja
zamjenika voditelja dr. sc. Gorana Bilogrivića te prof. Gian pomiješanog sa žbukom. Pronađene strukture interpre-
Pietra Brogioloa i prof. dr. sc. Alessandre Chavarrije sa tirane su kao zapadna pregradnja broda sa središnjim
Sveučilišta u Padovi. prolazom (ZSJ001, 001A, 011, 014) te dijelovi perime-
tralnih sjevernih i južnih zidova broda (ZSJ002, 020). U
Lokalitet je potpuno zarastao u šumu crnike te je u lite- manjoj Sondi 2, u južnom sektoru, definiran je južni peri-
raturi poznat tek iz kraćeg prikaza otprije 30-ak godina, metralni zid crkve (ZSJ003). Sonde 3 i 4 otvorene su s
kada su iz šume izvirivali ostaci apside nekadašnje crkve ciljem istraživanja slojeva oko samog svetišta i apside
Tlocrt istraženog stanja, lipanj 2017. g. (snimka: S. Schivo, F.

Parisi)
Pogled sa zapada na interijer crkve (foto: I. Kranjec) Ulomci kamenog liturgijskog namještaja (foto: G. Bilogrivić)
520
isprva vidljive do 1 m u elevaciji. Iskopavalo se i unutar Literatura

apside, u duljini od približno 2 m od njezina tjemena
prema zapadu. Ispod humusa (SJ 001) utvđeni su slo- Jurković, Tenšek 1990 M. Jurković, I. Tenšek,
jevi urušene arhitekture (SJ005, 010) – kamenja, tegula, Novootkrivena ranokršćanska crkva na otoku Rabu,
obilnih ostataka smrvljene žbuke, zemlje te relativno Obavijesti HAD, XXII/1, Zagreb, 1990: 38 – 40.
brojni komadi sedre, koji vjerojatno potječu od svoda ili
prozorskih otvora nekadašnje crkve. Zidane strukture prof. dr. sc. Miljenko Jurković
u prostoru svetišta upućuju na dvije građevinske faze. prof. dr. sc. Alessandra Chavarría Arnau
Prvu fazu čini velika, izvana poligonalna, a iznutra polu- prof. Gian Pietro Brogiolo
kružna apsida (ZSJ003, 005, 006). Ona je poslije pregra- dr. sc. Goran Bilogrivić
đena vidno različitim četirima strukturama (ZSJ010, 012,
013, 016), koje su izvorni jedinstven prostor ranokršćan- Summary
skog svetišta podijelile na dvije nepravilne pravokutne
apside. U pregrađeni dvoapsidalni prostor ugrađene su The structures located on a heavily forested site known as
i tri četvrtaste zidane strukture (ZSJ017, 018, 019), a u “Ciprijanovo”, in the easternmost part of the Kalifront pen-
južnoj apsidi samostojeću četvrtastu strukturu flankiraju i insula and in the west of the Kampor valley, were identi-
dva ulomka stupića. Unutrašnjost apside bila je u cijelosti fied as the remains of an Early Christian church back in
ožbukana i taj je sloj zaglađene žbuke još uvijek dobro 1990, but the site has not been protected since, despite it
očuvan. Otprilike na razini zemlje, na nekoliko su mjesta being heavily jeopardized by the construction of a modern
očuvani i ostaci fresko oslika u vidu horizontalnih crno- road. The IRCLAMA and the University of Padua began
-smeđih linija i širih polja crvene boje. Vrlo dobroj očuva- the excavations in 2017, thus confirming the great archae-
nosti slojeva svjedoči i odlično sačuvana žbukana pod- ological potential of the site. The first campaign defined the
nica (SJ 011), otkrivena u južnom dijelu apside, na dubini outer perimeters of the building, as well as two main con-
od oko 65 cm u odnosu na suvremenu hodnu razinu. struction phases – the Early Christian and early medieval.
Sonde 5 i 7 otvorene su radi definiranja sjevernog dijela The continuation has been planned for the following years,
crkve te je pronađen sjeverni perimetralni zid s otvorom together with an extensive survey of the surrounding inac-
(ZSJ022, 006), dok je sonda 6 otvorena unutar prostora cessible terrain.
broda. Otkriće pravilno razmaknutih pilona pravokutnog
presjeka, koji se nastavljaju u liniji struktura pregradnji
svetišta, govori da je uz opsežnu rekonstrukciju prostora
svetišta u znatnoj mjeri reorganiziran i brod, koji tako Redni broj: 284
postaje trobrodan prostor. Lokalitet: Rab – Donja ulica
Valja spomenuti i otkriće zidanog kompleksa sjeverno Naselje: Rab
od crkve koji je potpuno nestao u gustoj vegetaciji. Grad/općina: Rab (otok Rab)
Preliminarno rekognosciranje terena ipak daje naslu- Pravni status: Z-2700
titi da je riječ o (antičkom?) stambeno-gospodarskom Razdoblje: SV/NV
objektu. Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Istraženi ostaci crkve upućuju na postojanje dviju sukce-
sivnih faza. Starija crkva kasnoantičko je zdanje pravo- Godine 2017. zaštitno je arheološki istraživana Donja ulica
kutna tlocrta s izbočenom apsidom, iznutra polukružnom, a u gradu Rabu, zbog realizacije projekta postavljanja kana-
izvana poligonalnom. Unutarnja širina broda iznosi približno lizacijskog sustava. Istraženo je šest sondi, ukupne povr-
7,30 m, dok je izvorna duljina crkve zasad nepoznata. Nalaz šine 16,5 m2. Istraživanje je vodila arheološka tvrtka Arheo
dvaju primjeraka kasnoantičkog brončanog novca (PN 004, Kvarner d.o.o. iz Vrbnika, a voditeljica je bila Ivana Turčin,
005) uz južno lice ZSJ003, preliminarno datiranih u kasno dipl. arheo. Investitor arheoloških istraživanja bila je tvrtka
4. te 5. st., govori u prilog dataciji gradnje crkve u 5. st., jer Solida d.o.o. iz Trzina.
su pronađeni na vrhu u sloju vjerojatne hodne površine, s
njezine vanjske strane (SJ 003). U ranom srednjem vijeku Donja ulica u gradu Rabu dio je stare gradske jezgre i
ta crkva doživljava temeljitu transformaciju. Sjeverni i južni proteže se u smjeru jugoistok-sjeverozapad, paralelno s
zid sačuvani su i upotrijebljeni kao zidovi nove crkve, no rivom. Nalazi se jugozapadno u odnosu na rivu i od nje je
duljina građevine vjerojatno je smanjena prilikom gradnje udaljena 60-ak metara.
novog zapadnog zida s uskim ulazom. Sondažno arheološko istraživanje u Donjoj ulici utvrdilo je
Izvorna apsida sačuvana je u svojoj vanjskoj formi, dok je da se cijelom njenom dužinom nalaze brojni dijelovi grad-
u unutrašnjosti pregrađena u pravokutan prostor, dodatno ske recentne instalacijske infrastrukture: cijevi kanalizacije
podijeljen masivnim zidom na dvije manje apside. U svakoj (najmanje četiri različite – tri pronađene u sondi 2, od kojih
od navedenih apsida nalazio se po jedan oltar, dok je treći jedna prolazi i sondama 1, 3, 4 i 5, te jedna zabilježena uz
oltar prislonjen uza zapadno lice navedenoga zida. Prilikom profil sonde 6), cijevi vodovoda (najmanje dvije – jedna se
iskopavanja pronađeno je vrlo malo keramičkih ulomaka, proteže od sonde 1 do sonde 4 na sjeveroistočnoj polo-
ali se ističe znatan broj fragmenata ranosrednjovjekovnog vici ulice, dok je druga utvrđena u sondi 4 na jugozapadnoj
kamenog crkvenog namještaja. Otkriće crkve kompleksnog polovici ulice), strujni vodiči (kroz sonde 1 – 5) te stari tele-
povijesnog razvoja svakako iziskuje nastavak arheoloških fonski vodiči (u sondama 1 i 4), uz još neke manje cijevi i
istraživanja. vodove, od kojih neki više nisu u funkciji. Utvrđeno je i da
521
višak betona u velikoj mjeri upotrebljavali za zatrpavanje

praznina, prije lijevanja novog betona.
Zbog takve situacije na lokaciji je očuvano relativno malo
arheološkog materijala, što je osobito vidljivo po oskudno-
sti pokretnih nalaza. Međutim, ipak je otkriveno nekoliko
nepokretnih arheoloških struktura.
Prvu strukturu čine dijelovi starog kamenog opločenja ulice,
otkriveni odmah ispod betona u sondama 2, 4 i vjerojatno
6, na visinama 1,20 – 1,28 m n. v. Budući da je najstarija
postojeća infrastruktura kanalizacija iz 1936., taj sloj oplo-
čenja trebao bi biti stariji barem od te godine. Prema maloj
veličini tih pet otkrivenih očuvanih površina te količini spo-
menutih recentnih instalacija, može se zaključiti da je nave-
deno opločenje na području cijele ulice eventualno očuvano
tek na sporadičnim mjestima te na manjim površinama.
Druga je nepokretna arheološka struktura opločenje od
opeka otkriveno u sondi 6, na visini od 0,86 m n. v. Kao što
je već navedeno, opeke su dimenzija cca 10x5 cm te su
na mjestima posložene linijski, a na mjestima u riblju kost.
Taj sloj opločenja također je u nekom trenutku bio zanema-
ren i presječen zidanim kanalom i drugim ukopima. Treba
spomenuti i nalaz istih (ili barem vrlo sličnih) opeka, otkri-
ven ispod trake žbuke ispod ostatka kamenog opločenja
u sondi 2. I te su opeke bile posložene u riblju kost, no s
obzirom na kontekst u kojemu su nađene te na razliku u
visini u odnosu na sloj u sondi 6, možda treba uzeti u obzir
mogućnost da su one u sondi 2 prenamijenjene iz starijeg
konteksta. Podnica građena od opeke na današnjoj trasi
Donje ulice, koja nije svojstvena popločavanju ulica, dovodi
do sumnje u postojanje starije ulice uz Malu palaču Nimira.
Treća je zabilježena struktura još jedno kameno opločenje
otkriveno u sondi 4, na visini od 0,81 m n. v., ispod slojeva
šljunka, koji su se nalazili ispod prvog spomenutog oplo-
Ostaci kamenog opločenja u sondi 4 (foto: I. Turčin) čenja. Kamenje je tog opločenja uglačano, nešto manjih
dimenzija i neravnije površine te je očito riječ o najstarijemu
od triju opločenja. Vrijeme njegova nastanka može se tek
pretpostaviti (rani ili razvijeni srednji vijek), ne na temelju
pokretnih nalaza, kojih nije ni bilo, već na temelju njegove
kote. Naime, opločenje je nađeno gotovo 70 cm ispod
današnje razine ulice, koja je u korelaciji s pragovima rene-
sansnih građevina. Dakle, nastanak spomenutog oploče-
nja prethodio je renesansnom razdoblju te se za sada, do
novih nalaza, može samo ugrubo datirati u srednji vijek.
Naposljetku, treba spomenuti dvije strukture u kojima je
utvrđena istovjetna tamna rahla zapuna. Prva struktura
zabilježena je u sondi 1 na visini od cca 0,90 m i riječ je o
polukružno posloženom kamenju koje označava rub ukopa
tamne rahle zapune. Kako je bio vidljiv samo malen dio
strukture, koja je zajedno sa zapunom očito većim dijelom
Sonda 6 – opločenje od opeka (SJ 046) (foto: I. Turčin) zalazila pod profil sonde i pod sloj koji nije skidan, nije bilo
moguće prikupiti više podataka. Druga struktura s istom
je konstrukcija kanalizacije na više mjesta bila stabilizirana zapunom zabilježena je na drugom kraju ulice u sondi 6,
betonom, dijelom u obliku zida kao u sondama 1, 2 i 3, a no ondje je bila riječ o zidanom kanalu koji je sjekao sondu
dijelom je samo bio izliven oko cijevi (sonde 1 – 4). na visini od 1,06 m i bio je građen dijelom od kamenih blo-
Prema podacima lokalnog stanovništva, sustav kanaliza- kova, a dijelom zaliven betonom. Beton svakako navodi na
cije građen je 1936., a ostali dijelovi infrastrukture rađeni su recentnu dataciju, no možda treba uzeti u obzir mogućnost
poslije i u više navrata, od kojih su posljednji radovi prove- da je on poslužio kao način nadogradnje na već postojeću,
deni prije tek nekoliko godina. Stanje u sondama pokazalo stariju konstrukciju. Zapuna koja je utvrđena u objema
je da su se pri završetku svake nove intervencije zemlja i strukturama bila je tamna, rahla i na prvi pogled sterilna, no
materijal koji je prethodno bio izbačen (komadi razbijenog u sondi 6 u njoj je nađeno i nešto recentne ambalaže (čep).
betona, komadi cijevi, kamenje starog opločenja ulice) te Prema izgledu zapune, sugerirano je da je u oba slučaja
522
možda riječ o septičkoj jami, no za dobivanje relevantnih

saznanja potrebno je detaljnije istraživanje obiju struktura.
Ivana Turčin
Matija Makarun
Summary
Rescue archaeological excavations in Donja ulica Street

in Rab were carried out in the course of 2017 within the
framework of a new sewage system. The research encom-
passed three probes with a total surface area of 16.5 m2,
but they did not yield significant finds. This was probably
caused by interventions into cultural layers during recent
infrastructural works. However, almost all of the six probes
contained the remains of older paving of a postmedieval
street. In probes 2 and 6, the excavations revealed small,
but interesting remains of brick pavement at a depth of
70 cm, which do not support the existing street route. The
remains of the oldest paving were established in probe 4
and can be dated to the Middle Ages. These partially pre-
served finds prove the urbanism of the City of Rab.
Redni broj: 285

Lokalitet: Rab – dvorište „Kuće rapske torte”
Naselje: Rab
Grad/općina: Rab (otok Rab)
Razdoblje: A, SV, NV Snimka stanja istraživanja, lipanj 2017. (snimka: F. Giacomello)
Arheolozi su tijekom prvih dviju kampanja arheološkog iska-
U lipnju 2017. nastavljena su arheološka istraživanja na panja 2015. u vrlo kompleksnoj stratigrafiji definirali sljedeće
lokalitetu Rab – dvorište „Kuće rapske torteˮ. Istraživanje kronološke faze: 1) gradnju masivne zidne strukture (SJ1187)
u dvorištu ugostiteljskog objekta u povijesnoj jezgri grada debljine 1,10 m, dužine 6,80 m i elevacije do 3 m, sa spoli-
Raba započeto je rekognosciranjem urbane jezgre 2014., ranim antičkim sarkofazima, interpretiranu kao zid pretpo-
u okviru suradnje Međunarodnog istraživačkog centra stavljene obrambene funkcije; 2) fazu intenzivne metalurške
za kasnu antiku i srednji vijek (IRCLAMA) Sveučilišta u produkcije smještene uza sam zid, s vrlo dobro očuvanim
Zagrebu i Sveučilišta u Padovi. Na iznimnu važnost lokali- ostacima peći; 3) arheološke slojeve korištenja prostorom,
teta u Ulici Dinka Dokule upućivali su ulomci monumental- najvjerojatnije povezane s kućanskim aktivnostima; 4) grad-
nih antičkih sarkofaga spolirani u masivnu zidnu strukturu. nju srednjovjekovne građevine sa sanitarnim čvorom na zidu
1187 te 5) obnavljanje građevine tehnikom opus incertum.
Osnovni cilj istraživanja 2016. bio je istražiti slojeve direktno
povezane s metalurškom aktivnošću, kojoj su definirane dvije
faze, međutim određene su poteškoće nastale istodobnim
izvođenjem građevinskih radova, nužnih radi konsolidacije
susjedne terase na sjevernoj strani. Na južnoj su strani loka-
liteta otkriveni ostaci građevine s velikim kamenim pragom te
arheološki slojevi datirani u razdoblje prije trenutka gradnje
zida sa sarkofazima, što je odredilo daljnji smjer istraživanja.
Sustavno arheološko iskapanje nastavljeno je 2017., nakon
što je sloj peći uklonjen pod stručnim nadzorom konzervatora
radi buduće muzealizacije. Tek je tada bilo moguće nastaviti
istraživanje starijih slojeva, koji su iznimno bitni za razumije-
vanje antičke i kasnoantičke povijesti grada Raba. Osnovni je
cilj kampanje bio definirati arheološke slojeve i strukture isto-
vremene, odnosno prethodne gradnji masivne zidne strukture
1187. Jedan od najvažnijih rezultata kampanje jest potvrda da
je građevina „1” na jugoistočnom sektoru lokaliteta (od koje
Položaj lokaliteta je sačuvan sjeverni perimetralni zid SJ1182, prag dimenzija
523
2,60x0,80 m – SJ1115 te pretpostavljena istočna struktura dogradnje u toj luci. Voditelj istraživanja bio je dr. sc. Luka
SJ1206) negirana gradnjom zida SJ1187. Također, arheološki Bekić, a uz njega su sudjelovali i arheolozi Mladen Pešić,
slojevi upućuju na moguću direktnu vezu građevine i sarko- Roko Surić te Maja Kaleb.
faga in situ s njene sjeverne strane te otvaraju mogućnost
interpretacije funkcije kompleksa kao funerarnog. Pronalazak Nakon što su u dogovoru s konzervatorskim odjelom defi-
ostatka sarkofaga 1194 in situ te neposredna blizina ostalih nirane pozicije na kojima će se postaviti šest arheoloških
sarkofaga koji su ili spolirani u zid 1187 ili poslije premještani sondi, dimenzija 2x2 m, započelo je podvodno arheološko
unutar dvorišta, upućuju na funerarni karakter mjesta u antici. iskopavanje. Prve dvije sonde postavljene su u podmorju
Takva interpretacija ide u prilog hipotezi da je rimska Arba lučice ispred Trga sv. Kristofora, na poziciji na kojoj se pla-
zapravo zauzimala samo južni dio poluotoka, na kojemu je nira raditi dugačak betonski mol. Jedna sonda postavljena
smještena današnja povijesna jezgra Raba, a ne većinski dio je oko 20 m od današnje obale, dok je druga smještena
poluotoka, kako tvrde neki istraživači. Na temelju relativne oko 40 m od današnje obale. Arheološka se ekipa u tim
kronologije faza lokaliteta, moguće je zaključiti da je antičko sondama suočila s velikom količinom mulja, koji se tijekom
mjesto ukopa u kasnoj antici izgubilo svoju funkciju, a nedugo niza godina nataložio na morskom dnu. Prilikom iskopa-
nakon toga uspostavlja se proizvodni kompleks, što potvrđuju vanja u sondama gotovo da i nisu pronađeni arheološki
arheološki slojevi i odnosi zidnih struktura građevine „2”, pove- nalazi, čak i nakon 70-ak cm kopanja kroz razne varijante
zane s metalurškom proizvodnjom (primjer struktura 1102 i mulja, koji je u jednom trenutku postao toliko kompaktan da
1157). Za detaljnije kronološko određivanje potrebno je prije klasično iskopavanje dovedeno u pitanje te je iz tehnič-
čekati rezultate analize pronađenog materijala. S obzirom na kih razloga prekinuto daljnje iskopavanje.
relativno slabo stanje istraženosti rimske Arbe, malen broj rim- Uslijedilo je iskopavanje dviju sondi na prostoru ispred
skih slojeva in situ te važnost istraživanog lokaliteta, u planu je današnjeg hotela Arbiana. Na toj se poziciji planira grad-
nastavak istraživanja, ponajprije u jugoistočnom sektoru. nja dodatnog lukobrana, koji bi štitio luku od jačih južnih
valova, koje je i arheološki tim doživio za vrijeme iskopa-
Literatura vanja u luci. Sonde su postavljene na udaljenosti od 25 i
35 m od današnje obale. Nakon početnih slojeva u kojima
Budak 2006 N. Budak, Urban Development of Rab: A
Hypothesis, HAM, 12, Zagreb – Motovun, 2006: 123 – 135.
Jurković, Kranjec 2016 M. Jurković, I. Kranjec, Rab –
dvorište „Kuće rapske torte”, HAG, 12/2015, Zagreb, 2016:
494, 495.
dr. sc. Alessandra Chavarria Arnau

prof. Gian Pietro Brogiolo
Ivor Kranjec
Summary
The 2017 archaeological research in the courtyard of the

“Kuća rabske torte” in the historic centre of Rab have con-
firmed the presumed chronology of the site, which is based
on the previous campaigns carried out since 2015. The
excavations have also provided a new insight into the earli- Dijelovi amfora među hrpama kamenja (foto: L. Bekić)
est structures of Rab. The excavations confirmed that a mas-
sive (defensive?) wall, constructed presumably in the Late
Antiquity period, annihilated an earlier Roman building, prob-
ably related to the funeral site with the Roman sarcophagi.
Redni broj: 286

Lokalitet: Rab – Luka Rab
Naselje: Rab
Grad/općina: Rab (otok Rab)
Vrsta radova: podvodno zaštitno sondiranje
Krajem 2017. Međunarodni centar za podvodnu arheologiju

u Zadru organizirao je podvodna zaštitna arheološka istra-
živanja u luci Rab, za potrebe planiranih radova uređenja i Egejska kuhinjska posuda (foto: R. Surić)
524
Summary
The International Centre for Underwater Archaeology in

Zadar conducted a rescue archaeological excavation at
the harbour at Rab at the end of 2017. The investigation
was organised ahead of a planned harbour expansion.
The underwater archaeological excavations were carried
out within six 2 by 2 m trenches. The first two trenches
were opened in the sea floor of the harbour adjacent to Trg
svetog Kristofora („St Christopher`s Square”) on a position
where a long concrete mole is planned. One trench was
placed about 20 metres from the current waterfront and the
other about 40 metres out. A large quantity of silt that had
settled on the sea floor over many years made the excava-
tion difficult. The excavation of the 70 cm deep silt layer
did not yield a single archaeological find. This was followed
by the excavation of two trenches facing Arbiana Hotel. An
additional breakwater has been planned there to protect
the harbour from strong southern waves, which we expe-
rienced during the excavations in the harbour. Trenches
were opened at distances of 25 and 35 metres from the
current shoreline. While the initial layers yielded only
recent refuse, at a depth of over one metre we discovered
a layer of Antiquity-period finds in both trenches. Among
the finds we can single out an almost complete spherical
Satelitska snimka grada Raba s označenim pozicijama pojedinih Aegean kitchenware vessel with two strap handles and the
sondi (foto: R. Surić) base of a thin-walled amphora with traces of painting. The
last two trenches were opened along the seaward side of
se nalazio samo recentan otpad, na dubini od preko 1 m u the current breakwater, at its very head. The survey estab-
objema je sondama otkriven sloj s antičkim nalazima. Od lished the existence of submerged embankments immedi-
nalaza valja izdvojiti gotovo čitavu loptastu egejsku kuhinj- ately adjacent to the breakwater, i.e. heaps of stone among
sku posudu s dvjema trakastim ručkama i dno amfore tanjih which we found an abundance of archaeological material.
stijenki, s tragovima bojenja. S obzirom na koncentraciju i In Trench E, positioned closer to the head of the break-
vrstu nalaza, a posebno na prostoru sonde C koja se nalazi water, the removal of the upper layer yielded finds dating
bliže obali, prije samih bi radova valjalo proširiti površinu from the Renaissance to this day; under it were large stone
zaštitnih arheoloških istraživanja. Posljednje dvije sonde blocks that extend out from the embankment whose date
postavljene su uz današnji lukobran, i to s vanjske strane, still cannot be determined. The survey in the Rab harbour
uz samu njegovu glavu. Prilikom pregledavanja terena established the positions with the archaeological material.
ustanovljeno je da se na prostoru uz samu glavu lukobrana It will enable us to prevent the devastation of the archae-
nalaze podvodni nasipi, odnosno hrpe kamenja, među ological sites during the construction of the new harbour
kojim je pronađeno mnoštvo arheološkog materijala. Ta facilities.
spoznaja dovela je do toga da se sonde postave bliže glavi
lukobrana, a ne po sredini ili bliže obali. U sondi E, koja je
pozicionirana bliže samoj glavi, skinut je gornji sloj u kojem
su otkriveni nalazi od modernog do renesansnog razdoblja, Redni broj: 287
a ispod tog sloja otkriveni su veći kameni blokovi, koji su Lokalitet: Rab – Sv. Marija na Kaldancu
produžetak nasipa za koji nije sasvim jasno kad je mogao Naselje: Rab
nastati. U sondi F nisu pronađeni arheološki nalazi te je Grad/općina: Rab (otok Rab)
zaključeno da ne postoje zapreke za uređenje lukobrana. Pravni status: Z-2700
Na temelju pregleda i sondiranja u luci Rab ustanovljeno Razdoblje: P, A, SV
je na kojim se pozicijama nalazi arheološka građa, a time Vrsta radova: sustavno iskopavanje
se stvorila slika koja će pomoći da prilikom gradnje novih
lučkih instalacija ne dođe do uništenja arheoloških lokali- U lipnju 2017. arheološki je istražen lokalitet Sv. Marija od
teta. Nalazi dobrim dijelom potječu iz antike, ali prikupljeni Milosrđa u gradskom parku Dorka, u predjelu Kaldanac
su i pojedini koji se mogu datirati u srednji vijek te novi unutar povijesne gradske jezgre Raba. Istraživanje je rea-
vijek. Rezultati dobiveni istraživanjem i pregledavanjem lizirano u sklopu suradnje Međunarodnog istraživačkog
luke Rab mogu pomoći prilikom budućih potencijalnih pod- centra za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu
vodnih arheoloških istraživanja. (IRCLAMA) te Sveučilišta u Padovi.
Luka Bekić Cilj istraživanja bio je istražiti ostatke jednobrodne sred-

Roko Surić njovjekovne crkve pravokutnog tlocrta, s istaknutom
525
Položaj lokaliteta u gradu Rabu Fotografija lokaliteta (foto: F. Giacomello)
polukružnom apsidom orijentiranom u smjeru sjever-jug,

čiji su temelji bili vidljivi na starim snimkama iz 19. i 20. st.,
a preko koje danas prolazi suvremena betonska staza,
koja vodi do samostana sv. Antuna. Istražena je površina
od oko 40 m2, ponajprije unutar perimetra crkve. Gradnja
crkve u povijesnim je izvorima datirana u razdoblje prije
druge polovice 14. st.
Sukcesivni slojevi pješačke staze, koja prolazi od sjeve-
roistočnog ugla crkve preko središnjeg dijela apside, u
znatnoj su mjeri uništili arheološke slojeve eksterijera i
interijera crkve. Daljnjem propadanju pridonosi i polo-
žaj crkve na padini, gdje je zamjetna erozija tla, osobito
uz jugoistočno rame apside, gdje je preostala tek jedna
linija kamenja unutarnjeg lica istočnog perimetralnog zida
(SJ1023). Položaj sondi određen je s obzirom na vid-
ljive arhitektonske ostatke građevine. Kopano je istočno
od staze (sektor 2), gdje je bilo moguće parcijalno pratiti
južnu apsidu crkve (SJ1022, radijus 1,3 m) i jugoistočno
rame apside, te sjeverozapadno od staze (sektor 1), gdje Grobnica u srednjovjekovnoj crkvi (foto: F. Giacomello)
je sačuvana sjeverozapadna polovica crkve čiji zapadni
perimetralni zid (SJ1004) trenutačno služi kao potporna blata, te mlađe slojeve koji je negiraju, međutim skromna
struktura terasi ispred crkve sv. Antuna. Nakon inicijalnog površina sonde ne dopušta detaljnije zaključke. Drugu
čišćenja površinskog raslinja i tankog humusnog sloja, fazu, keramičkim nalazima datiranu u razdoblje prije
u sektoru 2 otkrivene su nove paralelne zidne strukture 6. st., karakterizira nastanak građevine koja se nalazi
priklesanog kamenja povezanog žbukom, okomite na unutar površine mlađe srednjovjekovne crkve. Čine je
bočne perimetralne zidove crkve, odnosno smjera prote- masivan zapadni perimetralni zid od kamenja i žbuke,
zanja zapad-istok. Uz južnu novotkrivenu zidnu strukturu u smjeru protezanja sjever-jug (SJ1037), debljine oko
sa strane svetišta prigrađena je žbukana grobnica pra- 1,1 m te ukupne otkrivene dužine 7,3 m i visine 0,6 m,
vokutnog tlocrta manjih dimenzija (SJ1007), označena te tri poprečne zidne strukture (od sjevera prema jugu:
jednostavnim simbolom latinskog križa utisnutim u svježu SJ1005, 1024, 1033). Iako je istočni perimetralni zid
žbuku. Strukturu grobnice, djelomično uništene gradnjom kasnoantičke građevine gotovo u potpunosti prekriven
staze, ispunjavao je pjeskovit sloj s brojnim fragmentima stazom, moguće je zaključiti da se građevina sastojala
ljudskih kostiju pomiješanih sa životinjskim kostima te od dviju prostorija (sjeverne 2,4x3 m i južne 2,4x2,4 m).
suvremenim materijalom. Materijal je dan na analizu te se Prilikom naknadnog širenja sonde u sektoru 1 otkriven je
čekaju rezultati. sloj crvenkaste hidraulične žbuke (SJ1033), koji prekriva
Analizom stratigrafskih odnosa definirano je nekoliko zapadno lice masivnog zida SJ1037 te koji je moguće
razvojnih faza lokaliteta. Najstariji sloj uočen je na sje- interpretirati kao cisternu. Nije poznato kada su strukture
vernom dijelu sektora 1 te je nalazima keramike (primjer uništene, a sljedeća građevna faza, odnosno srednjo-
ulomka grčkog kylixa) datiran u razdoblje oko 5. st. pr. Kr. vjekovna crkva sv. Marije od Milosrđa, koristi se kasno-
U željezno doba moguće je datirati i strukturu orijentiranu antičkim strukturama kao temeljom. Sloj podnice crkve
u smjeru sjever-jug (3x1,5 m), građenu od kamenja i sačuvan je samo uz samu apsidu u svetištu. Na temelju
526
nalaza nije moguće jasno definirati sjeverno pročelje

crkve, stoga pretpostavljene dimenzije crkve variraju
(8-9x4,2 m). Zbog naknadne destrukcije nije moguće
pouzdano datirati pronađenu grobnicu, međutim njezin
položaj ispred prezbiterija upućuje na istovremenost s
crkvom.
Položaj lokaliteta crkve sv. Marije izrazito je arheološki
važan jer se nalazi unutar najstarijeg pretpostavljenog
urbanog rastera Raba, odnosno rimske Arbe, koja je prema
nekim istraživačima zauzimala manji južni dio poluotoka.
Željeznodobni nalazi upućuju i na kontinuitet života od
predrimskog razdoblja, o čemu se još uvijek premalo zna,
stoga je u interesu istraživača nastaviti sustavna arheo-
loška istraživanja na Kaldancu.
Literatura Lukovičasta fibula (PN 149) (foto: N. Lete)
Budak 2006 N. Budak, Urban Development of Rab: A arhitektonske karakteristike te pokretne arheološke nalaze)
Hypothesis, HAM, 12, Zagreb – Motovun, 2006: 123 – 135. datiraju u antiku, pri čemu je moguće razlikovati ranu fazu
Mlacović 2012 D. Mlacović, La Nobiltà e l’Isola. Caduta e (1. – 3. st.) i kasnoantičku fazu (4. – 5. st.), kasni srednji
ascesa della nobiltà di Arbe, Zagreb, Leykam, 2012. vijek (14. – 15. st.) te novi vijek (15. – 20. st.).
Dokumentirane su 282 stratigrafske jedinice, što uključuje
prof. Gian Pietro Brogiolo slojeve, zidove, popločenja, strukture, zapune, urušenja,
prof. dr. sc. Alessandra Chavarria ukope, grobove, kontrafore te kanale.
prof. dr. sc. Miljenko Jurković Najstariji nalazi stambene arhitekture na Pavlinskom trgu
Palmira Krleža zabilježeni su na njegovu istočnom dijelu, gdje je riječ o
kasnoantičkim objektima kao dijelovima veće gradske
Summary četvrti, izdužene u smjeru sjeveroistok-jugozapad, koja
svojom orijentacijom prati raster kasnoantičke Tarsatice.
The city park of Dorka in Rab, now a picturesque and Dijelovi te arhitekture uništeni su na sjevernom, istočnom
pleasant area, hides the evidence of the earliest phases of i južnom dijelu građevinskim i infrastrukturnim radovima u
the town’s development. It is located right below the cathe- mlađim razdobljima. Na sjeveroistočnom i južnom dijelu
dral complex and just beneath the presumed centre of the iznad antičkih ostataka zabilježeni su ostaci novovjekovne
Municipium Arbae. Short research was focused on a small arhitekture koji su u nekim segmentima izravno položeni na
medieval church of St Mary of Mercy, the remains of which kasnoantičke zidove.
are still visible on older aerial photos. Since the concrete U kasni srednji vijek i novi vijek moguće je datirati dije-
road was built directly on the remains of the church, the love stambene arhitekture zabilježene na jugozapadnom
majority of the structures are destroyed. Apart from medi- dijelu Pavlinskog trga, gdje su pronađeni ostaci prostorija
eval layers and a tomb, the archaeologists uncovered Iron građevine u čijem je središnjem dijelu pronađena srednjo-
Age finds, as well as a Late Antiquity building under the vjekovna ostava kao nadsvođena struktura pravokutnog
church remains. tlocrta od klesanog sivobijelog kamena pravokutnog oblika
i opeke, povezanih vapnom i sitnim pijeskom, s kvadra-
tičnim otvorom sagrađenim u tehnici suhozida. Riječ je
također o dijelovima stambenog kompleksa koji su uni-
Redni broj: 288 šteni naknadnim građevinskim i infrastrukturnim radovima.
Lokalitet: Rijeka – Pavlinski trg i Ulica Janeza Trdine U novi je vijek također moguće datirati i nalaz ostataka,
Naselje: Rijeka također većim djelom uništenih, prostorija stambene arhi-
Grad/općina: Rijeka tekture, zabilježenih na južnom dijelu trga. Kada je riječ
Pravni status: Z-2691 o ostacima tog stambenog kompleksa, bilo je moguće
Razdoblje: A, SV, NV slijediti faze gradnje i nadogradnje, zabilježene kroz više
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje slojeva podnica, kao i faze obnavljanja i nadograđivanja
zidova, ponajprije sjevernog, dimenzijama najvećeg zida.
Od 3. studenog 2016. do 17. lipnja 2017. tvrtka Geoarheo Navedeni kompleks građen je iznad južnog dijela kasnoan-
d.o.o. iz Zagreba zaštitno je arheološki istražila područje tičkog kompleksa.
uređenja Pavlinskog trga i Ulice Janeza Trdine u Rijeci, na Jedan od važnijih novovjekovnih elemenata prisutnih
površini od 803,36 m2. Lokalitet je zbog potrebe koordina- na području koje se danas naziva Pavlinskim trgom te
cije s istovremenim građevinskim i infrastrukturnim rado- Ulicom Janeza Trdine jest crkva sv. Tri kralja, koju je
vima istražen u fazama. 1615. dao sagraditi Gašpar Knezić. Ta je crkva srušena
1840., a njezini mogući ostaci (perimetralni zidovi) pro-
Zaštitnim istraživanjem utvrđeno je postojanje nepokretnog nađeni su na sjeveroistočnom dijelu današnjeg trga.
arheološkog materijala i struktura, koje se (s obzirom na Na navedene arhitektonske ostatke na zapadnoj strani
527
Rezultati zaštitnog arheološkog istraživanja (arhitektura po razdobljima) – Pavlinski trg (izradio: J. Goričanec)
nadovezuje se tzv. sjeverni zid, izdužen u smjeru istok- i 4. st., definirane prijašnjim istraživanjem na trgu Pul
-zapad, koji možda čini sjevernu granicu crkvenog pod- Vele crikve.
ručja. Tlocrtno-prostorni kontekst navedenog zida dovodi Tijekom zaštitnog arheološkog istraživanja na
ga u vezu s dijelovima dvaju zidova izduženih u smjeru Pavlinskom trgu i u Ulici Janeza Trdine, pronađeno je
sjever-jug, kao zapadnim rubovima mogućeg crkvenog pet grobova sa šest pokojnika (Grob 2 bio je dvojni).
područja. Analiza antropoloških ostataka iz Groba 1 pokazala je da
U novi vijek moguće je datirati i kanale građene u tehnici je riječ o muškarcu koji je u trenutku smrti imao između
suhozida, s poklopnicama. U njihovim je zapunama prona- 15 i 18 godina. Analize antropoloških ostataka iz preo-
đen novovjekovni keramički materijal, kao i zanimljivi nalazi stalih ukopa (Grob 2 – Grob 5) pokazale su da je riječ
keramičkih lula datiranih u 18. i 19. st. o ukopima djece, u trenutku smrti stare između 0,5 i 8,5
Kada je riječ o nalazima u Ulici Janeza Trdine, važno godina.
je istaknuti da su moderni infrastrukturni radovi uni- Tijekom zaštitnog istraživanja na Pavlinskom trgu te u
štili veći dio arheoloških arhitektonskih ostataka. Važni Ulici Janeza Trdine pronađena je veća količina pokret-
nalazi zabilježeni su na krajnjem sjeveroistočnom dijelu nog arheološkog materijala. Taj je materijal većinom
ulice, na mjestu gdje se ona spaja s prethodno istra- u jako fragmentiranom stanju, a važno je istaknuti da
ženim dijelovima trga Pul Vele crikve te Užarske ulice. nije moguće govoriti o materijalu iz čistih zatvorenih
Riječ je o nalazima datiranima u 3. i 4. st., odnosno osta- cjelina, s obzirom na to da su u slojevima pronađeni
cima masivnih zidova građenih od fino klesanih kamenih izmiješani nalazi datirani u antiku, srednji te novi vijek.
blokova vezanih vapnom koji tvore osnove prostorije s Predzdravične slojeve, posebno slojeve definirane kao
nalazima ostataka podnice. Navedeni elementi stam- SJ 234 te SJ 263-265, moguće je datirati u antiku jer je
bene arhitekture ocrtavaju dijelove kompleksa koji je u njima pronađen pokretan materijal iz isključivo antike.
izdužen u smjeru sjeveroistok-jugozapad, s otklonom Međutim, također je riječ o miješanom materijalu koji
prema sjeveru, te je moguće zamijetiti odstupanje od je moguće datirati u širok period između 1. i 5. st., pri
nekoliko stupnjeva u orijentaciji u odnosu na antičku čemu su mlađi nalazi zastupljeni s izrazito većim udje-
arhitekturu zabilježenu na Pavlinskom trgu. Zabilježena lom. Većina pronađenog materijala pripada keramičkim
orijentacija konzistentna je orijentaciji arhitekture 3. ulomcima, međutim prisutna je i velika količina iznimno
528
Rezultati zaštitnog arheološkog istraživanja (arhitektura po razdobljima) – Ulica J. Trdine (izradio: J. Goričanec)
fragmentiranih staklenih nalaza, a pronađeni su i metalni a surface area of 803.36 m2. The excavations revealed
te numizmatički nalazi, kao i kategorija definirana kao immovable archaeological finds and structures, which,
ostali pokretni nalazi (građevni materijal, svjetiljke, lule, based on their architectural characteristics and movable
pikule te predmeti od kosti i rogova). finds can be dated to the following periods: Antiquity with
the early (first – third centuries) and late phases (the
Literatura fourth – fifth centuries), Late Middle Ages (the 14th – 15th
centuries) and postmedieval period (the 15th – 20th
Blečić 2001 M. Blečić, Prilog poznavanju antičke Tarsatike, centuries).
VAMZ, XXXIV, Zagreb, 2001: 65 – 122.
Faber, Matejčić 1969 A. Faber, R. Matejčić, Antička jezgra
Rijeke, Jadranski zbornik, 7, Rijeka, 1969: 317 – 326.
Karković Takalić et al. 2014 P. Karković Takalić, P. Redni broj: 289
Predoević Zadković, J. Višnjić, Nova arheološka karta Lokalitet: Rijeka – Ulica Petra Zrinskog 12 (kuća
antičke i ranosrednjovjekovne Tarsatike, HArch, 45, Pula, Nugent)
2014: 113 – 136. Naselje: Rijeka (Trsat)
Matejčić 2007 R. Matejčić, Kako čitati grad: Rijeka jučer, Grad/općina: Rijeka
danas, Rijeka, 2007. Pravni status: Z-342
Pul Vele crikve (ur. J. Višnjić, N. Radić Štivić), Arheološka Razdoblje: NV
istraživanja na trgu Pul Vele crikve u Rijeci, u pripremi Vrsta radova: sondažno iskopavanje
Jelena Lapić Od 16. do 19. kolovoza 2017. sondažno je arheološki

istražen lokalitet u Ulici Petra Zrinskog 12 u Rijeci,
Summary na području kuće Nugent. U projektu izrade konzer-
vatorske studije kuće Nugent na Trsatu, sondažno je
Rescue archaeological excavations were carried out istraženo zapadno, ulazno dvorište objekta. Lokalitet
on Pavlinski trg and Janez Trdina Street in Rijeka, on je istražila arheološka tvrtka Arheo Kvarner d.o.o. iz
529
kružni, pri čemu su opeke bile rezane po rubovima da se

dobije kružna forma stupa.
U istočnom dijelu sonde ustanovljen je proboj. Naime,
na visini od 129,75 m n. v. definirana je zapuna (SJ 005)
ukopa (SJ 006), širine 39 cm i definirane dužine od 2 m,
koja se protezala duž istočnog profila sonde. Zapuna
(SJ 005) ukopa (SJ 006) sastojala se od izrazito sipke
zemlje s manjom koncentracijom kamenja i recentnog
otpada. Na dnu ukopa, dubine do 0,70 m, nađen je viso-
konaponski strujni kabel. Spomenuti ukop za postavlja-
nje recentne infrastrukture probio je pripremu za podnicu
(SJ 003).
Prilikom definiranja ukopa, u njegovu zapadnom profilu
ustanovljen je kanal građen od opeka (SJ 009), koji je
poput pripreme za podnicu (SJ 003) bio probijen recent
nim infrastrukturalnim iskopom. Kanal (SJ 009) pruža se u
smjeru zapad-istok, iz smjera kuće prema zapadnom para-
petnom zidu dvorišta, gdje su i danas u vanjskom plaštu
zida sačuvane rupe kanala za odvodnju.
Struktura kanala definirana je na visini od 129,94 m n. v.,
u dužini od 1,60 m i širini od 0,22 m. Opeke upotreblja-
vane u gradnji kanala bile su dimenzija 23,5x14x4,5 cm te
Sonda A nakon istraživanja (foto: M. Makarun) 22,5x11x4 cm, odnosno dimenzijama se podudaraju s ope-
kama upotrebljavanima za gradnju stupa (SJ 004). Tragovi
Vrbnika. Voditelj istraživanja bio je Matija Makarun, dipl. žbuke na pojedinim opekama upućuju na to da su bile reu-
arheo., dok je arheološki nadzor obavila Mia Rizner iz potrijebljene prilikom gradnje kanala.
Konzervatorskog odjela u Rijeci. Naručitelj arheološ- Prilikom iskopavanja manje sonde dužine 1,5 m i širine
kog istraživanja bila je tvrtka Intrados projekt d.o.o. iz 0,50 m unutar sonde A, na visini od 129,18 m n. v., ispod
Zagreba. sloja pripreme za podnicu (SJ 003) ustanovljen je sloj izra-
zito masne, sterilne, crvenkasto smeđe zemlje (SJ 010).
Prilikom istraživanja sonde površine 4 m2 dokumentirano Budući da je spomenuti sloj sterilan, definiranjem sloja
je deset stratigrafskih jedinica, među kojima se većinom (SJ 010) završeno je arheološko istraživanje u sondi.
nalaze strukture podnica i struktura kanala te arheološki Nepokretni su nalazi snimljeni geodetskom stanicom,
slojevi. Pokretnim nalazima pripada isključivo keramika zaštićeni i zatrpani zemljom iz iskopa.
ranonovovjekovne produkcije. Svi su nepokretni nalazi
snimljeni geodetskom stanicom te zaštićeni geotekstilom Matija Makarun
i zatrpani.
Sonda površine 4 m² (2x2 m) bila je smještena uza zapadno Summary
pročelje objekta kuće Nugent, uz njegovo južno „krilo”.
Prilikom uklanjanja humusnog sloja, ispod dubine od pet Archaeological excavations at 12 Petar Zrinski Street in
centimetara ustanovljen je sloj zemljanog nasipa smeđe Rijeka (the Nugent House) was carried out in the course
boje, s većim udjelom šljunka i kamenja (SJ 001). Pokretni of August 2017. The small-scale probe excavations of
materijal prisutan u sloju činio je isključivo recentan otpad. the western, entrance part of the courtyard were con-
Prilikom uklanjanja sloja (SJ 001), čija je debljina ducted within the framework of preparing a conserva-
iznosila 10 cm, u južnoj polovici sonde na visini od tion study for the Nugent House. The excavations over
129,83 m n. v. ustanovljen je sloj nabijene zemlje pomi- a surface of 4 m2 revealed the remains of two floorings,
ješane sa žbukom (SJ 002). Sloj (SJ 002) protumačen i.e. their beddings (SU 002 and 003). The older bedding
je kao podnica, odnosno priprema za popođenje. Isti je (SU 003) was made by backfilling half a meter deep
sloj (SJ 002) u centralnom dijelu sonde bio probijen te je layer of stone and plaster. Two stone slabs of the walk-
uočeno da se ispod njega nalazila struktura pripreme za ing surface suggest that the paving was made of stone
starije popođenje (SJ 003), na visini od 129,76 m n. v. and later removed. A drainage channel from the house to
Struktura pripreme za popođenje (SJ 003) sastojala se the street belongs to this phase. The remains of a brick
od kamenja pomiješanog s velikom količinom raspad- column can be dated to the same period. The column
nute žbuke. Materijal nađen u sloju (SJ 003) bio je bricks were arranged in the herringbone pattern and laid
vezan uz keramičke ostatke iz ranog novog vijeka. U directly on the bedding SU 003. Their dimensions corre-
sjevernom dijelu sonde, uz njezin sjeverni profil, nađeni spond to those of the bricks used in the channel. The first
su ostaci temelja stupa od opeka (SJ 004), na visini phase can be dated to the postmedieval period, i. e. the
od 129,77 m n. v. Ostaci stupa (SJ 004), promjera 16th – 17th centuries. The second phase annihilated the
62 cm, visine 9 cm, bili su građeni od opeka dimenzija existing flooring by removing the stone slabs and level-
22,5x11x4 cm, poslaganih u dva sloja na „riblju kost” i ling with soil and plaster (SU 002). There were not finds
povezanih finom žbukom. Presjek ostatka stupa bio je that could enable its dating.
530
Redni broj: 290 tip Lamboglia, 1. st. pr. Kr.) i stijenke posuda. Svi su nalazi u
Lokalitet: Selce – Trg palih boraca lošem stanju jer su u prošlosti bili na udaru valova, stoga ih
Naselje: Selce je bilo teško tipološki odrediti. Osim keramike, prikupljena
Grad/općina: Crikvenica je i metalna troska. Moguće je pretpostaviti da bi takvih
Pravni status: – nalaza bilo još više da se i na ostalim mjestima kopalo na
Razdoblje: A, NV dubinu ispod razine mora. Taj podatak još jednom potvr-
Vrsta radova: arheološki nadzor đuje činjenicu da je na području Selca u antici postojalo
naselje, čije se pružanje ne može precizno utvrditi zbog
Tijekom uređenja Trga palih boraca u Selcu, od listo- današnje izgrađenosti prostora. Najveća je koncentracija
pada 2016. do svibnja 2017. trajao je arheološki nadzor arheoloških nalaza u prošlosti nalažena samo stotinjak
nad zemljanim radovima. Područje obuhvata bio je Trg metara istočnije od Place, pokraj Hotela Selce i na potezu
palih boraca (Placa) i predio Jama te obalni potez od prema kupalištu. Područje Hotela Selce 60-ih godina 20. st.
izvora Polače do zgrade Stare škole, odnosno Turističko- zaštitno je arheološki istraženo, prilikom čega su otkriveni
-informativnog centra. Radove je nadzirala Tea Rosić iz dijelovi kvalitetno građenog priobalnog objekta iz ranocar-
Muzeja Grada Crikvenice. skog razdoblja. U istočnom dijelu luke također su zabilje-
ženi arheološki nalazi, što je potvrdio i pregled podmorja
Kao što se i pretpostavljalo, cijeli je prostor Place u Selcu 2016., uoči uređenja trga i luke.
građen na nasipu. Unutar slojeva šute, morskih oblutaka i Prostor Place kontinuirano je nasipavan tijekom povijesti
zemlje nisu pronađeni arheološki slojevi, već pojedinačni kako bi se dobio lučki i skladišni prostor. Kuće sa sjeverne
ispremiješani nalazi keramike, uglavnom novovjekovna strane Trga palih boraca građene su djelomično na stijeni,
glazirana keramika i sporadično ulomci antičke keramike. što je bilo vidljivo tijekom ovih radova. Gradnja starog obal-
Arheološki je najzanimljiviji bio iskop za separator oborin- nog zida luke, danas negiranog novom obalnom linijom,
ske vode sa zapadne strane Stare škole. U iskopu površine odvijala se u fazama, no većina nastaje u 19. st. U tom je
11x3 m, s najnižom kotom –1,7 m (koordinate su sredine razdoblju građen i sustav oborinskih kanala, koji usmjera-
iskopa X 359998.78, Y 5003501.37) bili su vidljivi slojevi – vaju podzemne tokove vode u more. Iskop kanala suvre-
kombinacija zemlje i žala. U najdubljim slojevima bager je mene infrastrukture na mnogim je mjestima presjekao stare
izvadio žalo u kojem su bili ulomci antičke keramike – gra- kanale za oborinsku vodu koji su prolazili ispod kuća i vodili
đevne keramike (tegule i kanalice), amfora (ručka amfore prema moru. Svi su kanali četvrtastog presjeka, promjera
oko 0,5 do 1 m. Građeni su od kamena pločastog oblika.
Njima je usmjeravana voda iz brojnih izvora kojima je inače
bogata Selačka draga. Vodostaj tih izvora jako nabuja tije-
kom kišnih razdoblja, čemu se moglo posvjedočiti tijekom
radova. Prilikom daljnjeg proširenja iskopa polovicom listo-
pada presječen je glavni kanal za oborinsku vodu na sre-
dini raskrižja. Trasa glavnog kanala pružala se od Jame
preko cijele Place. Ispust u more bio je zapadno od Palade,
prema Polači. U glavni kanal slijevali su se svi manji kanali,
koji s njim čine sustav odvodnje. Glavni se kanal visinski
pružao od kote 0,00 m do +2,50 m na najvišem dijelu.
Ima visinski pad prema ispustu u more. Građen je kom-
binacijom neobrađenog i priklesanog kamena uslojenog
u redove te povezanog žbukom. Presvođen je bačvastim
svodom. Širina varira od 1 do 1,50 m, a visina oko 1,5 m.
Prostor obuhvata nadzora (izradila: T. Rosić) Prema novom je projektu postojeći kanal rekonstruiran, pri
Glavni kanal za odvodnju podzemnih voda (foto: T. Rosić) Nalazi antičke keramike (foto: T. Rosić)
531
čemu je negiran njegov izvorni oblik te je na njegovome

mjestu napravljen novi betonski kanal. Prema kazivanju
starijih mještana Selca, kanal je građen u 18. ili početkom
19. st., kako bi spriječio poplave kuća na Placi. Prema nji-
hovu kazivanju, kanal je oštećen i djelomično zatrpan u
drugoj polovici 20. st. te su nakon toga bile česte poplave
u kućama. Pronađeni kanali zanimljivi su ostaci stare
infrastrukture mjesta. Teško je preciznije datirati njihovu
gradnju, no najvjerojatnije je riječ o 19. st. Sav prikupljeni
pokretni arheološki materijal, većinom ulomci keramike,
pohranjen je u Muzeju Grada Crikvenice.
Tea Rosić
Summary Ukop (SJ1026) devastiran recentnim radovima (foto: J. Behaim)
Archaeological supervision of the earthworks during the

reconstruction of Palih boraca Square (The Fallen Soldiers
Square) in Selce was carried out from October 2016 to May
2017. As assumed, the entire Square was built on a back-
filled layer of soil, pebbles and rubble with glazed postme-
dieval and Antiquity-period pottery shards. The excavation
carried out for a stormwater runoff separator located to
the west of the Old School provided the most interesting
finds. In a deep dig, which reached -1.7 m identified were
the remains of Antiquity-period construction material and
amphorae. This find confirms the existence of an Antiquity-
period settlement in the territory of Selce, whose area
cannot be precisely established.
The Selce Placa was continuously backfilled and levelled in
order to obtain a harbour and warehouse area. The houses
in the northern part of the Square were partly built on the
bedrock. The construction of an old coastal wall was carried
out in phases, but its largest part can be dated to the 19th
century. Stormwater channels that drained off water to the Nalaz kasnoantičkog stakla (foto: R. Starac)
sea were constructed at the same time. The main channel
ran from Jama, through the Square to the sea. This interest- studenta povijesti umjetnosti iz Zagreba, dvoje studenata
ing solution prevented the flooding of house basements. The arheologije i povijesti umjetnosti iz Padove, dvoje pomoć-
channel was partly backfilled in the second half of the 20th nih radnika – volontera iz Supetarske Drage te apsolventa
century, which reduced its function. During the reconstruc- arheologije Roberta Kordića iz Barbata.
tion, the original channel was replaced by a concrete channel.
Prva faza sondažnog istraživanja ledine smještene između
ulaza u ograđeni prostor nekadašnje benediktinske opa-
tije i zapadnog pročelja crkve sv. Petra završena je 2016.
Redni broj: 291 godine. Tada je utvrđena površina srednjovjekovnog
Lokalitet: Supetarska Draga – crkva sv. Petra redovničkoga groblja i složena stratigrafska slika, koju
Naselje: Supetarska Draga čine tragovi urušenja i otpadnog materijala iz kasne antike,
Grad/općina: Rab (otok Rab) odnosno ranokršćanskog razdoblja, s često vrlo poreme-
Pravni status: Z-144 ćenim ukopima redovnika iz razvijenog srednjeg vijeka te
Razdoblje: A, SV ostacima dijela pročelja jedne od samostanskih zgrada
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje (adaptirane u 19. st. za potrebe seoske škole), porušene
prije više desetljeća.
Od 29. svibnja do 12. lipnja 2017. realizirana je nova Crkveni odbor, odnosno Župa Supetarska Draga, s tadaš-
etapa zaštitnog arheološkog istraživanja dijela travnate njim župnikom Josipom Kordićem inicirao je projekt uređe-
ledine ispred pročelja ranoromaničke bazilike sv. Petra u nja i djelomičnog popločenja prostora ispred crkvenog pro-
Supetarskoj Dragi na otoku Rabu. U istraživanju su sudje- čelja. Prema zahtjevu nadležnog Konzervatorskog odjela
lovali: voditelj projekta istraživanja kasnoantičke i ranosred- u Rijeci, u području planiranog zahvata bilo je potrebno
njovjekovne baštine otoka Raba prof. Miljenko Jurković, arheološko istraživanje, radi spoznaja o namjeni tog dijela
Ranko Starac, kustos arheološkog odjela Pomorskog i samostanskog sklopa u prošlosti, a na temelju mogućih
povijesnog muzeja Hrvatskog Primorja u Rijeci, uz pomoć arhitektonskih nalaza i izmjena projekta opločenja zbog
Nine Radinović, dipl. arheo., te stručne ekipe od četiri zaštite i prezentacije arhitektonskih tragova.
532
Položaj sonde u odnosu na crkvu (snimka: J. Behaim, I. Kranjec)
Zračna snimka sonde pri kraju istraživanja (foto: J. Behaim)
533
Godine 2017. nastavljeno je iskopavanje površine započete Summary

prethodne godine, kada je istražen i dignut prvi sloj ukopa u
zemljanim rakama, odnosno vrlo plitko ukopanih tijela muš- International research team resumed with the archaeological
karaca različite dobi, pravilno orijentiranih u smjeru istok- excavations in front of the western façade of the church of
-zapad, licem okrenutim prema istoku, odnosno svetištu St Peter in Supetarska Draga, launched in 2016. The main
crkve. Iz triju grobova uzete su kosti za C-14 analizu staro- goal was to continue the research of the medieval cemetery
sti, a rezultat se kretao unutar raspona između kraja 11. i in front of the church, dated to the period close to the foun-
kraja 12. st., odnosno riječ je o redovnicima benediktinske dation of the monastery in the 11th century, as well as the
opatije. Ulomci kasnoantičkih staklenih lumina poslani su excavation of a small segment of the medieval monastery
na analizu u Italiju, a nekoliko krhotina ravnog prozorskog complex. Numerous individual and collective burials were
stakla u laboratorij u Francuskoj. Analiza uzoraka u labo- discovered at a depth of 25 – 70 cm. The archaeologists also
ratoriju u Francuskoj potvrdila je datiranje ranokršćanskog found numerous Late Antiquity small finds (most of which
stratuma ispod ranoromaničke crkve u 6. st. are luxury glass fragments), which have helped in under-
Iskopna površina, veličine 7x5,50 m, podijeljena je u dvije standing a newly discovered structure in front of the church.
sonde, razgraničene zatečenim pružanjem suhozida gra-
đenih još u kasnoj antici, koji se pruža okomito na pročelje
crkve. Zapadno od sonde 2 proširena je iskopna površina
za duljinu od 7, širinu od 1,5 m, koja je obuhvatila smjer pru- Redni broj: 292
žanja pročelja stare škole te dijelove triju prostorija unutar Lokalitet: Tetinja jama
partera stare škole (nazvana sonda 3). Već djelomičnim Naselje: Gorenci
istraživanjem uočeno je pet građevinsko-kronoloških faza u Grad/općina: Vrbovsko
gradnji tog dijela samostana. Stara škola bila je dio adap- Pravni status: postupak u tijeku
tirane zgrade benediktinske opatije iz 12. st., kojom su se Razdoblje: P, A, SV, NV
nakon 15. st. koristili komendatorni upravitelji propale opatije, Vrsta radova: probno iskopavanje
potom franjevci iz samostana sv. Ivana u Rabu te konačno
obitelj Dominis, koja se koristila i tzv. bratovštinskom kućom U kolovozu 2017. Istraživački i edukacijski centar
kao svojim magazinom. Ta benediktinska obnova u potpu- Processus montanus nastavio je probna arheološka son-
nosti slijedi smjer pružanja pročelja kasnoantičke zgrade, diranja pećinskog lokaliteta Tetinje jame u Gorskom kotaru.
s naknadno zazidanim ulazom. Kasnoantička zgrada od U istraživanjima su sudjelovali Tomislav Ivančić, Martina
sadašnje razine hodne površine ima dno temelja na 160 cm Korić, Petar Krnjus, Erika Petelin i Filip Vukres, studenti
dubine. Tijekom iskopavanja istražen je niz raka s ukopima arheologije Sveučilišta u Zadru i Zagrebu, a istraživanja je
muškaraca, bez tragova nošnje ili priloga. Ustanovljeno je
sedam novih ukopnih mjesta, s uglavnom poremećenim
posmrtnim ostacima, koji leže na dubini između 25 i 70 cm. U
nekim ukopnim jamama (nema tragova grobne arhitekture)
bilo je čak 11 osoba. U pojedinim su dijelovima ukopi i dijelovi
arhitekture uništeni korijenjem te recentnim prekapanjem pri-
likom postavljanja vodovodne cijevi i električnog voda.
Od pokretnog arheološkog materijala izdvajaju se brojni
ulomci odbačenih staklenih uljanica, koje su pripadale
inventaru ranokršćanske crkve, manji broj ulomaka ili čita-
vih traka od olova kojima su uljanice vješane o lustere,
željeznih čavala, ulomaka antičke i kasnoantičke keramike
te posebno važnih primjeraka amfora s područja Istočnog
Rimskog Carstva. Od numizmatičkih nalaza pronađen je
tek jedan brončani minim, nečitak novčić iz 5. st. U dijelu
iskopa sonde 3, iznad razine vapnene kasnosrednjovje-
kovne podnice, pronađeni su ulomci majolike iz kasnog
srednjeg i novog vijeka.
Sva je pokretna građa oprana i obrađena u PPMHP – Rijeka.
Iskopna je površina nakon detaljnog 3D fotogrametrijskog
snimanja bespilotnom letjelicom, snimanja totalnom sta-
nicom te prekrivanja arhitektonskih dijelova geotekstilom,
zatrpana iskopanom zemljom, a na hodnu površinu nasut
je sloj crvenkaste jalovine iz Barbata. Te radove izveo je
građevinski obrtnik Jure Preka iz Supetarske Drage.
Ranko Starac
Jelena Behaim
Palmira Krleža Istraživanja unutar dvorane Tetinje jame (foto: M. Korić)
534
Ulaz u pećinu Tetinja jama (foto: N. Šegvić) Istraženo ognjište u sondi 3 (foto: P. Androić Gračanin)
Položaj lokaliteta (izradio: D. Tresić Pavičić)
vodila arheologinja Paula Androić Gračanin. Istraživanja je sjeveru. Tetinja je jama špilja s izrazito strmim, gotovo jam-
financiralo Ministarstvo kulture. skim otvorom, koji završava u formi pripećka, a koji je dalje
uskim prolazom povezan s omanjom dvoranom. To je nala-
Tetinja jama (k.č. 3047, k.o. 333395, Lukovdol) nalazi se zište poznato od polovice prošlog stoljeća.
400-tinjak metara južno od naselja Gorenaca, zaseoka Tetinja jama prvi je put probno sondirana 2016., s ciljem
Lukovdola u istočnom dijelu Gorskoga kotara. Taj pećin- preliminarnog uvida u karakter lokaliteta, utvrđivanja vre-
ski lokalitet nalazi se u manjoj vrtači okruženoj šumom, s mena i vremenskog raspona uporabe tog špiljskog objekta,
ulazom na nadmorskoj visini od 373 m, koji gleda prema dokumentacije rijetko poznatog prapovijesnog nalazišta
535
na području Gorskog kotara te provjere prijašnjih pretpo- Summary

stavki o uporabi Tetinje jame u željeznom dobu. U prvoj su
sezoni istraživane dvije manje sonde u pretpećinskom pro- The second campaign of probing in the cave of Tetinja jama
storu te je započelo istraživanje unutar same špilje. Tada in the east of Gorski kotar was carried out in August 2017.
je ustanovljena višekratna ljudska prisutnost na tome loka- The aim of the research was to establish the character of
litetu, koja se u više navrata ponavljala tijekom iznimno the site, its dating and potential consecutive use as well as
dugog vremenskog raspona; na temelju pokretnih nalaza, to check earlier hypotheses about its formation. Two exca-
mahom keramičkih ulomaka iskopanih na dvjema loka- vation seasons (2016 and 2017) have revealed that this
cijama ispred i na ulazu u špilju, dokumentirana je upo- this site had been a refuge or temporary camp used occa-
raba Tetinje jame u srednjem/kasnom brončanom dobu te sionally throughout centuries. Although all three probes
u kasnome srednjem vijeku. Pri kraju istraživanja 2016. excavated during the two seasons yielded only disturbed
započelo je sondažno iskopavanje i unutar samog spele- cultural layers, the context had been isolated enough to
ološkog objekta. reach basic conclusions. Typological and technological as
Godine 2017. uslijedio je nastavak probnih sondiranja u well as statistical analyses of pottery shards have provided
zatvorenom dijelu toga speleološkog objekta. Cilj istra- the basis for understanding the site. The aforementioned
živanja odgovarao je razlozima iniciranja probnog son- analyses enabled us to identify repeated human pres-
diranja Tetinje jame. Već na samoj površini dvorane, ence at the site, of which the earliest can be dated to the
dimenzija 9,5x3 m, prikupljena je veća količina pokretnog Eneolithic or Early Bronze Age. The site was used most
arheološkog materijala koja je upućivala na višestoljetno intensively in the Middle and Late Bronze Age. Apart from
korištenje tim prirodnim skloništem. Tzv. Sonda 3, dimen- pottery shards that might be dated to the Late Antiquity, the
zija 1,5x1 m, koja je 2016. postavljena u središnjem dijelu cave was used again as late as the Late Middle Ages.
dvorane, bliže južnom zidu pećine, orijentacijom prateći
pružanje speleološkog objekta, godine 2017. proširena je
prema istočnom zidu špilje, do same vapnenačke stijenke
te je sada pokrivala površinu od 2,25 m2. Ustanovljena, Redni broj: 293
relativno jednostavna, tipično pećinska stratigrafija unutar Lokaliteti: Uvala Martinšćica
sonde 3 bila je djelomično poremećena bioturbacijama, Naselje: Punta Križa (otok Cres)
vjerojatno djelovanjem jazbinskih životinja. Istraženo je Grad/općina: Mali Lošinj (otok Lošinj)
devet stratigrafskih jedinica, od kojih je šest sadržavalo Pravni status: Z-836
arheološke nalaze, a jedna je činila jednostavno, jedno- Razdoblje: A, SV
kratno vatrište. U najrecentnijim slojevima sonde doku- Vrsta radova: sustavno iskopavanje
mentirano je više ulomaka kasnosrednjovjekovne stolne
keramike, zajedno s nekoliko sitnijih ulomaka keramike Godine 2017. u sklopu dviju kampanja arheološki je istra-
upitne kasnoantičke datacije. U mlađim slojevima, među žen crkveni sklop Martinšćica na otoku Cresu. Prva kam-
dominantnom, jednostavnom, grubom keramikom datira- panja odvijala se u lipnju, kada su nastavljena sustavna
nom u srednje brončano doba, nalazi se i pokoji ulomak arheološka istraživanja na prostoru istočnog sektora crkve
kasnosrednjovjekovnog kuhinjskog posuđa (14. – 16. st.), Martinšćica 1 i južne bočne kapele. Druga kampanja odra-
potvrđujući spomenute biotrubacije, dok u četiri starija, đena je u rujnu, a tijekom nje konzervirani su zidovi saču-
dublja arheološka sloja dominira mahom gruba kuhinjska vani u elevaciji, na kojima je bila nužna hitna intervencija.
keramika iz srednjeg brončanog doba. Posljednji istraženi,
najstariji kulturni sloj sadržavao je nekoliko keramičkih ulo-
maka ukrašenih nepravilnim, prošaranim linijama, izvede-
nima metlicom ili nekim sličnim predmetom koji bi mogli
sugerirati i nešto mlađu dataciju najstarijeg horizonta na
tome lokalitetu. Ispod potonjeg ležao je arheološki sterilan,
geološki sloj.
Literatura
Androić Gračanin 2017 P. Androić Gračanin, Tetinja jama,

HAG, 13/2016, Zagreb, 2017.
Kruhek 1981 M. Kruhek, Postanak i razvitak naselja i život
naroda u prošlosti, u: Gorski kotar, Delnice, 1981: 281
– 309.
Malez 1959 M. Malez, Speleološka istraživanja krša u
1956. godini, Ljetopis JAZU, 63, Zagreb, 1959: 340 – 354.
Starac 2010 R. Starac Gorski kotar u svijetu arheoloških
nalaza, U: Euro City, Putna revija HŽ – putničkog prijevoza
d.o.o., jesen 2010, br. 67.
Pogled na južni krak transepta i bočnu kapelu neposredno prije
Paula Androić Gračanin istraživanja (foto: S. Bully)
536
Zračna snimka crkve Martinšćica 1 neposredno nakon istraživanja 2017. g. (foto: M. Vuković)
Južna bočna kapela tijekom iskopavanja minibagerom i uz stalan arheološki nadzor (foto: M. Čaušević-Bully)
537
Preliminarni rezultati arheoloških istraživanja južne Slojevi rušenja kapelice zapečaćuju pripremni sloj površine
bočne kapele podnice, posebno dobro sačuvane u jedinom brodu kapele
Nakon istraživanja sjevernih bočnih prostorija i istočnog koji se sastoji od tankog sloja žbuke izlivene na sloj manjeg
dijela velike crkve 2016., ovogodišnja kampanja usre- kamenja. Taj pripremni sloj podnice služio je za postav-
dotočila se na južnu kapelu s potkovičastom apsidom, ljanje kamenog pločnika koji je potpuno nestao, no čiji se
smještenu s južne strane velike crkve. Istraživanja su trag jasno nazire u negativu u žbuci u jugozapadnom uglu
započela čišćenjem neposrednog okoliša kapele i otkla- broda. Navedeni pločnik dijelom je sačuvan u dijelu broda
njanjem šute, nakon čega je uslijedilo uklanjanje gornjih koji neposredno prethodi apsidi te je odvojen od broda s
slojeva uz pomoć mehanizacije, pod stalnim i detaljnim pomoću oltarne pregrade koja se sačuvala isključivo u
arheološkim nadzorom. Prilikom pomnog pregledavanja negativu. Treba napomenuti da je razina tog poda bila malo
uklonjenog materijala, otkriveno je nekoliko novih ulomaka niža od poda u brodu i apsidi.
ploče oltarne pregrade „tipa Zadar”, koja se obično datira Podnica u apsidi povišena je za jednu stubu te je nagla-
u kasno 5./početak 6. st. No, ti su ulomci pripadali sloju šena monolitnim pragom koji prethodi povišenoj podnici
rušenja kapele Martinšćica 1bis, te su se bili pomiješani s sastavljenoj od obilne žbuke i nepravilnih pločica vapnenca
građevnim materijalom kapele. Kao rezultat tog stratigraf- postavljenih oko podnožja oltara. Oltar se nalazi u sredini
skog zapažanja, gradnja kapele s potkovičastom apsidom apside, s laganim pomakom prema zapadu. Baza oltara
dogodila se od kraja 5. st. i mogla bi biti istovremena s građena je od fragmenta antičkog stupa promjera oko
fazom promjene liturgijskog namještaja velike crkve, koja 30 cm, sačuvanog na visini od 20-ak cm.
je u prvoj fazi bila opremljena tom oltarnom pregradom Velika rupa u pločniku, nastala u zasad neodređenom
zadarskog tipa. Sastav materijala u sloju rušenja upućuje trenutku te svakako prilikom rušenja dijela južnog zida
na to da je kapela bila u potpunosti pokrivena pločama od Martinšćice 1bis, omogućila je iskopavanje duboke sonde
vapnenca, suprotno velikoj crkvi koja je bila prekrivena u slojevima ispod pločnika. Sonda je vrlo brzo uputila na
tegulama. U južnu kapelicu ulazilo se isključivo iz crkve, postojanje starije apside. Iako se trenutačno ne može sa
kroz vrata smještena u južnom zidu crkve, gdje je prona- sigurnošću reći radi li se o polukružnoj ili potkovičastoj
đen monolitan prag, a moguće i iz prostora južnog kraka apsidi, sa ili bez ramena, te koji su relativno i apsolutno kro-
transepta, što još treba provjeriti tijekom budućih istraži- nološki odnosi s velikom crkvom, zid otkriven u produžetku
vanja. Otvor, s pragom sačuvanim in situ, bio je zatvoren južnog kraja apside na spoju s južnim krakom transepta
poslije, u trenutku redukcije prostora velike crkve i napu- velike crkve upućuje na mogućnost da je i ta starija kapela
štanja njezine prvobitne funkcije. nastala nakon gradnje Martinšćice 1. No, tek će buduća
Južna bočna kapela prilikom arheoloških istraživanja (foto: S. Bully)
538
Pogled na južnu kapelu i bočne prostorije VIIIb i Vd (foto: M. Pogled na južni krak transepta s mlađim grobnicama tipa formae, s
Vuković), s naznačenim brojkama koje su dodijeljene otkrivenim naznačenim brojkama koje su dodijeljene otkrivenim strukturama
strukturama (foto: M. Vuković)
istraživanja moći pružiti jasne podatke o tome može li se

navedeni zid zaista dovesti u jasnu vezu s navedenom sta-
rijom apsidom.
Iako se prije novih istraživanja ne može sa sigurnošću
govoriti o jasnoj funkciji građevine koja prethodi Martinšćici
1bis, već se sada može pretpostaviti da je ona povezana s
memorijalnom funkcijom. Tome u prilog ide ne samo polo-
žaj kapelice i oblik apside Martinšćice 1bis, već i novi nalaz
povlaštenih grobova u prostoru južnog kraka transepta.
Preliminarni rezultati arheološke studije južnog kraka

transepta (prost. Id)
U interijeru južnog kraka transepta otkriveno je pet grob-
nica. Radi se o istovremeno građenim grobnicama tipa
formae, vrlo kvalitetne izrade. Za grobnice prilično jaki
zidovi (± 30 cm širine) tvore pravokutne, četvrtaste ćelije
nejednakih dimenzija, kako bi u potpunosti ispunili čitav
interijer južnog kraka transepta. Sve su grobnice u izvor-
nom obliku vjerojatno bile zapečaćene monolitnim kame-
nim pločama položenima po dužini i oslanjajući se na
zidove koji tvore rubove grobnica. Zidići koji tvore kraće
rubove grobnica niži su od bočnih zidova, što je vjerojatno
služilo za baratanje i namještanje monolitnih blokova, kako
bi se mogli savršeno uklopiti u razinu podnice kraka tran-
septa. Od navedenih grobnica istražene su samo dvije,
koje se nalaze uz južni zid kraka transepta, jer one jedine
više nisu imale pokrov – istraživanje je zaista i dokazalo
da su one bile očišćene i ispražnjene krajem srednjeg
Stručna razmjena u tijeku: Branko Orbanić iz tvrtke Kapitel savje- vijeka, što se može zaključiti prema komadićima majolike
tuje kolege iz tvrtke Marvel o sanaciji i konzervaciji ugroženog pronađenima u toj sekundarnoj zapuni. I nažalost, zapuna
južnog zida bočne kapele (foto: S. Bully) ostalih triju grobnica koja se čini poprilično izmiješana, kao
539
Postavljanje skele i izrada konzervacije južnih zidova broda, transepta i bočne kapele (foto: S. Bully)
i pokrovi sastavljeni od razbijenih komada kamenih ploča, krucijalnim pitanjima koja mogu pružiti relevantne podatke
upućuju na mogućnost da je situacija slična i u njima. No o funkciji i o kronologiji sklopa te će njima svakako biti
u svakom slučaju, samo postojanje grobnica tipa formae, posvećena pažnja tijekom sljedeće kampanje arheoloških
odnosno unaprijed uređenih i istodobno građenih grob- istraživanja.
nica, već je vrijedan nalaz koji je dodatan dokaz o bitno-
sti čitava sklopa i posebice njegovu mogućem kontekstu Preliminarni rezultati arheološke studije pomoćnih
gradnje (o grobnicama tipa formae, njihovoj funkciji i kon- prostorija VIIIb i Vd
tekstu u kojima se nalaze: Bully 2014). U nešto drugačijem Već prilikom čišćenja šute, u začelju crkve 2015. prona-
arhitektonskom obliku, te formae podsjećaju na one otkri- đena je nova pomoćna prostorija (VIIIb), prislonjena na
vene u ranosrednjovjekovnom mauzoleju, na lokalitetu južnu stranu potkovičaste apside kapele Martinšćica 1bis
Sveti Petar u Osoru. (prostor II). Tijekom prošlogodišnje i ovogodišnje kampa-
Prva preliminarna zapažanja, koja iziskuju detaljnije pre- nje taj je prostor u potpunosti istražen. Zahvaljujući tome,
ispitivanje u trenutku sustavnog istraživanja predviđenog zna se da je spomenuta prostorija posjedovala malen svo-
2019., upućuju na to da su grobnice starije od zida gra- jevrstan vestibul (ili predvorje) sa zapadne strane (Vd) te
đenog u mlađoj fazi kako bi zatvorio južni krak transepta malenu zidanu strukturu u jugoistočnom uglu.
prema brodu i time ga pretvorio u zasebnu prostoriju. Time Loše očuvani ostaci dviju prostorija pojavili su se vrlo brzo,
nova zasebna prostorija mijenja funkciju i pretvara se u već ispod sloja humusa i rušenja crkve. U prostoriju Vd
svojevrstan vestibul s jasnom grobišnom funkcijom, koja ulazilo se iz južne kapele, kroz vrata otvorena u razini tra-
izravno komunicira s kapelom s potkovičastom apsidom veja svetišta. Malo predvorje prostorije Vd opsluživalo je
kroz vrata otvorena u istočnom zidu bivšeg kraka tran- glavnu prostoriju VIIIb kroz uzak prolaz u kojem je uglav-
septa. U suprotnom slučaju, da su grobnice mlađe od zazi- ljen reupotrijebljen prag. Širina prolaza (± 0,52 m) slična
davanja kraka transepta i njegove pretvorbe u zasebnu je onoj otvora aneksa VIIIa i sakristija IIIa i IIIb iz mlađih
prostoriju, značilo bi da se radi o grobišnom aneksu kapele faza, no preuređenje prostorije Vd u predvorje rezultira
Martinšćica 1bis. U zazidani transept moglo se ući kroz zapravo preuređenjem i pregradnjom veće, jedinstvene
prolaz otvoren u njegovu zapadnom zidu. Ovdje je riječ o prostorije (VIIIb).
540
Gornja zapuna dviju prostorija bila je sastavljena od slo- des activités archéologiques de l’École française de Rome,
jeva napuštanja, rušenja krovišta sastavljenog od kame- 2017. https://journals.openedition.org/cefr/1810
nih pločica te naposljetku od materijala iz srušenih zidova. Čaušević-Bully, Bully 2015 M. Čaušević-Bully, S.
Međutim, uz navedene slojeve, prostorija VIIIb bila je na Bully, Organisation et architecture des sites ecclésiaux
čitavoj površini djelomice ispunjena izmiješanim slojem paléochrétiens de l’archipel du Kvarner (Croatie) – nou-
ljudskih kostiju i kamenih tankih ploča. U tijeku je antro- velles pistes, Adriatlas et l’histoire de l’prostor adriatique
pološka studija kostiju. Razlog nastajanja takva sloja du VIe s. a.C. au VIIIe s. p.C., textes réunis par Y. Marion, F.
ne može se sa sigurnošću ustvrditi, ali je moguće da je Tassaux, Ausonius, Bordeaux, 2015: 247 – 272.
nastao krajem srednjeg vijeka, prilikom pražnjenja grob- Čaušević-Bully, Bully 2015 M. Čaušević-Bully, S. Bully,
nica tipa formae, koje se nalaze u južnom kraku tran- Redovništvo na Kvarnerskim otocima od 5. do 11. stoljeća:
septa. Posljednji hodni nivo malena predvorja Vd pružio nova arheološka istraživanja lokaliteta Sveti Petar kod
je ostatke majolike, kao što je slučaj i u sloju napuštanja Ilovika i Martinšćica na Punta Križi, Istraživanja na otocima,
južnog transepta. Izdanja HAD, 30, Zagreb, 2015: 77 – 102.
Glavne orijentacije prostorije VIIIa (istraživanja Čaušević-Bully, Bully 2016 M. Čaušević-Bully, S. Bully,
2015. – 2016.) i prostorije VIIIb – posebice njezinih istočnih Archipel du Kvarner (Croatie). Prospection-inventaire
zidova – kao i način gradnje i stratigrafski odnosi, idu u des sites ecclésiaux et monastiques : campagne 2015,
prilog njihovoj istovremenosti u mlađim fazama korištenja Chronique des activités archéologiques de l’École frança-
lokalitetom. Iako datacija te faze još uvijek nije moguća, ise de Rome, 2016., https://journals.openedition.org/
vjerojatno će analize C-14, analiza keramike, kao i ana- cefr/1578
liza žbuke metodom OSL, dati podrobnije informacije, a Čaušević-Bully et al. 2017 M. Čaušević-Bully, S. Bully, J.
na temelju odnosa s ostatkom struktura in situ može se Crochat, P. Chevalier, I. Valent, H. Richard, E. Gauthier, V.
pretpostaviti da bi se moglo raditi o ranom srednjem vijeku. Bichet, Les sites ecclésiaux et monastiques de l’archipel
Analizu OSL nedavno je razvio laboratorij IRAMAT-CRPAA du Kvarner (Croatie): campagne 2016, Chronique des acti-
(Institut de recherche sur les Archéomatériaux – Centre vités archéologiques de l’École française de Rome, 2017,
de recherche en physique appliquée à l’archéologie) iz https://journals.openedition.org/cefr/1797
Bordeauxa (UMR 5060), a njome se određuje kada je Mohorovičić 1954 A. Mohorovičić, Prilog analizi razvoja
žbuka posljednji put bila izložena dnevnoj svjetlosti, i to historijske arhitekture na otocima Lošinju i Cresu, Ljetopis
zahvaljujući optički stimuliranoj luminiscenciji koristeći se JAZU, 59, Zagreb, 1954: 211 – 226.
tehnikom „single grain” (SG-OSL). Za analizu je zadužena Mohorovičić 1957 A. Mohorovičić, Problem tipološke kla-
Petra Urbanova, postdoktorandica laboratorija IRAMAT- sifikacije objekata srednjovjekovne arhitekture na području
CRPAA). Funkcija aneksa također ostaje nejasna, iako je Istre i Kvarnera, Ljetopis JAZU, 62, Zagreb, 1957.
trenutačno aktualna pretpostavka o prvim „ćelijama”.
dr. sc. Morana Čaušević-Bully
Konzervacija dr. sc. Sébastien Bully
Konzervacija na lokalitetu Martinšćica odrađena je ponaj-
prije na onim dijelovima na kojima su zidovi sačuvani u Summary
visokoj elevaciji. Za konzervaciju je bila zadužena tvrtka
Marvel iz Omišlja. Ostali zidovi pronađeni prilikom istraži- The first season of new archaeological excavations at the
vanja u manje su alarmantnom stanju te su svake godine site of Martinšćica on the island of Cres was carried out in
privremeno zaštićeni geotekstilom i suhozidom. Nakon the course of 2017. The early Christian complex consists
istraživanja istočnog dijela crkve, sve će strukture biti kon- of an earlier Roman villa, which was used until the sev-
zervirane na ujednačen način. Sačuvane podnice, pose- enth century based on the results of previous excavations.
bice one s mozaikom, zbog prirode mjesta gdje se nalazi A large church in the shape of the Greek cross was built
lokalitet – izolirano i ugroženo prirodom – bit će u potpu- in the fifth century within the villa. It is a single nave build-
nosti pokrivene geotekstilom i zatrpane kamenjem i slojem ing with a large and projecting semi-circular apse and tran-
zemlje. sept. At later phases the church was extended with various
annexes such as a sacristy and assumed porches, vesti-
Literatura bule, side chapel and series of ‘cells’ in the back and in the
south-eastern part. The 2017 excavations were focused on
Bully 2014 S. Bully, Un dispositif funéraire spécifique: the side chapel, southern part of the transept and southern
les formae, État de la question et nouvelles découvertes, annexes. Their structures and chronological relationships
HAM, 20/2, Zagreb, 2014: 480 – 488. point to a complex development in terms of chronology and
Bully et al. 2016 S. Bully, M. Čaušević-Bully, M. Jurković, I. changes of function. Privileged and prestige tombs of the
Marić, avec une contribution de I. Pactat, Monastère Saint- formae type represent one of the main elements.
Pierre d’Osor (Croatie, île de Cres), Bilan de la mission
franco-croate 2015, Chroniques archéologiques de l’École
française de Rome, mise en ligne 2016. https://journals.
openedition.org/cefr/1601
Bully et al. 2017 S. Bully, M. Čaušević-Bully, M. Jurković,
I. Marić, Monastère Saint-Pierre d’Osor (Croatie, île de
Cres), Bilan de la mission franco-croate 2016, Chronique
541
LIČKO-SENJSKA
ŽUPANIJA
294 Brinje – Stari grada Sokolac 304 Senj – Pavlinski trg

295 Caska – kompleks biskupa Palčića 305 Senj – Trg Cimiter
296 Caska – podmorje 306 Sinac – Bobinac – Kozerina pećina
297 Caska – Sv. Juraj 307 Smiljan – Crkvina pod Bogdanićem
298 Karlobag – Drvišica – Vidovgrad 308 Srednji Velebit – Primorska padina
299 Novalja – centar 309 Stinica – k.č. 2467/33
300 Otočac – Stari grad 310 Šanac
301 Podvelebitsko primorje i zaleđe 311 Udbina – Gradina
302 Ribnik – Grad 312 Udbina – stolnica sv. Jakova
303 Senj – kaštel Ožegovićianum
542
Ličko-senjska županija, HAG 14/2017
Redni broj: 294 431; Miletić, Valjato Fabris 2003: 45, 62). Međutim, način
Lokalitet: Brinje – Stari grad Sokolac gradnje i obrada kamena sugerira da je kula sagrađena za
Naselje: Brinje vrijeme dok Frankopani još uvijek sjede u Brinju, vjerojatno
Grad/općina: Brinje u 15. st.
Pravni status: Z-2710 Prilikom istraživanja prikupljen je i pokretni arheološki
Razdoblje: P, SV, NV materijal, ove godine u puno manjoj mjeri nego inače.
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Razlog je tome nepostojanje arheološki jasnih zatvorenih
cjelina, kao i činjenica da je prostor artiljerijske kule služio
Od 22. svibnja do 2. lipnja 2017. trajala su arheološka istra- kao mjesto za otpad tijekom brojnih obnova kapele i fran-
živanja u palasu staroga grada Sokolca. Voditeljica istra- kopanske kule.
živanja bila je dr. sc. Ana Azinović Bebek, zamjenik vodi- Dosadašnjim istraživanjima tog lokaliteta u cjelini defi-
teljice bio je Andrej Janeš, oboje iz Službe za arheološku nirane su dvije faze života na starom gradu Sokolcu.
baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda, uz sudjelovanje Frankopanskoj fazi života pripadaju nalazi ulomaka stakla
troje studenata i dvojice radnika, koji su iskopavali zemlju. i keramike koji se mogu povezati s luksuznim radionicama
Za stručni nadzor bio je zadužen Hrvoje Giaconi, d.i.a., iz srednjoeuropskog prostora te peć u sjeverozapadnom kutu
Konzervatorskog odjela u Gospiću. Radove je financiralo sonde. U vojnokrajiškoj fazi najzastupljeniji su predmeti iz
Ministarstvo kulture. vojničke svakodnevice.
Ovogodišnjim istraživanjima definirana je artiljerijska kula

na južnom dijelu palasa plemićkoga grada u Brinju. Kula
je polukružnog oblika, prislonjena je na južni zid palasa,
vjerojatno je imala dva kata, najmanje tri otvora za topove,
a zidana je od pravilnih klesanaca slaganih u redove.
Klesanci su ostali sačuvani samo u donjoj zoni, u tri do
četiri do sada istražena reda, dok je plašt sačuvan samo
u ispuni zida (nepravilno kamenje i vezivo). Visina od vrha
južnog zida palasa do estriha prvog kata iznosi oko 2,5 m,
a do donje istražene kote kule još oko 4 m. Istražena je
tlocrtno (osim istočnog dijela kule) do razine estriha prvog
kata (40 cm iznad njega), a potom zapadni i južni dio plašta
kule. Zbog statičkih razloga nisu otvarane sve površine.
Dosadašnje interpretacije nastanka te kule ograničavale su
se na vrijeme smještanja krajiške vojske u grad iza 1536. i
preinake radi prilagođavanja grada novom načinu ratova- Stari grad Sokolac, artiljerijska kula, pogled s jugozapada (foto:
nja (Szabo 2006: 194; Laszowski 1898: 22; Lopašić 1889: arhiv HRZ)
Stari grad Sokolac, artiljerijska kula tlocrtno (foto: arhiv HRZ)
543
Literatura
Fras 1988 J. Fras, Cjelovita topografija karlovačke vojne

krajine, Gospić, 1988.
Horvat 1985 Z. Horvat, Burg u Brinju i njegova kapela,
Peristil, 27-28, Zagreb, 1984-1985: 41 – 67.
Horvat 2000 Z. Horvat, Srednjovjekovna sakralna arhitek-
tura u Brinju i okolici, Senjski zbornik, 27, Senj, 2000: 97
– 146.
Klaić 1901 V. Klaić, Krčki knezovi Frankapani, Zagreb, 1901.
Kukuljević Sakcinksi 1869 I. Kukuljević Sakcinski, Grad
Brinjski, Njeke gradine i gradovi u kraljevini Hrvatskoj, II,
Zagreb, 1869: 2.
Laszowsky 1898 E. Laszowsky, Izvještaj Ivana Pieronija
o hrvatskim krajiškim gradovima i mjestima god 1639, Sonda 2 u dvorištu građevinskog kompleksa; u pozadini sonda 1 u
Starine, 29, Zagreb, 1898: 12 – 32. unutrašnjosti stambenog objekta (foto: Z. Brkan Klarin)
Lopašić 1889 R. Lopašić, Spomenici hrvatske krajine, III,
Zagreb, 1889.
Miletić, Valjato Fabris 2003 D. Miletić, M. Valjato Fabris,
Sokolac, Frankopanski plemićki grad u Brinju, Mala biblio-
teka GZSK, Svezak, 10, Zagreb, 2003.
Nadilo 2002 B. Nadilo, Utvrda Sokolac iznad Brinja,
Građevinar, 54, Zagreb, 2002: 302 – 312.
Premerl 1971 T. Premerl, Grad Sokolac u Brinju,
Arhitektura, 109-110, Zagreb, 1971: 44 – 47.
Szabo 1920 G. Szabo, Sredoviječni gradovi u Hrvatskoj i
Slavoniji, Zagreb, 1920.
dr. sc. Ana Azinović Bebek
Summary
Archaeological excavations in the palas of the Sokolac Old Sonda 1 unutar stambenog objekta (foto: Z. Brkan Klarin)
Town in Brinje were conducted in the course of May and
June 2017. Previous investigations have defined two phases istražio Institut za pomorsku baštinu ARS NAUTICA.
of living at the site. The Frankopan phase encompasses Voditeljica istraživanja bila je Zrinka Brkan Klarin, a zamje-
the finds of glass and pottery that originate from luxurious nica voditeljice Irena Radić Rossi. Vlasnik Ivica Šupraha
Middle European workshops and a kiln in the SW corner of iz Kolana na toj je lokaciji planirao je gradnju stambenog
the probe. The Military Frontier phase encompasses items objekta površine oko 150 m2. Idejno rješenje, koje je pred-
that can be related to everyday military life. A prehistoric layer viđalo uklanjanje stare kamene građevine na čestici, odob
was dated to the Iron Age based on the radiocarbon analysis rio je Konzervatorski odjel u Gospiću.
and pottery finds. This year`s excavations defined an artillery
tower in the south of the palas. The tower had two floors and Stara kamena kuća bila je dio arhitektonskog kompleksa
at least three cannon embrasures. It was built of large ashlar koji se prostire i na susjednoj k.č. 170/4. Riječ je o ostacima
blocks laid in rows. The ashlars were preserved up to three ljetnikovca koji je sredinom 15. st. sagradio Antun Palčić,
to four rows, in the upper segments of the tower there is only tadašnji biskup u Osoru, inače podrijetlom s otoka Paga.
the filling of the wall (irregular stones and mortar). Gradnja ladanjskog kompleksa započela je u 15. st., kada
je osorskom biskupu Palčiću dodijeljena veća površina
zemljišta na predjelu Caske, kao kompenzacija za teren
na području grada Paga, koji je upravo bio u gradnji. Taj
Redni broj: 295 ladanjski kompleks posjeduje arhitektonsku i povijesnu vri-
Lokalitet: Caska – kompleks biskupa Palčića s crkvom jednost te je vrijedan primjer spomeničke baštine unutar
sv. Antuna Padovanskog kulturnog naslijeđa otoka Paga.
Naselje: Caska Kompleks je skromnih dimenzija i jednostavnih oblika,
Grad/općina: Novalja (otok Pag) sastoji se od nekoliko prostora stambene i gospodar-
Pravni status: Z-5657 ske namjene, s pripadajućom crkvom u funkciji kapele.
Razdoblje: SV/NV Stambeni prostori organizirani su u istočnoj strani kom-
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje pleksa, unutar dvaju objekata povezanih nadsvođenim pro-
lazom, iznad kojeg se nalazi ulaz u prostorije prvog kata.
U listopadu 2017. arheološki je istraživana k.č. 170/3, Ta dva objekta zatvorena su zidom i na taj način odvojena
k.o. Novalja, u uvali Caski na otoku Pagu. Lokalitet je od okoliša, uključujući i crkvu, čiji se ulaz nalazi s vanjske
544
Pogled na građevinski kompleks prije istraživanja (foto: Z. Brkan Klarin)
Pogled na građevinski kompleks nakon istraživanja (foto: Z. Brkan Klarin)
545
strane zida kompleksa. Jednostavna jednobrodna crkva izvorni kamen objekta i pri gradnji se u što većoj mjeri kori-
sv. Antuna Padovanskog danas je najbolje sačuvana, dok stiti blokovima primarne građevine.
su ostali dijelovi kompleksa (kuća) svedeni na ruševne
ostatke. Budući da je riječ o jedinstvenom kompleksu koji Zrinka Brkan Klarin
je nastao istovremeno, crkva i središnji objekt organski su
vezani i dijele zid. Summary
Arheološki je istražen prostor koji zauzimaju dva stambena
objekta, s ciljem uočavanja i dokumentiranja stratigrafije, During October 2017, the Ars Nautica Institute for Maritime
struktura i artefakata prije planiranih građevinskih radova. Heritage conducted archaeological excavation of the com-
Lokalitet je iskopavan Harrisovom metodom stratigrafskih plex of Bishop Palčić in Caska Cove within the framework of
jedinica, prilikom čega se vodilo računa o relativnoj kro- the construction of a new residential building. The complex
nologiji nalazišta te zatečenim stratigrafskim odnosima. encompasses the remains of a summer house built in the
Istražene su dvije zone, ukupne površine oko 25 m². mid-15th century by Antun Palčić, the bishop of Osor, by
Sonda 1 postavljena je unutar središnjeg objekta, koji je origin from the island of Pag. The construction of the estate
organski vezan s crkvom. Naime, zapadni zid tog stam- began in the 15th century when Bishop Palčić was given a
benog objekta istodobno je i zapadni zid crkve. Sonda land plot in the area of Caska, as a compensation for a land
dimenzija 2,7x2,5 m (6,75 m²) postavljena je uz ulazna in the territory of the town of Pag. The complex is modest.
vrata i sam prag glavnog portala, s unutarnje strane kuće. It consists of several residential and commercial areas with
U toj sondi dokumentirane su tri stratigrafske jedinice a church. The simple single-nave church of St Anthony of
(SJ1 – humusni sloj, SJ2 – zemlja s tragovima gorenja, Padua is best preserved, while other parts of the complex
SJ3 – sterilan sloj), koje su istražene do dubine od 1,5 m. (house) are in a completely dilapidated state. Probe 1 was
Sloj gorenja svjedoči da je u recentno vrijeme unutar rušev- opened in the central building, organically connected to the
nih zidova objekta postojalo privremeno ložište. Prilikom church. The excavation did not reveal finds that would tes-
iskopavanja te sonde nije otkriven ni jedan nalaz koji bi tify to the existence of a cultural layer, the period of use or
svjedočio o postojanju kulturnog sloja, o razdoblju uporabe construction of the building and did not contribute to the
ili gradnje prostora te nije pridonio znanstvenom poznava- understanding of the site. However, they showed that resi-
nju lokaliteta. dential buildings do not have reinforcements at the foun-
Sonda 2 postavljena je s vanjske strane kuće, u kutu između dation level. Probe 2 was opened in front of the house, in
dvaju stambenih objekata, a pokrila je površinu od 18,5 m². the corner between the two residential buildings. The probe
U toj je sondi otkriveno izvorno popločenje dvorišnog pro- revealed original courtyard paving. Since the church is in
stora kompleksa. Radi se o vrsti kaldrme od neobrađenog an extremely poor condition, and its eastern wall is organi-
kamena, slaganog slobodno, bez stvaranja uzorka ili pra- cally connected to the residential building, the construction
vilnih redova. Popločenje je prilično iznivelirano i prati blag works will have to be carried with great care.
pad terena prema jugu, odnosno prema moru.
Zidovi objekata zidani su od raznolikog materijala, različite
kvalitete obrade i veličine, što svjedoči o skromnim moguć-
nostima investitora i samih graditelja. Pretežno je upotre- Redni broj: 296
bljavan priklesan kamen srednje veličine i obilno vezan Lokalitet: Caska – podmorje
mortom, a svod ispod stuba koje vode na prvi kat građen Naselje: Caska
je od opeka. Zanimljiv je dio kompleksa lijepo sačuvan Grad/općina: Novalja (otok Pag)
arhitektonski element balatura, karakterističan za tradicij- Pravni status: R-381
sko graditeljstvo Dalmacije od srednjeg vijeka do danas, a Razdoblje: A
neobično je da stambeni objekti nemaju pojačanje u razini Vrsta radova: zaštitno istraživanje
temelja (utvrđeno sondom 1).
Crkva sv. Antuna jednostavna je jednobrodna građevina Od 8. svibnja do 1. lipnja 2017. trajalo je arheološko istra-
bez istaknute apside, natkrivena bačvastim svodom od živanje u podmorju i priobalju uvale Caske na otoku Pagu.
opeke. Orijentirana je u smjeru jugozapad-sjeveroistok, sa U istraživanju su sudjelovali studenti i volonteri Ronilačkog
svetištem okrenutim na sjeveroistok. Pročelni zid u središ- kluba ZADRON Sveučilišta u Zadru te članovi Udruge za
njoj osi ima sačuvanu preslicu, ali je inače jako oštećen, i to promidžbu podvodne arheologije (FUWA) iz Koblenza,
očigledno prilikom vađenja kamene grede nadvratnika por- Njemačka. Ovogodišnje istraživanje obilježilo je čišćenje
tala, a bočni zapadni zid u nekom je trenutku dobio snažne i dokumentiranje „šivanog” broda, označenog imenom
kontrafore, koji su crkvu sačuvali od urušavanja. U unutraš- Caska 4, pronađenog ispred kamenog tornja za proma-
njosti je vidljivo kameno popločenje lađe te nešto odignut tranje dolaska tuna (Turan, Tunera) u zoni C sektora 2 te
prostor svetišta popločan opekom. čišćenje apsidalnog objekta na terasi povrh podmorskog
Budući da je crkva u izrazito lošem stanju, a njezin je istočni nalazišta, s ciljem detaljnijeg dokumentiranja očišćene
zid organski vezan sa stambenim objektom, potrebna je strukture. Kako je već prethodna praksa pokazala izvrsne
velika pažnja prilikom građevinskih radova na susjednoj rezultate, i ovogodišnja istraživačka kampanja nastav-
parceli. Izvorna kaldrma može biti sačuvana i uklopljena ljena je u suradnji Sveučilišta u Zadru i Sveučilišta Aix-
u novi objekt, koji predviđa gradnju u jednakim gabaritima. Marseille, uz potporu Ministarstva kulture, Općine Novalja,
Moguće ju je stoga sačuvati i prezentirati kao popločenje Ministarstva vanjskih poslova Republike Francuske te
dvorišta buduće građevine. Svakako se preporuča sačuvati nekoliko domaćih i inozemnih institucija.
546
Plan nalazišta s područjima istraživanja 2017. označenima plavom bojom (podloga: V. Dumas, prema karti GDUHR, Kolan 8, 1976.)
„Šivani” brod otkriven je 2016. u nastavku lučke instala-

cije u obliku slova L, građene od balvana s pomoću kojih
su oblikovane četvrtaste strukture (engl. caissons) ispu-
njene kamenjem. Metalno mrežište, sastavljeno od kva-
drata dimenzija 2x2 m, zauzelo je sveukupnu površinu od
40 m2. Drvo broda bilo je u izrazito lošem stanju, stoga
su se čišćenje i dokumentiranje odvijali krajnje oprezno.
Nakon čišćenja na brodsku su se oplatu postavljale vre-
ćice pijeska kako bi zadržale drvo na mjestu, a uklanjale su
se netom prije fotogrametrijskog dokumentiranja nalaza.
Nakon posljednjeg fotogrametrijskog dokumentiranja dio
stručnog tima prikupio je uzorke za ksilološke i dendrokro-
nološke analize, kako bi se odredile vrste drva iskorištene
za gradnju broda i starost drvene građe. Tijekom istraživa-
nja prikupljena je manja količina keramičkih nalaza, koji se
sastoje od ulomaka amfora, ulomaka finog posuđa i gra-
đevne keramike, a otkriveno je i nekoliko olovnih utega za
ribarske mreže.
Ostaci broda zauzimaju površinu od oko 7x2,5 m. Kobilica
je očuvana u duljini od 5,5 m, a na zapadnom dijelu uočeni
su tragovi statve duge 0,61 m. Iako su na krajevima kobilice Pogled iz zraka na nalazište, s označenim mjestom nalaza „šiva-
jasno vidljivi prijelazi u statve, nije moguće odrediti položaj nog” broda Caska 4 (foto: E. Šilić)
pramca i krme broda. Većina otkrivenih rebara očuvala se
in situ, uz nekoliko iznimki. Sa sjeverne strane broda oču- poznat još pod nazivom jednostavna ligatura, dok je pro-
valo se deset, a s južne strane jedanaest vojeva. stor iznad spojeva ispunjen materijalom za brtvljenje bilj-
Brod je građen metodom prvo ljuska, uz primjenu tehnike nog podrijetla (Sl. 5). Konop je provučen kroz niz otvora
„šivanja” za spajanje platica brodske oplate. Platice su na rubnim dijelovima platica, a zatim na tim mjestima
na rubovima povezane konopom koji tvori paralelan vez, učvršćen malenim drvenim čavlima. Prosječna udaljenost
547
F10N
F11N
F12N
F13N
F14N
P45 P36
P42 P35 P59 P50
P34
P33 P56
P40 P39 P41 P55
P38 P32 P54
P31 P53
P37 P31 P52
P30 P49
KGW P29 P48 P51
K2 P28 P47 KGE
K K3
P22
F10
P19
F9S
P23
F13
P21 P18
P20 P17 P46
P27 P58
P16
P24 P60
P25
P15
P13 P14
P12
P11
P10
F10S
F13S
F11S
N
0 1m
Kobilica Rebrenica Neodređeno Organski materijal
Dokobilična za brtvljenje
Rebreni Smola
platica nastavak
Čišćenje ostataka „šivanog” broda Caska 4 (foto: L. Roux) Detalj spajanja platica tehnikom „šivanja” (foto: L. Roux)
zahvati većih razmjera ni krčenje većih površina radi kon-

zerviranja postojećih struktura, stoga je odlučeno da se
tijekom radova u podmorju uvale te građevine i dokumenti-
raju radi spašavanja što veće količine podataka.
Tijekom kampanje 2017. očišćen je polukružni zid (struk-
tura C) na kopnu. Postojeća struktura nalazi se na samom
rubu nekadašnjeg izvora slatke vode (lokva), kojim su
se još intenzivno koristili živući pripadnici obitelji Palčić.
Danas je izvor zarastao i zapunjen recentnim otpadom i
posječenom vegetacijom, pa ga bez čišćenja nije moguće
detaljnije proučiti. Prostor oko njega bio je uređen kako
bi se olakšao pristup vodi, ali je danas obrastao mladom
bjelogoričnom šumom. Nakon što je sa zidova uklonjena
vegetacija, a otpad s okolnog područja, skinut je površin-
ski sloj zemlje te su vidljivi dijelovi zidova detaljnije oči-
šćeni, do stupnja koji je dopuštala situacija na terenu. Na
Nacrt ostataka broda Caska 4 (crtež: V. Dumas) više mjesta primijećeni su tragovi bojene žbuke koja je
nekad pokrivala unutrašnjost građevine. Nakon čišće-
između otvora iznosi 3 – 4 cm, a promjer malih drvenih nja lokalitet je snimljen 3D laserskim skenerom kako bi
čavala 0,8 – 0,9 cm. Novost u odnosu na otprije pronađene se izradio 3D model i omogućilo preciznije smještanje
brodove odražava se u primijeni tekstila postavljenog nad objekta u generalni plan nalazišta. Postojeće je stanje
materijalom biljnog podrijetla, vjerojatno upotrebljavanog snimio Branko Kordić s Geodetskog fakulteta Sveučilišta
radi poboljšanja vodonepropusnosti u području spoja dviju u Zagrebu. Kao i u ostalim slučajevima, na osnovi povr-
platica. Osim toga, spojevi su premazani smolom, u kojoj je šinskog čišćenja nije bilo moguće utvrditi originalan izgled
zamijećena velika količina kamenčića i školjaka. Rebra su građevine ni njezinu funkciju. Iako apsidalna struktura
za oplatu pričvršćena s pomoću drvenih čavala i konopa, upućuje na mogućnost postojanja sakralnog objekta, za
koji se očuvao u tragovima, ali urezi na rebrima sugeriraju sada takvu pretpostavku nije moguće potvrditi nikakvim
da je sigurno postojao. Na donjoj strani rebara nalaze se argumentima.
polukružni ili četvrtasti otvori, koji nadvisuju spojeve platica
i omogućuju prolaz „šavova”, a u donjem dijelu broda služe Literatura
i kao slivnice, tj. otvori za slobodan protok vode u brodskoj
kaljuži. Sudeći prema prošlogodišnjim keramičkim nala- Batur, Radić Rossi, Boetto 2017 K. Batur, I. Radić Rossi,
zima, brod Caska 4 može se preliminarno datirati u 1. st., G. Boetto, Caska – podmorje, HAG, 13/2016, Zagreb,
ali se očekuje da će dendrokronološke analize prikupljenih 2017.
uzoraka dati preciznije rezultate.
Tijekom sustavnog rekognosciranja priobalja uvale pret- Irena Radić Rossi
hodnih je godina uočeno nekoliko građevina, kojima na Katarina Batur
osnovi trenutačne situacije nije moguće odrediti pravu Giulia Boetto
namjenu i povezanost s ostalim dijelovima nalazišta. Sve
su građevine obrasle gustom vegetacijom, koja se ne smije Summary
u cijelosti ukloniti zbog opasnosti od potpunog propada-
nja zidova, donekle učvršćenih korijenjem drveća. Osim Archaeological research in Caska Cove on the island of
toga, riječ je o privatnom zemljištu, na kojemu nisu mogući Pag was conducted by the University of Zadar and the
548
University of Aix-Marseille from 8 May to 1 June 2017. This

year’s research was focused on the cleaning and docu-
mentation of the ‘sewn’ ship, named Caska 4, found in front
of a stone tuna-watching tower (Turan, Tunera) in zone C
of sector 2 as well as cleaning of an apsidal building on
a terrace overlooking the submarine site. The ‘sewn’ ship
was discovered in 2016 in the continuation of an L-shaped
port installation, built of logs forming caissons filled with
rocks.
The remains of the ship cover an area of about 7 x 2.5 m.
The keel has been preserved in a length of 5.5 m, and
in the western part traces of 0.61 m long posts were
observed. Although the transitions to the posts are clearly
visible at the ends of the keel, it was not possible to deter-
mine the position of the bow and stern of the ship. Most of Prostorija „A” prilikom početka radova
the discovered frames were preserved in situ, with a few
exceptions. Ten strakes have been preserved on the north-
ern side of the ship, and eleven on its southern side. The
ship was built using the ‘shell first’ method, and the ‘sewing’
technique to join the planking. The novelty in relation to
previous finds is the application of textiles placed over the
wadding pad, probably used to improve the watertightness
in the areas of the joints.
During the systematic survey of the cove carried out during
previous years, the existence of several buildings was
noticed, but we have not been able determine their pur-
pose or connection with the other parts of the site. During
the 2017 research campaign, the apsidal wall (structure C)
was cleaned. Traces of painted plaster that once covered
the interior of the building were noticed in several places.
On the basis of surface cleaning it was not possible to
determine the original plan of the building or its function.
Although the apsidal structure indicates the possibility of a Metalni nalazi
sacred building, such an assumption cannot be supported
by evidence.
Redni broj: 297

Lokalitet: Caska – Sv. Juraj
Naselje: Caska
Grad/općina: Novalja (otok Pag)
U listopadu i studenom 2017., s kraćim pauzama zbog

loših vremenskih uvjeta, arheološki je istraživan lokalitet
Caska – Sv. Juraj. U istraživanju su sudjelovali djelatnici
Arheološkog muzeja Zadar: dr. sc. Hrvoje Manenica (vodi-
telj istraživanja, viši kustos), Mario Radaljac (kustos) i Keramička posuda, uljanica (svjetiljka)
Robert Maršić (dokumentarist). Osim djelatnika muzeja, u
istraživanjima je sudjelovalo pet studenata Odjela za arhe- U prostoriji je tijekom istraživanja prije 2013. dr. sc. Radomir
ologiju Sveučilišta u Zadru i Odjela za povijest umjetnosti Jurić napravio jednu probnu sondu, veličine otprilike 1x1 m,
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. pretpostavljajući da se groblje oko Sv. Jurja širi dalje na
dio utvrde. Sonda je vidljiva u prostoru, a istraživanja su
Budući da su tijekom posljednjih godina arheološki radovi nastavljena u preostalom dijelu prostorije, sustavno se
koncentrirani na južni dio platoa, odnosno srednjovjekovni spuštajući stratigrafski, sloj po sloj.
dio utvrde, radovi su nastavljeni na jugoistočnom dijelu Prvi sloj (SJ 20) sastoji se od crne zemlje pomiješane s
utvrde, u tzv. prostoriji „A”. Radi se o posljednjoj prostoriji lomljenim kamenom različite veličine, među kojim se
koja nije istražena do kraja. nalaze fragmenti različite vrste keramike. Uglavnom je riječ
549
financijskim sredstvima, radovi u prostoriji „A” morat će se

dovršiti tijekom iduće kampanje, kada će novootkriveni sloj
biti označen kao promjena strukture tla (SJ 21), te nastaviti
sustavno spuštati nivo sloja do kamena živca.
dr. sc. Hrvoje Manenica
Summary
The site of Caska - Sv. Juraj (St George) was archaeologi-

cally investigated in the course of October and November
2017 (with brief interruptions due to coarse weather). The
works were resumed in the SE of the fortification, i.e. in so-
called room A. It represents the last room that was not fully
investigated. The first layer (SU 20) consists of black soil
mixed with crushed stone of different sizes and fragments
of various types of mediaeval pottery. Metal finds include
square-shaped nails, a buckle and arrow with a square
cross-section. Glass items were rare, and refer to a thin
fragmented find. This season, one grave was found. It is
not an original interment - the remains of human bones with
a penetrating skull injury were placed here. The investiga-
tion of deeper layers will be continued next season.
Osteološki ostaci u grobu 1 Redni broj: 298

Lokalitet: Karlobag – Drvišica – Vidovgrad
o gruboj srednjovjekovnoj keramici, koja ponegdje ima Naselje: Drvišica
ukras u obliku valovnica ili crtica, kakva je već pronalažena Grad/općina: Karlobag
tijekom prijašnjih istraživanja na Sv. Jurju. Pronađena je Pravni status: Z-7390
veća količina kostiju, koje vjerojatno pripadaju domaćim Razdoblje: P, A
životinjama upotrebljavanima za prehranu. Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Metalni nalazi zastupljeni su ostacima četvrtastih čavala,
jednom kopčicom i jednom strelicom četvrtastog presjeka. U rujnu i listopadu 2017. nastavljena su arheološka istra-
Stakleni nalazi pronađeni su samo sporadično, a radi se o živanja na lokalitetu Drvišica u Karlobagu, k.č. 5843/1,
tanjem fragmentiranom staklu. k.o. Cesarica. Arheološki je istražena površina veličine cca
U ovoj kampanji istraživanja pronađen je i jedan grob 30 m², s fokusom na dvjema lokacijama na jugozapad-
(grob 1). Premda neočekivano unutar same utvrde, nalaz nom i sjevernom dijelu Drvišice. Lokalitet je istražio Odjel
groba ne bi bio ništa neobično u arheološkim istraživanjima. za arheologiju Sveučilišta u Zadru, pod vodstvom dr. sc.
Prilikom sustavnog čišćenja groba i osteoloških ostataka, Vedrane Glavaš, a istraživanje je financirano namjenskim
pokazalo se da nije riječ o klasičnom ukopu, već da se radi sredstvima Ministarstva kulture.
o ljudskim ostacima koji su ondje sekundarno pohranjeni.
Nakon pažljivijeg uvida u ostatke, utvrđeno je da je riječ Osnovni cilj iskopavanja na jugozapadnim padinama gra-
o recentnim ostacima koji ne spadaju u domenu arheolo- dine bio je utvrditi pružanje prapovijesnog bedema, čiji su
gije te je pozvana policija da napravi uviđaj. Premda su se ostaci pretpostavljali na tom području, na što upućuje
kosti dislocirane i pomiješane, vidljiva je ozljeda na pre- morfologija terena. Osnovni cilj iskopavanja na sjevernom
djelu lubanje, koja vjerojatno potječe od vatrenog oružja, dijelu Drvišice bio je istražiti grob koji je uočen tijekom pret-
odnosno radi se o prostrijelnoj rani. Pripadnici policijske hodnih istraživačkih kampanja.
postaje Novalja izašli su na teren, napravili uviđaj te izuzeli Na jugozapadnoj padini lokaliteta otvorena je sonda 9,
osteološke ostatke i materijalni dokaz, koje će poslati dalje dimenzija 4x3 m. Već na samoj površini, kao i u humusnom
u proceduru. sloju, bila je prisutna veća količina ulomaka amfora. Osim
Nakon uklanjanja groba 1 nastavljeni su arheološki radovi u toga, tijekom uklanjanja humusnog sloja počela se ocrtavati
prostoriji „A”, sustavnim uklanjanjem sloja. Nakon uklanja- suhozidna struktura duljine cca 2,80 m, širine 35 – 40 cm,
nja najvećeg dijela sloja (SJ 20), uočena je promjena struk- koja se pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok.
ture zemlje. Riječ je o većoj koncentraciji kamena različite Zapadno od strukture, ispod humusnog sloja pronađen je
veličine koji bi mogao potjecati iz vremena urušavanja sloj tamno smeđe rahle zemlje koji je također sadržavao
utvrde. Budući da geografski gledano na tome mjestu teren veliku količinu ulomaka amfora, među kojima prevladavaju
naglo pada, očekuje se da će koncentracija zemlje i kamena grčko-italske amfore i amfore Lamboglia II. Nakon ukla-
koji je služio kao nasip u toj prostoriji biti najdeblji. S obzi- njanja tog sloja, došlo se do novog sloja koji je sadržavao
rom na vremensku ograničenost istraživanja, uvjetovanu znatno veću količinu životinjskih kostiju, uz dominaciju
550
Ostaci suhozidne strukture (bedem ili podzid terase) u zapadnom

profilu sonde 9
Ostaci suhozidne strukture u sondi 9 Grob 6 – situacija prije iskopavanja
amfora. Tijekom uklanjanja tog sloja, zapadno od suho- lokaliteta, na prostoru nekropole. Tijekom ovogodišnje
zidne strukture otkrivena je još jedna struktura promjera kampanje ispražnjen je grob 6, koji je definiran još tije-
75 cm, koju čini neobrađeno kamenje složeno u nepravil- kom prethodnih istraživanja. Grob se sastoji od grobne
noj kružnoj formi, ispunjeno tamnijom zemljom i ostacima škrinje koju čine neobrađeni blokovi pločastog vapnenca.
gareži. Prilikom definiranja strukture ustanovljeno je da se Grobna škrinja smještena je unutar kružne strukture, što
radi o ukopu za stup, koji je poduprt kamenjem. je jednak način pokopavanja dokumentiran i tijekom pret-
Ispod toga uočen je novi sloj, koji je sadržavao životinjske hodnih istraživačkih kampanja. Unutar škrinje grobni su pri-
kosti, školjke i veliku količinu grube keramike, uz izostanak lozi pronađeni na 50 cm dubine, a pronađene su jantarne i
ulomaka amfora. Tom prilikom pronađeno je i koštano šilo. staklene perle te fibula. Ljudske kosti unutar groba izrazito
S obzirom na to da je ustanovljeno i da suhozidna struktura su fragmentirane i dislocirane. S obzirom na nalaze, grob
leži na tom sloju, ona je uklonjena nakon dokumentiranja. se okvirno može datirati vrlo široko u razdoblje, od 4. do
Nakon uklanjanja tog sloja, otkriven je najstariji sloj koji je 1. st. pr. Kr., međutim nije isključena ni mogućnost višestru-
sadržavao ulomke željeznodobne grube keramike. Sloj je kih ukopa te ni to da je mnogi stariji.
ležao na živoj stijeni, koja je nivelirana većim kamenim blo-
kovima umetnutima unutar škrapa. Vedrana Glavaš
Na krajnjem zapadnom dijelu sonde definirana je još jedna
struktura, koju čini neobrađeno amorfno kamenje poslo- Summary
ženo u tehnici suhozida. S obzirom na to da se struktura
nalazila uz sam profil, nije iskopavana. Međutim, s obzirom Archaeological excavations at the site of Drvišica in
na izgled i na morfologiju okolnog terena, vjerojatno se radi Karlobag were resumed in the course of September and
o podzidu velike terase ili o temeljima zapadnog bedema, October 2017. The excavations at Drvišica were carried
koji je rasut niz padinu. out on an area of about 30 m2, and focused on two posi-
S obzirom na prikupljene pokretne nalaze, najstariji slojevi tions. The main goal of the excavations on the southwest-
mogu se okvirno datirati u razdoblje od 8. do 5. st. pr. Kr., a ern slope of the hillfort was to determine the remains of
najmlađi od 4. do 1. st. pr. Kr. a prehistoric rampart, which had been presumed on this
Nakon završetka radova na prostoru jugozapadnih padina position based on the morphology of the terrain. The main
Drvišice, istraživanje se nastavilo na sjevernim padinama goal of the excavations on the northern slopes of Drvišica
551
was to excavate a grave found during previous research

campaigns.
In a dig on the southwestern slope, a drystone wall was dis-
covered. Also found were cultural layers that can be dated
between eight and first centuries BC. In the western profile
of the dig, another drystone wall was discovered, which
probably belonged to a prehistoric rampart.
At a burial site on the northern slope, grave 6 was investi-
gated. Inside the grave chest, amber and glass beads were
found as well as a bronze fibula. Human bones were frag-
mented and dislocated.
Redni broj: 299

Lokalitet: Novalja – centar
Naselje: Novalja
Grad/općina: Novalja (otok Pag)
Razdoblje: A, SV
Od studenog 2016. do travnja 2017. Arheološki muzej

Zadar nadzirao je zemljane radove u centru Novalje, prili-
kom uređenja Ulica kralja Zvonimira, Zrinsko-frankopanske
ulice, Ulice Srećka Badurine te prostora ispred Galerije
Era. Voditeljica nadzora bila je Morana Vuković, a stručnu
ekipu činili su Dušanka Romanović i Dino Taras, kustosi
u Arheološkom muzeju Zadar te dokumentaristi Robert Smještaj situacija po ulicama – Ulica kralja Zvonimira, Situacija 1
Maršić i Ivan Čondić. Naručitelj i investitor radova bio je – 4, Situacija 6; Zrinsko-frankopanska ulica, Situacija 5 (podloga:
Grad Novalja. preglednik.arkod.hr; izradila: M. Vuković)
Ti su radovi nastavak uređenja užega gradskog centra dubine. Uglavnom se radi o prostoru koji je već kompletno
Novalje. Iskop prilikom uređenja Ulica kralja Zvonimira, više puta prekopan prilikom postavljanja starijih instala-
Zrinsko-frankopanske ulice, Ulice Srećka Badurine te pro- cija, ali i tijekom kontinuiranog života i gradnje stambenih
stora ispred Galerije Era u Novalji podrazumijevao je kom- objekata.
pletno uklanjanje postojeće hodne površine, podloge ispod Prilikom iskopa u Ulici kralja Zvonimira, na pet su pozicija
nje te daljnji, dublji iskop, ovisno o potrebama obnove infra- pronađeni arheološki ostaci. Sve su te pozicije već nekoliko
strukture. Tako je dubina iskopa varirala, a prilikom izrade puta prekopane te izmiješane s drugim nasipima, ali se još
šahtova i upojnih bunara znala je doseći i preko 1,5 m uvijek uočava promjena u boji zemlje te ostaci arheološkog
materijala, uglavnom sitni ulomci keramike, fragmentirane
kosti i školjke.
Najindikativnija je i najveća Situacija 3, na prostoru ispred
Arheološke zbirke Stomorica, dužine cca 5 m i širine
cca 3 m. Ta se promjena uočava odmah ispod asfalta,
odnosno naboja ispod njega. Zemlja je rahla, tamno smeđe
boje, ali izmiješana s recentnim nasipima te ne čini jedin-
stven jasan sloj i nije moguće utvrditi njegovo realno hori-
zontalno rasprostiranje, dok se po ostacima u profilu može
pretpostaviti debljina sloja od cca 30 cm. U tom je sloju
pronađeno nešto keramičkog materijala, koji najvjerojat-
nije pripada srednjem vijeku, te fragmentiranih kostiju. Uz
sam ogradni zid Stomorice pronađeno je vidno dislocirano
kamenje, a u profilu pod zidom vidljiva su još tri kamena
koja su, zajedno s dislociranim kamenjem, mogla pripadati
istoj „konstrukciji”. S obzirom na pronalazak fragmentiranih
ljudskih kostiju unutar tog kamenja, moguće je da se radi o
uništenom grobu.
Kao i na ostalim područjima i u Zrinsko-frankopanskoj ulici,
Centar Novalje, označene ulice obuhvaćene rekonstrukcijom radi se o izrazito prekopanom prostoru, a duž cijelog iskopa
(podloga: preglednik.arkod.hr; izradila: M. Vuković) sporadično je prisutan arheološki materijal.
552
Samo je jedan segment bio izrazito drugačiji i bogatiji arhe-

ološkim materijalom pa je označen zasebno kao Situacija
5. Od početka iskopa, na početku ulice neposredno iza
crkve Majke božje od Ružarija, u dužini od cca 20 m, sa
zapadne strane ulice javlja se sloj debeo cca 15 cm, širok
cca 50 cm, sastavljen od smeđocrvene masne zemlje. U
tom je sloju pronađeno nešto fragmentiranih ulomaka kera-
mike, pretežno antičkoga građevnog materijala. Na spoju s
Ribarskom ulicom taj sloj nakratko nestaje, vjerojatno zbog
dubljih iskopa za instalacije, ali se nastavlja još koji metar
dalje. Prilikom dubljeg iskopa ustanovljeno je da se ispod
tog sloja nalaze strujne instalacije. Ostaje nedoumica je li
taj sloj autentično bio na tome mjestu ili u blizini pa je deva-
stiran i ponovo upotrijebljen prilikom zasipanja ili je dove-
zen s nekog drugog mjesta.
U Ulici Srećka Badurine i na prostoru ispred Galerije Era
vidljivi su recentni iskopi za instalacije, a kamen živac dosta
je visok. Na tom potezu nisu uočeni arheološki ostaci.
Nakon nadzora postavljene su instalacije te su ulice
obnovljene, a pokretni arheološki materijal pohranjen je u
Arheološkom muzeju Zadar.
Morana Vuković
Summary
The Zadar Archaeological Museum carried out archaeo-

logical supervision during the earthworks in the centre of
Novalja from November 2016 to April 2017. Due to pre-
vious installations and construction works, this area has
been repeatedly excavated. During the supervision, six
areas with archaeological remains were identified, of which
two were significant. In Kralj Zvonimir Street, in front of the Pogled sa sjevera na S-4 (foto: T. Kolak)
Stomorica Archaeological Collection, identified were the
destroyed remains of a layer with medieval pottery shards arheološke građe, koja ponajprije pripada brojnim ulom-
and fragmented bones. In this area also found was a frag- cima keramičkog posuđa, objekt je datiran u eneolitik,
ment of a stone masonry structure with bones, which prob- odnosno pripada lasinjskoj kulturi. Drugi dio radova orijen-
ably represents a looted grave. In Zrinsko-frankopanska tiran je na sjeverni bedem nekadašnjeg Staroga grada te
Street we found a layer with Antiquity-period pottery that na definiranje sjeverozapadne kule (S-5) i perimetralnog
was used to refill earlier electricity cable channels. zida.
U Sondi 4 (36 m²) nastavljeno je s iskopom na dubini do

2,70 m uz južni i istočni profil (Sj. 17, Sj. 16a), gdje je i
Redni broj: 300 nadalje otkrivena veća količina keramičkog materijala, što
Lokalitet: Otočac – Stari grad je vjerojatno rezultat akumuliranja zbog pada terena prema
Naselje: Otočac jugoistoku. Iznimno velika koncentracija ulomaka posuda
Grad/općina: Otočac pokazuje odlike nalaza prošlogodišnjih sezona istraživa-
Pravni status: Z-5926 nja. Veći dio posuda nešto je debljih stijenki, ali od bolje
Razdoblje: P, SV, NV pročišćene gline, svijetlo smeđe, smeđocrvenkaste ili
Vrsta radova: sustavno iskopavanje crne boje, često glačane, ukrašene urezivanjem najčešće
motiva riblje kosti, cik-cak, snopovima kosih i usporednih
Od 19. lipnja do 4. srpnja 2017. trajala je peta sezona linija, šrafiranih trokuta ili borovih iglica te ubadanjem i oti-
sustavnog iskopavanja na položaju Otočac – Stari grad. skivanjem. Na nekoliko ulomaka ima tragova bojenja crve-
Uz voditeljicu istraživanja, dr. sc. Tatjanu Kolak (Muzej Like nom bojom, dok su na pojedinim ulomcima evidentirani
Gospić), sudjelovalo je deset pomoćnih radnika. Snimku ostaci debljeg premaza bijelom bojom. Vidljivo je i plastično
postojećeg stanja izradila je tvrtka ArheoPlan d.o.o. ukrašavanje, osobito male jezičaste aplikacije, dok su u
manjoj mjeri prisutne bradavičaste istake. Preliminarnim
Ove je godine završen iskop u S-4, s južne strane posto- pregledom utvrđeno je da je ponajprije riječ o bikoničnim
jećeg recentnoga gospodarskog objekta. Ondje su već zdjelama, kao i zdjelama na visokoj šupljoj nozi te manje
tijekom prošlogodišnjeg istraživanja otkriveni ostaci pra- vrčevima. Jedan je od ljepših nalaza valjkasta keramička
povijesnog stambenog objekta. Shodno analizi pokretne pintadera (PN 108) na ▼450,35.
553
proslojen nivo gorenja, zapečene zemlje, ulomaka gara i

prebačene zdravice.
Uza zapadni profil pojavila se čvrsta struktura lijepa
(Sj. 70.), kao moguć ostatak nekadašnje peći i vjerojat-
nom rupom za stup (Sj. 70a) te u blagom lučnom nizu
prema sjeveroistoku još tri prilično pravilne kružne rupe
(Sj. 72 – 74), promjera 20-ak cm, koje upućuju na posto-
janje drvene konstrukcije objekta. S njima u vezi svakako
bi bila i manja rupa (za oblicu) – Sj. 76 uza sam zapadni
profil i sa sjeverne strane Sj. 70. Kako se linija luka proteže
između „bankova” lijepa, drvena bi konstrukcija pripadala
starijoj fazi, odnosno prvom sagrađenom objektu.
Sjeverni dio istraženog segmenta objekta već je determi-
Keramička valjkasta pintadera (foto: T. Kolak) niran kao svojevrstan radionički prostor, shodno dosad
otkrivenim koštanim i kamenim alatkama. I u ovoj sezoni
pronađena su dva brusa (PN 111/112), kamena jezgra
(PN 101), koštano šilo (PN 103) te mikrolit od sivozelenog
rožnjaka (PN 115) uz istočni profil, ali i životinjski (govedo)
prednji zub, kružno perforiran u funkciji privjeska (PN 109).
Prema dosadašnjim rezultatima C-14 analize uzoraka gara
i životinjske kosti, objekt je datiran u posljednju četvrtinu
5. tisućljeća pr. Kr.
Sonda 5 pozicionirana je u sjevernom dijelu lokaliteta, uz

sjeverni bedem, koji obuhvaća dijelom uz njegovo unu-
tarnje lice. Oblika je nepravilnog četverokuta, dimenzija
7,50x8,30 m, odnosno 64 m². Nastavljeno je iskopavanje
Sj. 42 u istočnom dijelu sonde, između arhitekture bedema,
istočnog i južnog profila te žbukane podnice (Sj. 50). Iskop
i dalje čini zemljani naboj s rasutom žbukom, sitnijim i sred-
Pogled s juga na zapadni i dio južnog zida kule te nastavak nje krupnim kamenom, s pokretnom građom, koja se uglav-
bedema prema zapadu (foto: T. Kolak) nom temelji na keramičkom materijalu (u zamjetno manjoj
količini) i životinjskim kostima. Očito da je taj nasip rađen
Uočen je utjecaj lengyelske kulture, a kod manjeg broja tijekom podizanja ili popravljanja bedema u novovjekovnoj
ulomaka prepoznatljive su odlike kasnoneolitičkih nalaza s fazi, a teren je niveliran dostupnim materijalom. Kao izoli-
dalmatinskih lokaliteta. rana pojava uz južno lice Sj. 43, i njegovu temeljnu stopu
Nakon što su sanirana obrušenja profila, prije podizanja (Sj. 43a) te podtemeljenje istog zida (Sj. 64), u horizon-
zaštitnoga geotekstila najprije su uklonjeni ostaci novo- talnoj stratigrafiji pojavila se manja struktura, sloj tamnije
vjekovne podnice (Sj. 37), kao i podloge za nju (Sj. 40) smeđe zemlje s većom količinom ulomaka lijepa i japodske
uz istočni profil te neiskopani dio u JI uglu sonde, koji je keramike (Sj. 63) na istoj dubini kao i Sj. 64. (450, 61) te je
dosad služio kao pomoćne stube. Pokretna građa i nada- taj prosloj očito poslužio za niveliranje terena.
lje korespondira s dosadašnjim novovjekovnim i eneoli- U južnom i dijelom istočnom profilu jasno se razlikuje sloj
tičkim keramičkim materijalom, a izdvaja se na ▼450,70 nivelacije, odnosno nasipavanja (Sj. 42a), potom tanji
pronađen valjkast keramički predmet, probušen na kra- naboj sitnog kamena, koji je mogao poslužiti kao prvobitna
jevima (PN 99). Analogije se nalaze u eneolitičkim sloje-
vima cazinskog srednjovjekovnoga grada – npr. ručke za
nošenje posuda s ušicama. Kako je već utvrđeno, objekt
ima dvije faze, što ne znači nužno da je riječ i o vremen-
ski distanciranim fazama, već o rekonstrukcijama objekta
proisteklim iz potrebe ili devastacije. To se dobro uočava
na sjevernom profilu, gdje su te nivelacije terena dokumen-
tirane nanosima prebačene zdravice (Sj. 16a), a pokretni
nalazi ne dopuštaju vremensku ili kulturološku distinkciju.
Kulturni sloj završava podlogom (Sj. 69 i Sj. 71) za podnicu,
a evidentiran je u sjevernom dijelu sonde i uz istočni profil.
Upotrebljavana je glina sive boje – zdravica, vrlo dobro
zaglađena te potom zapaljena. Nakon gorenja dobila se
izrazito tvrda i konzistentna struktura. Ta je metoda bila
nužna radi sprečavanja plavljenja terena podizanjem
razine podzemnih voda. Zbog nemogućnosti kontrolira-
nja gorenja, u horizontalnoj je stratigrafiji nastao iznimno Tlocrt S-5 (izradio: ArheoPlan)
554
podloga za podnicu ili sloj dvorišnog opločenja te potom last year, a ceramic cylindrical pintadera (SF 108) confirms
intenzivan sloj života (Sj. 42) istražen većim dijelom 2016., the assumption that the northern part of the structure rep-
a zatim sloj opločenja dvorišta ili podloge za oploče- resents a workshop.
nje (Sj. 60), koje je istovremeno sa žbukanom podnicom A medieval/postmedieval northern perimeter wall was
(Sj. 50) i vjerojatnom drvenom nadstrešnicom fizički pove- excavated in the northern part of the site. Its relationship
zanom s tim dijelom bedema, odnosno sa sjeverozapad- with the NW (semi)circular tower was defined. The exca-
nom bedemskom kulom, čiji su gabariti otkriveni dijelom vations show that this part of the site was exposed to
u prošlogodišnjoj sezoni, a dijelom prilikom ovogodišnjeg continuous filling with construction, organic and inorganic
iskopavanja zapadnog kraka sjevernog bedema. waste from unknown locations, most probably from some-
Nakon što je strojno uklonjen dio raslinja i površinske where nearby. The western segment of the city wall lies
šute, započelo je iskopavanje zapadnog kraka bedema te at a greater depth and therefore it is necessary to remove
je ustanovljeno da je ostatak visoko očuvane arhitekture recent rubble before the continuation.
(Sj. 65) stvarni zapadni zid kule, dok je ostatak otkriven
2016. (Sj. 44, istočni i Sj. 49, južni zid).
Zasad kula ima kvadratičan tlocrt, s tim da sjeverni pročelni
zid nije iskopavan u punoj širini zbog postojeće recentne Redni broj: 301
ograde. Sa zapadne strane nalazi se prilično neuredno Lokalitet: Podvelebitsko primorje
građena prizidana struktura (Sj. 67) u širini jednog reda Naselje: Lukovo, Ažić Lokva, Seline, Donja Klada,
kamena i neznatno odmaknuta od Sj. 65, nejasne funkcije. Starigrad, Stinica, Jablanac, Prizna
Zasad izgleda da završava u uglu koji tvore zapadno lice Grad/općina: Senj
Sj. 65 i unutarnje lice Sj. 68 – zapadni krak bedema, dok je Pravni status: –
njegov južni krak devastiran. Nastavak istraživanja možda Razdoblje: P, A, SV, NV
će potkrijepiti pretpostavku da je riječ o ostatku starije arhi- Vrsta radova: terenski pregled
tekture, koju je devastirala (do)gradnja kule.
Bedem (Sj. 68) prema zapadu također je prilično uništen, Od 16. listopada do 10. studenoga 2017., u sklopu pro-
pa njegova očuvana visina varira od 451,64 uza zid kule jekta „Velebit – kulturni krajolik podvelebitske Like”, trajali
(Sj. 65 i Sj. 67) do 450,93, odnosno nivoa ovogodišnjeg su terenski pregledi područja Podvelebitskog primorja
iskopa. između Senja i Karlobaga. Voditeljica istraživanja bila je
Poteškoća prilikom istraživanja bedema bio je iznimno dr. sc. Ana Konestra iz Instituta za arheologiju, a zamjenica
debeo sloj šute, koji je tijekom dugog razdoblja navožen voditeljice dr. sc. Vedrana Glavaš s Odjela za arheologiju
na lokalitet, stoga su u tom sloju uočeni raznoliki nalazi – Sveučilišta u Zadru. U terenskim pregledima sudjelovale
od recentne građevne šute (poput ulomaka salonita, gume, su dr. sc. Asja Tonc (Institut za arheologiju), Paula Androić
plastike i sl.) do povijesne šute kao što su staklene boce Gračanin, dipl. arheo., MsC Nera Šegvić, dipl. arheo., i Pio
Dioničke pivovare Otočac (prva polovica 20. st.), ali i iznim Dominis Peter, student arheologije sa Sveučilišta u Zadru.
nog sloja životinjskih kostiju koji potječe iz nekadašnje Osim terenskih pregleda, u suradnji s tvrtkom Azimut d.o.o.
klaonice u blizini. Presedan je da se u istom sloju nalazi i iz Bribira izrađene su zračne snimke bespilotnom letjelicom i
prapovijesna gradinska keramika, koja je datirana u kasno 3D modeli izabranih lokaliteta (Starigrad senjski, Klisa, Kuk).
brončano i starije željezno doba, pa bi bilo iznimno važno
determinirati s kojih je sve pozicija navožen materijal. S Ukupno je pregledano devet lokaliteta i nekoliko položaja
obzirom na nekadašnju industrijsku zonu podno Fortice s pretpostavljenim arheološkim potencijalom. Na području
i navedene nalaze, možda se na Fortici, njezinim padi- lokaliteta ponekad je izdvojena jedna ili više struktura,
nama ili u blizini nalazi japodski lokalitet, koji do sada nije uglavnom ostaci arhitekture (suhozidne strukture ili kon-
evidentiran. strukcije od kamenja vezanog žbukom), ili pak kompleksi
struktura (npr. manje suhozidne građevine i sl.). Svi su
dr. sc. Tatjana Kolak podaci objedinjeni unutar GIS sustava i baze podataka, koji
su izrađeni za potrebe projekta.
Summary
Širi prostor naselja Lukova
The fifth season of the systematic excavations at the site Na području naselja Lukova reambuliran je lokalitet Klisa
Otočac - Stari grad (Otočac Old Town) was carried out in (Glavičić 1966: 395; Ljubović 2002: 7 – 9), smješten na
the course of June and July 2017. The excavations in S-4 strmom brijegu sjeverno od naselja iznad uvala Zala i
were finished this year. They have confirmed two phases Smiljevača. Terenskim je pregledom dijelom potvrđena
of a building associated with the Eneolithic Lasinja Culture. situacija poznata iz literature, iako nije utvrđeno postoja-
Radiocarbon analysis of coal and animal bone samples nje suhozidnoga bedema, koji spominju prijašnji istraživači.
dated the building to the last quarter of the fifth millennium Ostaci moguće prapovijesne suhozidne arhitekture nalaze
BC. The pottery found at the site, taking into account the se na pola brijega, na primorskoj padini, s južne strane.
fact that the investigation is its early stages, shows a strong Riječ je o terasi sa zapadne i južne strane omeđenoj većim
Late Lengyel component, closely related to the territory to kamenim blokovima, koji tvore zaravnati plato, u čijoj je
Slovenia. Southern influences, coming from the territory of okolici pronađeno više ulomaka prapovijesne keramike. Na
the Hvar Culture, can also be discerned. Apart from previ- sjevernoj padini, na nešto višoj koti u odnosu na prapovije-
ous stone, flint and bone tools, especially a burnisher found sne strukture, uočeno je više zidova vezanih žbukom, kao
555
Segment suhozida – mogućeg bedema na Klačnici, Jablanac Gradina kod Prizne – segment zida s istakom i zidnom žbukom,
(foto: A. Konestra) zapadna padina (foto: A. Konestra)
strane omeđuju strme stijene. Na samom vrhu vidljivo je

nekoliko rasutih suhozidnih struktura, koje se protežu polu-
kružno, zatvarajući vrh brijega s istoka/jugoistoka, a koje
bi mogle odgovarati protezanju triju bedema. Jugozapadno
od navedenih struktura prikupljeno je nekoliko ulomaka
keramike, koju je možda moguće datirati u prapovijest.
Također, reambuliran je položaj Brinovača, sjeveroza-
padno od zaseoka Selina. Smješten je na grebenu, koji sa
sjeverne i istočne strane omeđuje jaruga Ždralova, a sa
zapadne strane još jedna jaruga koja završava u moru u
uvali Badnjina. Od struktura su na terenu dokumentirane
terase i bedem, dok pokretni nalazi mahom pripadaju kera-
mici. Sve strukture građene su u formi suhozida, upotre-
bom većih neobrađenih kamenih blokova.
Pogled s Klise na uvalu Lukovo (foto: A. Konestra)
Starigrad senjski
i nekoliko urušenih suhozidnih struktura četvrtastog tlocrta. Tijekom zračnih snimanja uočeno je da se, osim na loka-
Na tom je području pronađeno više ulomaka keramike, cijama koje su reambulirane tijekom kampanje 2016.
koju je moguće datirati u kasnu antiku (ulomci amfora, (Lipovac Vrkljan et al. 2017.), na sjeverozapadnom dijelu
jedna moguće tipa LR 5). S pomoću zračnih snimki loka- brijega Gradine, ponad naselja Starigrada, također nalaze
liteta ustanovljeno je postojanje još nekoliko struktura sje- ostaci suhozidne arhitekture koji omeđuju manju zaravan
verno od visokog i dugačkog (recentnog) suhozida, koji se na kojoj se pak protežu zidovi vezani žbukom, po svoj prilici
spušta s vrha brijega gotovo do mora u uvali Smiljevača. antički.
Time je dopunjen tlocrt kasnoantičkih struktura na Klisi te
bi se, prema analogijama, moglo pretpostaviti da se radi o Donja Klada – Separovača
manjoj utvrdi kakve se nalaze duž istočne jadranske obale i U naselju Donjoj Kladi pregledana je pećina Separovača,
na otocima, a povezuju se uz bizantsko razdoblje. Sjeverno poznata iz literature (Forenbaher 1991), u kojoj je probnim
od naselja Lukova reambulirana je uska kosa, koja se sondiranjem utvrđeno postojanje kulturnoga sloja s nala-
spušta između Velike i Male Drage, s ciljem pronalaže- zima iz srednjeg i kasnog brončanog doba. Prilikom pre-
nja položaja Glavičica, na kojem bi se, prema podacima gledavanja lokaliteta utvrđen je položaj probne sonde te
iz literature, trebao nalaziti suhozidni bedem mogućega su u unutrašnjosti pećine prikupljeni pokretni nalazi, koji
gradinskog naselja (Glavičić 1984: 22, 23). Na južnoj uzvi- odgovaraju onima utvrđenim probnim sondiranjem.
sini kose utvrđena je manja suhozidna struktura kružnog
tlocrta, za koju nije moguće pretpostaviti dataciju ili funk- Šire područje Jablanca i Stinice
ciju, dok na preostalom dijelu uskoga platoa nisu utvrđeni Pregledan je i lokalitet iz kartografije poznat kao Klačnica,
pokretni nalazi i strukture, osim recentnoga suhozida, koji Klašnica (HOK) i Klaćenica/Klačenica, smješten na dvjema
se spušta strminom prema jugu. Na lukovačkom području zaravnima sjeverno od uvale Zavratnica i drage Peršinac,
reambulirani su i položaji Njivine (u dnu uvale Lukovo), koje tvore kosu južno od naselja Jablanca koja se proteže od
gdje su prikupljeni ulomci ranonovovjekovne keramike te istoka prema zapadu, gdje se strmo urušava prema moru.
brijeg Kalvarija, gdje nisu utvrđeni tragovi prijašnjeg kori- Prema literaturi (Ljubić 1889; Brunšmid 1901; Glavičić 1966:
štenja prostorom. 396 ‒ 398; Glavaš, Grlj 2016), na sjevernom dijelu šireg
U zaleđu Lukova reambuliran je položaj Gredine, sjevero- prostora Klačnice nalazilo se više prapovijesnih grobova,
zapadno od naselja Ažić Lokve, na uzvisini koju s istočne omeđenih i pokrivenih većim kamenim pločama, od kojih su
556
neki krajem 19. ‒ početkom 20. st. zatečeni prekopani, dok se proteže u obliku kruga i omeđuje prostor od otprilike
su drugi tada istraženi. Pojedini istraživači uz otprije opi- 1000 m2. Unutar toga prostora uočene su manje suhozidne
sane spominju i ograđene grobove, koji nalikuju na tumule strukture četvrtastog tlocrta, no nisu prikupljeni nikakvi
(Brunšmid 1901: 55). J. Brunšmid spominje i postojanje pokretni nalazi koji bi mogli upućivati na dataciju ili funkciju
srednjovjekovnih naseobinskih objekata. Prilikom pregleda- te strukture.
vanja istočne zaravni Klačnice utvrđena je jedna moguća
raka, koja bi bila jedini danas vidljiv pokazatelj postojanja Prilikom terenskih pregleda podvelebitskog područja
grobova koje opisuju prijašnji istraživači. No, s obzirom na između Senja i Karlobaga potvrđeni su pojedini podaci iz
značajke krškog terena, i u ovom je slučaju upitno radi li literature, dok na nekim lokalitetima koji se spominju u lite-
se doista o već istraženom ukopu. Nakon prelaska na raturi (npr. Glavičica iznad Lukova), nisu utvrđeni arheo-
zapadni dio kose i strme udoline, terenskim je pregledom loški pokazatelji. Moguće je da terenskim pregledom nisu
utvrđeno više zidnih struktura te arhitektonskih sklopova, od obuhvaćene opisane pozicije, a njih je često teško pro-
kojih bi većinu vjerojatno valjalo datirati u kasnosrednjovje- naći jer upotrebljavana toponimija često ne odgovara onoj
kovnu/ranonovovjekovnu fazu lokaliteta. Upitna je datacija dostupnoj na kartografskim podlogama. No, budući da je cilj
žbukom vezane strukture na sjeveroistočnom dijelu zapad- projekta upravo provjera podataka i eventualno utvrđivanje
nog platoa kose, dok se po svoj prilici pojedini zidovi građeni nepoznatih lokaliteta, upravo opisana situacija upućuje na
u suho mogu vezati uz protezanje prapovijesnoga bedema. uspješnu provedbu projektnih zadataka. Zračno snimanje
Pokretni su nalazi mahom keramički i iznimno rijetki (u olakšalo je detaljno dokumentiranje stanja pojedinih lokali-
suprotnosti s podacima prijašnjih istraživača), a datiraju se teta, posebno teško prohodnih područja, a zračne snimke
u navedene starije kronološke horizonte. omogućavaju i planiranje daljnjih istraživačkih aktivnosti.
Na području između naselja Stinice i Jablanca reambuli-
ran je položaj antičkog međaškog zida, čiji su ostaci pri- Literatura
mijećeni na svega nekoliko položaja, a s obzirom na to da
ga je presjekla moderna cesta, vrlo je teško pratiti njegove Brunšmid 1901 J. Brunšmid, Groblje bronsanoga doba na
segmente u dužini većoj od nekoliko metara. Klaćenici kod Jablanca, VAMZ, 5, Zagreb, 1901: 53 ‒ 62.
Sjeverno od naselja Jablanca reambuliran je položaj Panos Forenbaher 1991 S. Forenbaher, Tragovi brončanodob-
(HOK), koji se u literaturi spominje u kontekstu arheoloških nog služenja pećinom Separovačom kod Donje Klade,
nalaza. Na širem području koje obilježava taj toponim nisu Senjski zbornik, 18, Senj, 1991: 217 ‒ 225.
uočeni nalazi, bilo nepokretni bilo pokretni, koji bi upućivali Forenbaher 2013 S. Forenbaher, Pretpovijesni tragovi
na postojanje arheoloških ostataka. U naselju Jablancu proizvodnje soli u Podvelebitskom primorju, Senjski zbor-
pregledani su ostaci kaštela (Brunšmid 1901: 60; Glavičić nik, 40, Senj, 2013: 179 ‒ 194.
1966: 397), uklopljenog u danas ruševne strukture hotela Glavaš, Grlj 2016 V. Glavaš, A. Grilj, Rekonstrukcija oze-
Ablana. melj prazgodovinskih skupnosti na prostoru severnega in
srednjega Velebita z uporabo GIS-ov, Dela, 45, Ljubljana,
Prizna 2016: 65 – 81.
Tijekom kampanje 2017. također je pregledan lokalitet Glavičić 1966 A. Glavičić, Arheološki nalazi iz Senja i oko-
Prizna – Gradina, smješten na poluotoku stožastog oblika lice (I), Senjski zbornik, 2, Senj, 1966: 383 ‒ 420.
koji zatvara luku Prizna s južne strane. Lokalitet je poznat Glavičić 1984 A. Glavičić, Arheološki nalazi iz Senja i oko-
iz literature (Glavičić 1966: 398, 399; Tomičić 1990; 1993) lice (VI), Senjski zbornik, 10-11, Senj, 1984: 7 ‒ 28.
te autori spominju nalaze koje je moguće datirati u prapo- Lipovac Vrkljan et al. 2017 G. Lipovac Vrkljan, A. Tonc, V.
vijest i antiku, odnosno kasnu antiku i možda srednji vijek Glavaš, A. Konestra, Ž. Moral Župan, Rezultati terenskih
(Glavičić 1966: 398, 399). Prilikom obilaska lokaliteta defi- pregleda na području podvelebitskog Primorja i neposred-
nirano je 16 danas vidljivih struktura, kojima je GPS uređa- nog zaleđa, AIA, XII, Zagreb, 2016: 196 – 200.
jem snimljen položaj (početna i završna točka), dok struk- Ljubić 1889 Š. Ljubić, Crtice iz moga putovanja po južnoj
turama smještenima u sjeverozapadnom dijelu kompleksa strani gornje Krajine ili gospićko-otočke pukovnije, VAMZ,
(moguća kula s kontraforima, Tomičić 1990: 143) nije bilo 11, Zagreb, 1889: 104 – 109.
moguće prići zbog strmog i neprohodnog terena. Strukture Ljubović 2002 B. Ljubović, Lukovački kraj u prapovi-
se terasasto spuštaju od vršnog platoa prema moru, dok je jesti, antici i ranom srednjem vijeku, Lukovo kroz povi-
protezanje bedema zabilježeno uz južnu i sjevernu stranu jest, Zbornik radova i inventarna knjiga Zavičajne zbirke,
platoa. Sa sjeverne strane bedem je raščlanjen debljim Gradski muzej Senj, Senj, 2002.
kontraforima, a nešto manji kontrafor prisutan je i na kraj- Tomičić 1990 Ž. Tomičić, Materijalni tragovi ranobizant-
njem zapadnom zidu. Na padini, koja se terasasto spušta skog vojnog graditeljstva u Velebitskom podgorju, VAMZ,
zapadno prema moru, moguće je pratiti niz paralelnih XXIII, 3.s., Zagreb, 1990: 139 – 162.
dužih zidova s kamenjem vezanim žbukom, ponad kojih Tomičić 1993 Ž. Tomičić, Tragovi ranobizantskog vojnog
su postavljene recentnije suhozidne strukture. Prikupljeni graditeljstva na sjevernom hrvatskom primorju, Umjetnost
pokretni nalazi upućuju na kasnoantičku dataciju, a osim na istočnoj obali Jadrana u kontekstu europske tradicije,
ulomaka amfora, prisutni su i ulomci tegula. Ipak, neki (ur. N. Kudiš, M. Vicelja), Zbornik Pedagoškog fakulteta
stariji nalazi upućuju na moguće prapovijesno naselje na Rijeka (posebno izdanje), Pedagoški fakultet u Rijeci,
položaju Gradina (Glavičić 1966: 398, 399; Forenbaher Rijeka, 1993: 91 – 96.
2013). Nedaleko od Prizne reambuliran je i položaj Kovači,
gdje je utvrđeno postojanje rasute kamene strukture, koja Ana Konestra
557
Summary U sjevernom dijelu lokaliteta, za koji je već tijekom prijašnjih

sezona utvrđeno da je riječ o gospodarskom segmentu,
During the 2017 reconnaissance of the Velebit Littoral istraženi su ostaci još jedne prostorije sa žbukanom pod-
several sites in the territory of the Senj Municipality were nicom te vjerojatne prostorije koja je naknadnom gradnjom
surveyed. They are located in the environs of Lukovo, preslojila nekadašnju otpadnu jamu (Sj. 50.).
Starigrad, Klada, Stinica, Jablanac and Prizna. The sites Arhitektura je kao i dosad očuvana u minornim ostacima, a
are mostly prehistoric hillforts or hilltop enclosures, sev- riječ je o jednom redu kamena u temeljnoj zoni. Uglavnom
eral with Early Roman, Late Antique and postmedieval je to kamenje u zemlji, s tek neznatnim ostacima žbuka-
frequentation phases. The task of checking the existing nog veziva. Zajedno s evidentiranom prostorijom 1 (Kv. G
data, though rendered difficult by the discrepancy between – 8 u 2015.), prostorija 2 u Kv. G – 7 zasigurno je imala
toponyms in literature and those known from recent maps, dvije faze – u prvoj fazi prostorija je prekrivena mozaičnim
yielded interesting results in respect to the sites’ location, podom od bijelo-sivih tesera, a potom je taj isti pod zažbu-
features and presence of finds. Thanks to aerial images kan jednostavnom, zaglađenom žbukom bijele boje. Da su
taken with a UAV on selected sites, several new fea- zidovi nekad bili ožbukani te oslikani pokazuje nalaz manje
tures were identified, which will enable a more detailed količine ulomaka žbuke s tragovima bojenja crvenom lini-
documentation. jom ili cijele površine te sitan ulomak bojen moguće tamni-
jom zelenom bojom (PN 78 – 80). Ulomci žbuke pronađeni
su i u Kv. G – 6, u sloju niveliranja površine i zatrpavanja
otpadne jame (Sj. 50), krupnijim i srednje krupnim kame-
Redni broj: 302 nom, s nešto tesera i ulomaka krovne opeke (Sj. 53). U tom
Lokalitet: Ribnik – Grad je sloju prvi put evidentirana obrađena kamena građa, dva
Naselje: Ribnik klesanca od sedre i jedan od kamena vapnenca. Nastavlja
Grad/općina: Gospić li se linija prostorija u osi sjever-jug u zapadnom dijelu
Pravni status: Z-301 kompleksa, potvrdit će daljnja istraživanja. Naime, zbog
Razdoblje: P, A, SV iznimno plitkog iskopa (ostaci arhitekture nalaze se tek
Vrsta radova: sustavno iskopavanje 30-ak cm i manje u odnosu na površinu koja se donedavno
agrarno iskorištavala u smislu oranja), mogući gabariti pro-
Od 5. do 31. srpnja 2017. trajala je IV. sezona arheoloških istra- storije 3, koja bi se većim dijelom trebala nalaziti u Kv. G
živanja villae rusticae na položaju Ribnik – Grad. Voditeljica – 6, još nisu definirani.
istraživanja bila je Tatjana Kolak (Muzej Like Gospić), a U Kv. H – 7 i H – 6 praćeni su zidovi Sj. 32 i 34 te južni zavr-
sudjelovalo je šest pomoćnih radnika. Arhitektonsku snimku šetak kanala Sj. 29 u Kv. H – 7 (istraživan 2015. i 2016.),
postojećeg stanja izradila je tvrtka Arheo Plan. Sredstva za čija je ukupna dužina iznosila 6,5 m, no namjena mu, zbog
radove osiguralo je Ministarstvo kulture. izostanka hidraulične žbuke, nije potvrđena.
Prilikom gradnje svih zidova, pa tako i Sj. 32 i 34, za teme-
Nakon probnog arheološkog istraživanja 2012. te geo- ljenje je iskorišten kamen živac, koji je dorađivan otesava-
radarskog i magnetskog snimanja (Gearh d.o.o.) 2013., njem, stoga se na cijeloj površini, a riječ je o prilično krše-
godine 2014. pokrenut je program sustavnog arheološkog vitu terenu, izgubio trag zida gdje je god kamen živac. Sj.
istraživanja lokaliteta Ribnik – Grad. 32 i 34 prekidaju se u Kv. H – 6, s tim da Sj. 32 zatvara
Godine 2017. nastavljen je iskop u osi sjever-jug, Kv. G – 6, novi ugao (ili moguću prostoriju 3) sa zidom koji se pruža u
7 i H – 6, 7 te u osi istok-zapd u Kv. J – 8 i K – 8 u sjever- smjeru zapad-istok (Sj. 48), odnosno Sj. 51, evidentiranim
nom dijelu lokaliteta, kao i iskop Kv. J – 3 u južnom dijelu. u Kv. G – 6.
Istražena površina iznosi 175 m² (sedam kvadranata 5x5 m). Otpadna je jama nepravilnog, kružnog oblika u Kv. G – 7,
dok joj je južni rub u Kv. G – 6 relativno ravan. Zapunjena
je zemljom i manje kamenom, sa nešto ulomaka žbuke i
ulomcima keramičkih posuda, koji svojim odlikama pri-
padaju finom stolnom posuđu, ali i kuhinjskom grubom
posuđu namijenjenom za pripremanje i/ili čuvanje hrane.
Ističu se ulomci recipijenta amfore te vrat i obod hispan-
ske olearije tipa Dressel 20, ulomak oboda čaše ili pehara,
koji pripada sivoj keramici tankih stijenki ukrašenoj bar-
botinskim ukrasom, dio čaše (imitacija terrae sigillatae) i
sitan ulomak staklene posude ukrašene tehnikom fillefiori.
Ulomci finog posuđa na temelju odlika datirani su u 1. st.,
s tim da se neki oblici nalaze i u ranom 1. st. Njima treba
pridodati i ulomak vrča s trilobnim izljevom egejske produk-
cije, kakvi se nalaze u 2. i osobito u 3. st.
Osim tih nalaza, u jamu je bačena iznimno velika količina
životinjskih kostiju, za koje bi se na temelju preliminarnog
pregleda moglo reći da pripadaju govedima, divljim i pito-
Plan istraženih kvadranata u sjevernom sektoru 2014. – 2017. mim svinjama te peradi.
(izrada: ArheoPlan)
558
Pogled na Kv. G – 6, 7, H – 6, 7 i J/ K – 8 (snimka: ArheoPlan)
Zid (Sj. 39) u Kv. J – 3, pogled s istoka (foto: T. Kolak) Detalj Sj. 50 u Kv. G – 6 (foto: T. Kolak)
Uz južni profil Kv. G – 7, na položaju otpadne jame, ali nešto orme u Kv. H – 7 (PN 64) datirana je u 15. i 16. st., a one
više, u Sj. 2, zajedno s malim željeznim sječivom nožića na latičastog ruba, slijedom analogija pripisuju se turskom,
sklapanje (dugotrajan kasnosrednjovjekovni i novovjekovni odnosno osmanlijskom sloju.
oblik, pastirski nožić, osobni pribor, tzv. „keba”) pronađen Iskopi u Kv. J – 8 i K – 8 na istočnoj strani nadovezuju se na
je na ▼567,24 i vrlo izlizan novac, moguće dupondij cara istraživanje 2014., kada su otkriveni ostaci dviju peći (u Kv. K
Vespazijana. Još dva numizmatička nalaza pripadaju care- – 9) i pretpostavljeni prostor kuhinje na sjeveroistoku imanja.
vima iz 3. ili 4. st. (PN 68 i PN 69), ali su gotovo u cijelosti U Kv. J – 8 nisu pronađeni tragovi arhitekture, osim u sjeve-
izlizani i nečitljivi, a jedan je i probušen. Pronađeni su prili- roistočnom uglu neznatnog dijela zida Sj. 19, koji se većim
kom čišćenja zida, Sj. 34 u Kv. H – 7 i H – 6 na ▼566,98. dijelom pruža u Kv. K – 8. Smjer pružanja također je sjever-
Kasnosrednjovjekovno/novovjekovno korištenje tim pro- -jug, kako je to već otkriveno 2014., i nastavlja se prema
storom već je dokumentirano nalazima iz prijašnjih sezona jugu u Kv. K – 7. Uza zapadni profil Kv. K – 8 otkriveni su
(numizmatički s početka 17. st., ulomci majoličkog posuđa zaista neznatni ostaci mogućeg zida (Sj. 52) i njegova even-
i sl.). Ove je godine u Kv. G – 6 pronađen ulomak zeleno tualnog negativa (Sj. 52.a), koji je zatvarao prostor kuhinje
glaziranog pećnjaka ukrašenog viticama (PN 75), a njihova u osi istok-zapad. Pokretni su nalazi u oba kvadranta zane-
se pojava prati od prve pol. 15. st. Brončana aplika konjske marivi, a vrlo brzo pojavio se sloj zdravice ili kamen živac.
559
U južnom dijelu otvoren je Kv. J – 3, što je nastavak istra- sondiranje u sklopu programa Izrada arhitektonskog
živanja prošlogodišnjeg Kv. K – 3, odnosno zida Sj. 39. Zid snimka, projekta hitne sanacije i radova hitne sanacije za
je bio nešto širi nego što su to zidovi u sjevernom sektoru. Kaštel Ožegovićianum u Senju (voditeljica projekta: Ivana
Širina mu je varirala od 80 do 100 cm, premda mu lice Popović, dipl. ing. arh.). Voditeljica arheološkog nadzora i
nije bilo posve moguće definirati. Naime, rascijepi unutar arheološkog sondiranja bila je Ivana Hirschler Marić, dipl.
kamena živca u južnom su dijelu lokaliteta (poluotoka) geoarheo., zamjenica voditeljice dr. sc. Marijana Krmpotić,
morfološki puno veći i dublji te su prilikom gradnje zapu- uz sudjelovanje troje pomoćnih radnika iz Senja. Radove
njavani različitim materijalom, od prebačene zdravice (Sj. je arheološki nadzirao Konzervatorski odjel u Gospiću.
14), mješavine kamena i žbuke, do ove godine utvrđenog Istraživanja je financiralo Ministarstvo kulture.
sloja nabijene mrvljene opeke (Sj. 44), čiste žbuke rasute
teksture (Sj. 45) ili mješavine posljednjih dvaju materijala. Kaštel Ožegovićianum smješten je na istočnoj strani trga
Zid je na tome mjestu gotovo posve devastiran i propao Cilnica, uz koji se vezuje svojim zapadnim pročeljem. Riječ
zbog lošeg temeljenja te se jedino donekle mogla pratiti je o četverokrilnoj dvokatnoj građevini, s unutarnjim dvo-
njegova južna linija. Isprva je podignut na kamenu živcu rištem i trima uglovnim kulama. Površina dvorišta iznosi
(Sj. 6), a zapuna je između živca izvedena Sj. 44/45, no to cca 350 m², dok površina građevine iznosi cca 1700 m².
nije spriječilo „klizanje” strukture zida, osobito prema jugu Okolni se teren blago uzdiže prema istoku, dok se s
te je u nekom trenutku zid popravljan nabijanjem mrvljene južne strane nalazi regulirano korito potoka. Na strateš-
opeke (Sj. 44). Pruža se u osi istok-zapad i pripada mlađoj kom mjestu na najugroženijoj točki gradskih zidina kaštel
građevinskoj fazi, sudeći prema nalazima afričke sigillatae, je kontrolirao pravce prodora. Smatra se da je građen u
jednog od češćih oblika tanjura tipa Hayes 27, čija je pro- drugoj polovici 13. ili u 14. st., kao masivna i solidno gra-
izvodnja datirana u drugu pol. 2. i 3. st. Afričkoj produkciji đena fortifikacija četverokutnog tlocrta, pojačana kulama.
pripadaju i ulomci ravnog tanjura s pečatnim ukrasom, s Tijekom povijesti doživio je brojne adaptacije, od kojih su
uobičajenom datacijom od 350. do 420. godine. dvije dokumentirane (1763. i 1896. godine). Nakon 1550.
kružna kula C pregrađuje se u trokutnu. Pregradnjom
dr. sc. Tatjana Kolak 1763. ruši se prostor predobrane te se mijenjaju ulaz i
pregradni zidovi. Posljednje klasicističko preoblikovanje
Summary kaštela slijedi 1896., za potrebe humanitarnog zavoda
Ožegovićianum. Između tih dviju obnova pretpostavlja
A new season of archaeological excavations of the villa se postojanje još jedne nezabilježene obnove. Danas se
rustica at Ribnik - Grad was carried out in the course of July objekt nalazi u vrlo lošem građevinskim stanju, a u nekim
2017. The excavations covered a surface area of 175 m2. dijelovima i vrlo lošem sanitarnom stanju, no još je uvijek
They were aggravated by a shallow layer of humus and spomenik prvorazredne povijesne, arhitektonske i urbani-
meagre architectural remains as well as the cultivation of stičke vrijednosti.
the soil carried out until recently. However, the results have Razlog istraživanja bilo je predviđeno postavljanje stati-
enabled the comparison with contemporaneous buildings čarskih sondi radi utvrđivanja karaktera lokaliteta i strati-
of the same type. The architectural remains and scarce grafskog slijeda na položaju kaštela. Prije početka istraži-
movable finds show that the estate was constructed as vanja u unutarnjem je dvorištu strojno uklonjena nabujala
early as the first century, but over the next four centuries or vegetacija te su izmještene nakupine recentnog otpada i
even longer it was going through various reconstructions. smeća. Uz strojni iskop, zemlja je iskopavana i ručno, pri-
The southern part of the estate served as a residence and likom čega su sustavno praćene promjene i označavalo
the northern was used for agricultural purposes. It seems se prema stratigrafskoj metodi. Svi nepokretni arheološki
that in the west, there are small N – S oriented rooms with nalazi dokumentirani su fotografski, nacrtno i opisno te
mosaic floors, later overlaid with plaster. Based on mov- smješteni u prostor upotrebom totalne geodetske stanice.
able finds they can be dated from the first to turn of the fifth Pokretni arheološki nalazi prikupljeni su prema stratigraf-
centuries BC. Later, the remains of the buildings were used skim jedinicama, pri čemu je vođen zaseban popis strati-
as a source of stone for the construction of late medieval grafskih jedinica te popis uzoraka te je izrađena sva pro-
and postmedieval buildings nearby. pisana dokumentacija. Izuzeti uzorci žbuke predani su na
analizu u Prirodoslovni laboratorij HRZ-a. Nakon istraživa-
nja sonde su zatrpane zemljom.
Istraženo je sedam arheoloških sondi, ukupne površine
Redni broj: 303 16,88 m². Bile su postavljene u unutarnjem dvorištu (S-1,
Lokalitet: Senj – kaštel Ožegovićianum 2, 3 i 4), unutar zapadnog hodnika uz dvorište (S-5, 6) te
Naselje: Senj u prostoriji prigrađenoj hodniku s jugoistočne strane (S-7).
Grad/općina: Senj Dvorište objekta upisano je u k.o. Senj, k.č. 445/1, dok su
Pravni status: Z-5582 okolne čestice k.č. 445/2, 443 i 444 (z.k. ul. 792).
Razdoblje: A, SV, NV Sonda 1, dimenzija 2x1 m, bila je postavljena u jugoza-
Vrsta radova: arheološki nadzor, probno sondiranje padnom dijelu dvorišta, uz vanjsko lice južnog zida skupine
prostorija prigrađenih zapadnom hodniku. Istraženi su slo-
Od 10. do 14. srpnja 2017. Odjel za kopnenu arheolo- jevi SJ 01, 04 i 19 te dokumentirana struktura zida SJ 6/7/8.
giju Službe za arheološku baštinu Hrvatskog restaura- Maksimalna dubina iskopa iznosila je 1,8 m. Dno temelja
torskog zavoda proveo je arheološki nadzor i arheološko zida u sjevernom profilu (SJ 8) nije u cijelosti istraženo
560
Temeljna stopa zida ustanovljena je na dubini od 0,36 m,

dok je dno temelja zidanog od lomljenog kamena ustanov-
ljeno na dubini od 0,7 m. Dokumentirano je i zapadno lice
zida SJ 31 iznad zida SJ 22, zidano od klesanaca vezanih
žbukom i rijetkih ulomaka jako istrošenih tegula.
U Sondi 6, dimenzija 0,9x1,7 m, uklonjen je betonski
pod SJ 20 i slojevi SJ 21, 23 i 27. Dokumentiran je zid
SJ 24/25/26, kojem nedostaje temeljna stopa na sjever-
nom dijelu. Dokumentiran je i temelj SJ 26.
Kako bi se dodatno definirala struktura SJ 22, s istočne
strane zida SJ 24/25/26 otvorena je Sonda 7, dimenzija
0,6x1,5 m. Ustanovljeno je nastavljanje strukture SJ 22,
koja podilazi pod južni zid prostorije, no zbog statike zidova
istraživanje nije moglo biti nastavljeno i sonda je žurno
zatrpana zemljom iz iskopa.
U slojevima SJ 4, 14, 17, 19 i 29 dominirali su ulomci antičke
građevne keramike i transportnog posuđa – amfora, koje
uglavnom pripadaju oblicima sjevernoafričke i u manjoj
mjeri istočnomediteranske provenijencije. U malobrojne
ulomke stolne keramike ubrajaju se ulomci afričke sigilate,
od kojih jedan najvjerojatnije potječe od posude tipa Hayes
67 ili 68, a preliminarno se datira od kasnog 4. do sredine
5. st. Manji broj ulomaka novovjekovne keramike uglav-
Kaštel Ožegovićianum, tlocrt prizemlja, današnje stanje (prema nom je pronalažen nakon uklanjanja površinskih slojeva.
Viličić 1973: 166, Sl. 78) s naznačenim arheološkim sondama iz Skromno su zastupljeni i ulomci grube kuhinjske keramike,
2017. g. (obrada: I. Hirschler Marić) tipične za kasnu antiku.
U starijoj se literaturi prapovijesno naselje ubiciralo na gra-
zbog iznenadnog izljeva fekalne kanalizacije u iskop te je dinu Kuk, koja se smatrala gradinskim naseljem. U novim
sonda žurno zatrpana. se radovima željeznodobno naselje smješta u podnožje
Sonda 2 postavljena je u sjeveroistočnom uglu dvorišta, gradine sjeverno od potoka, a na prostoru Senjske drage
uz spoj sjevernog i istočnog zida. Dimenzije su joj bile treba pretpostaviti još jedan ili više lokaliteta. Morski zaljev
1,13x1,2 m. Nakon uklanjanja sloja šute i recentnog smeća u prošlosti je bio mnogo više usječen u kopno nego danas.
SJ 02, uočen je kvadratni željezni poklopac šahta (SJ 05), Postojanje fortifikacija antičke Senije dosad nije potvrđeno
zidanog od pravokutnih opeka dimenzija 30x14x6 cm. arheološkim istraživanjima, a pretpostavlja se postojanje
Prema karakterističnom izgledu rebrasto izvedenih bočnih bedema i kula, najvjerojatnije razgrađenih zbog gradnje
stranica opeka, gradnju šahta valja datirati u kraj 19. st. srednjovjekovnog bedema. O urbanizmu rimske Senije
Sonda 3, dimenzija 2,25x2,6 m, postavljena je u središ- nema mnogo podataka. U starijim se istraživanjima gradu
njem dijelu dvorišta, bliže istočnom zidu. Nakon uklanja- pripisuje manja površina, dok je prema novijim saznanjima
nja recentnog sloja SJ 03, istraženi su slojevi SJ 17 i SJ areal antičke Senije zauzimao mnogo veću površinu nego
19. Maksimalna dubina iskopa u istočnom dijelu iznosila je srednjovjekovni Senj. Arheološki slojevi s građevnom kera-
1,8 m jer je zbog opasnosti od urušavanja profila i izlijeva- mikom i amforama zabilježeni su na više istraživanih loka-
nja iz cijevi na toj dubini prekinut iskop te je nakon doku- cija unutar areala antičke Senije. Tijekom arheološkog nad-
mentiranja žurno zatrpan zemljom. zora i sondiranja na prostoru kaštela Ožegovićianum nisu
Sonda 4, dimenzija 1x2 m, istražena je u sjevernom dijelu obuhvaćeni slojevi dublji od 1,8 m, a ovom su prilikom bili
dvorišta, uza zid SJ 9, kako bi se dokumentiralo dno njegova zahvaćeni samo kasnoantički slojevi, dok dublja stratigraf-
temelja. Temeljna stopa SJ 15 ustanovljena je na dubini ska situacija zasad ostaje nepoznata.
od 0,5 m. Struktura temelja zidana je od većih priklesa-
nih kamenih blokova, manjeg lomljenog kamena te opeke. Literatura
Dno temelja (SJ 16) bilo je na 0,7 m dubine. Istraženi su
slojevi SJ 02, SJ 04, s proslojem SJ 13 te SJ 14. Bonifay 2004 M. Bonifay, Etudes sur la céramique romaine
U hodniku sjeverozapadnog krila prizemlja istražena je tardive d’Afrique, BAR International Series, 1301, Oxford,
Sonda 5, dimenzija 1,5x2,2 m. Nakon uklanjanja beton- 2004.
skog poda SJ 20, u južnom je dijelu djelomično istražena Glavaš 2014 V. Glavaš, Romanizacija autohtonih civitates
čvrsto zidna struktura od kamena i veziva SJ 22, koja je na prostoru sjevernog i srednjeg Velebita, doktorski rad,
izlazila izvan granica sonde na jugu i istoku. Na zapadu Zadar (neobjavljeno)
je bila presječena ukopom vodovodne cijevi na dubini od Glavičić 1994 M. Glavičić, Značenje Senije tijekom antike,
0,45 m. U sjevernom dijelu sonde nakon uklanjanja slojeva Senjski zbornik, 21, Senj, 1994: 41 – 58.
SJ 04, 23, 28 ustanovljena je dubina dna temelja struk- Hayes 1972 J. W. Hayes, Late Roman pottery, the Brittish
ture na 1,15 m, a u njemu je primijećeno i nekoliko manjih school at Rome, London, 1972.
ulomaka tegula. Dokumentiran je zid od horizontalno uslo- Modrijan, Milavec 2011 Z. Modrijan, T. Milavec,
jenih opeka SJ 24/25/26, koji naliježe na strukturu SJ 22. Poznoantična utrjena naselbina Tonovcov grad pri Kobaridu
561
– Najdbe, Opera Instituti Archaeologici Sloveniae, 24,

Lubljana, 2011.
Viličić 1973 M. Viličić, Građevna povijest senjskog kaštela
i grafička rekonstrukcija pojedinih faza izgradnje, Senjski
zbornik, Vol. 5, No. 1, Senj, 1973: 153 – 184.
Viličić 1988 M. Viličić, Povijesna topografija III – urba-
nistički tragovi rimske Senije, Senjski zbornik, 13, Senj,
1988: 65 – 702.
Ivana Hirschler Marić
Summary
Archaeological supervision and probe archaeological

excavations were carried out in June 2017 for the purpose
of static analysis within the framework of an architectural
survey and urgent restoration of the Ožegovićianum Castle
in Senj. The castle is a square, two-storey building with an
inner courtyard and three corner towers, located in a stra-
tegic position at the most exposed point of the city walls
by the riverbed of the Senj`s Potok. It was most probably
constructed in the second half of the 13th or 14th centuries,
and later underwent many reconstructions. Seven probes
with a total surface area of 16.88 m2 were investigated.
New insights into this site and movable finds, most of which
can be dated to the Late Antiquity, point to the conclusion
that the castle lies within the territory of the Roman Senia,
overlaying Late Antiquity layers, while deeper stratigraphic
situations are so far unknown.
Redni broj: 304 Pogled na sondu (foto: N. Malnar)

Lokalitet: Senj – Pavlinski trg
Naselje: Senj
Grad/općina: Senj
Pravni status:Z-4186
Od 25. listopada do 4. studenog 2017. trajalo je zaštitno

arheološko istraživanje na Pavlinskom trgu u Senju, na
dijelu k.č. 551/1, k.o. Senj. Na tom prostoru, na temelju
povijesnih i kartografskih izvora, pretpostavlja se pružanje
crkveno-samostanskog kompleksa Sv. Nikola, s pripada-
jućim grobljem. Voditelj istraživanja bio je Nikola Malnar,
mag. archeo. Investitor građevinskih radova bio je Grad
Senj.
Poseban nalaz unutar SJ 9 (foto: N. Malnar)
Na navednoj čestici postavljena je sonda dimenzija

1,80x9 m, unutar koje su definirane i istražene 23 strati-
grafske jedinice. Jedanaest stratigrafskih jedinica veže
se uz otkrivene zidane strukture, odnosno arhitekturu kod
koje su uočene dvije kronološki odvojene faze gradnje.
Namjena otkrivenih arhitektonskih elemenata možda će biti
jasnija nakon budućih istraživanja. Preostalih 12 stratigraf-
skih jedinica čine slojevi unutar kojih je prikupljena manja
količina pokretnih arheoloških nalaza. Među nalazima
najzastupljenija je novovjekovna glazirana keramika. Kao
Pavlinski trg (preuzeto: Geoportal DGU) zanimljiv nalaz mogu se izdvojiti četiri brončana medaljona
562
s prikazima kršćanske tematike. Ti posebni nalazi otkriveni

su unutar sloja SJ 9, koji sadrži veću količinu dislociranih
ljudskih kostiju.
Nikola Malnar
Summray
Rescue archaeological excavations at Pavlinski Square

in Senj were carried out in the course of October and
November 2017. The original position of the church and
monastery of St Nicholas with a graveyard can be assumed
on the basis of historical records and maps. The excava-
tions encompassed a probe measuring 1.8 x 9 m and
revealed architectural remains, which show two distinc-
tive construction phases. A small quantity of movable finds
mostly includes postmedieval glazed pottery. Amongst the
finds, especially stand out bronze medallions decorated
with Christian motifs. These finds were uncovered in a
layer with a lot of dislocated human bones.
Redni broj: 305

Lokalitet: Senj – Trg Cimiter
Naselje: Senj
Grad/općina: Senj
Razdoblje: A, NV
Od 14. listopada do 25. studenog 2017. trajalo je zaštitno

arheološko istraživanje u neposrednoj blizini katedrale
Uznesenja Blažene Djevice Marije, odnosno trga Cimiter
u Senju, na dijelu k.č. 676, k.o. Senj. Sonda veličine oko Pogled na sondu (foto: N. Malnar)
15 m² pozicionirana je na dijelu Ulice Milana Ogrizovića,
u smjeru pružanja od ulaznih vrata atrija biskupskih dvora
prema Muzeju grada Senja. Voditelj istraživanja bio je
Nikola Malnar, mag. archeo. Investitor građevinskih radova
bio je Grad Senj.
Istraženo je 28 stratigrafskih jedinica, od kojih deset

čine arhitektonske elemente, dvije recentne instalacije
Trg Cimiter (podloga: Geoportal DGU)
(vodoopskrbna cijev i električni kabel), jedna matičnu sti-

jenu, a preostale čine slojeve. Slojevi su većinom sastav-
ljeni od zemlje, neobrađenog ili poluobrađenog kamenja
različitih veličina, ostataka opeka, ulomaka krovnog cri-
jepa, žbuke i veće količine ulomaka keramičkih recipije-
nata. Vezano uz mlađe slojeve, otkrivena je manja količina
ulomaka glazirane novovjekovne keramike. U puno većoj
mjeri, unutar kronološki starijih slojeva, otkriveni su kera-
mički recipijenti koji se na temelju morfoloških karakteristika
mogu datirati u kasnu antiku. Od ljudskih ostataka otkriveno
je svega nekoliko dislociranih kostiju. Kod arhitekture evi-
Ulomci keramičkih recipijenata SJ 13 (foto: N. Malnar) dentirane su dvije kulturno-kronološke faze, starija antička i
563
mlađa novovjekovna faza, koje zbog ograničenog prostora nastavljena 2015. i 2016., kad je pećina kraće istraživana,
djelovanja nije bilo moguće bolje interpretirati. a zbog nevelikih sredstava nastavljena je dokumentacija
i uzimanje još potrebnih uzoraka za analize. Već tijekom
Nikola Malnar istraživanja 2016. postavljene su dvije sonde: sonda S-1
u donjem kanaliću nakon dvorane i sonda S-2 u zadnjoj
Summary dvorani.
U sondi S-1, koja je zapravo činila skoro čitavo dno kana-
Rescue archaeological excavations were carried out in the lića, godine 2016. pronađeni su brojni ulomci keramič-
course of October and November 2017 on Cimiter Square kih posuda i nešto sitnijih životinjskih kostiju. Keramičke
in Senj. A 15 m2 probe was opened in Milan Ogrizović posude koje su gotovo cjelovite preliminarno se uspored-
Street, i.e. in the area from the entry to the atrium of the bom mogu datirati u srednje brončano doba ili eventualno
Bishop`s Palace to the Senj City Museum. The excavations u kasno brončano doba. Kako je bilo dosta ostataka izgara-
revealed Antiquity-period and postmedieval phases as tes- nja drva, uzeto je i nekoliko uzoraka za dataciju.
tified by architectural elements and layers that contained Sonda S-1 istražena je do zdravice, tj. do zasigane kore,
characteristic movable finds. koja po analogiji s ostalim pećinama koje je SK Ursus spe-
laeus arheološki istraživao na području Like i karlovačkoga
kraja, čini granicu pleistocena prema holocenu.
Godine 2017., nakon razbijanja sigovine do kraja, u njoj
Redni broj: 306 je pronađeno još nekoliko komada keramike, koja pripada
Lokalitet: Sinac – Bobinac – Kozerina pećina već iskopanim dijelovima posuda.
Naselje: Sinac Sonda S-2 2016. postavljena je na mjestu nalaza velikih
Grad/općina: Otočac cjelovitih posuda u zadnjoj dvorani pećine, a ondje je rad
Pravni status: P-4726 tek započeo. Ipak, na čitavu prostoru te dvorane, izvan
Razdoblje: P sonde S-2 prikupljeni su i svi pokretni nalazi, tj. ulomci razli-
Vrsta radova: rekognosciranje, dokumentiranje čitih keramičkih posuda. Naime, samo je na manjem dijelu
tla u toj dvorani moguće kopati, jer sav ostali prostor čine
U rujnu 2017. nastavljen je projekt istraživanja Bobinac – stijene ili vrlo čvrste sige.
Kozerine pećine kod Sinca, speleološkog kluba Ursus spe- U sondi S-2 istraživanja su nastavljena i 2017., djelomičnim
laeus iz Karlovca, u suradnji s arheologom Konzervatorskog skidanjem „recentne” tanke korice sigovine (od podzemnih
odjela u Karlovcu Krešimirom Ragužem, kustosicom sitnih kaskada i kapanja), u kojoj je bilo brojnih keramičkih
Muzeja Like Gospić, dr. Tatjanom Kolak, i profesorom s ulomaka i pod kojom je čitav sloj gara iz kojeg je uzeto
katedre za staru povijest Odsjeka za Povijest Filozofskog nekoliko uzoraka za dataciju.
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dr. sc. Borisom Olujićem. U zadnjoj je prostoriji, na njezinu kraju, evidentiran i suho-
Voditelji istraživanja bili su speleolog Hrvoje Cvitanović i zidan podest nepoznate namjene, dimenzija oko 3,5x2 m.
Krešimir Raguž, dipl. arheo., a u istraživanjima su sudje- Godine 2016. u središnjoj je prostoriji pećine ili u glav-
lovali i speleolozi Nataša Cvitanović i Goran Fehervari te nom kanalu, uzet uzorak drva (vjerojatnog) ležaja za
geolog Neven Šuica (svi članovi SK Ursus spelaeus iz dendrokronološku analizu, a napravljena je i 3D fotogra-
Karlovca). Istraživanja financira Ministarstvo kulture. metrija tog „ležaja”. Drvo od ostataka „ležaja” predano je
Albi Ferreiri iz Ecole Francaise de Rome, Centre Camille
Već je 2014. područje preliminarno rekognoscirano te su Julian i Sveučilišta Aix Marseille, koja je na temelju preli-
uzeti uzorci iz Bobinac – Kozerine pećine, a istraživanja su minarne analize pretpostavila da se radi o hrastu ili boru,
Sazidani podest u zadnjoj dvorani Sonda 3
564
a precizniju odrednicu dala je nakon analiza u Francuskoj.

Dendrokronološka analiza nije bila moguća jer je broj
prstenova (oko 20) bio nedovoljan za postizanje statističke
sinkronizacije. S druge strane, ksilološka analiza pokazala
je da je nedvojbeno riječ o listopadnom hrastu (Quercus
sp.). Izrađene su i dvije mikroskopske fotografije presjeka
uzetog uzorka.
Također su prikupljeni svi pokretni nalazi iz kanala koji nisu
na samom „ležaju” ili mjestu buduće sonde S-3.
Godine 2017. postavljena je i sonda S-3, koja je istra-
žena do sigovine, nakon ustanovljenih slojeva SJ 1, 2 i 3.
Također su uzeti uzorci gara, a pronađeno je nešto manje
ulomaka keramičkih posuda. Datacija uzoraka gara poka-
zala je da svi uzorci potječu iz srednjeg brončanog doba,
uz napomenu da je ta pećina svega oko 1000 m udaljena
od poznatog lokaliteta Bezdanjača, koji je nažalost još
uvijek nedostupan zbog preostalih minsko-eksplozivnih Istražena površina 2016. i 2017., s ostacima arhitekture i grobo-
sredstava. vima (izrada: ArheoPlan)
Boris Olujić ove godine, no vlasnik je u proljeće zatrpao iskop i zasadio

Tatjana Kolak agrarnu kulturu, stoga je ove sezone istražena k.č. 3495.,
Krešimir Raguž koja se ne koristi već dugi niz godina.
Hrvoje Cvitanović Kv. C – 3 i C – 4 obuhvatili su veći dio broda crkve, kao
i negativ i ostatke temelja zapadnog pročelnog zida (Sj.
Summary 14). I sjeverni zid broda može se pratiti samo u negativu
(Sj. 15), no jasno se razlikuje od sloja ukopavanja grobova.
The Bobinac-Kozerina pećina research project was Sjeverozapadni ugao crkve s unutarnje je strane kvadra-
resumed in the course of September 2017. Two probes tično proširen, što je očito statički element, odnosno dio
were investigated: probe S 1 in the lower channel after a nosive konstrukcije nekadašnjeg vjerojatno bačvastog
hall and probe S 2 in the last hall. svoda. U sjeveroistočnom dijelu Kv. C – 4 nalazi se sje-
verno rame crkve s početkom oble ili plitko polukružne
romaničke apside, minimalno očuvanog zida (Sj. 16).
Svetište većim dijelom zauzima prostor neistraženog Kv.
Redni broj: 307 C – 5. Okvirno, s obzirom na to da nije istražen cjelokupan
Lokalitet: Smiljan – Crkvina pod Bogdanićem prostor objekta, crkva je bila malih dimenzija, dužine broda
Naselje: Smiljan 8 m, a širine od 4,5 do 5 m.
Grad/općina: Gospić Relativno plitko, ispod humusnog sloja čija dubina varira
Pravni status: Z-7372 od 10 do 30 cm, mjestimice su otkriveni ostaci nekadaš-
Razdoblje: SV njeg poda crkve (Sj. 11, 12, 13), rađenog od tanjeg ploča-
Vrsta radova: sustavno iskopavanje stog kamena povezanog tankim slojem žbuke, kao i veća
količina urušenog zidnog naliča bijele boje, grublje fakture,
Od 1. do 19. kolovoza 2017. trajala je II. sezona arheo- ali kvalitetne izrade i s tragovima zaglađivanja. Samo na
loškog istraživanja na položaju Crkvina pod Bogdanićem jednom ulomku žbuke nalazio se trag slikanja crvenom
u selu Smiljanu. To je istraživanje dio projekta potrage za bojom. Na ostaloj se istraživanoj površini urušena žbuka
sakralnim objektom iz kojeg potječu ulomci predromanič- uglavnom rastočila i pomiješala sa zemljom.
kog pletera. Voditeljica radova bila je Tatjana Kolak (Muzej Grobovi, u običnoj zemlji, prate orijentaciju crkve. Pokojnici
Like Gospić), a u istraživanju je sudjelovalo šest pomoćnih su pokopani u smjeru istok-zapad, s glavom na zapadu,
radnika. Geodetsku kvadratnu mrežu, zajedno s označe- odnosno već sama crkva ima otklon, pa su i ukopi ovo-
nim probnim sondama iz 2016., napravila je tvrtka Geoplan godišnje sezone u osi jugozapad-sjeveroistok. U prošloj
iz Gospića, a arhitektonsku snimku postojećeg stanja tvrtka sezoni utvrđeno je da grobovi izvan crkve i donekle uda-
Arheoplan d.o.o. ljeni od arhitekture imaju pravilnu orijentaciju. Od deset
grobova in situ, dva su (Gr. 30 i 31) orijentirana u smjeru
Pozicija arheološkog lokaliteta na blago je povišenu dolin- sjever-jug, s glavom na sjeveru, i ukopana su usporedo sa
skom terenu, s istočne strane brijega Bogdanića, na kojem zapadnim pročelnim zidom. Pokojnik u Gr. 32 pokopan je
se nalazi srednjovjekovna utvrda. Parcele na kojima se tik ispred svetišta, orijentiran u smjeru jugozapad-sjeve-
nalazi lokalitet u privatnom su vlasništvu nekolicine vlas roistok, s glavom na jugozapadu i jasno vidljivom rakom
nika (k.č. 3495 i 3496). Ove se godine istraživalo u kva- rađenom od kompaktne mješavine žbuke i zemlje. Raka
drantima Kv. C – 3 i Kv. C – 4. U dogovoru s vlasnikom je donekle izgubila pravilnu liniju sa sjeveroistočne strane,
k.č. 3496, koja je probno istražena 2016., iskop S – 1 s zbog blizine temelja unutarnjeg sjevernog ramena crkve.
otkrivenim jugozapadnim uglom i dijelom južnog zida Nad grobom se nalazilo urušenje zida – veće neobrađeno
broda crkve ostao je predviđen za nastavak istraživanja kamenje i žbuka (Sj. 7), unutar koga je pronađena manja
565
Pogled s istoka na Kv. C – 4/C – 3 (foto: T. Kolak)
količina ulomka keramičkih posuda i malo brončano misno

zvonce (PN 30).
Pokretni nalazi pripadaju dvjema kategorijama nalaza, no
uglavnom su pronađeni u sloju ukopavanja (Sj. 2) ili sloju
devastacije (Sj. 5), u vrijeme razgradnje arhitektonskih
ostataka. U sloju devastacije prvu kategoriju čine grobni
prilozi, u najvećem broju dislocirani, a u samo su dva groba
evidentirani prilozi in situ. U Gr. 37, na falangi nožnog prsta,
uz lijevu potkoljenicu pronađena je mala brončana kopča
s odjeće (PN 34), a pokojnica u Gr. 32 na desnoj je ruci
nosila prsten, vjerojatno od posrebrene bronce, ukrašen
reljefnim motivom rukovanja (PN 33). Njoj pripada i malena
brončana kopča s odjeće, pronađena prilikom čišćenja
groba (PN 32).
Tri jednostavna brončana prstena vitice (PN 28, 31, 35)
dislocirani su grobni prilozi, kao i velika dvodijelna pojasna
željezna kopča D-okvira (PN 26), moguće kružne željezne
pređice (PN 27 i 29) ili mali ulomak (vunene?) tkanine
ukrašene zlatnim nitima (PN 23). U kategoriju grobnih pri-
loga moglo bi pripadati i željezno sječivo sklopiva nožića
(PN 25).
Neki su od tih oblika dugotrajni, ali prema odlikama kopče Brončano misno zvonce (foto: T. Kolak)
ili prstena s motivom rukovanja, ta se faza ukopavanja sva-
kako može datirati u kasni srednji vijek, odnosno u 15. st. njegovom gradnjom i svakako dvojnom devastacijom –
To bi zapravo bio i gornji datum ukopa na tom lokalitetu, rušenjem i razgradnjom. To se odnosi na nalaz već spo-
potvrđen nalazima iz prošlogodišnje sezone i datumima menutog zvonca koje bi se, sudeći prema barokiziranim
dobivenima analizom C-14. obilježjima, moglo datirati u mlađa razdoblja (možda je
Drugi dio nalaza i nije baš čest u grobovima te se sva- upotrebljavano u posebnim prigodama bogoslužja na ruše-
kako može dovesti u izravnu vezu sa sakralnim objektom, vinama objekta – svetom tlu, nakon naseljavanja krajem
566
17. i početkom 18. st., a prije gradnje novovjekovnih sakral-

nih objekata na području Smiljana). Toj grupi pripadaju i
manje željezne škare (PN 24) ili veći željezni ključ (PN 21)
pronađen unutar crkve, nedaleko od južnog zida broda, pa
bi se moglo pretpostaviti da su se ondje nekad nalazila i
bočna vrata. Uza zapadno lice Sj. 12 pronađeni su i ulomci
prilično velike keramičke posude, lonca S-profilacije,
prema van razgrnutog oboda i skošenog ruba, koji pripada
tzv. „ličkoj pučkoj keramici”. Izrađen je od gline s dosta kal-
citnih primjesa, pečen redukcijskom metodom i ukrašen
urezivanjem valovnice i vodoravnih linija (PN 22). Preostali
ulomci keramičkih posuda uglavnom su jednakih obilježja
kao i lonac, premda je pronađeno i nekoliko majoličkih ulo-
maka, koji bi se preliminarno mogli pripisati stilu cvjetne Gradina Lavorina
gotike iz druge polovice 15. st.
arheologiju Sveučilišta u Zadru, pod stručnim vodstvom
dr. sc. Tatjana Kolak doc. dr. sc. Vedrane Glavaš.
Summary Primorska padina srednjeg Velebita obuhvaća područje od

prijevoja Alan iznad Jablanca do prijevoja Baške oštarije
The second season of the archaeological excavations at iznad Karlobaga. Gotovo polovica tog područja pripada
the site of Crkvina pod Boganićem in the village of Smiljan općini Karlobag, koja se prostire još i na jug do Marije
was carried out in the course of August 2017. This year`s Magdalene. Budući da je u posljednje vrijeme primorska
investigation revealed a large segment of a sacred build- padina Velebita znatno devastirana gradnjom improvizira-
ing, i.e. its architectural remains (the western façade, i.e. nih i neuglednih šetnica, novog dalekovoda, kao i trasom
SU 14 and part of the northern arch of the apse – SU 16) novog vodovoda, teren je pregledan i kako bi se postojeći
as well as negatives (the northern wall of the nave – SU 15 lokaliteti na tom području propisno dokumentirali i zašti-
and a segment of the western façade). The church is small tili. Osnovni cilj istraživanja bio je dokumentirati posto-
– the nave was probably 8 (7.8) m long and 4.5 (5) m wide. jeće i otkriti nove lokalitete na primorskoj padini srednjeg
With the addition of a narrow Romanesque presbytery, its Velebita. Drugi je cilj bio stvoriti podlogu na osnovi koje će
total length could have reached 10 m, which corresponds se ti lokaliteti moći u privremeno ili trajno zaštititi.
to Romanesque buildings. Gledajući od sjevera prema jugu, pregledani su lokaliteti:
Ten more in situ graves (Gr. 29 – 38) were investigated, Klačnica, Baričevića glavica, Gradina iznad Smojverske
with a large quantity of dislocated human bones, especially drage, Josinova glavica, Bilančevica, Lavorina, Stražbenica,
in Quadrant C-3. There were fewer dislocated bones in Žuljevača, Perić glavica, Mala glava, Tomljenovića gla-
Quandrant C-4, and only one burial in front of the pres- vica, Živi kuk, Đotluša, Paripovica, Mala peć, Velika peć,
bytery. This might have resulted from the demolition of Gradina, Pećina u Jurlinoj dragi.
the remains of the medieval church, probably in the 18th Najsjeverniji je dokumentiran lokalitet gradina Klačnica kod
century because some of the bones were accumulated Jablanca, smješten na izduženom grebenu na nadmorskoj
and carefully piled (especially long bones and skulls). The visini od 143 m n. v. Osnovni su arhitektonski elementi na
shape and dating of movable finds correspond to the Late lokalitetu terase i bedemi. Terase, koje su se nalazile na sje-
Middle Ages, i.e. the 15th century and belong to the later vernoj padini, danas su u potpunosti osute. Čitav je prostor
burial phase. Further investigation should determine the gradine podijeljen trima bedemima. Na površini lokaliteta
relationship between the earlier burial phase and the con- moguće je pronaći ulomke keramike brončanog i starijeg
struction of the building. željeznog doba, kao i ulomke srednjovjekovne keramike,
i to najviše na prostoru suhozidnih objekata, koji se vežu
uz srednjovjekovnu Ablanu, čiji su ostaci također vidljivi na
Klačnici. Lokalitet se okvirno može datirati u brončano i sta-
Redni broj: 308 rije željezno doba.
Lokalitet: Srednji Velebit – Primorska padina Gradina Baričevića glavica nalazi se uz stari stočarski put,
Naselje: Jablanac, Prizna, Karlobag, Lukovo Šugarje koji je vodio prema Alanu uz selo Baričeviće, a smještena
Grad/općina: Senj, Karlobag je na 326 m n. v. Sačuvan je bedem na sjeveroistočnoj i
Pravni status: – istočnoj strani, građen od neobrađenih kamenih blokova.
Razdoblje: P, A, NV Lokalitet ne sadrži sediment ni površinske nalaze te se
Vrsta radova: terenski pregled može samo okvirno datirati u prapovijest.
Gradina iznad Smojverske drage nalazi se na manjem
Od lipnja do listopada 2017. trajao je terenski pregled pri- uzvišenju koje se uzdiže na 259,1 m n. v. Čitav je lokali-
morske padine srednjeg Velebita na prostoru od Jablanca tet u potpunosti ogoljen, bez sedimenta i bez površinskih
na sjeveru do Lukova Šugarja na jugu. Pregledom je nalaza. Gradina je formirana kao terasirano uzvišenje, s
obuhvaćeno ukupno 19 lokaliteta, koji su većinom nepoz ulazom širine 110 cm. Lokalitet se može samo okvirno dati-
nati stručnoj javnosti. Padinu je pregledao Odjel za rati u prapovijest.
567
Gradina Živi kuk
U blizini Gradine iznad Smojverske drage nalazi se i gra- žrvnjeva. Lokalitet se može okvirno datirati u brončano ili
dina Josinova glavica. Lokalitet je također bez sedimenta starije željezno doba.
i pokretnih nalaza. Smješten je na manjem uzvišenju na Gradina Perić glavica smještena je u selu Perić Lokvi, na
nadmorskoj visini od 276 m n. v. Vrh brda oblikovan je uz uzvišenju na 133 m n. v. Lokalitet čini škrapast teren bez
pomoć terase od većih nepravilnih kamenih blokova, dok sedimenta. Arhitektonski elementi koji dominiraju na gra-
sam vrh čini zaravnjen plato ispunjen sitnim kamenom. dini jesu terase i bedem, koji su građeni od neobrađenih
Lokalitet se može samo okvirno definirati kao prapovijesni. većih kamenih blokova. Tijekom pregledavanja terena nisu
Gradina Bilančevica nalazi se na grebenu iznad mora, uočeni pokretni nalazi. Lokalitet se može okvirno datirati u
odnosno istoimene uvale, jugoistočno od zaseoka Bačvica. prapovijest.
Terase i bedem pružaju se od istočnog prema južnom Lokalitet Mala glava nalazi se u mjestu Ribarici. Smješten
dijelu gradine i ograđuju najlakše dostupan dio na istoč- je na uzvišenju na 35 m n. v. uz more. Tijekom pregleda
noj strani, gdje su dokumentirana tri ulaza. Pronađena je terena dokumentirana su dva bedema građena od monu-
mala količina izrazito fragmentirane keramike. Lokalitet ne mentalnih kamenih blokova. Prilikom pregledavanja terena
sadrži sediment. Budući da nalazi nisu pogodni za dataciju, prikupljeni su ulomci amfora i tegula. Lokalitet se može
lokalitet se može samo okvirno datirati u prapovijest. okvirno datirati u kasnu antiku.
Gradina Lavorina smještena je na izduženom grebenu 430 m Gradina Tomljenovića glavica smještena je zapadno od
sjeverozapadno od skretanja za Priznu, na nadmorskoj visini sela Staništa. Nalazi se na glavici na nadmorskoj visini
od 209,9 m n. v. Monumentalan bedem građen je na jugoi- od 273 m n. v. Lokalitetom većinom dominira škrapar, uz
stočnoj strani, gdje je jedini moguć pristup gradini. Unutrašnji manje količine sedimenta. Gradina je formirana gradnjom
je prostor gradine ogoljen, bez sedimenta i pokretnih nalaza. podzida i samostojećeg zida (bedema), a sačuvan je i ulaz
Lokalitet se može samo okvirno datirati u prapovijest. širine 150 cm. Prilikom pregledavanja terena pronađeno
Lokalitet Stražbenica nalazi se na rtu uz more, oko 850 m je nekoliko ulomaka atipične grube keramike. Lokalitet se
jugozapadno od Trolokvi, na 22,5 m n. v. Čitav teren karak- može okvirno datirati u prapovijest.
terizira izrazit škrapar, uz nedostatak sedimenta. Bedem Gradina Živi kuk nalazi se 900 m sjeverozapadno od
se pruža od istoka te skreće prema sjeveru. Na lokalitetu Karlobaga, na nadmorskoj visini od 226 m n. v. Lokalitetom
je pronađen atipičan ulomak keramike te komad troske. većinom dominira škrapar, ali je sačuvano nešto sedi-
Lokalitet se može okvirno datirati u prapovijest. menta. Gradina je oblikovana gradnjom terasa i bedema
Lokalitet Žuljevača udaljen je 370 m istočno od Trolokvi. čiji je tlocrt kompleksan, a građeni su na sjevernom dijelu
Smješten je na padinama dviju glavica, s najvišom nad- lokaliteta. Na tom dijelu nalazi se ulaz u gradinu. Prilikom
morskom visinom od 174 m n. v. Lokalitetom dominira škra- pregledavanja terena pronađena je veća količina grube
par, a sediment gotovo u potpunosti nedostaje. Čitava je keramike. Lokalitet se može okvirno datirati u brončano ili
padina terasirana upotrebom neobrađenih ili grubo obra- starije željezno doba.
đenih kamenih blokova. Tijekom pregledavanja terena Gradina Đotluša nalazi se 500 m južno od istoimenog sela.
pronađena je veća količina grube keramike te fragmenti Smještena je na uzvišenoj glavici, na nadmorskoj visini od
568
Gradina Đotluša
171 m n. v. Na terenu dominira škrapar. Bedem je građen suha i dosta dobro osvjetljena. Širi prostor terena devasti-
na sjeveroistočnoj i jugoistočnoj strani lokaliteta, a na ran je prilikom gradnje dalekovoda. Prilikom pregledavanja
njemu su pronađeni i tragovi žbuke. Građen je od neobra- špilje pronađeni su ulomci grube keramike, rožnja te živo-
đenih i grubo obrađenih kamenih blokova. Dokumentirane tinjske kosti.
su i dvije pozicije koje su mogle biti prolaz kroz bedem. Lokalitet Gradina nalazi se na poluotoku Kresata punta u
Prilikom pregledavanja terena pronađen je samo jedan Lukovu Šugarju, na cca 74 m n. v. U vršnom je dijelu loka-
atipičan ulomak keramike te komad troske. Lokalitet se litet devastiran prilikom gradnje ograde za potrebe bivše
može okvirno datirati u kasnu antiku, s mogućnošću ranije baze JNA. Spomenuta ograda pružala se preko vršnog
upotrebe. dijela gradine do ruba Kresate punte. Prilikom njezine
U blizini Đotluše nalazi se i gradina Paripovica. Smještena gradnje, na dvama su mjestima devastirane terase i bedem
je na uzvišenom grebenu, koji se uzdiže na 158 m n. v. u vršnom dijelu lokaliteta. Na lokalitetu je zastupljeno nešto
Bedem gradine sagrađen je na sjevernoj i sjeveroistočnoj sedimenta, a najviše ga je prisutno u vršnom, ograđenom
strani, gdje je dokumentiran i ulaz. Na jugozapadnoj strani devastiranom predjelu te na terasama na zapadnoj strani.
dokumentirana je i terasa. Na lokalitetu nisu pronađeni Ostali dio lokaliteta, posebno sjeverni i južni, većinom je
pokretni nalazi te se može okvirno datirati u prapovijest. prekriven škrapama. Na sjevernoj je strani lokalitet ogra-
Špilja Mala peć smještena je 1200 m jugoistočno od đen bedemom, koji se spušta niz padinu brda u smjeru sje-
Vidovca i 150 m južno od ceste Terezijane. Smještena je vera, odakle skreće prema zapadu. Na zapadnoj i jugoza-
na oko 200 m n. v. iznad jaruge Moštine. Otvor špilje gleda padnoj strani lokalitet je terasiran. Na gradini je pronađena
na sjeverozapad, ali je zbog visokih stijena u okolici dosta veća količina grube keramike. Lokalitet se može okvirno
dobro zaštićena od vjetra. Ispred špilje nalazi se i jedan pri- datirati u brončano ili starije željezno doba.
rodno zaravnjen plato okrenut prema zapadu i zaštićen od Pećina u Jurlinoj dragi nalazi se na cca 30 m n. v., s desne
vjetra. Špilja sadrži dosta sedimenta, a vidljivi su i tragovi strane jaruge Jurlina draga. Smještena je podno magi-
paljenja životinjskog izmeta, što upućuje na činjenicu da stralne ceste iznad uvale Porat u Lukovu Šugarju. Špilja
je često bila u upotrebi. Špilja je suha i dobro osvijetljena. nije vidljiva s ceste, a i ulaz je nešto uvučen i poprilično
Ulaz špilje ograđen je suhozidom koji je djelomično štiti od obrastao gustim raslinjem. Špilja se od ulaznog dijela
vjetra i sprečava izlaz stoke iz nje. Prilikom pregledavanja strmo spušta prema nižim predjelima. Sastoji se od triju
terena pronađeni su ulomci novovjekovne keramike i živo- dijelova. Najpogodniji i najsuši dio špilje nalazi se na polici
tinjske kosti. ograđenoj recentnim suhozidom koja sadrži nešto sedi-
Špilja Velika peć nalazi se uz cestu Terezijanu, oko 800 m menta. Taj je predio i bolje osvijetljen nego ostatak špilje.
jugoistočno od sela Vidovca. Lokalitet se nalazi 265 m n. v. Ostali su predjeli dosta vlažni i sadrže urušeno kamenje.
iznad jaruge Moštine, u blizini ceste Terezijane, te je vidljiv Tijekom pregledavanja terena prikupljena je manja količina
s ceste. Otvor špilje gleda na sjeverozapad, ali je dosta ulomaka novovjekovne keramike, školjaka i kostiju.
dobro zaštićena od vjetra. Špilja sadrži dosta sedimenta,
a vidljivi su i tragovi paljenja životinjskog izmeta. Špilja je Vedrana Glavaš
569
Summary Arheološka zona Stinica nalazi se na prostoru uvale

Mala Stinica poluotoka Pulfera i brda Kalunače (kota 80).
A field survey of the central Velebit was conducted from June Materijalni ostaci s tog područja svjedoče o višeslojnom
to October 2017. The survey encompassed the area between arheološkom lokalitetu, s kontinuitetom naseljenosti od
Jablanac in the north and Lukovo Šugarje in the south, with prapovijesti, tijekom antike i srednjeg vijeka do danas.
a total of 19 sites. Most of the sites can be dated to late U antičkim izvorima naselje je zabilježeno kao Ortopla
prehistory and only several to the Late Antiquity and post- (municipium Ortopla). Ostaci antičke nekropole utvrđeni
medieval period. The following sites were examined (from su na istočnoj strani stiničke luke, prilikom pošumljavanja
the north to the south): Klačnica, Baričevića glavica, Gradina padina brda Kalunače, vjerojatno prapovijesne gradine.
iznad Smojverske drage, Josinova glavica, Bilančevica, Srednjovjekovni dokumenti iz 12. st. spominju castrum
Lavorina, Stražbenica, Žuljevača, Perić glavica, Mala glava, Murullao, o kojem svjedoče ostaci pojedinih kamenih
Tomljenovića glavica, Živi kuk, Đotluša, Paripovica, Mala zidova te dijela srednjovjekovne kule na poluotoku Pulferu.
peć, Velika peć, Gradina, Pećina u Jurlinoj dragi. Budući da je dosadašnjim arheološkim istraživanjima i u
literaturi na području Stinice potvrđeno arheološko nalazi-
šte i postojanje antičke luke, očekivani su arheološki nalazi
iz tog razdoblja te su zemljani radovi 2017. na lokalitetu
Redni broj: 309 Stinica praćeni od njihova početka.
Lokalitet: Stinica – k.č. 2467/33 Nakon proučavanja arhitektonsko-tehničke dokumentacije,
Naselje: Stinica stručna ekipa senjskog muzeja obišla je teren, tijekom čega
Grad/općina: Senj su pronađeni brojni površinski nalazi ulomaka keramike jer
Pravni status: P-2714 je 60-ih godina 20. st. na tom prostoru sagrađen niz stam-
Razdoblje: A benih zgrada, što svjedoči o devastaciji tog arheološkog
Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno iskopavanje lokaliteta. Građevinski radovi izvođeni su na parceli veličine
215 čhv. Budući da je po projektnoj dokumentaciji planirana
Od 7. veljače do 3. ožujka 2017. trajao je arheološki gradnja građevine većih gabarita, bilo je potrebno pripremiti
nadzor, a potom i zaštitna arheološka istraživanja u Stinici
na k.č. 2467/33, radi planirane gradnje stambene građe-
vine. Predmetna parcela nalazi se unutar arheološke zone
Stinica. Stručnu ekipu Gradskog muzeja Senj činili su arhe-
ologinja Blaženka Ljubović, koja je bila voditeljica istraživa-
nja, te kustos Vedran Tomljanović.
Stinica je naselje i luka pod Velebitom, južnije od Senja.

U prošlosti je poznata kao staro lučko liburnsko-japodsko
naselje Ortopla. Uz dubok morski zaljev nalaze se materi-
jalni ostaci stare Ortople, naselja ilirskih Mentora u rimsko
doba. Ortopla je (oppidum civitas Ortopeletai) utvrda s rim-
skim građanskim pravom. Vjerojatno je naselje taj status
dobilo od Augusta ili Tiberija. Spominju je mnogi antički
izvori: Pseudoskilak u 4. st. pr. Kr., Plinije u 1. st. i Ptolomej
u 2. st., potom antički itinerari (Tabula Peutingeriana), kao
i mlađi izvori: Kozmografija Anonima iz Ravene (7. st.) i
Guidonova Geografija (8. st.). Lokacija prikupljenih nalaza
Granica parcela Završno oblikovanje terena
570
Glavičić 1993 M. Glavičić, Željeznodobna i antička naselja

podno Velebita, Radovi FFZ, 31 (18), Zadar, 1993.
Ljubović 2001 B. Ljubović, Senj u prapovijesti, antici i
ranom srednjem vijeku, Gradski muzej Senj, Senj, 2001.
Matijević-Sokol 1994 M. Matijević-Sokol, Povijesna svje-
dočanstva o Senju i okolici (antički izvori), Senjski zbornik,
21, Senj, 1994: 25 – 40.
Zaninović 1980 M. Zaninović, Antička naselja ispod
Velebita, Senjski zbornik, 8, Senj, 1980: 187 – 196.
Blaženka Ljubović
Summary
Archaeological supervision, followed by archaeological

excavations, was carried out in the course of February and
March 2017 in Stinica, cadastral parcel 2467/33 prior to
the construction of a residential building. The site is located
within the archaeological zone of Stinica. The supervi-
sion revealed that the earthworks during the construction
of residential blocks carried out in the 20th century had
Nalazi keramike destroyed the site. The site can be dated to Antiquity based
on scarce movable finds.
teren, tj. iskopati ga za nove temelje i potrebe komunalne
infrastrukture objekta. Zbog specifične konfiguracije terena,
građevinski radovi na lokalitetu izvodili su se uz pomoć
građevinske mehanizacije. Utvrđeno je da se na većem Redni broj: 310
dijelu terena radi o kamenu živcu i naslagama zemlje, dok Lokalitet: Šanac
se na graničnom djelu sa susjednom parcelom radilo o Naselje: Prozor
nasipanom terenu u kojem se nalazio izmiješan recentan Grad/općina: Otočac
materijal s raznim otpadom. Tijekom pripreme terena za Pravni status: –
gradnju objekata nastali su višemetarski stepenasti iskopi Razdoblje: –
u kamenu živcu, s visokim profilima. Iskop se sastojao od Vrsta radova: terenski pregled, geofizičko istraživanje,
velikih gromada kamenja pomiješanog sa zemljom. 3D modeliranje, probno iskopavanje
Tijekom arheološkog nadzora utvrđen je konglomerat ispre-
mještanog recentnog nasipa kompleksnog sastava koji se U lipnju 2017. tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Zagreba provela
sastoji od raznog otpada, pijeska, zemlje i kamenja te ulo- je niz arheoloških istraživanja na lokalitetu Šanac u blizini
maka uglavnom recentne keramike, s tim da se iskop u Otočca radi potvrđivanja postojanja navedenog lokaliteta, s
pojedinim dijelovima uglavnom sastoji od kamenja i zemlje. ciljem što manjeg devastiranja mogućeg nalazišta.
Može se zaključiti da je dio materijala ispremještan tijekom
prijašnjih radova jer se ondje nalazio nezavršen stambeni Lokalitet Šanac smješten je u središtu Gackoga polja, gdje
objekt, koji je planski srušen neposredno prije radova. toponim lokaliteta upućuje na uzvišenje u inače ravnom
U dijelu iskopa na samoj granici dviju parcela, u profilu uz okolišu – Cilinov brijeg, koji je danas okružen obrađenim
konglomerat zemlje, kamenja i pijeska te recentne kera- poljima. Sam lokalitet čini zemljani nasip potkovastog
mike, stakla i ostalog otpadnog materija, pronađeni su i oblika, izdužen u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Kako bi
ulomci antičke keramike, unutar kojih se prepoznaju dije-
lovi amfora. Tijekom nastavka radova na tom djelu terena
pažljivo su skidani slojevi zemlje te je detaljno pregledavan
iskop, prilikom čega su pronađeni ulomci antičke keramike.
Za vrijeme nadzora nisu pronađeni posebno važni nalazi i
materijalni ostaci iz starijih razdoblja koji bi zahtijevali obu-
stavu radova i dodatne arheološke radove. Nakon istraži-
vanja i utvrđivanja stanja na terenu, nastavljena je gradnja
objekta.
Literatura
Brunšmid 1898 J. Brunšmid, Arheološke bilješke iz

Dalmacije i Panonije II, VAHD, NS sv. 3, Zagreb, 1898.
Glavičić 1968 A. Glavičić, Arheološki nalazi iz Senja i oko-
lice (II.), Senjski zbornik, 3, Senj, 1967-1968: 5 – 46. Zračna snimka lokaliteta Šanac, pogled sa sjevera (foto: G. Skelac)
571
se ispitao stvaran arheološki karakter lokaliteta, istražen je

sljedećim nedestruktivnim metodama: terenski pregled, 3D
modeliranje te geofizičko istraživanje. U konačnici je uslije-
dilo i probno arheološko istraživanje.
Tlo je rekognoscirano strukturirano: pregledavanjem
nasipa, prostora unutar nasipa te areala od 20 m oko
nasipa. Posebna pozornost posvećena je mjestima s vid-
ljivom promjenom u vegetaciji (boja/vrsta). S obzirom na
travnate površine, vidljivost je bila jako niska te nisu uočeni
pokretni nalazi. Na oranicama oko nasipa pronađen je tek
jedan ulomak neodredive keramike te ulomak lijepa.
3D model reljefa terena izrađen je s pomoću programskog
paketa Agisoft Photoscan, a upotrebljavane fotografije sni-
mljene su bespilotnim letjelicama DJI Inspire 2 i DJI Mavic
Pro. Snimljena su četiri seta fotografija – jedan set ortofo-
tografija u mreži s horizontalnim i vertikalnim preklapanjem
od barem 60% između svake dvije susjedne fotografije i tri
seta kosih fotografija terena na različitim visinama. Iz 3D
modela izrađena je georeferencirana ortofotografija cijelog
Digitalni visinski model reljefa lokaliteta Šanac (izrada: J. snimljenog terena i digitalni visinski model (digital elevation
Goričanec) model – DEM).
Lokalitet je istražen georadarom Subsurface Interface
Radar – SIR 3000, američke tvrtke Geophysical Survey
Systems Instruments, i antenom od 270 MHz, na ukupnoj
površini od 2200 m2. Pojedinačni georadarski profili, u mreži
koja presijeca površinu u približno jednakom razmaku pra-
teći konfiguraciju terena i manje anomalije na vegetaciji,
snimljeni su preko čitava prostora lokaliteta. Dodatno je
snimljena jedna georadarska sonda na najvišoj, zaravnje-
noj koti lokaliteta. Na georadarskim profilima izdvaja se
granica pedoloških slojeva koja se kontinuirano pruža, a
pojavljuje se na približno 1,4 m. Donji slijed čini geološku
podlogu – vjerojatno glinu ili vapnenac. U gornjem sloju
uočene su i označene manje anomalije, koje zbog svoje
forme i nasumičnosti nemaju arheološki, odnosno arhitek-
tonski karakter. Slični rezultati zabilježeni su i u georadar-
skoj sondi, gdje su anomalije koje se nasumično pojavljuju
vjerojatno raster vlage ili manjih promjena u tlu, bez čitljivih
naznaka antropogenog djelovanja.
S obzirom na to da su rezultati nedestruktivnih metoda
bili negativni, uslijedilo je probno iskopavanje te su odre-
đene dvije sonde okomite jedna na drugu, kojima je obu-
hvaćen nasip i unutarnja površina Šanca. Sonde su bile
Položaj geofizičkih istraživanja – pojedinačni georadarski (GPR) arheološki sterilne te s tek pokojom geološki izazvanom
profili i GPR sonda na topografskom prikazu (izrada: J. Goričanec) formacijom.
Rezultati arheološkog istraživanja na lokalitetu Šanac nisu
omogućili detaljniji uvid u namjenu i podrijetlo te tvorevine.
Literatura
Brunšmid 1901 J. Brunšmid, Hrvatske razvaline –

Razvaline crkve sv. Marka kod Poduma blizu Otočca,
VHAD, V, Zagreb, 1901.
Drecshler-Bižić 1974 R. Drecshler-Bižić, Nekropola pra-
historijskih Japoda u Prozoru kod Otočca, VAMZ, Vol. 6-7,
No. 1., Zagreb, 1974.
Glavaš 2010 V. Glavaš, Prometno i strateško značenje
prijevoja Vratnik u antici, Senjski zbornik, 37, Senj, 2010:
5 – 18.
Kolak 2013 T. Kolak, Oltari – Kraljev stolac, HAG, 9/2012,
Profil probne sonde 2 (foto: H. Nodilo) Zagreb, 2013.
572
Mirnik 2009 I. Mirnik, Nacrt numizmatičke topografije Like, Ostaci jugoistočnog dijela obrambenih zidina djelomično
u: (ur. Ž. Holjevac), Identitet Like – Korjeni i razvitak, Institut su uščuvani u dužini od 18 m, a građeni su priklesanim
društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2009. kamenom lokalne provenijencije. Uz sivkast i crvenkast
Nadilo 2002 B. Nadilo, O utvrdama na Ličkom području, vapnenac povremeno se javljaju i priklesanci od sedre,
Građevinar, Vol. 57, No. 7, Zagreb, 2002. vjerojatno kao rezultat naknadnih popravaka. Tehnika zida-
Šarić 2004 I. Šarić, Arupijski prostorni koncept u arealu nja tipična je za kasni srednji vijek. S pomoću priklesanog
Gackoga polja, VAMZ, 3.s., XXXVII, Zagreb, 2004. kamena usporedno se podižu vanjsko i unutarnje lice zida,
a unutrašnjost se ispunjava lomljenim kamenom i obilnim
Helena Nodilo vapnenim mortom. Zid nema temeljne „stope” jer je podig
Goran Skelac nut izravno na čvrstom živcu, koji je djelomično otučen,
kako bi se dobila potrebna nivelacija.
Summary Zidanje nije posve pravilno te se usporedan ritam povremeno
prekida kako bi se postigla što veća čvrstoća. Tlorisno gle-
A series of archaeological investigations were carried out dano, zid nije ravan, već se sastoji od triju krakova. Središnji
at the site of Šanac near Otočac in 2017 in order to confirm dio (12 m dužine) očuvan je u cijeloj dužini, a na njega se
or dismiss its archaeological character. The investigations nastavljaju, lijevo (2 m dužine) i desno (4 m dužine), kraci koji
included the following techniques: a field survey, 3D model, se lome pod kutom od približno 120 stupnjeva. Ni vanjski ni
geophysical survey and later probe archaeological excava- unutarnji kut nisu oštri, već blago zaobljeni. To upućuje na to
tions. The archaeological character of the site has not been da je riječ o zidu oktogonalnog tlorisa, koji je opasivao središ-
confirmed. nju kružnu kulu, odnosno palas. Debljina zida varira od 92 do
102 cm. Za zidanje je upotrebljavan vapneni mort s jamskim
pijeskom i drobljenim kamenom kao agregatom. Zbog pove-
ćanja čvrstoće, u tu je smjesu dodavana mljevena opeka.
Redni broj: 311 Za razliku od unutrašnjeg, s vanjskog lica zida gotovo
Lokalitet: Udbina – Gradina su u potpunosti uklonjeni priklesanci. Identična situacija
Naselje: Udbina
Grad/općina: Udbina
Vrsta radova: konzervacija
Od 26. lipnja do 13. srpnja 2017. trajali su sanacija i kon-

zervacija ostataka srednjovjekovnog lokaliteta Gradina u
Udbini (deveta sezona radova), na istočnom perimetral-
nom zidu palasa (Sj. 43A). Ujedno je saniran i dio teme-
lja i podtemelja sjevernog i sjeverozapadnog oplošja kule
(Sj. 5A) kako ne bi došlo do daljnjeg propadanja i/ili uruša-
vanja. Nositeljica projekta bila je dr. sc. Tatjana Kolak, iz
Muzeja Like Gospić, a radove je izvela licencirana tvrtka
Travej d.o.o. iz Zadra. Sredstva za radove osiguralo je
Ministarstvo kulture. Pogled na vanjsko lice Sj. 43A nakon zahvata (foto: Travej)
Pogled na vanjsko lice Sj. 43A prije početka zahvata (foto: Travej) Saniranje pukotine na unutarnjem licu zida (foto: Travej)
573
and July 2017. They encompassed the eastern perimeter

wall of the palas (SU 43A). A part of the foundations of the
northern and northwestern segment of the tower (SU 5A)
was also restored in order to prevent further dilapidation
and demolition.
Redni broj: 312

Lokalitet: Udbina – stolnica sv. Jakova
Naselje: Udbina
Grad/općina: Udbina
Razdoblje: SV, NV
Od 25. rujna do 18. listopada 2017. arheološki je istraži-

van lokalitet Udbina – stolnica sv. Jakova. U istraživanju su
sudjelovali: Jakov Vučić, viši kustos iz Arheološkog muzeja
Zadar, Tatjana Kolak, muzejska savjetnica iz Muzeja Like u
Gospiću, Ivan Čondić, viši dokumentarist i Robert Maršić,
dokumentarist iz Arheološkog muzeja Zadar.
Nastavljeno je istraživanje u jugoistočnom kutu građevine,

koja se prislanja na južnu fasadu katedrale, otvaranjem
dviju novih sondi, sonde B i sonde C, ukupne površine
36 m². Također je nastavljeno istraživanje preostalog neis
traženog prostora unutar crkve, uz južni zid broda površine
oko 6 m², koji je označen kao sonda D.
Detalj zida tijekom radova (foto: Travej) Sonde B i C otvorene su s ciljem novih spoznaja o arhi-
tektonskom razvoju sklopa i aktivnostima na tom prostoru
evidentirana je na osamdeset posto površine ziđa, na kojoj nakon napuštanja objekata. Nakon uklanjanja humusa
je vidljiva samo unutrašnja ispuna od lomljenog kamena i recentnog nanosa, u sondama je otkriveno sedam gro-
i vapnenog morta. Posljedica je to dugotrajne izloženosti bova ukopanih u starije stratigrafske jedinice. Grobove čine
propadanju, devastaciji i negativnom utjecaju vegetacije i obične zemljane jame bez kamene ili neke druge arhitek-
atmosferilija. Kamen je prekriven različitom vegetacijom, ture. Na temelju nalaza željeznih čavala i ostataka drva,
među kojom dominiraju dva panja s korijenjem sraslim čini se da su pokojnici u grobove polagani u drvenim sandu-
duboko u strukturu zida. Na unutarnjem dijelu zida vidljiva cima. U grobovima su zatečeni dijelovi nošnje i nakita, koji
je pukotina u visini od 2 m, nastala statičkim pomicanjem. upućuju na to da se na tome području ukopavalo krajem
Nakon čišćenja cjelokupne površine započela je rekon- 18. i tijekom prvih desetljeća 19. st. Ti grobovi, zajedno s
strukcija visine u odnosu na očuvanu postojeću najvišu otprije istraženim grobovima u sondi A, čine ostatke jed-
točku, sanacija ispune zida te rekonstrukcija vanjskog lica, noslojne nekropole, koja se formirala unutar napuštenih
gdje je to bilo potrebno. ostataka sklopa.
Vanjsko lice zida sanirano je metodom podzidavanja odvo- Uz očekivan nalaz zidova, koji su već dokumentirani u
jenih priklesanaca, s produženim mortom na bazi vapna i sjevernom dijelu nalazišta, tijekom ovog istraživanja u
bijelog cementa. Urušeni dijelovi vanjskog „lica” zida zidani
su injektiranjem i ispunjavanjem pukotina sanacijskim
mortom. Prilikom podzidavanja urušenih dijelova vanjskog
oplošja kule – podtemelja (tri rupe veličine približno 1,5 m²)
upotrebljavani su masivniji priklesanci te se pazilo da se
izvede zakošenje zida tipično za kasnosrednjovjekovni tip
kružne utvrde, tzv. škarpa. „Kapa” je izvedena ispupčeno
kako bi se padom omogućio brz odvod kišnice i tako zašti-
tila struktura zida od prodora vlage.
dr. sc. Tatjana Kolak
Summary
Restoration and conservation works at the medieval site of

Gradina in Udbina were carried out in the course of June Obrisi grobnih jama u sondi B
574
sondama B i C pronađeni su stratumi koji prethode njihovoj

gradnji. Za razumijevanje aktivnosti u tom razdoblju naj-
važnije su SJ36, SJ20, SJ38 i SJ15a. Na licu SJ36, koje
nagibom donekle prati pad terena, a nalazi se na većoj
dubini od dna temeljnih stopa zidova, zatečeno je dosta
keramike i kostiju. Nad tom SJ nasut je SJ 20, čiju glavninu
čine žbuka i krhotine kamena nastale klesanjem arhitekton-
ske dekoracije. To je nasipanje možda rezultat niveliranja
terena ostacima gradnje, nakon završetka grubih radova
na crkvi. U taj SJ ukopane su temeljne stope južnih pri-
gradnji crkve. Za sada je očito da je formiranje SJ36, SJ20,
SJ38 i nastanak SJ15a prethodio gradnji dijela zidova
južne prigradnje.
Sondom D označen je jedini preostali neistraženi dio unu-
trašnjosti katedrale. Ta je sonda otvorena u namjeri da
se zaokruži istraživanje unutrašnjosti, kako bi se mogla
započeti sanacija i konačno uređenje crkve te kako bi se
definirale neke nejasnoće koje se odnose na stratigrafske
odnose među pojedinim grupama grobova u crkvi i među
grobovima te ostacima arhitekture. U toj je sondi tijekom
kampanje istraženo osam grobova, koji se mogu podije-
liti u tri skupine. Prvoj pripadaju grobovi 443, 448 i 450,
koji su vjerojatno nastali prije gradnje gotičke katedrale i
grobnica u njoj, drugoj grupi pripadaju ukopi 444, 447, 449
i 452, otkriveni u zidanoj grobnici ZG23, pa su očito mlađi
od gradnje crkve. U treću bi grupu spadao grob 440, koji je
ukopan iznad ZG23 i svjedoči o jednom mlađem horizontu
Raspelo iz prve polovice 13. st., pronađeno u grobu u sondi D
grobova, za koje je potrebno utvrditi nastaju li nakon napu-

štanja crkve ili pak u poodmakloj fazi njezine uporabe.
Od pokretne arheološke građe otkrivene tijekom istraživa-
nja, posebno se ističe brončano pozlaćeno raspelo, dati-
rano u prvu polovicu 13. st.
Jakov Vučić
Summary
Archaeological excavations at the site of Udbina – stolnica

sv. Jakova (Udbina – the chair of St Jacob) were resumed
in the course of September and October 2017. The inves-
Odnos zidova i starijih stratigrafskih jedinica u sondi C tigation revealed medieval graves and graves of the end
of the 18th and first two decades of the 19th centuries.
Especially significant were stratigraphic units that most
probably preceded the construction of one segment of the
residential area, and their investigation and analysis will
enable precise dating of its construction.
Iskapanje grobnih jama u sondi B
575
ZADARSKA ŽUPANIJA
313 Asseria 332 Otok Vir – Škrline, podmorje 350 Utvrda Pustograd
314 Biograd na Moru – Glavica 333 Petrčane – podmorje 351 Velika pećina u kanjonu Kličevice
315 Cvijina gradina 334 Podmorje Premude – brod SMS 352 Vir – Smratina
316 Gnalić – podmorje Szent Istvan 353 Vrana – Samograd (Zamina)
317 Gruh – Sv. Ivan 335 Privlaka – Sv. Vid 354 Vrana – Templarska gradina
318 Mala Proversa 336 Rtina – Uvala Plemići 355 Vrsi – Sv. Jakov
319 Nadin 337 Slivnica – Lergova gradina 356 Zadar – Arbanasi
320 Nadin – Gradina 338 Smilčić – Barice 357 Zadar – Arbanasi (Put Bajla 19)
321 Nadin – Gradina 339 Smilčić – šire područje naselja 358 Zadar – Sv. Nikola
322 Nin – k.č. 857 340 Stari grad Pag 359 Zadar – Kolovare – Fontana
323 Nin – Ninsko blato – Ninske Vodice 341 Starigrad Paklenica 360 Zadar – Trgovački centar Supernova
324 Novigrad – područje općine 342 Sukošan – podmorje 361 Zadar – Ul. B. Kašića i Ul. Stratico
325 Novigrad – tvrđava Fortica 343 Sukošan – uvala Barbir, kod rta 362 Zadar – Ul. dr. F. Tuđmana (k.č.
326 Novigradsko more i Karinsko more Plitkača 4799/1)
327 Osridak – Gradina 344 Šopot – Crkvina 363 Zadar – Ul. prokonzula Grgura 1,
328 Ostrovičko polje 345 Špilja Vlakno Zlatarska ul. 4
329 Otočić Ričul – podmojre 346 Tinj – Jurjevića glavica 364 Žerava – Crkvina – Sv. Pavao
330 Otok Molat – uvala Pržine 347 Tkon – Poljane
331 Otok Pašman – Banj, Mrljane, 348 Turanj – Gradina
Pašman 349 Tvrđava Sv. Mihovil
576
Zadarska županija, HAG 14/2017
Redni broj: 313 suhozida te je točno određen smjer pružanja željeznodob-

Lokalitet: Asseria nih fortifikacija. S obzirom na to da je bedem očuvan do
Naselje: Podgrađe visine od 1 m, moguće je iznijeti neke od osnovnih mor-
Grad/općina: Benkovac foloških odlika. Vanjsko lice sazidano je u suhozidu od
Pravni status: Z-1310 pažljivo izabranih i složenih priklesanih lomljenaca, dok je
Razdoblje: P, A, SV, NV unutrašnjost ispunjena zemljom te većim i manjim kame-
Vrsta radova: sustavno iskopavanje njem nepravilnog oblika. Na nekim mjestima, posebno u
temeljnoj razini, uočeni su i veći kameni blokovi. Razmaci
Od 16. listopada do 24. studenog 2017. trajala su sustavna su između lomljenaca minimalni, a praznine su ispunjene
arheološka istraživanja u Podgrađu kod Benkovca, na loka- zemljom i sitnijim pločastim kamenjem. Uz vanjsko lice
litetu Asseria. Lokalitet su istražili djelatnici Muzeja antičkog bedema, na razini utemeljenja povrh matične stijene otkri-
stakla u Zadru, pod vodstvom dr. sc. Ive Fadića. Stručnu veno je vrlo malo sitnog arheološkog materijala, i to neko-
ekipu činili su Anamarija Eterović Borzić dipl. arheo., liko ulomaka grube keramike, domaće liburnske produkcije.
dr. sc. Berislav Štefanac, dipl. arheo., Ivana Krile, dipl.
arheo., te dokumentaristica Jadranka Belevski, dipl. arheo. Istraživanje antičkog fortifikacijskog sustava
Za stručne poslove i iskopavanje bilo je zaduženo sedam U arheološkoj kampanji 2017. dovršeno je sondažno istra-
studenata arheologije i jedan radnik. Iskopavanja je nadzi- živanje uz 4. antičku kulu. Prilikom iskopavanja stečen je
rao Konzervatorski odjel u Zadru. bolji uvid u stratigrafiju nalazišta i temeljenje rimskodobnih
fortifikacija. Stratigrafsku sliku čini veći sloj nasipa i tanak
Istraženi su sjeverni i istočni dio nalazišta, na nekoliko zemljani sloj pri matičnoj stijeni. Nataloženi sloj većeg i
pozicija. Odabir mikrolokacije za iskopavanje uvjetovan manjeg neobrađenog kamenja obuhvaćao je prostor čitave
je zonama određenima tijekom prošlogodišnje kampanje sonde. U strukturi sloja vidljiva je i gomila sitnih kamenih
(istraživanja 2016.). okresaka, koji su mogli nastati tijekom gradnje vanjskog
lica bedema, prilikom oblikovanja bunja.
Istraživanje prapovijesnog fortifikacijskog sustava S obzirom na to da se iskopavalo do razine matične sti-
Godine 2017. radovi su usmjereni na definiranje prapovi- jene, u potpunosti je vidljivo vanjsko lice bedema i kule.
jesnog bedema na krajnjem sjeveroistočnom dijelu gra- Fortifikacije građene od rustično izvedenih duguljastih
dinskog naselja. Na toj lokaciji otkriveno je vanjsko lice kamenih bunja sačuvane su u visini od 5,70 m. Temelji
Pogled sa sjevera na gradinu Aseriju – pozicije istraživanja 2017. g. (foto: M. Gospić)
577
Novootkriveni segment prapovijesnog bedema na sjeveroistočnoj Pogled na očuvane dijelove prapovijesnog objekta – arheološka
strani gradinskog uzvišenja (foto: B. Štefanac) kampanja 2017. g. (foto: B. Štefanac)
Arheološka sonda uz 4. antičku kulu (foto: B. Štefanac)
Raznolik materijal otkriven u prostoriji 1B (a – ulomci šalica

tipa „Sarius”; b – uteg; c – fibula s dva diska na luka; d – novac Keramički materijal otkriven u sondi uz 4. antičku kulu (foto: T.
Kartage) (foto: T. Lučić) Lučić)
578
Pozicije istraživanja na istočnoj strani grada – Prostorija 1a/Prostorija 1B (foto: M. Gospić)
bedema koji počivaju na matičnoj stijeni rađeni su bez

istake, a može se jedino uočiti nemarnija izrada manjih
kamenih blokova u nižim strukturama. Od sitnog arheo-
loškog materijala pronađeno je svega nekoliko ulomaka
ranocarske sigilatne i građevne keramike te manji frag
menti grčko-helenističkih posuda. Među sitnim nalazima
može se izdvojiti ulomak slikane keramike s cik-cak orna-
mentom, otkriven uz temeljnu stopu bedema.
Istraživanja unutar grada

Arheološki je istraženo područje unutar grada, uz istočni
bedem (položaj „Istočna mala vrata”), unutar arhitekton-
skog kompleksa iz vremena ranog Principata. U jugoza-
padnom dijelu antičke građevine (prostorija 1B) tijekom
iskopavanja uz jugoistočni perimetralni zid otkrivene su
veće količine gareži s ulomcima tegula. Iako je vatrište
u početnoj fazi istraživanja, čini se da je riječ o ostacima Ulomci keramičkih posuda iz prapovijesnog objekta (a – liburnska
ognjišta pravokutna oblika (2,5x1,5 m). Čitava je situacija keramika; d – daunijska keramika) (foto: T. Lučić)
pomno dokumentirana, a otkriveni dijelovi zaštićeni su i
prekriveni geotekstilom. U neposrednoj blizini polja gareži Kartage (avers: ovjenčana glava božice Tanit, ulijevo;
otkrivene su velike količine građevne keramike, ulomak revers: konj okrenut desno).
amfore, uteg, nekoliko sitnih krhotina rimskog stakla, fibula U sjeveroistočnom dijelu antičkog arhitektonskog kom-
od mesinga s dva diska na luku i perforiranim držačem te pleksa (prostorija 1A) radovi su bili usmjereni na definira-
keramički ulomci reljefnih šalica tipa „Sarius”. Među nala- nje prapovijesnih željeznodobnih slojeva. Prilikom daljnjeg
zima iz paljevinskog sloja valja izdvojiti brončani novac iskopavanja otkriveni su temelji objekta pravokutnog oblika
579
rađenog u tehnici suhozida, s jasno vidljivim podnicama Moru. Nositelj istraživanja bio je Zavičajni muzej Biograd
i popločenjem. Središnjim dijelom istražene prostorije na Moru, a obavio ih je Odjel za arheologiju Sveučilišta u
dominira pravokutna konstrukcija napravljena od oko- Zadru, u skladu sa Sporazumom o suradnji dviju institucija.
mito postavljenih kamenih ploča, o čijoj će se konkretnijoj Lokalitet je istražen zbog potrebe premještanja postojeće
namjeni nešto više moći raspravljati tek nakon analiza uzo- trafostanice. Voditelj istraživanja bio je dr. sc. Jure Šućur,
raka zemlje. a uz njega su članove stručne ekipe činili Marko Meštrov,
Od sitnog arheološkog materijala, osim lokalne željezno- dipl. arheo., iz Javne ustanove „Agencija Han-Vrana” te
dobne keramike, pronađen je i ulomak daunijske slikane dokumentaristi Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru,
posude s geometrijskim ukrasom koji datira u kraj 5. i Zoran Bakić i Maja Grgurić. Dio stručnih, kao i fizičke
4. st. pr. Kr. Osim keramičkih nalaza, u istraženim sloje- radove, obavili su studenti arheologije Sveučilišta u Zadru.
vima zemlje zabilježen je i velik broj životinjskih kostiju. Istraživanja je financirao Grad Biograd na Moru.
Literatura Prostor sjeveroistočno od župne crkve sv. Stošije

(Anastazije) u Biogradu prvi je put istraživan početkom
Fadić 2001 I. Fadić, Bedemi Aserije, HAnt, 7, Pula, 2001: 20. st. Naime, od 1902. do 1905. na tom je prostoru don
69 – 89. Luka Jelić istražio trobrodnu biogradsku katedralu, no samo
Fadić, Štefanac 2014 I. Fadić, B. Štefanac, Fortifikacije je manjim dijelom objavio rezultate istraživanja. Na osnovi
Aserije, Asseria, 13, Zadar, 2014: 37 – 118. njegove dokumentacije, najviše je informacija o tim istraži-
Govorčin, Borzić 2018 P. Govorčin, I. Borzić, Prilog vanjima pružio Frane Buškariol u dvama radovima, 1988. i
poznavanju helenističke keramike iz liburnske Aserije, 1990. godine (Buškariol 1988; Buškariol, Jelić 1990: Slika
Asseria, 14, Zadar, 2018: 29 – 66. 1). Iza istraživanja ostaci su djelovanjem općinskih vlasti
Koščević 1980 R. Koščević, Antičke fibule s područja uništeni te nije poznato jesu li i u kojoj mjeri očuvani, ali se
Siska, Zagreb, 1980. često navodi da su uništeni do temelja.
dr. sc. Ivo Fadić

Anamarija Eterović Borzić
dr. sc. Berislav Štefanac
Summary
In October and November 2017, systematic archaeological

research was carried out at the Asseria site in Podgrađe
near Benkovac. Archaeological works were carried out at
several positions in the northern and eastern parts of the
site. At the northeastern-most part of the hillfort settlement,
the outer facade of the dry stone wall was discovered, and
the direction of the Iron Age fortifications was precisely
determined.
In the area of the antique fortification system, trenching
was completed next to the 4th ancient tower. The excava-
tion provided a better insight into the stratigraphy of the site
and the foundations of the Roman-era fortifications.
Furthermore, archaeological works were carried out inside
the city along the eastern rampart (the position of the “Small
East Gate”). The excavations were conducted inside an
architectural complex dating from the early Principate.
Redni broj: 314

Lokalitet: Biograd na Moru – Glavica (srednjovjekovna
katedrala)
Naselje: Biograd na Moru
Grad/općina: Biograd na Moru
Razdoblje: SV
Od 24. travnja do 26. svibnja 2017. zaštitno je arheološki

istraživan lokalitet u Biogradu na Moru, pokraj župne crkve
na položaju Glavica, na dijelu k.č. 1343, k.o. Biograd na Jedan od slojeva ukapanja u grobu 15 (foto: J. Šućur)
580
Tlocrt iz Jelićeve ostavštine preklopljen na suvremenu zračnu snimku, s naznačenim površinama istraživanjima i tragovima konstrukcija
(izradio: J. Šućur)
Biogradska katedrala spada u trobrodne troapsidalne bazi- Gornji slojevi sastoje se od nasipa kamena i različite
like s oblim kontraforima te je analogijom sa sličnim objek- zemlje, a tek se nakon 60 – 70 cm dubine javljaju intaktne
tima datirana u 9. st., dok je starija faza datirana u kasnu strukture. U sloju nasipa pronađeni su mnogi ulomci kera-
antiku. Starokršćanska je crkva po Jeliću i Buškariolu bila mike, stakla, metala i životinjskih kostiju, a databilni ulomci
jednobrodna, a nalazila se na mjestu sjevernog broda keramike pripadaju razdoblju od 17. do 21. st.
mlađe trobrodne crkve, što su poslije u literaturi prihvatili i Ispod sloja nasipa loše su očuvani dijelovi temelja središ-
drugi autori, dok P. Vežić smatra da je vjerojatnije već stanje i južne apside srednjovjekovne katedrale te grobovi.
rokršćanska crkva bila trobrodna (Vežić 2009). Ukupno je 2016. i 2017. definirano 19 grobova. Četrnaest
U rujnu 2016., prilikom arheološkog nadzora (za koji je grobova istraženo je u potpunosti (1 – 3, 5, 7, 8, 10 – 13,
bio zadužen Marko Meštrov), u južnom dijelu čestice, u 16 – 19), dok se u tri slučaja radi o ostacima arhitekture uni-
kutu između župne kuće i ogradnog zida uočeni su gro- štenih grobova (4, 9, 14). Grob 15 najvećim je dijelom istra-
bovi te je područje arheološki istraženo, prilikom čega je žen, dok je grob 6 ostao neistražen, oba zbog visokonapon-
definirano šest grobova. Istraživanje 2017. nastavak je tog skog strujnog kabela koji se proteže nad njima. Relativno
istraživanja te je obuhvatilo prostor između prošlogodiš- su brojni dječji ukopi. Što se tiče arhitekture grobova, ona
nje sonde s jugozapadne strane i ceste sa sjeveroistočne je vrlo raznorodna. Dio grobova koristi se kamenom živcem
strane. Dimenzije istraživanog prostora iznose: dužina (grob 1), dio je građen kamenim pločama (npr. grob 16), a
14,0 – 14,5 m i širina 4,2 – 5,5 m. dio je zidan kamenom povezanim žbukom (grob 2).
581
Glavica site, on a part of cadastral parcel 1343. It is the

site where Don Luka Jelić discovered a medieval cathedral
at the beginning of the 20th century. After Jelić’s excava-
tions, the results of which were published only in 1988, the
remains of the sacred building were destroyed. However,
this year’s excavations found parts of building structures.
These include a major part of the central apse, which has
unfortunately been preserved only as the final layer of the
foundation above the parent rock. Another interesting find
was a series of graves that, due to the depth of the burial,
were not explored during Jelić’s excavations. In 2016 and
2017, a total of 19 graves were identified, of which three
were almost completely destroyed, and one could not be
Ostaci središnje apside (foto: J. Šućur) investigated. Unfortunately, they contained no datable
finds, with the exception of a single-bead earring, which
Nalazi su iz grobova malobrojni te se uz ulomke grube points to the fact that the graves can be dated to the early
keramike iz zapune jedino mogu izdvojiti dvije obične kari- Middle Ages Christianized horizon. Certain features of the
čice i jedna jednojagodna naušnica, koja svjedoči o rano- funerary architecture, as well as the number of deceased in
srednjovjekovnom horizontu ukapanja. Pojedine odlike the graves, suggest that some of the graves probably date
arhitekture, kao i broj pokojnika u grobovima, sugeriraju da from a later period.
je dio grobova vjerojatno mlađi.
Na središnjem dijelu uočeni su tragovi središnje apside. Ona
se očuvala u svom najnižem sloju kao jedan red kamena u
obilnoj bijeloj žbuci, što predstavlja temelje na matičnoj stijeni Redni broj: 315
i među njom. Od apside južnog broda očuvali su se samo tra- Lokalitet: Cvijina gradina
govi žbuke na matičnoj stijeni. Od ostalih struktura važno je Naselje: Kruševo
spomenuti dvije podnice koje su očuvane na maloj površini. Grad/općina: Obrovac
S obzirom na to da se prema sjeverozapadu teren penje, Pravni status: Z-1311
a pojedini su hrpti matične stijene na prostoru bazilike na Razdoblje: P, A
nadmorskoj razini za 1,2 – 1,4 m višoj u odnosu na razinu Vrsta radova: sustavno iskopavanje
otkrivenih tragova apside, može se pretpostaviti da nave-
deni tragovi čine najniži sloj temelja, koji su na tom dijelu Od 24. travnja do 19. svibnja 2017. Arheološki muzej Zadar
bili visoki 1 – 1,2 m. arheološki je istraživao nalazište Cvijina gradina u Kruševu
Nakon istraživanja svi su dijelovi arhitekture prekriveni kod Obrovca (k.č. 969/1, k.o. Kruševo). Istraživanja je vodila
dvama slojevima geotekstila, u iščekivanju daljnjih radova i
odluka koje se odnose na gradnju nove trafostanice.
Ovim je istraživanjima potvrđeno da je arhitektura biograd-
ske katedrale nakon Jelićevih istraživanja većim dijelom
uništena, ali oskudno očuvani ostaci središnje apside ipak
omogućavaju točno pozicioniranje starih tlocrta. Također,
bez obzira na malobrojnost databilnih pokretnih nalaza,
važan je nalaz niza intaktnih grobnih cjelina, čije će daljnje
analize rezultirati novim podacima.
Literatura
Buškariol 1988 F. Buškariol, Istraživanja don Luke Jelića

u Biogradu na moru na položaju Glavica – biogradski spo-
menici, I, PPUD, 27, Split, 1988: 21 – 55.
Buškariol, Jelić 1990 F. Buškariol, L. Jelić, O katedrali u
Biogradu na Moru, Biogradski zbornik, 1, Biograd i njegova
okolica u prošlosti, Zadar, 1990: 351 – 372.
Vežić 2009 P. Vežić, Katedrala (Sv. Anastazije) u Biogradu,
Diadora, 23, Zadar, 2009: 193 – 206.
dr. sc. Jure Šućur
Summary
In 2017, a rescue archaeological excavation was con-

ducted in Biograd na Moru next to the parish church at the Grob V (foto: I. Čondić)
582
Natalija Čondić, viša kustosica Arheološkog muzeja Zadar. konstrukcije grobova, pretežno oštećene. Paralelno s isko-
Kao članovi stručne ekipe sudjelovali su: Ivan Čondić i pavanjem unutar sondi 6 i 7 istražena su i dva obližnja
Robert Maršić, dokumentaristi Arheološkog muzeja Zadar groba, označena kao grobovi br. V i VI. Grobovi su zatečeni
te vanjski suradnici – studenti arheologije Ana Divić, Adrian u potpunosti bez poklopnica. Arhitektura groba V prilično je
Kusačić, Antonio Uglešić, Josip Sučić, Ivan Škorić i Biljana oštećena, osobito na jugozapadnoj strani, gdje nedostaje
Burazer. Radovi su financirani sredstvima Arheološkoga gotovo cijela stranica, zbog čega je sadržaj groba rasut u
muzeja Zadar. okoliš. Iskopom oko sačuvane grobne arhitekture na širem
je prostoru ustanovljen izbačen sadržaj groba i otkriveno
U ovogodišnjoj kampanji nastavljeno je istraživanje na je više grobnih priloga: fibule i ulomci fibula, ostaci perli i
području nekropole, na jugoistočnoj padini lokaliteta. jedna dobro sačuvana pinceta. Zbog visoke devastiranosti
Postojeća sonda proširena je otvaranjem dvaju novih blo- groba, nije nađen ukop in situ. Kosti su pronalažene vrlo
kova, ukupnih dimenzija 10x5 m, te su istražena dva poje- usitnjene i rasute oko grobne arhitekture. Grob VI ima bolje
dinačna groba u neposrednoj blizini. sačuvanu arhitekturu: duže obložnice sačuvane su in situ,
Na prostoru nekropole, u produžetku sonde 5 (istražene dok su dvije kraće nešto dislocirane. U grobu je pronađena
2016.) otvorene su dvije nove sonde, svaka u dimen- velika količina usitnjenih kostiju i više grobnih priloga: fibule
zijama 5x5 m, označene kao sonda 6 i sonda 7. Većinu i ulomci fibula, ulomci perli od jantara i staklene paste te
tih sondi zauzima živac formiran u široke i ravne stijene, dvije naušnice od brončane žice, s privjescima od staklene
među kojima se nalazi tanak sloj humusa nataložen na paste. Prema prilozima, ovogodišnji se grobovi V i VI mogu
zdravicu (crvenica). Među živcem i u crvenici nisu usta- datirati od 5. do 3. st. pr. Kr.
novljeni ostaci grobova. Sjeveroistočno od sonde, na širem
prostoru nekropole po površini se mjestimično opažaju Dosadašnjim sondiranjem obuhvaćeno je ukupno 150 m2
željeznodobne nekropole Cvijine gradine. To se postiglo
otvaranjem niza međusobno povezanih pojedinačnih sondi
veličine 5x5 m. Razlog je takvu pristupu visoka devastira-
nost grobnih konstrukcija čiji su dijelovi razvučeni po povr-
šini, stoga je točan položaj svakog pojedinačnoga groba
bilo moguće ustanoviti jedino sustavnim i pažljivim arbitrar-
nim otkopavanjem šireg prostora. Većina je istraženih gro-
bova neuobičajeno velikih, gotovo monumentalnih dimen-
zija. Građeni su od izrazito krupnih kamenih ploča, duboko
usađenih u zemlju. Osim otkopa u sondama, istraženo je i
nekoliko pojedinačnih grobova, očigledno devastiranih, ali
čije su konstrukcije bile u boljem stanju. Ukupno je tijekom
Dio grobnih priloga (foto: I. Čondić) svih kampanja istraženo 12 grobova, od čega je njih deset
dalo važne nalaze. Među grobnim prilozima prevladava
brončani i jantarni nakit raznih vrsta (veći broj fibula razli-
čite tipologije, prstenje, privjesci, gumb, jantarne ogrlice
i narukvice itd.), koji nekropolu okvirno datira u razdoblje
između 6. i 1. st. pr. Kr.
Literatura
Abramić, Colnago 1909 M. Abramić, A. Colnago,

Untersuchungen in Norddalmatien, JÖAI, 12, Wien, 1909:
13 – 112.
Batović 1963 Š. Batović, Razvoj istraživanja prapovijesti u
Dalmaciji, Radovi FFZ, 2, Zadar, 1963.
Colnago 1915 A. Colnago, Untersuchungen in
Norddalmatien, JÖAI, 18, Wien, 1915: 175 – 188.
Colnago, Keil 1905 A. Colnago, J. Keil, Archäologische
Untersuchungen in Norddalmatien, JÖAI, 8, Wien, 1905:
32 – 50.
Čače 1993 S. Čače, Broj liburnskih općina i vjerodostoj-
nost Plinija (Nat. hist. 3, 130; 139 – 141), Radovi FFZ, 32
(19), Zadar, 1993: 1 – 36.
Čondić 2007 N. Čondić, Cvijina gradina, HAG, 3/2006,
Zagreb, 2007: 331 – 333.
Čondić 2007 N. Čondić, Cvijina gradina u Kruševu kod
Obrovca, Obavijesti HAD, 1, Zagreb, 2009: 73 – 81.
Grob VI (foto: I. Čondić) Zagreb, 2008: 390 – 393.
583

Zagreb, 2009: 484, 485.
Čondić 2009 N. Čondić, Istraživanja na Cvijinoj gradini u
Kruševu kod Obrovca, Diadora, 23, Zadar, 2009: 9 – 22.
Zagreb, 2017.
Čondić, Jurjević 2011 N. Čondić, M. Jurjević, Cvijina gra-
dina – nekropola, HAG, 7/2010, Zagreb, 2011.
Čondić, Jurjević 2013 N. Čondić, M. Jurjević, Cvijina gra-
dina – tragom zaboravljene prošlosti, katalog, 2013.
Čondić, Nedved 2006 N. Čondić, B. Nedved, Cvijina gra-
dina, HAG, 2/2005, Zagreb, 2006: 299, 300.
Glavinić, Kubitschek 1898 M. Glavinić, W. Kubitschek,
Ein Denarfund in Dalmatien, JÖAI, 1, Wien, 1898: 83, 84.
Šeparović 2005 T. Šeparović, Revizija skupnog nalaza Područje istraživanja 2017., označeno na starom planu nalazišta
rimskog novca iz Kruševa kod Obrovca, VAPD, 72, Split,
2005: 71.
Natalija Čondić
Summary
In April and May 2017, archeological excavations were

conducted at the site of Cvijina Gradina in Kruševo near
Obrovac. In this year’s campaign, work was continued
on the area of the necropolis on the southeastern slope
of the site. The existing trench was expanded by opening
two new blocks 10 x 5 m in size, and two individual graves
were excavated. Most of the surface of this year’s trenches
(marked as trenches 6 and 7) lies on a bedrock formed into
wide and flat rocks, between which there is a thin layer of
humus deposited on the subsoil (terra rossa). No remains Označavanje sastavnih dijelova bačava (foto: C. Siepenkötter)
of graves were found among the bedrock and in the terra
rossa. Two nearby graves, marked as graves no. V and
VI, were found completely without ledger stones and their
architecture was rather damaged. They housed a large
amount of grave goods and the bones of the deceased,
both very fragmented. According to the grave goods, the
graves found this year can be dated to the period from the
5th to the 3rd century BC.
So far, the trenching has covered a total of 150 m2 of the
Iron Age necropolis. Most of the graves that have been
excavated so far are of unusually large, almost monumental
dimensions. Among the grave goods predominates bronze
and amber jewelry of various types, roughly dating the
necropolis to the period from the 6th to the 1st century BC.
Redni broj: 316 Upora izvan originalnog položaja s tragovima izrazito žuta arse-
Lokalitet: Gnalić – podmorje nova (III) sulfida ili orpimenta (As2S3), (foto: K. Yamafune)
Naselje: Tkon
Grad/općina: Tkon (otok Pašman) i inozemnih institucija. Suradnja s Udrugom za promidžbu
Pravni status: Z-13 podvodne arheologije (FUWA) pokazala se iznimno važnom
Razdoblje: NV zbog višegodišnje logističke i financijske potpore projektu.
Vrsta radova: podvodno zaštitno istraživanje Financijsku potporu pružili su i Ministarstvo kulture, Hrvatska
zaklada za znanost (Projekt AdriaS, IP-2014-09-8211),
Od 3. kolovoza do 31. rujna 2017. arheološki je istražen Institut za pomorsku baštinu ARS NAUTICA i Općina Tkon.
novovjekovni brodolom kod otočića Gnalića. Kao i tijekom
prethodnih godina, istraživanje je provedeno pod vod- Brodolom kod otočića Gnalića na ulazu u Pašmanski kanal,
stvom Sveučilišta u Zadru, u suradnji s nekoliko domaćih nedaleko od Biograda na Moru, jedno je od najvažnijih
584
Ortogonalni plan nalazišta izrađen na osnovi fotogrametrijskog 3D modela; sveukupna površina oko 825 m2 (model: K. Yamafune)
podvodnih postsrednjovjekovnih arheoloških nalazišta u Svaki element brodske konstrukcije detaljno je opisan,
Europi i svijetu. Iako je već znatno prije bio poznat lokalnim uključujući podatke o identifikaciji, izgledu, dimenzijama i
ribarima i roniocima, službeno je otkriven 1967. godine. spojevima s ostalim vidljivim elementima. Dijelovi brodske
Ciljevi ovogodišnje istraživačke kampanje bili su nastavak konstrukcije izmaknuti iz originalnog položaja izvađeni su,
čišćenja brodske konstrukcije u smjeru istoka, definiranje fotogrametrijski i nacrtno dokumentirani, a zatim izmjereni i
završetka ostataka brodske konstrukcije prema jugu te uzorkovani. Zbog nedostatka skladišnog kapaciteta i sred-
izrada georeferenciranog ortomozaika čitava nalazišta. stava za konzervaciju, drvo je omotano u geotekstil i vra-
Prije svega, postavljeno je pomoćno metalno mrežište, ćeno na nalazište. U završnoj fazi istraživanja izrađeni su
koje se sastojalo od kvadrata dimenzija 2x2 m. Nakon fotogrametrijski modeli istraženih područja te model čitava
toga započelo je istraživanje koje je usmjereno na južni dio nalazišta, kojim je obuhvaćena površina od oko 825 m2.
brodske konstrukcije u zapadnim kvadratima te na središnji S obzirom na to da su dosadašnja arheološka i arhivska
dio brodske konstrukcije u kojemu je bilo potrebno dovr- istraživanja rezultirala brojnim novim zanimljivim poda-
šiti čišćenje započeto prethodne istraživačke kampanje i cima te spoznajama koje su dijelom izmijenile dosadašnje
nastaviti iskopavanje u smjeru istoka. arheološke i povijesne interpretacije, brodolom kod oto-
U kvadratima D14 – 16 definiran je završetak brodske kon- čića Gnalića ima iznimnu kulturno-povijesnu vrijednost.
strukcije. Zbog alarmantnog stanja očuvanosti bačava u Nastavak radova na nalazištu omogućuje i proučavanje
južnom dijelu nalazišta, pokrenuto je detaljno dokumentiranje, čitava kasnorenesansnog konteksta brodoloma, a precizna
mjerenje, fotografiranje i skiciranje nalaza. Iako dokumentira- datacija u kasni listopad ili rani studeni 1583. čini kolekciju
nje bačava još nije dovršeno, može se zaključiti da su one gnalićkih nalaza osnovom za kronologiju raznovrsnih pred-
izrađene od dužica duljine 1,20 m te da su služile za prije- meta koji pripadaju 16. st.
voz crvenog okera, dok se u manjim bačvama izrađenima od Na georeferenciranoj ortogonalnoj snimci nalazišta,
dužica duljine od 0,4 do 0,5 m uglavnom nalaze čunjići olov- dobivenoj fotogrametrijskim snimanjem 2017., jasno se
nog bijelila. Osim u bačvama, sirovine su pronađene u sedi- uočavaju otkriveni dijelovi broda, a moguće je i relativno
mentu izvan originalne ambalaže, što daje naslutiti da su se precizno definirati njegovo pružanje u smjeru istoka. Velik
prevozile u vrećama. Arsenov (III) sulfid ili orpiment (As2S3), u dio drvene brodske konstrukcije još je uvijek prekriven
velikoj je količini akumuliran uz zapadni dio brodske pumpe, slojem pijeska, balastnog kamenja, ingota olovnog bjelila
gdje pomiješan s oblim kamenjem stvara tvrdu masu. i ostalog materijala te je nužno nastaviti iskop i čišćenje u
U zapadnom dijelu južnih kvadrata utvrđeno je prilično smjeru istoka. Posebno je važno nastaviti iskop u smjeru
loše stanje očuvanosti brodske konstrukcije, ali se pojavila juga, jer se na tome prostoru nalazi veća količina lako
veća količina osjetljivih arheoloških nalaza, među kojima dostupnih pokretnih nalaza, a u središnjem se dijelu u
se ističu pribadače i olovne plombe (osam komada), kojima sedimentu naziru palubne grede, zasigurno prve, a možda
su se koristili trgovci tekstilom. Većina navedenih nalaza i druge palube.
bila je koncentrirana u kvadratima D15 i D16. Osim toga,
u istim kvadratima pronađena je velika količina staklenih Irena Radić Rossi
perli. Svi nabrojeni nalazi na osnovi analogija s istovreme- Katarina Batur
nim nalazima s područja Francuske mogu se povezati s
odjevnim predmetima, pa je vjerojatno riječ o dijelu pot- Summary
palublja u kojem se nalazili pohranjeni tekstilni proizvodi.
Time su ovogodišnji nalazi dodatno potvrdili pretpostavku Underwater archaeological research of a shipwreck near
iz 2014., kad se prilikom iskopavanja na istome mjestu the islet of Gnalić was conducted in the period from August
pojavila veća količina olovnih plombi. to September 2017. As in previous years, the research was
Tijekom drugog mjeseca istraživanja stručna ekipa uglav- organized by the University of Zadar, in collaboration with
nom se usmjerila na izradu dokumentacije na nalazištu. several Croatian and foreign institutions. Collaboration with
585
the Society for the Promotion of Underwater Archeology Godine 2016. započela su sustavna istraživanja Odjela za
(FUWA) proved to be extremely significant due to many arheologiju Sveučilišta u Zadru. Istraživanje je obuhvatilo
years of logistical and financial support. The goals of this prostor sjeverozapadno od crkve i narteksa, a rezultiralo
year’s research campaign were to continue clearing the je otkrićem dijelova rimske vile ispod crkve te dvaju horizo-
ship structure in the eastern direction, to define the com- nata ukopa – kasnoantičkog i srednjovjekovnog.
pletion of the remains of the ship structure to the south and Ovogodišnja kampanja usmjerena je na završetak istraži-
to create a georeferenced orthomosaic of the entire site. vanja na prostoru površine istraživane prošle godine, dije-
The end of the preserved part of the ship’s structure was lom njezino proširenje prema sjeverozapadu, a najvećim
defined in squares D14-16. Due to the alarming state of pres- dijelom na prostor narteksa crkve. Prostor prošlogodišnje
ervation of barrels in the southern part of the site, detailed sonde (oko 26,6 m2) istražen je do kraja, odnosno do pod-
documentation, measurement, photography and sketching nice prostorije rimske vile. Gotovo je u potpunosti istražen
of the finds were carried out. In the western part of the south- prostor narteksa (oko 16,8 m2), dok je prostor istraživanja
ern squares, a rather poor state of preservation of the ship’s
structure was recorded, but a large number of sensitive
archeological finds appeared, among which pins and lead
seals (8 pieces), used by textile traders. During the second
month of the research, the expert team mainly focused on
the documentation of the site. When observing the georef-
erenced orthogonal image of the site, obtained through pho-
togrammetric survey conducted during the 2017 research
campaign, the discovered parts of the ship are clearly visible.
It is also possible to define, relatively precisely, its extension
in the eastern direction. A large part of the ship’s wooden
structure is still covered with a layer of sand, ballast stones,
ingots of white lead and other materials, and it is necessary
to continue its excavating and cleaning. Ostaci hipokausta (foto: J. Šućur)
Redni broj: 317

Lokalitet: Gruh – Sv. Ivan
Naselje: Sali
Grad/općina: Sali (otok Dugi otok)
Razdoblje: A, SV
Od 28. kolovoza do 17. rujna 2017. Odjel za arheologiju

Sveučilišta u Zadru, u suradnji s Javnom ustanovom „Park
prirode Telašćicaˮ, proveo je drugu kampanju arheološ-
kih istraživanja na lokalitetu Gruh – Sv. Ivan u Stivanjem
polju (k.č. 3120, k.o. Sali). Voditeljica istraživanja bila je
dr. sc. Josipa Baraka Perica. Stručnu ekipu činili su djelat-
nici Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru: dr. sc. Jure
Šućur (zamjenik voditeljice), doc. dr. sc. Karla Gusar,
dr. sc. Kristina Horvat, dokumentaristica Maja Grgurić te
Jona Petešić, dipl. arheo., stručni suradnik za kulturnu
baštinu Javne ustanove „Park prirode Telašćica”. Dio
stručnih, kao i fizičke radove, izvršili su studenti arheo-
logije Sveučilišta u Zadru, uz povremenu pomoć volon-
tera. Istraživanje se financira iz proračuna Parka prirode
Telašćica.
Arheološka istraživanja tog sakralnog sklopa započeo je

Ivo Petricioli 1951., kada je napravio pokusno iskopavanje,
a crkva je najvećim dijelom istražena 1956. i 1957., dok su
detaljniji rezultati objavljeni 1986. godine (Petricioli 1986).
S lokaliteta je otad više puta uklanjanja vegetacija, tijekom
volonterskih akcija lokalnog župnika i vjernika, a ostaci su
crkve 1990., 1995. i 1996. konzervirani, o čemu ne postoje Grob 11, pokojnik položen među gornje dijelove stupova hipokau-
izvještaj i objava pa nije posve jasan opseg tih radova. sta (foto: J. Šućur)
586
Stanje nakon kampanje s naznačenim površinama istraživanima 2017. g. (foto: J. Šućur)
na sjevernom dijelu proširen za oko 12,4 m2, ali nije istra- faze funkcioniranja hipokausta, odnosno tepidarija iznad
žen do kraja. njega. U samom je zapadnom kutu in situ očuvan dio dva
Na prostoru prošlogodišnjih istraživanja u potpunosti je tubulusa pravokutnog presjeka koji, uz veliku količinu slo-
definirana jedna prostorija antičkog kompleksa, kojoj je s mljenih ulomaka tubulusa u slojevima, svjedoče da je pro-
jugozapadne strane prizidana polukružna apsida. Tijekom storija bila grijana i kroz zidove. U jugoistočnom zidu hipo-
ovogodišnjeg proširenja potpuno su definirani sjevero- kausta, u profilu iskopa vidljiv je veći otvor (širine 77 cm,
istočni i sjeverozapadni zid. Na jugozapadnom zidu pro- dok se visinski radi o 86 cm, ali nije riječ o originalnoj visini),
storije definirana je stuba za ulazak u prostor apside, koja a s obzirom na ostale zidove bez otvora, vjerojatno se na
vjerojatno čini polukružni bazen, dok je veća debljina sjeve- toj strani nalazila peć koja je grijala zrak (praefurnium).
rozapadnog zida rezultat prizidavanja konstrukcije u kutu Ukupno je tijekom ovogodišnjeg istraživanja definirano
tih dvaju zidova, a najvjerojatnije je riječ o klupici, no s obzi- sedam grobova (grobovi 9 – 15), od kojih su dva protuma-
rom na visinu u kojoj su očuvane konstrukcije, to je samo čena kao ostaci arhitekture uništenih grobova (grobovi 9 i
pretpostavka. 12), dok je kod pet grobova riječ o većim dijelom očuvanim
Kao što je već spomenuto, gotovo je u cijelosti istražen i ukopima (grobovi 10, 11, 13 – 15). U svih pet slučajeva radi
prostor narteksa. Veći dio površine zauzimaju ostaci hipo- se o pojedinačnim ukopima pokojnika, bez očitih tragova
kausta, koji je istražen u cijelosti te je samo manji dio pro- grobne arhitekture. Dva su groba pronađena među stupo-
stora između hipokausta i pročelnog zida crkve ostao nei- vima hipokausta, dok su tri istražena izvan crkve, nepo-
stražen, a radi se o vrlo uskom dijelu na samom ulazu u sredno ispod površine u proširenju prošlogodišnje sonde.
narteks. Radiokarbonski su analizirani uzorci iz grobova odraslih
Veći dio stupova hipokausta pronađen je in situ, a samo pokojnika te se sva četiri mogu datirati u 14. st.
se na dvama mjestima očuvao pokrov na njima. Stupovi Od pokretnih je nalaza prikupljeno 209 nalaza i 29 poseb-
su građeni na dva različita načina. Većim se dijelom radi nih nalaza. Najveći broj pripada ulomcima keramičkih
o kamenim stupovima koji se najčešće sastoje od jednog posuda, od kojih se databilni ulomci amfora i zdjela naj-
komada kamena, dok se na rubovima nalaze i stupovi gra- većim dijelom mogu datirati u 5. i 6. st. Prisutno je i neko-
đeni od suspenzura (okrugli i pravokutni glineni dijelovi gra- liko ulomaka antičke keramike (1. – 3. st.), koji svjedoče
đevne keramike). Uočena su i dva načina gradnje pokrova o starijem vremenskom horizontu lokaliteta, kao i ulomci
– na sjeverozapadnom rubu očuvana je tanka kamena tegula s pečatom. Dio keramičkih nalaza pripada kasnom
ploča, a u pravokutnoj niši nad kamenim stupovima oču- srednjem (kuhinjska gruba keramika) i novom vijeku (dva
vana je debela kamena ploča (15 – 17 cm). S obzirom na ulomka engobirane slikane keramike).
raspored stupova, dva načina njihove gradnje i dva načina Najveći broj staklenih ulomaka pripada kasnoantičkim svje-
pokrova, s velikom se sigurnošću mogu pretpostaviti dvije tiljkama. Brojni su i nalazi životinjskih kostiju te školjaka i
587
puževa, a zanimljivi su i ulomci žbuke s tragovima boje

(različite nijanse crvene), koji svjedoče o oslikanim zido-
vima. Među metalnim nalazima izdvaja se novac (najvje-
rojatnije Teodozije I., 388. – 395.) te dvije željezne alatke
pronađene na dnu hipokausta.
Dosadašnja istraživanja svjedoče da je riječ o višeslojnom
nalazištu, s kontinuitetom od antike do kasnog srednjeg
vijeka, i kao takav ima važnu ulogu u definiranju naseljava-
nja prostora Telašćice.
Literatura
Petricioli 1987 I. Petricioli, Ecclesiae sanctorum Johannis

et Victoris Tilagi, SHP, III. ser. sv. 16/1986, Split, 1987: 93
– 106.
dr. sc. Jure Šućur

Jona Petešić
Summary
In August and September 2017, the systematic archaeo-

logical research of the Gruh – Sv. Ivan site in Stivanje Polje
on Dugi Otok was continued. The church was excavated
in the 1950s, and conservation work was carried out later.
In this year’s campaign, in addition to defining the already
identified parts of an ancient villa, new parts were also dis-
covered. The discovery of a hypocaust under the church
narthex points to the conclusion that it is the thermal part
of the villa. Seven graves are also identified, of which
those of the adult deceased date back to the 14th century.
Numerous fragments of ceramic vessels were also found.
In addition to ceramic building material, the most numer- Pogled iz zraka na situaciju pred kraj radova (foto: E. Šilić)
ous fragments are those dating to late antiquity, but some
fragments bear witness to both earlier and later archeologi-
cal horizons. Research conducted so far shows that it is a
multi-layered site with continuity from antiquity to the late
Middle Ages.
Redni broj: 318

Lokalitet: Mala Proversa
Naselje: Sali
Razdoblje: A
Vrsta radova: dokumentiranje
Početak čišćenja i dokumentiranja objekta (foto: E. Šilić)
Od 2. do 7. srpnja 2017. izrađivana je arheološka terenska
dokumentacija postojećeg stanja ostataka rimske arhitek- Zajedno s morskim tjesnacem Vela Proversa, između
ture na području morskog tjesnaca Mala Proversana na otoka Katine i otoka Kornata, pogodan je za prolaz brodova
Dugom otoku. Radovi su provedeni pod vodstvom Odjela koji se kreću oko Dugog otoka te otočja Kornata. Tijekom
za arheologiju Sveučilišta u Zadru, u suradnji s Parkom pri- posljednjeg desetljeća 20. st. tjesnac Mala Proversa u
rode Telašćica, Studijem digitalnih medija Novena d.o.o. te nekoliko je navrata proširen eksplozivnim sredstvima, kako
privatnom tvrtkom Rudar d.o.o. Financijsku potporu pružili bi se omogućio nesmetan prolaz većih brodova te kako bi
su Ministarstvo kulture i Općina Sali, uz logističku potporu brodovi mogli prolaziti u oba smjera.
Parka prirode Telašćica. Pogodan položaj u prolazu Mala Proversa, u podnožju
brda Markotine, u razdoblju rimske vladavine iskorišten je
Morski tjesnac Mala Proversa nalazi se između jugozapad- za gradnju gospodarskog kompleksa, čiji su zidovi bili vid-
nog kraja Dugog otoka te sjevernog dijela otoka Katine. ljivi i u 18. st., o čemu svjedoči prikaz na karti Francesca
588
Pogled iz zraka na ostatke rimske vile u Maloj Proversi (foto: E. Šilić)
Rezultat čišćenja unutrašnjosti objekta (foto: E. Šilić) Tlocrt cisterne rimske vile u Maloj Proversi (prema Suić 1952: 13)
Gironcija iz 1783. godine. Tijekom rekognosciranja 1951., zidovi koji su dijelili objekt na dva dijela te zidovi, slojevi
Mate Suić zapazio je očuvane ostatke te organizirao istra- žbuke i stup u prostoriji, koji upućuju na naknadnu gradnju,
živanje kako bi se očistio dominantan pravokutan objekt. tj. na postojanje dviju faza gradnje objekta. Zbog masivnih
U to vrijeme nalazište još nije bilo devastirano zbog pro- zidova, koji u određenim dijelovima dosežu širinu od 88 do
širenja tjesnaca, što je Suiću omogućilo dokumentiranje 90 cm, kontrafora koji su imali funkciju ojačanja objekta te
struktura koje danas više ne postoje. Istražene zidove kon- vodonepropusne žbuke i slojevite podnice, dominantan
zervirao je Ivo Petricioli. pravokutan objekt interpretiran je kao cisterna u kojoj se
Prilikom prvog obilaska Male Proverse 1951., lokalitetom skupljala kišnica.
je dominirao objekt pravokutnog tlocrta, ojačan potpornja- U razdoblju nastanka kompleksa morski tjesnac još nije
cima (kontraforima), orijentiran u smjeru sjeveroistok-jugo- postojao ili je bio izrazito plitak, stoga se njegov nastavak
zapad. Iskopavanjem u unutrašnjosti objekta otkriveni su može pratiti na otoku Katini. Taj dio lokaliteta nije istražen,
589
faza gradnje ili oni čija funkcija nije do kraja razjašnjena.

Za potrebe izrade 3D modela lokalitet je fotogrametrijski
snimljen dronom (Novena d.o.o.) te s pomoću laserskog
skenera (Rudar d.o.o.). Nakon radova, zidovi i podnica pre-
kriveni su geotekstilom i kamenom, u očekivanju konzerva-
cije planirane za listopad tekuće godine.
Literatura
Suić 1952 M. Suić, Iskapanje rimske ville u Maloj Proversi,

VAHD, LIV, Split, 1952: 174 – 188.
Irena Radić Rossi

Katarina Batur
Summary
Izvadak iz 3D fotogrametrijskog modela nalazišta (izradili: E. Šilić,
G. Kuprešanin, Novena d.o.o.) The sea strait Mala Proversa is located between the south-
western part of Dugi Otok and the northern part of the island
ali je u obalnom prostoru pronađen mozaik dekoriran roze- of Katina. In Roman times, a convenient location was used
tama, danas izložen u stalnom postavu u Arheološkom to build an outbuilding complex whose walls were still vis-
muzeju u Zadru. Mozaik je pronađen unutar prostorije na ible in the 18th century. During a survey conducted in 1951,
koju su se nastavljali zidovi te se može pretpostaviti da oni Mate Suić noticed the preserved remains and organized
i danas postoje u dubljim slojevima nalazišta. Pronađeni a survey to clear the dominant rectangular object. At that
novac prikazuje cara Trajana, što potvrđuje Suićevu pret- time, the site had not yet been devastated by the widen-
postavku da se najveća aktivnost kada su u pitanju gradnja ing of the strait, which allowed Suić to document structures
i život unutar kompleksa odvijala tijekom druge polovice 1. that no longer exist today. Due to the massive walls that in
i prve polovice 2. st. some parts reach a width of 88 to 90 cm, buttresses that
Mate Suić na temelju rezultata istraživanja interpretirao had the function of strengthening the building and due to
je, kao što je rečeno, glavni objekt kao cisternu, a pra- waterproof plaster and layered floor, the dominant rectan-
teće strukture kao dio sustava za prikupljanje, pročišća- gular building was interpreted as a cistern in which rainwa-
vanje i distribuciju vode. Iako je funkciju okolnih objekata ter was collected, and supporting structures as part of the
još uvijek potrebno ispitati, sigurno je da se glavni objekt water collection, purification and distribution systems.
upotrebljavao za prikupljanje vode, o čemu svjedoči način Although archaeological excavations have already been
gradnje, velik kapacitet te snažni potpornjaci. To gospodar- carried out at the site, and it is well known in scientific cir-
sko zdanje zasigurno je imalo važnu ulogu u akumulaciji cles, it has not yet been entered in the Register of Cultural
vode na širem prostoru Dugog otoka, Katine i Kornata, na Heritage of the Republic of Croatia. The original documen-
kojemu vlada kronična oskudica slatke vode. tation from the field research has been lost and there is no
Iako je lokalitet već arheološki istraživan, a dobro je poznat basis on which to apply for its registration. For this reason,
i u znanstvenim krugovima, još nije upisan u Registar the documentation campaign was organized to document
kulturnih dobara Republike Hrvatske. Originalna je doku- the site with the aim of preparing the technical documenta-
mentacija s terenskih istraživanja izgubljena te ne postoji tion of its existing condition. Works on the site were carried
osnova po kojoj bi se podnio zahtjev za njegov upis. Zbog out on 7 July 2017. After thorough clearing, for the pur-
toga je 2017. nalazište dokumentirano, s ciljem izrade teh- poses of making a 3D model, the site was photographed
ničke dokumentacije. using a drone and a laser scanner. Upon completion of the
Prije početka radova izrađena je dokumentacija posto- project, the walls and floor were covered with geotextile
jećega stanja. Cilj prvog dijela zahvata bio je ukloniti svu and stone, pending conservation procedures planned for
vegetaciju koja je zaklanjala pogled na zidove, a zatim October of the current year.
sa zidova ukloniti zemlju, sitan kamen i travu. Čišćenje je
započelo u sjeverozapadnom dijelu konzerviranog prostora
vile, a tijekom idućih dana prošireno je na čitavu dostupnu
površinu. Opisi u terenskoj dokumentaciji vođeni su prema Redni broj: 319
opisima i oznakama uvedenima na plan nalazišta, koji je Lokalitet: Nadin
objavio Mate Suić. Prilikom čišćenja, utvrđeni su položaji Naselje: Nadin
dviju sondi otvorenih tijekom istraživanja 1951. godine. Prva Grad/općina: Benkovac
se nalazi u zapadnom kutu prostorije b, a druga u jugoistoč- Pravni status: Z-3024
nom kutu prostorije a, uz pregradni zid C1. U uklonjenom Razdoblje: –
sedimentu pronađena je veća količina raznobojnih tesera Vrsta radova: dokumentiranje
te manja količina ulomaka keramičkog i staklenog posuđa.
U finalnoj fazi izmjereni su i skicirani dijelovi objekta zani- Godine 2017. Zavičajni muzej Benkovac naručio je
mljivi za proučavanje, tj. oni na kojima postoje naznake više Geodetski elaborat o LiDAR i aerofotogrametrijskoj izmjeri
590
arheološkog lokaliteta Nadin kod Benkovca. Elaborat je Navedeni prostor nije istražen do zdravice, već do rano-
izradila tvrtka Vektra d.o.o. iz Varaždina. rimskih slojeva, sukladno strategiji da se na cijeloj povr-
šini koja se namjerava istražiti najprije istraže kasnosred-
Literatura njovjekovni/ranonovovjekovni i antički horizonti, a zatim
da najstariji antički i prapovijesni slojevi. Na taj se način
Geodetski elaborat, LiDAR i aerofotogrametrijska izmjera namjerava olakšati praćenje složenih stratigrafskih odnosa
arheološkog lokaliteta Nadin kod Benkovca, Vektra, d.o.o., na većoj površini.
Varaždin, studeni 2017. U stratigrafskom pogledu situacija s najmlađom fazom
okupacije lokaliteta istovjetna je situaciji iz kv. B, B1 – 3
Uredništvo HAD-a istraženih 2015. i 2016. godine. Izostaju neporemećeni
slojevi koji bi se mogli povezati s kasnim srednjim i ranim
Summary novim vijekom, a osim ostataka pokretne arheološke građe
nisu ustanovljeni arhitektonski ostaci koji korespondiraju
In 2017, the Benkovac Heritage Museum commissioned navedenom vremenu. Dugotrajan kontinuitet naseljenosti i
a geodetic survey on LiDAR and aerial photogramme- agrarno iskorištavanje prostora u novije vrijeme neminovno
tric measurement of the archaeological site Nadin near su doveli do narušavanja izvorne stratigrafije, i to posebno
Benkovac. The survey was conducted by the company u najvišim slojevima. Takva situacija jasno se prati kroz
Vektra d.o.o. from Varaždin. arheološku građu, pri čemu su nalazi iz kasnog srednjeg
i ranog novog vijeka prikupljeni unutar najviših stratigraf-
skih jedinica, u kojima se istodobno nalazi i velika količina
antičke, pa čak i prapovijesne građe. Keramika navedenog
Redni broj: 320 perioda može se podijeliti na grubu kuhinjsku keramiku
Lokalitet: Nadin – Gradina lokalne proizvodnje te importiranu glaziranu kuhinjsku i
Naselje: Nadin stolnu keramiku, koja potječe iz talijanskih radionica. Od
Grad/općina: Benkovac metalnih nalaza dominantno prevladavaju oni izrađeni od
Pravni status: Z-3024 željeza, funkcionalno vezani uz nošnju, konjsku opremu, ali
Razdoblje: P, A, SV, NV i različite alatke te predmeti građevinske namjene (čavli, kli-
Vrsta radova: sustavno iskopavanje novi, okovi za vrata i prozore...), koji pripadaju uobičajenom
repertoaru u utvrdama srednjeg i novog vijeka. Materijal se
Od 4. svibnja do 8. lipnja 2017. nastavljena su sustavna okvirno može datirati od kraja 14. do kraja 16. st. Posebno
istraživanja na Gradini u Nadinu. Voditeljica istraživanja je zanimljiv nalaz nišana, kamenog nadgrobnog spome-
bila je doc. dr. sc. Martina Čelhar (Sveučilište u Zadru), nika, koji je jedno od rijetkih svjedočanstava osmanlijskog
zamjenik izv. prof. dr. sc. Gregory Zaro (University of prisustva u Nadinu.
Maine), a stručnu ekipu činili su izv. prof. dr. sc. Karla I ranorimska i kasnoantička gradnja pokazuju kontinuitet
Gusar, doc. dr. sc. Igor Borzić, doc. dr. sc. Mate Parica, u osnovnoj organizaciji rastera naselja, premda nisu svi
dr. sc. Vedrana Glavaš, Maja Grgurić, dipl. arheo. dijelovi istraženog prostora jednako valorizirani i upotre-
(Sveučilište u Zadru), izv. prof. dr. sc. Kenneth C. Nystrom bljavani tijekom pojedinih stoljeća. Osim stambene arhitek-
(New Paltz State University) te studenti Odjela za arheolo- ture, dokumentirane su i komunikacije unutar urbanog tkiva
giju Sveučilišta u Zadru. Istraživanja su dio istraživačkog antičkog naselja.
projekta Hrvatske zaklade za znanost (IP-2016-5382). Prema stratigrafskoj situaciji i razlikama u slogu gradnje,
na prostoru sonde B zasad se uočavaju barem tri faze
Iskopavanje je nastavljeno širenjem sonde B na dodatnoj antičke arhitekture, od kojih najstarija odgovara ranorim-
površini od 100 m2, podijeljenoj u kvadrate dimenzija 5x5 m skom periodu, a najmlađa 5. i 6. st. Istovjetno sa situaci-
(kv. B4-B7), čija se numeracija sukcesivno nastavlja na jom u kv. B, B1 – 3, kasnoantički se zidovi tehnikom grad-
kvadrate istražene 2015. i 2016. (Čelhar, Zaro 2015; 2016). nje (zidovi s dvama licima od slabo obrađenog kamenja i
s malom količinom žbuke, slabije uslojeni od ranorimskih
zidova) i interpolacijom spolija u zidni plašt na prvi pogled
razlikuju od starije rimske arhitekture. Zanimljivo je da su i ti
novootkriveni zidovi u kv. B4 i B5 orijentirani u smjeru istok-
zapad, dok još uvijek nije dokumentiran ni jedan suvremeni
zid suprotne orijentacije. Ostali zidovi unutar kv. B4 – 7 doku-
mentirani su tek površinski i čine ostatke prostorija s obiju
strana prometnice, koja se protezala u smjeru sjever-jug.
Prema dimenzijama, načinu gradnje i stratigrafskoj poziciji,
svakako je riječ o strukturama koje su prethodile kasnoantič
koj fazi naselja. U slojevima urušenja strukture istočno od
ulice (kv. B7) utvrđen je veći broj keramičkih piramidalnih
utega pa se na tom prostoru može pretpostaviti intenzivnija
tkalačka djelatnost. Za definitivnu potvrdu trebat će priče-
kati nastavak istraživanja. Preliminaran pregled keramičke
Kameni nadgrobni spomenik – nišan (foto: M. Čelhar) građe svjedoči o prisutnosti kategorija keramičkih predmeta
591
Situacija u sondi B nakon istraživanja 2017. g. (foto: M. Grgurić)
njezina oblikovanja. Druga ulica pruža se okomito na prvu,

u smjeru sjever-jug, i definirana je tek površinski. Uočljiva
su dva relativno pravilna paralelna niza ploča, koje se
razlikuju dimenzijama. U ovom je slučaju izglednije da je
riječ o popločenju, a ne o rubnicima. Prema sjevernom
profilu istražene površine, uočljive su ploče znatno većih
dimenzija.
Prapovijesni depoziti, kao što je već navedeno, nisu dose-
gnuti tijekom ove istraživačke kampanje, međutim doku-
mentirana je manja količina ulomaka lokalne željezno-
dobne i importirane helenističke keramike, koja je različitim
aktivnostima dospjela u više, odnosno mlađe slojeve na
lokalitetu.
Literatura
Čelhar, Zaro 2016 M. Čelhar, G. Zaro, Nadin – Gradina,

HAG, 12/2015, Zagreb, 2016: 543 – 545.
Čelhar, Zaro 2017 M. Čelhar, G. Zaro, Nadin – Gradina,
HAG, 13/2016, Zagreb, 2017.
Djelomično očuvana glava koštane ukosnice s dvama poprsjima
(foto: G. Zaro) Martina Čelhar
Gregory Zaro
koji odgovaraju uobičajenim kućanskim aktivnostima, dakle
od finog stolnog posuđa, preko kuhinjskog do skladišnog, Summary
datiranog od kraja 1. do 6. st. Keramika pokazuje veliku
raznovrsnost u pogledu ishodišta i tipova. In 2017, archaeological excavations were continued at
Dvije dokumentirane ulice pružaju se okomito jedna na Gradina in Nadin. The research area of trench B was
drugu i primjetne su razlike u njihovu oblikovanju. Ona expanded with an additional four squares measuring 5 x
koja se proteže u smjeru istok-zapad u potpunosti je istra- 5 m (quadrants B4 – B7). In addition to the ancient resi-
žena na polovici prostora (kv. B3/5), gdje je uočeno da ima dential architecture, communication routes within the urban
površinu od nabijenog sitnog kamenja i kamene rubnike. fabric of the ancient settlement were also documented. The
Širina ulice iznosi 2,75 metara, od čega 1,86 m otpada period of the Late Middle Ages and the early modern period
na kolnik. Tijekom ili nakon 3. st. ulica je iznivelirana te je, is represented only in the top-most layers and namely with
iako je i dalje imala istu namjenu, primjetna degradacija movable archaeological evidence.
592
Redni broj: 321 (kvadrati s oznakom A i B), dok njihova učestalost opada s
Lokalitet: Nadin – Gradina većom udaljenošću od Gradine.
Naselje: Nadin U kvadratima A1 – A2, B1 – B2 i C1 – C2, neposredno
Grad/općina: Benkovac uz antičku, vrlo izgledno i stariju prapovijesnu prometnicu,
Pravni status: Z-3024 zabilježeni su zidovi rimskih grobnih parcela. Grobne par-
Razdoblje: P, A, SV, NV cele vidljive su u dva reda uz istočnu stranu komunikacije.
Vrsta radova: terenski pregled Širina zidova grobnih parcela iznosi 60 cm. Iako se kon-
strukcije pojedinih grobova teže zapažaju na terenu, pret-
Od 20. studenog do 1. prosinca 2017. organiziran je susta- postavljena je moguća pozicija devet grobova.
van terenski pregled prostora od sjevernog ruba nadinske Pokraj nekropole na ravnom, u Nadinu je poznata i već
Gradine do poteza pružanja autoceste A1 Zagreb – Split. djelomično istražena i nekropola pod humcima (Batović,
Voditeljica je bila doc. dr. sc. Martina Čelhar, s Odjela za Čondić 2005; Kukoč 2009: 17 – 50). U kvadratu F5 vid-
arheologiju Sveučilišta u Zadru. Radovi su bili dio istraživač- ljiva je arhitektura humka 13, istraženog 2004., te polovica
kog projekta Hrvatske Zaklade za znanost (IP-2016-5382). humka 12, istraženog 2003. prilikom gradnje autoceste
Zagreb – Split. Iako je na potezu pružanja autoceste istra-
Pregledana je površina od 1,5 ha, koja je podijeljena u žen veći broj gomila, od kojih su neke imale grobnu funkciju
kvadrate veličine 50x50 m. Intenzivan terenski pregled pri- (humak 6, 8, 11, 12, 13), tijekom pregleda terena nisu sa
marno je bio usmjeren na dokumentiranje postojećih struk- sigurnošću uočeni drugi humci. Nekoliko pozicija koje bi
tura. Gusta niska i visoka vegetacija otežavala je pregled- se potencijalno mogle razmotriti uglavnom su grupirane u
nost, a osobito intenzivnije uočavanje pokretne arheološke kvadratima F4 i F5.
građe. Unatoč tomu, dokumentirane su brojne strukture iz Dokumentirani su i glavni pravci komunikacija koji vode iz
različitih (pra)povijesnih perioda. naselja u smjeru zapada, sjevera i sjeveroistoka. Već spo-
Mreža je podijeljena po glavnim osima u kvadrate od 1 do menuta komunikacija uz nekropolu pruža se kroz kv. A1,
10 i od A do F, pri čemu su kvadrati s oznakom od A1 do B1, C1-2, D2, E2 i F2. Uz obje strane komunikacije primje-
A10 bili najbliži Gradini, a oni od F1 do F10 najudaljeniji od tan je manje ili više uočljiv nasip, za koji nije sigurno kako
nje, uz samu autocestu. Očekivano, najveća koncentracija je originalno bio artikuliran. Danas je vidljiv kao kameno-
struktura zabilježena je u kvadratima najbližima Gradini -zemljani nasip, djelomično zarastao u nisku vegetaciju.
Suhozidni objekt u kv. A5 (foto: F. Jurković Pešić) Zid suhozidnog objekta u kv. B5 (foto: M. Čelhar)
593
Ta komunikacija vodila je od ulaza na zapadnoj strani

Gradine i račvala se u dva smjera: jedan koji prolazi kroz
današnje naselje Mariće i drugi koji vodi prema sjeveru.
Terenskim pregledom zahvaćen je dio odvojka koji se pruža
prema sjeveru. Druga komunikacija, koja također ima dva
odvojka, prolazi kroz kv. A5, A4, B4, B3, C3 i D2 i spaja se
s već spomenutom komunikacijom koja se protezala kroz
nekropolu. Vodi od sjeveroistočnog ulaza u Gradinu, koji je
istražen 2015. (Čelhar, Zaro 2015). Trasa treće komunika-
cije proteže se kroz kv. A9, B9, C9 – 10, D10, E10 i F10.
Riječ je o komunikaciji koja se proteže od istočnog ulaza
prema sjeveru.
Na promatranom prostoru utvrđen je i niz suhozida, pod-
zida i suhozidnih objekata, koji su često povezani u svo-
jevrsne šire komplekse. Objekti imaju različite dimenzije,
koje je često teško precizno utvrditi zbog urušenosti i vege-
tacije. Najveća koncentracija suhozidnih struktura zabilje-
žena je u kvadratima najbližima Gradini, posebno u kv. A5
– A6 i A10, gdje se nalaze u neposrednoj blizini komunika-
cija koje su vodile iz Gradine. Uz prometnicu koja je vodila
od sjeveroistočnog ulaza u Gradinu (kv. A5, A4, B4, B3,
C3 i D2) uočeno je 16 suhozidnih građevina, dok su još
tri uočene u kv. A10, uz prometnicu koja vodi od istočnog
ulaza u Gradinu prema sjeveru. Dakle, sveukupno je doku-
mentirano 19 suhozidnih građevina. Prevladavaju one s
jednom prostorijom, no dokumentirane su i one s dvjema.
Riječ je o suhozidnim građevinama čiji zidovi imaju dva lica
od krupnijeg kamenja i ispunu od sitnijeg kamenja. Širine
zidova variraju od 80 pa sve do 120 cm. Unutrašnjost obje-
kata uglavnom je ispunjena kamenim urušenjem. Ako se
uočavaju pokoji nalazi pokretne građe, dominantno je riječ Ogradni zid rimske grobne parcele u kv. A1 (foto: M. Čelhar)
o fragmentima atipične grube keramike, često bez pri-

mjesa, ili pak o građevnom materijalu (kupe). Uočeni su i
dijelovi granata iz Domovinskog rata.
Budući da način gradnje tih objekata nije kronološki osjet-
ljiv, teško ih je konkretnije datirati. Preliminarno se ipak
može pretpostaviti da je riječ o strukturama koje ne bi tre-
bale prethoditi kasnosrednjovjekovnom ili, izglednije, još
recentnijem vremenu. S obzirom na takvu nedorečenu
kronološku sliku, odlučeno je da se, ako okolnosti budu
dopustile, sljedeće godine istraži jedna od tih struktura, i to
najvjerojatnije ona u kv. B2.
U kv. F3 zabilježena je nešto drugačija masivna suhozidna
struktura. Riječ je o vojnom rovu, čini se iz 20. st., ali sva-
kako nastalom prije 1968., jer je vidljiv na zračnim snim-
kama iz iste godine.
Konačno, na većem broju pozicija primjetni su tragovi
eksploatacije kamena upotrebljavanog za gradnju različitih
struktura. Iako su oko nadinske Gradine dokumentirani veći
kamenolomi čija je eksploatacija ostavila znatnije tragove
u prostoru (Chapman, Shiel, Batović 1996: 119), pojedini
kameni blokovi vađeni su sa šireg prostora oko Gradine.
Literatura
Batović, Čondić 2005 Š. Batović, N. Čondić, Istraživanja

arheoloških nalazišta na trasi autoceste Biljane – Nadin –
Raštević, Obavijesti HAD, XXXVII, 3, Zagreb, 2005: 74 – 91.
Prostor s najvećom koncentracijom struktura (dio kv. A1 – A5, B1 Chapman, Shiel, Batović 1996 J. Chapman, R. Shiel, Š.
– B5, C1 – C2) (izradila: M. Grgurić) Batović, The Changing Face of Dalmatia, Archaeological
594
and Ecological Studies in a Mediteranean Landscape, Summary

London, 1996.
Čelhar, Zaro 2016 M. Čelhar, G. Zaro, Nadin – Gradina, In November 2017, archaeological supervision of the exca-
HAG, 12/2015, Zagreb, 2016: 543 – 545. vation of the residential building foundations and its asso-
Kukoč 2009 S. Kukoč, Nadin – liburnski kult mrtvih, istra- ciated waste pits was carried out in Nin on cadastral parcel
živanja 2004.-2006., 2009. god., Asseria, 7, Zadar, 2009: 857, cadastral municipality Nin – Zaton. The parcel in que-
11 – 80. stion is located southwest of the historical core of the Town
of Nin, in the potential zone of expansion of the prehistoric
Martina Čelhar and ancient necropolis. No archaeological remains were
found during the supervision.
Summary
In November and December 2017, a systematic field survey

was conducted in the area from the northern edge of the Redni broj: 323
Nadin Gradina hillfort to the line along which extends the A1 Lokalitet: Nin – Ninsko blato – Ninske Vodice
Zagreb – Split highway. The reconnaissance of the 1.5-hec- Naselje: –
tare surface area was conducted. Numerous structures from Grad/općina: Nin
different (pre)historical periods have been documented, Pravni status: postupak u tijeku
including a communications network, a necropolis on a plain Razdoblje: P, A
with visible Roman burial plots, a series of dry stone walls, Vrsta radova: terenski pregled
retaining walls, as well as dry stone buildings that are often
connected into wider complexes, as well as traces of small- U listopadu 2017. arheološki je pregledan položaj Ninsko
scale economic activities, primarily stone exploitation. blato – Ninske Vodice, površine cca 13 ha. Voditeljica istra-
živanja bila je dr. sc. Martina Dubolnić Glavan, djelatnica
Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije znano-
sti i umjetnosti u Zadru. Sudjelovali su: Mate Mustać, dipl.
Redni broj: 322 arh., prof. pov. te Lara Miklobušec, studentica arheologije.
Lokalitet: Nin – k.č. 857, k.o. Nin – Zaton Istraživanja je financirala tvrtka Rekreacijsko turistički
Naselje: Nin centar Nin d.o.o., koja na spomenutom položaju (k.č. 298/1,
Grad/općina: Nin 298/6, 300, 301, 302, 303, k.o. Nin – Zaton) planira grad-
Pravni status: Z-3992 nju rekreacijsko-turističkog centra. Teren je pregledan radi
Razdoblje: – izrade mjera zaštite, odnosno studije Konzervatorski ela-
Vrsta radova: arheološki nadzor borat, arheološka podloga za zahvat u prostoru.
Dana 28. i 29. studenog 2017. trajao je arheološki nadzor Predmetno područje nalazi se oko 1,5 km sjeveroza-
prilikom iskopavanja temelja stambene građevine i pripada- padno od Nina, na prostoru omeđenom cestom Virski put
jućih joj otpadnih jama u Ninu, na k.č. 857, k.o. Nin – Zaton. (Ninske Vodice) s juga, vikendaškim naseljem Sabunikama
Predmetna parcela smještena je jugozapadno od povijesne sa zapada te Ninskim blatom uz morsku obalu sa
jezgre grada Nina, u mogućoj zoni širenja prapovijesne i
antičke nekropole. Stručni voditelj arheološkog nadzora je bio
Mate Radović, kustos u Muzeju ninskih starina Arheološkog
muzeja Zadar. Nadzor je financirala investitorica, Antonija
Grubar, Kostanjevica na Krki, Republika Slovenija.
Iskopani temelji pokrivali su površinu od 85 m² i bili su široki

50 te duboki 50 cm. U gornjem dijelu iskopa nalazila se tamno
smeđa zemlja, a na dubini od 30 cm mjestimično se počeo
javljati živi kamen, tj. vapnenac na kojem leži navedeni sloj
zemlje. Objekt ima dvije otpadne jame, jednu sa sjeverne
strane te drugu s južne strane, obje dimenzija 3x3x2 m.
U objema se, kao i kod temelja, najprije javljao sloj zemlje
debljine od 30 do 140 cm (zabilježen u južnoj jami), koji leži na
vapnencu. Na čestici nisu pronađeni nikakvi arheološki ostaci.
Literatura
Radović 2017 M. Radović, Izvješće o provedenom arhe-

ološkom nadzoru na k.č. 857, k.o. Nin – Zaton, Arhiva
Arheološkog muzeja Zadar (11. prosinca 2017.)
Položaj obuhvaćen terenskim pregledom 2017. na topografskoj
Majda Dadić karti (izrada: M. Dubolnić Glavan)
595
jer direktno ili indirektno može biti zahvaćeno predmetnim

radovima (ilustracija: crveno br. 1 – 26; izvan zone, plavo
br. 1 – 8).
Predmetna lokacija zauzima vršni dio pješčanoga grebena
– klifa visine oko 20 m, koji lokalno stanovništvo naziva
Goli brig. Istraživani je prostor geomorfološki kompleksan.
Karakterizira ga marinski reljef, koji uz današnju obalnu
liniju čine abrazijski oblici stjenovitih obala pješčenjačkog
sastava (pješčani klifovi) te niske pješčane obale s nata-
loženim fluvijalnim muljevitim naplavinama na položaju
Ninsko blato. Tijekom posljednjih 50 godina intenzitet poljo-
privredne proizvodnje i stočarstva na ninskom je području
opao te je velik dio nekoć obradivih površina (vinogradi,
oranice i dr.) danas neobrađen i zarastao u vegetaciju, koja
ograničava vidljivost, a time i pronalaženje površinskih
ostataka te detektiranje lokaliteta. Istraživani prostor stoga
karakterizira neobrađen teren zarastao u raslinje, zbog
čega je površina slabo vidljiva.
Terenskom radu prethodila su pripremna istraživanja, tije-
Pogled iz zraka na položaj obuhvaćen terenskim pregledom kom kojih su prikupljeni podaci o razmatranom prostoru,
2017. g. (podloga: geoportal.dgu; izrada: M. Dubolnić Glavan) dostupni iz stručne literature, a primjenjivane su i kom-
plementarne metode arheologije krajolika (studija zračnih
snimki i raznovrsnih kartografskih prikaza razmatranog
prostora).
Metodologija terenskog pregleda prilagođena je terenu koji
je loše vidljiv. Primijenjen je tip sustavnog terenskog pre-
gleda. Članovi stručnog tima raspoređeni su u prostoru na
međusobnoj udaljenosti 2 – 5 m, ponekad do 10 m ili nešto
više, što je ovisilo o geomorfologiji, prohodnosti terena i
razini vegetacije. Pozicije nalazišta i tragovi kretanja sudi-
onika prikupljeni su na terenu GPS uređajima (Garmin), a
vođena je i evidencija o mjestu pronalaska pojedinih povr-
šinskih nalaza (GPS pozicije).
Prilikom pregledavanja područja obuhvata projekta zabi-
lježeno je 26 pozicija na kojima su pronađeni raznovrsni
(pokretni i nepokretni) nalazi materijalne kulture (ilustracija:
crveno br. 1 – 26). Na širem prostoru, izvan zone nepo-
sredne gradnje (s južne i zapadne-sjeverozapadne strane)
zabilježeno je još osam pozicija nalaza (ilustracija: izvan
zone plavo br. 1 – 8). Većina nalaza/nalazišta nepoznata je
u stručnoj literaturi, a revizijski su dokumentirani svi nalazi/
nalazišta dokumentirani tijekom prijašnjih istraživanja.
Lokaliteti su na terenu definirani s pomoću različitih indi-
katora, koji se mogu opisati u okviru četiriju kategorija
(Dubolnić Glavan 2015):
Zračna snimka – katastarska podloga s označenim pozicijama 1. Arhitektura objekata sačuvana in situ (ilustracija: crveno
nalaza na predmetnoj lokaciji i u bližoj okolici izvan planirane zone br. 7; izvan zone plavo br. 3, 5, 8).
gradnje (podloga: Arkod preglednik; izrada: M. Dubolnić Glavan) 2. Postojanje kulturnog sloja – obično vidljivo u profilu
morske obale, vododerina, devastiranih nalazišta i sl. (ilu-
sjeverno-sjeveroistočne strane. Mikrolokacija nosi još i stracija, crveno br. 7, 10).
narodne nazive: Goli brig, Ninske vodice, Škrila, Put Škrile 3. Pokretni nalazi – artefakti distribuirani na obrađenoj ili
i Drage. neobrađenoj površini, npr. ulomci keramičkih, metalnih,
Navedeni je prostor istražen te djelomično pregledan 2012. staklenih i kamenih predmeta (ilustracija: crveno br. 2, 4, 6,
(Dubolnić Glavan 2012; 2013; 2015). Spomenuta istraživa- 8 – 15, 19 – 26; izvan zone plavo br. 1, 2).
nja trajala su od 2012. do 2013. te 2016., na području veli- 4. Nepokretne površinske strukture: gomile, nasipi i suho-
čine 21,5 km². Obuhvatila su primorski dio Ravnih kotara na zidi sa ili bez pokretnih nalaza (ilustracija: crveno br. 1, 3, 5,
širem prostoru u okolici grada Nina (k.o. Nin – Zaton, Ninski 7, 16 – 18; izvan zone plavo br. 2 – 8). Te strukture same po
stanovi) te općine Privlaka, Vir i Vrsi (Dubolnić Glavan 2012; sebi mogu činiti arheološke lokalitete (npr. tumuli, bedemi,
2013; 2015; 2016). arhitektura nastambi i sl.), no jednako se tako mogu odno-
Godine 2017. arheološki je pregledano čitavo područje siti na recentne tvorevine nastale deponiranjem materijala
obuhvata projekta te prostor koji ga neposredno okružuje, prilikom čišćenja zemljišta. Posljednji su spomenuti na
596
na vrhu platoa grebena Goli brig, gdje bi i trebalo očeki-

vati spomenute arheološke strukture (ilustracija: plavo
br. 1 – 10, 13 – 21). Površinski nalazi dokumentirani na
istočnim obroncima grebena očito su ondje dospjeli s
vrha grebena zbog djelovanja erozije (ilustracija: crveno
br. 11 – 15, 22 – 26). Također treba uputiti i na raznovrsne
strukture zabilježene izvan zone neposredne gradnje, s
južne i zapadne-sjeverozapadne strane, koje se također
mogu datirati u rimski period (ilustracija: plavo br. 1 – 8).
Tijekom prijašnjih istraživanja u ninskoj okolici dokumenti-
ran je veći broj antičkih ostataka sličnog karaktera, što nije
iznenađujuće jer se radi o terenu s kvalitetnim poljoprivred-
nim zemljištem (Dubolnić Glavan 2012; 2015.).
Ninske Vodice, položaj nalaza br. 7 (kameno-zemljana gomila s Nalazi elemenata konstrukcije zidova i krovova (poput
ostacima arhitekture), pogled s istoka (foto: M. Mustać) arhitekture in situ, uništene arhitekture, ulomaka krovnog
crijepa) upućuju na postojanje građevina, a nalazi ulomaka
keramičkog kuhinjskog posuđa, amfora, utega i žrvnjeva
na postojanje kulturnih slojeva. Distribucija nalaza na širo-
kom prostoru upućuje na zaključak da je riječ o građevi-
nama stambeno-gospodarskog karaktera iz perioda rimske
dominacije, no više podataka o veličini, dataciji, vrsti i
karakteru naselja trebala bi donijeti planirana arheološka
iskopavanja.
Literatura
Dubolnić Glavan 2013 M. Dubolnić Glavan, Nin – šire

područje, HAG, 9/2012, Zagreb, 2013.
Dubolnić Glavan 2013 M. Dubolnić Glavan, Arheološka
Ninske Vodice, položaj nalaza br. 7 (kameno-zemljana gomila s topografija šire okolice Grada Nina: terenski pregled i kar-
ostacima arhitekture), pogled sa sjeveroistoka (foto: M. Dubolnić tiranje arheološke baštine 2012. – 2013., stručno izvješće,
Glavan) Grad Nin, Zadar, 2013: 107.
Dubolnić Glavan 2015 M. Dubolnić Glavan, Civitas
navedenom području najbrojniji, a ujedno i najproblema- Aenona: primjer romanizacije liburnske općine, Doktorska
tičniji jer su rezultat specifičnih formacijskih procesa uvje- disertacija, Sveučilište u Zadru, Zadar, 2015: 604.
tovanih obradom i podjelom zemljišta karakterističnom za Dubolnić Glavan 2017 M. Dubolnić Glavan, Nin – šire
Mediteran. Arheološka nalazišta uništavana su obradom područje, HAG, 13/2016, Zagreb, 2017.
terena, a nalazi koji potječu s njih s površina oranica pre- Magaš 1995 D. Magaš, Povijesno-zemljopisne osnove
mještani su na gomile prilikom čišćenja zemljišta, nasipa razvoja Nina i problemi njegove suvremene valorizacije,
i ogradnih suhozida. Na temelju poznavanja načina upo- Zadar, 1995.
trebe i podjele zemljišta na istraživanom području, s većom Pandžić 1988 A. Pandžić, Pet stoljeća zemljopisnih karata
se sigurnošću može pretpostaviti da su nalazi doneseni iz Hrvatske, Izložba Povijesnog muzeja Hrvatske, katalog
bliže okolice, stoga se arheološki lokaliteti mogu očekivati izložbe, Zagreb, 1988.
na mjestu ili u neposrednoj okolini tih tvorevina (Dubolnić Prostorni plan 2002 Zavod za prostorno uređenje,
Glavan 2015.). Prostorni plan uređenja Grada Nina, Zadarska županija,
Zadar, 2002.
Prilikom istraživanja dokumentirano je više položaja s Suić 1969 M. Suić, Antički Nin (Aenona) i njegovi spome-
raznovrsnim pokretnim i nepokretnim nalazima materijalne nici, Povijest grada Nina, Zadar, 1969: 61 – 104.
kulture, pretežito iz rimskog perioda. Prema rezultatima
preliminarne obrade prikupljenog analitičkog materijala, dr. sc. Martina Dubolnić Glavan
može se govoriti o periodu rane i kasne antike, a pojedini
nalazi upućuju i na željezno doba. Prikupljeno je tek neko- Summary
liko ulomaka keramike, koja bi se okvirno mogla datirati u
srednji ili novi vijek. In 2017, an archaeological field survey was conducted in
Kartiranjem svakog pojedinog nalaza dobila se prostorna the area of the Town of Nin (cadastral municipality Nin –
distribucija nalaza/nalazišta. Prema prikupljenim prostor- Zaton), at the location of Ninsko Blato – Ninske Vodice cov-
nim podatcima, može se zaključiti da čitav prostor između ering a surface area of approximately 13 hectares, where
pozicija pojedinih nalaza ima arheološki potencijal. Već the construction of a Recreation and Tourism Centre is
broj zabilježenih struktura i površinskih nalaza distribuira- planned. The field survey was carried out in order to develop
nih na širem prostoru vrlo vjerojatno čini ostatke arheološ- protection measures. During the systematic field survey
kih nalazišta: to se ponajprije odnosi na položaje nalaza of the area covered by the project, a total of 26 positions,
597
where various (movable and immovable) finds of material poljima. Za tek se nekolicinu lokaliteta na osnovi površin-
culture were found, were recoded. In a wider area, outside skih nalaza može pretpostaviti i vrijeme kad su naseljeni,
the zone of immediate construction, another 8 positions of dok za ostale vrijede općenite datacije, koje se tiču vrste
finds were recorded. The distribution of finds over a wide (tipa) lokaliteta. Prema površinskim nalazima, najstarija
area points to the conclusion that it is very likely one or bi se razdoblja nalazila na poljima u Blačini (Paljuv), gdje
more residential and outbuilding sites from the period of the nekoliko ulomaka keramike upućuje na mogućnost izrade
Roman domination. However, more information about the u neolitiku, a u to se razdoblje može datirati i vrlo fino obra-
size, dating, type and character of the settlement should be đeno sječivo od rožnjaka. U eneolitik je vrlo teško datirati
provided by planned archeological excavations. nalaze zbog njihove malobrojnosti, no tri drugotna odbojka
pokazuju da su nastala indirektnim odbijanjem (zakrivlje-
nost alatke ili jezgre od koje je odbijena) koje se češće upo-
trebljava u bakrenom dobu, nego u neolitiku. Ti su komadi
Redni broj: 324 pronađeni ispod gradine u Jezerinama.
Lokalitet: Novigrad – područje općine Gradinski lokaliteti uglavnom pripadaju brončanom i željez
Naselje: Novigrad, Paljuv, Pridraga nom dobu, kakav je i primjer drugdje u Liburniji te opće-
Grad/općina: Novigrad nito Dalmaciji. Ulomci keramike iz kasnog brončanog doba
Pravni status: postupak u tijeku prepoznati su na platou gradine u Jezerinama te lokali-
Razdoblje: P, A, SV, NV tetima ispod iste gradine, na poljima u Blačini i onima u
Vrsta radova: rekognosciranje Buterinima. Željeznodobna keramika zasad je prepoznata
samo na gradini Portada. Sve se gradine nalaze na karak-
Od 1. travnja do 1. prosinca 2017. arheološki je pregle- terističnom strateški dobrom povišenom položaju, na rubu
dan dio općine Novigrad. Voditeljica istraživanja bila je klanca rječice ili potoka (Portada, Buterini, Staskova,
Martina Miletić, zamjenik voditeljice Vedran Koprivnjak, a Jezerine, Figurica), na izoliranom manjem uzvišenju na
članovi stručne ekipe Vinko Madiraca i Ivan Janković, svi poljima (Bančevac, Grbe) ili na kontrolnoj točki na platou
dipl. arheo., članovi Zadruge ARHEO KO-OP. Za potrebe iznad Novigrada (Stara Fortica). Na poljima u podnožju
istraživanja angažirani su i lokalni stručnjaci. Pregled je gradina u pravilu su evidentirani površinski nalazi kera-
nadzirao konzervator Ivan Matković iz Konzervatorskog mike, kućnog lijepa i litike te se na temelju njih može pret-
odjela u Zadru. postaviti postojanje naselja poljoprivrednog (otvorenog)
tipa. Dakako, istraživanja bi trebala pokazati korelaciju
Pregledom je obuhvaćeno čitavo područje općine Novigrad, predmeta i objekata na gradinama s onima u podnožju
s katastarskim općinama Novigrad, Paljuv i Pridraga. kako bi se potvrdila dobivena slika krajolika. Uz gradine se
Metodologija istraživanja uključivala je fizičko pregledava- vežu i područja s većim ili manjim kamenim gomilama koje
nje terena, dokumentiranje prepoznatih elemenata arheo- bi, posebno u slučajevima gradina u Portadi, Buterinima
loške, povijesne ili tradicijske baštine i njihovo kartiranje. i Grbama, mogle označavati ostatke prapovijesnih nekro-
Prilikom pregledavanja terena s površine su prikupljeni pola. Osim toga, nekropole bi valjalo potražiti i u poljima jer
pokretni nalazi koji služe kao uzorak za određivanje data- u pojedinim razdobljima ritus pokapanja označava polaga-
cije i vrste lokaliteta. Dokumentiranje je izvršeno GPS ure- nje tijela ili urne u zemljanu raku na ravnom terenu (neolitik,
đajem marke Garmin, sa standardnim odstupanjem od 2 m. srednje i kasno brončano doba, kasno željezno doba).
Osim geodokumentiranja, elementi baštine dokumentirani
su i fotografski. Pokretni su nalazi, sakupljeni pregledava- Antika
njem, očišćeni i evidentirani u skladu s pravilima struke te Prema terenskim pokazateljima, na području Novigrada,
su, nakon dogovora s nadležnim konzervatorom, predani Paljuva i Pridrage Rimljani su gradili gospodarske kom-
investitoru. plekse, nedvojbeno povezane s poljoprivredom i nekom
vrstom proizvodnje. Takvi pojedinačni kompleksi prepo-
Prapovijest znati su na lokalitetima: Jerača, Ćifucka crkva, Podglavica,
Prapovijesni lokaliteti na području općine dijele se na: Mijovilovac, Sv. Martin, Pudarice i Zidine. Na položaju
gradine, skupine gomila, pećine i pojedinačne nalaze na Barbakana pretpostavlja se utvrda s pristaništem na tom
zaklonjenom dijelu zaljeva, a rimski nalazi na području tvr-
đave Fortica potvrđeni su u literaturi, s obzirom na to da nisu
pronađeni tijekom ovog pregleda. Prema tome Novigrad
i Barbakan bile bi rimske utvrde građene na zaštićenom
(povišenom) položaju, a one se prema terenskim pokaza-
teljima mogu okvirno datirati u kasnu antiku. Antički nalazi u
poljima na položajima Blačina, Jezerine, Buterini, Bančevac
i Staretine svakako potvrđuju prisutnost rimskog elementa,
a u kombinaciji s natpisima pronađenima u prvoj polo-
vici 20. st., lokaliteti Bančevac, Ćurliguše (Zidine) i Baturi
možda pripadaju rimskoj nekropoli. Za rimske nalaze u oko-
lici crkve sv. Kate u ovom se trenutku ne može ništa preciz
nije reći. Prema istraživanju, može se pomišljati na postoja-
Paljuv – gradina Portada, sjeverni bedem (foto: M. Miletić) nje još jednoga stambeno-gospodarskog kompleksa.
598
SUHOZIDNI
OBJEKT
CRKVA SV. NIKOLE
SUHOZIDNI
VLATKOVIĆA OBJEKT
STAN
SUHOZIDNI
OBJEKT SUHOZIDNI
PASTIRSKI
OBJEKT
PRAPOVIJESNA MARKER
GRADINA STARA
FORTICA GNOJNICA
STRADUN
PUDARICA
SUHOZIDNI
OBJEKT
SUHOZIDNI PUDARICA
OBJEKT
SUHOZIDNI
SUHOZIDNI OBJEKT
OBJEKT SUHOZIDNI
OBJEKT
TVRĐAVA FORTICA
PRAPOVIJESNA
GRADINA NA POVIJESNA JEZGRA SUHOZIDNI
FIGURICI OBJEKT
KAPELA SV. BARBARE
STARA CRKVA U
NOVIGRADU SUHOZIDNI PUDARICA
CRKVA BDM U ĆUN OBJEKT
NOVIGRADU GRADAC
CRKVA SV. KATE SUHOZIDNI

OBJEKT
STAN U SUHOZIDNI
PODANCIMA OBJEKT
SUHOZIDNI
OBJEKT
SUHOZIDNI
OBJEKT
GROBIŠNA KAPELICA
PRAPOVIJESNA SUHOZIDNI PODANCI
OBJEKT
GRADINA PORTADA PEĆINA SUHOZIDNI PEĆINA
S NEKROPOLOM KONOBA OBJEKT ŠUPLJAČA
SUHOZIDNI
OBJEKT
PEĆINA
GOLUBINKA
BAKIĆA STAN
IZVOR
NOZRET
SUHOZIDNI
OBJEKT
SUHOZIDNI
OBJEKT
MIRILA
SUHOZIDNI
OBJEKT
VRTAČA
BUNAR
JERAČA
ANTIČKI LOKALITET PEĆINA
TABARINKA
JERAČA JAMA
GOMILA S
SUHOZIDNI
ANTIČKIM
SUHOZIDNI OBJEKT-MARTINČEV
BUNAR TEGULAMA
OBJEKT GRADAC
SLAKOVAC
SPOMENIK-GRANICA PALJUV-CRKVA
OPĆINA 19. ST. POMOĆNICE
GOMILA S KRŠĆANA
ANTIČKIM SUHOZIDNI
GOMILA S TEGULAMA OBJEKT
ANTIČKIM
TEGULAMA
ANTIČKI ILI
RANOSREDNJOVJEKOVNI VRTAČA
LOKALITET ANTIČKI I
ĆIFUCKA CRKVA RANOSREDNJOVJEKOVNI
LOKALITET
PRLJOGA- MIJOVILOVAC
JAMA
SREDNJOVJEKOVNA
NEKROPOLA
RANOSREDNJOVJEKOVNI
LOKALITET
ŠPRLJEVCI
BUNAR
ANTIČKI I LUPOGLAVAC
RANOKRŠĆANSKI
LOKALITET SV.
MARTIN
CRKVA SV.
MARTINA
NAPUŠTENO
SELO BAKIĆI
GOMILA S
ANTIČKIM
TEGULAMA
STAN U
ANTIČKI LOKALITET
BUTERINIMA
PEĆINA TEKINA BARBAKAN
KUĆICA
GOMILA S
ANTIČKIM ANTIČKI
TEGULAMA BUNARI GOMILA LOKALITET
BUTERINI ˝DOČKA˝ PUDARICE
ANTIČKI ILI RANOSREDNJOVJEKOVNA

RANOSREDNJOVJEKOVNI NEKROPOLA
LOKALITET GORIČINA
PODGLAVICA
NAPUŠTENO
PRAPOVIJESNA SELO CVITIĆI
GRADINA
PALJUV PRAPOVIJESNA
(BUTERINI) S GRADINA
NEKROPOLOM STASKOVA
BUNAR
PEĆAREVAC
BUNAR
BUNAR
NOVAK
PRISKA
NAPUŠTENO
SELO BARABE
TRADICIJSKA
KUĆA SA
SPOLIJAMA
ANTIČKI
LOKALITET ZIDINE
KAVA
KAVA
BUNAR
BANČEVAC
POTENCIJALNA
PRAPOVIJESNA
GRADINA
BANČEVAC
CRKVA GOSPE OD
RUŽARIJA
POTENCIJALNA
PRAPOVIJESNA
GRADINA GRBE S
NEKROPOLOM
BUNAR
DEŠPER
BATURI STAN
GUMNO
SUHOZIDNI
OBJEKT
Karta područja s označenim lokalitetima: prapovijest (žuto), antika (crveno), srednji vijek (magenta), povijesna i tradicijska baština (crno)
(podloga: Google Earth, CNES Airbus 2018.)
Svi ti lokaliteti i građevine nisu mogli postojati zasebno, na Srednji vijek

osami, jer princip gradnje i osnivanja naselja i villa rustica Ranom srednjem vijeku (8. – 12. st.) zasad pripadaju
zahtijeva prometnu povezanost. Ako troska pronađena strukture na lokalitetu Mijovilovac: šesteroapsidalna crkva
na lokalitetu Zidine doista sugerira radioničku djelatnost, sv. Mihovila i pripadajući benediktinski samostan. S obzi-
onda je postojanje cesta kao komunikacija gospodarskih rom na antičku vilu i izvor vode na tom lokalitetu, može
kompleksa s većim gradovima poput Hadre, Coriniuma, se reći da gradnja crkve i samostana slijedi uobičajenu
Asseriae ili Iadera bilo potrebno da bi se proizvodi mogli srednjovjekovnu praksu. Nažalost, podaci o toj fazi sred-
transportirati. Pretpostavi li se pružanje rimske magistralne njeg vijeka uvelike izostaju za Novigrad i Paljuv, kao i za
ceste od Iadera prema Coriniumu, preko potvrđenih lokali- crkvu sv. Martina u Pridrazi. S druge strane, na lokalitetu
teta u Zemuniku Donjem i Smilčiću, onda nije teško zaklju- Šprljevci postoje indikacije da bi se ondje moglo raditi o
čiti da se prilaz imanjima na položajima u Blačini, Podglavici srednjovjekovnom selu, što je neprocjenjiv podatak ako se
i dolini Drage vjerojatno gradio sa spojem na tu magistralu. zna da je tih sela pronađeno doista malo i da su eviden-
U tom bi slučaju cesta pratila prapovijesne komunikacije tirana u manjem opsegu prilikom zaštitnih istraživanja na
spomenutim dolinama, a dva bi se područja spajala cestom trasama prometnica. Druga sela iz Gunjačina izvještaja
koja u narodu nosi ime „Stari putˮ i koja u ravnoj liniji spaja (Ripište, Zabrđane i Pećarevci) nisu evidentirana prilikom
Paljuv i Podance. Iz Podanaca, osim prema jugu, jedan ovog pregleda, a sudeći prema terenskim pokazateljima,
je odvojak ceste morao ići prema istoku i prapovijesnim ne mogu se pretpostaviti u bližoj okolici. Bilo bi logično
putem, kanjonom Drage, stizao u Novigrad. Na kartu su da je oko izvora Pećarevac smješteno istoimeno selo,
ucrtani i pretpostavljeni pravci, koji su se pružali prema no nalazi na površini polja u okolici izvora potječu iz 19.
utvrdama Barbakan i Novigrad. Komunikacije na poljima u i 20. st. Ranom srednjem vijeku, međutim, doista pripada
Blačini već su opisane, a područje Pridrage orijentirano je nekropola Goričina kod crkve sv. Martina, no nije jasno je li
u smjeru sjever-jug, pa tako i cesta slijedi prapovijesni put. ona pripadala samoj crkvi ili crkvi sv. Mihovila preko puta.
Cesta se vjerojatno nalazila u blizini današnjeg poljskog Na području Ćifucke crkve situacija je dosta komplicirana
puta, koji od crkve sv. Martina u ravnoj liniji ide prema sredi- jer nema nikakvih dokaza da se na tome mjestu nalazila
štu Pridrage i dalje prema Baturima, dok se uz njega nalaze crkva, no 500 m udaljena nekropola Prljoga mogla bi uputiti
izvori: Lupoglavac, Novak, Bančevac i na kraju Dešper. na mogućnost povezanosti tih lokaliteta u ranom ili razvije-
Budući da se rimski lokaliteti nalaze sa svake strane tog nom srednjem vijeku.
puta, teorija o pružanju ceste postaje sasvim izvjesna. Od U razvijenom srednjem vijeku dolazi do procvata
Pridrage (Staretine) prema gradini Miodrag kod Karina nije Novigrada, gdje se osim utvrde i crkve sv. Kate počinje gra-
moguće pratiti pružanje ceste potpomognuto lokalitetima diti i donji grad, tj. naselje ispod tvrđave s brojnim privatnim
jer oni izlaze iz okvira općine. kućama i kućama javne namjene za obrtnike i trgovce, po
599
Summary
In 2017, an archaeological reconnaissance was carried

out in the area of the Municipality of Novigrad with the
aim of documenting in detail the current state of various
elements of cultural heritage. The result of the survey is
the recognized archaeological, historical and ethnological
(traditional) entities shown on the municipality’s map, as
well as individual maps of the sites. The identified heritage
is divided into: archaeological sites (prehistoric, ancient,
medieval, modern), historical buildings, monuments and
structures, sacral heritage, ethnological heritage and water
sources and wells.
Pridraga – lokalitet Pudarice, gomila s antičkim građevnim materi-

jalom (foto: M. Miletić) Redni broj: 325
Lokalitet: Novigrad – tvrđava Fortica
uobičajenom principu. Bogoslužje se odvija u crkvi sv. Kate Naselje: Novigrad
izvan zidina do kasnog srednjeg vijeka, a uz nju se razvija i Grad/općina: Novigrad
franjevački samostan. Ispod grada razvija se i luka, a sama Pravni status: Z-4198
tvrđava postaje poprište priče o zarobljavanju Elizabete i Razdoblje: SV, NV
popratnim događajima. Iz izvora je poznato da Novigrađani Vrsta radova: arheološki nadzor, restauratorsko-kon-
imaju zemlju na području Podanci, a pretpostavka je da zervatorski radovi
su crkve sv. Mihovila i sv. Martina činile granicu utjecaja
Novigrada, dok je Dolac (Pridragu) činilo nekoliko sela. S U rujnu i listopadu 2017., na istočnom dijelu platoa Fortice
obzirom na nalaze s lokaliteta Podglavica i polja u Blačini, (površine 180 m²), uz stalan arheološki nadzor rekonstrui-
tamošnje bi se strukture okvirno mogle datirati u razvijeni rani su i konzervirani zidovi te je lokalitet iskopavan ručno.
srednji vijek.
Kasni srednji vijek na području vidljiv je u 16. st. i na Novigradska tvrđava nalazi se na uzvisini, čime s dvama
početku ratovanja s Turcima, pa se to razdoblje, zajedno obrambenim prstenima dominira nad Novigradom.
s većim dijelom novog vijeka (do 18. st.), može sagle- Utvrda ličko-krbavskih velikaša, nekadašnjih gospo-
dati kao jedinstvena cjelina. Uz očekivane nalaze glazi- dara Novigrada, dominira nad strmim brijegom iznad
rane i druge keramike nađene oko Fortice, posebnost su grada. Na mjestu tvrđave nalazi se prapovijesna gradina
ulomci posuda s položaja Blačina, Glavica i polja ispod (2000. – 1000. g. pr. Kr.). Početkom 13. st., na istom je
gradine Jezerine, gdje ne postoje bilješke o naseljima mjestu bila obnovljena Rimska kula, koja je nazvana
u povijesnim izvorima. Ako je riječ o naseljima, to bi Castrum Novum (Novigrad). Krajem 13. st. (1282.) ličko-
predstavljalo nov podatak, međutim površinski su nalazi -krbavski velikaši Gusići-Kurjakovići tu su kulu temeljito
zasad rijetki i malobrojni pa se još ne može govoriti o toj pregradili i podigli utvrdu pravokutna oblika, koja je slu-
mogućnosti. žila za obranu njihovih posjeda oko Novigrada. Od 1409.,
kada su u posjed Novigrada došli Mlečani, tvrđava je
Povijesna i etnološka (tradicijska baština)
Pod pojmom povijesne baštine podrazumijevaju se povi-
jesni sklopovi građevina, pojedinačne građevine i drugi
spomenici koji na promatranom području upućuju na
povijesno razdoblje. Među pojedinačnim elementima
povijesne baštine razlikuju se povijesne kuće (zgrade),
spomenici i ostavština iz Domovinskog rata. Povijesna
baština obuhvaća razdoblje od 18. do 20. st., a čine ju:
zaštićena povijesna jezgra grada Novigrada, spomenici,
ruševni ostaci velikih stambeno-gospodarskih sklopova
(stanovi) te ostavština iz Domovinskog rata (pojedinačni
nalazi, bunkeri, rovovi). U tradicijsku baštinu ubrojeni su
brojni ogradni i parcelacijski suhozidi, suhozidne strukture
(pastirske kućice, bunje, gradci, pudarice), mirila, gumna te
razne kave i klakare (klačine) za eksploataciju i obradu gra-
đevnoga kamena. Među popisanim su elementima baštine
i izvori vode i bunari, oko kojih se u prošlosti i danas kon-
centrira život.
Vedran Koprivnjak Fortica, 2017. godine
600
tvrđava je posljednji put restaurirana, a napuštena nakon

pada Mletačke Republike 1797. godine.
Konzervirani i rekonstruirani zidovi odrađeni 2017. defi-
nirani su tijekom zemljanog iskopa uz arheološki nadzor
2016. godine. Radovi su izvedeni prema uputama
Konzervatorskog odjela u Zadru. Tijekom zemljanog iskopa,
uz arheološki je nadzor na krajnjem istoku tvrđave Fortica
definirano više zidanih struktura i dva kulturna sloja. Iskop
je započeo na zapadnom dijelu istočnog dijela na polo-
žaju gdje su 2016. završena iskopavanja. Površinski sloj
humusa do visine od 0,30 m prostire se na cijelom platou
s niskim raslinjem i korovom. Nakon čišćenja i otkopa
humusnog sloja slijedi sloj urušenja Fortice, tzv. sloj gra-
đevnog otpada, visine od 0,30 do 1,20 m. U sloju se nalaze
ulomci arhitektonskog kamena s urušenih zidova Fortice,
Restauratorsko-konzervatorski zahvati na zidanim strukturama ulomci stolnog keramičkog posuđa, kao i grube kuhinjske
keramike, željezni čavli i klinovi te ostaci životinjskih kostiju
i morskih školjaka. Zidovi sa sačuvanom žbukom orijen-
tirani su u smjeru sjever-jug-jugozapad, a sačuvana je i
struktura smjera istok-zapad. Također je otkopana struk-
tura na jugu, s djelomično sačuvanom žbukom i fino obra-
đenim kamenom te dio polukružne strukture, vjerojatno dio
krune bunara. Iskop je u prosjeku dubok 1,20 m, a površina
je iznosila 180 m². Pokretni arheološki materijal datiran je
od 14. do 19. st. Među nalazima su najviše zastupljeni
ulomci keramičkog stolnog posuđa, zatim kameni ulomci
te rijetki nalazi stakla, metala i novca. Kamene ulomke čine
dijelovi arhitekture, dovratnika, okvira prozora i pragova te
balistički nalazi kamenih kugli različitih dimenzija. Rijetke
ulomke stakla većinom čine dna i obodi čaša te ljekarničkih
posuda izduženih oblika, tzv. epruveta. Stolna je majolika
datirana od 15. do 19. st., a jednako je zastupljena u svim
prostorijama tijekom predmetnog arheološkog nadzora te
su podjednako zastupljeni tanjuri, zdjelice i vrčevi. Ta je
keramika široke upotrebe među imućnijim slojeva društva,
a naročito crkvenim dužnosnicima. Među pokretnim arhe-
ološkim materijalom najviše je zastupljena gravirana kera-
mika, tzv. keramika graffito, vjerojatno zbog čvrste fakture
i kvalitetno obrađene gline. Vrijeme proizvodnje i upotrebe
kreće se od 15. do kraja 17. st. Sva je gravirana keramika
venetske produkcije, tvrde ružičaste do crvene fakture/gline,
premazana bijelim engobom, bojene zelenom, žutom,
azurno plavom bojom te opet premazane žućkastom ili
prozirnom glazurom. Dominiraju ulomci plitica s ispupčenim
prstenastim dnom i tanjuri, također na prstenastom dnu sa
širokim obodom. Urezani su ukrasi stilizirani vegetabilni,
antropomorfni, životinjski i geometrijski. Tri numizmatička
nalaza potječu iz vremena Mletačke Republike, a riječ je o
novcu kovanom u Veneciji za potrebe trgovine u Dalmaciji.
Keramika, 15. – 17. st. Anita Penović
znatno pregrađena i proširena te pretvorena u kaštel. Od Summary

kraja 15. st. nastavlja se utvrđivanje, a 1386. u tvrđavi je
bila zatočena hrvatsko-ugarska kraljica Marija i njezina In September and October 2017, the reconstruction and
majka Elizabeta, žena hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika conservation of the walls and manual earth excavation
Anžuvinca i kći bosanskog bana Stjepana Kotromanića. were carried out on the eastern part of the upper plateau of
Tijekom punih 150 godina, od prve polovice 16. st. do polo- Fortica in Novigrad, covering a total surface area of 180 m²,
vine 17. st., tvrđava je bila neosvojiva. Turci su je uspjeli with constant archaeological supervision. Conservation
osvojiti tek 1646. i pod njihovom je vlašću bila nepunih and restoration works were carried out on the walls that
devet mjeseci, kada je ponovno oslobođena. Godine 1708. were identified by the archaeological survey carried out a
601
year earlier. During the excavation at the far east of the

Fortica Fortress, three masonry structures and two cultural
layers were identified, along with a layer of humus and
construction waste 0.30 to 1.20 m in height, the so-called
the collapse layer, which contains movable archaeological
material dating back to the 14th to the 19th century. Pottery
was the most represented among the finds, followed by
stone fragments and rare finds of glass, metal and coins.
Redno broj: 326

Lokalitet: Novigradsko more i Karinsko more
Naselje: –
Grad/općina: –
Razdoblje: P
Od 15. rujna do 30. listopada 2017., trajao je podmor- Karinski školj s potopljenim strukturama (foto: D. Vujević)
ski terenski pregled nekoliko lokacija u Novigradskom i
Karinskom moru. Pregledane su pozicije koje pokazuju većinom potopljeno zbog dizanja morske razine. Kamena
anomalije na zračnim snimkama, prije svega prostor obala započinje oko 2 m ispod današnje morske razine. Na
ispred gradine Budim kod Posedarja, Karinski školj u bli- dijelu koji se nalazi najbliže obali vidljiva je veća kamena
zini Pridrage te Podmorje otočića Hrid Zališće na sjever- gomila, čiji vrh za vrijeme oseke viri iznad morske razine.
nom dijelu Novigradskog mora. Voditelj istraživanja bio je Ta konstrukcija izgleda kao limitni tumul na najpristupačni-
dr. sc. Mato Ilkić, a zamjenik dr. sc. Mate Parica. jem dijelu eventualnog naselja. Na prostoru platoa vidljivi
su ulomci grublje prapovijesne keramike. Iz jedne drvene
Detaljno je pregledana struktura obalne zone ispred gra- grede, koja je integralni dio nasipa obale, uzet je jedan
dine Budim, koja svojim bedemima do mora štiti dio obal- uzorak koji je poslan na radiokarbonsku analizu, prilikom
nog prostora. Na zračnoj snimci vidljive su strukture koje koje je utvrđena starost od 774-482 cal BC (95%).
odudaraju od okolne zone. Prilikom pregleda utvrđeno je Treći je pregledani lokalitet otočić Hrid Zališće, odnosno
da su potopljene konstrukcije umjetno stvorena obala, koja njegovo podmorje. Na tom je mjestu slična situacija kao i
je činila neki oblik lučke instalacije prapovijesne gradine kod Karinskog školja, gdje se vidi umjetno stvorena poto-
Budim. Vidljivi su nasipi od amorfnog kamena, u kombina- pljena obala oko cijelog otočića. Pokretni materijal nije pri-
ciji s drvenim gredama, na dubini između 2 i 2,5 m ispod mijećen, a manji fragmenti drva nalaze se između amorf
današnje morske razine. Vidljivi su i veći kameni blokovi na nog kamena te nije sigurno pripadaju li konstrukciji obale
mjestu gdje bedem ulazi u more. ili su ondje dospjeli slučajno. Na samom otočiću vidljivi su
Druga je pregledana struktura otočić Karinski školj u ostaci urušene arhitekture, najvjerojatnije novovjekovne.
Karinskom moru. Gotovo oko cijelog otoka nalazi se Ukupno gledajući područje Novigradskog i Karinskog
umjetno stvorena obala od amorfnog kamena i drvenih mora, primjetno je da je na prapovijesnim potopljenim
greda. To je plato prapovijesnog naselja, koje je danas lokalitetima iznimno dobro očuvano drvo, i to na vidljivim
mjestima izvan morskog mulja. U klasičnom bi morskom
okolišu spomenuto drvo bilo u potpunosti uništeno crvotoč-
cem, međutim, najvjerojatnije zbog miješanja slatke i slane
vode, ovdje to nije slučaj. Kameno-drvene strukture obale
i fortifikacija važne su jer su na spomenutim lokalitetima
iznimno dobro očuvane te bi se tijekom njihovih budućih
istraživanja moglo mnogo saznati o uporabi drva unutar
prapovijesne suhozidne arhitekture.
Mato Ilkić
Mate Parica
Summary
In 2017, an underwater field inspection of several locations

in the Novigrad and Karin Sea was performed. Positions
showing anomalies in aerial imagery were reviewed. First
Prapovijesne lučke konstrukcije ispred gradine Budim (foto: L. of all, the area in front of the Budim hillfort near Posedarje,
Bogdanić) Karinski Školj near Pridraga, and the seabed of the islet
602
Hrid Zališće in the northern part of the Novigrad Sea. In the proteže do zida 5 od kvadratne kule. Sloj SJ 19 uglavnom
seabed of the Budim hillfort, submerged structures and an se sastoji od sitnijeg lomljenog kamena i smeđe zemlje s
artificially created shore were observed, which represented tragovima gorenja, a od nalaza prevladava gruba keramika
some form of harbor. Amorphous stone embankments i pokoji željezni čavao četvrtastog presjeka i četvrtaste
combined with wooden beams at a depth of between 2 and glave. U donjem dijelu sloja nalazi se sitan lomljeni kamen,
2.5 meters below today’s sea level are visible. Similar for- koji je nalegao na novi sloj SJ 20.
mations composed of amorphous stone were also found at U sloju SJ 20 kamen živac jasno se vidi na južnom, višem
the Hrid Zališće sites, and at Karinski Školj, which gave a dijelu sonde. Pojavila se keramika tanjih stijenki, crven-
radiocarbon date of 774–482 cal BC (95%). kaste boje. Radi se o glatkoj keramici sa zadebljanim
rubovima na obodu. Pronađeni su i ostaci stakla. Razlika
između slojeva SJ 19 i SJ 20 jasno se vidi u stratigrafiji
sonde. Sitni arheološki nalazi potpuno se razlikuju u sloje-
Redni broj: 327 vima, a sloj SJ 20 prema prikupljenim nalazima pripadao bi
Lokalitet: Osridak – Gradina antici i kasnoj antici. Ta razlika uočava se i u načinu grad-
Naselje: Banjevci nje na ostacima arhitekture. Najuočljivija je na sjevernom
Grad/općina: Stankovci ogradnom zidu platoa (zid 8), gdje se uočava veliko nepra-
Pravni status: Z-6731 vilno kamenje (vjerojatno iz prapovijesti), na koje su poslije
Razdoblje: SV nalegle dvije faze zida – (kasno)antički i srednjovjekovni.
Vrsta radova: sustavno iskopavanje U sloju SJ 20 između kamena živca počela se pojavljivati
crvenkasta zemlja (zdravica), u kojoj su se nalazili fragmenti
Od 26. lipnja do 17. srpnja 2017. trajala su arheološka grube prapovijesne keramike. Prapovijesni sloj označen je
istraživanja dijela utvrde na lokaciji Osridak – Gradina, u kao SJ 21. U tom su sloju pronađena tri djelomično saču-
sklopu Parka prirode Vransko jezero. U Istraživanjima su vana željezna sječiva te je vjerojatno riječ o nožićima. Osim
sudjelovali dr. sc. Hrvoje Manenica (voditelj istraživanja) grube keramike, pronađen je fragment uvozne keramike iz
i pet studenta arheologije Filozofskog fakulteta u Zadru. južne Italije (apulska keramika).
Istraživanja su financirana sredstvima Ministarstva kulture. Ovogodišnja arheološka istraživanja na lokalitetu Osridak
– Gradina na Vranskom jezeru pružila su nov pogled
Sonda „Dˮ nalazi se na sjevernom hrptu Gradine, zapadno na dosadašnje poimanje lokaliteta. Očito je da se radi o
od arhitektonskih ostataka kvadratne i cilindrične kule. Cilj veoma važnoj strateškoj točki, koja je bila u upotrebi od
ove kampanje istraživanja bio je utvrditi debljinu kulturnog
sloja i temeljnu stopu kule. Uklanjanje raslinja i površinske
šute započelo je čišćenjem gornjeg sloja (SJ 17). Taj se
sloj uglavnom sastojao od većih pravilno klesanih kamenih
blokova, između kojih se nalazi zemlja i pijesak. Radi se o
urušenju s kvadratne kule, u koju je upisana cilindrična kula
(kula „Bˮ). Sporadično su nalaženi fragmenti stolne glazi-
rane i grube keramike te manji komadi tankog stakla.
Otprilike po sredini sonde nalazi se veće urušenje od većih
kamenih blokova, koje je bilo zaliveno žbukom. Urušavanje
se vjerojatno dogodilo prilikom dogradnje kule i označeno
je kao SJ 18 te je dokumentirano i uklonjeno. Pokazalo se
da je naleglo na stariji sloj ispod, koji je označen kao SJ 19.
U dijelu sloja SJ 17 pronađena je brončana koljenasta
fibula i srednjovjekovni novčić. Ispod sloja SJ 17, na sloju
SJ 19 nađeni su tragovi gareži, odnosno goreni sloj, koji se Urušenje od kamenih blokova (SJ 18)
Pogled iz zraka na sondu S-D. Sonda „D” – sjeverni ogradni zid (zid 8) i temeljna stopa kule „Bˮ
603
prapovijesti do kasnog srednjeg vijeka. Na osnovi polo-

žaja lokaliteta i arheoloških nalaza, evidentno je da je plato
Gradine imao važnu ulogu u kontroli prometa, a može se
dovesti u direktnu vezu s antičkom lukom u Colentumu na
otoku Murteru. Pronađeni arheološki materijal pokazuje da
su tim putem prolazili luksuzni proizvodi prema unutrašnjo-
sti, a neki su se uspjeli sačuvati na Gradini. Prilikom daljnjih
arheoloških istraživanja očekuje se slična stratigrafija i vje-
rojatno još arhitektonskih nalaza.
dr. sc. Hrvoje Manenica
Summary
In June and July 2017, archaeological research was car-

ried out on part of the fortifications at the Osridak-Gradina Temelji suhozidne kuće na položaju Greda (foto: M. Prišt’áková)
site within the Vrana Lake Nature Park. The research pro-
vided a new perspective on the previous understanding of
the site. The site is a very important strategic point that was
in use from prehistory to the Late Middle Ages. Based on
the location of the site and archaeological finds, it is evident
that the Gradina plateau played an important role in traf-
fic control, and it can be directly connected to the ancient
port in Colentum on the island of Murter. The archaeologi-
cal material found shows that luxury products were trans-
ported via this route towards the interior, and some man-
aged to be preserved in Gradina.
Redni broj: 328

Lokalitet: Ostrovičko polje
Naselje: Ostrovica, Otres Keramički nalazi s položaja Greda 9 (foto: A. Alajbeg)
Grad/općina: Lišane Ostrovičke, Skradin
Pravni status: – terenskog pregleda i promatranja satelitskih snimki uočeno
Razdoblje: P, A, SV je 28 lokvi na području polja, a gotovo se sve nalaze
Vrsta radova: sustavan terenski pregled zapadno od potoka Otresa. Također, u Ostrovičkom polju
postoje tri danas živa izvora vode, a nedaleko od izvora
Od 4. do 8. prosinca 2017. trajao je sustavan terenski pre- Otresa pronađen je i jedan presušen izvor s dobro vidljivim
gled Ostrovičkog polja, u suradnji Muzeja hrvatskih arhe- koritom, koje se spaja s tokom potoka Otres. Na gredi koja
oloških spomenika i Odsjeka za arheologiju i muzeologiju se pruža od Crkvine prema Pavićima, to jest na Pudaričinu
Filozofskog fakulteta Masarykova sveučilišta u Brnu, Češka bregu, dokumentirana su dva velika ležišta žute gline i
Republika. Cilj istraživanja bio je utvrditi arheološki poten- jedno ležište pijeska.
cijal okoliša lokaliteta Otres, registrirati sva potencijalna Zona 1 i Zona 1S poligoni nalaze se u neposrednoj bli-
nalazišta, geološke osobitosti te utvrditi relativnu krono- zini kasnoantičke arhitekture na Crkvini, sjeverno od puta.
logiju naseljenosti na području Ostrovičkog polja. Voditelj Pronađeni materijal u Zoni 1 sadrži znatnu količinu keramike
istraživanja bio je Ante Alajbeg, zamjenica voditelja Branka i opeka, ali jedini je databilan predmet ulomak s obodom
Milošević (oboje iz Muzeja hrvatskih arheoloških spome- glaziranog keramičkog tanjura ukrašenoga geometrijskim
nika – Split), a sudjelovali su i doc. dr. sc. Petr Dresler, motivima. Taj je tanjur proizveden u južnom Walesu krajem
Michaela Prišt’áková, Michal Vágner, Anna Koudelková, 19. ili početkom 20. st. Pronađeni materijal u Zonama 1
Anna Nováčková, Jiří Geršl, Ondřej Pelikán, Deni Tojčić, i 1S treba objasniti neposrednom blizinom lokaliteta na
Emil Podrug, dr. sc. Jure Šućur te Dario Brajković. Crkvini te poljoprivrednim radovima. Na obližnjem predjelu
Oranica, 50 m sjeverno od betonskoga mosta, također su
Terenskim je pregledom obuhvaćen sjeverni dio sakupljeni brojni nalazi. Databilna su dva predmeta: ulomci
Ostrovičkog polja, od početka lokalnoga puta Pavići – keramičke posude impresso (cardium) ukrasa iz starijeg
Otres do zaselka Bjelanovića. Prostor teritorijalno pripada neolitika i kamena glačalica karakteristična za čitavo neo-
Zadarskoj i Šibensko-kninskoj županiji. S obzirom na to da litičko razdoblje.
županijska granica ne prati konfiguraciju terena, neke se Zone na položaju Greda, od Crkvine prema Pudaričinu
zone nalaze u objema županijama, poput Zone 1 i Zone 2, bregu, sadrže najviše databilnih predmeta. Ondje je pro-
Maslinika 1 i Oranice. Pregledana su ukupno 43 poligona, nađen jedan ulomak keramičke posude ukrašen žigosa-
od kojih je u gotovo svima bilo pokretnih nalaza. Prilikom nim trokutićima, karakterističan za prijelaz iz brončanog u
604
Karta Ostrovičkog polja s naznačenim lokalitetima i pregledanim zonama (izrada: A. Alajbeg)
Pregledane zone na sjevernom rubu polja (izrada: A. Alajbeg) Poligoni s izraženim postotkom transparentnosti (izrada: A. Alajbeg)
željezno doba. Zabilježeno je i više ulomaka kasnosred- bregu (boja gline odgovara boji pronađenih opeka), ali
njovjekovne glazirane keramike (15. – 16. st.) i tri ulomka takvu bi pretpostavku trebalo provjeriti geokemijskim ana-
Krautstrunk stakla (15. – 16. st.). Vrijedi spomenuti da je lizama. Što se tiče antičkoga doba, upadljiva je koncen-
u zonama na Gredi, uz kasnosrednjovjekovni materijal, tracija nalaza u zonama Izvor 2 i 3, u neposrednoj blizini
primijećena velika koncentracija žutih opeka, po obliku presušenog izvora. Riječ je o ulomcima dna i ručki amfora
i dimenzijama drukčijih od antičkih tegula. Takvih opeka koje nisu pogodne za precizniju dataciju unutar rimskog
nema u zonama oko izvora Otresa, gdje prevladava rimski perioda.
materijal. Moguće je da je riječ o kasnosrednjovjekovnoj Prilikom pregledavanja terena primijećeno je nekoliko
lokalnoj produkciji opeka od gline iz ležišta na Pudaričinu kamenih struktura, to jest napuštenih građevina. Riječ je
605
o kamenim kućama sačuvanima u tlocrtu ili u nešto većoj springs. Field-walk across the stony ridge south of Crkvina
visini. Na austrijskim vojnim kartama iz 19. st. te građe- brought out mostly bricks and glazed pottery sherds. Many
vine nisu vidljive, no vidljiva je jedna građevina dvadesetak finds collected directly from the bedrock show that the
metara zapadno od Crkvine. Također, vidljiva je i danas slope was subjected to severe erosion. The assemblages
porušena kuća na području Školj. Za dvije kuće danas can also be chronologically clustered. Excavation site and
sačuvane u znatnoj elevaciji sa sigurnošću se može reći da areas north of Crkvina and Otres spring brought out finds
su nastale nakon Trećeg vojnog mjerenja. Obje se nalaze that can be broadly dated to the period of antiquity. Artifacts
na položaju Greda, od Otresa prema Pudaričinu bregu. from the Ridge notably point to the Late Middle Ages. The
Nije ucrtana treća kuća (kuća 2), koja je i danas vidljiva u oldest finds were recovered by the New Bridge – a neo-
tlocrtu, rađena tehnikom suhozida, očuvana tek u jednome lithic Cardium ware potsherd and a fragment of neolithic
redu kamena vidljivom na površini. Moguće je da se radi bladelet. A considerable number of modern ware sherds
o građevini iz nekog arheološkog razdoblja, no trenutačno occurred as a result of agricultural activities.
ne postoje nikakvi elementi za datiranje. Vrijedi spomenuti
i podatak iz Marunovih Starinarskih dnevnika da je na toj
gredi primijetio ostatke prapovijesnih građevina, bez detalj-
nijeg objašnjenja. Redni broj: 329
Kako bi se stekao konkretan uvid u geološke i arheo- Lokalitet: Otočić Ričul – podmorje
loško-topografske značajke područja Ostrovičkog polja, Naselje: Turanj
potrebno je odraditi još najmanje desetak kampanja slič- Grad/općina: Sv. Filip i Jakov
noga intenziteta. Prva kampanja sustavnog terenskog Pravni status: Z-4010
pregleda Ostrovičkog polja donijela je sljedeće rezultate: Razdoblje: P
izrađena je GIS baza podataka koja će biti nadopunjavana Vrsta radova: podvodno istraživanje
tijekom budućih istraživanja, terenskih pregleda i iskopa-
vanja. Pronađen je arheološki materijal od neolitika do U srpnju 2017. obavljena je četvrta faza sustavnih pod-
20. st. i utvrđene su interesne zone za buduća istraživanja. vodnih istraživanja naselja iz srednjeg brončanog doba,
Na osnovi tih podataka ne može se reći da ijedna zona čiji arheološki ostaci leže u podmorju Pašmanskog kanala
upućuje na postojanje naselja ispod površine. Navedene između otočića Ričula i turanjske obale pod imenom
je podatke potrebno nadopuniti budućim terenskim pregle- Tukljača. Voditelj je bio dr. sc. Mato Ilkić, a njegov zamjenik
dima te geokemijskim i geofizičkim istraživanjima.
Ante Alajbeg
Summary
Research priorities of the Ostrovičko Polje field survey

were to record micro-location environmental evidence and
to obtain data for a spatial analysis from Otres surroun-
dings. Although our main interest was to look into medieval
remains, we have chosen a multiperiod approach in order
to yield the best results. The starting point was to locate
active and dry springs as well as raw materials, represen-
ting some of the essential subsistence resources. Artifacts
were found in almost every prospected polygon, but the
concentration of recovered finds varied significantly. Other
decisive variables include the degree of fragmentation,
type of finds, and chronology. The highest number of
the artifacts was clustered in the areas north of Crkvina,
Otres spring, and the Ridge. The first cluster, very near
to the excavation site, showed a scatter of finds that can
be directly connected to the excavated villa rustica and
recent agricultural activities. Moving away from the site, the
number of tegulae and potsherds turns noticeably smaller.
The surface of the polygons probably does not cover any
late antique building remains, but only points to their proxi-
mity. At the Otres spring area, we have encountered the
highest concentration of the finds in Izvor 2 polygon. At the
moment, we have no sufficient data to suggest the pre-
sence of a settlement on the very spot. It is safe to say
only that its numerous fragments of amphorae chronologi-
cally correspond to the villa facility. Therefore, this cluster Gornji dio kulturnoga sloja s keramikom, kostima i drvenim pilo-
occurred as a result of contemporary activities around both nima (foto: M. Parica)
606
Arheološki ostaci bedema iz srednjeg brončanog doba (foto: M. Parica)
dr. sc. Mate Parica, koji je obavljao i podvodno fotografira- drvenih pilona te popločenjem krupnijim amorfnim kame-
nje. U istraživanjima je sudjelovao i dr. sc. Dario Vujević. njem. Nakon skidanja tanjih naslaga pijeska i drugih prirod-
Tim djelatnicima Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru nih taložina s pomoću tzv. mamut-pumpi, u gornjem dijelu
u ovogodišnjoj kampanji velika je pomoć bila i studentica kulturnog sloju pojavilo se popločenje od krupnije lomljenog
Vinka Milišić. Znatnu logističku potporu pružio je mještanin kamenja nepravilnog oblika. Slijedi oko pola metra debeo
Turnja, Alan Mandić, ustupivši arheološkoj ekipi na ras- sloj, koji je sadržavao podosta keramike grublje fakture i
polaganje brod i kuću. Podvodna arheološka istraživanja s neujednačenim primjesama. Ulomci raznovrsnih posuda
provedena su zahvaljujući sredstvima Ministarstva kulture i tamno smeđe su i sivkaste boje. Pojedini primjerci proizve-
Općine Sv. Filip i Jakov. deni su vrlo slabim pečenjem. Prevladavaju neukrašeni
zaobljeni lonci, zdjele i šalice s ravnim dnom. Uobičajene
Kampanja 2017. uglavnom je bila usmjerena na sjeverni su ručke koje ponekad imaju i dekorativnu ulogu. Otkriven
dio potopljenog nalazišta gdje je, prema kazivanju nekih je jedan ulomak posude s jednostavnim ukrasom. Motiv se
mještana, sredinom prošloga stoljeća niz godina eksplo- sastoji od snopova urezanih crta. Osim mnogobrojne kera-
atiran pijesak pomiješan sa šljunkom, no prilikom detalj- mike, sloj je sadržavao i bioarheološke ostatke. Naime,
nog pregleda tog dijela morskoga dna nisu uočeni tragovi kosti ovaca, koza i goveda svjedoče o tome da se predli-
devastacije. Osim ponešto razasute keramike, na samome burnska zajednica intenzivno bavila i stočarstvom.
morskome dnu ležao je oveći ulomak žrvnja. To oruđe od Osim istraživanja niza sondi veličine 2x2 m u sjevernom
glačanog zrnatoga kamena s jednom zaravnjenom stra- dijelu, pregledan je i dokumentiran sjeveroistočni dio lokali-
nom za drobljenje zrnja upućuje na to da se tamošnja pred- teta. Riječ je o nevelikom području gdje se izvorno naselje iz
liburnska zajednica bavila i uzgojem žitarica. srednjeg brončanog doba spajalo s nekadašnjom obalom.
Prilikom sondiranja pronađena su arheološka svjedočan- Ondje je na morskom dnu dobro vidljiva konstrukcija od
stva, koja upućuju na to da je prapovijesna zajednica svoje deblje naslage krupnijega lomljenog kamena, između kojeg
naselje smjestila na središnji dio prirodno nataloženog ima i drvenih pilona. Zamijećen je i duži pravocrtan red
pijeska, sitnijega kamenja i ostalih sedimentnih naslaga građen od većeg i debljeg amorfnog kamena. Sve to upu-
te ga je širila nasipavanjem plitkog mora, i to zabijanjem ćuje na postojanje bedema, koji je bio podignut radi zaštite
607
Summary
In July 2017, the fourth phase of systematic underwater exca-

vation of a settlement from the Middle Bronze Age named
Tukljača, whose archaeological remains lie underwater in the
Pašman Channel between the islet of Ričula and the coast of
Turanj, was carried out. The campaign was mostly focused
on the northern part of the submerged site. The trenching
revealed archaeological evidence indicating that the original
prehistoric settlement was located in the central part of natu-
rally deposited sand and smaller rocks and expanded by fill-
ing up the shallow sea, installing wooden pylons and paving
with larger amorphous stones. After the removal of thinner
deposits of sand and other natural sediments, the top part
of the cultural layer revealed pavement with larger broken
stones of irregular shapes. What followed was a half-meter-
thick cultural layer with deeply rammed wooden pylons,
among which there was quite a bit of prehistoric pottery as
well as bones of domestic animals (goats, sheep, cattle). This
Ulomak keramičke posude s potkovičastom plastičnom dekoraci- campaign also included a survey and the documenting of
jom (foto: M. Ilkić) the northeastern part of the submerged site. There, already
on the seabed, a structure was identified, made of a thicker
naselja od potencijalne opasnosti s kopna. S obzirom na to layer of larger broken stones between which stand wooden
da ostaci te kamene konstrukcija leže u nešto plićem moru pylons. A somewhat longer rectilinear row built of larger and
(140 cm ispod današnje prosječne morske razine), kako bi thicker amorphous stones was also identified. All this points
se utvrdilo jesu li ti fortifikacijski arheološki tragovi uistinu bili to the conclusion that those are the archaeological remains
sastavni dio prapovijesnoga naselja, uzet je uzorak drve- of a rampart that was built to protect the settlement from
noga pilona radi radiokarbonske analize. Kao što se i moglo potential danger from the mainland. A sample of the wooden
očekivati, dobiven je datum sukladan onima iz prethodnih pylon was taken for radiocarbon dating. The results obtained
kampanja. Dakle, i on upućuje na srednje brončano doba. correspond to those from previous campaigns. Thus, this find
Potkraj ovogodišnje istraživačke kampanje pregledan je i too dates back to the Middle Bronze Age.
veći dio morskoga dna sa zapadne i sjeverne strane Ričula.
Ondje su uočeni ulomci pitosa i amfora. Na dnu je priku-
pljeno i ponešto razasute prapovijesne keramike, tamne
boje i grublje fakture. Također, pregledano je podmorje Redni broj: 330
između Ričula i Galešnjaka, gdje je između tih dvaju otočića Lokalitet: Otok Molat – uvala Pržine
zamijećen duži umjetan nasip od krupnijega kamena. Leži Naselje: Molat (otok Molat)
pravocrtno na dnu, na približnoj dubini između 5,5 i 6,5 m. Grad/općina: Zadar
Literatura Razdoblje: A
Vrsta radova: podvodno dokumentiranje
Čelhar et al. 2015 M. Čelhar, M. Ilkić, M. Parica, D. Vujević,
Ričul – underwater prehistoric site in Northern Dalmatia Od 5. do 12. listopada 2017. arheološki je istražen
(Croatia), in: Settlements, culture and population dynamics antički brodolom (izrada dokumentacije i 3D modela) u
in Balkan prehistory, Skopje, 13-14. 03. 2015. Abstracts of uvali Pržine na otoku Molatu. Istraživanje je financiralo
the oral and poster presentations, Skopje, 2015: 44.
Čelhar et al. 2017 M. Čelhar, M. Parica, M. Ilkić, D.
Vujević, A Bronze Age underwater site near the islet of
Ričul in northern Dalmatia (Croatia), Skyllis. Zeitschrift für
maritime und limnische Archäologie und Kulturgeschichte,
17 (2017), 1, 2017: 21 – 34.
Ilkić et al. 2015 M. Ilkić, M. Čelhar, M. Parica, D. Vujević,
Otočić Ričul, podmorje, HAG, 11/2014, Zagreb, 2015: 497,
498.
Ilkić et al. 2016 M. Ilkić, M. Čelhar, M. Parica, D. Vujević,
Otočić Ričul, HAG, 12/2015, Zagreb, 2016: 553 – 555.
Ilkić, Parica 2017 M. Ilkić, M. Parica, Otočić Ričul, pod-
morje, HAG, 13/2016, Zagreb, 2017.
Mato Ilkić
Mate Parica Pogled na nalazište
608
U planu istraživanja bila je izrada detaljne fotodokumenta-

cije za izradu 3D modela nalazišta. Prilikom pregleda usta-
novljeno je da se radi o građevnom materijalu (uglavnom
tegule i imbreksi). Prilikom vizualnog pregleda nisu uočeni
ostaci kronološki osjetljivog keramičkog materijala ni pečati
na tegulama koji bi mogli sugerirati njegovo podrijetlo i
dataciju. Sam lokalitet nije istraživan ni registriran kao
kulturno dobro, pa bi bila poželjna njegova zaštita, što je
i predloženo nadležnom Konzervatorskom odjelu u Zadru.
Za snimanje je odabran najgušći dio tereta te su na krajnje
točke zabijene šipke i razvučen konop. Na taj način dobi-
vena su četiri kvadranta, koja su snimljena svaki posebno.
Unutar kvadranata razmještene su fototočke, trasirke i
kutnik za georeferenciranje. Lokalitet je snimljen na više
načina (fotografija, video) i na taj način dobiven je niz foto-
grafija s preklapanjima, s pomoću kojih je, nakon obrade u
Trasirka i fototočke programu Agisoft Photoscan, dobiven 3D model.
Dušanka Romanović
Summary
In October 2017, an archaeological survey of an ancient

shipwreck (the production of documentation and a 3D
model) was carried out in the Pržine cove on the island of
Molat. These are the remains of the best-preserved ship-
wreck with a cargo of tegulae and imbrexes in the Croatian
part of the Adriatic. The site is located at the depth of only
4 m. The inspection did not reveal any remains of chrono-
logically-sensitive ceramic material or seals on the tegulae
that could suggest its origin and dating.
Redni broj: 331

Lokalitet: Otok Pašman – Banj, Mrljane, Pašman
Naselje: Banj, Mrljane, Pašman
Grad/općina: Pašman
Pravni status: –
Razdoblje: A?
Vrsta radova: podvodno rekognosciranje
Godine 2017. rekognoscirana su tri područja na sjevero

istočnoj obali Pašmana, na temelju pregleda obalnog pojasa
Ortofoto mozaik lokaliteta
Ministarstvo kulture. Trajalo je osam dana, a voditeljica je

bila Dušanka Romanović, dipl. arheo. (ronilac R***), kusto-
sica Arheološkog muzeja Zadar.
U uvali Pržine, na otoku Molatu (44°13’30,20’’ N/14°52’7,56’’

E), nalaze se ostaci najbolje sačuvanog brodoloma s tere-
tom tegula i imbreksa na hrvatskom dijelu Jadrana. Riječ
je pretežito o kalcificiranim nalazima, koji su završili u plit-
kome moru. Lokalitet se nalazi na svega 4 m dubine, a
teret je rasut na površini od cca 20x20 m (400 m2). Mol u Banju
609
Gruba keramika u podmorju Banja Strukture u moru južno od grada Pašmana
se pruža okomito na današnji mol, a na suprotnom kraju

završava pod pravim kutom, čineći pravokutnu strukturu s
današnjim molom. Prilikom pregleda utvrđena je prisutnost
grube antičke keramike u manjim količinama, kao i ulomci
tegula i imbreksa.
Na području općine Mrljana, na temelju podvodnog pre-
gleda uvale utvrđene su pravilne strukture rasutog kamena
na istočnoj i zapadnoj strane uvale. Na zapadnoj strani uvale
utvrđena je pravokutna formacija rasutog kamenja, koja je
spojena s današnjim molom, dok je s istočne strane uvale
utvrđena mreža zidova koja se nastavlja na manju porpo-
relu i dio je mogućeg maritimnoga gospodarskog sklopa.
Nalazi nisu uočeni, a strukture su snimljene iz zraka.
Na području općine Pašman, nasuprot otočića Muntana,
na temelju podvodnog pregleda uvale utvrđene su pravilne
strukture paralelno s obalom, sačuvane u dosta lošem
Zapadna strana uvale u Mrljanima stanju. Nisu uočeni nalazi.
Dino Taras
Summary
In 2017, the reconnaissance of three areas on the north-

eastern coast of Pašman was conducted. In the area of the
Banj municipality, a regular structure of loose rocks was
identified, extending perpendicularly to the present-day
pier, and ending at the opposite end at a right angle, thus
forming a rectangular structure with the present-day pier.
An underwater survey revealed the presence of ancient
pottery, as well as fragments of tegulae and imbrexes. In
the area of the Mrljana municipality, a survey of the cove
revealed regular structures of loose stones on the eastern
and western sides of the cove. On the western side of the
cove, a rectangular formation of loose stones was iden-
Istočna strana uvale u Mrljanima tified, which is connected to the present-day pier, while
the eastern side of the cove revealed a network of walls
u pregledniku ARKOD. Voditelj radova bio je Dino Taras, extending to the smaller breakwater, which is perhaps part
viši kustos, iz Odjela podvodne arheologije Arheološkog of a maritime outbuilding complex. No finds have been
muzeja Zadar. identified. In the area of the Pašman municipality, opposite
the islet of Muntan, a survey of the cove revealed regular
Na području općine Banj prilikom povodnog pregleda structures parallel to the coast, preserved in a rather poor
utvrđena je pravilna struktura od rasutog kamenja, koje condition. No finds have been identified.
610
Redni broj: 332 su od Jurice Vučetića, lokalnog ronioca na dah i povjesničara

Lokalitet: Otok Vir – Škrline, podmorje amatera, koji proučava materijalna svjedočanstava Drugog
Naselje: Vir svjetskog rada u virskom podmorju. Prema njegovim spozna-
Grad/općina: Vir jama, u blizini lokacije novog kanalizacijskog ispusta trebali su
Pravni status: – se nalaziti ostaci željezne olupine iz navedenog razdoblja.
Razdoblje: NV, SD Prvoga dana teren je pregledan s pomoću panoramskog
Vrsta radova: podvodno rekognosciranje dubinomjera (Portable Side Scan Sonar DE340D, radne
frekvencije 340 kHz, Chirp Digital). Cilj snimanja bio je
Od 31. kolovoza do 2. rujna 2017. rekognoscirano je pod- panoramski prikaz morskoga dna, kako bi se lakše uočile
morje područja planirane gradnje novog sustava odvodnje potencijalne arheološke anomalije. Sljedećeg dana obav-
i pročišćavanja otpadnih voda na otoku Viru. Na zamolbu ljen je planiran ronilački pregled terena do dubine od 14 m,
Instituta IGH – podružnica Split, Odjel za arheologiju tijekom kojeg su provjerene uočene anomalije, a na širem
Sveučilišta u Zadru, u suradnji s Ronilačkim centrom Foka području trase, na dubini od 14,2 m otkriveni su potpuno
iz Šimuna na otoku Pagu i Ronilačkim klubom Sveučilišta u korodirani i raspadnuti ostaci trupa njemačkog bojnog
Zadru ZADRON, sustavno je pregledao podmorsku trasu, broda iz Drugog svjetskog rata. U neposrednoj blizini
s ciljem pravodobnog otkrivanja kulturnih dobara, koja bi uočen je i ostatak pramca, za koji se na osnovi dobivenih
mogla biti ugrožena realizacijom projekta. informacija već pretpostavljalo da se nalazi u blizini.
Osim ostataka njemačke olupine, na dubini od 19,7 m
Arheološki je rekognosciran prostor od uvale Srpljice do prvih uočena je jedna oštećena keramička posuda koja vjero-
kuća na rtu Pedinki, ispod kopnenog područja koje se naziva jatno pripada srednjem vijeku ili ranom novom vijeku. Na
Škrline. Zona pregleda obuhvaćala je površinu širine 900 m od dubini od 21 m nalazio se ulomak grla jedne rimske amfore,
obale, do dubine od 60 m. S obzirom na to da prostor predviđen a na dubini od 21,4 m ulomak dna druge rimske amfore.
za radove dosada nije arheološki istražen, u dostupnoj litera- Riječ je o ulomcima bez veće arheološke vrijednosti, koji
turi i arhivskoj dokumentaciji nije bilo podataka koji bi se mogli ne pripadaju istom predmetu ni jednom jedinstvenom nala-
iskoristiti za planiranje radova. Korisne informacije dobivene zištu te ne leže na samoj trasi podmorskog ispusta.
Rekognoscirano podmorje od uvale Srpljice do rta Pedinke (pod- Korodirani ostaci njemačke olupine iz Drugog svjetskog rata (foto:
loga: preglednik.arkod.hr) V. Dorušić)
Trasa snimanja panoramskim dubinomjerom Ravno dno srednjovjekovne ili novovjekovne posude (foto: V. Dorušić)
611
Sukladno vremenskim prilikama, trećega dana organiziran je

sustavan ronilački pregled do dubine od 14 m, a također i
pregled čitava šireg područja trase kanalizacijskog ispusta,
tijekom kojih nisu uočeni nikakvi arheološki nalazi. Osim toga,
na morskom dnu nisu uočene ni anomalije koje bi mogle upu-
ćivati na arheološke nalaze te je zaključeno da nema potrebe
za probnim istraživanjem, kojim bi se zadiralo u morsko dno.
Ostaci olupine njemačkog bojnog broda, koji ne leže na
samoj trasi podmorskog ispusta, nemaju veće arheološke
vrijednosti jer je riječ o nakupinama izrazito korodiranog
materijala koji nije moguće zaštititi od daljnjeg propadanja.
Osim toga, riječ je o građi koju nije moguće iskoristiti ni za
podmorsku prezentaciju radi razvoja ronilačkog turizma, jer
je u pitanju neatraktivna ronilačka lokacija koju raspadnuta
olupina ne čini nimalo zanimljivijom.
Uzimajući u obzir navedene činjenice, s naglaskom na poda-
tak da se ni jedan od uočenih predmeta ne nalazi izravno na
trasi podmorskog kanalizacijskog ispusta, pretpostavljeno je
da nema zapreke za gradnju planirane infrastrukture.
Irena Radić Rossi
Summary
Considering the planned construction of a new drainage

and wastewater treatment system on the island of Vir, a sys- Rekognoscirano područje
tematic inspection of its submarine route was performed.
Archaeological survey was carried out between August
and September, in the area from Srpljica bay to the first
houses on Cape Pedinka, in front of the area called Škrline.
The surveyed zone covered an area 900 m wide from the
shore, to the depth of 60 m. On the first day, the terrain was
surveyed by Side Scan Sonar (Portable Side Scan Sonar
DE340D, operating frequency 340 kHz, Chirp Digital). The
next day, a diving survey was performed, during which
completely corroded and disintegrated remains of the hull
of the German battleship from World War II were discov-
ered. They were lying in the wider area of the route, at a
depth of 14.2 m. In the immediate vicinity, the rests of the
bow of the same battleship were also noticed. In addition
to the remains of a German wreck, at a depth of 19.7 m,
the bottom of a medieval or early modern ceramic vessel
was observed. At a depth of 21 m, there was a fragment of Ulomak ručke amfore
the neck of a Roman amphora, and at a depth of 21.4 m
a fragment of the bottom of another Roman amphora. The molova. Voditelj radova bio je Dino Taras, viši kustos, iz
fragments were not of greater archaeological value. They Odjela podvodne arheologije Arheološkog muzeja Zadar.
did not belong to the same object, nor to a single site, and
did not lie on the route of the planned infrastructure. Podvodnim arheološkim pregledom obuhvaćena je obalna
linija zajedno s molovima, u dužini od oko 660 m, počevši
od južnog mola u Petrčanima. Nije ustanovljeno postoja-
nje bilo kakvih arheoloških struktura ili nalaza uz obalni
Redni broj: 333 dio u zoni zahvata, dok su pojedinačni fragmenti keramike
Lokalitet: Petrčane – podmorje (ulomak ručke amfore, ulomak tegule, ulomak majolike)
Naselje: Petrčane nađeni na širem i dubljem području izvan zone zahvata.
Grad/općina: Petrčane
Pravni status: – Dino Taras
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: podvodno rekognosciranje Summary
Godine 2017., tijekom dva dana rekognoscirana je lučica In 2017, the harbor and pier in Petrčani were reconnoi-
i mol u Petrčanima radi planirane gradnje nove marine i tred for the construction of a new marina and piers. No
612
archaeological structures or finds along the coastal part

in the surveyed area have been identified, while individual
pottery fragments (amphora handle fragment, tegula frag-
ment, maiolica fragment) were found in a wider and deeper
area outside the surveyed area.
Redni broj: 334

Lokalitet: Podmorje Premude – brod SMS Szent Istvan
Naselje: Premuda (otok Premuda)
Grad/općina: Zadar
Pravni status: Z-67
Razdoblje: SD
Olupina potonulog bojnog broda SMS Szent Istvan, pokretni nalazi
Od 3. do 17. lipnja 2017. organizirana je ekspedicija na (foto: D. Gorički)
olupinu broda SMS Szent Istvan, s ciljem stručnog uviđaja
i procjene propadanja olupine, a tom su se prilikom poku- stota obljetnica potonuća broda i tragedije, ovogodišnja je
šale skinuti stare ribarske mreže s krme broda kako bi se ekspedicija bila priprema za tu obljetnicu.
oslobodila kormila i vijci te kako bi bila izrađena popratna Glavni cilj ekspedicije bio je pokušati ukloniti ribarske
dokumentacija. Zaštitne arheološke radove organizirao je mreže koje su prekrivale olupinu, što je jednim dijelom i
Hrvatski restauratorski zavod, Odjel za podvodnu arhe- uspješno obavljeno. Uklonjene su mreže s vijaka i kormila,
ologiju, u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova, koji predstavljaju najprepoznatljivije i najimpozantnije dije-
Ronilačkim centrom Specijalne policije iz Malog Lošinja i love olupine jer ih je prilikom zarona najlakše uočiti. Naime,
tvrtkom DragorLux iz Zagreba. Voditelj programa bio je Igor olupina broda leži na morskome dnu, s kobilicom prema
Miholjek, a u istraživanju su sudjelovali Dražen Gorički, površini. Za ostale dijelove olupine prekrivene mrežama
Bruno Kuzmanić, Danijel Frka, Damir Banković, Leo Lušić, napravljena je procjena metoda i tehnika kojima bi se na
Vedran Dorušić, Đani Iglić, Ivan Miloš, Tomislav Vugrin, adekvatan način mogle ukloniti preostale mreže.
Tomislav Vugrin, Saša Lenac, Nikša Turk, Uroš Jelić, Prilikom stručnog uviđaja primijećeno je da se ispod krme-
Boris Gašević, Miklos Tamas, Jaroka Árpád, Czako Adam, nog dijela broda, na glavnoj palubi poviše admiralskog
Farkas Zsolt, Horváth Szilárd, Marco Valenti, De Zuani salona, nalazi novonastala veća rupa. Ta rupa nije primije-
Stefano, Andrej Uvodic, Peter Slokan, Armando Jorge ćena prije, na što upućuju i nalazi prikupljeni na tom dijelu.
Correia Soares Ribeiro, Victor Alfred Judith Verlinden, Naime, kroz tu su rupu iz broda na dno ispali različiti pred-
Alfarei Phillip. Investitor programa bila je tvrtka DragorLux meti brodske opreme i osobnih stvari (brodska rasvjeta,
iz Zagreba. tanjuri, boce, cipele i dr.). Iako u planu nije bilo vađenje
pokretnih predmeta, odlučeno je da se to ipak napravi kako
Austrougarski brod SMS Szent Istvan potonuo je 1918., bi se spriječila krađa i devastacija. Svi izvađeni predmeti bit
nakon što ga je u blizini otoka Premude pogodio torpedo s će restaurirani u Hrvatskom restauratorskom zavodu.
talijanskog torpednog čamca. Tom je prilikom poginulo 89
mornara i članova posade, od kojih 35 Hrvata. Za Austro- Igor Miholjek
-Ugarsku Monarhiju potonuće bojnog broda značilo je velik
gubitak, dok Talijani i danas slave dan potonuća kao Dan Summary
ratne mornarice. S obzirom na to da se za godinu dana bliži
In June 2017, an expedition was made to the wreck of SMS
Szent István (His Majesty’s Ship Saint Stephen), with the
aim of carrying out an expert investigation and assessment
of the wreck’s deterioration. On that occasion, an attempt
was made to remove the old fishing nets from the ship’s
stern in order to free the rudders and screws and prepare
the accompanying documentation. The Austro-Hungarian
ship SMS Szent István sunk in 1918 after being hit by a
torpedo from an Italian torpedo boat near the island of
Premuda. On that occasion, 89 sailors and crew members
died, 35 of them Croats. Given that the hundredth anni-
versary of the sinking of the ship and the tragedy will be
marked next year, this year’s expedition was a preparation
for that anniversary.
During the inspection, a newly formed larger hole under
Olupina potonulog bojnog broda SMS Szent Istvan, unutrašnjost the ship’s stern was identified. That hole was not noticed
broda s granatama (foto: D. Gorički) earlier, as evidenced by the finds found in that part. Various
613
items of ship’s equipment and personal belongings (ship Nadzor je obuhvaćao sam zemljani humak na kojem je gra-
lighting, plates, bottles, shoes, etc.) fell out of the ship to đena crkva (k.č. 1647), poljski put zvan Put Vrila (k.č. 1427),
the bottom through that hole. Those items were removed širine 4-5 m, koji se pruža sjeverozapadno od uzvisine na
to prevent theft and devastation. kojoj je sagrađena crkva, te rubni jugoistočni dio parcele
(k.č. 1426), na dijelu koji graniči s Putom Vrila.
Najviša točka humka, koja se nalazi uz južni bočni zid crkve,
viša je za 2,60 – 2,70 m u odnosu na niveletu Puta Vrila,
Redni broj: 335 koja se od svog početka na jugozapadu u dužini od 70-ak m
Lokalitet: Privlaka – Sv. Vid prema sjeveroistoku pruža na 18,252 – 18,359 m n. v.
Naselje: Privlaka Iskop za postavljanje energetskog kabela za rasvjetu crkve
Grad/općina: Privlaka imao je više dionica. Rovovi su bili široki 15 cm i iskopavani
Pravni status: P-5420 su strojem koji izbacuje zemlju, ali ne lomi kamen. Kopane
Razdoblje: P, A, SV su i tri manje sonde (Iskop 1 – 3) četvrtastog oblika, u koje
Vrsta radova: arheološki nadzor je umetnut po jedan reflektor sa svojom konstrukcijom.
Prva dionica iskopa bila je rov u obliku obrnutog slova C i
Dana 12. i 13. listopada 2017. trajao je arheološki nadzor protezala se rubnim zapadnim dijelom humka. Tu su dio-
iskopavanja za polaganje energetskog kabela za rasvjetu nicu činile i tri spomenute sonde (Iskop 1 – 3), dvije isko-
crkve sv. Vida u Privlaci (k.č. 1426, 1427 i 1647, k.o. pane na rubovima obrnutog slova C, prva na sjeveru, treća
Privlaka). Stručna voditeljica nadzora bila je mr. sc. Majda na jugu, a druga po sredini tog rova lučnog oblika (zapad).
Dadić, dipl. arheo., kustosica u Muzeju ninskih starina Iskop 1 (sjever) bio je dimenzija 60x60 cm, dubine 63 cm
Arheološkog muzeja Zadar, a zamjenik voditeljice Kristian od zemljine površine. Iskop 2 (zapad) dimenzija 54x60 cm,
Hazoš, mag. arheo., stažist u Muzeju ninskih starina dubine 50 cm od zemljine površine i Iskop 3 (jug) dimenzija
Arheološkog muzeja Zadar. Terensku dokumentaciju 65x70 cm, dubine 50 cm, od zemljine površine. Iskop 1 bio
izradili su Robert Maršić, dokumentarist, i stažist Štefan je 12 m udaljen od sjevernog zida bočnog zida crkve, Iskop
Štivičić, mag. pov., obojica iz Dokumentacijskog odjela 2 bio je udaljen 14,2 m od pročelja crkve, a Iskop 3 udaljen
Arheološkog muzeja Zadar. Investitor radova bila je Općina je 12 m od južnog bočnog zida crkve. Između Iskopa 1, 2 i
Privlaka, a izvođač Beato signal d.o.o. iz Buja. 3 iskopani rov bio je širok 15 cm i dubok 20 – 30 cm.
Dionica rova između iskopa 1 i 2 bila je dugačka 24 m. Od
Nadzirana lokacija nalazi se sa sjeverne strane ceste, koja sjeverozapadnog ugla crkve lučna putanja rova bila je uda-
vodi od Nina prema Viru (nova izmještena dionica državne ljena 11,20 m. Iskop relativne dubine 30 cm sastojao se
ceste D306) i obuhvaća bliži i nešto dalji okoliš srednjo- od rahle crvenkastosmeđe zemlje. Na poziciji 2,5 m sjeve-
vjekovne crkve sv. Vida. Crkva je jednobrodna građevina rozapadno od iskopa 1 pronađen je jedan kamen nepra-
dimenzija 11,35x5,45 m, s polukružnom apsidom na istoku, vilnog oblika, dimenzija 7x12 cm. Na udaljenosti 2 – 3 m
koja se ne izdvaja od crkvene lađe. Građena je na uzvisini sjeveroistočno od iskopa 2 nije se moglo kopati dublje od
ovalnog oblika, dimenzija 28x39 m, koja je vjerojatno nastala 20 cm jer se pojavio tvrd naboj. Na tom dijelu dionice izva-
u prapovijesti. U literaturi se spominje da se na prostoru oko đena je manja količina nepravilnog kamenja, ali i dva ploča-
crkve nalazi groblje (Belošević 1980: 70; Brusić 1973: 435; sta kamena – jedan dimenzija 17x17 cm, debljine 4,5 cm,
Bianchi 1879: 178), što je potpuno očekivano jer je Sv. Vid drugi dimenzija 13x20 cm i debljine 4 cm. Ondje je prona-
bio župna crkva sela Kupara (Brusić 1973: 434; Kolanović đen jedan ulomak amfore(?) crvenkastosmeđe boje, finije
1969: 513 bilješka 101), od kojeg je kao spomen ostao obliž fakture, jedan ulomak imbreksa narančastosmeđe boje i
nji toponim Kupare (Bianchi 1879: 178, 267), koji se odnosi jedan manji atipičan rimski(?) keramički ulomak crvenka-
na područje istočno i sjeveroistočno od crkve sv. Vida. stosmeđe boje, dimenzija 3x4 cm te debljine 0,5 cm.
Pogled na položaj arheološkog nadzora sa sjeverozapada (foto: Pogled na položaj arheološkog nadzora s jugozapada (foto: M.
M. Dadić) Dadić)
614
temeljna stopa(?) zida pročelja, u širini od 55 cm do proče-

lja. Rov je bio udaljen 60 cm južno od prilaznog stubišta
jer je stroju trebalo prostora za iskop te nije bilo moguće
kopanje uza zid. Na svom krajnjem istočnom dijelu iskop je
u dužini od 3 m bio žućkastosmeđe boje pijeska i pjeskovit,
s vidljivim sitnim kamenjem. U tom je dijelu izvađen samo
jedan neobrađen kamen srednje veličine, i to na udaljeno-
sti od 3,5 m od pročelja prema zapadu. Nakon toga iskop
je ponovo poprimio crvenkastosmeđu boju, a zemlja je bila
crvenkastosmeđa i rahla.
Treća je dionica počinjala 5 m sjeveroistočno od Iskopa 2
te se pružala prema sjeverozapadu do parcele na k.č. 1426
u dužini od 9 m, i tom je prilikom presjekla cijelu širinu Puta
Vrila, te zatim pod pravim kutom skrenula prema jugoza-
padu u dužini od 38 m, do spoja s postojećim razvodnim
ormarićem za struju, koji se nalazi uz spoj Puta Vrila i
Virskog puta (sa sjeveroistočne strane Virskog puta). Rov
je bio širok 15 cm te dubok 50 cm na jugozapadu i 40 cm
na sjeveroistoku. Rov dužine 38 m, smjera jugozapad-sje-
Tlocrt položaja arheološkog nadzora, s naznačenim dionicama veroistok, na krajnjem je jugozapadnom dijelu od Puta Vrila
iskopa (izradili: R. Maršić i Š. Štivičić) bio udaljen 2,5 m. Jugozapadna polovica iskopa tog rova
sastojala se od crvenkastosmeđe zemlje, koja u sebi ima
Od Iskopa 2 nastavljeno je pravocrtno iskopavanje dionice jako puno vidljivih bijelih tragova korijenja trske(?). Druga
rova prema jugoistoku, u dužini od 16,5 m, zatim se rov pod je polovica iskopa prema sjeveroistoku bila puna recentne
tupim kutom nastavio kopati pravocrtno u dužini od 11,40 m građevne šute (npr. crijep s oznakom nekadašnje Tvornice
prema istoku do spoja s Iskopom 3. Ukupna dionica rova od opeke „Branko Štulićˮ Nin). Rov dužine 9 m, koji se pružao
iskopa 2 do iskopa 3 iznosila je 27,9 m. Oko 5-10 m jugo- od Iskopa 2, dijelom je presjekao cijelu širinu Puta Vrila te
istočno od iskopa 2 pronađena je manja količina nepravil- se na parceli na k.č. 1426 spojio s rovom dužine 38 m, a u
nog kamena dimenzija 17x15 cm, debljine 8 cm i dimenzija iskopu je imao čistu crvenkastosmeđu zemlju.
5x10 cm, te manje neobrađeno kamenje. Ukupna količina Prilikom radova pokraj crkve sv. Vida, na k.č. 1426, 1427
nepravilnog kamena ne prelazi 4 – 5 komada. Na istoj i 1647, k.o. Privlaka, iskopano je oko 6 m³ zemlje i nešto
dionici, 5,5 m jugoistočno od iskopa 2 pronađen je i jedan kamenja.
komad ljudske(?) kosti. Na dijelu gdje se nailazilo na kame-
nje rov je kopan do dubine od 20 cm. Zemlja na sjeveroza- Literatura
padnoj trećini bila je rahla i crvenkastosmeđe boje, zatim
na dijelu gdje se pojavljuje kamenje nešto više smeđa, kao Belošević 1980 J. Belošević, Materijalna kultura Hrvata od
i prema dijelu dionice koja zakreće prema istoku. Na kraj- 7.-9. stoljeća, Zagreb, 1980.
njem istočnom dijelu rova prilikom kopanja prema Iskopu 3 Bianchi 1879 C. Federico Bianchi, Zara Cristiana, vol. II,
pronađen je recentan otpad (limenka riblje konzerve). Zadar, 1879.
Iskopi 1 i 2 sastojali su se od rahle crvenkastosmeđe Brusić 1973 Z. Brusić, Privlaka kod Zadra, arheološko-
zemlje. Na profilima Iskopa 1 i 2 vidjeli su se bijeli tragovi topografski podaci, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 20,
od korijenja bilja. Nije bilo arheoloških nalaza. U Iskopu 3 Zadar, 1973: 419 – 446.
prilikom kopanja uz sjeverni profil, na relativnoj dubini od Kolanović1969 J. Kolanović, Zbornik ninskih isprava od
20 cm pronađen je kamen nepravilnog oblika, dimenzija XII - XVII stoljeća, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 16/17,
20x15 cm, na kojem je bio ulomak krovnog crijepa žućka- Zadar, 1969: 485 – 528.
ste boje. Kamen je uklonjen jer nije bio dio neke arhitekton-
ske forme. U zapadnom profilu Iskopa 3, na dubini od 30 Majda Dadić
cm ispod zemljine površine pronađen je rubni dio rimske
tegulae narančaste boje. Oba su ulomka i imbreksa i tegule Summary
fotografirani i odbačeni na terenu. Boja zemlje u Iskopu 3
bila je za nijansu tamnije boje negoli u prethodnim dvama In October 2017, archaeological supervision of the excava-
iskopima. tion for the laying of the power cable for lighting the Church
U dogovoru s konzervatorima, površina prapovijesnog of St. Vitus in Privlaka was carried out. The surveyed area
humka iz smjera Iskopa 2 na zapadu, do istočne strane is located on the north side of the relocated section of
prema pročelju crkve, prekopana je u obliku rova širine state road D306 that leads from Nin to Vir. It included the
15 cm i dubine 30 cm. Rov (dug nešto manje od 14 m) immediate and slightly wider surroundings of the medieval
kopan je sa svrhom dovođenja kabela za provođenje struje church of St. Vitus, which was built on a prehistoric mound.
u unutrašnjost crkve. Bio je udaljen od južnog rubnog dijela The trenches for the laying of the power cable for lighting
stubišta crkve 60 cm, a od pročelja crkve 55 cm. Nije se the church were dug along the outer edge of the prehistoric
moglo kopati do pročelja crkve, iako je bilo planirano, jer je mound, partly encroaching on its surface, and the digging
prilikom kopanja odmah ispod zemljine površine pronađena also extended beyond the dimensions of the mound. In
615
the peripheral area of the mound, two Roman pottery frag- Grgurić, dipl. arheo., dr. sc. Mato Ilkić i dr. sc. Mate Parica,
ments, one fragment of a Roman tegula and two fragments svi s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru te Nera
of Roman imbrexes, as well as one piece of human bone Šegvić, mag. arheo. Sredstva za ovogodišnja geodetska
were found. snimanja osigurana su unutar projekta RED – Roman
Economy in Dalmatia: production, distribution and demand
in the light of pottery workshops (HRZZ IP-11-2013-3973).
Redni broj: 336 Između 2009. i 2013. u uvali Plemići, na prostoru između
Lokalitet: Rtina – Uvala Plemići poluotočića Ljubljane i Rtine (podno Ljubačke kose i gra-
Naselje: Rtina dine Venac), unutar erodiranog profila uz samu morsku
Grad/općina: Ražanac obalu uočene su veće nakupine ulomaka keramike, dijelovi
Pravni status: Z-1335 struktura keramičarskih peći, prepečeni i deformirani kera-
Razdoblje: A mički nalazi te zapečeni slojevi zemlje i luga. Prilikom više-
Vrsta radova: geodetsko snimanje godišnjih sustavnih terenskih pregleda i podvodnih rekog
nosciranja, koja su proveli Mato Ilkić, Mate Parica i Zdenko
U lipnju 2017., radi dokumentiranja postojeće arheo- Brusić s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, utvrđeno
loške situacije u uvali Plemići (Rtina, općina Ražanac), je da spomenuti pokretni nalazi na žalu i u erodiranom
geodetski su snimljeni ostaci antičkih zidova na prostoru profilu te strukture zidova na priobalju, kao i dva paralelna
gospodarskog kompleksa s keramičarskom radionicom. lučka pristaništa u podmorju, pripadaju jednom ruralnom
Stručna voditeljica istraživanja bila je Goranka Lipovac antičkom gospodarskom kompleksu, unutar kojeg se nalazi
Vrkljan, a zamjenica Ana Konestra, obje iz Instituta za keramičarska radionica. Radionici u uvali Plemići mogu se
arheologiju, Zagreb. U stručnu su ekipu bili uključeni Maja pripisati i nalazi dvaju pečata MVTTIEN i EX.OF.L.TETTI.
DESEDES, čija je interpretacija u ovom trenutku dvojbena, i
to u kontekstu vlasništva zemljišta – zakupa radionice.
Ovogodišnja su geodetska snimanja obuhvatila snima-
nje i izradu fotoskica očuvane strukture priobalnih antičkih
zidova. Zbog djelovanja snažnih erozija koje su tijekom
samo nekoliko posljednjih desetljeća znatno utjecale na
izmjenu krajolika, stratigrafski se očuvao samo dio zidova
(vidljivi u presjeku erodiranog profila), dok je većina ostalih
arhitektonskih struktura negirana, posebno na prostoru žala.
Tijekom jednodnevne kampanje snimljeni su očuvani dije-
N
lovi antičkog zida (u dužini od cca 15 m), koji se, zapadno

od antičkog natkrivenog kanala otkrivenog 2013., proteže u
smjeru sjeveroistok-jugozapad, usporedno s obalnim poja-
som. Najočuvaniji segment zida gotovo „izlaziˮ iz erodiranog
profila. Građen je od lomljenog kamena povezanog žbukom
te ispunom između dvaju lica, debljine 2 m. Zbog prethodno
spomenutih erodivnih procesa u cijeloj dužini prostiranja
zida, njegova je struktura nejednako očuvana. Djelomično
se uočavaju znatna urušenja (rasute strukture) ili pak suže-
nja (prošupljene strukture). Uz taj su zid uočene i tri zidne
istake, njegovi podupirači (kontrafori) bočnih pritisaka sila,
koji se povezuju s uzdužnim zidom u smjeru žala. Njihova
širina varira između 1,8 m i 2,2 m, ovisno o stanju očuvano-
sti. Struktura podupirača u potpunosti je istovjetna strukturi
glavnog uzdužnog zida, tj. građeni su od lomljenog kamena
povezanog žbukom te s ispunom između dvaju lica. Tlocrtna
i morfološka analiza suodnosa uzdužnog zida i njegovih
podupirača upućuje na njihovu istovremenost, odnosno
pripadnost istoj građevini. S obzirom na nalaze kontrafora,
uzdužni je zid imao funkciju vanjskog zida građevina. Na
temelju tek preliminarno prikupljenih podataka i geodetskih
0.00 25.00 50.00 m
Institut za arheologiju
snimki, moguće je pretpostaviti da opisani ostaci zidova na
Sveučilište u Zadru - Odjel za
arheologiju
središnjem dijelu uvale Plemići pripadaju jednom većem gra-
Lokalitet: Uvala Plemići đevinskom objektu s još nejasnim tlocrtom (osim vanjskog
zida) i nejasnom namjenom, moguće skladišnom, unutar
gospodarskog kompleksa s keramičarskom radionicom.
Dosadašnji rezultati terenskih pregleda i probnih podvod-
17. lipanj, 2017.
Uvala Plemići, položaj vidljivih ostataka arhitekture (izrada: M. nih sondiranja uputili su na niz novih podataka kojima je, u
Grgurić) ovom stupnju istraženosti, moguće definirati tek neka opća
616
municipality), a geodetic survey of the remains of ancient

walls was carried out in the area of the outbuilding complex
N with a pottery workshop. In several campaigns over the
past years (2009–2013), the existence of two harbor docks
and a water channel built of tegulae and rock was estab-
lished. In the same period, an eroded profile of the site was
discovered, right along the seashore, within which several
layers with a significant amount of ceramic waste, baked
and deformed ceramics, parts of a ceramic kiln and layers
of baked earth and ash were preserved. An additional
2.00 m
argument confirming the existence of a ceramic workshop

1.00
within a rural complex in the cove are the findings of tegu-
lae marked with a seal, whose inscription testifies to the
0.50
0.00
0.00 0.50 1.00 2.00 m
workshop’s existence.
Sveučilište u Zadru - Odjel za
arheologiju
Lokalitet: Uvala Plemići
lipanj, 2017.
Ortogonalna snimka uzdužnog zida i njegovih podupirača (izrada: Redni broj: 337
M. Grgurić) Lokalitet: Slivnica – Lergova gradina
Naselje: Slivnica (Gornja)
Grad/općina: Posedarje
Razdoblje: P
Profil
Od 20. listopada do 23. prosinca 2017. trajala su prva

Očuvani dijelovi arhitekture u strukturi profila (snimka/crtež: M. probna arheološka istraživanja na Lergovoj (Oraškoj) gra-
Gregurić, N. Šegvić) dini, smještenoj poviše sjevernog ruba Gornje Slivnice, oko
20 km sjeveroistočno od Zadra. Lokalitet su istražili djelatnici
obilježja arheološkog krajolika ruralnog gospodarskog Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, doc. dr. sc. Mato
kompleksa u Plemićima. U nemogućnosti sustavnih istraži- Ilkić (voditelj istraživanja) te doc. dr. sc. Martina Čelhar
vanja uvale Plemići, nova saznanja o prostornom uređenju (zamjenica). U istraživanjima je sudjelovala i Maja Grgurić,
bit će nadopunjena budućim planiranim transdisciplinarnim diplomirana arheologinja. Stručnoj i tehničkoj ekipi poma-
nedestruktivnim metodama, posebno geoarheološkim ispi- galo je i osam studenata arheologije. Prva probna arheo-
tivanjima i geofizičkim snimanjima. loška istraživanja u cijelosti je financirao mještanin Turnja,
Alan Mandić.
Literatura
Lergova gradina, s površinom od približno 3 hektara, pripada
Ilkić 2013 M. Ilkić, Uvala Plemići između Rtine i Ljupča, liburnskim gradinskim naseljima srednje veličine. Gradina
u: 50 godina Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru dominira na okolnom krševitom terenu, s najvišim vrhom od
(Katalog izložbe), Zadar, 2013: 52, 53. 268 m n. v. Kontrolira Velebitski kanal, a s nje je moguća i
Juras, Jurković Pešić 2016 I. Juras, F. Jurković Pešić, vizualna komunikacija s nizom sjevernodalmatinskih gradin-
Tegule s pečatom iz antičke zbirke arheološkoga muzeja skih naselja, poput Cvijine gradine i Nadina na jugoistoku
Zadar, Diadora, 30, Zadar, 2016: 31 – 76. te Gradine poviše Sv. Trojice i Ljubljane kod Ljupča na sje-
Lipovac Vrkljan et al. 2017 G. Lipovac Vrkljan, A. verozapadu. Dijelom je opasana markantnim, tzv. megalit-
Konestra, M. Ilkić, F. Welc, R. Mieszkowski, Terenske aktiv- skim bedemom. Njegov približno istočni perimetar građen
nosti projekta RED u 2016. godini: geofizička istraživanja i je od krupnih kvadratnih tesanih kamenih blokova, koji su
terenski pregledi, AIA, Vol. XIII, No. 1, 2017, Zagreb, 2017: uglavnom sačuvani u više redova in situ, na nekim mjestima
163 – 166. i do skoro jedan i pol metar visine. Nasuprot tomu, opseg
Parica, Ilkić 2017 M. Parica, M. Ilkić, Podmorski arheo- bedema na zapadnoj strani slabije je sačuvan. Građen je
loški nalazi u okolici Ljupča, u: Župa Ljubač – zrcalo povije- od tek priklesanog kamenja, četvrtaste ili pločaste forme.
snih i geografskih mijena u sjeverozapadnom dijelu Ravnih Na nekoliko pozicija vidljivi su i arhitektonski ostaci izvornih
Kotara, Sveučilište u Zadru, Zadar, 2017: 98 – 112. ulaza. Unutar njezina južnog i zapadnog prostora naziru se
ostaci suhozida mnogobrojnih nastambi, koje su na zako-
Goranka Lipovac Vrkljan šenom terenu često urezane u kameni živac. Na površini
Ana Konestra je razasuto mnoštvo keramike, uglavnom ulomaka amfora.
Godine 2017. istražene su dvije sonde na jugoistočnom
Summary području Lergove gradine, i to na k.č. 651, k.o. Slivnica,
koja je razdijeljena na dva nejednaka dijela.
In June 2017, for the purpose of documenting the current Sondiranje je započelo na južnom dijelu k.č. 651, i to na
archaeological state in the Plemići cove (Rtina, Ražanac parceli koja je u vlasništvu Marina Lerge. Sonda 1, veličine
617
Položaji istraženih sondi na Lergovoj gradini
Sonda 1 – objekt s ognjištem Sonda 2 – objekt sa skladišnom keramikom
7x7 m, otvorena je na zaravnjenom terenu. Njezin zapadni helenističke keramike. Zastupljena je i lokalna prapovijesna
rub obuhvatio je niz krupnijih kamenih nepravilnih blo- keramika grube fakture. Otkrivena je u većoj količini u naj-
kova, koji su većim dijelom ležali u zemlji te su svojom dubljem sloju (SJ 8), koji je izdvojen samo u jugozapadnom
pravocrtnom formacijom upućivali na suhozidnu kon- kutu sonde, na mjestu gdje matična stijena znatno pada.
strukciju. Kulturni sloj debljine oko pola metra sadržavao U sondi je pronađeno i ponešto kovinskih predmeta od
je brojne ulomke predcarske keramike, uglavnom amfora bakrene slitine te više primjeraka sjevernoafričkog novca,
tipa Lamboglia 2. Nađeno je nekoliko fragmenata fine uglavnom iz Numidije (Masinisa i njegovi nasljednici, 208.
618
Ulomak amfore s pečatom Fibula tipa Alesia
– 148. g. pr. Kr. i poslije). Zastupljena je i Kartaga, i to s

manjom nominalom (221. – 210. g. pr. Kr.) te većom (oko
200. – 146. g. pr. Kr.). Po sredini nivelirane podnice, uz
istočni profil sonde nalaze se ostaci četvrtastog kamenog
ognjišta. S njegovih dviju strana, odnosno na mjestu gdje je
udubina u živcu, okomito su postavljeni pravilnije lomljeni
četvrtasti blokovi. Kod ostalih strana, gdje je živac viši,
vatrište je omeđeno sitnijim kamenjem i horizontalo polo-
ženim tanjim pločama. Sudeći prema ognjištu, arheološki
ostaci u sondi 1 vjerojatno pripadaju stambenom objektu,
očuvanom u temeljnom volumenu. Metalni i keramički
nalazi upućuju na posljednja dva stoljeća prije Kr., čemu Kartaški novac od bakrene slitine, 221. – 210. g. pr. Kr.
odgovara i C-14 datum iz prve sonde.
Sonda 2, veličine 6x7 m, otvorena je približno 50 m sje-
verozapadno od prve sonde. Postavljena je također na
k.č. 651, ali na njezinu dijelu koji je u vlasništvu Toze
Lerge. U njoj su istraženi arheološki ostaci prostorije veli-
čine 5x3,8 m. Gornji dijelovi njezine suhozidne konstrukcije
bili su vidljivi na zakošenoj površini terena. Uglavnom je
građena od lomljenih blokova nejednake veličine, koji su
okomito postavljeni na kameni živac. S obzirom na to da
se objekt nalazi na blažoj padini, očuvana debljina kultur-
noga sloja varira između približno 80 cm na sjevernoj strani
i 35 cm na južnoj. U sondi 2 prikupljena je golema koli-
čina predcarske keramike. U njezinu jugozapadnom kutu Numidski novac od bakrene slitine iskovan za Masinisu ili njegove
nađena je jedna amfora in situ. Okomito je polegnuta u tlo nasljednike, 208. – 148. g. pr. Kr. i poslije
te učvršćena konstrukcijom od lomljenoga kamena manjih
dimenzija. Općenito, u sondi 2 dominiraju ulomci amfora su i raznovrsni kovinski artefakti, primjerice fibule, od kojih
koje pripadaju vrsti Lamboglia 2. Zastupljena je, čini se, i jedna pripada vrsti Alesia (1. st. pr. Kr.). Nađen je i novac
vrsta Dressel 1b. Nađen je i veći broj njihovih poklopaca, od bakrene slitine iz Numidije (Masinisa i njegovi nasljed-
koji su ponekad plastično dekorirani. Pronađeno je 10-ak nici, 208. – 148. g. pr. Kr. i poslije) te grada Teate u Apuliji
ulomaka od amfora s utisnutim pečatom na obodu. Barem (oko 217. g. pr. Kr.). Od bioarheološke građe u sondi 2
jedan primjerak, čini se, pripada vrsti slabo poznatih amfora nađeno je ponešto kostiju domaćih životinja, ali i ljuštura
koje su podrijetlom s područja Marke. U svakom slučaju, školjki. U njoj nisu otkriveni ostaci ognjišta. Izostanak vatri-
sva ta transportno-skladišna keramika vezuje se uz jadran- šta i pronalazak goleme količine amfora indiciraju da je
sko-italsku produkciju, a datira iz posljednjih dvaju stoljeća riječ o objektu koji je bio u funkciji skladišnoga prostora.
prije Krista. Iz toga je razdoblja i reljefna helenistička kera- Radiokarbonskom analizom dobiven je datum koji je sukla-
mika te stolno posuđe italskog podrijetla. Slijedi rana kera- dan onome iz prve sonde.
mika tankih stijenki srednjoitalske produkcije iz približno
druge polovice 1. stoljeća prije Krista. U sondi 2 otkriveni Literatura
su i keramički ulomci koji možda pripadaju nekoj od vrsta
helenističkih svjetiljki. Nađen je i keramički uteg u obliku Brusić 2000 Z. Brusić, Razvoj prapovijesnih obrambenih
krnje piramide, vjerojatno od tkalačkog stana. Zastupljeni utvrđenja u Liburniji, HAnt, 6, Pula, 2000: 125 – 144.
619
Čače 1985 S. Čače, Liburnija u razdoblju od 4. do 1. sto- Naselje na Baricama osnovano je u ranom neolitiku, a
ljeća prije nove ere, Zadar, 1985. (doktorski rad) činile su ga isključivo ukopane nastambe i njima pridru-
Čelhar 2014 M. Čelhar, Naselja južne Liburnije u željezno ženi manji ukopani pomoćni objekti. Na istraženim povr-
doba, Zadar, 2014. (doktorski rad) šinama nedvojbeno je ustanovljeno postojanje triju vrsta
Šešelj, Ilkić 2014 L. Šešelj, M. Ilkić, Money circulation ukopanih objekata: a) tri kompleksno strukturirana jamska
in Liburnia in the pre-imperial period: preliminary report. objekta velikih dimenzija, s vlastitim depozitima; b) više
Akten des 5. Österreichischen numismatikertages, Enns, pojedinačnih, znatno manjih i pliće ukopanih jama razli-
21.-22. Juni 2012., Enns-Linz, 2014: 43 – 53. čitih dimenzija, najčešće ovalnog oblika; c) dijelovi dvaju
rovova neutvrđenih duljina, koje zbog nepodudarnosti
Mato Ilkić njihovih smjerova pružanja nije moguće povezati u jedin-
Martina Čelhar stvenu cjelinu.
Nigdje na istraženim površinama nisu otkriveni ostaci ili
Summary naznake postojanja nadzemnih objekta, pa su ukopani
objekti jedini pokazatelji naseobinskih aktivnosti na nala-
At the end of 2017, the first preliminary archaeological exca- zišnom prostoru. To se posebno odnosi na tri velika jamska
vations were carried out at the Lergova (Oraška) Gradina objekta kompleksnih tlorisa (Blok B – D), u kojima su pouz-
hillfort, located above the northern edge of Gornja Slivnica, dano ustanovljeni ostaci vatrišta vidljivi u obliku površina
about 20 km northeast of Zadar. Covering an area of approx- izgorene ili zapečene zemlje, sitnih komada izgorenog
imately 3 ha, it belongs to the medium-sized Liburnian hill- drva i ostataka pepela. U tim je objektima koncentrirana i
fort settlements. It was used to control navigation through najveća količina arheoloških i bioarheoloških nalaza. Osim
the Velebit Canal, and enabled visual communication with a pojedinačnih tragova mogućih ležišta stupova, ni u objek-
number of northern Dalmatian hillfort settlements. It is partly tima ni oko njih nisu otkriveni nikakvi očiti ostaci konstruk-
surrounded by a striking, so-called megalithic rampart. Its tivnih elemenata koji bi sami po sebi nedvojbeno upućivali
approximately eastern perimeter is built of large square na njihovu stambenu namjenu. Međutim, zbog njihovih veli-
stone blocks, which are mostly preserved in several rows in čina, nepravilnih tlorisa i njihovih proširenja, različitih razina
situ, in some places reaching the height of almost one and a ukopavanja, koje im daju karakter višedijelnih kompleksno
half meters. The surface is scattered with numerous pottery strukturiranih objekata, a pogotovo zbog prethodno nave-
fragments, mostly those of amphoras. Two trenches have denog sadržaja i tragova aktivnosti koje se primarno odvi-
been excavated. The archaeological remains of two build- jaju unutar stambenih prostora, zaključeno je da su sva tri
ings were discovered, one of which had a stone hearth. objekta tipični primjeri ukopanih nastambi.
The cultural layer contained mostly a variety of pottery, Jedan dio pojedinačnih, znatno manjih i pliće ukopanih
including numerous amphorae, many of them marked with jama moguće je dovesti u funkcionalnu vezu s onim kom-
seals. Various metal finds and numerous numismatic mate- pleksno strukturiranim jamskih objektima – nastambama
rials were also found. Money originating from North Africa, u čijoj se neposrednoj blizini nalaze, dok je kod ostalih ta
namely Carthage and Numidia, dominated among the finds. povezanost slabije vidljiva. No, neovisno o tomu, za raz-
Considered as a whole, the finds from the Lergova Gradina matranje moguće namjene i jednih i drugih, signifikantna
site belong to the Hellenistic period, as confirmed by two su zapažanja u njihovim depozitima. Naime, premda jasne
radiocarbon dating analyses. stratigrafske cezure depozita nije bilo moguće izolirati, vrlo
su sugestivni elementi stratifikacije višestruka sukcesivna
uslojavanja ljuštura školjki, vidljiva u presjecima pojedinih
jama, što nikako ne upućuje na njihovu kontinuiranu, nego
Redni broj: 338 višekratnu povremenu uporabu kao pomoćnih objekata.
Lokalitet: Smilčić – Barice S druge strane, jasni tragovi gorenja i redovita prisutnost
Naselje: Smilčić većeg, pa i velikog broja ljuštura školjki na kojima nema
Grad/općina: Benkovac sedefastog sloja, dopuštaju pretpostavku o objektima pri-
Pravni status: postupak u tijeku marno namijenjenima upravo za termičku obradu školjki,
Razdoblje: P čija je uporaba, sudeći prema množini u kojoj su zastup
Vrsta radova: sustavno iskopavanje ljene, vrlo važan dio privredne strategije stanovnika rano-
neolitičkog naselja u Smilčiću.
Godine 2016. i 2017. arheološki je istraženo neolitičko Objekti stambenog karaktera i s njima prostorno vrlo blisko
nalazište Barice u Smilčiću. Cilj istraživanja bio je potpunije povezane manje jame tvore koherentne klastere, čije su
i kompleksnije sagledavanje njegovih naseobinskih aspe- formiranje i unutarnja povezanost determinirani razlozima
kata, a radovima je obuhvaćeno više od 700 m2 na četi- funkcionalne naravi. Relativno veće međusobne udaljeno-
rima kompaktnim površinama (Blokovi A – D), što je u pro- sti tako formiranih funkcionalnih cjelina i gotovo potpuna
stornom smislu jedan od najvećih istraživačkih zahvata na sterilnost međuprostora sugeriraju njihovu prostornu indi-
neolitičkim nalazištima na istočnoj obali Jadrana u novije vidualiziranost na jednoj, i odgovarajući oblik socijalne
vrijeme. individualiziranosti, na drugoj strani. Budući da u njihovim
prostornim odnosima nije moguće uočiti nikakve pravil-
Godine 2017. dovršeno je istraživanje u Bloku C, a pot- nosti, vrlo je vjerojatno da su te funkcionalno povezane
puno je istražena kompaktna površina veličine 15x15 m cjeline na nalazišnoj površini bile slobodno raspoređene,
(Blok D), koja je i nešto povećana. što bi odgovaralo naselju razbijenog tipa, tim prije što na
620
Smilčić – Barice, dijelovi nalazišta istraženi 2016./2017. g.
istraženim površinama nisu ustanovljeni nikakvi tragovi se tim prostorom sukcesivno koristile, a organizirale ga
rovova ili njima sličnih objekata koji bi okruživali naselje iz primjereno njegovim ambijentalnim potencijalima i vlasti-
ranog neolitika te ga tako i prostorno definirali. tim potrebama.
Sva tri kompleksno strukturirana jamska objekta velikih Tijekom istraživanja u Bloku D, unutar djelomice sačuva-
dimenzija i pojedinačne jame manjih dimenzija, uz ostale nog jamskog objekta iz ranog neolitika otkriveni su intaktni
nalaze, sadržavali su i keramičku građu koja pripada isklju- ostaci kostura odraslog muškarca mlađe dobi (starosti
čivo ranom neolitiku. Bilo kakva mogućnost njihova pove- između 25 do 35 godina – grob br. 2), pa je na taj način,
zivanja sa srednjim neolitikom posve je isključena (rezultati računajući dječji kostur iz Bloka C pronađen 2016. (grob br.
istraživanja iscrpno su prikazani u monografiji „Neolitičko 1), i primjere iz iskopavanja 1956. – 1959. i 1962. broj tih
nalazište barice u Smilčiću, istraživanje 2016. /17”, u nalaza znatno povećan.
pripremi). Na temelju svih otkrivenih primjera pokapanja, s viso-
Srednjem neolitiku pripadaju samo jedna jama manjih kim stupnjem sigurnosti moguće je tvrditi da se pokapalo
dimenzija u Bloku A i dva rova, čiji su dijelovi ustanovljeni unutar naseobinskog prostora, bez obzira na dob pokopa-
u Blokovima A i D. Nedovoljno izražene konture i unutar- vanih. Otkriveni grobovi ne upućuju na posebnost ritusa ili
nji reljef u istočnom dijelu jamske nastambe u Bloku C ritualne prakse ni u cjelini, a ni s obzirom na dob. Kostur
sugeriraju mogućnost postojanja istovrsnog objekta i u u grobu br. 2, s dijelom artefakta duboko zabodenog u
Bloku C. Međutim, posve je isključena bilo kakva moguć- koštanu strukturu bedrene kosti, poseban je primjer inter-
nost njihova vremenskog i funkcionalnog povezivanja personalnog incidenta u zajednici ranog neolitika. Nema
s naseljem iz ranoga neolitika. Štoviše, rov u Bloku D nikakvih naznaka da bi se moglo raditi o bilo kakvu ozbilj-
jasno pokazuje da njegovim postojanjem naselje ranog nijem obliku nasilja s daljnjim socijalnim posljedicama, a
neolitika i njegova prostorna organizacija nisu funkcio- pogotovo o intergrupnom sukobu.
nalno negirani, nego da u trenutku njegova ukopavanja Na širem području Barica i njegova okruženja dokumen-
ono više nije ni postojalo. Samim time, to znači da na tirane su i aktivnosti koje su povezane sa srednjim neo-
Baricama uopće nije moguće računati s jedinstvenom i litikom, ali su one ograničene samo na ukopavanje više
postupnom prostorno-naseobinskom dinamikom u smislu rovova kojima su u većoj ili manjoj mjeri destruirani ukopani
prijašnjih interpretacija (Batović 1979: 530, 531), nego s objekti iz ranog neolitika, čime je potpuno promijenjena
više sukcesivnih i međusobno posve neovisnih dinamika, organizacija prostora i njegova namjena.
koje su povezane s varijabilnostima u namjeni prostora, Premda postojanje tih objekata nedvojbeno upućuje i na
odnosno diskontinuitetom u njegovoj uporabi. Drugim postojanje naselja iz srednjeg neolitika, nije bilo moguće
riječima, na Baricama ne treba računati samo s jednim odrediti njegovu mikropoziciju. Prilikom iskopavanja
naseljavanjem i dugotrajnom aglomeracijom koja egzi- 2016./17. nije ustanovljena nijedna nastamba srednjeg
stira tijekom više razdoblja neolitika, nego s više procesa neolitika, pa o tom naselju, njegovoj strukturi i organizaciji
naseljavanja partikularnih društvenih zajednica, koje su uopće nije moguće iznijeti nikakve podatke.
621
Područje Smilčića duže je vrijeme poznato kao važna arhe-

ološka mikrolokacija unutar Ravnih kotara, pri čemu brojni
lokaliteti svjedoče o kontinuitetu naseljavanja od najstarijih
prapovijesnih razdoblja pa sve do današnjih dana. Razlog
su tome povoljni geomorfološki čimbenici, koji su pružali
sve potrebno za stabilan razvoj ljudskih zajednica. Smilčić
se nalazi unutar sinklinale s debelim slojem humusa, na
rubu plodne pjeskovite zaravni, koja u svojim dubljim gline-
nim slojevima ima iznimnu sposobnost zadržavanja vlage,
čineći to područje vrlo pogodnim za razvoj zemljoradnje. Uz
navedeno, prostrani pašnjaci, kao i blizina dvaju kontrast
nih prostora obale i planine omogućavali su razvoj i osta-
lih privrednih grana. Iako je taj prostor smješten između
Blok D, digitalni model prostornih odnosa objekata ranog i sred- dviju većih stalnih tekućica (na sjeverozapadu Zrmanja, a
njeg neolitika na jugoistoku Krka), debele naslage vodonepropusne gline
ispod pleistocenskih naslaga omogućile su retenciju vode,
Između naselja iz ranog neolitika i vjerojatnog naselja sred- što je bilo iznimno važno za osiguravanje vodnih resursa.
njeg neolitika nije ustanovljen izravan stratigrafski slijed ni U tom su kontekstu određenu vrijednost vjerojatno imale i
prostorni dodir, pa je dopušteno pretpostaviti da ta naselja manje tekućice. Do sada poznata nalazišta, u kombinaciji
dijeli i određeni vremenski raspon u kojem šire područje s plodnim ambijentom, otvorila su pitanje otkrivanja novih
Barica nije bilo naseljeno. tragova ljudskih aktivnosti, a kao početna stepenica u dobi-
vanju novih podataka određen je terenski pregled.
Literatura Za potrebe pregleda 2017. upotrebljavana je kombinacija
konvencionalnog terenskog rekognosciranja, s ciljanom
Batović 1979 Š. Batović, Jadranska zona, u: Praistorija prospekcijom pozicija koje su i prije samog pregleda oda-
jugoslavenskih zemalja II. Neolit, Sarajevo, 1979: 473 vale mogućnosti otkrivanja novih arheoloških lokaliteta.
– 634. Da bi se spriječilo ponavljanje, prilikom pregleda pre-
Marijanović B. Marijanović, Neolitičko nalazište barice u skočene su pozicije nalazišta poznatih u literaturi. To se
Smilčiću, istraživanje 2016./17., monografija, u pripremi ponajprije odnosi na položaje neolitičkog naselja Barica,
velikog zemljanog tumula Zemunjača iz brončanog doba,
Brunislav Marijanović Kvartira, srednjovjekovnog arhitektonskog sklopa uz Via
magnu, Kuline na kojoj je zabilježena starohrvatska nekro-
Summary pola te pozicija Dolac i Jazbine, na kojima su zabilježeni
ostaci srednjovjekovnih nekropola. Jedino pregledano
In 2016 and 2017, an archaeological excavation of the mjesto donekle poznato iz literature jest Čerinac. Razlog je
Neolithic site of Barica in Smilčić was carried out. The goal dopuna postojeće dokumentacije.
of the research was to gain a more complete and complex Položaj Čerinac nalazi se između sela Kašića i Smilčića,
insight into its settlement aspects, and the works covered a kao naselje više se puta spominje u srednjovjekovnim
more than 700 m2 on four compact areas (Blocks A – D), dokumentima. Danas se naziv prenio na obližnji bunar
which in terms of space is one of the largest research i okolne parcele. Na jednom od platoa (k.č. 1373/3,
interventions on Neolithic sites on the eastern coast of the k.o. Islam Grčki) još su 1956. istraženi ostaci romaničke
Adriatic in recent times.
Redni broj: 339

Lokalitet: Smilčić – šire područje naselja
Naselje: Smilčić
Grad/općina: Benkovac
Pravni status: –
Razdoblje: P, A, SV
Od 20. do 24. ožujka 2017., u sklopu terenske nastave

studenata arheologije, rekognoscirano je područje sela
Smilčića radi utvrđivanja arheološkog potencijala nave-
denog područja. U navedenom su terenskom pregledu
sudjelovali tadašnji studenti prve godine diplomskog stu-
dija arheologije (akademska godina 2016./2017.), pod
vodstvom nastavnika s Odjela za arheologiju Sveučilišta
u Zadru. Mrežna podjela (izradio: M. Đuranović)
622
Karta pregledanog područja s označenim pozicijama nalaza (izradio: M. Đuranović)
jednobrodne crkve s preinakama iz mlađih razdoblja Srećom, područje Smilčića čini velik broj obradivih povr-
te nekoliko sterilnih grobova u crkvi i izvan nje. Prilikom šina, koje se i danas obrađuju, tako da je vidljivost na većini
novog pregledavanja okolnog prostora zabilježena su dva parcela bila zadovoljavajuća. Sveukupno pregledana povr-
ulomka nadvratnika. Južno od crkve na platou iznad izvora šina iznosi 8 km2, što (uzimajući u obzir rubne kvadrate koji
(k.č. 209, 210, 212/2, k.o. Smilčić) vidljivi su ostaci različitih obuhvaćaju tek manji dio administrativnih granica sela) čini
struktura srednjovjekovnog naselja koji su ovom prilikom uzorak od oko 65% površine općine. Pri tom je pronađeno
dokumentirani. šest novih pozicija s koncentracijom arheoloških nalaza,
Uvodni dio metodologije rada obuhvatio je podatke iz razli- uz bilježenje još nekoliko desetaka pozicija s pojedinačnim
čitih registara, literature te i onih iz povijesnih izvora, kao i nalazima, među kojima posebno treba istaknuti do sada
razgovor s lokalnim stanovništvom, prilikom čega su priku- nepoznate ostatke neolitičkog naselja na poziciji Dugače.
pljeni podaci koji će usmjeriti tijek pregleda. Za prostornu Smokovik – k.č. 1226, k.o. Donje Biljane: vidljivi su ostaci
podjelu iskorištena je mreža na topografskoj karti, pri čemu zida građenog s dva lica od amorfnog kamena povezanog
su granice sela obuhvaćene unutar 21 kvadrata dimenzija žbukom. Uza zid se pronalaze ulomci amfora i tegula.
1x1 km, s alfanumeričkim oznakama (A – F i 1 – 6). S obzi- Bare kod Cilja – k.č. 442/1, k.o. Smilčić: slabo vidljivi ostaci
rom na kratak period predviđen za pregled, ali i činjenicu arhitekture uz koju se nalaze ulomci tegula i keramike s
da sjeverni dio Smilčića (iako razminiran) i dalje spada u karakteristikama različitih povijesnih razdoblja.
minski sumnjiva područja, uspješno je rekognoscirano Razbojine – k.č. 1487/1, k.o. Islam Grčki: djelomično vid-
osam kvadrata središnjeg dijela mreže. Na pregledanom ljive strukture građene od amorfnog kamena povezanog
području prevladavaju površine pod oranicama, nakon kojih žbukom. Uz arhitekturu se pronalaze ulomci amfora, tegula
po učestalosti slijede voćnjaci i vinogradi, dok su tek manje i antičke keramike.
izolirane površine neobrađene ili neobradive. Nizinski kra- Brežine – k.č. 570/2, k.o. Smilčić: ostaci kamenih struk-
jolik prema sjeveroistoku pokazuje sve češće krške izboje, tura koji na prvi pogled podsjećaju na grobnu arhitekturu.
dok se na području sjeveroistočno od naselja pretvara u Moguće je da je riječ o ostacima uništenih grobova. Na
krajolik potpuno krškog karaktera (u pravilu slabije obra- obližnjoj parceli pronalaze se i veće kamene ploče, kao i
đen). Teren je pregledavan hodanjem u usporednim lini- ulomci tegula.
jama, s baziranjem na područja s boljom vidljivošću, iako Grudine – k.č. 804/2, 809, 810, 811, 812, 814, 815, 816,
su pregledavana i područja koja su imala slabiju vidljivost. k.o. Donje Biljane: zapušten teren na kojem je zabilježen
623
Summary
In March 2017, as part of the field classes of archeology

students, an archaeological reconnaissance of the vil-
lage of Smilčić was carried out with the aim of determining
the archaeological potential of the said area. The area of
Smilčić has been known for a long time as an important
archaeological microlocation within Ravni Kotari, where
numerous sites bear witness to the continuity of settlement
from the earliest prehistoric periods to the present day.
During the survey, the positions already mentioned in the
literature of known sites were skipped.
Zračna snimka tragova vidljivosti na poziciji Dugače (snimila: M. Six new positions with a concentration of archaeological
Grgurić) finds were identified, along with the recording of several
dozen positions with individual finds, among which the
zid visine 2 m, građen s dva lica od priklesanog kamena hitherto unknown remains of the Neolithic settlement at
povezanog žbukom. Uz arhitekturu se pronalazi i antička the position of Dugača should be highlighted. Although the
keramika te ulomci tegula. position of Dugača was the most abundant in finds, in gen-
Dugače – k.č. 1119/3 – 5, k.o. Smilčić: niz oranica udalje- eral, when it comes to the area of Smilčić, the most exten-
nih oko 250 m od poznatog neolitičkog nalazišta Barica, na sive human activity and the most intense impact on the
kojima se nalazi veća koncentracija prapovijesne, neolitičke landscape took place in the ancient and medieval periods.
keramike i ulomci životinjskih kostiju. Prilikom prvotnog
pregleda na cijelom polju također su uočene mrlje tamne
zemlje, zbog čega je na toj poziciji nakon rekognosciranja
uslijedio i intenzivan terenski pregled. Također, zbog istog Redni broj: 340
je razloga lokalitet i snimljen iz zraka, pri čemu su se pri- Lokalitet: Stari grad Pag
kazali pravilni uzorci rasprostiranja linija tamnog depozita Naselje: –
(tragovi vidljivosti – pojave u tlu), sličnih onima kakve su Grad/općina: Pag (otok Pag)
već dokumentirane na poziciji Barica. Sveukupno je utvr- Pravni status: postupak u tijeku
đeno postojanje triju usporednih obrisa negativnih eleme- Razdoblje: SV
nata ili arheoloških struktura linearnog smjera pružanja u Vrsta radova: sustavno iskopavanje
smjeru sjever-jug, koji su se jasno izdvajali tamnijim depo-
zitom u odnosu na okolni prostor. Između prvog i drugog Od 6. prosinca do 22. prosinca 2016. i od 14. veljače do
negativnog elementa, gledajući od juga, uočen je dodatan 21. ožujka 2017., tijekom dviju kampanja arheološki je
element potkovastog oblika. Na temelju za sada dostupnih istražen lokalitet Stari grad Pag. Voditelj iskopavanja bio
podataka, čini se da trostruki rovovi na Dugačama ne tvore je dr. sc. Hrvoje Manenica iz Arheološkog muzeja u Zadru.
u potpunosti zatvoren prostor, već ograđuju samo njegov
jugozapadni dio. U prvoj arheološkoj kampanji istražen je dio platoa s južne
Nekoliko se zapažanja može izvući iz podataka dobivenih strane nekadašnjeg samostana. Uz dislocirane kamene
novim terenskim pregledom područja Smilčića. Prvo je da zidove otvorena je sonda (S1), veličine 5x5 m. U nastavku
koncentracija površinskih nalaza i potencijalnih lokaliteta zidova (zid 1 i zid 2) nalazi se dio zida koji se nalazi in situ,
opada u smjeru sjeveroistoka. To odgovara pružanju krške a koji je označen kao zid 3. U nastavku tog zida, s njegove
kose koja prati obalnu liniju Karinskog i Novigradskog istočne strane otvorena je manja sonda (S2) kako bi se
mora, tj. opadanju obradivih površina i prelasku krajolika u utvrdilo ima li nastavak. U toj sondi, na dubini od 20 cm
potpuno krški ambijent.
Iako je najbogatija nalazima bila pozicija Dugače, s osta-
cima naselja iz kasnih faza neolitika, općenito gledajući
prostor Smilčića najopsežnija ljudska aktivnost i najinten-
zivniji utjecaj na krajolik odvija se u antici i srednjem vijeku.
Iako je najveća količina površinskih nalaza keramika bez
jasnih vremenskih ili kulturnih odrednica, kada je riječ
o databilnom materijalu prevladavaju oni iz rimskog vre-
mena, a njih prate i arhitektonski elementi. S druge strane,
srednji vijek, na tom prostoru poznat i prije terenskog pre-
gleda, zastupljen je prije svega ostacima nekropola, ali i
tragovima naselja na području Čerinca.
Dario Vujević
Leona Mišić
Marko Đuranović
Zvonimir Kita Prostor istraživanja s dislociranim zidovima
624
Zid 3, temeljna stopa in situ Ostaci kamenog vijenca u sondi S1, SJ12
Prostorija „Cˮ, s istraženom sondom S5 Zidane grobnice u sondi
nađen je kamen živac. Zid 3 je temeljna stopa i na njemu U nastavku istraživanja sonde 1 (S1) otkrivena je kamena
se prepoznaje lice zida istraživane građevine. Lice zida vidi struktura, odnosno kameni vijenac rađen u suhozidnoj
se i na zidovima 1 i 2, a rađeno je od pravilno priklesanog tehnici s glinom. Istražen je gornji dio vijenca i dio unu-
kamenja slaganog u redove. Istraživani se teren sastoji od trašnjosti (SJ12). Gornji je dio bio zaliven žbukom slabije
glinaste zemlje s veoma malo vegetacije. Predio na kojem kvalitete u kojoj su nađeni fragmenti stakla, dio manje
se nalaze zidovi 1 i 2 jednostavno je otklizao, što je dovelo keramičke posude tankih stijenki, koja je bila glazirana, i
do zatečenog položaja zidova 1 i 2. U nastalom udubljenju jedna željezna pojasna kopča. Prema dosadašnjim sazna-
između zidova 1 i 2, koje je označeno kao SJ7, utvrđen je njima, vjerojatno je riječ o bunaru za vodu koji je poslije
dio kamenog popločenja, koje je vjerojatno pripadalo istra- upotrebljavan kao otpadna jama te je nakon toga zatvoren
živanom objektu. Radi se o nepravilno oblikovanom plo- žbukom, vjerojatno prilikom gradnje istraživanog objekta.
častom kamenju, ravnomjerno postavljenom, između kojeg U unutrašnjosti jame pronađeni su i ostaci morskih školjki,
se nalaze fuge od žbuke. Prostor je devastiran prilikom kao i sitne kosti životinja.
recentne dogradnje kamenog suhozida, koji je izveden ste- Zbog karakteristika i sastava terena, prostor sonde (S1)
penasto prema nastaloj rupi. Vjerojatno se upotrebljavala ubrzo se napunio oborinskom vodom, koja zbog glinastog
kao pojilo za ovce jer se ondje zbog glinastog tla veći dio tla ne otječe iz sonde, te su istraživanja morala biti privre-
godine zadržava voda. meno zaustavljena. Prostor unutar sonde prekriven je geo-
U nastavku zida 1 otvorena je manja sonda, koja je ozna- platnom te bi u ljetnim mjesecima bilo potrebno nastaviti
čena kao S4. Sonda se pruža paralelno uz ostatke temeljne istraživanje unutrašnjosti otpadne jame (SJ12), kada to
stope nekadašnjeg zida (SJ8), no nisu zabilježeni ostaci dopusti razina vode. U dogovoru s čelnicima Grada Paga,
zidova koji su okomiti na navedeni zid. prostor oko sonde osigurat će se privremenom drvenom
U sondi S1 pronađeni su fragmentirani ostaci glazirane i ogradom do nastavka istraživanja, nakon čega će se sonda
grube kuhinjske keramike, keramičke pločice (tegule), veli- zasuti zemljom.
čine otprilike 20x20 cm, koje su vjerojatno bile dio poploče-
nja podnice. Pronađeni su i ostaci slikane zidne žbuke. U U drugoj kampanji arheoloških istraživanja u Starom gradu
povijesnim se izvorima na tome mjestu spominje crkva sv. Pagu istraživan je dio unutrašnjosti napuštenog franjevač-
Ambroza (Hilje 1999: 36). Premda se na osnovi dosadaš- kog samostana. Prema tlocrtu samostana, prostorije su
njih arheoloških ostataka to ne može sa sigurnošću tvrditi, označene slovima od „Aˮ do „Gˮ, a istražena je prostorija
postoje indicije da se ondje mogao nalaziti sakralni objekt. „Cˮ u istočnom krilu.
625
Sonda veličine 2x4 m otvorena je otprilike na sredini prosto- poklopnice jednog sloja grobnice. Vjerojatno je dio ploča
rije, a nakon nekoliko dana zbog arhitekture groba 4 morala uklonjen nakon što je grobnica popunjena te je dozidana
je biti proširena prema zapadnoj strani. U gornjim slojevima nova razina, a dvije navedene ploče ostale su in situ. U toj
sonde (SJ13 i SJ14) nalažene su dislocirane ljudske kosti, su grobnici pronađene tri naušnice na koljenca, kakve su
odraslih i novorođenčadi, koje su označavane kao grobna tipične za prostor Dalmacije u razdoblju od 12. do 15. st.
mjesta. Prilikom istraživanja evidentirano je osam grobova, (Piteša 2009: 151).
od kojih su četiri bila dislocirana i fragmentirana, a ostala Prilikom arheoloških istraživanja utvrđeno je da je groblje
su četiri grobovi s više ukopa u duljem periodu. Dva groba prethodilo samostanskom kompleksu, koji je sagrađen
(4 i 9) imala su grobnu arhitekturu. koncem 16. st., te je vezano uz crkvu sv. Marije, koja je
Grob 1 nalazio se u jugozapadnom uglu sonde, nepo- vjerojatno građena na prijelazu iz 13. u 14. st. Utvrđeno
sredno ispod gornjeg sloja (SJ13). Od kostura su ostali je također da se groblje prostire na prostoru na kojem se
samo donji ekstremiteti, a ostatak je bio prekinut nekom nalazi prirodni kamen živac, pješčenjak (brušel), pomije-
recentnom gradnjom. šan sa smeđocrvenom zemljom. Istraženi grobovi nemaju
Grob 2 nalazio se na istočnom uglu sonde, a riječ je o pravilnu orijentaciju, već prate konfiguraciju terena među
dosta loše očuvanim ostacima malena djeteta. kamenom živcem. Na južnoj strani akropole, izvan samo-
Grob 3 nalazio se istočno od groba 1, a radi se o ostacima stanskog kompleksa, mijenja se sastav tla. Zemlja je na
djeteta, koji su bili dislocirani i slabo sačuvani. tom dijelu izrazito sivožute boje, odnosno riječ je o glini
Grob 4 jest zidana grobnica, koja se pruža nepravilno u koja nije pogodna za nekropolu, tako da ukopi na tome
smjeru istok-zapad. Grobnica je upotrebljavana tijekom mjestu nisu zabilježeni.
duljeg razdoblja, a u njoj su pronađeni ostaci najmanje 21 Nakon istraživanja u prostoriji „Cˮ unutar samostana, nala-
pokojnika. Kosti su bile dislocirane, odnosno pogurane na zište je pokriveno geoplatnom, zasuto i prostor je vraćen u
suprotnim stranama groba. Ostaci dvaju pokojnika saču- prvobitno stanje.
vani su in situ, premda i kod tih kostura ima nepravilnosti,
odnosno dislociranih dijelova. Arhitektura grobnice rađena Literatura
je suhozidno od kamena, a prostor između njega popu-
njavan je glinom. Iz arhitekture je vidljivo da se prilikom Hilje 1999 E. Hilje, Spomenici srednjovjekovnoga graditelj-
novog ukopa dodavao najmanje jedan red novog kamena. stva na Pagu, Zadar, 1999: 36.
Poklopne ploče nisu sve sačuvane, a dvije koje su zate- Piteša 2009 A. Piteša, Katalog nalaza iz vremena seobe
čene bile su od lokalnog kamena pješčenjaka (brušel). naroda, srednjeg i novog vijeka u Arheološkom muzeju u
Zapadni dio grobnice uklesan je u pješčenjak, odnosno u Splitu, Split, 2009: 151.
kamen živac. U toj grobnici pronađene su dvije manje kari-
čice sa spojenim krajevima, a vjerojatno je riječ o srebru. dr. sc. Hrvoje Manenica
Osim njih, pronađena je još jedna brončana alkica.
Grob 5 nalazio se uz istočni dio sonde. Nađeni su dije- Summary
lovi pokojnika (kosti nogu i jedna lubanja). Prilikom daljnjih
istraživanja pokazalo se da se radi o većem grobu bez arhi- In December 2016 and February and March 2017, archae-
tekture, koji je poslije označen kao grob 8. Dakle, grob 5 ological research organized in two campaigns was carried
sastavni je dio groba 8. out at the site of the Old Town of Pag. The first archeo-
Grob 6 nalazio se uz istočni dio sonde, između grobova logical campaign focused on exploring part of the plateau
7 i 8. Nalazio se u običnoj zemlji bez arhitekture popunjen on the southern side of the former monastery. The second
zemljom. Radi se o jednom ukopu. archeological campaign was aimed at exploring a part of
Grob 7 pojavio se u sjeveroistočnom dijelu sonde, u pro- the interior of an abandoned Franciscan monastery.
filu. Istražen je samo dio, koji se nalazio u otvorenoj sondi,
odnosno dvije lubanje. Budući da se grob nastavljao u
profil, sonda nije proširivana, već su otkriveni ostaci doku-
mentirani i ponovno zasuti zemljom. Redni broj: 341
Grob 8 nalazio se na kamenu živcu, bez grobne arhitek- Lokalitet: Starigrad Paklenica
ture, uz istočni profil sonde. Položen je u smjeru sjever-jug, Naselje: Starigrad Paklenica
a u njemu su se nalazili ostaci više pokojnika. Ukupno je Grad/općina: Starigrad
pronađeno sedam lubanja, koje su bile dislocirane zajedno Pravni status: –
s ostalim kostima. Pronađen je jedan komadić željeznog Razdoblje: –
sječiva, vjerojatno dio manjeg noža. Vrsta radova: arheološki nadzor
Grob 9 nalazio se po sredini sonde, nepravilne orijen-
tacije u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Bio je pokriven U veljači 2017. arheološki je nadzirano čišćenje zemlji-
dvjema većim kamenim pločama od lokalnog pješčenjaka. šta na k.č. 4892/1, 4892/2 i 4892/3, k.o. Starigrad, koje
U tom grobu pronađeni su ostaci najmanje 18 pokojnika, je prethodilo građevinskom iskopu za gradnju stambe-
odnosno pronađeno je toliko lubanja. Grobnica je bila nog objekta i bazena. Lokalitet je iskopavan u svibnju
zidana od suhozida, a prostor među kamenjem popunja- 2017., na k.č. 4892/2, k.o. Starigrad. Radove je arheo-
van je glinom. Grobnica je upotrebljavana tijekom dužeg loški nadzirala mr. sc. Majda Dadić, dipl. arheo., kustosica
razdoblja, u nekoliko faza. U donjem dijelu grobnice prona- u Muzeju ninskih starina Arheološkog muzeja Zadar, uz
đene su dvije kamene ploče, koje su prvobitno služile kao tehničku pomoć dokumentarista Roberta Maršića, prof.,
626
iz Arheološkog muzeja Zadar. Radove je financirala tvrtka

Vile Starigrad d.o.o., iz Starigrada Paklenice.
Navedene k.č. 4892/1, 4892/2 i 4892/3 čine jedinstvenu

nepravilnu četvrtastu površinu, dimenzija 75 m (sjeve-
roistok-jugozapad) x 30 m (sjeverozapad-jugoistok),
ukupne površine 2050 m². Nalaze se unutar arheološke
zone Starigrada, odnosno šireg područja nekadašnjeg
Argyruntuma. Položaj arheološkog nadzora sjeveroistoč-
nim graničnim rubom na k.č. 4892/3 udaljen je oko 20-30 m
jugozapadno od pravca rimske ceste, uz koju je bila for-
mirana rimska nekropola s najmanje 400 ukopa datiranih
od 1. do 3. st., a 1908. istraživali su je Mihovil Abramić i
Antun Colnago. Od smjera nekadašnje pozicije bedema,
koji je s jugoistočne strane zatvarao poluotok na kojem se
nalazio Argyruntum, predmetne su čestice udaljene 470
(sjeverni ugao k.č. 4892/3) do 500 m (istočni ugao k.č.
4892/3). Danas je jugozapadni rubni dio k.č. 4892/1 uda-
ljen oko 30 do 35 m od morske obale i 7,20 m od sjevero-
istočnog ruba Jadranske magistrale (D8). Predmetne par-
cele većinom su ograđene recentnim betonskim zidovima,
a ogradni suhozidi sačuvani su samo na sjeverozapadnom
i sjeveroistočnom rubu k.č. 4892/3 te na krajnjem rubnom
jugozapadnom dijelu k.č. 4892/1. Nivo zemljine površine
od krajnjega rubnog sjeveroistočnog dijela k.č. 4892/3
strmo se spušta prema krajnjem rubnom jugozapadnom Prikaz područja radova i pozicija poznatih arheoloških nalaza
dijelu k.č. 4892/1. Na terenu iz kojeg izviruje kamen živac, (izradio: R. Maršić, prema Abramić, Colnago 2009)
među kojim je zemlja crvenica, bio je zasađeno mnoštvo
alepskih borova, koji su većinom bili posjećeni kada je Rovovi za temelje bili su nejednake širine. Rov smjera sje-
započeo arheološki nadzor. Suhozidom je bila ograđena verozapad-jugoistok, smješten na sjeveroistoku, bio je dug
i vrtača koja je obuhvaćala istočni ugao k.č. 4892/1 i južni 17,40 m i širok 3,6 m, a kopan je od 5,9 do 4,5 m n. v.
ugao k.č. 4892/2. Širina suhozida vrtače iznosila je 90 cm, Rov koji se djelomično preklapa s prethodno spomenutim
ali razasuto kamenje suhozida dosezalo je širinu od 2,5 nalazi se na sjeverozapadu i pruža se u smjeru sjevero
do 3 m. Vrtača je bila ovalnog oblika, dimenzija 20 m (sje- istok-jugozapad te je bio dug 17,3 m i širok 4 m, a kopan
veroistok-jugozapad) x 15 m (sjeverozapad-jugoistok). Dio je do dubine od 4,5 m n. v., osim na jugozapadnoj četvr-
terena na dijelu parcela k.č. 4892/1 i k.č. 4892/2 na kojima tini – gdje je kopan do 3,8 m n. v. Rov na jugoistoku, koji
se nalazila vrtača upotrebljavan je za sadnju povrtnih kul- se djelomično preklapa s prvim spomenutim rovom, pruža
tura te je bio prekopan, a neobrađeni kamen izvađen iz tog se u smjeru sjeveroistok-jugozapad, bio je dug 20 m, širok
dijela terena upotrebljavan je za formiranje suhozida, koji je 2 – 3 m, a kopan je do dubine od 4,5 m n. v. Iskopan je još
okruživao vrtaču. Vrtača doseže relativnu dubinu do 60 cm jedan rov smjera sjeverozapad-jugoistok, dužine 17,40 m,
na jugozapadu te 80 cm na sjeveroistoku te je uz unutarnje smješten jugozapadno od položaja polovine parcele (uda-
lice suhozida vrtače bilo zasađeno jedno stablo klena, koje ljen je 3,5 m od paralelnog mu rova na sjeveroistoku), bio je
je već bilo posjećeno kada je započeo nadzor. širok 2,6 m. Na krajnjim se dijelovima preklapa s oba rova
Površinski radovi čišćenja i poravnavanja terena bagerom smjera sjeveroistok-jugozapad, i onim na sjeverozapadu i
odvijali su se od kraja veljače 2017. godine. Tom je prilikom onim na jugoistoku.
srušen suhozid, odnosno nabacano masivnije kamenje Iskop za stambeni objekt i bazen bio je udaljen 2 m od
koje se nalazilo uzduž jugozapadne strane k.č. 4892/1, te susjedne parcele (k.č. 4892/3) na sjeveroistoku, 5 m od
je uklonjen i suhozid koji je okruživao vrtaču, a zemlja koja susjedne parcele na sjeverozapadu i 5,6 – 6 m od susjedne
se tom prilikom javljala među kamenom živcem bila je crve- parcele na jugoistoku. Na jugozapadu je bio udaljen 4,7 m
nica. Bager je na jugozapadnom dijelu k.č. 4892/1 razbijao (sjeverozapadni rov) i 1 m (jugoistočni rov) od susjedne
i kamen živac da bi poravnao teren. parcele (k.č. 4892/1).
Iskopavanje za gradnju stambenog objekta organizirano je Cijela površina iskopa bila je jednake strukture i sastojala
u svibnju 2017. godine. K.č. 4892/2 nepravilna je četve- se od većeg i manjeg neobrađenog kamena te kamena
rokutna površina, dimenzija 28 m (sjeverozapad-jugoistok) živca pomiješanog sa zemljom crvene boje (crvenica). I pri-
x 24 m (sjeveroistok-jugozapad), ukupne površine 672 m². likom iskopavanja bager je na više mjesta razbijao kamen
Nivo strmog terena iz kojeg izviruje kamen živac, među živac. Prilikom kopanja nisu uočeni kulturni slojevi.
kojim je zemlja crvenica, od krajnjeg dijela na sjeveroistoku Od pokretnih arheoloških nalaza pronađen je tek ulomak
(od granice sa susjednom k.č. 4892/3) spušta se za čitav rimske keramike (tegulae) blijedo narančaste boje, pri-
1 m prema krajnjem dijelu na jugozapadu (do granice sa lično istrošenih rubova, uočen na površini sjeverozapad-
susjednom k.č. 4892/1). Početni nivo iskopa na sjevero- nog suhozida k.č. 4892/3 i susjedne parcele na k.č. 4878,
istoku iznosio je 5,9 m n. v., a na jugozapadu 5 m n. v. koja se nalazi sa sjeverozapadne strane parcele koja je
627
arheološki nadzirana. Prilikom rušenja suhozida vrtače na

zemljinoj površini (k.č. 4892/2) pronađen je amorfni kera-
mički(?) komad crvenkastosmeđe i narančaste boje, s bije-
lim točkicama u fakturi.
Literatura

Untersuchungen in Norddalmatien – III. Grabungen
in Starigrad – ARGYRVNTVM, Jahreshefte des
Österreichischen Archäologischen Institutes in Wien, Band
XII, Wien, 1909.
Istraživanja u sjevernoj Dalmaciji, Asseria, 7, Zadar, 2009:
161 – 206.
Majda Dadić
Summary
In February 2017, archeological supervision was performed Prostor obuhvata prve zone (podloga: Arkod)
during the clearing of the land on cadastral parcels 4892/1,
4892/2 and 4892/3, cadastral municipality Starigrad that
preceded the excavation for the construction of a residen-
tial building and a swimming pool. The excavation was
carried out in May 2017 on cadastral parcels 4892/2. The
parcels in question form a unique irregular rectangular
area 75 x 30 m in size, covering a total surface area of
2050 m². No cultural layers have been identified during the
works. When it comes to movable archaeological material,
only one fragment of a Roman tegula was found in one of
the dry stone walls surrounding the parcels, along with a
ceramic (?) amorphous piece of reddish brown and orange
color with white dots in the texture found during the demoli-
tion of the dry stone wall of the sinkhole.
Redni broj: 342 Ostaci lokaliteta Palac (foto: P. Iglić)

Lokalitet: Sukošan – podmorje
Naselje: Sukošan
Grad/općina: Sukošan
Pravni status: –
Razdoblje: –
Vrsta radova: podvodno rekognosciranje
Od 7. listopada do 15. studenoga 2017. rekognoscirano

je podmorje općine Sukošan, i to prostor jugoistočno od
marine Sukošan do lokaliteta Palac, te prostor od uvale
Vodotić do uvale Malenica. Rekognosciranje je obavljeno
za potrebe izrade urbanističkog plana obalnog pojasa
općine Sukošan. Voditelj podmorskog istraživanja bio je
doc. dr. sc. Mate Parica (Odjel za arheologiju, Sveučilište Zona rekognosciranja od uvale Vodotić do uvale Malenica (pod-
u Zadru), a zamjenik voditelja bio je Marko Meštrov, mag. loga: Arkod)
archeo.
pozicionirana između 50 i 70 m od današnje obalne crte.
Prva zona čini prostor od južnoga gata marine Dalmacija, Na prostoru od marine do brodogradilišta Filipi, u obalnoj
pa sve do poluotoka na čijem je kraju rt Podvara. Obalni zoni ima malo mjesta gdje je vidljiva živa stijena, već je dno
prostor između marine i glavnoga gata u centru Sukošana ispunjeno tamnijim muljem i morskom algom. Takav sastav
ima vrlo slične karakteristike morskog dna, koje pod blagim proteže se do dubine između 2 i 2,5 m, kada dno postaje
kutom pada prema sredini uvale, tako da je dubina od 2 m prekriveno svijetlo žutim muljem i pijeskom.
628
Urušeni zidovi ljetnikovca Palac (foto: P. Iglić) Kameni blokovi temelja ljetnikovca (foto: P. Iglić)
Prostor od brodogradilišta Filipi pa sve do velikoga gata u

centru Sukošana pokazuje određene različitosti. Ondje se
jasno razaznaje geološka formacija vapnenačkih ploča,
koje su dio stijenske mase živca i koja se također postupno
spušta od današnje obale do otprilike 2,5 m dubine, gdje
počinje svijetlo žuti marinski mulj. Prijelaz iz kamenitog u
muljevito dno proteže se paralelno s današnjom obalom, i to
na prosječnoj udaljenosti između 70 i 90 m. Na kamenitom
dijelu morskog dna nisu primijećene umjetno stvorene kon-
strukcije, a nije vidljiv ni sitan arheološki materijal. Dio uvale
koji je pod muljem pokazuje recentno taloženje mulja, tako
da na tom prostoru također nije vidljiv arheološki materijal.
Prostor od velikoga gata u centru Sukošana pa do rta
Podvara također sadrži identično nataložene slojeve mor-
skog mulja. U podmorju oko umjetno nasutog otočića na
kojem se nalazio ljetnikovac zadarske nadbiskupije iz 15. st., Uvala Vodotić s označenim strukturama (podloga: Arkod)
vidljivo je više ulomaka keramičkih posuda, fragmenti uru-
šenih zidova ljetnikovca, veći temeljni kameni blokovi te vidljivog vezivnog materijala. Ta je konstrukcija s današ-
su na više mjesta vidljive recentno postavljene plastične njom obalom povezana kamenim nasipom. Osim spome-
vreće s pijeskom i cementom. Na ostalim dijelovima mor- nute konstrukcije, unutar uvale vidljivi su izolirani kameni
skog dna zahvaćenih studijom nisu primijećeni arheološki nasipi nepoznate funkcije. Gotovo cijeli plići dio uvale
tragovi. Iako je izvan zone utjecaja, na tome mjestu valja Vodotić prekriven je muljevitim nataloženim slojem debljine
spomenuti i konstrukciju na sjevernom dijelu podmorja pri do 25 cm, nastalim prilikom posljednjih poplava na zadar-
rtu Podvara, gdje je vidljiva konstrukcija nalik na zatvoreni skom području. Oko samih kamenih konstrukcija nije uočen
bazen (20x13 m), izrađena od amorfnog kamena, s još pokretan arheološki materijal.
jednim manjim nasipom u produžetku. Sam nasip te okolno
morsko dno sadrže ulomke antičkih amfora i tegula. Mate Parica
Marko Meštrov
Druga zona rekognosciranja obuhvaća prostor od uvale
Vodotić te prema istoku do uvale Malenica. Ondje morsko Summary
dno također ima blaži pad, pojas od prosječnih 100 m, koji
se proteže paralelno s obalnom crtom, do dubine od oko In the period from October to November 2017, underwa-
3 do 4 m. Radi se o zaobljenim vapnenačkim stijenama, ter field inspection was carried out in the municipality of
s izdignućima do jednog metra. Nakon tog pojasa dno se Sukošan, in the area southeast of the marina Sukošan to
pruža pod jednakom blagim padom prema dubljem moru, the site Palac, and the area from the bay Vodotić to the
međutim s kamenitog dna nestaje morska trava te se u bay Malenica. The field inspection was carried out for the
depresijama između žive stijene javlja nešto više pijeska. purpose of making an urban plan of the coastal zone of the
Sama uvala Vodotić sadrži vidljive potopljene kamene kon- municipality of Sukošan. The area from the large pier in the
strukcije. Jasno je vidljiva konstrukcija na istočnom kraju center of Sukošan to Cape Podvara also contains deposited
same uvale, a na dubini od oko jednog metra ispod morske layers of sea mud. In the seabed around the artificial island
razine vidi se kameni nasip pravokutnog oblika, veličine where the palace of the Zadar archdiocese from the 15th
oko 15x15 m, s vidljivim licem od većih kamenih blokova century is located, several fragments of ceramic vessels,
te sa sredinom zida ispunjenog manjim kamenom, bez fragments of collapsed palace walls and larger foundation
629
stone blocks are visible, along with recently placed plastic zahtijevale daljnja proučavanja i analize, stoga je 2017.
bags with sand and cement. Vodotić bay contains visible započeo projekt istraživanja toga antičkog pristaništa. Cilj
submerged stone structures. The structure is clearly vis- ovogodišnjih istraživanja bio je nastavak dokumentacije
ible at the eastern end of the bay, namely, at a depth of postojećih struktura na kopnu i u moru, otvaranje nekoliko
about one meter below sea level, you can see a rectangular arheoloških sondi radi uvida u uslojenost nalazišta te uzi-
stone embankment, about 15 x 15 m, with a visible face of manje uzoraka za daljnju analizu i obradu.
larger stone blocks, and with the middle of the wall filled with Tijekom prijašnjih rekognosciranja nalazišta utvrđeno je da
smaller rocks, without visible binding material. This structure se strukture lučkih instalacija nisu znatno promijenile s obzi-
is connected by a stone embankment with today’s shore. In rom na njihov opis iz 1973. godine. Iako je u njihovoj blizini
addition to the mentioned structure, isolated stone embank- zatečen niz modernih sidrišta u vidu betonskih blokova ili
ments of unknown function are visible inside the bay. betonom napunjenih automobilskih guma, može se zaklju-
čiti da njihova prisutnost nije izravno narušila strukturu antič-
kih instalacija jer su one uglavnom postavljene na pjeskovito
dno. Relativno mala dubina kamenih struktura uvjetovala je
Redni broj: 343 da su se brodovi na tom prostoru sidrili na pjeskovitu dnu
Lokalitet: Sukošan – uvala Barbir, kod rta Plitkača uz antičke instalacije. Narušavanje uslojenosti nalazišta na
Naselje: Sukošan pjeskovitu dnu zbog dugotrajnih sidrenja tek treba utvrditi.
Grad/općina: Sukošan Već je otprije utvrđena činjenica da se na nalazištu komplek-
Pravni status: Z-29 san sustav lučkih instalacija sastoji od dviju odvojenih struk-
Razdoblje: A tura. Glavna pristanišna struktura nalazi se na istočnom
Vrsta radova: zaštitna istraživanja dijelu nalazišta i okvirnih je dimenzija 100x50 m. Ta struk-
tura nazvana je Mol 1. Radi se o širokom kamenom nasipu
Od 9. do 20. listopada 2017. trajala su podvodna arheo- na kojem se trenutačno ne mogu prepoznati originalna lica
loška istraživanja na području uvale Barbir, kod rta Plitkača zidova antičkog pristaništa jer je zbog djelovanja valova cje-
u Sukošanu. Lokalitet je istraživao Međunarodni centar za lokupna struktura dosta široko razasuta. Uglavnom se radi o
podvodnu arheologiju u Zadru. Voditelj istraživanja bio je kamenju nepravilnog oblika različitih dimenzija, veličine od
Mladen Pešić, zamjenik voditelja dr. sc. Luka Bekić, a u 10-ak do 50-ak centimetara. Na vanjskom dijelu konstruk-
istraživanju su sudjelovali Roko Surić, Maja Kaleb i Zdenka cije nalaze se veliki kameni blokovi dimenzija oko 2x1x1 m,
Vrgoč (MCPA). Tijekom istraživanja, za izradu 3D modela koji su nepravilno razbacani po nasipu. Sa zapadne strane
korištene su usluge tvrtke Aegir Visuals iz Slovenije. nalazi se druga struktura, nazvana Mol 2. On je dosta niži i
Dendrokronološke analize napravljene su u Gozdarskom manje izražen od Mola 1, ali njegova se struktura ipak vid-
Inštitutu Slovenije, a analize C-14 u Poznana Radiocarbon ljivo može odvojiti od okolnog dna.
Laboratory u Poljskoj. Lokalitet je geodetski snimila Maja Radi uvida u slojevitost nalazišta, s unutrašnje strane antičke
Grgurić sa Sveučilišta u Zadru. Arheološka istraživanja luke, na lokaciji na kojoj su tijekom antike brodovi nalazili
financiralo je Ministarstvo kulture. sigurno mjesto za sidrenje postavljene su dvije sonde veli-
čine 2x2 m. Ukupna debljina iskopanog sloja u objema son-
Na tom su položaju već otprije poznati ostaci antičkih dama iznosi oko 90 cm, a iskop je zaustavljen u trenutku
gradnji u podmorju, a navedene strukture opisao je 1973. pojavljivanja sterilnog sloja. Od arheoloških nalaza unutar
Boris Ilakovac u Izvještaju o hidroarheološkim akcijama te sondi A i B mogu se izdvojiti dijelovi oboda grubljih zdjela,
je na temelju tih podataka uslijedila prva zaštita lokaliteta ulomak oboda staklene posude te nekoliko ulomaka oboda
(Ilakovac 1973: 2 – 6). Lokalitet su 2013. i 2014. nekoliko i ručki amfora. Preliminarnom analizom ustanovljeno je da
puta pregledali djelatnici MCPA, u sklopu projekata pod- se jedna amfora iz sonde A može definirati kao tip Africaine
vodnih arheoloških rekognosciranja Zadarske županije. II C (varijanta C1), čija se proizvodnja može datirati od polo-
Tada su uočene podvodne i kopnene strukture, koje su vice 3. do početka 4. st. (Bonifay 2004: 114, 115, fig. 60.).
Nacrt podvodnih struktura (izvor: Ilakovac 1973) Veliki kameni blokovi u luci Barbir (foto: M. Pešić)
630
Prilikom iskopavanja pronađena su i dva tanka pilona, koja

su bila vertikalno zabijena kroz SJ 1 i 2 i vjerojatno su pripa-
dala dijelovima lučke konstrukcije. Uzorak tog drva poslan
je na analizu C-14, koja je pokazala da s 92,4% sigurno-
sti potječu iz razdoblja između 25. i 175. godine. Drugi dio
iskopavanja bazirao se na dijelu strukture Mola 1, s nje-
gove sjeverne strane, na dijelu gdje se kameni nasip lagano
spušta te se gubi u pijesku. Upravo na toj granici postavljen
je rov dimenzija 15x1 m, čije je iskopavanje tek započelo.
Prilikom iskopavanja Rova 2, unutar SJ 2 pojavili su se ver-
tikalni drveni piloni. U profilu su prilikom iskopavanja prona-
đena tri vertikalna pilona, tri pilona pod kutom od oko 45° i
dva manja dijela pilona, koja su pomaknuta iz svoje izvorne
pozicije. Piloni su očuvani do dužine od oko 60 cm, a zabijeni
su kroz slojeve SJ 2 i SJ 3, zašiljeni su na dnu i ne dosežu
do zdravice. Gornji su dijelovi pilona u dosta lošem stanju
i puni su rupica i kanalića koje su napravili morski crvi (lat.
Teredo navalis), dok su donji dijelovi, koji su bili zaštićeni u
mulju i pijesku, dobro očuvani. Zaključeno je da su piloni bili
dio strukture mola te su služili za zadržavanje kamenja prili-
kom njegova nasipanja. Očigledno je da su prilikom gradnje
strukture mola prvo zabijani drveni piloni u mulj na razmaku Ortofoto model dijela Mola 1 s rovovima 1 i 2 (izradio: D. Badovinac)
od oko 20-30 cm, a unutar te strukture potom je nabacivan
kamen različitih dimenzija. Od jednog pilona uzet je uzorak Već prilikom prvih podvodnih pregleda uvale Barbir zamije-
za analizu C-14 starosti te analizu vrste drva te je definirano ćen je niz struktura različitih zidova koji se nalaze u moru,
da se radi o vrsti bor (Pinnus spp.), datiranoj s 83,5% sigur- u neposrednoj blizini obale, ali i na samom kopnu. Zidovi
nosti između 316. i 430. godine. Sitne arheološke nalaze na kopnu većim su dijelom očuvani, a oštećenja na njima
unutar Rovova 1 i 2 čini veći broj ulomaka zdjela, lonaca, nastala su djelovanjem atmosferilija i mora. Prepoznato je
tegula, pršljen, uljanica, nekoliko sitnijih fragmenata stakle- 12 odvojenih zidova, od kojih je većina djelomično vidljiva
nih posuda te dijelovi amfora. Slojevi su okvirno datirani jer izlaze iz zemljanog profila uz obalu. Uglavnom su to
na temelju preliminarne analize pojedinih karakterističnih manji dijelovi zidova dužine do 1 m, od kojih neki imaju
fragmenata. sačuvano samo jedno lice, a rijetki zidovi imaju sačuvana
Radi se o zdjelicama znanima kao African red slip ware oba lica. Na onima koji imaju sačuvana oba lica može se
ili afrička sigilata, tipa Hayes 50 B, a one se datiraju u 4. izmjeriti debljina od 90 do 100 cm. Najduži je zid II (7,9 m)
i 5. st. (Hayes 1972: 69 – 71). Nađeno je i dno uljanice te zid IV (4,7 m). Za sada nije poznata točna funkcija nave-
s pečatom FORTIS. Radi se o čestom tipu uljanica koje denih zidova, a pretpostavlja se da bi mogli biti dio većeg
su se proizvodile na prostoru sjeverne Italije, a mogu se kompleksa koji je povezan s antičkom lukom. Zbog njihove
datirati od kraja 1. do otprilike sredine 2. st. (Vikić Belančić se debljine može spekulirati da su služili i kao neka vrsta
1976: 55, 56). Unutar tog sloja nađen je i obod zdjele, koji potpornja za visoko uzdignutu obalu, koja je karakteristična
pripada egejskom kuhinjskom posuđu, podrijetlom iz istoč- za taj dio uvale.
nog Mediterana. I taj ulomak pripada nalazima koji se često
susreću na podvodnim nalazištima Jadrana, a također se Literatura
mogu datirati u kraj 1. i u 2. st. (Parica 2009: 86, 87). Ukupni
nalazi iz tih sondi upućuju na to da se prostor antičke luke Bonifay 2004 M. Bonifay, Etudes sur la céramique romaine
u Sukošanu upotrebljavao tijekom duljeg razdoblja, a aktiv- tardive d’Afrique, BAR, International Series 1301, Oxford,
nost luke okvirno se može datirati u razdoblje od 2. do 5. st. 2004.
Osim geodetskih snimanja, koja su se nastavila na sni- Hayes 1972 J. W. Hayes, Late Roman Pottery, London-
manja prilikom prethodnih pregleda terena, ove se godine Roma, 1972.
pokušao dobiti i bolji uvid u cjelokupno rasprostiranje Ilakovac 1973 B. Ilakovac, Izvještaj o hidroarheološkim
nalazišta. U tu je svrhu cjelokupno područje uvale Barbir akcijama u godini 1973.
snimljeno side scan sonarom. Budući da je nalazište vrlo Parica 2009 M. Parica, Istočnomediteranska keramika iz
veliko i nalazi se u plitkom moru, na slikama koje su proi- antičke luke u Pakoštanima, Prilozi IAZ, 25, Zagreb, 2009:
zašle iz batimetrije ne mogu se vidjeti detalji, kao ni raspo- 81 – 96.
red velikih kamenih blokova na strukturi molova te je ove Pešić 2013 M. Pešić, Stručno izvješće o provedenim pod-
godine započela izrada 3D modela nalazišta. U tu je svrhu vodnim arheološkim Rekognosciranjima zadarske županije
snimljen niz fotografija, koje su naknadno obrađene u pro- 2013. godine, Zadar, 2013.
gramu Agisoft Photoscan, a rezultat je slika dijela područja Vikić-Belančić 1976 B. Vikić-Belančić, Antičke svjetiljke u
Mola 1 velike razlučivosti. Zbog dugotrajnog postupka Arheološkom muzeju u Zagrebu II dio, VAMZ, Vol. 9, No. 1,
snimanja, uspješno je snimljen samo dio struktura mola Zagreb, 1976: 49 – 70.
te se u nastavku istraživanja planira dovršetak snimanja
cjelokupnih struktura. Mladen Pešić
631
Summary Prva istraživačka kampanja u lipnju bila je usmjerena na

iskopavanje površinskih slojeva na prostoru kvadrata G7 i
After several years of surveys conducted at the Barbir H7, radi stabiliziranja južnog profila istraživačkog bloka, ali
cove in Sukošan, in 2017, systematic excavation of ancient i radi prikupljanja novih uzoraka iz Stratuma 1 – 3. U već
structures located on land and underwater was launched. poznatoj stratigrafiji navedenih kvadrata nalazi se ne razli-
Excavation of shafts 1 and 2 provided a partial insight into kuju u odnosu na one iz već istraženih dijelova. Do 40 cm
the building structure of ancient harbor installations, which dubine, unutar slojeva koji su već označeni kao Stratum
were built using wooden pylons as support. The analysis 1, većinom su nađene različite ljušture puževa (iako ima i
of the archaeological finds from trenches A and B revealed nešto kopnenih puževa, veći dio nalaza čine ogrci) i drugih
that they originate from the period of antiquity, while the morskih školjaka i puževa (priljepaka, kamenica, vretena-
finds from shafts 1 and 2 confirmed that this area was inten- stih puževa i volaka). Ostataka je kopnene faune malo, a
sively used from the 2nd to the 5th ct. The survey of under- kao i druge kategorije nalaza, ona pokazuje da se u tom
water structures using different modern documentation stratumu miješaju nalazi iz različitih razdoblja. Iako fauna
methods marked the beginning of a systematic project that pokazuje odlike ranog holocena, među divljim životinjama
aims to use said methods to record the entire harbor instal- pronađene su i kosti domesticiranih vrsta (ovca/koza).
lations in the Barbir cove. The documentation of the walls Nađeno je i nekoliko ulomaka keramike iz različitih razdo-
on the mainland part of the site was also started this year. A blja (neolitik i brončano doba), ali i tipični mezolitički litički
total of 12 walls of different dimensions protruding from the inventar (iako uz puno lomljevine i malo oruđa). Dno tih
soil profiles along the seashore have been identified. površinskih slojeva čini tanak sloj puževa vinogradara, koji
označavaju prijelaz u stratum u kojem više nema intruzija
materijala iz mlađih razdoblja (Stratum 2).
U navedenom ranomezolitičkom stratumu 2 uočen je porast
Redni broj: 344 morske faune u odnosu na gornje slojeve. Osim toga, pri-
Lokalitet: Šopot – Crkvina kupljene su i kosti velikih kopnenih preživača, manje riblje
Naselje: Šopot kosti, litički artefakti, kao i dvadesetak komada probušenih
Grad/općina: Benkovac Columbella rustica. Posebnost u odnosu na prethodne slo-
Pravni satatus: Z-1735 jeve čine nalazi dvaju većih oblutaka (udarača), kao i nalaz
Razdoblje: SV kamenog oblutka ukrašenog linijama izvedenima crvenim
Vrsta radova: geofizičko istraživanje okerom.
Ispod Stratuma 2 redaju se slojevi koji pripadaju
Godine 2017. Zavičajni muzej Benkovac naručio je geofi- Stratumu 3. Njih karakterizira velika količina puževa vino-
zička istraživanja na lokalitetu Šopot – Crkvina. Snimanja gradara, a količina morske faune primjetno se smanjuje u
je obavila tvrtka Gearh d.o.o. iz Maribora. odnosu na prethodne slojeve. Suprotno tome, povećala se
količina kopnene faune (divlje govedo, lisica i jelen) te litič-
Literatura kih izrađevina. Među litikom većina nalaza spada u kate-
goriju lomljevine. Obrađenih je nalaza malo, a najveći broj
Izvješće o geofizičkim istraživanjima na lokalitetu Benkovac svrstava se u kategoriju grebala. Među ukrasnim nalazima
– Šopot – Crkvine, Gearh, d.o.o., Maribor, listopad 2017. i dalje se pronalaze probušene Columbelle rustice, a pro-
nađena je i jedna probušena Cyclope neritea. Iskopavanja
Uredništvo HAG-a kvadrata G7 i H7 zaustavljena su na dubini od 120 cm,
čime je ostvaren prvotan cilj iskopavanja, tj. uklanjanjem
Summary depozita smanjen je pritisak na ostatak profila, što će omo-
gućiti sigurna iskopavanja u ostatku sonde.
In 2017, the Benkovac Heritage Museum commissioned a
geophysical survey for the Šopot-Crkvina site. The survey Druga istraživačka kampanja organizirana je u listopadu
was performed by the company Gearh d.o.o. iz Maribora. 2017. godine. Nakon što je u protekloj kampanji osiguran
Redni broj: 345

Lokalitet: Špilja Vlakno
Naselje: Savar
Razdoblje: P
Godine 2017. u špilji Vlakno na Dugom otoku organizi-

rane su dvije arheološke istraživačke kampanje, u sklopu
projekta koji su financirali Ministarstvo kulture i Hrvatska
zaklada za znanost (UIP-2014-09-1545). Stratum 7 – hodna površina (foto: M. Grgurić)
632
Stratigrafski profil s označenim položajem Stratuma 7 (izradio: D. Vujević)
južni profil, iskopavanja su nastavljena na prethodno kopa-

noj površini Istočnog sektora, gdje se spuštalo u starije slo-
jeve epigravetijenske kulture. Trenutačno se istražuju slo-
jevi na dubini od 260 cm od površine, slojevi koji vremenski
prethode vulkanskoj erupciji na Flagrejanskim poljima i
sloju tefre datirane u 14.500 god. BP. U ovoj istraživačkoj
kampanji definirane su dvije nove hodne površine, koje čine
stratigrafski kraj ili zapravo kronološki početak Stratuma 6
i prelazak u novu fazu nalazišta – Stratum 7. Novi stratum
obilježen je slabo izraženim vatrištima, što upućuje na izra-
zito kratkotrajan boravak u pećini, kao i većom količinom
amorfnog kamenja različitih veličina uz zidove pećine.
Unutar svih iskopavanih slojeva pronađena je velika koli-
čina nalaza, iako su oni brojniji u slojevima koji pripadaju
Stratumu 6, no sastav, tipološke i tehnološke kategorije
slične su kod svih iskopanih depozita, uz jednu iznimku. Antropomorfni privjesak (foto: E. Cristiani)
Nalazi koji pripadaju ukrasnom repertoaru zajednica pro-
nađeni su isključivo u slojevima Stratuma 6 i zasad ih nema ukrašenu nizom kratkih okomitih linija, koje se nižu u gru-
u Stratumu 7. pama od tri ureza po cijeloj dužini kosti. Najspektakularniji
Najveći dio nalaza čine životinjske kosti (krupna pleisto- je nalaz koštani antropomorfni privjesak ukrašen nizom
censka fauna, uz manju količinu kostiju lisice, sitnih glo- okomito postavljenih šrafiranih traka. Uzorak šrafura u
davaca i pokoji kralježak ribe). Litički artefakti relativno su potpunosti odgovara uzorku koji se nalazi na jednom od
brojni, iako ih ima nešto manje u odnosu na slojeve iznad ukrašenih oblutaka pronađenim u probnoj sondi unutar tog
tefre. Većinu nalaza čine tehnološke kategorije, tj. odbojci istog stratuma (Vujević, Parica 2009).
i pločice, a obrađeni primjerci pokazuju tipičan epigraveti-
jenski inventar. Pločice s hrptom i noktolika grebala najbroj- Literatura
nije su skupine nalaza. Pronađeno je i nekoliko koštanih
alatki, uglavnom ubadala. Vujević, Parica 2009 D. Vujević, M. Parica, Nakit i umjet-
Ukrasnom repertoaru Stratuma 6 pripadaju isključivo pro- nost pećine Vlakno, Archaeologia Adriatica, 3, Zadar, 2009:
bušeni jelenji očnjaci, od kojih je jedan ukrašen nizom krat- 23 – 34.
kih, horizontalnih ureza. Simboličkom aspektu epigraveti-
jenskih zajednica treba pripisati i veliku kost rebra jelena, doc. dr. sc. Dario Vujević
633
Summary nalazi i većina prve, probne sonde. Iskopom je utvrđeno da

u sondi nema arheološke stratigrafije. Površinsko je tlo pore-
In 2017, two research campaigns of the prehistoric site mećeno i ispremiješano najvjerojatnije obradom zemljišta te
were conducted in the Vlakno cave on Dugi Otok. The se u sloju iskopa pronalazi pomiješana građa različite prove-
first research campaign, carried out in June, was aimed nijencije: osim neolitičkih, javljaju se i ulomci antičke i kasno-
at excavating the surface layers in the area of quadrants antičke keramike, lucerni i sl. Po sredini prostora ustanovljen
G7 and H7 in order to stabilize the southern profile of the je nasip kamenja koji nekadašnji humak presijeca po polovici.
research block, but also to collect new samples from Strata U razgovoru s vlasnikom parcele doznalo se da se položaj
1–3. The second research campaign was conducted in Jurjevića glavica nalazi na međi između dviju njiva, od kojih
October 2017. After the southern profile was secured in the je zapadna preorana i obrađena, dok su na širem prostoru
previous campaign, the excavations continued on the pre- s istočne strane posađeni voćnjaci i maslinici. Smjer nasipa
viously excavated surface of the eastern sector, reaching kamenja unutar sonde C odgovara smjeru niske suhozidne
all the way to the older layers of the Epigravettian culture. međe, vidljive južnije od sonde, pa je najvjerojatnije riječ o
njezinu nastavku. Prilikom pregledavanja površine i iskopa-
vanja unutar sonde nije ustanovljena nikakva arhitektura koja
bi upućivala na ostatke tumula (obzid, podloga, grob i sl.). Iz
Redni broj: 346 svega se može zaključiti da devastirana gomila na položaju
Lokalitet: Tinj – Jurjevića glavica Jurjevića glavica nije bila grobni humak, već zemljani nanos
Naselje: Tinj nastao prilikom čišćenja terena na međi, koji je s vremenom
Grad/općina: Sveti Filip i Jakov postao prepoznatljiv prostorni reper. U prilog toj pretpostavci
Pravni status: postupak u tijeku ide i ime položaja: obitelj Jurjević, u čijem su vlasništvu obje
Razdoblje: SV parcele, doseljena je u Tinj prije stotinjak godina i do danas je
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje ostala jedina s tim prezimenom, što bi značilo da je i toponim
„Jurjevića glavica” novijeg datuma. Na širem prostoru obra-
Od 13. do 21. rujna te od 25. listopada do 23. studenoga đene njive zapadno od Jurjevića glavice prilikom rekognosci-
2017. trajala su zaštitna arheološka istraživanja na položaju ranja tijekom prethodnih desetljeća po površini su ustanovljeni
Jurjevića glavica u Tinju (k.č. 2001, k.o. Sv. Filip i Jakov). i neolitički i antički ostatci (villa rustica) te ne iznenađuje pojava
Arheološka ekipa izašla je na teren nakon dojave Ivana arheološke građe iz tih razdoblja u površinskim slojevima.
Jurjevića, mještanina Tinja, o pronalasku ljudskih kostiju Unutar sonde C ustanovljena su još četiri groba ukopana
na njivi na položaju Jurjevića glavica. Kosti su pronađene u zdravicu, označena slijedom kao grobovi od 3 do 6. Svih
prilikom odvoženja zemlje s gomile (toponim Jurjevića gla- pet ustanovljenih ukopa pokazuju ista svojstva: orijentacija
vica), za koju je nakon izlaska na teren pretpostavljeno je sjeverozapad-jugoistok, grobna je arhitektura jedno-
da se radilo o grobnom humku. Do dolaska arheološke stavna, sa stranicama koje čini neobrađeno kamenje posla-
ekipe pretpostavljeni humak u potpunosti je uklonjen. gano u jednom nizu, u obliku dosta pravilnog pravokutnika.
Sondiranjem na mjestu pronalaska kostiju, na nekadaš- Pojedino kamenje u stranicama groba nedostaje, a nije bilo
njem južnom rubu humka otkriven je i očišćen ukop bez poklopnica. Pokojnici su položeni na leđa, ruku pruženih
jasnog arheološkog konteksta i bez grobnih priloga. niz tijelo. Kosturi su dobro sačuvani, nema grobnih priloga.
Grobovi su međusobno udaljeni cca 1 m i očito se radi o
Na poziciji navedenog ukopa otvorena je manja sonda dijelu nekropole koja se širi (za sada pouzdano) u smjeru
dimenzija 4x1 m, označena kao sonda B. Osim čišćenja sjeverozapada i sjeveroistoka. Prema arhitekturi i načinu
groba, cilj istraživanja u sondi bio je ustanoviti ostatke uklo-
njenog objekta, odnosno postojanje eventualnog arheološ-
kog sloja. U površinskom iskopu do dubine od oko 25 cm
u zemlji se pojavljivala arheološka građa, pretežno ulomci
neolitičke keramike. Po morfološkim odlikama zemlje
izdvojene su dvije stratigrafske jedinice: površinski sloj
tamno smeđe rahle zemlje i sloj svjetlije crvenice sa žutim
glinastim proslojcima. Dno iskopa čini čvrsto nabijena žuta
zdravica. Svaka je stratigrafska jedinica imala prosječnu
debljinu od 20 do 25 cm. Prilikom iskopavanja do zdravice,
u sjevernom kutu sonde B pojavilo se neobrađeno krupno
kamenje, pravilno poslagano u formu pravokutnika. Tijekom
čišćenja ustanovljeno je da se radi o donjoj (donožnoj) stra-
nici groba, čija je arhitektura ukopana u zdravicu.
Nastavak zaštitnog istraživanja uslijedio je u listopadu i stu-
denom 2017., s ciljem da se do kraja istraži grob ukopan u
zdravicu (označen kao grob 2) te da se razjasni poremećena
stratigrafija, s neolitičkim nalazima i pretpostavljenim humkom
iznad evidentno mlađeg ukopa. Radi proširenja iskopa oko
groba 2 otvorena je sonda dimenzija 4x4 m, na području kva-
dranta C nekadašnjeg humka. U navedenom se kvadrantu Jurjevića glavica, sonda C, grobovi 3 – 6 (foto: I. Čondić)
634
Jurjevića glavica, zatečeno stanje (foto: I. Čondić)
Jurjevića glavica, sonda C i očišćen grob 2 (foto: I. Čondić) Jurjevića glavica, grob 2 (foto: I. Čondić)
ukopa, grobovi se mogu općenito datirati u srednji vijek. reconnaissance carried out in the previous decades, both
Prilikom naknadne analize C-14 kostiju, jedan od ukopa Neolithic and ancient remains were found on the surface).
datiran je u posljednja desetljeća 7. i u prvu polovicu 8. st. All this points to the conclusion that the devastated cairn at
the location of Jurjevića glavica was not a burial mound, but
Natalija Čondić an earth pile created by clearing the terrain at the border. At
Jakov Vučić the bottom of the investigated trench, at the level of subsoil,
a part of the cemetery was discovered. Based on the method
Summary of burial and the appearance of the funerary architecture, the
cemetery is dated to the Early Middle Ages, which was sub-
In September and November 2017, the Archaeological sequently confirmed by radiocarbon dating of the bones from
Museum in Zadar conducted rescue archaeological excava- one of the graves that dates back to the last decades of the
tions in the town of Tinj (Municipality of Sveti Filip i Jakov). The 7th and the first half of the 8th century. A total of 6 graves
field research was conducted upon being informed by a resi- buried in the subsoil were investigated. The skeletons were
dent of Tinj about the discovery of human bones in the field at well preserved, and there were no grave goods.
the location of Jurjevića glavica. The bones were found when
the soil was removed from the cairn, which was assumed
to be a burial mound upon inspecting the field. By the time
the archaeological team arrived, the assumed mound had Redni broj: 347
been completely removed. The inspection of the surface and Lokalitet: Tkon – Poljane
trenching in the given area did not discover any architecture Naselje: Tkon
that would point to the remains of a tumulus (wall, foundation, Grad/općina: Tkon (otok Pašman)
tomb, etc.). Also, the research established that there is no Pravni status: P-4917
archaeological stratigraphy in the opened trench 4 x 4 m in Razdoblje: A
size, but the surface soil has been disturbed and mixed, most Vrsta radova: sustavno iskopavanje
likely by land cultivation. The excavation uncovered mixed
Neolithic, ancient and late antique materials (on a wider Od 8. do 25. studenog 2017. nastavljeno je istraživa-
area of cultivated fields west of Jurjevića glavica, during the nje lokaliteta Poljane u općini Tkon na otoku Pašmanu.
635
Summary
In November 2017, the excavations of the Poljane site in

the municipality of Tkon on the island of Pašman were con-
tinued. At the site of Poljane, there is a somewhat large
cairn that is traditionally believed to hide the remains of
the church of St. Pope Alexander I. The first archaeologi-
cal research of that site was carried out in 2015. Through
this research, it was determined that the cairn truly shelters
an archaeological site, as the remains of ancient and/or
late antique architecture were discovered. The research
continued in 2016, when the previously discovered walls
were investigated in more detail, and new ones were also
found. In 2017, only the top layers of the cairn were exca-
vated to create a better foundation for further research. The
Lokalitet nakon istraživanja 2017. g. (foto: T. Fabijanić) layers are sterile or contain a small amount of pottery finds,
mainly tegulae.
Voditelj radova bio je Tomislav Fabijanić s Odjela za arhe-
ologiju Sveučilišta u Zadru (zamjenica voditelja: Zrinka
Brkan Klarin, dipl. arheo.). Financijska sredstva osiguralo
je Ministarstvo kulture, a Općina Tkon pružila je logističku Redni broj: 348
pomoć. Lokalitet: Turanj – Gradina
Naselje: Turanj
Lokalitet Poljane nalazi se oko 1,5 km jugoistočno od Grad/općina: Sveti Filip i Jakov
centra Tkona, gotovo uz morsku obalu. Riječ je o kamenoj Pravni status: Z-4092
gomili, koju je kao potencijalan arheološki lokalitet zabilje- Razdoblje: P
žio još don Frane Bulić. Prema usmenoj predaji, upravo se Vrsta radova: sustavno iskopavanje
pod tom gomilom kriju ostaci crkve sv. Aleksandra, među-
tim prostor nikad nije arheološki istraživan. Sama je gomila Od 9. do 14. listopada 2017. nastavljena su arheološka
nepravilnog izduženog oblika. Prije istraživanja bila je duga istraživanja na gradini u Turnju. Voditeljica istraživanja bila
cca 25 m, na najširem je dijelu široka 7 m, a na najvišem je je doc. dr. sc. Martina Čelhar, zamjenik doc. dr. sc. Dario
dijelu visoka 2,5 m. Vujević, a od stručne ekipe sudjelovali su doc. dr. sc. Mate
Godine 2015. organizirana je prva kampanja istraživanja, Parica, Maja Grgurić, dipl. arheo., te studenti Odjela za
prilikom čega je dokazano da gomila uistinu krije ostatke arheologiju Sveučilišta u Zadru.
arhitekture iz antike i/ili kasne antike. Druga istraživačka
kampanja organizirana je 2016. godine, prilikom čega je Tijekom ovogodišnje istraživačke kampanje u potpunosti je
istraženo više suhozidnih tvorevina, koje su nakon doku- istražen manji odsječak vanjske, sjeverne strane bedema
mentiranja uklonjene, a pronađeni su i ostaci zidova gra- uz ulaz, a koji je 2016. tek djelomično površinski definiran
đeni lomljenim kamenom i mortom. Oko zidova pronađena nakon uklanjanja znatne količine urušene kamene građe.
je velika količina ulomaka tegula i tesera bijele boje, kao Ustanovljeno je da je vanjsko lice bedema na tom dijelu
i velika količina antičke keramike, uz sporadične nalaze očuvano u maksimalnoj visini od 1,8 m, i to do šest redova
kasnoantičke i narebrene bizantske keramike te numizma- kamenja. Očekivano, najveći kameni blokovi nalaze se na
tički materijal iz prve polovice 4. st. dnu strukture, a dosežu dužinu preko jednog metra, dok
Godine 2017. nastavljeno je istraživanje lokaliteta, ali s im visina premašuje i 30 cm. S rastom visine konstrukcije,
obzirom na nevelika financijska sredstva, odlučeno je da dimenzije kamenja postupno se smanjuju.
se uklone samo slojevi nasipa. Prilikom prethodnih istraži- Već je prilikom površinske prospekcije prepoznato da se
vanja zahvaćen je manji dio gomile na mjestu na kojemu bedem sastoji od središnjeg suhozida s dvama licima te
je ona najviša i najšira, međutim i to je bilo dovoljno da se nekoliko paralelnih suhozdinih lica, koja se pružaju s obiju
stekne dojam o prirodi slojeva na lokalitetu, stoga su 2017. strana središnjeg suhozida. Međuprostor je zapunjen
uklanjani isključivo kamen i zemlja (dimenzije iskopa: manjim i većim kamenjem. Također, tijekom prošlogodiš-
8x8 m), otprilike do pojave naznaka o zidovima (iskop se nje kampanje utvrđeno je da se vanjsko lice bedema ne
zaustavio 20-ak cm iznad razine zidova otkrivenih tijekom pruža sve do ulaza u gradinu, već da u neposrednoj blizini
prethodnih kampanja). Ti su slojevi sterilni ili sadrže vrlo ulaza mijenja smjer, skreće i spaja se na središnji suho-
malenu količinu arheološkog materijala, mahom ulomke zid s dvama licima, čime sjeverni kut središnjeg suhozida
tegula. Naime, nedvojbeno je utvrđeno da se radi o sloje- ujedno čini i vanjski kut ulaza u gradinu. Budući da se
vima čiji je nastanak posljedica krčenja okolnih zemljišnih ove godine istraživanjem na tom dijelu spustilo do razine
parcela, koje i danas imaju poljoprivrednu funkciju. Ujedno matične stijene, uočeno je jedno dodatno suhozidno oja-
je s lokaliteta odnesen materijal iskopan prethodnih godina čanje između ulaza i vanjskog lica bedema, na mjestu gdje
te je stvorena izvrsna podloga za daljnja istraživanja. se ono spaja sa središnjim suhozidom. Spoj vanjskog lica
sa središnjim suhozidom dosta je loše izveden i ispunjen
doc. dr. sc. Tomislav Fabijanić sitnijim kamenjem. To je ujedno konstrukcijski najslabiji
636
Gradina u Turnju s označenim sondama: A – ulazni dio; B – sonda u unutrašnjosti gradine (foto: M. Grgurić)
Situacija nakon istraživanja 2017. g. (foto: M. Grgurić)
izveden segment zida pa je možda iz tog razloga prido- U ispuni između tog lica i središnjeg suhozida vidljiv je
dano spomenuto suhozidno ojačanje, koje je trebalo anuli- još jedan niz kamenja, no znatno slabije uslojenosti i
rati taj nedostatak. kompaktnosti. Središnji suhozid razlikuje se od vanjskog
Unutar konstrukcije bedema, između središnjeg suhozida lica po naglašenoj uporabi pločastog kamenja, koje nije
i vanjskog lica jasno je uočljivo još jedno lice građeno od toliko masivno kao kamenje upotrebljavano za gradnju
većih kamenih blokova, koje je na tom dijelu gotovo pri- vanjskog lica bedema. Zanimljivo je da prilikom gradnje
slonjeno uz vanjsko lice i slijedi njegov smjer pružanja. bedema na mnogim mjestima nije obraćana pažnja na
637
građe. Zanimljiv je podatak da osteološki materijal u pot-

punosti izostaje.
U suradnji i pod nadzorom Konzervatorskog ureda u
Zadru, odlučeno je da se nakon završenog iskopava-
nja i potpunog dokumentiranja zatečenog stanja kon-
zervira istraženi dio bedema. U donjim redovima saču-
vano je izvorno zatečeno stanje suhozida, dok je kod
najviših redova dio kamenja koje više nije bilo stabilno
pomaknut i nakon čišćenja podloge vraćen na izvorno
mjesto. Sva očišćena lica podignuta su prosječno za
jedan do tri reda kamenja, ovisno o očuvanosti poje-
dinog odsječka. Upotrebljavana je originalna urušena
kamena građa. Rekonstruiran je i dio ulaza koji je bio
uništen ukopavanjem prilikom postavljanja uzemljenja
Sonda unutar suhozidne arhitekture u unutrašnjosti gradine (foto: za odašiljač tijekom Domovinskog rata. Konzervacija je
M. Grgurić) osmišljena u sklopu radionice eksperimentalne arheo-
logije („Gradnja suhozidnih bedemaˮ), organizirane u
to da u gornjim redovima kamen preklapa rešku između sklopu kolegija Metodologija arheoloških iskopavanja
dva donja kamena, što znatno oslabljuje stabilnost zida. te su u njoj sudjelovali profesori i studenti s Odjela za
Bedem je podignut nad živcem, no mjestimično, ondje arheologiju Sveučilišta u Zadru. Uspostavljena je i surad-
gdje matična stijena pada, leži na tanjem sloju prapovijes nja s Udrugom Dragodid, koja je organizirala edukaciju
nog humusa. suhozidne gradnje za sve uključene u radionicu, a koju je
Istovremeno s istraživanjem ulaza u gradinu i uklanja- vodio Miran Križanić, mag. ing. arh.
njem ispune recentnog jarka za uzemljenje odašiljača, koji
je devastirao dio ulaznog hodnika i bedema, istražena je doc. dr. sc. Martina Čelhar
manja sonda u unutrašnjosti gradine. Areal unutar bedema
općenito odlikuje primjetan izostanak znatnije količine Summary
sloja, što je posebno izraženo na južnom dijelu prostora,
gdje uopće nema humusa te je površinski vidljiva matična In 2017, archaeological excavations continued at the site of
stijena. Sonda je istražena u sjevernom dijelu gradine u the Gradina hillfort in Turanj, focused on the research and
blizini bedema, na mjestu gdje je vidljiv sklop suhozidne conservation of the monumental structure of the ramparts
arhitekture sačuvane u temeljnim volumenima. Najveća flanking the entrance. A smaller trench was also excavated
očuvana visina navedenih struktura doseže 0,5 m, no pro- within the area of the hillfort to see if relevant data could
sječno je očuvan tek jedan red kamenja, visine oko 0,3 m. be collected to help us understand the site’s function and
Zanimljivo je da oko te arhitekture nema kamene osipine chronology. A smaller amount of collected ceramic material
koja se može očekivati nakon urušavanja zidova, što znači points to the activities that probably took place during the
da je kamenje naknadno raščišćeno ili je riječ tek o kame- Bronze Age, but the character of the layer as well as the
noj bazi neke strukture, čija je nadgradnja mogla biti od absence of it in a larger area within the boundaries of the
organskog materijala. rampart point against the existence of a more intensive and
Za istraživanje je odabrana jedna manja prostorija, čije long-term settlement at the site.
unutrašnje dimenzije iznose 2,8x2,3 m. Sloj je unutar
prostorije jednoličan. Riječ je o tankom humusnom sloju,
tamno smeđe boje, sa sitnim kamenjem, koji zapunjava
procjepe u matičnoj stijeni. Na dnu sloja pronađeno je Redni broj: 349
50-ak iznimno fragmentiranih ulomaka prapovijesne kera- Lokalitet: Tvrđava Sv. Mihovil
mike. Uglavnom je riječ o atipičnim fragmentima tijela Naselje: Poljana
posuda, no izdvojeno je i nekoliko fragmenata oboda i Grad/općina: Preko (otok Ugljan)
ručki, kao i jedan ukras plastične trake ukrašene otiscima. Pravni status: Z-1564
Površinu keramičkih ulomaka odlikuje rupičasta struktura. Razdoblje: SV/NV
Manji fragment ručke koja se sužuje prema vrhu i nadi- Vrsta radova: arheološki nadzor
lazi obod, zajedno s fakturom keramičke građe, mogao
bi upućivati na to da je riječ o brončanodobnoj keramici, Dana 23. listopada 2017. tvrtka Arheolog d.o.o. iz Ugljana
premda je izdvojena količina tipičnih oblika nedostatna arheološki je nadzirala iskopavanje sonde unutar tvrđave
za pouzdane zaključke. S obzirom na to da zidovi suho- Sv. Mihovil (k.č. 1639, k.o. Poljana) na otoku Ugljanu.
zidne prostorije djelomično leže na matičnoj stijeni, a dje- Voditelj arheološkog nadzora bio je Damir Martinov, dipl.
lomično na humusnom sloju, na mjestima gdje su prisutni arheo. Financijska sredstva za arheološki nadzor i kon-
procjepi u matičnoj stijeni nije moguće sa sigurnošću zervaciju nalaza osigurao je naručitelj, Klesarstvo Brkić,
vezati strukturu uz prapovijesna razdoblja te će tijekom Zadar.
sljedećih istraživačkih kampanja trebati istražiti sondu
izvan struktura i vidjeti nalazi li se i ondje u humusnom Cilj i razlog otvaranja sonde bio je utvrditi visinu temeljne
sloju kvantitativno i kvalitativno slična količina keramičke stope bedema i dubinu postojećeg stubišta. Nakon dolaska
638
Zatečeno stanje (foto: D. Martinov) Zid 2 i vrh temeljne stope (foto: D. Martinov)
u odnosu na postojeću hodnu površinu te je nakon njezina

definiranja zaključen arheološki nadzor.
Damir Martinov
Summary
In October 2017, archaeological supervision was carried

out during the excavation of the trench inside the fortress
of St. Michael on the island of Ugljan, with the aim of deter-
mining the height of the foundation footing of the fortress
rampart and the depth of the existing staircase. The trench
was positioned along the southern rampart, in the area
from the staircase in the west towards the east, measuring
3 m in length and 1.5 m in width. The opening of the trench
revealed that the staircase descends by only one step
and can be connected in the east direction with the stone
threshold and wall 1, which most likely form the entrance to
the staircase and the rampart.
Redni broj: 350

Lokalitet: Utvrda Pustograd
Naselje: Tkon
Grad/općina: Tkon (otok Pašman)
Razdoblje: A
Vrsta radova: dokumentiranje
Zid 1 i kameni prag (prolaz na stubište), zid 2 (foto: D. Martinov)
U rujnu 2017. nastavljeno je dokumentiranje postojećeg stanja
na teren, uz dogovor s izvođačem radova, definiran je utvrde Pustograd, na jugoistočnom kraju otoka Pašmana, u
položaj i veličina sonde. Sonda je pozicionirana uz južni organizaciji Instituta za pomorsku baštinu ARS NAUTICA.
bedem, od stubišta na zapadu kojim se penje na bedem
tvrđave pa u smjeru istoka u dužini od 3 m i širini od 1,5 m. Projekt dokumentiranja utvrde Pustograd pokrenut je
Već na samom početku, odnosno nakon skidanja površin- 2016. godine. Radovi su započeli čišćenjem vegetacije
skog sloja humusa i šute, utvrđeno je da se stubište spušta u jugoistočnoj polovici lokaliteta, nakon čega je uslijedilo
samo za još jednu stubu, koja se u smjeru istoka može zračno snimanje i 3D lasersko skeniranje. Obrada doku-
povezati uz kameni prag, koji sa zidom 1 (vidljiv u tlocrtu mentacije obavljena je djelomično, u očekivanju nastavka
i prije početka iskopa) najvjerojatnije čini ulaz na stubište i radova i izrade cjelokupnog plana nalazišta. Prilikom doku-
sam bedem. Prilikom daljnjeg nadzora definirana je i visina mentiranja prvoga dijela nalazišta identificirana su tri objekta,
temeljne stope bedema, koja se pojavljuje na 2,3 m dubine koja su zasigurno pripadala nekadašnjem fortifikacijskom
639
Pogled s utvrde Pustograd na morski prostor južno od otoka Cisterna (objekt C) nakon uklanjanja vegetacije (foto: I. Radić
Pašmana (foto: I. Radić Rossi) Rossi)
kompleksu (A, B i C). Nakon radova Općina Tkon preuzela

je obvezu održavanja lokaliteta, tj. prskanja sredstvima za
zaštitu od korova, kako bi se izbjeglo ponovno obrastanje
očišćenih struktura. Zadatak je uglavnom uspješno obav-
ljen, ali je cisterna (objekt C) ipak ponovno zarasla pa je
tijekom preliminarnog pregleda terena odlučeno da radovi
započnu ponovnim čišćenjem te strukture.
Godine 2017. radovi su se odvijali sličnom dinamikom kao
i prethodne godine. Nakon ponovnog čišćenja cisterne
nastavljeno je čišćenje vanjskog i unutrašnjeg zidnog
plašta bedema, od objekta A u smjeru sjevera i sjevero-
istoka. Vremenske prilike uglavnom su pogodovale reali-
zaciji radnog programa, a lokalitet je očišćen tijekom deset
radnih dana. Posječena vegetacija odlagala se oko utvrde,
a krajem rujna čitav je prostor poprskan sredstvom za
zaštitu od korova. S Općinom Tkon dogovoreno je da se
ta aktivnost periodički ponavlja tijekom čitave godine kako
bi se spriječilo da određeni dijelovi u kratkom roku budu
prekriveni gustom vegetacijom.
Smjer čišćenja vegetacije bio je određen smjerom proteza- Nepravilan četvrtast objekt s unutrašnje strane obrambenog zida
nja obrambenog zida koji uglavnom kontinuirano teče, uz (foto: I. Radić Rossi)
manje prekide na dvama mjestima. Prvo mjesto na kojemu
se zid prekida nalazi se sjeverno od objekta A. S obzirom
na veću količinu zemlje i nedovoljno jasnu situaciju, bez
dodatnog čišćenja i istraživanja nije moguće reći je li u pita-
nju namjeran prekid ili veće oštećenje. Drugi otvor većih
dimenzija nalazi se na liniji zida, sjeveroistočno od pret-
hodnoga. On u tlocrtu djeluje kao mjesto pristupa utvrdi,
ali i u ovome slučaju situacija na terenu još ne dopušta Rudar d.o.o.
Split, Ruđera Boškovića 5/122
OIB: 72345116020
e-mail: rudar3d@gmail.com
donošenje konačnih zaključaka. Snimili

Branko Kordić, dipl. ing. geod.
Prilikom nastavka čišćenja stiglo se do najsjevernije točke

Maja Grgurić, dipl. arh.
Obradili
Maja Grgurić, dipl. ing. arh.
Branko Kordić, dipl. ing. geod.
nalazišta, na kojoj se nalazi manja građevina dograđena

Naručitelj
ARS nautika
Institut za pomorsku baštinu
Kuntrata 5, Tkon
Projekt
Terestričko lasersko skeniranje i
na unutrašnje lice obrambenog zida, nepravilnog četvr-

izrada dokumentacije utvrde Pustograd
Sadržaj
Situacijski nacrt
Datum Mjerilo
prosinac 2017. 1:250
tastog tlocrta, za koju se može pretpostaviti da je imala koordinatni sustav: HTRS96/TM

projekcija: Tranverse Mercator
datum: ETRS89
epoha: 1989,0
funkciju manje kule. Na tom se mjestu obrambeni zid

elipsoid: GRS80
visinski datum: HVRS71
lomi pod tupim kutom i mijenja smjer prema jugoistoku te

prateći padinu brda stiže nadomak najviše točke padine. 0
5
10
Na toj dionici zid je jasno vidljiv i očuvan u 3 – 4 sloja

Meters
kamenja visine oko 1 m. Slična se situacija ponavlja i na Tlocrt očišćenog dijela utvrde; u južnom dijelu slijeva nadesno
dionici zida zapadno od spomenute pravokutne strukture. objekti A, B i C; u sjevernom dijelu nepravilan četvrtast objekt s
Prilikom rekognosciranja unutrašnjeg prostora utvrde unutrašnje strane obrambenog zida (izradili: B. Kordić, M. Grgurić)
640
na više je mjesta utvrđeno postojanje ostataka zidova direction to the south-east. It follows the slope of the hill,
koje, sukladno postojećemu stanju, za sada nije moguće and reaches the highest point. On this section, the wall is
interpretirati na zadovoljavajući način. Nakon čišćenja clearly visible. It is preserved in 3–4 layers of stones about
bedema utvrde, tvrtka Rudar d.o.o. iz Splita 3D laser- 1 m high. We can observe the similar situation in the sec-
ski je skenirala i fotogrametrijski snimila novootkrivene tion of the wall that runs to the west of the mentioned struc-
strukture. ture. Considering the current state of research, it seems
Utvrda Pustograd jedna je u nizu utvrda koje se uobičajeno that the Pustograd fortification did not serve a military pur-
datiraju u razdoblje Justinijanove rekonkviste, tj. u 6. st., te pose, but was rather a place for refugees. However, any
se ubraja u lanac utvrda građenih u to vrijeme duž hrvat- such presumption needs to be verified by archaeological
ske obale i otoka. Navedeno datiranje za sada još nije sa excavation.
sigurnošću potvrđeno, a na više kasnoantičkih lokaliteta
sličnoga karaktera pojavili su se nalazi koji upućuju na
mogućnost njihove gradnje već u 5. st.
S obzirom na dosadašnje spoznaje, čini se da nije riječ o Redni broj: 351
utvrdi vojnog, nego pribježišnog karaktera, što je potrebno Lokalitet: Velika pećina u kanjonu Kličevice
provjeriti arheološkim istraživanjem. Kao što je spomenuto Naselje: Raštević
u prethodnom tekstu, čini se da su se u središnjem dijelu Grad/općina: Benkovac
utvrde očuvali tragovi unutrašnje organizacije prostora, što Pravni status: P-3724
upućuje na potrebu nastavka čišćenja, a potom i istraživa- Razdoblje: P
nja očuvanih ostataka. Uklanjanje vegetacije u središnjem Vrsta radova: sustavno iskopavanje
dijelu utvrde te odabir strateških lokacija za arheološko
sondiranje znatno bi pridonijelo poznavanju i razumijeva- Od 2. do 12. listopada 2017. Arheološki muzej Zadar, u
nju lokaliteta, a također i privuklo veći broj posjetitelja. U suradnji s Odsjekom za arheologiju Filozofskog fakul-
svakom slučaju, preporučuje se preliminarno konzerviranje teta Sveučilišta u Zagrebu, arheološki je istraživao Veliku
otkrivenih zidova, s ciljem zaštite utvrde od daljnjeg pro- pećinu u kanjonu Kličevice (Raštević) na k.č. 986/1, k.o.
padanja. Osim toga, uzimajući u obzir uloženi trud i sred- Raštević. U istraživanjima su sudjelovali: Ivor Karavanić
stva, potrebno je svakako nastaviti zaštitu od vegetacije, (voditelj), Natalija Čondić (zamjenica voditelja), Nikola
koja svojim korijenjem može izazvati raspadanje postojećih Vukosavljević te Pavla Mačkić i Marija Brdarić (studentice
struktura. arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu). Radove
su financirali Ministarstvo kulture te Odsjek za arheologiju
Literatura Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Batur, Radić Rossi 2017 K. Batur, I. Radić Rossi, Utvrda U istraživanju je primjenjivana standardna metodologija
Pustograd, HAG, 13/2016, Zagreb, 2017. iskopavanja paleolitičkih nalazišta. Kopalo se prema stra-
tigrafskim jedinicama, a prijelazi između pojedinih jedinica
Irena Radić Rossi dokumentirani su uporabom totalne stanice. Važnije su
Katarina Batur situacije fotografirane. Cjelokupan je sediment mokro pro-
sijavan kroz dva sita, promjera 10 i 3 mm. Iskopavalo se
Summary sitnim ručnim alatom. Nakon istraživanja iz pećine je uklo-
njena sva oprema, a sonde su zatrpane.
In 2016, the ARS NAUTICA Institute for Maritime Heritage Špilju su prvi arheološki istraživali M. Savić i M. Malez.
launched a project to document the current state of pres- Lokalitet je probno istražen 2006. godine (Karavanić et
ervation of the remains of the Pustograd fortification, at al. 2007) te u kampanjama od 2012. do 2015. godine
the south-eastern end of the island of Pašman. The work (Karavanić et al. 2014; 2016). U tom je razdoblju otvoreno
continued with the same dynamics in September 2017.
The direction of clearing the vegetation was determined by
the direction of extension of the defensive wall. It mostly
runs continuously, with minor interruptions in two places.
The first interruption is located to the north of building A.
Unfortunately, without additional clearing and excavation,
it is not possible to determine its real nature. The second
interruption of larger dimensions is located on the line of
the wall, north-east of the previous one. Observing the
plan of the fortification gives the impression of a place of
access, but even in this case, the situation in the field does
not yet allow any final conclusions.
At the northernmost point of the site, there are the remains
of a small building, attached to the inner face of the defen-
sive wall. It is of irregular, nearly rectangular plan, and
probably had the function of a small tower. At this point, the
defensive wall breaks at an obtuse angle and changes the Stratigrafski profil Velike pećine u Kličevici (crtež: R. Maršić)
641
1992), a sada je prvi put ustanovljen na jednom hrvatskom

nalazištu.
Rezultati istraživanja 2017., uz nalaze iz prethodnih
sezona, na temelju litičke analize omogućit će utvrđiva-
nje značajki musterijena Velike pećine u Kličevici. Time
će biti omogućena podrobnija usporedba tog materijala s
drugim jadranskim nalazištima i s nalazištima sjeveroza-
padne Hrvatske. To je važno za rekonstrukciju prilagodbe
srednjopaleolitičkih lovaca skupljača pod različitim paleo-
klimatskim uvjetima jer litički materijal odražava određene
aspekte ponašanja (prikupljanje sirovina, proizvodnja
oruđa) tih ljudi, stoga je velika važnost tog nalazišta s jedne
strane mogućnost komparacije s materijalom mnogobroj-
nih nalazišta na otvorenom na prostoru između Ljupča i
Posedarja, gdje se materijal nalazi na površini, izvan strati-
grafskog konteksta, a s druge utvrđivanje mogućih dokaza
boravka vrlo kasnih neandertalaca, nakon 40.000 godina
prije sadašnjosti, u jadranskoj regiji.
Prema suvremenim standardima u razvijenim zemljama,
Rad u kvadrantima F – G/3 nakon pojavljivanja matične stijene čak više od 70% sedimenta u Velikoj pećini u Kličevici
(foto: I. Karavanić) ostavljeno je neiskopano, a suvremenom metodologijom
iskopavanja i zatrpavanjem sondi osigurana je maksimalna
zaštita, u skladu s mogućnostima i dostupnim sredstvima.
Literatura
Inizan et al. 1992 M.-L. Inizan, H. Roche, J. Tixier,

Technology of Knapped Stone, CREP, Meudon, 1992.
Karavanić et al. 2007 I. Karavanić, N. Čondić, N.
Vukosavljević, Velika pećina u Kličevici, HAG, 3/2006,
Zagreb, 2007: 345 – 347.
Karavanić et al. 2014 I. Karavanić, N. Vukosavljević, R.
Šošić Klindžić, J. C. M. Ahern, N. Čondić, R. Becker, K.
Zubčić, I. Šuta, K. Gerometta, G. Boschian, Projekt „Kasni
musterijen na istočnom Jadranu – temelj za razumijevanje
identiteta kasnih neandertalaca i njihovog nestankaˮ: saže-
tak 1. godine istraživanja, Prilozi IAZ, 31, Zagreb, 2014:
139 – 157.
Matična stijena, kvadranti F – G/3 (foto: I. Karavanić) Karavanić et al. 2016 I. Karavanić, N. Vukosavljević, N.
Čondić, S. Miko, I. Razum, N. Ilijanić, K. Zubčić, R. Šošić
više sondi. U svim sondama, osim onoj kod ulaza, došlo Klindžić, J. C. M. Ahern, A. Barbir, Projekt „Kasni musteri-
se do matične stijene. Cilj istraživanja 2017. bio je doći jen na istočnom Jadranu – temelj za razumijevanje iden-
do matične stijene barem na jednom dijelu sonde, koja se titeta kasnih neandertalaca i njihovog nestanka”: sažetak
nalazila kod ulaza, i prikupiti materijal iz najnižih razina, 2. i 3. godine istraživanja, Prilozi IAZ, 33, Zagreb, 2016:
stoga je tijekom istraživanja 2017. nastavljen rad u kvad 135 – 149.
rantima F – G/3 uz sami ulaz u pećinu, koji su započeti još
2013. godine. Ivor Karavanić
Godine 2017. istražene su stratigrafske jedinice SJ 19, Nikola Vukosavljević
20, 21, 22, 23, 24, 25, u kojima su pronađene kamene Natalija Čondić
izrađevine i malobrojni sitni fragmenti životinjskih kostiju.
Tipološke odlike pronađenog kamenog oruđa nedvojbeno Summary
upućuju na musterijensku (srednji paleolitik) starost prona-
đene kamene industrije. Nakon iskopavanja stratigrafskih In October 2017, archaeological research was carried out
jedinica SJ 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25 dosegnuta je matična at the site of Velika Pećina in the canyon of the Kličevica
stijena u kvadrantima F – G/3. Iznimna su novost nalazi river (Raštević). The results of the research, together with
tzv. Janusovih odbojaka (odbojci s dvjema izbočinama, findings from previous seasons, will enable determining the
odnosno dvjema ventralnim stranama), koje je prvi uočio features of the Velika Pećina Mousterian based on the lithic
dr. Nikola Vukosavljević. Oni dokazuju prisutnost proizvod- analysis. This will enable a more detailed comparison of
nog postupka Kombewa (proizvodnja odbojaka lomlje- this material with other Adriatic sites and with sites in north-
njem od ventralne strane odbojka koji služi kao jezgra), western Croatia.
koji je obično prisutan u srednjem paleolitiku (Inizan et al.
642
Redni broj: 352 Ranokršćanska crkva građena je u više faza, a po preli-

Lokalitet: Vir – Smratine minarnim analizama najprije je sagrađen crkveni brod, s
Naselje: Vir, Lozica, Smratine poligonalnom apsidom izvana, a polukružnom iznutra, kao
Grad/općina: Vir (otok Vir) i prostorija sa sjeverne strane broda. U idućim je fazama ta
Pravni status: P-4524 prostorija proširena, a sa sjeverne strane crkve dograđena
Razdoblje: A, SV je još jedna prostorija, kao i narteks(?). U posljednjoj rano-
Vrsta radova: sustavno iskopavanje kršćanskoj fazi dograđen je i egzonarteks(?). Unutar broda
te crkve u srednjem je vijeku (najvjerojatnije u romanici)
Godine 2017. organizirane su dvije nove kampanje arhe- sagrađena jednobrodna crkvica s polukružnom apsidom,
oloških istraživanja i konzervatorsko-restauratorski radovi očito od materijala razgrađenog iz zidova starijeg objekta.
na lokalitetu Vir – Smratina. Prva kampanja trajala je od 8. Na lokalitetu je istraženo i 17 grobova.
do 26. svibnja, a druga od 5. do 12. prosinca 2017. godine. Godine 2017. arheološki je istraživan samo prostor ispred
Arheološka istraživanja organizirana su u suradnji Odjela za ranokršćanske crkve, zbog indikacija da se groblje širi u
arheologiju Sveučilišta u Zadru, Arheološkog muzeja Zadar tom smjeru. Na tom se mjestu nalazio humak od manjeg
i Općine Vir. Voditelj istraživanja bio je doc. dr. sc. Tomislav neobrađenog, lomljenog kamena, koji je nakon dokumenti-
Fabijanić (Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru), a zamje- ranja uklonjen. Riječ je o omanjoj krčevinskoj gomili. Nakon
nici voditelja bili su Mate Radović (Arheološki muzej Zadar uklanjanja površinskih slojeva uočeni su ostaci suhozidne
– Muzej ninskih starina) i Zrinka Brkan Klarin, dipl. arheo. U konstrukcije, koja je očito nastala nakon prestanka upo-
istraživanjima su sudjelovali apsolventi i studenti arheologije rabe crkvi. Konstrukcija je približno pravokutnog oblika,
sa Sveučilišta u Zadru. Arheološka istraživanja financirana su sačuvana u visini jednog do dvaju redova kamenja, koje
iz donacijskih sredstava Općine Vir. U studenom 2017. dje- po svemu sudeći potječe iz urušenih ostataka crkve. Ta je
latnici tvrtke Travej d.o.o. obavili su zaštitne konzervatorsko- konstrukcija najvjerojatnije imala funkciju obora za stoku,
-restauratorske radove na ulomcima ranokršćanske oltarne međutim nije istražena do kraja te će to pitanje ostati otvo-
ograde, što su sufinancirali Ministarstvo kulture i Općina Vir. reno do idućih kampanja.
S obzirom na to da su prethodnih godina arhitektonski
Tijekom prethodnih arheoloških istraživanja, koja su zapo- ostaci na lokalitetu zaštićeni, tj. na njima su obavljeni svi
čela 2013., otkriveni u ostaci dvaju crkvenih objekata. potrebni konzervatorsko-restauratorski radovi, odlučeno
Stariji objekt pripada ranokršćanskom razdoblju (6. st.), a je da se 2017. obave radovi na ulomcima kamene pla-
unutar njegovih ostataka građena je manja crkva koja se stike. Najviše ih je pripadalo monolitnim cilindričnim stu-
preliminarno datira u romaničko razdoblje. povima s kvadratnim pilastrima, zatim ulomcima pluteja,
Pogled na lokalitet Vir – Smratina nakon prve kampanje istraživanja 2017. g. (foto: R. Maršić)
643
pilastara na latinskom je jeziku i rimskom rustičnom kapita-

lom uklesan natpis MARCILIANUS + MARMORARIUS. Na
jednom je stupu sondiran kamen za potrebe petrografske
analize, koja je obavljena u Hrvatskom geološkom institutu
u Zagrebu. Preliminarni rezultati analize sugeriraju da je
riječ o srednjodalmatinskom, izrazito bijelom, rudistnom
vapnencu, od kojeg je izrađena većina dijelova ograde,
ali treba spomenuti i da je na lokalitetu pronađeno i neko-
liko ulomaka od importiranog mramora. Konzervatorsko-
-restauratorski radovi obavljeni su u Muzeju ninskih starina
u Ninu, a nakon završetka radova dijelovi oltarne ograde
preneseni su u Arheološki muzej Zadar.
Lokalitet Vir – Smratina nakon arheoloških istraživanja 2017. g. Literatura

(foto: T. Fabijanić)
Bašić Alerić 2016 A. Bašić Alerić, Povijesno graditeljstvo
na otoku Viru, u: (ur. D. Magaš) Otok Vir, Zadar, 2016: 195
– 208.
Fabijanić 2014 T. Fabijanić, Vir – Smratina, HAG, 10/2013,
Zagreb, 2014: 488, 489.
Zagreb, 2015: 516, 517.
Zagreb, 2016.
Zagreb, 2017.
Tomislav Fabijanić
Summary
In 2017, the fifth and sixth archaeological excavation cam-

paigns were conducted at the Smratina site on the island
of Vir. In the research conducted so far, two church build-
ings were discovered. The older building dates from the
period of Early Christianity. The younger church is incorpo-
rated within the dimensions of the nave of the older church
and is provisionally dated to the Romanesque period. The
excavations performed in 2017 focused on the area in front
of the churches. In this area, the remains of a dry stone
building erected after the church ceased to be used were
partially excavated. The building was provisionally inter-
preted as a possible cattle pen. After the completion of the
archaeological excavations, protective conservation and
Konzervatorsko-restauratorski radovi na ranokršćanskoj kamenoj restoration work was carried out on the fragments of the
plastici (foto: S. Pranjić) plutei of the early Christian church.
a pronađeno je i nekoliko dijelova baze oltarne ograde.

Uz nalaze iz groba 8, gdje je pronađeno najviše ulomaka,
dijelovi oltarne ograde uzidani su kao spoliji u zidne struk- Redni broj: 353
ture srednjovjekovne crkvice, dio ih je pronađen u otkop Lokalitet: Vrana – Samograd (Zamina)
nim slojevima, a nekoliko njih pronađeno je razbacano u Naselje: Radašinovci/Vrana
neposrednoj blizini lokaliteta. Iz prikupljenih se ulomaka Grad/općina: Benkovac/Pakoštane
donekle može prepoznati izgled ograde, koja se najvje- Pravni status: Z-6422
rojatnije sastojala od šest stupova, između kojih su bila Razdoblje: P, A
četiri pluteja, po dva sa svake strane. Stupovi s pilastrima Vrsta radova: sustavno iskopavanje
i ploče pluteja bili su fiksirani s pomoću izdubljenih utora u
kamenu i željeznih zatega utopljenih u olovu. Na jednom Od 26. listopada do 18. studenog 2017. organizirana je prva
ulomku cilindričnog stupa vidljivo je olovo uliveno u izbu- kampanja sustavnih arheoloških istraživanja na gradini
šenu rupu, što svjedoči o „konzervatorskimˮ radovima na Samograd (Zamina), na granici Vrane (općina Pakoštane) i
oltarnoj ogradi dok je ona još bila u funkciji. Na jednom od Radašinovaca (općina Benkovac). Nositelj istraživanja bila
644
Gradina s juga, s naznačenim sektorima istraživanja (foto: J. Šućur)
je Javna ustanova „Agencija Han-Vranaˮ, a radovi su obav-

ljeni u suradnji s Odjelom za arheologiju Sveučilišta u Zadru.
Voditelj istraživanja bio je Marko Meštrov, dipl. arheo., iz
Javne ustanove „Agencija Han-Vranaˮ, a sudjelovali su dr.
sc. Jure Šućur i dokumentaristica Maja Grgurić, s Odjela
za arheologiju, te studenti arheologije Sveučilišta u Zadru.
Istraživanja je financiralo Ministarstvo kulture.
Brdo je na suvremenim kartama označeno toponimom

Zamina, a starija literatura navodi i toponim Zmina ili narodni
naziv Vran-Samograd, stoga je gradina u arheološkoj lite-
raturi najčešće navedena pod imenom Samograd ili Vran-
-Samograd. Gradinu u stručnu literaturu uvodi J. Alačević,
koji zamjećuje njezinu površinu, bedeme građene masiv-
nim kamenom na sjevernoj strani gradine, analogne onima
na Aseriji, te antičku cestu. Vrlo se brzo to nalazište poči-
nje navoditi uz pitanje ubikacije Blandone ili Blanone.
Naime, toponim se javlja u Geografiji Klaudija Ptolomeja
i u Antoninovu itinerariju, a mjesto se ubiciralo na razli-
čita mjesta biogradsko-vranskog prostora, što je opširno
analizirao S. Čače (Čače 1990) te prije njega Š. Batović
(Batović 1971: 22, 23). Stariji su je pisci ubicirali u Biograd
(C. Bianchi, G. Urlić Ivanović), ali to se radilo i poslije (M.
Suić). U novije vrijeme položajem Blandone bavili su se S.
Čače i Z. Brusić. Brusić smatra da Blandonu treba smje-
stiti upravo na gradinu Samograd (Brusić 2007: 23, bilješka
15), dok Čače i dalje smatra da je vjerojatno riječ o gradini Sektor A nakon kampanje (foto: J. Šućur)
Trojan (Čače 2006: 66 – 73).
dok je istražena i zidna konstrukcija koja bi mogla pred-
Ove su godine istraživana dva mjesta, oba na nižim stavljati dio fortifikacija zapadnije od spomenutog objekta
terasama jugozapadne padine gradine (k.č. 522, (Sektor B).
k.o. Radašinovci). Najveći dio istraživanja bio je posvećen Arheološko istraživanje započeto je dokumentiranjem zate-
objektu čiji se zidovi manjim dijelom vide u nasipu kamena, čenog stanja, ponajprije fotografiranjem iz zraka, nakon
a zbog devastacije vide se i kockice mozaika (Sektor A), čega je započelo uklanjanje vegetacije. Iako je veći dio
645
Literatura
Batović 1971 Š. Batović, Problemi prapovijesti na području

Vrane i Biograda n/m, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 18,
Zadar, 1971: 9 – 73.
Brusić 2007 Z. Brusić, Pakoštanska luka i druga priobalna
liburnska naselja u Pašmanskom kanalu u odnosu na gra-
dinska naselja u zaleđu i Aseriju, Asseria, 5, Zadar, 2007:
11 – 38.
Čače 1990 S. Čače, Blandona i susjedna središta. Prilog
antičkoj topografiji biogradskog područja, Biogradski zbor-
nik, 1, Zadar, 1990: 197 – 212.
Čače 2006 S. Čače, South Liburnia at the Beginning of
Sektor B nakon kampanje (foto: J. Šućur) the Principate: Jurisdiction and Territorial Organization, Les
routes de l’Adriatique antique, Bordeaux-Zadar, 2006: 65
vegetacije na gradini prethodno ljeto izgorio u požaru, što – 87.
je pridonijelo vidljivosti brojnih struktura, izgorena manja
stabla i grmovi bili su poprilično žilavi. dr. sc. Jure Šućur
Iskopavanje i definiranje slojeva u sektoru A počelo je od Marko Meštrov
struktura koje su bile vidljive na površini. Ukupno je tijekom
istraživanja u tom sektoru definirana 21 stratigrafska jedi- Summary
nica, od čega deset pripada konstrukcijama. U potpunosti
je definirana jedna prostorija (Prostorija 1), dok su uočeni In 2017, the first campaign of systematic archaeological
pojedini elementi prostorije koja joj se nalazi s jugoistočne excavations was carried out at the Samograd (Zamina)
strane (Prostorija 2). S obzirom na nalaze suspenzura i hillfort, which some scientists believe to be the location of
tubulusa s obiju strana zida koji dijeli prostorije, vjerojatno the ancient Blandona. In this campaign, research was car-
se radi o ostacima termalnog sklopa. Od Prostorije 2 uočen ried out at two locations on the southwestern slope of the
je početak dvaju zidova te dio podnice koja se nalazi na hillfort. In sector A, one room was explored in detail, and,
bitno nižoj razini od podnice s mozaikom u Prostoriji 1. based on the finds, it can be marked as part of the thermal
Prostorija 1 bila je u potpunosti prekrivena mozaikom, no complex that functioned in the 2nd and 3rd centuries.
on se, nažalost, očuvao samo manjim dijelom. Najbolje je
očuvan u istočnom kutu prostorije, dok su na ostalim dije-
lovima očuvani maleni dijelovi ili je u potpunosti uništen.
Većina je kockica bijele boje, dok je manji dio siv, te se na Redni broj: 354
oko 1 m od jugoistočnog zida prostorije vide dijelovi dviju Lokalitet: Vrana – Templarska gradina
sivih traka, koje su sastavljene od triju redova kockica, što Naselje: Vrana
je jedini očuvan motiv na mozaiku. Grad/općina: Pakoštane
Mozaik je dobrim dijelom uništen djelovanjem vegetacije, Pravni status: Z-1736
ali velik utjecaj imala je i erozija. O njezinoj snazi svjedoči Razdoblje: SV, NV
potpuno uništen jugozapadni dio prostorije, gdje je niz Vrsta radova: sustavno iskopavanje
padinu odnesen cijeli jugozapadni zid i velik dio čvrsto gra-
đene podnice. Od 9. do 20. listopada 2017. trajala je prva kampanja
Osim već spomenutih tubulusa i suspenzura, na cijelom istraživanja Templarske gradine u Vrani. Lokalitet istražuje
prostoru pronalaženi su ulomci građevne keramike – Javna ustanova Agencija Han-Vrana, u suradnji s Odjelom
tegula, opeka i imbreksa. Uz građevnu su keramiku najza arheologiju Sveučilišta u Zadru. Voditelj istraživanja bio
brojniji nalazi ulomci keramičkih posuda, a najzanimljiviji je Marko Meštrov, a članove stručne ekipe činili su arhe-
su nalaz dvije rimske kovanice, jedna kovana za Marka olozi Karla Gusar i Jure Šućur, s Odjela za arheologiju,
Aurelija (161. – 180.) i druga za Komodove žene Crispine Renato Babić, Dario Brajković, Ana Ivas i Frane Maksan te
(178. – 191.) te prstenasta omega fibula (karakteristična studenti arheologije Tena Blažević, Sara Iglić, Petra Nikolić
za 2. i 3. st.). i Filip Svetec. Radove je financiralo Ministarstvo kulture.
U Sektoru B definiran je dio kamene konstrukcije, za koju
je teško utvrditi radi li se o dijelu fortifikacija ili podzidu Na položaju Templarske gradine u Vrani nalaze se ostaci
terase. Taj je prostor istražen kroz pet stratigrafskih jedi- utvrđenog srednjovjekovnog i novovjekovnog naselja,
nica. Konstrukcija je definirana do razine matične stijene u iznimno važnog za hrvatsku povijesnu i kulturnu baštinu.
dužini od 6 m. Tijekom srednjeg vijeka Vrana je bila u posjedu hrvatskih
S obzirom na nalaze građevne keramike, istraživani se kraljeva, pape, a od 1169. viteškog reda templara. Nakon
objekt može definirati kao termalni sklop, kod kojeg je u ukinuća templarskog reda, godine 1312. pripala je ivanov-
ovoj arheološkoj kampanji istražena jedna prostorija. cima te se ondje sve do 1409. nalazilo središte Vranskog
Uzimajući u obzir nalaze novca i prstenaste omega-fibule, priorata, kada potpada pod vlast Mletačke Republike.
njegovo se funkcioniranje sa sigurnošću može datirati u Osmanlije je osvajaju 1538. i u njihovoj vlasti ostaje sve do
drugu polovicu 2. i početak 3. st. 1647., kada je Mlečani ponovno osvajaju, ali i ruše da se u
646
Templarska gradina s označenim istraživanim prostorom (foto: J. Šućur)
Vrana se sastoji od utvrđene jezgre i predgrađa, koje je

utvrđeno bedemima i opkopom, dok se na više mjesta oko
njih nalazilo podgrađe. Početna istraživanja usmjerena su
na prostor ulaza u kompleks na jugoistočnom uglu pred-
građa. Navedeni prostor omeđen je zidovima različitih
objekata, tako da tvori oblik nepravilnog slova „Lˮ, a na
jugoistočnoj strani nalaze se ostaci gotičke crkve, čija se
gradnja povezuje s viteškim redom ivanovaca.
Sjeveroistočni rub prostora čini visok zid, vidljiv u dužini od
6,59 m, s tragovima katnih konstrukcija i više otvora, od kojih
je najdonji lučni, a označen je kao zid 1. Otvor je 2005. kon-
zervirao Konzervatorski odjel u Zadru, kada je istraživana i
konzervirana unutrašnjost crkve, kao i prostor sjeveroistočno
od nje. Na sjeverozapadu se nalazi zid 2, očuvan u dužini
od preko 11 m, kod kojeg su vidljive barem tri građevinske
faze, a ima i očuvanu bazu luka, koja je trenutačno zapu-
njena kamenim suhozidom. Jugoistočni rub prostora čini
pročelni zid crkve, označen kao zid 3, dužine 4,28 m. Na
njega se na jugozapadu nastavlja zid 4, dužine 2,75 m, koji
je malo ukošen u odnosu na pročelje. Na njega je je spojen
zid 5, vidljiv u dužini od 4,40 m, s otvorom koji vodi u prostor
jugoistočno od crkve. Osim zida 2, više faza gradnje vid-
ljivo je i na zidovima 4 i 5. Ukupna površina prostora iznosi
oko 44,60 m2. Na zidovima 2 i 5 pronađeni su ostaci četiriju
pilona, po dva na svakom zidu. Između pilona nalazi se manji
prekid, odnosno prazan međuprostor. S obzirom na njihov
smještaj, vjerojatno je da su pripadali konstrukciji vrata.
Osim arhitektonskih ostataka, pronađena je i veća količina
Istraženi prostor, pogled prema sjeveroistoku (foto: K. Gusar) sitne arheološke građe, među kojom su najbrojniji keramički,
zatim metalni, kameni, stakleni i koštani nalazi. Unutar kera-
njoj ponovno ne utvrde Turci. Nakon toga izmjenjuje se raz- mičke građe javlja se građevna keramika (opeke, kupe
doblje mletačke i osmanske uprave, a nakon 1699., kada kanalice), gruba kuhinjska keramika domaće proizvodnje,
Osmanlije u potpunosti napuštaju naše prostore, Vrana se kao i importirani nalazi glazirane kuhinjske i stolne keramike.
ponovno nalazi na mletačkom teritoriju. Olovno glazirana, engobirana keramika i majolika potječu
647
Kos 1971 L. Kos, Prior vranski i njegove funkcije u našoj

pravnoj povijesti, Povijest Vrane, Političko, kulturno i pri-
vredno značenje Vrane kroz stoljeća (ur. G. Novak, T.
Maštrović), Zadar, 1971: 227 – 237.
Peričić 1971 E. Peričić, Vranski priori Ivan od Paližne i
Petar Berislavić, Povijest Vrane, Političko, kulturno i pri-
vredno značenje Vrane kroz stoljeća (ur. G. Novak, T.
Traljić 1971 S. M. Traljić, Vrana i njezini gospodari u
doba turske vladavine, Povijest Vrane, Političko, kulturno
i privredno značenje Vrane kroz stoljeća (ur. G. Novak, T.
Vučić 2006 J. Vučić, Vrana – Sv. Katarina, HAG, 2/2005,
Zagreb, 2006: 319 – 321.
Marko Meštrov
Karla Gusar
Summary
At the site of Templarska Gradina in Vrana, the remains of

a fortified medieval and modern settlement of great impor-
tance for Croatian historical and cultural heritage are pre-
served. During the Middle Ages, Vrana was in the posses-
sion of Croatian kings, the Pope, the Knights Templar and
Hospitaller, and from the 15th century the Venetian Republic.
The Ottomans conquered it in 1538 and it remained under
their rule until 1647. After that, the period of Venetian-Ottoman
rule alternated until 1699, when the Ottomans definitely
abandoned the Croatian territory. Systematic archaeological
research of this site began in 2017, and was conducted by
the Public Institution Agency Han-Vrana in collaboration with
Zračna snimka prostora nakon istraživanja 2017. g. (foto: J. Šućur) the Department of Archeology, University of Zadar. Vrana
consists of a center and a suburb fortified by ramparts and a
iz zapadnoeuropskih, a fritware iz orijentalnih radionica. moat. Initial excavations are focused on the entrance area to
Metalni nalazi rađeni od željeza i olova pripadaju raznim the complex located on the southeast corner of the suburb.
predmetima svakodnevne upotrebe (čavli, klinovi, okovi pro- The space is L-shaped, bordered on all sides by walls of
zora i vrata, britve), poljoprivrednim alatkama (kosa, kosir), various buildings, and on the southeast side are the remains
dijelovima nošnje (kopča, potkova za obuću), jahaćoj i konj- of a Gothic church whose construction is associated with the
skoj opremi (ostruga, karika za sedlo, konjske potkove, čavli Knights Hospitaller. Excavations have unearthed various
za potkove), oružju (projektili) i novcu. Stakleni predmeti strata of collapse that belong to the period of intense con-
zastupljeni su uglavnom posuđem, dok su među kamenim flicts between the Venetians and the Ottomans. In addition
nalazima prisutni dijelovi arhitektonske plastike. to architectural remains, a large amount of small archaeo-
Tijekom iskopavanja pronađeni su različiti slojevi uruše- logical finds were discovered, among which the most numer-
nja, koji pripadaju vremenu intenzivnih sukoba Mlečana ous are objects made of ceramic, metal, stone and glass. All
i Osmanlija. Nalazi unutar njih mogu se okvirno datirati u finds dating from the 14th to the 18th century testify of the
razdoblje od 14. do 18. st. i svjedoče o intenzivnoj uporabi intensive use of the site, as indicated by historical sources.
lokaliteta, na što upućuju i povijesni izvori.
Literatura
Redni broj: 355
Dobronić 2002 L. Dobronić, Templari i ivanovci u Hrvatskoj, Lokalitet: Vrsi – Sv. Jakov
Zagreb, 2002. Naselje: Vrsi
Grgić 1971 M. Grgić, Benediktinski samostan u Vrani, Grad/općina: Vrsi
Povijest Vrane, Političko kulturno i privredno značenje Pravni status: Z-1208
Vrane kroz stoljeća (ur. G. Novak, T. Maštrović), Zadar, Razdoblje: A, SV
1971: 193 – 206. Vrsta radova: probno iskopavanje
Kolanović 1971 J. Kolanović, Vrana i templari, Povijest
Vrane, Političko kulturno i privredno značenje Vrane kroz Od 24. do 27. listopada 2017. arheološki je istraživan loka-
stoljeća (ur. G. Novak, T. Maštrović), Zadar, 1971: 207 litet u Vrsima, k.č. 3997, k.o. Vrsi. Lokalitet je probno istra-
– 226. žen zbog mogućih građevinskih zahvata na predmetnoj
648
čestici, koja se nalazi na prostoru na kojem tijekom pri-

jašnjih arheoloških istraživanja utvrđeni ostaci srednjovje-
kovnoga groblja oko crkvice sv. Jakova te starijih objekata
iz antike, dokumentiranih u nekoliko građevinskih faza.
Voditelj probnih istraživanja bio je Mario Bodružić, dipl.
arheo., a sudjelovao je i Damir Martinov, dipl. arheo., obo-
jica iz tvrtke Arheolog d.o.o. Sav prikupljeni pokretni arhe-
ološki materijal predan je u Arheološki muzej u Zadru, a
istraživanja je financirao naručitelj, Riba d.o.o., Zadar.
Predmetna k.č. 3997 smještena je na samoj obali Ninskog

zaljeva te njezina površina blago pada prema sjeveru,
dok se na samom rubu strmo obrušava na plažu, koja je
omeđuje s te strane. Tijekom posljednjih nekoliko deset-
ljeća, na parcelama koje ju okružuju sa svih je strana
podignuto nekoliko objekata apartmanskog tipa. Parcela
je nepravilnog, skoro pravokutnog oblika, ukupne povr-
šine oko 4500 m2, dok se na njezinu jugoistočnom kutu
nalazi manja, posebno izdvojena parcela (k.č. 3998), povr-
šine oko 300 m2, na kojoj se nalazi crkvica sv. Jakova.
Jednobrodna crkvica sv. Jakova, s polukružnom istaknu-
tom apsidom, datirana je u 12. st. Prostor oko crkve bio
je predmet niza probnih istraživanja od 1972. do 1979.,
koja je za Arheološki muzej u Zadru vodio dr. sc. Šime
Batović. Istodobno s arheološkim istraživanjima, godine
1979. započela je i njezina obnova. Pretpostavlja se da je
u to doba uređen i prostor oko crkve, zajedno s ostacima Dio Sonde 3 s vidljivim negativom zida SJ 5, pogled sa sjevera
antičke arhitekture i bunara, koji su i danas vidljivi i prezen-
tirani na k.č. 3998, čija površina okvirno odgovara prostoru oko 1,5 m. Istraženo je ukupno 320 m2 površine, u okviru
Batovićevih istraživanja. pet arheoloških sondi, nakon čega je započelo njihovo
Cilj ovogodišnjeg probnog istraživanja bio je utvrditi ručno čišćenje i definiranje te izrada stručne opisne doku-
moguće rasprostiranje arheoloških slojeva i struktura na mentacije i fotodokumentacije. Dokumentirani arheološki
ostalim dijelovima čestice, poglavito na krajnjem zapad- depoziti nisu iskopani, jer je osnovni cilj istraživanja bio
nom dijelu, te pokušati utvrditi i karakter mogućih nalaza utvrditi njihov horizontalan raspored na terenu. Na većini
na tom prostoru. U dogovoru s nadležnim konzervatorom, otvorene površine, ispod sloja humusa utvrđeno je posto-
odlučeno je da se u probnim sondama strojno iskopa gornji janje intaktnih arheoloških slojeva i struktura (kulturni slo-
humusni dio (uz stalnu prisutnost arheologa), do dubine jevi, negativi zidova, zapune pravilnih ukopa i strukture
koja bi tijekom radova bila potvrđena kao razina pojave popločenja). Prikupljeni rezultati potvrdili su rasprostira-
intaktnih arheoloških slojeva i struktura, odnosno do nje arheoloških depozita na zapadnom dijelu čestice, na
pojave geoloških formacija, u slučaju nedostatka drugih. osnovi čega se može zaključiti da se prethodno istraženi
Sonde imaju oblik izduženih traka, položenih približno u dio rimskodobnog naselja s gospodarskim objektima (villae
smjeru sjever-jug ili istok-zapad. Širina sondi iznosila je rusticae) u nekoj od svojih faza rasprostirao na dijelu istra-
živane površine. Pitanje rasprostiranja srednjovjekovnoga
groblja i dalje je ostalo otvoreno jer tijekom istraživanja
nisu dokumentirani kosturi u grobovima. Međutim, ta se
mogućnost ne može sa sigurnošću ni isključiti, pogotovo
na dijelovima površine na kojoj su dokumentirani ostaci
intaktnih kulturnih slojeva, koji na većoj dubini možda kriju
i ostatke nekropole.
Bez arheološkog istraživanja metodom širokog otkopa na
većoj površini teško je stvoriti jasniju sliku o kronološkom i
kulturnom razvoju lokaliteta tijekom stoljeća. U smislu dalj-
nje zaštite i postupanja, u svezi s mogućom gradnjom na
parceli 3997, na osnovi ovogodišnjih istraživanja, nemo-
guće je isključiti uništavanje arheoloških slojeva ili struk-
tura. Zaštitna arheološka istraživanja trebala bi pretho-
diti svim gradnjama na predmetnoj čestici, jer je pokretni
arheološki materijal dislociran na cijeloj površini lokaliteta
unutar humusnog sloja, a ispod njegove razine, na većem
su dijelu površine ostali sačuvani i dijelovi arheoloških
Zračna snimka predmetne čestice pri završetku istraživanja struktura iz rimskodobnog perioda.
649
Literatura
Batović 1981 Š. Batović, Sv. Jakov – Vrsi: rimska villa

rustica i starohrvatsko groblje, Arheološki pregled, 22,
Beograd, 1981.
Batović, Batović 1993 I. Batović, Š. Batović, Zemljopisni
i kulturno-povijesni pregled Vrsi, Zadarska smotra, Matica
hrvatska: Ogranak u Zadru, godina XLII, broj 6, Zadar,
1993.
Mario Bodružić
Summary
In October 2017, trial archeological excavation was carried

out on cadastral parcel 3997 in the village of Vrsi. The trial Plan Zadra s naznačenom zonom istraživanja
excavations were carried out due to possible construction
interventions on the parcel in question, which is located in U prvoj fazi radova, u prosincu 2014. i siječnju 2015., nad-
the area where the remains of a medieval cemetery around zirani su radovi u ulicama Ivana Petanija i Put Klementa.
the church of St. Jacob and older buildings from the period Od veljače 2015., arheološki nadzor obuhvatio je područje:
of antiquity, have been identified by earlier archeological Ulice Denisa Bajla, Ulice Andrije Mohorovičića, Kamenite
excavations throughout several construction phases. A ulice, Prilaza sv. Jeronima, Trga kraljice Teute, Ulice Joze
total of 320 m2 of surface was opened through 5 archaeo- Krstića i Put Bajla, s istoimenim odvojcima. U trećoj fazi,
logical trenches. The documented archaeological deposits krajem 2016., arheološki je nadzirano iskopavanje na
were not excavated, because the main goal of the research dijelu Ulice Andrije Kačića Miošića, s pripadajućim okomi-
was to determine their horizontal distribution over the ter- tim odvojcima, i duž Kukljičke ulice te završno, u ožujku i
rain. Most of the open surface revealed, under the layer of travnju 2017., nadzirano je iskopavanje na dijelu Kukljičke
humus, the existence of intact archaeological layers and ulice, ulice Karma i duž Gaženičke ceste.
structures (cultural layers, wall negatives, fillings of regu- Ukupno, arheološki nadzor na području MO Arbanasi, od
lar graves and paving structures). The results obtained studenog 2014. do kraja svibnja 2017., osim evidentiranja
confirmed the spread of archaeological deposits on the stratigrafskih geoloških slojeva, nije rezultirao potvrdom
western part of the parcel, on the basis of which it can be arheoloških nalaza.
concluded that the previously surveyed part of the Roman- Geološka stratigrafija evidentirana je u Kamenitoj ulici. Ona
era settlement with outbuildings (villa rustica) extended in je u cjelini karakterizirana vrlo visokim kamenom živcem, s
one of its phases over the part of the surface that was cov- prilično homogenom strukturom. Usto, potvrđeni su iskazi
ered by the trenches. The question of the outspread of the domicilnih stanovnika o vađenju kamena za gradnju na tim
medieval cemetery still remains open because no grave pozicijama, u 19. i prvoj polovici 20. st., na temelju pronala-
skeletons were identified during these surveys. ska više velikih, artificijelnih jama ispunjenih crvenicom, u
dužem sloju čvrstog kamena živca. Ti se podaci i rezultati
odražavaju i u samom nazivu te ulice.
Otkop sekundarnog odvojka Kukljičke ulice koji se, budući
Redni broj: 356 da se ta ulica račva u obliku slova „Yˮ, pruža prema jugu
Lokalitet: Zadar – Arbanasi i spaja se s ulicom Karma, pružio mogućnost za praćenje
Naselje: Zadar iznimno visokog kamena živca, ispresijecanog dubokim
Grad/općina: Zadar jamama crvenice. Arheoloških nalaza nije bilo, osim odre-
Pravni status: Z-3409 đenih spolija s početka 20. st., koji su upotrijebljeni za pri-
Razdoblje: – ručne drenažne kanale nastale u 20. st.
Vrsta radova: arheološki nadzor Trasa ulice Karma, šetnice duž morske obale, budući
da se nalazi svega desetak metara od mora, slijedi stje-
Godine 2017. organizirana je posljednja faza arheološ- novitu konfiguraciju strme i visoke obale. Na potezu od
kog nadzora zemljanih radova na kanalizacijskoj mreži spoja Kukljičke ulice s ulicom Karma, prema sjeveru se
gradskog područja Arbanasi u Zadru, koja gravitira na javlja mek glinast teren, u kojem je iskopan kanal pro-
crpnu stanicu Arbanasi I – zona Punta Bajlo. Voditelj nad- sječne širine do 1 m i dubine do 1,5 m. Primijećeno je
zora bio je Šime Perović, dipl. arheo., iz Muzeja antičkog da je u plićim slojevima već prekopavan, a sporadično
stakla u Zadru. Arheološki nadzor financirala je tvrtka se nailazilo i na sloj kamenja duž sjeverne „bankineˮ te
Odvodnja d.o.o. ceste, koji je preostatak drenažnog kanala građenog za
vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. Na dijelu od spoja
Budući da se predmetno područje nalazi unutar arheo- Kukljičke i ulice Karma u smjeru juga, odnosno u smjeru
loške zone grada Zadra, cilj stručnih arheoloških radova nekadašnjeg turističkog kampa, evidentirani su slo-
bio je pronalaženje i registriranje svih arheoloških slojeva, jevi crvenice, uz gušće strukture visokog i rezistentnog
pokretnih nalaza i arhitekture. kamena živca. Otkop za infrastrukturu odvodnje prolazio
650
je uz pogon za desalinizaciju morske vode, građen 30-ih

godina prošloga stoljeća, no nisu uočeni arheološki
nalazi.
Nekoliko „bajpasaˮ za infrastrukturu prokopano je i preko
Trga kraljice Teute. Jedan, koji povezuje Ulicu Denisa Bajla
s Ulicom Andrije Kačića Miošića, odnosno Kukljičku ulicu,
pružio je jedini povijesni nalaz prilikom nadzora radova.
Riječ je o evidentiranom bunkeru iz Drugog svjetskog rata,
koji je dio sustava skloništa građenih na prostoru grada za
vrijeme talijanske vlasti.
Praćenje izgleda nekadašnje obale osobito je bilo omogu-
ćeno kopanjem rova na Putu Klementa. Arheološki je nadzor
na toj mikropoziciji indiciran zbog višefaznog nasipanja te
zone u 19. i 20. st. (skraćivanje uvale koja je nekada sezala
sve do današnjeg željezničkog podvožnjaka). Pregledan je
iskopan kanal, širine 1 i dubine 1,5 m, u dužini od 160 m.
Na dijelu nasipa, u liniji s crkvicom sv. Klementa, evidenti-
rane su nekadašnje kamene škrape obale, čiji su „džepoviˮ Zadar – Arbanasi, položaj čestice
zapunjeni nasipom i crvenicom.
Literatura
Stipčević 1977 A. Stipčević, Kulturno-povijesni spomenici

u Arbanasima (Zadar), Acta Centri Academiae scientarum
et artium Slavorum meridionalum Iadere constituti, sv. 24,
Zadar, 1977.
Šime Perović
Summary
In 2017, the last phase of the archaeological supervision

of earthworks on the sewage network of the urban area
of Arbanasi in Zadar was carried out. This area is located
within the archaeological zone of the city of Zadar, and Zadar – Arbanasi, gradilište za vrijeme iskopavanja (foto: N.
archaeological works were carried out with the aim of Čondić)
discovering archaeological layers, movable finds and
architecture. Apart from the recording of stratigraphic ukupnim dimenzijama cca 15x20 m. Zadani je prostor u
geological layers, no archaeological finds have been prošlosti upotrebljavan i kao vrt. Površina je raščišćena,
confirmed. ponegdje s ostacima površinskog raslinja na zemlji crve-
nici, mjestimično pomiješanoj s kamenjem. Prije početka
iskopavanja na opisanoj površini nisu uočeni arheološki
ostaci. Lokalitet je iskopavan strojno, horizontalnim ski-
Redni broj: 357 danjem slojeva do živca. Ustanovljena debljina sloja crve-
Lokalitet: Zadar – Arbanasi (Put Bajla 19) nice do živog kamena iznosi u prosjeku 60 cm. Živac se,
Naselje: Zadar uglavnom ujednačeno, javlja na cijeloj zadanoj površini,
Grad/općina: Zadar bez pukotina ili većih razlika u niveleti. Ni na jednom dijelu
Pravni status: Z-3409 istraživanog prostora, ni u iskopu ni u profilima, nisu uočeni
Razdoblje: – arheološki ostaci.
Natalija Čondić
Od 22. veljače do 7. ožujka 2017. trajao je arheološki
nadzor gradnje stambenog objekta na predjelu Arbanasi, Summary
na adresi Put Bajla 19 (k.č. 7071/1, k.o. Zadar) u Zadru.
Voditeljica nadzora bila je Natalija Čondić, dipl. arheo., viša In February and March 2017, archaeological supervision
kustosica Arheološkog muzeja Zadar. Nadzor je financirao was carried out over the works on the construction of a
investitor. residential building in the Arbanasi area (cadastral parcel
7071/1, cadastral municipality Zadar) in Zadar. The super-
Nadzirani su zemljani radovi, odnosno iskop do živca, vision covered earthworks on an area of approx. 15 x 20 m
dok je projekt zahtijevao probijanje kamena živca do veće in size. No archaeological remains were found on the sur-
dubine. Iskopom je obuhvaćen dio navedene čestice, u face of the parcel.
651
Redni broj: 358

Lokalitet: Zadar – crkva sv. Nikole
Naselje: Zadar
Grad/općina: Zadar
Od 12. lipnja do 6. rujna 2017. Međunarodni centar za

podvodnu arheologiju u Zadru zaštitno je arheološki istra-
žio prostor unutar nekadašnje crkve sv. Nikole u Zadru
(k.č. 9478, k.o. Zadar). Stručni voditelj arheološkog istra-
živanja bio je dr. sc. Luka Bekić, a u stručnoj ekipi sudjelo-
vali su Roko Surić, Šime Vrkić i Maja Kaleb. Ostatak teh-
ničke ekipe činili su arheolozi Dejan Filipčić, Jure Mustać,
Renato Babić, David Štrmelj, Marijan Aničić te Jelena
Bekić i Nikolina Durut. Novčana sredstva za istraživanja
osiguralo je Ministarstvo kulture.
Ovogodišnja su istraživanja nastavak zaštitnih arheoloških

istraživanja 2014. i 2016., a organizirana su zbog obnove
arhitektonskog sklopa bivšeg samostana i crkve sv. Nikole,
za potrebe budućeg prezentacijskog centra MCPA Zadar. Položaj arheoloških sondi istraženih tijekom ovogodišnje kampa-
Taj je građevinski sklop u vlasništvu MCPA Zadar. nje (zeleno), u odnosu na sonde iz prethodnih kampanja (crveno)
Istražene su četiri arheološke sonde, označene slovima (izradila: M. Grgurić)
K – N. Položaj sondi odabran je tako da daje najviše
odgovora na pitanja arheološkog karaktera, ali i o kon-
struktivnim i statičkim pitanjima, koja su ključna za poče-
tak obnove same građevine. Ispod kamenog popločenja
unutar crkve pronađen je arheološki sterilan sloj lomlje-
nog kamena u debljini od oko 2 m, koji je služio za podi-
zanje razine tla za gradnju novije barokne crkve te su se
pravi arheološki slojevi nalazili puno dublje. Oni pripa-
daju starijoj crkvi te tadašnjim grobovima, a poneki nalazi
možda i starijim građevinama. Istraživanjem su izdvo-
jene 72 stratigrafske jedinice (SJ 281 – 353). Prikupljen
je veći broj arheoloških nalaza, od čega je 39 nalaza
okarakterizirano kao posebni nalazi (PN 193 – 232). Ostatak kožnog potplata cipele iz groba 17 (foto: M. Šimičić)
Otkriveno je pet zasebnih grobova (Grob 16 – 21)
te jedna kosturnica. Dva groba otkrivena u sondi K
bogatija su nalazima od ostalih, u kojima gotovo da i
nije bilo nalaza. Kosti pokojnika dokumentirane su, a
potom i poslane na antropološku analizu. Pronađen je
niz konstrukcija koje svjedoče o intenzitetu i karakteru
uporabe tog prostora tijekom povijesti. U gornjim sloje-
vima uočeni su tragovi koji uglavnom pripadaju uporabi
tog prostora u vojne svrhe, jer je od kraja 18. st. sklop
upotrebljavan kao vojarna i vojna bolnica, sve do druge
polovice 20. st. U donjim se slojevima pak mogu pre-
poznati elementi nastali za vrijeme uporabe u sakralne
svrhe, u srednjem i novom vijeku. Od konstruktivnih se
elemenata ističe nalaz temeljne stope zida, koji se u
sondi L pruža uz unutarnju stranu istočnog zida crkve,
a za koji se može pretpostaviti da se radi o ostatku zida
starije faze crkve sv. Nikole. Također je vrlo važan i
nalaz masivnog zida fortifikacijskog karaktera u sondi
M, koji bi mogao pripadati antičkom bedemu. Istražene
su sonde nakon završetka arheoloških istraživanja zatr-
pane. Ovogodišnjim su arheološkim istraživanjem defi-
Istraživanje na uskom prostoru na zapadnom uglu sonde K (foto: nirani arheološki slojevi te je ustanovljeno da ne postoje
L. Bekić) zapreke za daljnje projektiranje obnove crkve sv. Nikole.
652
Zaštitna sondiranja cijeloga građevinskog sklopa će se Redni broj: 359

nastaviti. Lokalitet: Zadar – Kolovare – Fontana
Naselje: Zadar
Literatura Grad/općina: Zadar
Pravni status: –
Bekić, Jurković-Pešić 2014 L. Bekić, F. Jurković-Pešić, Razdoblje: NV
Stručno izvješće o provedenom arheološkom istraživanju Vrsta radova: arheološki nadzor
u dvorištu crkve sv. Nikole u Zadru, II. kampanja, studeni
2014, Zadar, 2014. Od 9. do 22. siječnja 2017. arheološki je nadzirana sana-
Bekić, Vrkić, Pešić, Surić 2017 L. Bekić, Š. Vrkić, M. cija prilazne rampe prema Fontani na Kolovarama u Zadru.
Pešić, R. Surić, Sveti Nikola u Zadru, Arheološko iskopa- Voditeljica nadzora bila je Natalija Čondić, dipl. arheo., viša
vanje u samostanskom sklopu Sv. Nikola u Zadru 2014. kustosica Arheološkog muzeja Zadar. Nadzor je financiran
– 2016., 1. dio, Zadar, 2017. sredstvima investitora.
Šimičić, Vrkić, Bekić 2014 M. Šimičić, Š. Vrkić, L. Bekić,
Stručno izvješće o provedenom arheološkom istraživanju U prosincu 2016. Konzervatorski odjel u Zadru izdao je
u dvorištu crkve Sv. Nikole u Zadru, lipanj/srpanj 2014, posebne uvjete za sanaciju rampe prema Fontani, ali su
Zadar, 2014. radovi zbog tehničkih poteškoća odgođeni za početak
Vrkić, Bekić 2016 Š. Vrkić, L. Bekić, Stručno izvješće o siječnja 2017. godine. Fontana je objekt centralnog tlocrta
provedenim zaštitnim arheološkim istraživanjima nalazišta u formi paviljona s kupolom, sagrađenog iznad poligonal-
sv. Nikola u Zadru, kampanja 2016, Zadar, 2016. nog zdenca. Prema morskoj strani otvorena je nizom polu-
kružnih lukova na pilastrima. Nalazi se na području grad-
Luka Bekić ske četvrti Arbanasi, uz obalu (plaža i šetalište Kolovare),
Roko Surić a podignuta je 1546. na mjestu izvora vode, radi opskrbe
vodom brodova i lokalnog stanovništva. U 18. st. ispred
Summary
From June to September 2017, the International Center

for Underwater Archeology in Zadar (ICUA) conducted
rescue archaeological excavation in the area inside the
former church of St. Nikola in Zadar. These excavations are
a continuation of rescue archaeological excavations con-
ducted in 2014 and 2016, and are being carried out due to
the upcoming renovation of the architectural complex. The
research was conducted in four archaeological trenches.
They are marked with the letters K – N. Under the stone
paving inside the church, an archaeologically sterile layer of
crushed stone about 2 meters thick was found which served
to raise the ground level for the construction of a newer
Baroque church. The real archaeological layers were much
deeper. They belong to the older church and the graves of
that time, and some finds may be older buildings. The study
identified 72 stratification units. A large number of archaeo- Prilazna rampa prema Fontani, pogled sa zapada (foto: I. Čondić)
logical finds were found, of which 39 finds were character-
ized as special finds. Five separate graves and one ossu-
ary were discovered. The two graves discovered in trench
K are richer in finds than the other graves, in which there
were almost no finds. Traces have been observed in the
upper layers, which mainly belong to the use of this area for
military purposes, because from the end of the 18th century,
the complex was used as a barracks and military hospital,
until the second half of the 20th century. In the lower layers,
on the other hand, one can recognize elements of sacral
features, dating from the Middle Ages and post-medieval
period. Of the constructive elements, the finding of the foun-
dation foot of the wall in trench L extends along the inner
side of the east wall of the church, which can be assumed
to be the rest of the wall of the older phase of the church
of St. Nicholas. Also very important is the finding of a mas-
sive fortification wall in trench M, which could belong to an
ancient rampart. Protective trenching of the entire building Podzid (profil) pod asfaltnom cestom uz sjeveroistočni rub gradili-
complex will be carried out successively further. šta (foto: I. Čondić)
653
nadzora bila je Natalija Čondić, dipl. arheo., viša kustosica

Arheološkog muzeja Zadar. Nadzor je financiran sred-
stvima investitora, tvrtke Granit-Vrkić d.o.o. iz Zagreba.
Prema posebnim uvjetima Konzervatorskog odjela u Zadru,

za rekonstrukciju i dogradnju TC Supernova u Zadru propi-
san je arheološki nadzor prilikom zemljanih radova, odnosno
iskopavanja tijekom dogradnje centra. Na području obuhva-
ćenom projektom nalaze se ostaci rimskog akvedukta Botina
– Jader (poč. 2. st.) i vodovoda Botina – Zadar, građenog
1838. za vrijeme austrijske uprave. Prema postojećoj arheo-
loškoj dokumentaciji (Ilakovac 1982: 230 – 240), tek mjesti-
mično sačuvane i vidljive trase tih vodovoda protezale su se
desnom obalom Ričine (Jaruge), vodotoka bujičnog karak-
tera, koji prolazi gradskim predjelima od Ploče do Gaženice.
Tok potoka Ričina izmješten je prilikom radova u prvoj fazi
Podzid (profil) na nasipu pod rampom (foto: I. Čondić) gradnje TC Supernova. Centar je dijelom građen iznad prvo-
bitnog korita potoka, čime je na tom prostoru zahvaćena i
Fontane sagrađen je i kameni gat. Na istom se polo- trasa vodovoda. Korito Ričine nastavljalo se dalje uz sam
žaju pred gatom nalazi i starije, rimsko nalazište. Spoj s zapadni rub sadašnjega gradilišta, na prostoru gdje se na
visokom obalom sa sjeverne strane objekta čini prilazna početku radova nalazilo dječje igralište i još se nalazi terasa
zemljana rampa. restorana. Trasa vodovoda proteže se zapadnije od tog pro-
Sanacija rampe obuhvaćala je plitak iskop na postojećem stora, pod današnjom cestom i parkiralištem ispred Centra.
prilazu Fontani radi izrade novog popločenja, uređenje Tijekom zemljanih radova 2016., posebna je pozornost
nasipa pod prilazom (gradnja novog potpornog zida u visini usmjerena na zapadni kut gradilišta, na kojem su se even-
nasipa) te uređenje i učvršćivanje profila pod asfaltnom tualno mogli pojaviti arheološki ostaci. Lokalitet je strojno
cestom uz sjeveroistočni rub gradilišta. Zahvat nije zadirao iskopavan do dubine od nekoliko metara (neujednačeno
duboko u postojeće nasipe. Ni na jednom dijelu prostora u različitim zonama iskopa). Ni prilikom iskopa ni u pro-
zahvaćenog radovima ni u iskopu ni u profilima nisu uočeni filima na sjeverozapadnom i jugozapadnom rubu nisu
arheološki ostaci. uočeni arheološki tragovi. U siječnju i veljači 2017. radovi
su prošireni na područje dotadašnjeg parkirališta u široj
Natalija Čondić
Summary
In January 2017, the repair of the access ramp to the

Fountain at Kolovare in Zadar was supervised archaeo-
logically. The fountain is a structure with a central floor plan
built in 1546 on the site of a water source, in order to supply
water to ships and the locals. It is located along the coast of
the city promenade and the Kolovare beach. The connec-
tion with the high bank on the northern side of the structure
is achieved with an access ramp. The work on the repair
of the ramp included a shallow excavation on the existing
approach to the Fountain. No archaeological remains were
found in any part of the area covered by the works, whether
in the excavated part or in the profiles.
Redni broj: 360

Lokalitet: Zadar – Trgovački centar Supernova
Naselje: Zadar
Grad/općina: Zadar
Pravni status: –
Razdoblje: A, NV
Od 14. do 25. studenoga 2016. te 14. i 15. veljače 2017.

arheološki su nadzirani zemljani radovi na prostoru dograd-
nje Trgovačkog centra Supernova u Zadru. Voditeljica Trasa vodovoda Botina – Jader (prema: Ilakovac 1982: 231)
654
Redni broj: 361

Lokalitet: Zadar – Ulica Bartula Kašića i Ulica Stratico
Naselje: Zadar
Grad/općina: Zadar
Razdoblje: SV, NV
Od 10. do 20. veljače 2017. arheološki su nadzirani

zemljani radovi u Ulici Bartola Kašića i Ulici Stratico, kod
stare Obrtničke škole u Zadru. Nadzor su obavili dje-
latnici Muzeja antičkog stakla u Zadru. Voditelj je bio
dr. sc. Berislav Štefanac, a stručnu ekipu činile su arheo-
loginje Anamarija Eterović Borzić – viša kustosica i Ivana
Krile – kustosica pripravnica te dva studenta arheologije,
Martin Bažoka i Luka Bogdanić.
Položaj TC Supernova (1. faza) u odnosu na nekadašnje korito
Ričine (podloga: geoportal.dgu.hr) Arheološki je nadzirano iskopavanje terena za potrebe
postavljanja električnog kabela za napajanje javne punio-
zoni zapadno od nekadašnjeg korita Ričine. Započeli su nice elektromotornih vozila, što su realizirali Grad Zadar
od krajnjeg istočnog ruba gradilišta u smjeru postojeće i HEP, u okviru razvojnog projekta HEP-a eMOBILNOST.
zgrade Centra. Prema nacrtima preuzetima s Geoportala Prilikom nadzora obuhvaćena je trasa kanala dužine
DGU, na kojima se jasno vidi nekadašnji tok Ričine, kao 55 m te širine 0,5 m. Iskop stroja sezao je u dubinu do
i postojeća zgrada TC Supernova, trasa vodovoda prote- 0,8 m, čime su izravno bili ugroženi kasnosrednjovjekovni
zala se na području već sagrađenog parkirališta južno od i novovjekovni arheološki slojevi. Kanal je prokopan u Ulici
postojeće zgrade centra. Na tom se dijelu iskopava rov za
polaganje kanalizacijskih cijevi (do dubine od cca 2,5 m), u
smjeru istok-zapad. Prilikom pregledavanja rova nisu usta-
novljeni arheološki ostaci. Naime, čitav iskopavani prostor
zapravo je nasip preostao nakon gradnje postojećeg TC-a
i svi eventualni ostaci vodovoda na tom su dijelu bili otko-
pani još u vrijeme kada se gradio postojeći objekt. Također,
u potpunosti je pregledan iskop na nekadašnjem istočnom
dijelu parkirališta (koji je dosezao dubinu od preko 4 m), ali
također nisu uočeni arheološki ostaci.
Literatura
Ilakovac 1982 B. Ilakovac, Rimski akvedukti na području

sjeverne Dalmacije, Zadar, 1982.
Zona arheološkog nadzora uz staru Obrtničku školu u Zadru (foto:
Natalija Čondić M. Gospić)
Summary
In November 2016, and in February 2017, archaeological

supervision was carried out over the earthworks in the area
of the expansion of the Supernova shopping mall in Zadar.
The area covered by the project includes the remains of
the Roman aqueduct Botina – Iadera (the beginning of the
2nd ct.) and the water supply system Botina – Zadar built
in 1838 during the Austrian administration. According to
the existing archeological documentation, the only partially
preserved and visible routes of these water mains stretched
along the right bank of Ričina (Jaruga), a torrential water-
course that passes through the city areas from Ploče to
Gaženica. The course of the Ričina stream was moved
during the works on the first phase of the construction of
the Supernova shopping mall. Excavation was carried out
using machines to a depth of several meters. No archaeo- Mletačke fortifikacije u Zadru – plan oko 1568. (preuzeto iz:
logical remains were identified during the excavation. Žmegač 2009)
655
Pogled s juga na unutrašnje supstrukcije kurtine (foto: B. Štefanac) Vanjsko lice kurtine u blizini bastiona Ponton (foto: B. Štefanac)
planiranja nove prometne regulacije unutar grada. Dvije

godine poslije (1909.) uz novi prilaz gradi se Škola za obrt
i zanate, čiji temelji danas počivaju na ostacima bedema.
Unutar trase kanala otkriveni su ostaci perimetralnog zida
kurtine širine 3,5 m te temelji supstrukcija. Sustav unu-
tarnjih potpornja činili su pravilno raspoređeni masivni
zidovi, svaki širine 1,8 m. Kontrafori su podignuti u pravil-
nom ritmičnom rasporedu, međusobno razmaknuti 4 m. U
izvornom obliku prostori između kontrafora mogli su biti
ispunjeni zemljanim nasipom ili pak lučno nadsvođeni,
upotrebljavani kao skladišne prostorije, kazamati. Sličan
raspored kontrafora ustanovljen je i unutar građevnog tkiva
bastiona sv. Roka i sv. Dimitrija, na sjeveroistočnoj strani
Pogled na temeljne ostatke kurtine s rekonstruiranim smjerom pru- zadarskog poluotoka (arheološki nadzor 2015. godine).
žanja (foto: M. Gospić; rekonstrukcija: B. Štefanac) Takav način gradnje unutrašnjeg dijela fortifikacija dobro je
dokumentiran na maketi Zadra i uže okolice, koja se čuva
Bartola Kašića i Ulici Stratico, usporedno s južnom i zapad- u Pomorskom muzeju u Veneciji (primjer: bastion Kaštel).
nom fasadom zgrade stare Obrtničke škole te na mjestu U manjem segmentu otkriveno je i vanjsko lice kurtine u
pješačkog prolaza u neposrednoj blizini jugoistočnog pro- neposrednoj blizini bastiona Ponton. Lice bedema zidano
čelja srednjovjekovne palače Grisogono. je od pravilno uslojenih priklesanih kamenih blokova, dok
Prilikom arheološkog nadzora na dubini od 0,4 m od unutarnju strukturu zida čini sitno neobrađeno kamenje,
današnje hodne površine otkriveni su temeljni ostaci for- pomiješano s velikim količinama vapnenačke žbuke.
tifikacijskog sustava iz vremena Mletačke Republike. Na Uz nalaze fortifikacija, tijekom čišćenja i definiranja među-
toj mikrolokaciji definirani su dijelovi kurtine (franc. cour- prostora između masivnih potpornja pronađeno je više
tine), s unutarnjim supstrukcijama. Radi se segmentu sitnog arheološkog materijala, među kojim prevladavaju
bedema koji je povezivao dva susjedna bastiona (bastion ulomci kasnosrednjovjekovne i novovjekovne glazirane
Ponton i bastion sv. Marcele). Te su fortifikacije podizane keramike. Tijekom nadzora napravljena je detaljna teren-
od kraja tridesetih godina 16. st., prema projektu Michelea ska dokumentacija zatečenog stanja (fotodokumentacija,
Sanmichelija. Masivan zid s pripadajućim bastionima imao terenski crteži, zračne snimke zone arheološkog pregleda).
je vrlo važnu ulogu u obrani kopnene (jugoistočne) strane Prilikom arheološkog pregleda definirana je cjelokupna
zadarskog poluotoka. Kurtina je porušena 1907., prilikom tlocrtna situacija novootkrivenog mletačkog utvrđenja te
656
su znatno upotpunjene spoznaje o obrambenom pojasu

zidina na jugoistočnoj strani zadarskog poluotoka.
Literatura
Petricioli 1958 I. Petricioli, Maketa Zadra u pomorskom

muzeju Venecije, Zbornik Instituta za historijske nauke u
Zadru, knjiga II, Zadar, 1958: 101 – 124.
Petricioli 1992 M. Petricioli, Gradski perivoj u Zadru,
Prilozi povijesti umjetnosti u Zadru, vol. 33, Zadar, 1992:
543 – 553.
Stagličić 2013 M. Stagličić, Graditeljstvo Zadra od klasi-
cizma do secesije, Zagreb, 2013.
Žmegač 2009 A. Žmegač, Bastioni jadranske Hrvatske,
Zagreb, 2009.
Berislav Štefanac Tlocrt istraženih rovova i sondi
Summary
In February 2017, an archaeological supervision was car-

ried out in Bartola Kašića Street and Stratico Street near
the old Trade School in Zadar. The archeological supervi-
sion covered the route of a canal that is 55 m long and
0.5 m wide. The excavation with the machine reached a
depth of up to 0.8 m, which directly threatened the late
medieval and modern archaeological layers. The canal was
dug in Bartola Kašića Street and Stratico Street, parallel to
the southern and western facades of the old Trade School
building, and in the place of the pedestrian passage in the
immediate vicinity of the southeastern facade of the medi-
eval Grisogono Palace. During the archaeological supervi-
sion at a depth of 0.4 m from the present day’s walking sur- Rov 3
face, the remains of the fortification system’s foundations
from the time of the Venetian Republic were discovered. cijeli teren. Istražena su tri probna arheološka rova, polo-
žena prema obliku predmetne katastarske čestice.
Unutar svih triju istraženih probnih arheoloških rovova
dokumentirane su sljedeće stratigrafske jedinice: SJ 1
Redni broj: 362 – površinski sloj betona i asfalta; SJ 2 – sloj nasipa koji
Lokalitet: Zadar – Ulica dr. F. Tuđmana (k.č. 4799/1) se sastoji od većeg i manjeg kamenja; SJ 3 – sloj crvene
Naselje: Zadar masne zemlje; SJ 4 – matična stijena; SJ 5 – ostaci temelja
Grad/općina: Zadar tvornice Mesoprometa.
Pravni status: Z-3409 U svim je rovovima dosta plitko dokumentirana matična sti-
Razdoblje: A jena. Temelji tvornice Mesopromet položeni su na matičnu
Vrsta radova: probno iskopavanje stijenu, tako da se nameće zaključak da je prilikom gradnje
same tvornice cijeli prostor predmetne čestice temeljito oči-
Godine 2017. probno je arheološki istraživana Ulica dr. F. šćen, odnosno zaravnat. O arheološkim nalazima prilikom
Tuđmana u Zadru, na k.č. 4799/1, koja se nalazi unutar tih radova iza Drugog svjetskog rata ne postoje nikakvi
arheološke zone grada Zadra. Voditelj istraživanja bio je podaci. Unatoč činjenici da probni arheološki radovi nisu
Ivica Pleština, dipl. arheo., iz tvrtke Temenos d.o.o. rezultirali arheološkim nalazima, istražene su dvije probne
arheološke sonde unutar rovova 2 i 3. Unutar sonde 1,
U relativnoj blizini predmetne čestice, u potezu prema smještene unutar rova 3, pronađeno je tek nekoliko frag
istoku nalazila se rimska nekropola na Relji, gdje je do mentiranih ulomaka rimske keramike. Sonda 2 unutar rova
sada pronađeno više od tisuću grobova. Osim same nekro- 2 nije rezultirala pokretnim arheološkim nalazima.
pole, u blizini se pretpostavlja postojanje trase rimskog i
srednjovjekovnog puta, odnosno ceste. U dogovoru s dje- Ivica Pleština
latnicima Konzervatorskog odjela u Zadru, dogovoreno je
da će lokalitet biti istražen iskopavanjem širih arheoloških Summary
rovova, tako da se obuhvati površina buduće zgrade i par-
kirališta. Takvim se načinom istraživanja lakše mogu detek- In 2017, a trial archaeological excavation was carried out in
tirati arheološke strukture i slojevi te se dobiju presjeci kroz Dr. F. Tuđman Street in Zadar, on cadastral parcel 4799/1,
657
which is located within the City of Zadar’s archeological

zone. The excavations were ordered due to the close prox-
imity of the Roman necropolis, as well as the possibility
of the existence of the remains of a Roman and medie-
val road. In total, three trial archaeological shafts and two
archaeological trenches were investigated, within which no
immovable archaeological structures were found, but only
a small amount of movable archaeological material, i.e. a
few fragments of pottery that can be dated to the Roman
period. During the construction of the Mesopromet factory,
the entire area was leveled up to the parent rock, so this
fact can also explain the absence of archaeological finds
during excavations.
Redni broj: 363

Lokalitet: Zadar – Ulica prokonzula Grgura 1, Zlatarska
ulica 4
Naselje: Zadar
Grad/općina: Zadar
Razdoblje: –
Godine 2017., arheološki su nadzirani zemljani radovi

i iskopavanje kanala radi priključka objekata na javnu
elektroničku komunikacijsku mrežu u staroj jezgri grada Pogled na iskop rova na zelenoj površini ispred k. br. 1 u Ulici
Zadra, u cilju pronalaska potencijalnih arheoloških osta- prokonzula Grgura (foto: Dž. Los)
taka. Radovima je obuhvaćena javna površina i pločnik, na
adresi Ulica prokonzula Grgura 1 (k.č. 9578) i Zlatarska Dženi Los, dipl. arheo. i pov. umjet. iz tvrtke Kaducej d.o.o.
ulica 4 (k.č. 10333/1). Za stručni nadzor bila je zadužena iz Splita. Naručitelj radova bio je Ericsson Nikola Tesla ser-
visi d.o.o., Odjel za projektiranje i inženjering iz Zagreba.
Ulica prokonzula Grgura 1

Radovi su se odvijali na javnoj površini u Ulici prokonzula
Grgura 1, od postojećeg zdenca u jugoistočnom kutu zelene
površine ispred kućnog broja 6, preko zelene površine te
ispod kamenih ploča ispred kućnog broja 1. Iskopan je rov
dužine 15 m preko zelene površine dijagonalno prema stam-
benom ulazu br. 1, gdje je kameno popločenje dugo 4 m.
Uklonjene su kamene ploče u širini od cca 60 cm i dužini od
4 m, koje se nalaze između stambenog haustora kućnog
br. 1 i zelene površine. Ispod kamenih ploča rasprostirao
se sloj šute s većim kamenjem, građevnim otpadom, ali
bez vidljivih ostataka arheološkog materijala. Među većim
kamenjem uočena su dva ulomka profiliranog kamena,
koja su vjerojatno dio arhitekture te koja su datacijski neo-
predijeljena. Iskop rova zaustavljen je na dubini od 40 cm,
što je dovoljno za potrebe polaganja kabela.
Na zelenoj je površini iskopan rov u dužini od 15 m, širine
cca 40 cm. Iako se stratigrafija slojeva sastoji od sloja
humusa debljine 20 cm, sloja crvene ilovače debljine
10 cm, sloja sivog pijeska debljine cca 15 cm i sloja sa spo-
radičnim povećim kamenjem i ulomcima građevnog otpada
debljine cca 20 cm, nije pronađen nikakav pokretni materi-
jal koji bi uputio na svoju arheološku važnost.
Zlatarska ulica 4
Cilj iskopavanja kanala u Zlatarskoj ulici ispred kućnog
Stanje rova ispod popločenja ispred ulaza k. br. 1 (foto: Dž. Los) br. 4, na ugaonom dijelu na strani Ulice Hrvoja Vukčića
658
Hrvatinića, bio je postavljanje kabela za priključak obje- a arheološki je istraženo 24 m² zemljine površine. Radove
kata na javnu elektroničku komunikacijsku mrežu. Izvođači je financirao Arheološki muzej Zadar.
radova uklonili su jedan red kamenih ploča uličnog poplo-
čenja u dužini od 3 m, prilikom čega je ustanovljeno da Položaj crkve s nazivom Sv. Pavao zabilježen je na presliku
su kamene ploče postavljene na sloj betona debljine Topografske karte grada Nina i okolice iz 1849. (rađena
cca 15 cm. Zbog otežanih okolnosti radova, odnosno raz- prema kopiji iz 1793., originala iz 1675. godine), a koja se
bijanja betona, odlukom izvođača iskop je zaustavljen na čuva u Kartografskoj zbirci (1664. – 20. st.) Državnog arhiva
dubini od 20-ak cm, što je dovoljno za polaganje kabela. u Zadru (HR-DAZD-383: 1.2.7.). Crkvu posvećenu sv.
Sukladno okolnostima iskopa, nadzor nije dao rezultate Petru i Pavlu, koju su 1516. srušili Turci, spominje Bianchi
zanimljive u arheološkom smislu. (Bianchi 1879: 330) i navodi da se nalazi između Poljica i
Žerave. Bianchi navodi da je u Vinjercu pavlinski samostan
Dženi Los ukinut nakon uvođenja mletačke uprave početkom 15. st.
Summary
In 2017, during earthworks and the excavation of a canal

for the purpose of connecting buildings to the public elec-
trical grid in the historical core of the City of Zadar, an
archaeological supervision was carried out with the aim of
finding potential archaeological remains. The works were
carried out on the public surface and on the sidewalk at the
address Prokonzula Grgura 1 (cadastral parcel 9578) and
Zlatarska Street 4 (cadastral parcel 10333/1).
In Prokonzula Grgura Street, a layer of humus and rubble
was identified, but without visible remains of archaeolog-
ical material. Among the larger stones, two fragments of
profiled stone were discovered, which are probably part
of the architecture, and whose dating is undetermined.
The archaeological supervision in Zlatarska Street
yielded no interesting results from an archaeological Pogled na položaj istraživanja nakon uklanjanja raslinja, prije iska-
point of view. panja (foto: Š. Štivičić)
Redni broj: 364

Lokalitet: Žerava – Crkvina – Sv. Pavao
Naselje: Žerava
Grad/općina: Nin
Razdoblje: SV, NV
Od 17. studenog do 21. prosinca 2017. trajalo je probno

arheološko istraživanje ostataka crkve sv. Pavla na loka-
litetu Crkvina (k.č. 36, k.o. Žerava), na položaju Bubanj
kod naselja Žerave. Cilj probnog iskopavanja bio je utvr-
diti osnovni oblik crkvene arhitekture da bi se mogao
isplanirati smjer i opseg budućih istraživanja. Istraživanje
je vodila mr. sc. Majda Dadić, kustosica Muzeja ninskih
starina Arheološkog muzeja Zadar. Stručnu ekipu činili
su: Kristian Hazoš, mag. arheo., stažist u Muzeju ninskih
starina, Ivan Klarić, mag. arheo., Tibor Visković, apsolvent
arheologije, te studenti arheologije Slavko Sarčević i Josip
Seličanec. Terensku dokumentaciju izradili su dokumenta-
rist Robert Maršić, prof., viši dokumentarist Ivan Čondić,
prof., i Štefan Štivičić, mag. povijesti i stažist, sva trojica
iz Dokumentacijskog odjela Arheološkog muzeja Zadar. Za
uklanjanje visokog raslinja i makije s terena bili su zaduženi
fizički radnici Željko Jurlina, hrvatski branitelj u mirovini i
Ivan Jurlina, apsolvent studija prehrambene biotehnologije
Veleučilišta u Kninu. Očišćena površina iznosila je 350 m², Pogled na ostatke crkve nakon probnog iskapanja (foto: I. Čondić)
659
Pogled s istoka na očišćeni lokalitet prije iskapanja, apsidu, gomilu 1 i 2 (foto: Š. Štivičić)
te da su postojale crkve sv. Pavla na istoimenom otočiću Sjeveroistočno od naselja Žerava te od 150 do 180 m sje-
u ninsko-ljubačkom kanalu, te u Bubnju uz Miljašić jarugu verno od korita rječice Miljašić jaruge ili Ričine, koja se
(Bianchi 1879: 288). Upravo je crkva u Bubnju, koju spomi- ulijeva u more nedaleko od grada Nina, u ravničarskom
nje Bianchi, ove godine probno istražena. Na lokalitetu je pejzažu uz sjevernu stranu poljskog puta prije početka
prije više desetaka godina pronađen i ulomak srednjovje- arheoloških istraživanja uočavalo se izduženo uzvišenje
kovne crkvene kamene plastike s pleternim ukrasom, koji se smjera jugozapad-sjeveroistok, dimenzija 35x10 m, obra-
trenutačno nalazi u nadbiskupskoj palači u Zadru (Uglešić slo visokim raslinjem. Nediljka i Ante Matijević iz Poljica
1993: 147, 148, T. III 1). Na spomenutoj topografskoj karti 2015. s najistočnijeg su dijela k.č. 36 uklonili visoko raslinje
grada Nina i okolice iz 1849. (HR-DAZD-383: 1.2.7.), (Matijević 2016: 27) na površini od oko 100 m². Međutim,
jugozapadno od položaja crkve sv. Pavla, ali sa suprotne ipak se na tom dijelu parcele prije istraživanja uočavao dio
strane korita Miljašić jaruge, uočava se naznačen naziv zida polukružne apside, koji se izdizao i do 50 cm iznad
naselja Grepano. U odnosu na položaj crkve sv. Pavla, to zemlje. Zatečena dužna isječka apside iznosila je 3,3 m
je najbliže pozicionirano srednjovjekovno naselje za koje (vanjska strana). Zid je na sjevernoj strani bio širok 75 cm,
se zna. Naselje Grepano prema „Monumenata Ecclesiae a 80 cm na južnoj. Uz vanjsko lice sačuvanog dijela apside
Cathedralis Nonaeˮ (HR-AZDN–17/1: 283–284) spominje zatečena su dva kamena bloka, svaki dimenzija 80x47 cm,
se 1600., među 18 nastanjenih mjesta, a već 1605. u istom te jedan debljine 30 cm i drugi debljine 19 cm.
se rukopisu ne navodi među naseljenim mjestima (Traljić Nakon što je s površine od 350 m² uklonjeno raslinje, pokraj
1969: 541, 542). već vidljivog zida apside sjeverozapadno i zapadno od nje
Prema usmenom navodu obitelji vlasnika zemlje na kojoj u prostoru su se istakle i četiri kameno-zemljane gomile u
se nalaze ostaci crkve, prije nešto više od 70-ak godina nizu, koje su se pružale u smjeru jugozapad-sjeveroistok.
njezini su ostaci bili dosta dobro sačuvani, a prilikom Ukupan niz od četiriju gomila bio je dug 24,20 m. Ostaci
obrade zemlje nailazilo se i na ostatke kostiju, vjerojatno apside nalazili su se 1,70 m jugoistočno od najviše gomile.
ljudskih (Predovan 2008: 95). Također je rečeno da je ziđe Gomile su označene brojkama radi lakšeg snalaženja u pro-
crkve bilo visoko preko 2 m. storu (1 – 4). Gomila najbliža apsidi označena je brojkom 1.
660
Prije početka istraživanja, od zida apside bila su vidljiva važnih za povijest Ninske biskupije od 1244. do 1675.: 283,
četiri reda pravilno slaganog djelomično klesanog kamena 284.
povezanog bijelim mortom, koji se lako trusi. Prilikom HR-DAZD-383 Državni arhiv u Zadru, HR-DAZD-383
raščišćavanja površine oko (sjeverno, istočno i zapadno) Kartografska zbirka (1664.–20. st.), Carta Topografica del
sačuvanog zida apside u radijusu od 170 do 190 cm, na Territorio della cittǻ di Nona (1849.), 1.2.7.
površini su se uočavali tragovi komadića bijele žbuke i Magaš 1995 D. Magaš, Povijesno-zemljopisne osnove
manjeg neobrađenog kamena. Uz unutarnji plašt apside razvoja Nina i problemi njegove suvremene valorizacije,
otkrivena je temeljna stopa. Također je utvrđeno da je, Zadar, 1995.
zahvaljujući sačuvanoj temeljnoj stopi apside, moguće Matijević 2016 A. Matijević, Župa sv. Mihovila u Poljicima,
pratiti luk pružanja apside prema jugozapadu, pri čemu je Vrsi, 2016.
širina zida iznosila 100 cm. Predovan 2008 M. Predovan, Ranosrednjovjekovna arhe-
Pronađen je i smjer pružanja sjevernog bočnog zida crkve, ološka topografija Nina i okolice, magistarski rad, Zagreb,
i to prilikom istraživanja jugoistočne trećine gomile broj 1. 2008.
U strukturi te gomile nakon 20-ak cm dubine pojavili su se Traljić 1969 S. M. Traljić, Nin pod udarom tursko-mletačkih
ostaci zida širine 70 cm. Nakon što je otkriven dio sjevero- ratova, Radovi Instituta JAZU u Zadru,16/17, Zadar, 1969:
istočnog bočnog zida crkve u dužini od 350 cm (vanjske 529 – 548.
mjere), bilo je jasno da pravac pružanja zida smjera istok- Uglešić 1993 A. Uglešić, Neobjelodanjeni nalazi predro-
-zapad ulazi dublje u strukturu gomile broj 1. Uočeno je i maničke kamene plastike s područja sjeverne Dalmacije,
da smjer pružanja gomile nije u skladu s pružanjem zida. Radovi FFZ, vol. 31, Zadar, 1993: 147 – 154.
Gomila se pruža smjerom jugozapad-sjeveroistok, a zid
zapad-istok. Na mjestu gdje se trebao nastaviti pružati luk Majda Dadić
apside u smjeru zapada pronađeno je urušeno kamenje.
Nakon uklanjanja manje količine urušenog kamena, sje- Summary
verno i zapadno od sjevernog dijela zida apside otkriveno
je sjeverno rame apside. In November and December 2017, a trial archaeological
Od pokretne arheološke građe po padinama i površini excavation of the remains of the Church of St. Paul at the
gomila nailazilo se na komade narančasto pečenih ulo- Crkvina site (cadastral parcel 36, cadastral municipality
maka opeke debljine 3 – 3,5 cm, ali uočen je i oker pečeni Žerava) at the position of Bubanj near the village of Žerava
ulomak opeke, debljine 6 cm. Nailazilo se i na nešto ulo- was carried out. The goal of the trial excavation was to
maka opeka narančaste boje, s bijelim točkicama u fak- determine the basic form of church architecture so that the
turi, te su imali sivkasto-oker pečene vanjske stijenke. direction and scope of future research could be planned.
Keramički ulomci s bijelim točkicama u fakturi vrlo vjero- Before the start of the excavation, in the wider area, an
jatno pripadaju srednjovjekovno-novovjekovnom razdo- elongated hill stretching in the southwest-northeast direc-
blju. Na sjeverozapadnim padinama dviju sjeveroistočnih tion, measuring 35 x 10 m, covered with vegetation was
gomila nailazilo se i na kamene ploče dimenzija 43x15 cm, observed. After removing the vegetation next to the pre-
31x17 cm i 24x18 cm, debljine 3 – 4 cm, koje se mogu served part of the wall of the apse, to the northwest and
pripisati pokrovu krova, ali mogu biti i u funkciji poklopnica west of it, four cairns made of stone and earth stood out,
grobne arhitekture. S unutarnje strane kamenih ploča extending in a row, in a southwest-northeast direction. In
uočeni su tragovi bijelog veziva(?). addition to the already visible part of the 80-centimeter-
Unutar istraživanog dijela gomile br. 1, u iskopu rahle wide apse wall, in the structure of the slope of cairn number
tamno smeđe zemlje bilo je većeg i manjeg neobrađenog 1, a part of the northern side wall 70 cm wide and 350 cm
kamena, a pronađena su i dva atipična srednjovjekovno- long (external measurements) was discovered. A shoulder
-novovjekovna glazirana ulomka, dva srednjovjekovno- of an apse was also discovered under a small amount of
-novovjekovna keramička ulomka pečena s primjesom kal- collapsed rocks that were located along the southeastern
cita (rub i ručka), četiri keramičke opeke debljine 3 – 3,5 cm edge of cairn number 1 (middle) and along the western and
i 6 cm, 16 manjih keramičkih ulomka dijelova opeka slične northwestern sides of the already visible wall of the apse.
fakture, zatim jedan željezni čavao dužine 3,5 cm i jedna
glava željeznog čavla te novovjekovna žičana ušica za
zakopčavanje omega oblika.
Nakon arheološkog istraživanja teren je dronom snimljen
iz zraka, a otkrivena crkvena arhitektura tlocrtno je doku-
mentirana. Novootkrivena crkvena arhitektura zaštićena je
geotekstilom i pokrivena zemljom.
Literatura
Bianchi 1879 C. Federico Bianchi, Zara Cristiana, vol. II,

Zadar, 1879.
HR-AZDN–17/1 Arhiv zadarske nadbiskupije,
HR-AZDN–17/1, Monumenta ecclesiae cathedralis Nonae,
(Liber rubeus) Franciscus de Grassis, Prijepis isprava
661
ŠIBENSKO-KNINSKA
ŽUPANIJA
365 Bilice – Dedića punta 376 Knin – tvrđava 387 Skradin – Utvrda Turina
366 Biskupija – Crkvina 377 Knin – Ul. bana J. Jelačića 388 Šibenik – Obala hrvatske mornarice 1
367 Bratiškovci – k.č. 880 378 Kornat – uvala Tarac – crkva sv. 389 Šibenik – palača Galbiani – Šižgorić
368 Bribirska Glavica – crkva sv. Joakima Marije 390 Šibenik – Poljana
i Ane 379 Manastir Krka 391 Šibenik – Stara peškarija
369 Burnum – kampus (vojno vježbalište) 380 Murter – Gradina 392 Šibensko-kninska županija, podmorje
370 Čista Mala – Velištak 381 Murter – Gradina 393 Špilja sv. Ante
371 Drniš – Gradina 382 Orlić – Dolina – rimska vila 394 Utvrda Ključica
372 Kadina Glavica – Glavičine 383 Otres – Crkvina 395 Utvrda Nečven
373 Kistanje – Guvno – Pištavac 384 Prokljansko jezero – otočić Stipanac 396 Velika Mrdakovica
374 Knin – Kapitul 385 Radučić – Sv. Đurađ 397 Žažvić – bazilika
375 Knin – Podgrađe (mletačka vojarna) 386 Ružić – Paraćeva glavica 398 Žirje – uvala Juro
662
Šibensko-kninska županija, HAG 14/2017
Redni broj: 365 U prvoj kampanji 2016. otkriveni su zidovi jednobrodne

Lokalitet: Bilice – Dedića punta crkve s trikonhalnim začeljem i veći dio zidova sjevero
Naselje: Bilice istočne i jugoistočne prigradnje. Svi su zidovi bili sačuvani
Grad/općina: Bilice u maloj visini, prosječno oko 50 cm, u temeljima ili nešto
Pravni status: Z-5430 više, o čemu govori i odnos spram sačuvanih segmenata
Razdoblje: A, SV podnice na više mjesta u samoj crkvi i prigradnjama. Tako
Vrsta radova: revizijsko iskopavanje je zid glavne apside sačuvan u temeljima do nivoa podnice
u apsidi, koja je djelomično sačuvana, osobito uz sam polu-
Od 25. rujna do 9. listopada 2017. trajala je druga kampa- krug zida. Nakon skidanja humusa, boja podnice apside
nja revizijskog iskopavanja arheološkog lokaliteta Dedića varirala je u smeđim i oker nijansama. Slične boje bile su
punta u Bilicama kod Šibenika (k.č. 3661/1, 3661/12 i vidljive kod fragmentarno sačuvanih podnica u drugim dije-
3661/8). Stručna voditeljica iskopavanja bila je izv. prof. lovima otkopanih struktura. Ostaci podnica bolje su saču-
dr. Mirja Jarak s Odsjeka za arheologiju Filozofskog vani unutar sjeveroistočne i jugoistočne prigradnje, nego
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Članovi stručne ekipe u središnjem dijelu trikonhosa, brodu i zapadnijim prigrad-
bili su izv. prof. dr. Krešimir Filipec (zamjenik voditeljice), njama te narteksu. Vezano uza zid glavne apside, a jed-
dr. sc. Vendi Jukić Buča, te arheolozi Petra Nikšić, Marina nako tako i uz zidove bočnih apsida, ti su zidovi, unatoč
Matković Vrban i Tijana Jurković. Suradnik u iskopavanjima maloj sačuvanoj visini, pružali impresivnu sliku. Tijekom
bio je mr. sc. Željko Krnčević. Pri kraju radova Miroslav istraživanja 2016., preko zida glavne i sjeverne apside pre-
Vuković, mag. archeo., tehničar na Odsjeku za arheologiju lazio je suvremen suhozid, sagrađen u novije doba, kada
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, lokalitet je snimio bespilot- su svi zidovi crkve bili pod tankim slojem humusa te se
nom letjelicom. Bila su angažirana četiri fizička radnika, uz možda nije ni znalo za njihov točan položaj. Unatoč tom
povremeni rad i pomoć komunalnih djelatnika Općine Bilice. recentnom dodatku, trikonhalan oblik istočnog završetka
Radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture. crkve nakon istraživanja ostao je jasno vidljiv. Tijekom
posljednjih istraživanja 2017., recentan suhozid uklonjen
U Bilicama, na lokalitetu Dedića punta, nalaze se ostaci je sa zidova apsida te su se ti zidovi mogli u potpunosti
ranokršćanske trikonhalne crkve s prigradnjama koje okru- istražiti. Budući da se planira konzervacija i prezentacija
žuju izvornu građevinu na sjevernoj, južnoj i zapadnoj strani. arhitektonskog kompleksa, suhozid je morao biti uklonjen.
Ranokršćanski kompleks otkriven je i istražen početkom Zidovi trikonhalne crkve zidani su od priklesanih lomlje-
20. st. Izgled tada otkrivenog kompleksa poznat je iz nekoliko naca, uz obilnu upotrebu žbuke. Nešto veći komadi
tlocrta (osobito je važan tlocrt iz arhivske ostavštine L. Jelića kamena slagani su uz vanjski i unutrašnji rub zida, dok je
u Arheološkom muzeju Split) i fotografija. Tijekom istraživa- između njih punjenje od sitnijih lomljenaca. Kamen je siv-
nja otkriveni su i vrlo važni dijelovi crkvenog namještaja i kaste boje, a žbuka bijela. Slične su strukture i zidovi dvaju
grobovi, među kojima i ranosrednjovjekovni. Izvještaj vodi- aneksa, sjeveroistočnog i jugoistočnog. Kod spojeva tih
telja istraživanja s početka 20. st., P. Kaera, nažalost nikada prigradnji s bočnim apsidama jasno se vidi da su njihovi
nije objavljen, a danas nije dostupan u arhivu Muzeja hrvat- zidovi prislonjeni uz zid apsida, što odgovara prijašnjim
skih arheoloških spomenika u Splitu, gdje je bio pohranjen. zapažanjima iz vremena prvoga istraživanja crkve. U jugo
Lokalitet je tijekom vremena prekriven humusom i raslinjem, istočnoj prigradnji, približno na mjestu na kojemu je ucrtana
tako da ostaci ranokršćanske arhitekture više nisu bili vidljivi na Jelićevu tlocrtu, otkrivena je obzidana plitka udubina
i prijetila je opasnost njihova potpunog nestanka. Kako bi kružnoga oblika – pretpostavljena krstionica, odnosno dio
se vrijedan ranokršćanski kompleks sačuvao i znanstveno krstioničke instalacije.
obradio, godine 2016. uslijedila su revizijska arheološka Ostaci arhitekture otkriveni tijekom revizijskih istraživanja
iskopavanja, koja su nastavljena i 2017. godine. 2016. pokazali su da je osnovna forma trikonhalne crkve
Sloj kamenja ispod nivoa uništene podnice u prostoru prezbiterija Djelomično sačuvana podnica na prostoru sjeveroistočne prigrad-
trikonhalne crkve (foto: M. Jarak) nje (foto: M. Jarak)
663
Ostaci arhitekture trikonhalne crkve i prigradnji nakon istraživanja (snimka: M. Vuković)
ostala sačuvana. Zatečeni zidovi znatno su niži u odnosu možda naseobinskog karaktera. Uz samu crkvu, prema
na stanje nakon prvih istraživanja početkom 20. st. Od podacima iz prvih istraživanja početkom 20. st., nalazilo se
pokretnih nalaza otkriveni su ulomci keramike i stakla i kasnoantičko i ranosrednjovjekovno groblje. Grobovi su se
jedan kameni ulomak s profilacijama. nalazili i unutar crkve. Tijekom dviju istraživačkih kampa-
Revizijska iskopavanja na Dedića punti 2017. provedena nja, godine 2016. i 2017., unutar crkve i prigradnji zate-
su na površini od oko 350 m2. Naime, iako su zidovi trikon- čena je samo jedna zidana grobnica, prikazana na Jelićevu
halne crkve i djelomično zidovi prigradnji, iskopani i istra- tlocrtu. Unutar arhitekture nije otkriven nijedan drugi grob.
ženi tijekom prve istraživačke kampanje 2016., prilikom To vjerojatno upućuje na potpuno uklanjanje grobova koji
nastavka istraživanja 2017. skidan je sloj humusa iz pod- se spominju u tekstovima iz prvih istraživanja. Zbog poda-
ručja prezbiterija i broda crkve te su zidovi dodatno čišćeni, taka o grobovima uz crkvu, već je 2017. bilo planirano
a iskopavani su još neistraženi prostori jugozapadne pri- otvaranje jedne do dviju sondi u blizini crkvene arhitekture,
gradnje i narteksa. Ti su prostori dobrim dijelom istraženi i ali zbog kratkog vremena istraživanja, to se nije ostvarilo.
ustanovljeno je stanje sačuvanosti zidova. Jedini neistra- Tako su istraživanjima 2017. obuhvaćeni samo prostori
žen dio sakralnog kompleksa, kakav je poznat iz vremena unutar zidova crkvenog kompleksa.
prvih istraživanja početkom 20. st., ostao je prostor sjeve- Poseban posao bilo je skidanje recentnog suhozida, koji se
rozapadne prigradnje. Jedino je u njezinu krajnje zapad- pružao preko zidova glavne i sjeverne apside. Taj je suho-
nom dijelu djelomično istražena zidana grobnica, poznata zid razgrađivan nekoliko radnih dana i njegovo je kamenje
iz prvih istraživanja i prikazana na tlocrtu L. Jelića. uredno složeno iza zidova crkvenih apsida, istočno i sje-
Lokalitet s ranokršćanskom arhitekturom nalazi se na blagoj verno od sakralne arhitekture te će se upotrijebiti tijekom
uzvisini uz južnu obalu Prokljanskog jezera. Između jezera konzervacije.
i ranokršćanskog kompleksa nalazi se i položaj rimske vile, Prilikom iskopavanja 2017. primijenjena je ista metodologija
koja je bila istražena početkom 20. st., a nije obuhvaćena kao u prvoj kampanji istraživanja. Praćene su stratigrafske
novim revizijskim istraživanjima. Uži prostor na kojem je jedinice i bilježeni položaji pokretnih nalaza. Nakon uklanja-
smještena crkva na dominantnu je mjestu, idealnom za nja recentnog suhozida nestala je podjela lokaliteta na dva
sakralni kompleks. Položaj je vrlo pogodan i privlačan sektora i crkveni je kompleks moguće sagledati u njegovu
za naseljavanje, što upućuje na vjerojatnost postojanja i izvornom položaju. Otkriveno je nekoliko novih stratigraf-
drugih arheoloških nalaza i struktura, osim spomenute vile, skih jedinica: br. 21 do 29. S.J. 21 čini supstrukciju ispod
664
podnice prostorije 8 (jugozapadna prigradnja). S.J. 22 sup- najveća mu je visina 20 cm, širina 14 cm, a debljina je
strukcija je ispod podnice prostorije 5 (prostor prezbiterija različita. Debljina višega gornjeg dijela iznosi oko 8 cm, a
trikonhalne crkve). Ta supstrukcija sastojala se od nepra- manjeg donjeg dijela (koji je ostatak glavne plohe spome-
vilno položenog kamenja razmjerno jednake veličine. Među nika) oko 4 cm. P.N. br. 3 također je pronađen na području
kamenjem ističe se jedan veći pravokutan blok, vjerojatno narteksa. Riječ je o manjem kamenom ulomku (v. 11 cm,
postavljen u liniji oltarne ograde. S.J. 23 označava zid 15, š. 11,5 cm, d. 6 cm) sa zaobljenom, obrađenom gornjom
vanjski zid jugozapadnog aneksa, koji se pruža dalje prema stranom, dok je na bočnim i stražnjoj strani odlomljen. P.N.
zapadu i tvori zid narteksa. S.J. 24 označava zid 17, koji je br. 4 i 5 pronađeni su u neposrednoj blizini zidane grobnice.
otkriven naslonjen na južni zid jugoistočne prigradnje. Zid Riječ je o manjem, rubnom ulomku pluteja i o tankoj obra-
17 pruža se u dužini od oko 1,5 m i po blagoj zakošenosti i đenoj ploči, koja je vjerojatno služila u konstrukciji grobnice.
mjestu na kojem se nalazi mogao bi pripadati nekoj starijoj Lokalitet je snimljen dronom i totalnom stanicom. Oblik i
strukturi, koja je prethodila gradnji južnih aneksa trikonhalne položaj otkrivene zidane grobnice ponešto se razlikuju od
crkve. Budući da taj zid nije prikazan na Jelićevu tlocrtu, prikaza na starom Jelićevu tlocrtu te dopuštaju raspravu
njegovo otkriće govori o nepotpunosti starog tlocrta. S.J. 25 o točnom izgledu i međusobnom odnosu narteksa i sje-
označava sloj zdravice izvan jugoistočne prigradnje. S.J. 26 verozapadne prigradnje. Uz te nove podatke dobivene
označava prostoriju 9 – narteks. S.J. 27 označava zidanu revizijskim istraživanjima, još je jedan rezultat istraživanja
grobnicu sa zidovima br. 19 – 22. S.J. 28 čini sloj šute iznad 2017. otkriće nepoznatog zida koji se pruža paralelno sa
i unutar zidane grobnice. Posljednja S.J., br. 29, odnosila zidom jugozapadne prigradnje. Trikonhalna crkva duga
bi se na prostor između narteksa i grobnice, čije istraživa- je nešto više od 19 m, a širina broda iznosi 7 m. Ukupna
nje treba završiti tijekom sljedeće istraživačke kampanje. dužina crkve s narteksom iznosi 24 m, a najveća širina (u
Također, sama zidana grobnica nije dokraja istražena jer području sjeveroistočne i jugoistočne prigradnje) nešto
je njezino istraživanje započelo na samom kraju ovogodiš- više od 16 m. Orijentacija crkve: sjeveroistok-jugozapad.
nje kampanje. Ostaje također iskopavanje tzv. sjeveroza- Orijentacija odgovara prikazu na crtežu iz Jelićeva arhiva,
padnog aneksa, za koji je već ustanovljeno da je posebno dok je Ivekovićev tlocrt orijentiran točno u smjeru istok-
oštećen dio sakralnog kompleksa. Tek nakon dovršenih zapad, što se pokazalo nevjerodostojnim. Revizijska istra-
istraživanja u sjevernom i zapadnom dijelu kompleksa bit živanja 2017., iako vrlo kratka i opterećena poslom uklanja-
će jasniji odnos narteksa spram sjeverozapadne prigradnje nja recentnog suhozida, donijela su zanimljive rezultate i
i grobnice u krajnjem sjeverozapadnom kutu. nove spoznaje o arhitekturi i skulpturi sakralnog kompleksa
Pokretni nalazi sličnog su obilježja kao i oni iz prošlogodiš- u Bilicama. Detalji vezani uz arhitekturu moći će se u pot-
njih istraživanja. Najviše je bilo ulomaka keramike – ulo- punosti sagledati nakon daljnjih istraživanja, kojima će se
maka posuda (među kojima je bilo nekoliko prepoznatljivih ispitati eventualno produženje novootkrivenog zida i odnos
ulomaka amfora) i tegula. Riječ je o malim fragmentima koji narteksa i sjeverozapadne prigradnje. Što se tiče ulomaka
ne dopuštaju, barem ne preliminarno, zaključivanje o tipo- crkvenog namještaja, oni posebno raduju i upućuju na
vima posuda. Ulomci tegula su bez žigova, a pronalaženi moguće nove nalaze tijekom daljnjih istraživanja, što je
su u nešto manjem broju nego tijekom istraživanja 2016. Uz važno jer je lokalitet bio izložen dugotrajnoj devastaciji i
to, pronađeno je nekoliko ulomaka stakla, a u sloju šute na odnošenju kamene građe zidova i drugih elemenata, kao
području sjeverozapadne prigradnje veća količina staklenih što su dijelovi crkvenog namještaja. Uz istraživanja užeg
fragmenata, vjerojatno novijeg podrijetla. Među najvažnijim područja sakralnog kompleksa, neophodno je i otvaranje
su pokretnim nalazima, prikupljenima 2017., nalazi nekoliko sondi u okolišu, kako bi se odgovorilo na pitanje o posto-
fragmenata kamenih spomenika, uvršteni u popis posebnih janju groblja i naseobinskih struktura i o vremenskim okvi-
nalaza. Posebni nalaz br. 2 pronađen je na području nar- rima, odnosno kontinuitetu u srednjem vijeku.
teksa. Riječ je o obrađenom rubnom dijelu pluteja sa saču-
vanim licem i naličjem, odlomljenom na objema bočnim Literatura
stranama i na dnu. Na licu je sačuvana višestruka profila-
cija, koja pripada gornjem, rubnom dijelu pluteja. Također je Cambi 1984 N. Cambi, Triconch Churches on the Eastern
sačuvan početak glavne plohe pluteja. Dimenzije ulomka: Adriatic, Actes du IX CIAC, II, Thessaloniki – Città del
Vaticano, 1984: 45 – 54.
Gunjača 1978 Z. Gunjača, Rezultati neobjavljenih i naj-
novijih arheoloških istraživanja antičkih i srednjovjekovnih
lokaliteta na šibenskom području, Izdanja HAD, 3, Zagreb,
1978: 69 – 82.
Jelić 1912 L. Jelić, Il complesso monumentale di Bilice
presso Sebenico, Supplemento al Bullettino di archeologia
e storia Dalmata, 35, Split, 1912: 69 – 80.
Jarak 2017 M. Jarak, Bilice – Dedića punta, HAG 13/2016,
Zagreb, 2017.
Jarak, Jukić Buča 2017 M. Jarak, V. Jukić Buča, Revizijska
arheološka iskopavanja trikonhalne crkve u Bilicama 2016.
godine, Diadora, 31, Zadar, 2017: 129 – 154.
Uglešić 2006 A. Uglešić, Ranokršćanska arhitektura na
Poseban nalaz br. 2, ulomak pluteja in situ (foto: M. Jarak) području današnje Šibenske biskupije, Drniš – Zadar, 2006.
665
Vežić 2011 P. Vežić, Dalmatinski trikonhosi, Ars Adriatica,

1/2011, Zadar, 2011: 27 – 66.
Zorić 2001 M. Zorić, Rano kršćanstvo na širem području
grada Šibenika, (neobjavljen magistarski rad), Šibenik,
2001.
Mirja Jarak
Summary
In Bilice near Šibenik, at the site called Dedića Punta,

Archaeological department of Zagreb University’s Faculty
of Humanities and Social Sciences conducted review
investigations in 2016 and 2017. At Dedića Punta, an early
Christian complex was discovered and investigated in the
first decade of the 20th century. The complex includes tri- Tlocrt sjeverne dogradnje iz 2012. g., s naznačenim zidom odvod-
conch church and additional rooms situated at the north nog kanala iz 19. st. (snimka: Kaducej d.o.o.)
and south side of the church as well as narthex in front of
it. The church belongs to a wider group of early Christian
triconch churches in the eastern Adriatic. It has often been
the subject of discussion in the literature. The architectural
remains were unfortunately left unprotected and during
the time they were covered with humus and vegetation. In
order to protect them and save the early Christian complex,
in 2016 review investigations were conducted. The remains
of the walls of the triconch church and of the extensions
were uncovered.
In the review investigations in 2017 some new insights into
architecture features were obtained. A new wall segment
was found near the south-eastern extension. The segment
is only 1.5 m long and has no logical function in relation
to the walls of the southern extensions. The walls of the
entire complex are generally preserved only in founda-
tions. Beside remains of the walls, partially preserved are
also remains of floors, which are visible especially along-
side the wall of the main apse and in the north-eastern and Tlocrt iz 1951., s naznačenom površinom istraženom 2017. g.
south-eastern extensions. In the central part of the triconch
space the floor is not preserved and a layer of stones, that Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. U istraži-
formed the substratum, has been found. It is also interest- vanjima su sudjelovali dr. sc. Maja Petrinec (voditeljica), dr.
ing to note a small deviation in the position and shape of sc. Ante Jurčević (zamjenik voditelja) iz Muzeja hrvatskih
the walled tomb in the north-western part of the complex arheoloških spomenika u Splitu, dr. sc. Goran Bilogrivić s
in relation to the depiction in the old ground-plan. Of the Filozofskog fakulteta u Rijeci, magistar arheologije Miloš
movable finds, during the investigations in 2017 the frag- Biserko iz Knina, dokumentaristica MHAS-a Maja Marković
ments of ceramic vessels, tegulae and stone sculpture i sedam fizičkih radnika.
were found. Especially important are small limestone frag-
ments that perhaps belong to the early Christian plutei of S lokaliteta je najprije uklonjeno raslinje, a zatim je nastav-
the triconch church. ljeno istraživanje unutar prostorija dogradnje uz baziliku sv.
Marije, odnosno dijela arhitektonskog kompleksa smješte-
nog sjeverno od uklonjene seoske prometnice. U potpuno-
sti su istražene prostorije S i U te dio tzv. klaustra u produ-
Redni broj: 366 žetku prostorije S, a djelomično prostorije T i X.
Lokalitet: Biskupija – Crkvina Također je u potpunosti uklonjen odvodni kanal uz staru
Naselje: Biskupija seosku cestu, datiran u 19. st. Kanal, kao i cesta, presjekli
Grad/općina: Biskupija su dogradnju uz baziliku sv. Marije čitavom njezinom duži-
Pravni status: Z-4302 nom, od istočnog začelnog zida h kroz prostoriju Z, tzv. kla-
Razdoblje: A, SV ustar, te prostorije K i I do zapadnog zida u.
Prostorija S i dio unutarnjeg dvorišta kompleksa istraženi
Od 20. lipnja do 20. srpnja 2017. nastavljena su revizij- su do zdravice, sve do kanala iz 19. st., odnosno do rub-
ska arheološka iskopavanja na Crkvini u Biskupiji. To je nika stare ceste. Prostorija je već prethodno bila preko-
bila šesta uzastopna istraživačka kampanja na lokalitetu pana, a iskopni je sloj ispremiješan. Nije bilo nalaza.
666
Pogled na arhitektonski kompleks na Crkvini u Biskupiji (foto: Z. Alajbeg)
Prostorija T tijekom istraživanja (foto: M. Petrinec) Prostorija U tijekom istraživanja (foto: M. Petrinec)
Prostorija S i dio unutarnjeg dvorišta (klaustra) nakon istraživanja Ostaci kamenog naboja ispod podnice u jugozapadnom uglu pro-
(foto: M. Petrinec) storije X (foto: M. Petrinec)
667
prošlogodišnje situacije (kada su ispod dijela kanala uz

prostorije K i I bili otkriveni ostaci podnica), nakon njegova
uklanjanja nisu uočene starije strukture. Kanal je prije ukla-
njanja u potpunosti dokumentiran.
Literatura
Gunjača 1953 S. Gunjača, Revizija iskopina u Biskupiji

kod Knina god. 1950., Ljetopis JAZU, knj. 57, Zagreb,
1953: 9 – 49.
Jurčević 2011 A. Jurčević, Nalazi ranokarolinškog oružja i
konjaničke opreme u doba formiranja Hrvatske kneževine,
SHP, 38, Split, 2011.
Jurčević 2014 A. Jurčević, O klesarskim radionicama koje
su djelovale na lokalitetu Crkvina u Biskupiji kod Knina,
SHP, 41, Split, 2014: 127 – 163.
Petrinec 2009 M. Petrinec, Groblje na Crkvini u Biskupiji
– rezultati revizijskih istraživanja Stjepana Gunjače, SHP,
33, Split, 2009.
Petrinec, Jurčević 2015 M. Petrinec, A. Jurčević, Crkvina
– Biskupija: Insights into Chronology of the Site from
Late 8th to 15th Century, u: Swords, Crowns, Censers
and Books (ur. M. Vicelja), Francia Media – Cradles of
European Culture, Rijeka, 2015: 328 – 372.
Petrinec 2018 M. Petrinec, Arheološka istraživanja i uređe-
nje arhitektonskog kompleksa na Crkvini u Biskupiji u raz-
doblju od 2008. do 2017. godine, SHP, 44-45, Split, 2018.
dr. sc. Maja Petrinec
Summary
In June and July 2017, revision archaeological excavations

were continued at the Crkvina site in Biskupija. This was
the sixth consecutive research campaign at the site. The
site was first thoroughly cleared of vegetation, and then the
research continued inside the premises of the extension
Kanal i rubnik stare ceste nakon čišćenja (foto: M. Petrinec) next to the St. Mary’s Basilica, that is, in the part of the
architectural complex located north of the removed village
Unutar prostorije T iskopana su dva sloja. Zemlja je također road. Rooms S and U were explored in detail, including the
bila ispremiješana i prekopana. Pronađeni su sitni ulomci so-called cloister extending from room S, while rooms T and
keramike i životinjskih kostiju. X were explored only partially. A drainage ditch dating from
Prostorija U, koju je još S. Gunjača interpretirao kao peć, the 19th century and located along the old country road
bila je ispunjena zemljom pomiješanom s pepelom sive was also completely removed. The ditch and the road cut
boje. I ta je prostorija prethodno prekopana. Nije bilo through the extension of St. Mary’s Basilica along its entire
nalaza. length from the eastern back wall h through room Z, the
Prostorija X istražena je djelomično, i to njezin južni dio so-called cloister, and rooms K and I to the western wall u.
između zidova h i h1 te uza zid t1. U istočnom i zapadnom
dijelu istraženog segmenta prostorije otkriven je kameni
naboj, koji se nalazio ispod podnice. Sloj iznad tog naboja
bio je ispremiješan, a unutar njega pronađene su životinj- Redni broj: 367
ske kosti i ulomci keramike. Lokalitet: Bratiškovci – k.č. 880, k.o. Bratiškovci
U istočnom dijelu istraženog segmenta prostorije, u ispre- Naselje: Bratiškovci
miješanom sloju otkrivena je i polovica brončanog relikvi- Grad/općina: Skradin
jarnog bizantskog križa, s ostatkom alkice za vješanje. Pravni status: postupak u tijeku
U potpunosti je očišćen, a potom i uklonjen kanal za otjeca- Razdoblje: P, A
nje oborinskih voda iz 19. st., koji se nalazio uz rubnik stare Vrsta radova: terenski pregled
ceste. Kanal je dijelom bio popločan nabijenim kamenjem
(kaldrma), a u istočnom dijelu taj naboj nije sačuvan. Dana 31. kolovoza 2017. pregledana je k.č. 880,
Kanal je uglavnom bio ukopan u zdravicu dublje od razine k.o. Bratiškovci, zbog planiranja projekta ,,Podizanje
ostataka srednjovjekovne arhitekture te, za razliku od nasada i uzgoj smokava u Skradinu”. Konzervatorski odjel
668
K.Č. 880, K.O. Bratiškovci - Arheološki pregled terena
Tumuli
Rimska cesta
Gradina
K.Č. 880
0 0,4 0,8 1,6 km Zemljište za podizanje nasada

Source: Esri, DigitalGlobe, GeoEye, Earthstar Geographics, CNES/Airbus DS, USDA, USGS, AEX, Getmapping,
Aerogrid, IGN, IGP, swisstopo, and the GIS User Community
Karta pregledanog područja Tumul 1
pokretnog arheološkog materijala, koja se može datirati u

brončano doba i rimski period.
Tumul 1
Koordinate (HTRS 96/TM): X 449673.48, Y 4860894.07,
promjer: 16 m, visina: 0,5 m
Kameni tumul s manjim i većim kamenjem te pravilnim
kružnim prstenom. Prilikom površinskog pregleda nije pro-
nađen pokretan arheološki materijal.
Tumul 2
Koordinate (HTRS 96/TM): X 449677.40, Y 4860843.97,
promjer: 14 m, visina: 0,5 m
Kameni tumul s manjim i većim kamenjem i pravilnim kružnim
prstenom. Središnji dio tumula niži je u odnosu na prsten. Po
površini tumula dokumentirana je veća količina keramičkih
ulomaka loše fakture, koji se mogu datirati u brončano doba.
Rimska cesta
Dužina: 350 m (unutar pregledane parcele). Širina kolnika:
3m
Pri sredini prostora predviđene gradnje dokumentiran je
put smjera sjeverozapad-jugoistok. Prilikom gradnje puta
izravnata je matična stijena. S istočne se strane matična
stijena uzdiže. Sa zapadne strane teren pada, tako da se
na mjestima gdje nema matične stijene nalaze podzidi
ceste, građeni u suhozidnoj tehnici. Duž cijele trase priku-
pljen je keramički materijal, koji se može datirati u rimski
period (ulomci keramike i tegula). Ta cesta najvjerojatnije
povezuje Skradin s Bribirom. Cesta se prema zapadu i
istoku nastavlja izvan obuhvata pregledane parcele.
Rimska cesta
Ivica Pleština
u Šibeniku izdao je mišljenje o potrebi arheološkog pre-
gleda terena zbog postojanja arheoloških struktura na Summary
predmetnoj parceli. Teren su pregledali djelatnici tvrtke
Temenos d.o.o. iz Splita. In August 2017, a field survey was carried out on cadas-
tral parcel 880, cadastral municipality Bratiškovci, for the
Površina navedene parcele detaljno je pregledana, prili- purpose of planning the project “Planting and cultivation of
kom čega su dokumentirana dva tumula i segment ceste. figs in Skradin”. During the archaeological field survey, two
Velik dio parcele obrastao je u gusto raslinje te se na poje- stone tumuli dating back to the Bronze Age were identified,
dinim mjestima nije bilo moguće kretati ni detektirati posto- as well as a communication or road from the Roman period
janje arheoloških struktura. Prikupljena je manja količina that most likely connected Skradin with Bribir.
669
Redni broj: 368 Katarina Franušić). Kosturne ostatke analizirale su Željka

Lokalitet: Bribirska glavica – crkva sv. Joakima i Ane Bedić i Vlasta Vorybal iz Antropološkog centra HAZU u
Naselje: Bribir Zagrebu. Arheološka istraživanja na Bribirskoj glavici finan-
Grad/općina: Skradin cirana su sredstvima Ministarstva kulture.
Razdoblje: P, A, SV U sondama 7, 18 i 21, koje se nalaze uz zapadnu fasadu
Vrsta radova: revizijsko i sustavno iskopavanje današnje crkve sv. Joakima i Ane, ove je godine istraženo
petnaest grobova, u kojima nije bilo relevantnih nalaza.
Od početka travnja do kraja studenog 2017. trajala su arhe- Ukopani su u istom sloju i na istoj dubini kao i grobovi istra-
ološka istraživanja u dvama sektorima oko današnje crkve ženi tijekom prijašnjih kampanja na sjevernom dijelu iste
sv. Joakima i Ane, na Bribirskoj glavici. Prvi je sakralno- sonde te imaju jednake oblike grobne arhitekture i načina
-cemeterijalni kompleks na današnjem groblju na Bribirskoj ukopa, što ih datira u 13. i 14. st. Pronađen je zid koji se
glavici, a drugi rimska urbana vila sjeveroistočno od groblja. od rotonde pruža prema zapadu i koji s njom nije konstruk-
Arheološki su istraživane sonde 7/18/21, 15, 17, 20 i 21. tivno povezan. Važno je i otkriće velike zidane grobnice,
Istraživanja su dio međuinstitucijske suradnje u okviru pro- koja konstrukcijom podsjeća na kasnoantičke grobnice
jekta Varvaria /Breberium /Bribir, u kojem sudjeluju Muzej a pozzo. Ukopana je u kameni živac, a sa svih je strana
hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (MHAS) i Muzej obzidana i ožbukana iznutra. Pred ulazom se sa zapadne
grada Šibenika (MGŠ) te Sveučilište Macquarie (Sydney) strane nalaze tri stube, a pokrivena je velikom monolitnom
i Det Teologiske Menighetsfakultet (Oslo). U istraživanjima pločom, koja je s donje strane profilirana u dimenzijama
su sudjelovali: Ante Milošević (voditelj projekta Varvaria / unutrašnjosti grobnice. Prethodno spomenuti zid djelo-
Breberium /Bribir, MHAS), Nikolina Uroda (voditeljica mično je preslojio grobnicu. Upotrebljavana je u srednjem
istraživanja, MHAS), Victor Ghica (voditelj istraživanja vijeku, a nakon što su uklonjene dislocirane kosti iz gornjeg
Det Teologiske Menighetsfakultet, Oslo), arheolozi Željko sloja, na dnu grobnice preostala su dva kostura in situ, koja
Krnčević (Muzej grada Šibenika), Danijel Džino (Sveučilište su datirana (C-14) između 1270. i 1390. godine.
Macquarie), Branka Milošević, Ante Alajbeg i Deni Tojčić Sonda 15 smještena je uz južni zid današnje crkve sv.
(MHAS Split), Andrea Di Miceli (ArcheoRes/UDSP, Perugia Joakima i Ane. Prethodne je godine istražena do gornjeg
– geofizička istraživanja), Ivana Ožanić Roguljić (Institut nivoa sačuvanog kamena jugoistočne apside. Istraživanja
za arheologiju – ekspertiza keramike) te Per Rathsman su nastavljena samo na prostoru između te apside i juž-
(Rathsman ArkitektKontor AB, Karlstad – arhitekt). Dio teh- noga zida današnje crkve. Utvrđeno je da je apsida, kao
ničke dokumentacije izradili su djelatnici MHAS-a Silvana i ostali dijelovi rotonde, sagrađena izravno na kamenom
Juraga, Maja Marković i Nada Šimundić Bendić, a ortofo- živcu, a nisu pronađeni tragovi podnice iznad temeljne
tografije muzejski fotograf Antun Z. Alajbeg. Uz nekoliko stope zida apside, koja je sačuvana s unutrašnje strane.
lokalnih radnika, sonde su iskopavali studenti Sveučilišta Apsida je bila djelomično dekomponirana u trenutku kada
Macquarie i Sveučilišta u Zagrebu (Merita Dreshaj i je sagrađen grob, koji je sjevernim dijelom bio položen na
Sonde istražene između 2014. i 2017. g. (izrada: V. Ghica)
670
Grobnica a pozzo, u sondi 18 (foto: V. Ghica) Preslojavanje zidova u sondi 17 (izrada: A. Di Miceli, V. Ghica)
širok koliko i mauzolej sa sarkofazima, pa se može pretpo-

staviti da čini monumentalan pristup mauzoleju.
U sondi 19, koja se nalazi južno od južnog zida današ-
nje crkve te zapadno od rotonde, pronađen je zid koji je
konstruktivno vezan uz kasnoantičku rotondu te se pruža
prema zapadu. U iskopu je bilo samo recentnih nalaza,
koji su u zemlju dospjeli prilikom iskopavanja za novije gro-
bove. Sonda nije istražena do kraja.
Veći je dio otkopanih arhitektonskih ostataka konzerviran i
rekonstruiran te je doveden do nivoa prezentacije.
Literatura
Sonda 5, apsida rotonde i grob kojim je djelomično preslojena Bakulić 1996 V. Bakulić, Bribirska rotunda, u: Bribir u sred-
(foto: A. Milošević) njem vijeku, Split, 1996: 37 – 39.
Burić 1996 T. Burić, Arhitektura i skulptura, u: Bribir u sred-
južni dio njezina vanjskog plašta. U čitavu sloju nije bilo njem vijeku, Split, 1996: 23 – 36.
nalaza, kao ni u grobu koji je građen poslije. Ghica, Milošević, Džino 2015 V. Ghica, A. Milošević, D.
Sonda 17 smještena je s vanjske strane sjevernog zida gro- Džino, Arheološki projekt Varvaria / Breberium / Bribir u
blja, na prostoru istočne urbane vile, koja je već́ tijekom pro- 2014. godini, SHP, 42/III, Split, 2015: 7 – 44.
teklih stotinu godina istraživana u više navrata. Iz ostataka Ghica, Milošević, Džino, Uroda 2018 V. Ghica, A.
sačuvanih građevina pretpostavlja se da se na tom dijelu Milošević, D. Džino, N. Uroda, Arheološki projekt Varvaria
Glavice nalazilo veliko antičko i kasnoantičko zdanje, kojem / Breberium / Bribir u 2016. godini, SHP, 44-45/III, Split,
pripada i sakralno-cemeterijalni kompleks na groblju, koji se 2018: 10 – 56.
revizijski istražuje od 2014. godine. Smisao toga zahvata bio Gunjača 1968 S. Gunjača, Nalaz srednjovjekovnih arhitek-
je otvaranje mogućnosti da se ti objekti i fizički povežu. U tu tura na Bribiru, SHP, III/10, Split, 1968: 235 – 242.
je svrhu uklonjen dio ogradnog zida groblja, nakon čega je
istražen dugačak masivan zid, koji se veže na dio koji je pret- Ante Milošević
hodno iskopan i rekonstruiran unutar današnjega groblja. Nikolina Uroda
Istraživanja su započela u slobodnom prostoru između Victor Ghica
istočnog i zapadnog kompleksa urbanih vila. Prostor je Danijel Džino
671
Summary
This report brings the results of the fourth season of archae-

ological excavations at Bribirska Glavica as part of the
international archaeological project Varvaria/Berberium/
Bribir, which started in 2014. The excavation was per-
formed on the area of the modern cemetery of Bribirska
Glavica around the church of Saints Joachim and Anna
and the area east of the contemporary cemetery wall. In
trenches 7, 18, and 21, situated west of the modern church,
the excavations revealed the part of the cemetery dated to
the 13h/14th centuries, as well as the late antique tomb,
which was reused in the 13th/14th centuries. The last apse
on the southern side of the rotunda church was excavated
to the bedrock (trench 15). It didn’t show any peculiarities
compared to the other already excavated apses of the
rotunda church dated to the 6th century. Based on the
remains of preserved buildings in trench 17, east of the Zračna snimka kampusa – sonda br. 39
contemporary cemetery wall, it is assumed that in this part
of Glavica, there was a large ancient and late antique build-
ing to which the sacral-cemetery complex in the cemetery
belongs. This procedure aims to open the possibility for
these objects to be physically connected since they repre-
sent the same complex.
Redni broj: 369

Lokalitet: Burnum – kampus (vojno vježbalište)
Naselje: Ivoševci
Grad/općina: Kistanje
Razdoblje: A
Vrsta radova: sustavno iskopavanje Iskopavanja u sondi br. 35
Od 29. lipnja do 5. prosinca 2017. trajala su sustavna arhe- Tijekom redovitih rekognosciranja terena, s južne strane
ološka iskopavanja na lokalitetu Burnum – kampus (vojno amfiteatra 2004. otkrivene su kamene gomile koje zatva-
vježbalište). Istražena je površina od 65 m2. Stručni vodi- raju pravokutan prostor približnih dimenzija 150x150 m.
telj istraživanja bio je Joško Zaninović, a zamjenici vodi- Ostaci žbuke, sedrenih blokova, keramičkih crjepova
telja dr. sc. Miroslav Glavičić i dr. sc. Željko Miletić, obo- (tegulae), naveli su na pomisao da se ispod gomila kriju
jica s Odsjeka za arheologiju Sveučilišta u Zadru. Nositelji ostaci drugog augzilijarnog logora (prvi se nalazi istočno
projekta bili su Gradski muzej Drniš i Javna ustanova od legijskog logora). Pomisli da se radi o drugom aug-
„Nacionalni park Krkaˮ Šibenik, na čijem se teritoriju nalazi zilijarnom logoru odbačene su nakon što je iskopan
lokalitet Burnum, s vanjskim suradnicima (Odsjekom za istočni trodijelni ulaz u zgradu, širok 10,20 m. Relativno
arheologiju Sveučilišta u Zadru i Odsjekom za arheologiju tanki zidovi (74 cm) i izostanak obrambenih kula upu-
Sveučilišta u Bologni). Ovogodišnji radovi financirani su ćuju na to da nije riječ o fortifikacijskoj arhitekturi, nego o
sredstvima JU „NP Krkaˮ. vojnom vježbalištu. Ono se sastojalo od velikih dvorana
pod krovovima, koje barem s triju strana (četvrta još nije
istraživana) zakrivaju unutrašnje nepokriveno dvorište.
Pronađeni pečati i slojevi bogati sitnim materijalom voj-
ničke provenijencije upućuju na to da je vježbalište podi-
gnuto najkasnije sredinom 1. st., u doba cara Klaudija, te
da je imalo najmanje jednu građevinsku obnovu u drugoj
polovici istog stoljeća, za vrijeme cara Vespazijana. Od
2007. do 2017. taj se lokalitet redovito istražuje i konzer-
vira se zatečena arhitektura.
Rimski vojni pisac Vegecije, autor priručnika Sažet prikaz
vojne vještine (Epitoma rei militaris), navodi da su vojnici
svakodnevno naporno vježbali na terenu, a kad su vre-
menske prilike bile odveć loše, onda su to radili u zgra-
Kampus, sonda br. 39 dama. Pronalazak burnumskog vježbališta omogućio je
672
Zračna snimka kampusa
prepoznavanje srodnih objekata, kraj niza legijskih logora

u Europi.
Kao logičan nastavak dosadašnjih istraživačkih radnji na
burnumskom vojnom vježbalištu, godine 2017. predviđen
je nastavak arheoloških istraživanja na prostoru jedne od
natkrivenih dvorana, s ciljem utvrđivanja arhitektonskih rje-
šenja na predmetnom prostoru, određivanja niveleta komu-
nikacije i istraživanja slojeva nivelacije terena, koji sadrže
predmete materijalne kulture. U tu svrhu otvorene su tri
sonde označene brojkama 35, 38, 39, koje se kontinuirano
nastavljaju na numeraciju sondi iz prethodnih istraživačkih
kampanja.
Stratigrafske jedinice definirane su prema odnosima doku-
mentiranima tijekom istraživanja 2015. i 2016., a po istom
načelu preuzeto je i njihovo daljnje numeriranje.
Sonda 35 ima šest stratigrafskih jedinica, sonda 38 četiri,
a sonda 39 šesnaest stratigrafskih jedinica, približno slič-
nih geološko-arheoloških karakteristika. Sastavljene su
od dobro vidljivog sloja rahle zemlje, od cca 30% amorf
nog kamenja, cca 10% većeg lomljenog kamenja i 0,10%
ulomaka opeke. Matična je stijena poprilično razlomljena
i škrapasta. Slojevi su bogati nalazima keramike, životinj-
skih kostiju te metala i stakla.
Lokalitet je zatrpavan i zaravnavan planski. U tu svrhu upo-
trebljavan je kameno-zemljani nanos, koji prema pokretnim
Nalaz kamene konzole – česme s prikazom Gorgone nalazima odgovara svemu onome što je utvrđeno na širem
673
prostoru amfiteatra i kampusa. U iskopanom materijalu designs in the area in question and the communication
pronađena je veća količina ulomaka keramike, sitnijih ulo- level lines and researching the terrain leveling layers that
maka staklenog posuđa, dijelova vojničke opreme, kamene contain objects of material culture.
plastike i sl. Od nalaza novca najviše su zastupljene bron-
čane nominale ranoga Carstva, kovane od Augusta do
Vespazijana, ali i nekoliko republikanskih denara. Budući
da se pronađeni arheološki materijal tipološki i kronološki Redni broj: 370
podudara s onim pronađenim na mjestu amfiteatra, može Lokalitet: Čista Mala – Velištak
se zaključiti da je cjelokupan prostor, uključujući i kampus, Naselje: Čista Mala
niveliran u doba cara Klaudija (41. – 54.) te u nešto manjem Grad/općina: Vodice
opsegu i u vrijeme cara Vespazijana (69. – 79.). Godine Pravni status: P-3127
2017. u sondama 35, 38 i 39 prikupljena su 683 posebna Razdoblje: P
nalaza. Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Literatura U svibnju 2017., na nalazištu Velištaku organizirana je

jedanaesta kampanja sustavnog arheološkog iskopavanja,
Borzić 2015 I. Borzić, Keramički svjedoci života u legij- koje od 2007. vodi Muzej grada Šibenika (Podrug 2010;
skom logoru Burnum, Znanstveno stručni skup: Vizija Podrug 2016). Voditelj iskopavanja bio je Emil Podrug,
i izazovi upravljanja zaštićenim područjima prirode u a u stručnom timu sudjelovali su arheolozi Jelena Jović,
Republici Hrvatskoj, Aktivna zaštita i održivo upravljanje u Ana Karađole, Bojan Lazinica, Ivan Huljev, Andrija Nakić
Nacionalnom parku „Krka”, Šibenik, 2015. i Luka Eraković te je angažirano i pet radnika koji su isko-
Borzić et al. 2014 I. Borzić, N. Cambi, M. Glavičić, Ž. pavali teren. Iskopavanja financiraju Muzej grada Šibenika,
Miletić, I. Jadrić-Kučan, J. Zaninović, Arheološka zbirka Ministarstvo kulture i Grad Vodice.
Burnum, Šibenik, JU NP Krka, 2014. (monografija)
Cambi et al. 2007 N. Cambi, M. Glavičić, D. Maršić, Ž. Velištak se nalazi u Velimskom polju, a riječ je o ostacima
Miletić, J. Zaninović, Rimska vojska u Burnumu = L’ eser- naselja iz kasnog neolitika na otvorenome, koje je radiokar-
cito romano a Burnum, Drniš, Šibenik, Zadar, Gradski bonski datirano oko 5000. do 4700. pr. Kr. (rana hvarska
muzej Drniš, JU NP Krka, 2007. (monografija)
Cambi et al. 2014 N. Cambi, M. Glavičić, Ž. Miletić, J.
Zaninović, Burnum, Imperatores militesque, Šibenik, JU
NP Krka, 2014. (monografija)
Glavičić, Miletić 2013 M. Glavičić, Ž. Miletić, Arhitektura
amfiteatra u Burnumu, HAant, 22, Pula, 2013: 157 – 172.
Jadrić-Kučan, Zaninović 2015 I. Jadrić-Kučan, J.
Zaninović, Fibule iz Arheološke zbirke Burnum, Drniš –
Šibenik, JU NP Krka, 2015. (monografija)
Joško Zaninović
Summary
From June to December 2017, systematic archaeologi-

cal excavations took place at the Burnum site, i.e., at the
campus (military training ground). During the regular
reconnaissance of the terrain in 2004, cairns were discov-
ered on the southern side of the amphitheater, enclosing a
rectangular area 150 x 150 m in size. Relatively thin walls
(74 cm) and the absence of fortified towers indicate that
it is not fortification architecture, but of a military training
ground. It consisted of large roofed halls, which enclosed
the inner uncovered courtyard on at least three sides (the
fourth has not yet been investigated). The found seals and
layers rich in small material of military provenance indicate
that the training ground was built no later than the middle
of the 1st century, during the reign of Emperor Claudius,
and that it underwent at least one construction renova-
tion in the second half of the 1st century during the reign
of Emperor Vespasian. In 2017, as a logical continuation
of the previous research activities at the military training
ground, research was continued in the area of one of the Čista Mala – Velištak, površina kompaktno zbijenog kamenja SJ
roofed halls with the aim of determining the architectural 168 u sondi I (lijevo) i sterilan sloj SJ 167 u sondi J (desno)
674
kultura). Dosad je istraženo 485 m2 površine nalazišta, 169. Humus and subhumus (stratification units 1 and 2)
unutar k.č. 2382/2, k.o. Čista. were excavated in trench J this year, along with the partially
Površina iskopavana 2017. nazvana je Blok 2 (dimen- excavated sterile layer of stratification unit 167.
zija 10x15 m), a sastoji se od sonde I u južnom dijelu
Bloka (10x7 m) i sonde J (10x8 m) u njegovu sjevernom
dijelu. Iskopavanje u sondi I započeto je 2016. te je otkri-
ven segment površine od kompaktno zbijenog kamenja Redni broj: 371
(SJ 168), koji se nalazio ispod kulturnog zemljanog sloja Lokalitet: Drniš – Gradina
SJ 169. Ove godine nastavljeno je iskopavanje sloja SJ 169, Naselje: Drniš
koji se u vertikalnoj stratigrafiji nalazi između sterilnog sloja Grad/općina: Drniš
SJ 167 i kamenja SJ 168. Sloj SJ 169 debeo je između Pravni status: Z-2609
20 i 40 cm. Nakon uklanjanja SJ 169, na prostoru gotovo Razdoblje: P, A, SV, NV
čitave sonde na 80 – 100 cm relativne dubine definiran je Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
spomenuti sloj kamenja SJ 168. Njegova gornja razina nije
potpuno u niveleti, već ima mjestimične blage nagibe i udu- U rujnu i listopadu 2017. tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Zagreba
bljenja. Dimenzije te velike površine prekrivene kamenjem i zaštitno je arheološki istražila lokalitet Gradina u Drnišu.
sitnim nalazima zasad nije moguće ustanoviti jer se SJ 168 Ukupno je istražena površina od 1245 m2. Ta su istraživanja
nastavlja izvan gabarita sonde I, u smjeru sjevera (u sondu dio radova u okviru projekta „Integrirani program obnove
J) te istoka i zapada. Jedini siguran završetak kamenja kulturne baštine grada Drnišaˮ, kojim Grad Drniš želi valo-
SJ 168 zasad je definiran uz južni profil sonde I, gdje se rizirati ključne lokalitete kulturne baštine grada – lokalitet
ispod SJ 169 nalazi sterilna „zdravicaˮ (SJ 16). Kroz sloj SJ Gradinu, Rudarski dom u Siveriću, Staro kino i Đački dom.
169 i kamenje SJ 168 naknadno je ukopana recentna jama
SJ 170, koja se nalazi uza zapadni profil sonde. SJ 168 Gradina je smještena na povišenu položaju u gradu Drnišu,
nije definiran još jedino u jugoistočnom dijelu sonde, gdje u njegovu južnom dijelu. Na uzvišenju je u prapovijesti
je zabilježena manja površina kamenja (SJ 171), koja je egzistiralo gradinsko naselje, u kasnoj antici najvjerojatnije
nešto mlađa od SJ 168.
Iskopavanje u sondi J započeto je ove godine. Prvo je uklo-
njen 35 – 50 cm debeo sloj humusa i suphumusa (SJ 1 i 2)
poremećenog poljodjelskim radovima. Ispod toga, kao i sondi
I, na prostoru čitave sonde J nalazi se sterilan sloj SJ 167,
koji je zasad uklonjen tek dijelom (gornjih 15 – 25 cm).
Literatura
Podrug 2010 E. Podrug, Čista Mala – Velištak: prve

tri istraživačke kampanje na nalazištu hvarske kulture,
Diadora, 24, Zadar, 2010: 7 – 25.
Podrug 2016 E. Podrug, Velištak – život naselja kasnog
neolitika (katalog izložbe), Vodice, 2016.
Emil Podrug
Summary
In May 2017, a new archaeological excavation campaign

was carried out at the Velištak site in Velimsko Polje. The
site includes the remains of a settlement from the Late
Neolithic (early Hvar culture). Excavation from previous
year was continued in trench I, and a new trench was
opened – trench J. These two trenches together form Block
2, measuring 10 x 15 m. In trench I, the excavation of cul-
tural soil layer of stratification unit 169 continued. Beneath
it, in the area of almost the entire trench, at a relative depth
of 80–100 cm, the stratification unit 168 is defined – a sur-
face of densely compacted stones. The dimensions of this
large area covered with stones and small finds cannot yet
be determined because stratification unit 168 continues
beyond the dimensions of trench I. The only definite end
of the stones of stratification unit 168 is currently defined
along the southern profile of trench I, where sterile sub- Zidovi jugoistočnog bastiona i ostaci popločenja na istočnoj padini
soil (stratification unit 16) is located under stratification unit (foto: J. Goričanec)
675
Drniš – Gradina tijekom istraživanja (foto: J. Goričanec)
Venecijanski novac kovan za područje Dalmacije (17. – 18. st.)

Prapovijesna keramika (foto: N. Lete) (foto: N. Lete)
manji kastrum, a na istom su mjestu tijekom kasnog sred-

njeg vijeka kneževi Nelipići sagradili utvrdu, koja je ponaj-
prije imala obrambenu funkciju. Utvrda je dograđivana i
poslije te se kontinuitet života i gradnje nastavlja do u 19. st.
Na platou gradine predviđenom za istraživanje postavljeno
je devet sondi, s ciljem obuhvata cijele površine platoa,
kako bi se prilikom naknadnog planiranja zahvata pro-
stor nove gradnje mogao uskladiti s postojećim arheološ-
kim i povijesnim arhitektonskim strukturama. Četiri sonde
postavljene su uz istočni rub platoa kako bi se pokušao Ostaci kasnoantičkog objekta (foto: J. Goričanec)
676
definirati istočni dio utvrde. Na sjevernom dijelu platoa sa znanstvenog skupa Miljevci u prošlosti (s pogledom
postavljene su dvije sonde. Ondje su tijekom prethodnih u budućnost) (ur. A. Gulin), Visovac, Drinovci, Miljevački
istraživanja zabilježeni nalazi antičkog pokretnog mate- sabor, 2008.
rijala. Sonde su postavljene i na središnjem i zapadnom Zojčeski 2013 T. Zojčeski, Gradina Benkovac – Kaštel,
dijelu platoa, a istražen je i unutarnji dio kružne kule. objavljena i neobjavljena arheološka građa, diplomski rad,
Istraživanjima su definirani ostaci istočnog polubastiona Zadar, 2013.
nepravilnog poligonalnog oblika te više zidova s istočne
strane utvrde. Istražene strukture mogu se povezati s Helena Nodilo
mletačkim dogradnjama utvrđivanja položaja, u razdoblju
nakon Kandijskih ratova. S obzirom na povijesne podatke Summary
te arhitektonske karakteristike istraženih struktura, kao i
pokretne arheološke nalaze, potvrđena je datacija u novi During a rescue archaeological excavation conducted in
vijek (17. st.). Na sjeverozapadnom dijelu platoa zabilježen 2017 at Gradina in Drniš, a surface area of 1245 m2 was
je nalaz ostataka mogućeg kasnoantičkog objekta, gdje surveyed. During the research, the remains of the eastern
znatna količina pronađene kasnoantičke keramike suge- half-bastion of an irregular polygonal shape have been
rira da je riječ o ostacima kasnoantičkog kastruma, koji je identified, along with several walls on the eastern side of
egzistirao na tom položaju. Na području sjevernog/sjevero- the fort, while the remains of a possible late antique build-
istočnog dijela platoa pronađena su tri kosturna groba bez ing were found in the northwestern part of the plateau.
priloga te bez jasno definirane rake. Vjerojatno je riječ o Research in the circular medieval tower revealed the exist-
srednjovjekovnim ili novovjekovnim ukopima. Istraživanja u ence of a part of the wall from an earlier period. A large
kružnoj, srednjovjekovnoj kuli pokazala su postojanje dijela amount of prehistoric ceramic material was found, as well
zida koji se proteže u smjeru sjever-jug i koji je građen od as finds from the period of the antiquity, the Middle Ages,
srednje velikih i manjih kamenih blokova nejednake veli- and the modern period.
čine, grubo priklesanih lica, između kojih se nalazi zapuna
od lomljenog kamena vezanog žbukom. Sačuvan je u visini
jednog reda kamena, a građen je neposredno na kamenu
živcu. Funkcija zida i vrijeme njegove gradnje nije poznato, Redni broj: 372
iako se vjerojatno radi o gradnji starijoj od srednjovjekovne Lokalitet: Kadina Glavica – Glavičine
kule. Kada je riječ o nalazima brončanodobne gradine, Naselje: Kadina Glavica
tijekom istraživanja zabilježena je jedino veća količina Grad/općina: Drniš
prapovijesne keramike. Na području terase i okolnog pro- Pravni status: P-5392
stora pronađen je uglavnom prapovijesni materijal, a veća Razdoblje: A, NV
količina materijala sakupljena je i uz sjevernu stranu pret Vrsta radova: rekognosciranje, probno iskopavanje
postavljenoga gradinskog prostora. Riječ je o više od 2000
fragmenata keramičkog materijala, datiranog u srednje Godine 2017. rekognosciran je i probno arheološki istraži-
brončano doba. van lokalitet Glavičine u Kadinoj Glavici. Voditeljica je bila
Kulturni sloj na čitavu lokalitetu bio je gotovo nepostojeći, dr. sc. Silvia Bekavac, s Odjela za arheologiju Sveučilišta
uglavnom je riječ o slojevima recentnog nasipa, a ulomci u Zadru.
keramike pronalaženi su uglavnom u zapunama škrapa.
Osim nalaza prapovijesne keramike, unutar istog kontek- Velik broj nalaza, od kojih su najvažniji epigrafski spomenici
sta pronalažena je antička i kasnoantička, srednjovjekovna nekoliko pomoćnih postrojbi, kohorta i ala (ala I. Claudia
i novovjekovna keramika, zatim ostaci životinjskih kostiju nova, kohorta III. Alpinorum equitata, kohorta I. Belgarum
te malobrojni metalni predmeti. Rimskom periodu pripada equitata, kohorta I. Lucensium equitata, kohorta I. millia-
veća količina kasnoantičke i antičke keramike, kao i jedan ria Delmatarum), pronađenih na užem području sjevernog
primjerak rimskog novca iz 1. st. Srednjem vijeku pripadaju
ulomci lonca izvučenog oboda ukrašenog nepravilnom
češljastom valovnicom i češljastim linijama. Novom vijeku
pripada manja količina keramičkih ulomaka, datiranih od
17. do 19. st., kao i nalazi triju primjeraka bakrenog novca
različitih nominala, s natpisom Dalmat et Alban.
Literatura
Konzervatorski elaborat za utvrdu Gradina u Drnišu

Mihovilić 2009 K. Mihovilić, Gropi – Stari Guran, Analiza
Prapovijesne keramike, HArch, 38-39, Pula, 2009: 37 – 79.
Slukan Altić 2007 M. Slukan Altić, Povijesna geografija
rijeke Krke, Javna ustanova Nacionalni park Krka, Šibenik,
2007.
Zaninović, Gaurina 2008 J. Zaninović, D. Gaurina,
Nelipićeve utvrde na rijekama Krki i Čikoli, Zbornik radova Zračna snimka kvadratnog nasipa sa zaobljenim vrhovima
677
3D model sonde 1 s otkrivenom temeljnom stazom južnog bedema 3D model istočnog profila sonde 2
dijela Petrova polja, ključni su za pretpostavku o posto-

janju augzilijarnog logora (castellum), u literaturi nazva-
nog Promona, na lokalitetu Glavičine, gdje je na zračnim
snimkama uočen kvadratičan nasip, s indikativnim zao-
bljenim krajevima, koji odudara od ostalih oblika u krajo-
liku. Budući da do sada spomenuta lokacija nije arheološki
istražena, temeljni je cilj bio probnim iskapanjem potvrditi
ili opovrgnuti postojanje augzilijarnog logora te prikupiti
sve relevantne podatke o nataloženim kulturnim slojevima.
Sveukupno su otvorene tri sonde, numerirane brojkama
od 1 do 3.
Sonda 1 (k.č. 685/4; E 478038, N 4858670) iskopana je na
južnoj trasi četvrtastog kamenog nasipa, koji zatvara pra-
vokutnik dimenzija oko 200x200 m. Sonda je postavljena s
ciljem da presiječe bedem i uhvati njegovu trasu na južnom Zračna snimka pretpostavljenog naselja elipsastog oblika
dijelu te odredi njegov položaj naspram depozita. U sje-
vernom rubu sonde, na dubini od 0,50 m uočeni su ostaci nabijene glinaste ilovače, odijeljenih pregradnim zidom, a
građevinske konstrukcije. Kako bi se obuhvatila njezina niveliranih uz pomoć potpornog zida, moglo bi se s opre-
kompletna širina, odlučilo se proširiti sjeverni profil sonde zom zaključiti da je na tome mjestu postojalo naselje, čiji
1 te se ručnim stratigrafskim iskopom došlo do prethodno se parametri elipsastog oblika mogu uočiti i na zračnim
definirane strukture. Otkrivena struktura sastavljena je od snimkama.
većeg kamenja povezanog debljim slojem žbuke te je inter- Sonda 3 (k.č. 487/4; E 478000, N 4858741), dimenzija
pretirana kao temeljna stopa bedema, čija širina u tlocrtu 2x2,5 m, otvorena je zapadno od sonde 2. Otkrivena struk-
iznosi 2,50 m, a debljina u profilu oko 20 cm. tura u sondi 3 potvrdila je pretpostavku da promjena u boji
Nakon pronalaska temeljne staze južnog bedema u sondi, vegetacije uočena na zračnoj snimci upućuje na kamene
bio je ispunjen jedan primaran cilj istraživanja. Uslijedilo konstrukcije pod zemljom. Dobro vidljiva kamena struktura
je rekognosciranje i zračno snimanje lokaliteta kako bi se (kontekstalno povezana s otkrivenim strukturama u sondi 2)
definirao položaj nove sonde. sastavljena je od pravilno poslaganog kamenja povezanog
Sonda 2 (k.č. 685/4; E 478007, N 4858745) iskopana je zemljanim nabojem i keramikom, a interpretirana je kao
u unutrašnjem dijelu logora, u blizini njegova središnjeg potporni zid, koji je na tome mjestu ciljano postavljen zbog
dijela, na mjestu gdje su zračne snimke pokazale moguće naglog pada terena s njegove zapadne strane. Najvažniji
strukture ispod površine. Kako bi se zahvatio što veći pro- nalaz iz sonde 3 svakako je primjerak novca iz Mletačke
stor te dobio što cjelovitiji uvid u nalazište, primijenjena je Republike, s početka 17. st. Unatoč tome što je revers u
metoda presjeka (tranšeja), te je u smjeru sjeveroistok- potpunosti korodiran, na aversu se vidi krilat lav u sredini,
-jugozapad iskopan rov dimenzija 7x1 m. Tom metodom oko kojeg teče legenda SAN MARC VEN, a u odsječku
dobili su se dugački profili, kojima je bilo lakše pratiti situ- je rimska brojka II, što je oznaka za nominalnu vrijednost
aciju na terenu te odrediti debljinu depozita. Na jugoza- – dva solida, tj. gazeta. Novac je bio namjerno probušen,
padnom dijelu tranšeja napravljeno je okomito proširenje vjerojatno i nošen kao privjesak, a važan je za dataciju
kako bi se što bolje odredio kontekst i stratigrafija otkrvene otkrivenih struktura i velike količine pronađenih keramič-
kamene konstrukcije (peć/ognjište). U sondi 2 otkrivene su kih ulomaka u novi vijek, koji je po svemu sudeći preslojio
neočekivane strukture. Riječ je o arheološkim ostacima koji antički lokalitet.
se po nalazu novca Mletačke Republike i ulomku glazirane Svi nalazi dokumentirani su u svim oblicima klasične arhe-
keramike rađene na lončarskom kolu, datiraju u rani novi ološke dokumentacije te su u dogovoru s Konzervatorskim
vijek. Prema otkrivenim elemetima, koje čine kamena kon- odjelom u Šibeniku privremeno pohranjeni na Odjelu za
strukcija ognjišta ili peći, čiju interpretaciju potvrđuje i deblji arheologiju Sveučilišta u Zadru.
sloj pepela nataložen oko same strukture, zatim ostaci
dviju prostorija (prostorija A i prostorija B) s podnicom od Silvia Bekavac
678
Summary stručnu ekipu činili su Vinko Madiraca, Bojan Lazinica i

Kristina Dobra, dipl. arheolozi. Radove je nadzirao nadležni
In 2017, the site of Glavičine in Kadina Glavica was konzervator Marko Sinobad iz Konzervatorskog odjela u
reconnoitered and a trial archeological excavation was Šibeniku. Financijska sredstva za arheološka istraživanja
conducted. A large number of finds, the most impor- osigurao je naručitelj – Općina Kistanje.
tant of which are the epigraphic monuments of several
auxiliary units, cohorts and alae found in the narrow Prilikom zemljanih radova tijekom proširenja postojeće
area of the northern part of Petrovo Polje, are key to staze u predjelu Smreke, k.o Kistanje, i njezina uređenja u
assuming the existence of an auxiliary camp (castellum), protupožarni put, nadležni konzervator iz Konzervatorskog
referred to as Promona in the literature, at the site of odjela u Šibeniku utvrdio je postojanje arheoloških forma-
Glavičine. The aerial photographs of that area revealed cija, odnosno pretpostavku da je riječ o starijoj kaldrmiranoj
a square-shaped embankment with indicative rounded cesti.
ends, which stands out from the other shapes in the Položaj Guvno – Pištavac u predjelu Smreke smješten
landscape. Since no archaeological research has been je južno od Kistanja te sjeverozapadno od kanjona
undertaken at that location so far, the main goal was Krke. Zapadno od te lokacije nalazi se pozicija Kule,
to confirm or refute the existence of the auxiliary camp s ostacima nekadašnjeg crkvenog posjeda te napu-
through trial excavations and to collect all relevant data štenim gospodarskim zgradama. Posjedu pripadaju i
on the deposited cultural layers. A total of three trenches polja zapadno od njih, okružena suhozidima, od kojih
were opened. je jedna cjelina vjerojatno imala funkciju tora za ovce.
Otprilike 50 m jugoistočno od posjeda nalaze se i
danas vidljivi ostaci dvaju gumna. Zapadnije je gumno
vjerojatno starije i većih dimenzija, s promjerom od
Redni broj: 373 otprilike 18 m, dok je istočnije mlađe, s promjerom od
Lokalitet: Kistanje – Guvno – Pištavac 15 m. Nekoliko metara nedaleko od starijega gumna, na
Naselja: Kistanje (Krnete) samom početku padine prema rijeci Krki, tijekom obila-
Grad/općina: Kistanje ska terena zabilježeni su ostaci starije kamene cisterne.
Pravni status: – Građena je od obrađenog kamenja srednjih dimenzija,
Razdoblje: NV s upotrebom hidrauličke žbuke svijetlo crvene boje, s
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje primjesama drobljene keramike. Puna se visina zidova,
nažalost, nije mogla utvrditi jer je dobrim dijelom zatr-
Od 19. do 23. lipnja 2017. trajala su zaštitna arheološka pana nakon urušavanja svoda. U podnožju tog posjeda
istraživanja godine na položaju Guvno – Pištavac, u pre- u kanjonu Krke smješten je manastir Krka (Sv. Arhangel
djelu Smreke, na k.č. 4638/1, k.o. Kistanje. Nositelj istraži- – Mihajlo).
vanja bila je Zadruga Arheo Ko – Op, Zagreb. Voditelj arhe- Na spomenutom položaju protupožarnog puta Guvno –
oloških istraživanja bio je Tomislav Zojčeski, dipl. arheo., a Pištavac, za koji su predviđena zaštitna arheološka istra-
zamjenica Eva Buća, dipl. arheo. Uz voditelja i zamjenika, živanja, nakon dolaska stručne ekipe najprije je započelo
Istražena površina na djelu požarnog puta u predjelu Guvno

– Pištavci Zračna snimka kaldrmirane ceste u predjelu Šušnji
679
uklanjanje raslinja s dijela sjeverno i južno od protupo- Redni broj: 374

žarnog puta, ukupne površine 71.265 m2. Nakon uklanja- Lokalitet: Knin – Kapitul
nja stratigrafskih jedinica SJ 1 i 2 te čišćenja cjelokupne Naselje: Knin
površine predviđene za arheološka istraživanja, zaklju- Grad/općina: Knin
čeno je da se očito radi o geološkoj podlozi, odnosno o Pravni status: Z-4372
kamenu živcu, koji je u tom kraju izrazito pločasto uslo- Razdoblje: A, SV, NV
jen te je odavao dojam umjetnog popločenja. Međutim, Vrsta radova: revizijsko iskopavanje
uz sam južni rub protupožarnog puta nalazi se udublje-
nje u kamenu živcu, koji je na tom dijelu i vidljivo istro- Godine 2017. nastavljena su revizijska arheološka istraži-
šen te je vjerojatno riječ o nekom starijem putu. Prilikom vanja lokaliteta Kapitul kod Knina. Istraživanja se odvijaju
pregledavanja katastarskih karata uočeno je da je tijekom u organizaciji Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika iz
druge austrougarske izmjere (1869. – 1887.) na toj lokaciji Splita. Radove je financiralo Ministarstvo kulture.
postojao lokalni put, koji je vodio od spomenutog crkve-
nog imanja na položaju Kule, uz rub kanjona Krke prema Literatura
zapadu.
Tijekom arheoloških istraživanja na spomenutoj lokaciji Jurčević 2017 A. Jurčević, Knin – Kapitul, HAG, 13/2016,
Guvno – Pištavac, u predjelu Smreka, od čuvara prirode Zagreb, 2017.
iz NP Krka doznalo se za postojanje popločanog starog
puta (kaldrme) u predjelu Šušnji, u blizini vodotornja Uredništvo HAG-a
općine Kistanje. Prilikom obilaska te ceste utvrđeno je
da se zaista radi o starijem popločanom putu, koji se u Summary
nekim segmentima upotrebljava i danas, a vodi od ceste
Kistanje – Rudine pa sve do Ivoševaca. Riječ je o kamenoj In 2017, the revision archaeological excavations of the
popločanoj cesti, prosječne širine oko 3,5 m, sa sačuva- Kapitul site near Knin continued. The excavations are
nim rubnicima. S pomoću zračnih fotografija napravljena organized by the Museum of Croatian Archaeological
je dokumentacija prvih 750 m ceste, a pregledano je otpri- Monuments in Split.
like 1,5 km ceste, do mjesta gdje ju je presjekla današnja
željeznička pruga. Kaldrma se nastavlja i s druge strane
pruge, ali zbog raslinja i loše prohodnosti pregled za sada
nije mogao biti dovršen. Redni broj: 375
Lokalitet: Knin – Podgrađe (mletačka vojarna)
Tomislav Zojčeski Naselje: Knin
Grad/općina: Knin
Summary Pravni status: Z-4590
Razdoblje: SV, NV
In June 2017, a rescue archeological excavation was car- Vrsta radova: konzervacija
ried out in the area of Guvno – Pištavci along the Krka
Canyon south of Kistanje. The existence of an older road U listopadu 2017. nastavljena je konzervacija te građevin-
or trail was assumed after discoveries during the construc- ska i konstruktivna sanacija na mletačkoj vojarni u Podgrađu
tion of a fire trail. A total surface area of 70 m2 was investi-
gated, although it had been concluded that it was obviously
a geological substratum (bedrock), which is extremely lay-
ered in a slab-like manner in this area and thus gives the
impression of artificial paving. The pronounced wear of the
bedrock in its southern part suggests that it was probably
an older road or trail, but its dating is unfortunately impos-
sible due to the complete absence of movable archaeologi-
cal material. To the west of this location is the position of
the Tower with the remains of a former agricultural property
that belonged to the Krka Monastery. Approximately 50 m
southeast of the property are the remains of 2 threshing
floors, approximately 18 m and 15 m in diameter. A few
meters away from the older threshing floor are the remains
of an older stone cistern. During archaeological excava-
tions at the location in question, in the area of Šušnji, near
the water tower of the municipality of Kistanje, an older
cobbled road was identified leading from the road Kistanje
– Rudina all the way to Ivoševac. It is a stone paved road
with an average width of about 3.5 m with preserved curbs.
The documentation for the first 750 m of the road was
drawn up using aerial photographs. Zid SJ 3 poslije konzervacije, pogled s istoka (foto: K. Gugo)
680
Literatura
Avesani S. Avesani, Knin (Dalmazia), 1700-1799. (pre-

uzeto sa: www.archiviodellacomunicazione.it/Sicap/list/
any:knin/page:1/?WEB=Museie)
Gugo 2016 K. Gugo, Knin – Podgrađe (vojni stambeni
objekt), HAG, 12/2015, Zagreb, 2016: 614, 615.
Gugo 2017 K. Gugo, Knin – Podgrađe (vojarna konjice),
HAG, 13/2016, Zagreb, 2017.
mr. sc. Katarina Gugo
Summary
In October 2017, conservation, construction and structural

repair work continued at the Venetian barracks in Podgrađe
in Knin (on cadastral parcel 5807). This season, the works
were focused on conserving the wall in stratification unit 3
in the length of 14 m.
Redni broj: 376

Lokalitet: Knin – tvrđava
Naselje: Knin
Grad/općina: Knin
Razdoblje: NV
Zid SJ 3 prije konzervacije, pogled s istoka (foto: K. Gugo)
U lipnju 2017. obavljeno je zaštitno iskopavanje u Kninu, na
(k.č. 5807, zku. 11, k.o. Knin). U ovoj sezoni radova kon- kninskoj tvrđavi, u prizemlju zgrade muzeja, na k.č. 5820,
zerviran je zid SJ 3, u dužini od 14 m. Stručna voditeljica k.o. Knin. Stručna voditeljica istraživanja bila je Katarina
istraživanja bila je Katarina Gugo iz Knina, a zamjenik vodi- Gugo iz Knina, a zamjenik voditeljice Miloš Biserko, također
teljice Miloš Biserko.Voditelj projekta bio je Kninski muzej, iz Knina. Voditelj projekta bio je Kninski muzej, a radove je
a radovi su financirani sredstvima Ministarstva kulture. financirao Grad Knin. Lokalitet je geodetski izmjerila tvrtka
Geomapa d.o.o. iz Drniša.
Mletačka vojarna, čiji su arheološki ostaci otkrivani od 2001.
do 2006. u podgrađu kninske tvrđave, prema pronađenim
nalazima upućuje na naseljenost podgrađa već krajem 13.
ili početkom 14 st. pa sve do 18. st. Inače lokalitet Podgrađe
spominju i kartografski izvori pod nazivima Borgo de Tina ili
Borgođe. Jedan je od tih kartografskih prikaza i karta autora
Saveria Avesana iz 1700. – 1799. godine, na kojoj se jasno
vide ostaci mletačke vojarne, označene rimskom brojkom „Vˮ.
Konzervacija je započela 2015., na zidu SJ 1 na zapad-
noj strani stambenog objekta, u dužini od 21,45 m. Godine
2016. konzerviran je zid SJ 2, u dužini od 7 m.
Godine 2017. konzerviran je zid SJ 3, u dužini od 14 m.
Postupak označavanja kamena, razgradnje zida i konač-
nog vraćanja kamena bio je jednak kao i prethodnih godina.
Postupak konzervacije svodio se na označavanje redova
kamena te njegovu razgradnju do zdrave osnove. Na taj su
se način uklonila sva odstupanja vezana uz pružaje zida
SJ 3. Postupkom se označio svaki red zida, potom se zid
razgradio do zdrave osnove. Prilikom konzervacije vraćan
je svaki red zida, a pri tom se upotrebljavao mort. Ondje
gdje je to bilo potrebno, napravljena je i fuga razdjelnica,
koja je dijelila recentno dozidan dio od postojećeg zida.
Tijekom konzervacije, za fugiranje i za završni sloj zida
upotrebljavala se hidraulična žbuka Calx Romana. Dokumentiranje zatvorenog kanala u Prostoriji 1 (foto: K. Gugo)
681
konačno mogla napraviti i geodetska izmjera. Postojeći

kanali morali su biti dokumentirani iz dvaju razloga. Prvi je
taj što se radi o prostoru kninske tvrđave i zaštićenom spo-
meniku kulture, a drugi je razlog taj što je trasu postojećih
kanala zamijenila nova trasa odvodnje.
Literatura
Gugo 2016 K. Gugo, Knin – tvrđava (zgrada 11), HAG,

12/2015, Zagreb, 2016.
Kulić 2020 D. Kulić, Projekt signalizacije, pješačkih tokova i
postavljanje dvojezičnih interpretacijskih ploča na Kninskoj
tvrđavi, Split, 2020, list. 24.
Zelić 2003 M. Zelić, Knin – Kninska tvrđava, Knin, 2003:
16, 17.
Summary
In June 2017, a rescue excavation was carried out in Knin,

at the Knin Fortress on the ground floor of the museum
Dokumentiranje zatvorenog kanala u Prostoriji 2 (foto: K. Gugo) building (on cadastral parcel 5820). The building was built
in the middle of the 19th century. It was originally a store-
house, and today it is a museum building, whose ground
floor is being remodeled into a future souvenir shop. During
the survey, older modern water drainage ditches were iden-
tified in rooms 1, 2, 3 and 4.
Redni broj: 377

Lokalitet: Knin – Ulica bana J. Jelačića (popločenje)
Naselje: Knin
Grad/općina: Knin
Razdoblje: NV
Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno iskopavanje,
konzervacija
U listopadu 2017. započeo je arheološki nadzor, zaštitno

iskopavanje i konzervacija na popločenju u Ulici Josipa
bana Jelačića, na k.č. 6015, k.o. Knin. Istraženo je i kon-
zervirano popločenje u dužini od ukupno 21,63 m. Stručna
voditeljica nadzora, istraživanja i konzervacije bila je
Katarina Gugo (Kninski muzej), a zamjenik voditeljice
Dokumentiranje zatvorenih kanala u Prostoriji 4 (foto: K. Gugo) Miloš Biserko iz Knina. Nositelji projekta bili su Kninski
muzej i Komunalno poduzeće Knin. Cjelokupne radove
Godine 2017. organizirana su zaštitna arheološka istraži- dokumentiranja obavila je Geomapa d.o.o. iz Drniša.
vanja, koja su bila usmjerena na otkrivanje, dokumentira- Popločenje su, prema uputama Konzervatorskog odjela u
nje i geodetsku izmjeru novovjekovnih gravitacijskih (tlač- Šibeniku, konzervirali djelatnici Komunalnog poduzeća iz
nih) kanala u prizemlju zgrade muzeja na kninskoj tvrđavi. Knina.
Zgrada muzeja smještena je u Donjem gradu ili Donjem
kaštelu, a sagrađena je sredinom 19. st. Prvobitno je bila U listopadu 2017., prilikom kopanja kanala radi postavlja-
spremište, a danas je muzejska zgrada, čije se prizemlje nja vodovodne cijevi u Ulici Josipa bana Jelačića, iznad
preuređuje u buduću suvenirnicu. Prilikom istraživanja župne crkve i samostana sv. Ante pojavilo se novovje-
zamijećeni su stariji novovjekovni kanali za odvod vode kovno popločenje, koje najvjerojatnije potječe iz vremena
u prostorijama 1, 2, 3 i 4, u prizemlju spomenute zgrade Osmanlija, a nastalo je između 1522. i 1688. godine. Osim
muzeja. Prizemlje je najprije očišćeno, potom arheološki nadzora, obavljeno je zaštitno iskopavanje i na kraju kon-
dokumentirano te su postavljene fototočke, koje su poslu- zervacija na prvom dijelu popločenja, u dužini od 9,87 m, te
žile za uzimanje apsolutnih visina, s pomoću kojih se na drugom dijelu, u dužini od 11,76 m.
682
Fotoskica popločenja 1 (foto: K. Gugo) Fotoskica popločenja 2 (foto: K. Gugo)
i same kninske varoši, odnosno „stare jezgre grada Knina”.

Ako zaživi i uređenje stare kninske jezgre, moći će se ure-
diti i svi ostali pristupni putovi, koji su u više navrata prekri-
veni betonom, ponajprije ispred privatnih kuća, a onda i s
više slojeva asfalta na glavnim komunikacijama, koje vode
prema kninskoj tvrđavi.
Tijekom konzervacije kamen veličine šake vraćao se u
kamenu nulu, a potom se stavljao mort, odnosno opšav uz
samo popločenje.
Literatura
Gugo 2017 K. Gugo, Knin – Podgrađe (vojarna konjice),

HAG, 13/2016, Zagreb, 2017.
Vicić 2016 S. Vicić, Vodič kroz stari Beograd, Beograd,
2016: 14 – 16.
Summary
In October 2017, during the digging of a canal to install

a water pipe in Josip Ban Jelačić Street above the parish
Konzervacija popločenja, opšiv (foto: K. Gugo) church and monastery of St. Anthony of Padua in Knin,
modern paving was discovered. The paving most likely
Popločenje čine rubnici od vapnenačkih ploča, a po sre- dates back to the reign of the Ottomans, and was created
dini ceste nalaze se kameni vapnenački obluci veličine in the period from 1522 to 1688. In addition to conducting
šake, koji se do pola nalaze u nabijenoj zemlji kao podlozi archaeological supervision, rescue excavation and finally
za kaldrmu. Pretpostavlja se da ta kaldrma potječe još iz conservation was carried out on the first part of the paving
vremena Osmanlija. Važna je jer omogućuje spoznaju o in the length of 9.87 m and on the second part in the length
tome kako su nekad izgledale ceste kninskog podgrađa, a of 11.76 m.
683
Redni broj: 378 Taj je objekt zasigurno postojao u 18. st. jer je zabilježen na
Lokalitet: Kornat – uvala Tarac – crkva sv. Marije Geroncijevu crtežu 1783. godine.
(Gospe od Pohođenja, Gospe od Tarca) Zbog jasnijeg snalaženja u dokumentaciji i preciznijeg bilje-
Naselje: Vrulje (otok Kornat) ženja, Sonda 2 podijeljena je u tri zone – A, B i C. U zoni
Grad/općina: Murter – Kornati A tijekom prošlogodišnjeg istraživanja započeto je uklanja-
Pravni status: Z-2546 nje zapadnog zida suhozidnog objekta te je time dobivena
Razdoblje: P, A, SV, NV jasnija slika odnosa među zidovima i podnicama, koje su
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje se nalazile pod njim. Tada je uočen i zanimljiv lučni kameni
spolij, ukrašen lijepo klesanim kimationom. Taj je spolij
Godine 2017., u organizaciji Odjela za arheologiju iskorišten u gradnji suhozidnog objekta i ove je godine u
Sveučilišta u Zadru, nastavljeno je istraživanje ostataka potpunosti iskopan i dokumentiran. Nakon što je s prostora
ranokršćanskog sakralnog kompleksa na prostoru crkve zone A većim dijelom uklonjen recentan suhozidni objekt,
sv. Marije (Pohođenja Marijina, Gospe Petrovčića ili Gospe započelo je ručno iskopavanje, tijekom kojega se ušlo u
od Tarca), u uvali Tarac na otoku Kornatu. trag zidanoj grobnici pokrivenoj kamenim pločama, ozna-
čenoj brojkom 1.2017. Grobnica ima pravilan ovalan oblik,
U ovogodišnjoj je kampanji istraživanje bilo koncentri- dužine 240 cm na dužoj strani i 106 cm na užoj, dok je
rano na prostor sjeverozapadno od današnje crkve, koji unutrašnji prostor veličine 168x62 cm. U njoj je pronađeno
je već obilježen kao Sonda 2. Površina sonde iznosila je osam sukcesivno polaganih ukopa.
71,17 m2. Iskopavanje je nastavljeno na mjestu na kojem U kampanji 2015., prilikom iskopavanja prostora uz sada
je prošle godine zaustavljeno. Radovi su započeli uklanja- uklonjenu suhozidnu strukturu, naišlo se na manju pra-
njem suhozidnog objekta, koji je preslojio starije strukture. vocrtnu strukturu, za koju je pretpostavljeno da je riječ o
ostatku manjega zida. Ove je godine i ta struktura obuhva-
ćena iskopom u zoni A Sonde 2 te se naknadno utvrdilo
da je riječ o još jednoj zidanoj grobnici, označenoj broj-
kom 2.2017. Ona je pravilnog pravokutnog oblika i time se
razlikuje od grobnice 1.2017. Gornja površina zidana je od
manjih komada kamena obilno vezanog bijelim vezivom.
Dužina grobnice iznosi 175 cm, a širina joj varira od 60 do
70 cm. Treća zidana grobnica, označena brojkom 3.2017,
nalazi se u zapadnom dijelu zone A, u Sondi 2, a otkopan
je samo njezin istočni kut. Prema vidljivom dijelu, može se
zaključiti da odgovara načinu zidanja grobnice 1.2017, ali
se po orijentaciji poklapa s grobnicom 2.2017.
U zoni B pronađena su tri groba, označena brojkama 47,
48 i 49. Pretpostavka je da su u grobovima 47 i 48 ukopani
muškarci, dok je u grobu 49 ukopano dijete.
U zoni C nastavljeno je otkopavanje nasutog sloja između
postojećih zidova. Zemljana ispuna sadržala je dosta većeg
ili manjega grumenja žbuke, školjaka te ulomaka građevne
keramike i keramičkih posuda, među kojima dominiraju
ulomci amfora, vjerojatno sjevernoafričke provenijencije.
Nabačena zemljana uklonjena je do matične stijene. Nakon
Pogled iz zraka na nalazište u uvali Tarac, prije uklanjanja suho- istraživanja, zone koje su istražene do matične stijene zatr-
zidnog objekta (foto: E. Šilić) pane su zemljom, dok su na ostalim prostorima neistraženi
Zona nalazišta s antičkim grobnicama 1.2017 (desno) i 2.2017 Grobnica 1.2017 nakon uklanjanja gornjih slojeva kostura (foto:
(lijevo) (foto: J. Glamać) J. Glamać)
684
Rezultat 3D laserskog skeniranja istraženog prostora, s označenim zonama istraživanja (model: B. Kordić)
Rezultati ovogodišnjih istraživanja omogućili su jasnije

razumijevanje faza gradnje zidova, njihovih međusobnih
odnosa i nalaza u stratigrafskim slojevima. Kao i prethod-
nih godina, izdvojeni su prepoznatljivi nalazi, koji se po
svojim tipološkim i stilskim karakteristikama mogu precizno
datirati. Dijelovi Sonde 2 istraženi su do živca, a prelimi-
narna analiza stratigrafskih slojeva i artefakta dokazuje
da najstarije aktivnosti u tom dijelu lokaliteta datiraju vje-
rojatno u rimsko ranocarsko doba. Osim nastavka arheo-
loških istraživanja, intervencije na tom području usmjerene
su na in situ zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nalazišta,
s ciljem ostvarenja njegove kulturne i turističke promidžbe.
Suhozidni oltar sagrađen pred crkvom Gospe od Tarca (foto: J.
Glamać) Literatura
slojevi odvojeni geotekstilom, a zone su zatrpane zemljom Kulušić 2006 S. Kulušić, Knjiga o Kornatima, Murter,
te iznivelirane s razinom hodne površine. Murterski zbor, 2006.
Sav kamen izvađen tijekom iskopavanja iskorišten je za Radić Rossi 2013 I. Radić Rossi, Kornat – uvala Tarac/
gradnju suhozida, s ciljem uređenja okolnog prostora. crkva sv. Marije i podmorje, HAG, 10/2013, Zagreb, 2014:
Usporedo s arheološkim istraživanjima sagrađen je suho- 518 – 520.
zidni podij za oltar, koji će se na njega postavljati prilikom Radić Rossi, Batur 2017 I. Radić Rossi, K. Batur, Kornat
održavanja religijskih svetkovina. Također je dovršeno i – uvala Tarac – crkva sv. Marije (Gospe od Pohođenja,
prekrivanje postamenta velikog suvremenog križa suhozid- Gospe od Tarca), HAG, 13/2016, Zagreb, 2017.
nom strukturom. Zbog svojih dimenzija, položaja te upo-
trebljavanog materijala križ dominira okolicom i narušava Irena Radić Rossi
izgled kulturnog dobra, što je ublaženo zazidavanjem nje- Zrinka Brkan Klarin
gova postamenta. Katarina Batur
685
Summary
During the excavation campaign in 2017, the research

of the sacral complex in the Tarac cove on the island of
Kornat, organized by the Department of Archeology of the
University of Zadar, was concentrated on the area north-
west of today’s church, previously marked as trench 2.
The area measured about 71.17 m2. Excavation continued
where it was stopped last year. The works began with the
removal of the drywall object that overlaid the previously
existing structures.
For clearer documentation and more accurate recording,
trench 2 was divided into three zones, A, B and C. In zone
A, three ancient tombs were discovered, marked with num-
bers 1.2017, 2.2017 and 3.2017. Only the tomb 1.2017
was excavated. It contained the remains of eight skel-
etons. In Zone B, three graves were found, marked with
numbers 47, 48 and 49. In Zone C, the excavation of the
layers between the existing walls continued, and in several
places reached the bedrock. Preliminary analysis of the
stratigraphic situation and recovered artifacts proved that
the earliest activities in this part of the site could be dated
to the early Roman imperial period. All the stone extracted Manastir Krka, površine istražene primjenom georadarske metode
during the excavation was used to build dry stone walls,
with the aim of arranging the surrounding area.
Redni broj: 379

Lokalitet: Manastir Krka
Naselje: Kistanje
Grad/općina: Kistanje
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: geofizička istraživanja
Krajem travnja 2017., na području Manastira Krka organi-

zirana su geofizička istraživanja, s namjerom određivanja
tlocrtnih prikaza ostataka starijih faza gradnje samostana,
kao i grobova te grobnica. Sredstva za istraživanja osigu-
ralo je Ministarstvo kulture.
Kompleks manastira čini manastirska crkva, blagovao-

nica sa sobama, zgrada bogoslovije sveta Tri Jerarha i
pomoćne zgrade. Manastirska crkva svetog Arhanđela
Mihaela podijeljena je na dva dijela, istočni i zapadni. U
istočnome se nalazi središnji dio hrama, iznad kojega je
kupola i prostran oltarski prostor. Zapadni je dio dosta
uzak i nakošen prema jugu. Sjeveroistočni dio crkve tako-
đer je važan jer djelomično leži na ranokršćanskim kata-
kombama s dosta zabilježenih grobova. Na osnovi saču-
vanih ostataka, današnja je manastirska crkva treći hram
sagrađen na tom crkvištu.
U takvim se sredinama očekuje kompleksna, raznovrsna Usmjerenja georadarskih signala mijenjaju se po dubini pa su takvi
i višeslojna povijest gradnje, pa su i rezultati geofizičkih signali naznačeni na šest intervala dubine; rezultati georadarske
istraživanja po pravilu jako kompleksni i zahtjevni za arheo- metode na određenim intervalima dubine: A (45 – 75 cm), B (70 –
loški relevantnu interpretaciju. U svakom se slučaju dobiva 100 cm), C (90 – 120 cm), D (120 – 145 cm), E (145 – 170 cm) i
uvid u arheološki potencijal, u smislu prisutnosti ostataka F (170 – 195 cm)
arhitekture, grobova i grobnica, iako nije moguće samo s
pomoću rezultata tih istraživanja otkrivene objekte datirati Geofizičkim istraživanjima te primjenom georadarske metode
u određeno povijesno razdoblje. (GSSI SIR3000, 400 MHz antena) obuhvaćeno je više manjih
686
površina u okolini središnjeg objekta manastira Krka (ilustra- determining the floor plans of the remains of the older stages
cija: Kv 1 – 7 i Kv 15), unutrašnji dvorišni prostor (ilustracija: of the monastery’s construction, as well as graves and
Kv 8) te hodnik oko dvorišta (ilustracija: Kv 9 – 14) i dvije manje tombs. The monastery complex consists of the monastery
prostorije u podrumskom dijelu samostana (ilustracija: Kv 16 church, a dining hall with rooms, the building of the Three
i 17). Cijela je istražena površina zbog tehničkih zahtjeva Holy Hierarchs Seminary and an outbuilding. The monas-
georadarskih istraživanja tako podijeljena u 17 manjih povr- tery church is divided into two parts, eastern and western.
šinskih jedinica, odnosno kvadranata. Osnovni je cilj geora- In the east is the central part of the temple covered by a
darskih istraživanja bila procjena arheološkog potencijala, i dome and a spacious altar area. The western part is quite
to izradom karata horizontalnih rezova georadarskih signala, narrow and slanted towards the south. The north-eastern
s jasno vidljivim i time prepoznatljivim arheološkim potencija- part of the church is also important because it partially rests
lom za planiranje daljnjih arheoloških istraživanja. on Early Christian catacombs with many identified graves.
Interpretacija rezultata georadarske metode u sredinama The preserved remains indicate that the today’s monastery
s gradnjom tijekom duljeg razdoblja u pravilu je jako zahti- church is the third temple built on this church site.
jevna. Na to utječu različite faze gradnje, slojevi urušava- Geophysical surveys using the georadar method
nja, odnosno izravnavanja terena te suvremena podzemna (GSSI SIR3000, 400-MHz antenna) covered several
infrastrukturna oprema. Osim toga, različit je i sastav smaller areas around the central building of the monastery
današnje površine. Georadarskom metodom ne mogu se (illustration: quadrants 1–7 and quadrant 15), the inner
datirati ostaci arhitekture, ali se na nekim mjestima mogu courtyard space (illustration: quadrant 8) and the corridor
prepoznati različita usmjerenja, koja mogu značiti i različite around the courtyard (illustration: quadrants 9–14), as well
faze gradnje. I u slučaju manastira Krka, rezultati georadar- as two smaller rooms in the basement of the monastery
skih istraživanja odgovaraju takvoj sredini. Radi se o jako (illustration: quadrants 16 and 17). Due to the technical
kompleksnim rezultatima georadarske metode, gdje se na requirements of georadar surveys, the entire surveyed
nekim mjestima relativno jasno prepoznaju ostaci arhitek- area was divided into 17 smaller surface units, i.e. quad-
ture, odnosno arhitektonskih elemenata, pa čak i grobovi, rants. The fundamental goal of georadar surveys was the
odnosno kamene grobnice, dok su na drugim mjestima assessment of archaeological potential by creating maps
zbog kompleksnije sredine sa slojevima urušavanja i zatr- of horizontal georadar signal sections with clearly visible
pavanja za izravnavanje terena georadarski signali zbog and thus recognizable archaeological potential for planning
višeslojnog šuma manje jasni. U svakom slučaju, rezultate further archaeological research.
georadarske metode u odnosu na zahtjevnu sredinu za The georadar method cannot date the remains of archi-
takva istraživanja procjenjuje se kao jako dobre. tecture, but different directions can be identified in some
Istraživanjem su se uspjela izdvojiti mjesta, odnosno povr- places, which may also indicate different phases of con-
šine na kojima se pojavljuju ostaci arhitekture, iako se na više struction. In the case of the Krka Monastery, the results of
mjesta mogu vidjeti posljedice obnove zbog drukčije namjene georadar surveys show such an environment. The results
prostora i/ili proširenja postojećih objekata. Na ilustraciji su of the georadar method are very complex: in some places
strelicama naznačene usmjerene linije jačih georadarskih the remains of architecture, i.e., architectural elements,
signala, koje prikazuju odaziv ostataka zidova, a crtkanom and even graves, i.e., stone tombs are relatively clearly
kružnicom područja u tlocrtu manjih, približno izometričnih recognized, while in other places, due to a more complex
georadarskih signala, za koje se pretpostavlja da se radi o environment with collapsed layers and layers that were
grobovima, odnosno kamenim grobnicama. Na području geo- filled to level the terrain, the georadar signals are less clear
radarskih istraživanja ima dosta podzemne infrastrukture, ali due to multi-layer noise.
su signali koji prikazuju odaziv cijevi i sličnog, koliko je bilo to The survey enabled the singling out of places, i.e., areas
moguće, izuzeti iz interpretacije. Starije se infrastrukture često where the remains of architecture appear, although the
pojavljuju u formi sličnih signala kao slabije sačuvani ostaci consequences of renovation can be seen in several places
zidova pa je moguće da su neke od georadarskih anoma- due to a different use of space and/or the expansion of
lija, za koje u interpretaciji pretpostavlja da su zidovi, zapravo existing buildings. In the illustration, the directed lines of
ostaci starije podzemne infrastrukture. To se može dodatno stronger georadar signals representing the response of the
korigirati jedino na osnovi karte podzemne infrastrukture, koju wall remains are indicated by arrows, while the areas in the
treba preklopiti sa rezultatima georadarske metode. floor plan of smaller, approximately isometric georadar sig-
nals, which are assumed to be graves, i.e. stone tombs, are
Literatura indicated by a dashed circle. There is a lot of underground
infrastructure in the area where the georadar survey was
Mušič 2017 B. Mušič, Izvješće o geofizičkim istraživanjima conducted, but the signals representing the response of
na arheološkom lokalitetu Drenje-Laduć, neobjavljeno pipes and the like were excluded from the interpretation as
izvješće, Gearh d.o.o., Maribor, 2017. much as possible. Older infrastructures often appear in the
form of signals similar to those of poorly preserved remains
dr. sc. Branko Mušič of walls, so it is possible that some of the georadar anoma-
lies which were assumed to be walls in the interpretation
Summary are actually the remains of older underground infrastruc-
ture. This can be additionally corrected only on the basis of
At the end of April 2017, geophysical surveys were car- the map of the underground infrastructure, which is added
ried out in the area of the Krka Monastery with the aim of to the results of the georadar method.
687
Redni broj: 380 među njima, odgovaraju zidovima neke vrste lučkoga gata,
Lokalitet: Murter – Gradina (Colentum) – maritimna vila kakvi se često sreću kod maritimnih vila na istočnoj obali
Naselje: Murter Jadrana. U prilog toj tezi ide i brojnost balastnog kamenja,
Grad /općina: Murter – Betina koje je lokalno stanovništvo pronalazilo na tom djelu obale.
Pravni status: Z-235 S podnice SJ 5 uklonjena je naplavina morskog mulja te
Razdoblje: A je ona nakon toga dokumentirana. Nažalost, samo njezin
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje manji dio nije uništen recentnim zemljanim radovima.
Podnica je glinena, s keramičkim fragmentima u presjeku.
Od 31. siječnja do 22. veljače 2017. trajalo je zaštitno iskopa- Na jednom njezinu manjem segmentu sačuvane su i dvije
vanje lokaliteta Murter – Gradina (Colentum) – maritimna vila kamene ploče, koje su vjerojatno izvorno prekrivale cijelu
(k.č. 4571/393, ZGR k.o. Murter – Betina). Lokalitet je smje- podnicu i tvorile svojevrstan tarac.
šten na poluotoku Gradini, nekoliko stotina metara obalnom Pokretni je arheološki materijal malobrojan. Brojnošću se
linijom sjeveroistočno od mjesne crkve Gospe Gradinske i ističu crno-bijele tesere, koje su bile dio mozaičkog poda,
pripadajućeg joj groblja. Iskopavanje je vodio Bojan Lazinica,
dipl. arheo., a stručnu ekipu činili su arheolozi Ana Karađole,
Ivan Huljev, Luka Eraković, uz pomoć radnice Danijele Lilić.
Lokalitet je geodetski snimila Zadruga ARHEO KO-OP.
Radove je financirala Općina Murter – Betina.
U dogovoru s Konzervatorskim odjelom u Šibeniku, odlu-

čeno je da se pokuša prepoznati i očistiti što više arhi-
tektonskih struktura, ponajprije zidova i podnica, koje se
nalaze ispod razine mora, ali su zbog oseke tipične za
početak godine vidljive i dostupne konvencionalnim arheo-
loškim metodama iskopavanja.
Tijekom istraživanja otkriveno je 11 novih zidova, od kojih se
pet pruža prema moru (SJ 7, SJ 8, SJ 9, SJ 15 i SJ 16), tj. u
smjeru sjeverozapada. Širina im je oko 30 cm, a zidani su od
triju redova kamenja neujednačenih dimenzija, s isklesanim
vanjskim licem uz uporabu žbuke, koja se mjestimično nazire
na dijelovima zidova bližima obali. Dublje prema moru očuvani
su samo u temeljnoj stopi i ne spajaju se s drugim zidovima,
iako u obzir treba uzeti i da se njihova prava duljina ne može
odrediti zbog djelovanja mora, koje je tijekom dvaju tisućljeća
razgradilo njihovu strukturu. Po smještaju, dužini i razmaku Fragment tegule s pečatom (foto: I. Huljev)
Geodetska snimka maritimne vile (izrada: Zadruga KO-OP) Tesere (foto: I. Huljev)
688
Faber 1998 A. Faber, Rimsko naselje u Murteru, Područje

Šibenske županije od pretpovijesti do srednjeg vijeka:
Znanstveni skup Šibenik, 1995., Izdanja HAD, 19, Zagreb,
1998: 97 – 122.
Krnčević, Brajković 2017 Ž. Krnčević, T. Brajković,
Konzervatorski elaborat za arheološki lokalitet Murter –
Colentum, Šibenik, 2017.
Bojan Lazinica
Summary
In February 2017, the investigation of a maritime villa

located on the Gradina peninsula near the local church
and cemetery was conducted. New standing architectural
structures were uncovered, more precisely, 11 new walls
and a floor. Five of the 11 walls stretch towards the sea
and form a pier for cargo ships, which is confirmed by the
frequency of ballast stones found in that area. Among the
movable archeological finds, the most common are the
black and white tesserae, marble tile fragments, pottery
shards and amphorae fragments. Fragments of a ceramic
suspensura and tubuli – parts of a Roman hypocaust, were
also found. A Roman roof tile fragment bearing a workshop
stamp PANS[IANA] presents a datable material, along with
a Dressel II-IV bifid amphora handle, which indicate that
the maritime villa was probably built in the late 1st century
BC or in the 1st century AD.
Redni broj: 381

Lokalitet: Murter – Gradina (Colentum) – maritimna vila
Naselje:Murter
Ulomci tubula (foto: I. Huljev) Grad/općina: Murter
fragmenti mramornih ploča te fragmenti keramičkog posuđa Razdoblje: A
i amfora. Većina fragmenata pripada tijelu amfora i ne pruža Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija
elemente za dataciju. Jedna bi bifidna ručka, po svom
obliku i specifičnoj blagoj zakrivljenosti, mogla pripadati tipu U studenom 2017. organizirano je sustavno iskopavanje
amfore Dressel II – IV. Pomoć u dataciji pruža fragment i konzervacija istraženih struktura na lokalitetu Murter –
tegule s radioničkim pečatom PANS[IANA], koji upućuje na Gradina. Konzervaciju je obavila tvrtka Travej d.o.o.
to da je crijep proizveden u radionicama Vibiusa Panse. Taj
ulomak tegule daje gornji datum dataciji vile jer tegule s tim Svakako je važno napomenuti da je navedeni lokalitet arhe-
pečatom traju najkasnije do Vespazijanova doba. ološki istražen i djelomično konzerviran krajem šezdesetih
Među zanimljivije nalaze spadaju dijelovi rimskog central-
noga grijanja – hipokausta. Pronađen je jedan ulomak sus-
penzure te više keremičkih fragmenata sa specifičnim para-
lelnim zarezanim linijama, koji bi trebali odgovarati tubulima
– keramičkim cijevima hipokausta. Suspenzura i tubuli pro-
nađeni su nedaleko od već poznate apside, koja je u litera-
turi već istaknuta kao dio termalnog kompleksa vile.
Nakon iskopavanja uslijedilo je geodetsko snimanje terena.
Materijal je desalinizaran, očišćen, fotografiran i predan u
Muzej grada Šibenika.
Literatura
Begović-Dvoržak 2004 V. Begović-Dvoržak, Rimske vile u

Istri i Dalmaciji III – Maritimne vile, Prilozi IAZ, 21, Zagreb,
2004: 65 – 90. Pogled na sanirani dio vile
689
lijepljenjem ponovo učvrstio na novu zidanu osnovu. Na

originalnoj sačuvanoj žbuci obavljeno je opšivanje, i to
na njezinim rubnim dijelovima, kako se žbuka ne bi i dalje
odvajala od zida te da se spriječi i rast korijenja, koje bi je
moglo dalje oštetiti.
Važno je napomenuti da se na arhitekturi mogu uočiti (za
sada) četiri različita perioda. Lokalitet vjerojatno čine ostaci
vile, koja je sagrađena u 1. st., a koja je preinake doživlja-
vala sve do srednjeg vijeka. U datiranju će svakako pripo-
moći i daljnja istraživanja.
Literatura
Faber 1998 A. Faber, Rimsko naselje u Murteru, Područje

Šibenske županije od pretpovijesti do srednjeg vijeka:
Pogled na sanirani dio vile Znanstveni skup Šibenik, 18-20. X. 1995., Izdanja HAD,
19, Zagreb, 1998: 97 – 122.
Murter 2013 Dani arheologije i epigrafije na Murteru, rujan
2012., (Luka Ježina, Željko Krnčević, Martina Markov
Podvinski, Danijela Skelin), Murterski godišnjak, 9 – 10,
Murter, 2013.
mr. sc. Željko Krnčević
Summary
In November 2017, a systematic excavation and conser-

vation of the investigated structures was carried out at
the Murter – Gradina site. The site probably consists of
the remains of a villa that was built in the 1st century, and
which underwent modifications until the Middle Ages. The
Pogled na sanirani dio vile i dijelove koje je potrebno istražiti restoration and conservation of the part of the villa that had
been investigated in 2015 and 2016 continued. The res-
godina. Novi sanacijsko-konzervatorski radovi te arheo- toration works on the walls of the large cistern have also
loška istraživanja počeli su 2009. godine. Obavljeno je niz been completed.
radnji kako bi mogla započeti konzervacija, a dijelom i pre-
zentacija lokaliteta. I ove su godine nastavljene sanacija i
konzervacija dijela vile koji je istražen 2015. i 2016. godine.
Prije toga završeni su i sanacijski radovi na zidovima velike Redni broj: 382
cisterne. Riječ je o prostoriji koja se nalazi istočno, a koju Lokalitet: Orlić – Dolina – rimska vila
od zida „donjeˮ cisterne dijeli prolaz. Taj je gornji prostor Naselje: Orlić
dio kompleksa cisterni. Najveći dio radova odvijao se na Grad/općina: Biskupija
zidu koji je nastavak gornjeg zida cisterne i koji se također Pravni status: R-1079
proteže u smjeru jugoistoka. Na taj je način obavljena i svo- Razdoblje: A
jevrsna priprema za nastavak istraživanja istočnog dijela Vrsta radova: konzervacija, sustavno iskopavanje
tog velikog objekta. Također je s cijelog istraženog i kon-
zerviranog dijela objekta uklonjeno raslinje. U listopadu i studenome 2017. konzerviran je mozaik i
Prvi dio radova obuhvatio je čišćenje zidova, a nakon toga rimska vila Orlić – Dolina (k.č. 1671/11 i 1671/10, k.o. Orlić).
zidovi su poprskani biocidima širokog spektra kako bi se Stručna voditeljica istraživanja bila je mr. Katarina Gugo iz
zaustavio daljnji rast korijenja. U dogovoru s konzervato- Knina, a zamjenik voditeljice Saša Vitale iz Zagreba.
rima i nadležnim kustosom, odlučeno je da se glavni zid pro-
nađene antičke cisterne djelomice restaurira i konzervira. Rimska vila pronađena je 1981., kada su na položaju Orlić
Zidalo se po postojećim slogovima originalnih zidova. – Dolina tijekom zemljanih radova pronađeni ostaci zidova
Rabljen je kamen koji je ispao iz svog ležišta te kamen prona- i mozaik. Vila datira u 2. – 4. st. i jedna je dviju otkrivenih
đen prilikom arheoloških istraživanja. Nakon zidanja, reške i istraženih vila s kninskog područja. U razdoblju između
zidova zapunjene su vapnenim mortom, tehnikom dersova- 1982. i 1985. vila je arheološki istraživana, a konzervacija
nja. Vršni dio zida („kapa”) presvođen je kamenom ispunom traje od 2012. do danas. U tom razdoblju konzervirani su
uronjenom u vapneni mort. Kapa je izvedena pod određenim svi zidovi vile, potom termalni kompleks i gospodarski dio.
nagibom kako se na njemu ne bi zadržavala voda. Godine 2017. nastavljena je konzervacija površine od 20 m2,
Dio zida cisterne na kojem je sačuvan komad hidraulične ali i istraživanje mozaika u prostoriji oznake E, površine
žbuke saniran je podzidavanjem te se taj komad žbuke 65,61 m2. Nad mozaikom i kroz njega isplelo se korijenje,
690
Pranje mozaika u prostoriji oznake E (foto: M. Biserko) Prekrivanje mozaika parapropusnom folijom (foto: K. Gugo)
dvjema tankim crnim trakama, dvopruta bijela pletenica na

crnoj podlozi obrubljuje sredinu polja. Na ulazu u prostoriju
ukomponiran je natpis, koji glasi:
CUIUS M/UNDITIES/ VICTO/RIES B/(EATI)? AP[
OST(OL)]I?
Prijevod bi bio: „...čije čistoće pobjede blaženog? apostola?ˮ
Pretpostavlja se da je postojao prvi dio natpisa u susjednoj
prostoriji, oznake F.
Mozaik je snimljen i dronom te zaštićen krovnom para-
propusnom folijom, a potom je na njega položen sloj sitne
pržine debljine 15 cm i sloj sitnog šljunka jednake debljine.
Literatura
Budimir, Radić 1986 M. Budimir, Lj. Radić, Orlić kod

Knina, Villa rustica, Arheološki pregled, 26, Beograd, 1986:
107 – 110.
Gugo 2016 K. Gugo, Orlić – Dolina, HAG 12/2015, Zagreb,
2016: 622, 623.
Gugo 2017 K. Gugo, Orlić – Dolina - rimska vila HAG
13/2016, Zagreb, 2017.
Gugo Rumštajn 2013 K. Gugo Rumštajn, Orlić – Dolina,
HAG, 9/ 2012, Zagreb, 2013: 522, 523.
Gugo Rumštajn 2014 K. Gugo Rumštajn, Orlić – Dolina,
HAG 10/2013, Zagreb, 2014: 677, 678.
Radić, Budimir 1992 Lj. Radić, M. Budimir, Istraživanje
antičkog lokaliteta u Orliću kod Knina, Izdanja HAD, sv. 15,
Zagreb, 1992: 41 – 50.
Natpis na ulazu u prostoriju oznake E (foto: I. Kekić) mr. sc. Katarina Gugo
koje je ozbiljno zaprijetilo njegovoj čvrstoći. Nakon uklanjanja Summary

korijenja uslijedilo je i pranje mozaika, ispiranjem od zemlje
koja se godinama taložila na kockicama veličine 1x1 cm. In October and November 2017, research work on the
Poslije uklanjanja zemlje i mulja s mozaika, bilo je vidljivo mosaic and the conservation of the Roman Villa Orlić-
ono što je u literaturi bilo jako dobro poznato. Mozaik se Dolina was carried out. The Roman villa was discovered
nalazi u prostoriji oznake E (taj je naziv dodijeljen tijekom in 1981, when the remains of walls and a mosaic were
prijašnjih istraživanja vile). Njega čine uzorci četverolatičnih found at the location in question during earthworks. The
cvjetova, nastalih križanjem četiriju kružnica, koje su deko- villa dates back to the 2nd – 4th century and is one of two
rirane peltama. Mozaik je crn na bijeloj podlozi, a uokviruje discovered and researched villas in the Knin area. In 2017,
ga nekoliko bordura, od kojih prvu tvori friz od motiva sva- conservation work continued in a room with a surface area
stika koji prelazi u meandar. Zatim slijedi okvir od motiva u of 20 m2, as well as research work on the mosaic in room E
obliku slova L, naizmjenično u crnoj i bijeloj boji. Uokvirena with a surface area of 65.61 m2.
691
Redni broj: 383 dokumentaciju i ispitati arheološki potencijal zanemarenog

Lokalitet: Otres – Crkvina sjevernog dijela lokaliteta, kako bi se stvorile osnovne pret-
Naselje: Otres postavke za stručnu evaluaciju Crkvine, ali i buduću pre-
Grad/općina: Skradin zentaciju. Sanacijom je omogućen vizualan kontakt sjever-
Pravni status: postupak u tijeku nog i južnog dijela lokaliteta.
Razdoblje: A, SV Srednjovjekovno groblje na Crkvini nije u potpunosti istra-
Vrsta radova: sanacija, revizijsko iskopavanje ženo, pa su neistraženi grobovi preventivno zaštićeni
nanosom zemlje. Radovi su usmjereni na sjeverni dio
Od 26. lipnja do 21. srpnja 2017. arheološki je istraživan Crkvine – područje s vidljivim ostacima zidova, za koje se
lokalitet Otres – Crkvina. Lokalitet su istražili djelatnici pretpostavljalo da je riječ o ostacima antičkih i srednjovje-
Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika Split. Voditelj kovnih stambenih objekata.
istraživanja bio je Ante Alajbeg (MHAS), zamjenica vodi- Prilikom iskopavanja unutrašnjosti pravokutnih prostorija
telja Branka Milošević (MHAS), a sudjelovali su i Deni (dalje: Prostorija A i Prostorija B) primijećeno je da su tije-
Tojčić (MHAS), Mateja Baričević, Goran Bilogrivić, Denis kom prijašnjih istraživanja potpuno otkopani kulturni slojevi.
Blažević, Katarina Franušić i Josip Zorić. Radove je finan- Netom nakon uklanjanja trave i površinskoga sloja zatečen
ciralo Ministarstvo kulture. je kamen živac, na koji su naslonjeni konzervirani zidovi
prostorija A i B, i to bez temeljne stope. U zapadnome dijelu
Pet godina od završetka posljednje kampanje na Crkvini, sonde pronađen je Zid 7, koji zatvara perimetar prostorije
lokalitet je potpuno zarastao u šipražje. Dvije hrpe zemlje A, sačuvan samo u jednome redu kamena. Zapadnije od
nastale kopanjem tijekom stotinu godina narušavale su toga zida nađen je visinski ujednačen i ravnomjerno raspo-
vizuru lokaliteta i prostorno razdvajale područje srednjovje- ređen sloj kamenja (SJ 9), koji je djelovao odveć pravilno
kovnoga groblja s crkvama na jugu od sklopa arhitekture za urušenje zida. To je bio nagovještaj da se došlo do pro-
na sjeveru Crkvine. S istočnog dijela groblja u potpunosti stora koji nije bio zahvaćen radovima od 1984. do 1986.
je uklonjena zemlja sve do kamena živca i sterilnoga tla, Južnije od kamenja (SJ 9), odnosno izvan prostorije A,
što ga je učinilo nižim u odnosu na obližnju gomilu zemlje pronađene su intaktne strukture od tegula i tubula. S obzi-
za skoro pet metara. Trebalo je, dakle, raščistiti lokalitet i rom na to da je riječ o nižim strukturama u odnosu na sloj
bagerom vratiti oko 300 m3 zemlje na prostor srednjovje- kamenja te da iznad njih nije nađen nedirnut stratigrafski
kovnoga groblja. Usto je bilo potrebno i izraditi suvremenu slijed, može se pretpostaviti da je taj dio prekopan u nekoj
Satelitska snimka Ostrovičkog polja s naznačenim arheološkim lokalitetima (izradio: A. Alajbeg; podloga: ESRI Satellite®)
692
Pogled na romaničku crkvu prije početka radova (foto: A. Alajbeg) Premještanje zemlje iz starijih iskopavanja (foto: A. Alajbeg)
Sonda 3 – ortomozaik (izradio: A. Alajbeg) Sonda 3 – tlocrt pronađenih struktura (izradio: A. Alajbeg)
starijoj kampanji. Razlomljeni tubuli, ovdje sasvim sigurno rastresite zemlje (SJ 2), debljine dvadesetak centimetara,
u sekundarnoj upotrebi, bili su pravilno poslagani i pove- a zatim kamen živac (G). Pokretni nalazi bili su prilično
zani žbukom kako bi popločali pravokutan kameni okvir malobrojni, osim ulomaka odbačenih tegula iz starijih kam-
duljine 2,1 i širine 1,1 m (dalje: E1). Južno od E1 nalazi panja. U sjevernom se dijelu prostorije C, nakon površine,
se spoj dvaju zidova (zidovi 8 i 10), koji su očito zatvarali humusa i SJ 2, pojavio sloj kamenja (SJ 9), a u južnom
perimetar novopronađene prostorije (dalje: prostorija C). struktura od tubula i tegula (E1). I u toj su prostoriji pokretni
Time je dobivena potvrda da je sklop prostorija površinom nalazi bili malobrojni, svega nekoliko ulomaka grube kera-
veći, što je dosad bilo poznato. Također, prilikom radova u mike bez dijagnostičkih elemenata, ulomci tubula koji su
prostoriji B pronađen je zid 9, koji tu prostoriju u potpunosti se odvojili od popločenja i dvije tegule s radioničkim žigom
tlocrtno definira. Zid je sačuvan u jednome redu kamena PANSIANA.
i postavljen je na kamenu živcu. Dakle, u kampanji 2017. U prostorijama A i B nije bilo mogućnosti za revizijsko istra-
definiran je tlocrt prostorija A i B te je utvrđeno postojanje živanje, jer su slojevi u potpunosti uklonjeni, a arhitektura
nove prostorije C, koja svojim smještajem slijedi dosad potpuno konzervirana, bez sačuvanih originalnih dijelova,
poznate zidove. Svi su otkriveni zidovi zidani od nepravil- stoga nije bilo osnove za datiranje prostorija. Moglo se tek
noga kamenja, koje povezuje malo žbuke. konstatirati da konzervacija sugerira da je apsida starija od
U prostorijama A i B stratigrafski slijed bio je prilično jedno- pravokutnih prostorija, koje su je u nekom trenutku poni-
stavan jer se radi o prethodno prekopanoj površini. Nakon štile. U prostoriji C, koja je tlocrtno kompatibilna s prostori-
površine (T) i sloja humusa (SJ 1) slijedio je sloj tamno sive jama A i B, pronađena je intaktna struktura od sekundarno
693
Ortomozaik lokaliteta nakon završene kampanje (izradio: Z. Alajbeg)
upotrijebljenog rimskoga građevnog materijala. Ni taj nalaz Summary

nije omogućio precizniju dataciju, osim što se pretpostav-
lja da je iskorišten građevni materijal starije građevine s The 2017 campaign was focused on creating necessary
apsidom, na čijem je mjestu poslije sagrađen sklop s pra- prerequisites for systematic excavation. The site was com-
vokutnim prostorijama. Nakon konačnog dokumentiranja, pletely overgrown and physically separated by monstrous
iskopavanje je zaustavljeno, kako bi intaktni slojevi i struk- piles of soil from previous digs. After clearing and transport-
ture ostali sačuvani za sljedeću kampanju. ing the soil, we could finally tackle the building in the north-
ern section of Crkvina. Excavation inside the rectangular
Literatura rooms A and B soon showed that the cultural strata had
been thoroughly removed, leaving us with no valid data for
Zekan 2000 M. Zekan, Pregled istraživanja lokaliteta Otres reconstructing the stratigraphic sequence. Also, all of the
– Lukačuša, SHP, ser. III, 27, Split, 2000: 261 – 271. walls were entirely rebuilt during the 1986 and 2011 con-
servations, denying us the possibility of mortar sampling
Ante Alajbeg and even structural analysis. Expanding the trench to the
694
west raised a glimmer of hope after we unearthed wall 7,

enclosing the perimeter of room A. To the other side of the
wall, we recorded a stratification unit composed of stones,
evenly distributed and too regular to belong to the wall’s
interface of destruction. It was a straightforward confirma-
tion that we had come across a section that was not cov-
ered by the previous dig.
South of the stones deposit, we found an intact structure
made of tegulae and tubuli (E1). That secondarily used
building material was bound with mortar and used to tile a
rectangular stone frame 2.1 m long and 1.1 m wide. Right
next to the E1 structure, we came upon a joint of two walls
(8 and 10), which were enclosing the perimeter of a new
room C. Thus, it was confirmed that the building complex
was more extensive than previously thought. On the other
side, excavations in room B unveiled the remains of hith-
erto unknown wall 9, fully defining the extent of the room. A
stratigraphic sequence in rooms A and B was simple since
we encountered a previously dug section. Consequently,
we found very few artifacts there. The excavation of room
C was put off for the next campaign.
Redni broj: 384

Lokalitet: Prokljansko jezero – otočić Stipanac
Naselje: –
Grad/općina: Skradin
Pravni status: R-0819, R-0820
Razdoblje: P, A, SV, NV Ulomci prapovijesne keramike (izradio: D. Vujević)
Godine 2017. sondažno je istražen otočić Stipanac na

Prokljanskom jezeru (3153 k.o. Skradin), u suradnji Muzeja
grada Šibenika i Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru.
Prokljansko jezero nalazi se u donjem toku rijeke Krke, a s

morem je povezano uskim kanalom, koji završava kod šiben-
ske luke. U sjevernom dijelu jezera nalazi se otočić Stipanac,
na kojemu su ostaci crkve sv. Stipana iz srednjeg vijeka,
dok se uz sam otočić nalaze ostaci prapovijesnih nalazišta.
Otok je kamenim nasipom nekoć bio spojen s obalom do
rta Školja, u čijoj se blizini nalaze ostaci rimske arhitekture.
Danas potopljen kameni nasip koji spaja otočić s kopnom u
relativno je dobru stanju. Nasip građen od amorfnog kame-
nja, širine 6 m, ima na sebi jasno vidljiva dva prolaza, a uz
njega su pronađeni ulomci keramike, koja se po tipološkim i
tehnološkim karakteristikama može datirati u brončano doba.
Muzej grada Šibenika u dvama je navratima rekognoscirao
prostor otočića Stipanca. Tom je prilikom na dubini do 3 m
pronađeno mnoštvo brončanodobne keramike i manji broj
litičkih predmeta, koji bi po načinu obrade mogli odgovarati
musterijenskoj kremenoj industriji (Brusić 1977; Malez 1979).
Probna arheološka iskopavanja 2017. obuhvatila su prostor
od 9 m2 na zapadnom dijelu otoka. Sonda dimenzija 3x3 m
postavljena je po stranama svijeta, na 15 m udaljenosti od
ulaznih zidova crkve. Površina je prekrivena gustim, niskim
raslinjem, a sama mikrolokacija prije početka iskopavanja
nije odavala naznake postojanja struktura. Pokazalo se da
je stratigrafija nalazišta na tom dijelu jednostavna, a kul-
turni sloj jednoličan i tanak svega 30 do 40 cm. Depozit Ulomci antičke keramike (izradio: D. Vujević)
695
Stipanac – položaj sonde (foto: M. Grgurić)
čini tamno smeđa, gotovo crna zemlja, s vrlo malo primjesa

sitnog kamena. Tek se pri dnu koncentracija sitnog kame-
nja nešto povećava, iako kulturni materijal ne pokazuje
razliku u odnosu na gornji dio depozita. Na 30 do 40 cm
dubine pojavljuje se matična stijena, a na mjestima počinje
probijati i jezerska voda.
Cjelokupan depozit prati miješani kulturni materijal iz razli-
čitih razdoblja, tako da se tek na osnovi tipoloških, tehno-
loških i dekorativnih elementa može govoriti o vremenima
kada je taj prostor bio u uporabi.
Najmlađi arheološki materijal pripada novom vijeku. Grubi
lonci S-profila s horizontalno postavljenim tordiranim tra-
kama na ramenu posude te posude ukrašene valovnicom
pripadaju kuhinjskom ili skladišnom inventaru, koji je bio
u uporabi između 15. i 17. st. Finijoj keramici pripadaju
ulomci slikane engobirane keramike (16. – 17. st.), majo-
like i cvjetne gotike (15. – 16. st.), gravirane keramike
(15. – 16. st.), te invetriate (15. – 17. st.), dok je najstariji
nalaz iz tog vremena ulomak zdjele listello (invetriata), koji
se može datirati na kraj 14. i početak 15. st.
Kasnoj antici pripadaju ulomci zdjela i narebrenih amfora
iz radionica istočnog Mediterana ili sjeverne Afrike, iz 5. ili
6. st. Među njima ističe se komad posude tipa Heyes 3
(istočna sigilata C) ili pak ulomak posude tipa Spatheion
(sjeverna Afrika). Tek se pojedini ulomci stolne keramike
mogu datirati u starija antička razdoblja.
Ulomci srednjovjekovne i novovjekovne keramike (izradio: D. Brončano doba zastupljeno je karakterističnim horizontalnim,
Vujević) trakastim ručkama kružnog presjeka ili jezičastim ručkama te
696
manjim brojem ulomaka grube keramike, koji se tek po fak- Redni broj: 385
turi ili tehnologiji izrade mogu datirati u navedeno razdoblje. Lokalitet: Radučić – Sv. Đurađ (k.č. 1 i 2)
Na kraju treba spomenuti da je na dnu sonde pronađena i Naselje: Radučić
jedna pločica od rožnjaka, s tragovima obrade. Prizmatičan Grad/općina: Ervenik
presjek, tehnološke i tipološke karakteristike mogle bi je svr- Pravni status: Z-6039
stati u neolitik ili enolitik. Uz to, pronađen je i ulomak jezgre Razdoblje: NV
za pločice od jednake litičke sirovine. Unutar sonde prona- Vrsta radova: zaštitno sondažno iskopavanje
đeno je još litičkih ulomaka, ali bez vidljivih tragova obrade.
Za razliku od materijala prikupljenog oko otoka, u samoj sondi Od 21. kolovoza do 18. rujna 2017. trajala su sondažna
nisu pronađeni artefakti koji bi upućivali na paleolitik. Naime, arheološka iskopavanja unutar crkve sv. Đurđa u Radučiću
prethodno prikupljeni materijal upućuje na to da je uz Stipanac te na groblju uz tu crkvu. Za stručnog voditelja istraživanja
smješteno i nalazište iz srednjeg paleolitika. Nekoliko odbo- određen je Miloš Biserko. mag. archeo., iz Knina. Ručni
jaka i dvije alatke koje je Z. Brusić pronašao 70-ih godina svr- iskop osigurali su Općina Ervenik i Srpska pravoslavna
stava Stipanac u red iznimno rijetkih podvodnih nalazišta iz crkvena općina i uprava II. parohije u Kistanjama. U istra-
paleolitika. Litički je materijal lokalnog podrijetla i u većim se živanju su sudjelovali fizički radnici: Željko Burza, Petar
količinama može pronaći na obali otočića i na danas poto- Šimpraga, Milan Bunčić i Đuro Puača. Naručitelj istraživa-
pljenim dijelovima. Zbog jakog djelovanja valova, dosta je nja bila je Srpska pravoslavna crkvena općina i uprava II.
materijala koji se može prikupiti na obali fragmentirano, pa se parohije u Kistanjama.
teško razaznaje je li riječ o artefaktima ili prirodnim odbojcima.
Posljednje je i vjerojatnije za većinu takvih nalaza. Crkva sv. Đurđa i groblje uz nju obuhvaćaju k.č. 1 i 2,
k.o. Radučić. Istraživanje je bilo potrebno kako bi se utvr-
Literatura dili uzroci pucanja zidova crkve, koja će u doglednom vre-
menu biti sanirana. Crkva do sada nije istraživana. Plan
Brusić 1977 Z. Brusić, Prethistorijski podmorski nalazi na iskopavanja obuhvaćao je otvaranje sedam sondi, od kojih
području južne Liburnije, Radovi centra JAZU u Zadru, 24, su tri unutar crkve i četiri izvan nje. Tipološki, crkva je jed-
Zadar, 1977: 53 – 59. nobrodna građevina s pravokutnom apsidom i zvonikom
Malez 1979 M. Malez, Nalazišta paleolitskog i mezolitskog na preslicu. Prilikom probnog arheološkog iskopavanja evi-
doba u Hrvatskoj, Praistorija jugoslavenskih zemalja, I, dentirano je 39 stratigrafskih jedinica (SJ).
Sarajevo, 1979: 227 – 276. Sonda 1 smještena je s vanjske strane sjevernog zida crkve.
Dužina sonde iznosi 1,70 m, a širina 0,70 m. Nepravilnog je
dr. sc. Dario Vujević oblika, ponajprije radi recentnih grobova smještenih nepo-
sredno uz sjeverni profil sonde, zbog čega je prostor isko-
Summary pavanja bio uvelike ograničen. Nakon otkopavanja sonde,
utvrđena je prisutnost starijih grobova, koji su se nalazili
In 2017, trench excavation was carried out on the islet of ispod recentnih (SJ 12 i 13) i koje je djelomično preslojio
Stipanac on Lake Prokljan. The excavations, which aimed sjeverni zid crkve. Temelji zida sastoje se od nekvalitetnog
to determine the stratigraphy and chronology of the site, sitnog kamenja nepravilnog oblika. Ispod recentne, jasno
covered an area of 9 m2 on the western part of the island, je primjetan sloj starije žbuke. Prilikom otkrića grobova, uz
15 m away from the entrance walls of the church. The stra- sjeverni profil sonde počela se otvarati raka recentnoga
tigraphy of the site turned out to be simple, and the cultural groba, zbog čega starije grobove nije bilo moguće u potpu-
layer was uniform and thin, measuring between 30 and nosti otkopati. Zbog navedenog razloga, u sondi 1 nije bilo
40 cm. The deposit consists of dark brown, almost black moguće dobiti potpune podatke.
soil, with very little admixture of small stones. The entire Sonda 2 površinom obuhvaća polovinu zida i rame apside,
deposit follows the mixed cultural material from different odnosno prijelazni dio sjevernog zida crkve prema svetištu.
periods so only typological, technological and decorative
elements point to the times when this space was used. The
youngest archeological material belongs to the modern
period, and the oldest find from that period is a fragment
of an a listello bowl (invetriata) which can be dated to the
end of the 14th and the beginning of the 15th century.
Fragments of bowls and fluted amphorae from workshops
in the Eastern Mediterranean or North Africa dating from the
5th or 6th century belong to the late antique period, while
only some fragments of ceramic ware can be dated to ear-
lier periods of antiquity. The Bronze Age is represented by a
smaller number of fragments of coarse pottery that can only
be dated to the said period based on their texture or produc-
tion technology. At the bottom of the trench, one chert tile
with traces of working was also found. Given its prismatic
section, as well as technological and typological character-
istics, it could be dated to the Neolithic or Eneolithic era. Crkva sv. Đurđa – pozicije sondi (foto: M. Biserko)
697
Sonda 3, istočni zid apside (foto: M. Biserko)
Sonda 1, grobovi iz sonde – SJ 12 i 13 (foto: M. Biserko)
Sonda 2, stećci – SJ 17 i 19 (foto: M. Biserko) Sonda 5, ostaci stare podnice (SJ 5) i grob br. 1 (foto: M. Biserko)
Najvažniji podaci iz sonde odnose se na otkriće utemelje- evidentiran jedan stariji grob, smješten neposredno ispod
nja apsidalnog dijela crkve, koje se sastoji od masivnih SJ 17. Kao i u sondi 1, i u ovom slučaju nisu bili mogući pot-
kamenih stećaka (SJ 17 i 19) i ploče nepravilnog oblika puni podaci, ponajprije zbog recentne obiteljske grobnice
(SJ 18). Budući da je smješten na prijelaznom dijelu, pokraj sjevernog profila. U zapadnom dijelu sonde nađena
preciznije govoreći ispod ramena apside, drugi je stećak je recentna kosturnica prethodno spomenute obiteljske
(SJ 19) gotovo čitavom dužinom poslužio kao temelj sje- grobnice, zbog čega je u navedenom dijelu sonde iskop
vernom bočnom zidu glavnog broda. U sondi je također morao biti obustavljen.
698
Sonda 3 smještena je s vanjske strane istočnog zida zgusnutih grobova. One su planirano dopremljene u crkvu
apside. Duga je 1,60 m, a široka 1,30 m. Nakon potpunog te postavljene kao popločenje. Kao još jedan dokaz o tome
iskopavanja sonde ispostavilo se da je sjeverni zid apside da je sasvim sigurno riječ o starijoj podnici, svjedoči osta-
utemeljen na kamenu živcu (SJ 30), koji zauzima gotovo tak starije žbuke (SJ 7) na bočnom sjevernom zidu crkve.
čitavu njezinu površinu. Ta se žbuka dijelom završava na sedrenim rubnicima uza
Sonda 4 nalazi se unutar apsidalnog dijela crkve. Preciznije sam zid, a dijelom izravno na ploči br. 1, što ih dovodi u
govoreći, sonda obuhvaća rame i 67 cm južnog zida pravo- isti kontekst. Žbuku je moguće prepoznati u gotovo punoj
kutne apside. Ukupna dužina sonde iznosi 1,25 m, a širina dužini sonde, što dovodi do zaključka da je i sam zid iz
1,55 m. Najvažnija spoznaja odnosi se na otkriće SJ 29, starije faze morao biti očuvan najmanje do visine žbuke, a
koju čini nadgrobni stećak. Taj je stećak u kombinaciji s možda i znatno više. Prilikom nivelacije terena za recentnu
kamenom živcem (SJ 30) iskorišten za utemeljenje južnog su podnicu poslužila dva sloja. Prvi sloj čini urušeni mate-
zida apside. U sondi su evidentirana dva groba. Prvi je rijal iz starije građevinske faze (SJ 50), koji se sastoji od
smješten neposredno uza zapadni profil, dok je od drugog nepravilnog kamenja, odnosno od otučene i razmrvljene
vidljiv samo donji dio lubanje, koja viri iz sjevernog profila starije žbuke. Sloj je neujednačen i kontinuirano se stanjuje
sonde. Kosti su bile razbacane po čitavoj površini sonde od zapadnog dijela sonde prema istočnom, a na samom ga
te su vjerojatno dislocirane prilikom gradnje crkve, kada je kraju sonde gotovo i nema. Graditelji su zatečeno stanje
kameni stećak bio pomaknut. Od arheoloških nalaza treba iz prve građevinske faze iskoristili tako da nepotrebnim i
istaknuti tri fragmenta žbuke, s ostacima monokromnih loše očuvanim materijalom zaspu stariju podnicu. Budući
fresaka plave boje. Fragmenti su pronađeni prilikom isko- da otučenog materijala nema u izrazito velikim količinama,
pavanja SJ 2, koju čini naboj ispod recentnog popločenja čini se da bi zidovi iz prve faze morali biti očuvani dosta
crkve. visoko, možda čak i do razine krovišta. To se može objas
Sonda 5 nalazi se u unutrašnjosti broda crkve, neposredno niti izrazito debelim slojem na početku sonde, koji prema
uz južni zid, desno od ulaznih vrata. Duga je 1,50 m, a krajevima postupno zamjenjuje sloj crne zemlje (SJ 6). Sloj
široka 0,70 m. Nema oblik pravilnog pravokutnika jer je starijeg materijala vjerojatno je deblji u onim dijelovima
zapadna stranica sonde uvjetovana polukružnom krstioni- crkve u kojima je zid bio u lošijem stanju, pa je zbog toga
com smještenom u kutu crkve, koji tvore pročelni i južni i neujednačen, a kao nadomjestak za nivelaciju poslužio
zid. Najvažniji podatak iz sonde 5 odnosi se na otkriće triju je drugi glavni sloj – zemlja crnica iskopana i dovezena
ostataka starije podnice. Ploče su u odnosu na recentnu izvana. Zbog toga je u zapadnom dijelu sonde sloj crne
podnicu niže za 0,50 m. U sloju iznad starije podnice potvr- zemlje ujednačeno tanak, a prema istočnom se dijelu sve
đeni su ostaci građevinske šute, primjetne i u profilima više proširuje te nasjeda direktno na kamenu podnicu.
sonde. Osim navedenog, prikupljene su i znatnije količine Dakle, prvo je podnica zasuta odbačenim materijalom, a
otučene bijele žbuke. Dno sonde čini kamen živac (SJ 30), nakon toga dovožena je crna zemlja kao nadopuna i kao
koji je za više od 1 m na dubljoj razini od živca u sondi glavni sloj za postizanje potrebnih visina. Iznad sloja odba-
br. 4. Na južnom zidu crkve primjetni su ostaci starije žbuke čenog materijala i crne zemlje nanesen je glinast sloj, koji
(SJ 7). Žbuku je moguće pratiti do razbijenih ploča podnice, je čitavom dužinom sonde ujednačene debljine. Riječ je
a odmah ispod nje primjetan je masivan kamen nepravilnog o nekakvoj vrsti izolatora, na koji je nasjela podloga za
oblika (SJ 38), iskorišten za utemeljenje južnog zida. Zid recentno popločenje crkve. Nakon premještanja ploče br.
nema kvalitetno utemeljenje čitavom dužinom sonde, već 2, dimenzija 170x82 cm, te potpunog otkopavanja nave-
samo u zapadnom dijelu, i to u dužini od 60 cm. Ostatak dene površine, utvrdilo se da je sjeverni zid crkve uteme-
zida utemeljen je na kamenu živcu i sastoji se od znatno ljen na kombinaciji kamena živca (SJ 30) i nabijenog kame-
manjeg kamenja nepravilnog oblika. Pukotine na zidu nja (SJ 57). Prema istočnom dijelu sonde kamen živac ima
crkve nastaju točno na liniji razgraničenja između loše ute- tendenciju blagog pada, zbog čega je na tome mjestu uba-
meljenog dijela zida i spomenute SJ 38. Moguće ih je pratiti čeno neobrađeno kamenje. Ono je dodatno zasuto slojem
gotovo do svoda crkve. U sondi je evidentiran jedan novo- žbuke (SJ 56), čineći pritom kompaktnu cjelinu sa živcem.
vjekovni grob. Pokojnik je pokopan u drvenom lijesu, čiji su Na taj je način iznivelirana površina za stariju podnicu
ostaci bili jasno vidljivi. Bio je položen na leđa, s rukama (SJ 51). Utemeljenje je izvršeno na višoj razini u odnosu
prekriženima na preponama. Od arheoloških nalaza treba na vanjsku stranu zida. Navedeni razlog može biti uzrok
istaknuti tri fragmenta keramike, od kojih jedan fragment stvaranja pukotina s vanjske strane jer se linija utemeljenja
sadrži tzv. ukras impresso. Keramika je pronađena u sloju nalazi na znatno nižoj razini i na mekšem tlu (Sonda 1).
navezene crne zemlje (SJ 6), koja je zajedno s odbačenim Sonda 7 nalazi se ispred pročelnog zida crkve, lijevo od
građevnim materijalom činila glavni sloj iskorišten za izdi- ulaznih vrata. Duga je 1,80 m, a široka 0,60 m. Prilikom
zanje nove hodne površine. iskopavanja sonde ispostavilo se da je pročelni zid crkve
Sonda 6 duga je 2,90 m, a široka 0,95 m. Nalazi se u unu- temeljen na kamenu živcu (SJ 30). Osim toga, ispred pro-
trašnjosti crkve, neposredno uz sjeverni bočni zid broda, čelnog zida evidentirano je vanjsko popločenje crkve, koje
lijevo od ulaznih vrata. Sonda je potvrdila postojanje dviju je vjerojatno u vezi s vanjskim oltarom. Kao i unutar crkve,
građevinskih faza. Na prosječnih 0,50 m dubine pojavila moguće je prepoznati dvije faze popločenja, stariju i mlađu.
se podnica iz starije građevinske faze, koja se u tom dijelu Starije popločenje izvedeno je masivnim kamenim pločama
crkve sastojala od masivnih nadgrobnih ploča (SJ 50). Na (SJ 61), prosječne debljine 20 cm. Te su ploče vrlo slične
tom ih se mjestu može vidjeti šest, ali je samo ploča br. 2 onima iz sonde 6 i vjerojatno su istovremene. Mlađoj fazi
mogla biti otkopana u punoj dužini i širini. Ploče su sla- popločenja pripadaju recentne i znatno tanje ploče (SJ 65),
gane vrlo blizu jedna drugoj, što je isključilo postojanje tako koje su slagane preko SJ 61. U sondi je moguće prepoznati
699
Sonda 4, SJ 29 i 30 (foto: M. Biserko) Sonda 6, starija podnica – SJ 51 (foto: M. Biserko)
pravokutan blok lijeve vratnice iz starije faze. Utvrđeno je

da su izvorna vrata bila šira za 20 cm.
Kao konačan zaključak o građevinskim fazama crkve, može

se reći da postoje dvije glavne faze gradnje. U prvoj fazi
nastaje crkva jednakih dimenzija kao današnja. Podnica te
crkve potvrđena je na dubini od 0,50 m u odnosu na recen-
tnu. Starija se podnica u sjevernom dijelu glavnog broda
sastojala od masivnih nadgrobnih ploča, koje vjerojatno
nisu u potpunosti prekrivale glavni brod crkve jer je sonda
br. 5 potvrdila prisutnost običnih građevnih ploča manjih Sonda 7, vanjsko popločenje – SJ 65 i 61 (foto: M. Biserko)
dimenzija. Zbog razlike u visini, na prijelazu iz glavnog
broda prema svetištu crkve moguće je pretpostaviti prijela- s podnicom svetišta. Druga građevinska faza možda bi se
znu stubu. Ona se možda nalazi ispod namjerno izdignutih vremenski mogla podudarati sa zamjenom starog zvonika.
masivnih ploča vidljivih i danas, koje vjerojatno pripadaju Nije poznato kada je točno postavljen novi zvonik, ali se na
prvoj fazi gradnje. Zidovi vjerojatno nisu bili u potpunosti njemu mogu prepoznati utjecaji kasnog baroka. Osim toga,
porušeni. Tomu je dokaz neravnomjerno raspoređena gra- u sloju nasute zemlje pronađena su dva manja ostatka
đevna šuta iskorištena kao sloj za nivelaciju nove hodne dosta dobro očuvanog drva, na temelju čije se forme čini
površine. Glavni sloj upotrebljavan za nivelaciju terena jest da je riječ o ostacima drvenog lijesa. Ti su komadi ondje
crna zemlja dovožena izvana, koja je preslojila sloj šute i dospjeli zajedno s navezenom crnom zemljom, a sudeći po
razmrvljene žbuke. Vjerojatno su zidovi iz starije faze bili njihovoj čvrstoći to se nije moglo dogoditi pretjerano davno
očuvani do visine krovišta. Prvu, tj. stariju građevinsku fazu, jer bi inače drvo bilo u puno lošijem stanju. Uzorci nisu bili
treba datirati u prvu polovicu 16. st. Kao glavni argument dovoljni za analizu C-14, ali s obzirom na uvjete i očuva-
za takvu dataciju treba navesti ploče stećaka iskorištene za nost, ne bi trebali biti stariji od 250 godina. Preciznije govo-
temeljenje apside i podnicu crkve iz sonde br. 6. Nivelacija reći, izdizanje recentne podnice dogodilo se polovicom
terena usko je povezana s građevinskim fazama druge, 18. st. Crkva je ispred pročelja imala vanjsko popločenje,
odnosno mlađe faze, čija je datacija mnogo teža od pret- koje se u starijoj fazi dobrim dijelom sastojalo od masivnih
hodne. Građevinske aktivnosti mlađe faze odnose se na kamenih ploča, sličnih pločama podnice iz sonde br. 6. U
izdizanje recentne podnice, i to za 0,50 m u odnosu na sta- mlađoj su fazi na ploče naknadno posložene tanje ploče
riju. Recentna podnica gotovo je u potpunosti iznivelirana manjih dimenzija, koje su morale biti posložene preko većih
700
i starijih, vjerojatno zbog toga što je u mlađoj fazi podignuta

visina ulaznog praga. Posebno je važno istaknuti kameni
blok, odnosno vidljiv segment starije lijeve vratnice šire
za 20 cm. Kada je riječ o grobovima, jedino se grob br. 1
može smatrati novovjekovnim te se može zaključiti da su
svi ostali grobovi stariji od polovice 15. st. Prethodno nave-
deni podaci upućuju na složeniju horizontalnu i vertikalnu
stratigrafiju lokaliteta.
Miloš Biserko
Summary
In 2017, archaeological trench excavations were carried

out inside the church of St. George in Radučić and in the
cemetery next to the church. A total of 7 trenches were
excavated, of which 4 were located outside and 3 inside
the church. The outside trenches have confirmed the exist-
ence of older graves beneath the more recent ones that the
church has partially covered. It was found that the founda-
tions of the walls of the rectangular apse were made by Rekognoscirano područje Paraćeve glavice
combining a natural cliff with massive tombstones – stećci.
The front wall has a foundation on the bedrock and con-
tains the remains of the older left doorway. The exterior
in front of the church facade was paved, and the paving
was done in two phases. The trenches dug inside the
main nave of the church, more specifically, along the south
and north walls, confirmed the existence of an older floor
at a depth of 0.5 m. In the northern part of the nave, the
floor is made of massive tombstones (slab no. 2, measur-
ing 170 x 82 cm), while in the southern part, it consists
of thinner construction slabs of much smaller dimensions.
With the complete excavation of trenches 4, 5 and 6, it was
recorded that the foundations of the northern and southern
walls are on a natural cliff. The church was constructed in
two phases. The older phase refers to the church, whose
floor was 0.5 m lower than the current one, and can roughly Prilazni put prije gradnje mauzoleja s pogledom na Paraćevu
be dated to the first half of the 16th century. The second glavicu
phase is marked by activities related to the elevating of
a new walking surface, i.e. the leveling of the terrain. The ogradnog zida parcele na kojoj je Mauzolej Meštrović te
second phase is actually related to the renovation of the okolni prostor omeđen lokalnim cestama.
old church, which probably took place in the mid-18th cen-
tury. A total of 7 graves were identified, of which only the Paraćeva glavica manji je krški greben na koti od
grave from trench 5 is modern. Of the archaeological finds, 303 m n. v., orijentiran u smjeru sjeverozapad-jugoistok,
three fragments of plaster with blue monochrome frescoes smješten južno od Otavica u Petrovu polju. Sjeverno od
and a single fragment of pottery containing the so-called glavice, između Sinjskoga i Petrova polja, smjerom sjeve-
impresso ornament stand out. rozapad-jugoistok, u dužini oko 30 km proteže se planina
Svilaja. Područje površine 14.000 m² ograđeno je kamenim
zidom od pravilnih klesanaca različitih dimenzija, visine
1,20 m, koji je većim dijelom obrastao bršljanom i dračom.
Redni broj: 386 Prije gradnje mauzoleja prilaz Paraćevoj glavici onemogu-
Lokalitet: Ružić – Paraćeva glavica (Mauzolej Meštrović) ćavalo je korito rijeke Čikole, koja se pruža uzduž Petrova
Naselje: Ružić polja, od sjevera prema jugu. Zahvaljujući radovima prili-
Grad/općina: Ružić kom gradnje mauzoleja, reguliran je tok Čikole, saniran je
Pravni status: – njezin sjeverni pritok Otavac na Banovači te je nad rije-
Razdoblje: NV kom sagrađen most. Meštrović je napravio prilazni put do
Vrsta radova: rekognosciranje Glavice preko rijeke Čikole, vezujući se na postojeću cestu
koja prolazi kroz središte Otavica. Uz prilazni put s mostom
U travnju 2017. detaljno je arheološki rekognoscirana zasađen je drvored topola.
Paraćeva glavica i šire okolno područje. Rekognoscirana Za vrijeme gradnje Meštrovićeva mauzoleja, čitava je
je površina oko 80.000 m², što obuhvaća prostor unutar Glavica bila pošumljena borovima i čempresima koji su
701
ridge at the altitude of 303 meters above sea level, located

south of Otavice in Petrovo Polje. Although Paraćeva
glavica is located in the culturally and historically very sig-
nificant landscape of Petrovo Polje, detailed archaeological
reconnaissance did not find material evidence that would
point to an archaeological site.
Redni broj: 387

Lokalitet: Skradin – Utvrda Turina
Naselje: Skradin
Grad/općina: Skradin
Pogled na mauzolej sa sjeverne strane Razdoblje: SV, NV
izgorjeli tijekom miniranja u Domovinskom ratu. Od 1996.
Paraćeva glavica ponovno se kontinuirano pošumljava. Od 11. do 16. kolovoza 2017. sondažno je arheološki
Jugozapadni dio rekognoscirane zone prekriven je boro- istraživan južni bedem srednjovjekovne tvrđave Turina
vom i hrastovom šumom te niskim raslinjem, dok ostali dio u Skradinu (k.č. 64/1, k.o. Skradin). Tvrđava je građena
Paraćeve glavice ima odlike tipičnog vapnenačkog krškog u razdoblju od 1273. do 1312., za vladavine bana Pavla
krajolika, obraslog niskom travom. Šubića, na mjestu prapovijesne gradine. Radove je naru-
Gotovo čitavom površinom predmetne zone obuhvata čio Grad Skradin, kao preduvjet budućih konzervatorsko-
dominira krš. Na sjevernoj padini Glavice nalazi se zemljani -restauratorskih zahvata na bedemu. Tijekom radova istra-
profil, nastao zbog iskopa, u kojem nema vidljivih kulturnih žena je površina od oko 30 m², a najveća dubina iskopa
slojeva, već samo tragova boksita, kao i na ostalim dijelo- iznosila je oko 1,5 m. Pritom se pojavila jednostavna strati-
vima Paraćeve glavice. grafska situacija, koja na malom prostoru donosi relativno
Iako prilikom rekognosciranja nije pronađen ni jedan ulomak precizan povijesni presjek razgradnje bedema i naknadnog
pokretnog arheološkog materijala ni struktura, Paraćeva uklapanja njegovih ostataka u pješačku pristupnu stazu.
glavica nalazi se između važnih arheoloških lokaliteta. Na Voditelj arheoloških istraživanja bio je Vinko Madiraca, dipl.
obližnjoj je Svilaji arheološki važan niz prapovijesnih gra- arheo., dok je zamjenik voditelja bio Tomislav Zojčeski,
dina – Gradina, Polača i dr. Zapadno od Paraćeve glavice dipl. arheo. Stručnu arheološku ekipu činili su i arheo-
nalazi se Kadina glavica, gdje je ubiciran logor rimskih lozi Eva Buča i Andrija Nakić. Radove je nadzirao Marko
pomoćnih postrojbi, udaljen svega 1,5 km zračne linije. Sinobad, dipl. arheo., iz Konzervatorskog odjela u Šibeniku.
Kako je već navedeno, u izvoru u Banovači uzidan je natpis
s prikazom konjanika Verkaja, čija se postrojba nalazila u Nepokretni arheološki nalaz u smislu predmetnog, pro-
logoru u Kadinoj glavici. Sa sjeverne je strane Glavice vje- storno ograničenog iskopa, čine vidljivi ostaci bedema
rojatno prolazila antička cesta Salona – Burnum. Najvažniji orijentiranog u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Bedem
je lokalitet u Petrovu polju, na kojem je arheološkim nala- je uistinu loše očuvan, tj. vidljiva je uglavnom ispuna od
zima potvrđen kontinuitet življenja od prapovijesti do kasne priklesanih ili neklesanih kamenih komada povezanih
antike, Balina glavica (rimski municipij Magnum), udaljen obilatom žućkastom žbukom. Posebno je loše stanje na
svega 6 km zračne linije. vanjskom licu jer je nagao pad terena prema zapadu uvje-
Sama glavica, odnosno greben, nije pogodna za život, tovao osipanje zemljanih slojeva, što je nadalje uzrokovalo
nema obradive plodne zemlje, a većim je dijelom čini živa
stijena, što je i rezultiralo nenaseljavanjem tijekom čitave
prošlosti.
Iako se Paraćeva glavica nalazi u kulturno-povijesno
veoma važnom krajoliku Petrova polja, prilikom detaljnog
arheološkog rekognosciranja nisu pronađeni materijalni
dokazi koji bi upućivali na arheološki lokalitet.
Anita Penović
Summary
In 2017, an archaeological reconnaissance of Paraćeva

Glavica and the surrounding area was carried out. A surface
area of 80,000 m² was reconnoitered, including the area
inside the fence wall of the parcel on which the Meštrović
Mausoleum is located and the surrounding area bordered
by local roads. Paraćeva glavica is a rather small karst Zračna fotografija utvrde Turina (foto: V. Madiraca)
702
živoj stijeni, a djelomično prema sjeverozapadu na temelj-

noj stopi od neobrađenih kamenih komada povezanih
žbukom, debljine do 14 cm.
Rijetki pokretni arheološki nalazi, tj. ponajprije ulomci gla-
ziranih keramičkih posuda, upućuju na to da se urušavanje
bedema dogodilo u 15. st., dok je daljnje urušavanje i zasi-
pavanje uslijedilo u 16. i 17. st.
Literatura
Madiraca 2017 V. Madiraca, Stručno izviješće o sondažnim

arheološkim istraživanjima na tvrđavi Turina u Skradinu,
Zadar, 2017.
Vinko Madiraca
Pogled na vanjsko lice bedema prije radova (foto: V. Madiraca) Summary
In August 2017, an archaeological trench excavation was

conducted on the southern rampart of the medieval Turina
fortification, located above the town of Skradin. The fortress
was built between 1273 and 1312, during the reign of Ban
Pavao Šubić, on the site of a prehistoric hillfort. During the
works, an area of about 30 m² was surveyed. The survey
revealed a simple stratigraphic situation, which in a small
area provides a relatively precise historical cross-section
of the demolition of the ramparts and the later integration
of their remains into the pedestrian access path. Scarce
movable archaeological finds indicate that the rampart’s
collapse occurred in the 15th century, while further col-
lapse and backfilling continued during the 16th and 17th
centuries.
Redni broj: 388

Lokalitet: Šibenik – Obala hrvatske mornarice 1 (k.č.
2623, „ex Revija/Makale”)
Pogled na unutrašnje lice bedema (foto: V. Madiraca) Naselje: Šibenik
Grad/općina: Šibenik
lakšu dostupnost dobro obrađenih klesanaca za uporabu Pravni status: Z-4298
u sekundarnoj građevinskoj namjeni. Maksimalna visina Razdoblje: NV
bedema na vanjskom licu iznosi oko 2,25 m, a dubina dna Vrsta radova: sondažno iskopavanje
prilagođavana je različitim razinama žive stijene, što uvje-
tuje i različitu visinu bedema. Međutim, prema sjeveroza- Krajem veljače i početkom ožujka 2017. nastavljeno je son-
padu bedem je znatno visinski reduciran u duljini od oko dažno arheološko istraživanje na k.č. 2623, k.o. Šibenik,
1,25 m te je na tome mjestu vidljiv do visine od 1,35 m na anagrafske oznake Obala hrvatske mornarice 1 u Šibeniku.
vanjskom licu. Preciznost zahvata upućuje na to da je do Istraživanja su uslijedila nakon razgradnje i uklanjanja
reduciranja došlo namjerno, uz ljudsku intervenciju. Bedem objekta tzv. „ex Revija/Makaleˮ. Stručnu ekipu istraživa-
je očuvan u maksimalnoj širini od 2,05 m, ali su na vanjskoj nja činili su Nebojša Cingeli (voditelj istraživanja) i Anita
strani na priklesanoj živoj stijeni vidljivi tragovi žbukane Penović (zamjenica voditelja), djelatnici tvrtke Neir d.o.o.
podloge vanjskog lica, što upućuje na to da je bedem bio iz Splita.
širi za još oko 20 cm. Te bi dimenzije odgovarale debljini
blokova očuvanog dijela unutarnjeg lica bedema. Terenska dokumentacija, koja je upotrebljavana tijekom
Na unutarnjem licu bedem je vidljiv do maksimalne visine istraživanja, nastavak je dokumentacije iz istraživanja
od 1,82 m. Manja visina na unutarnjem licu u odnosu 2016. godine. Cilj istraživanja bio je pronalazak arheološ-
na vanjsko posljedica je naglog rasta razine žive stijene kog potencijala, odnosno arheoloških objekata i zidanih
prema istoku. Između 31,23 i 30,75 m n. v. djelomično su struktura bastiona sv. Katarine, nakon uklanjanja zgrada
očuvana dva reda dobro obrađenih klesanaca unutarnjeg „ex Revija/Makaleˮ. Tijekom istraživanja otvorena je čitava
lica, debljine oko 20 cm. Oni su očuvani jer su bili prekriveni površina, radi pronalaska tragova struktura bastiona i geo-
slojem urušenja. Donji red klesanaca djelomično stoji na morfološkog izvornog izgleda obale prije nasipanja.
703
Obalni dio lokacije bastiona sv. Katarine vidi se na dijelu

povijesnih prikaza (Coronelli, 1696.) te se tako južno od
bastiona nalazi pravokutan objekt. Thomas Salmon 1757.
prikazao je panoramu grada Šibenika za vrijeme turske
opsade grada. Na panorami su prikazane gradske zidine,
kule i bastioni. Godine 1805. izrađena je karta s gradskim
zidinama, kulama i bastionima Šibenika. Za ovaj pred-
met bitna je pozicija kružne kule sv. Frane, bastiona sv.
Katarine i njegovih zidina prema moru. Posjet cara Franje
I. Šibeniku 1818. iskorišten je za poboljšanje uvjete u
zapuštenoj šibenskoj luci, pri čemu su odobreni troškovi
za gradnju prve uređene obale Porporelle, ispred bastiona
sv. Katarine. Projektom je bilo predviđeno nasipavanje,
građevinski radovi i lučko svjetlo, s ukupnim troškovima od
9890 forinti. Od 1819. do 1821. srušen je dio zidina basti-
ona sv. Katarine, na potezu sjeverozapadno od klaonice Hidraulični mort SJ 14 i vapneni mort mlađeg objekta
građene 1821. do sjeveroistočnog zida, ukupne dužine od
30 m. Materijalom s porušenih zidina nasuto je more te je sjevernog zida zgrade građeni su od nepravilnog kamena
ispred bastiona sagrađena Porporella. Godine 1821. grad povezanog glinovitom zemljom, masnog sastava, crvene
je imao uređenu obalu Porporellu za veći tranzit tereta, a boje.
te je godine izgrađena i klaonica. Godine 1822. izrađena je Ispod sloja betona SJ 1, koji se nalazi na čitavoj površini
karta s gradskim zidinama, kulama i bastionima Šibenika. nalazišta, unutar južnog i središnjeg dijela objekta, na koti
Nova katastarska izmjera izrađena je 1825., a na planu je +1,39 m n. v. i u sjevernom dijelu objekta te u dvorištu
prikazana pozicija gradskih zidina te je generaliziran izgled na koti +1,88 m n. v., nalaze se dvije različite stratigraf-
obalnog dijela. ske slike, što je potvrđeno istraživanjima 2016. godine.
Arheološka sonda 2017. obuhvatila je čitavu površinu Struktura poda SJ 2 sastoji se od kamenih ploča različi-
zgrade, dimenzija 27,5x19 m. Tijekom razgradnje zgrade tih dimenzija, pravokutnih oblika. Nalaze se u južnom i
„ex Revija/Makaleˮ pronađeno je više različitih vrsta morta, djelomično u središnjem dijelu objekta. Kamene su ploče
koji je povezivao kamene strukture zidova objekta. U istoč- debljine 8 cm, na površini su glatke i „napiketane” te naj-
nom dijelu zgrade strukture zidova povezane su cement vjerojatnije potječu s vanjskog popločenja. Popločenje SJ 2
nim mortom. Južno, zapadno pročelje i nosivi sjeverni zid nalazi se na koti +1,30 m n. v. Struktura poda sastoji se
zgrade temeljeni su na strukturi zida povezanog vapne- od opeka (SJ 5) i nalazi se na koti +1,10 m n. v. Pod je
nim mortom, pomiješanim s glinovitom zemljom svijetlo pronađen samo u središnjem dijelu, gdje se nalazi sonda
smeđe boje. Strukture pregradnih zidova i dijelovi nosivog 1. Najvjerojatnije je prije proširenja i nadogradnji pripadao
manjem objektu. Ispod opeka nalazi se naboj SJ 6, sloj
glinovite zemlje s manjim ulomcima kamena. Sloj šute svi-
jetlo sive boje, SJ 7, nalazi se u središnjem dijelu nalazišta
i najvjerojatnije je na tom dijelu gašeno vapno.
U sjeveroistočnom dijelu sonde, na prirodnoj hridi ispod
sjevernog nosivog zida zgrade „ex Revija/Makaleˮ, pro-
nađeni su tragovi hidrauličnog morta crvene boje. Mort je
pronađen s prekidima, u dužini od 6 m i širini od 45 cm, na
koti +1,32 m n. v. Smjer pružanja tragova morta je sjevero
zapad-jugoistok. Sa sjeverne strane mort je presječen
ukopom recentnog betonskog kanala, dok je s južne strane
najvjerojatnije očuvano vanjsko lice nekadašnjeg zida. S
južne strane, na hridi se nalaze tragovi bijelog vapnenog
morta mlađih objekata. Crveni hidraulični mort po sastavu
je najvjerojatnije barokni, te je moguće da je dio bastiona
sv. Katarine.
U središnjem dijelu nalazišta pronađeni su tragovi obrade
hridi. Nastali su najvjerojatnije tijekom gradnje prvog
objekta bikarije ispred bastiona sv. Katarine, početkom
19. st. Objekt je bio pravokutnog oblika u tlocrtu, dimenzija
20x8 m. Sjeverna i zapadna strana objekta ukopane su u
hrid, odnosno unutrašnja površina objekta spuštena je u
odnosu na vanjsku. Zidovi objekta temeljeni su na hridi i
povezani su glinovitom zemljom oker boje. Unutrašnje lice
hridi ožbukano je vapnenim mortom bijele boje. Hrid je na
3D model s pozicijom arheoloških sondi, objektom „bikarije” i obal- više mjesta zaravnata i spuštena na kotu +0,85 m n. v. U
nom linijom južnom dijelu objekta, na mjestu gdje se nalazila južna
704
struktura zida objekta, pronađeni su drveni kolci – piloni Izrađena je fotografska, geodetska i nacrtna dokumentacija
dužine 45 cm, promjera 15 – 20 cm. Na drvenim pilonima svih pronađenih struktura. Zaštitna arheološka istraživanja
temeljen je dio južne strukture zida objekta, na mjestu gdje unutar palače Galbiani – Šižgorić rezultirala su novim spoz
se nalazi velika škrapa. najama o razvoju prostora koji zauzima sama palača.
Sonda 1 donijela je spoznaje o izgledu i stanju južnog i
Literatura zapadnog zida palače. Zapadni zid temeljen je na matičnoj
stijeni, dok je temelj južnog zida dosta plići te se nalazi na
Ajduković 2016 P. Ajduković, Izvješće istražnih konzerva- sloju crvenkaste glinaste zemlje. Unutar sonde pronađen
torsko-restauratorskih radova na katastarskoj čestici 2623 je ostatak originalnog kamenog popločenja jugozapadne
u Šibeniku, službena dokumentacija Elaboro d.o.o., Split, prostorije palače. Unutar naboja za popločenje pronađen
2016. je pokretan arheološki materijal, koji se može datirati u
Cingeli 2016 N. Cingeli, Izvješće arheološka istraživanja 16. i 17. st. To je ujedno i najdublja sonda jer u tom dijelu
na katastarskoj čestici 2623 u Šibeniku, službena doku- matična stijena naglo pada od sjevera prema jugu.
mentacija, Elaboro d.o.o., Split, 2016. U sondi 2 pronađen je betonski kanal s kamenim poklopni-
Cingeli 2017 N. Cingeli, Šibenik – Obala hrvatske mor- cama te je definirana starija hodna kota, odnosno vapnena
narice 1 (k.č. 2623, k.o. Šibenik), HAG, 13/2016, Zagreb, podnica koja se nalazi odmah ispod današnjeg sloja
2017. betona, a iznad matične stijene. U južnom dijelu sonde
Popovć 2015 Z. Popović, Historijat ostatka objekta na rivi, pronađen je sačuvan segment manjeg betonskog kanala.
revizija III, Šibenik, 2015. Sonda 8 smještena je sjeverno od sonde 2. Unutar nje pro-
nađen je nastavak betonskog kanala s kamenim poklopni-
Nebojša Cingeli cama. Unutar zapune kanala u objema sondama pronađen
je pokretan arheološki materijal iz 20. st. U ostatku sonde
Summary dokumentirana je zaravnata matična stijena.
Sonda 7 pozicionirana je sjeverno od sonde 1. U zapad-
In 2017, archeological trench excavation continued at the nom dijelu sonde dokumentirana je zaravnata matična
site of Obala hrvatske mornarice 1 in Šibenik. The excava- stijena. Pronađene strukture izrađene su od betona te su
tion was conducted after the tearing down and removal of najvjerojatnije nastale nakon Drugog svjetskog rata (stube
the so-called “ex Revija/Makaleˮ building. The stone paving i dvije prostorije unutar kojih je pronađena peć za cen-
slabs (stratification unit 2) were completely uncovered and tralno grijanje). Ipak, unutar te sonde pronađen je najstariji
torn down. Traces of a red hydraulic mortar (stratification nalaz prikupljen tijekom ovogodišnjih istraživanja. Riječ je
unit 14) were found. According to its composition, the mortar o bagattinu s početka 16. st., koji je pronađen u crvenici
is most likely Baroque, and possibly part of the bastion of iznad matične stijene u zapadnom dijelu sonde (PN 9,
St. Catherine. A rectangular-shaped building of a slaugh- Sonda 7, SJ 72; Venecija, anonimno kovanje).
terhouse (locally called bikarija) cut into the rock in front Sonda 4 smještena je istočno od volte i zapadno od sonde
of the bastion of St. Catherine was also discovered. The 3. Ispod današnjeg betona dokumentirana je samo matična
building was most likely built in 1821, but its position and stijena.
size correspond to the rectangular building from 1696 (vis- Sonda 5 smještena je južno i zapadno od sonde 4. Zapadni
ible in Coronelli’s depiction of the bastion of St. Catherine). dio koji se nalazi između ulaznih vrata i volte tvori jednu
No structures or remains of the waterfront, the existence of cjelinu, unutar koje su dokumentirana dva povijesna poda,
which was assumed on the basis of a cadastral map from odnosno popločenja, kameni prag ispod volte, kao i vrata
1825, were found during the excavations. koja povezuju dvije palače.
Sonde 3 i 6 smještene su u istočnom dijelu palače. Zapadni
dio, koji se nalazi između ulaznih vrata i volte, tvori jednu
Redni broj: 389

Lokalitet: Šibenik – palača Galbiani – Šižgorić
Naselje: Šibenik
Razdoblje: SV, NV
Od 20. veljače do 31. ožujka 2017. zaštitno je arhe-

ološki istraživana unutrašnjost palače Galbiani –
Šižgorić u Šibeniku. Voditelj istraživanja bio je Ivica
Pleština, dipl. arheo., iz tvrtke Temenos d.o.o.
Istraženo je osam arheoloških sondi, ukupne površine 172 m2.

Površinski sloj betona uklanjan je strojno. Svi arheološki
slojevi i strukture istražene su ručno, uz praćenje stratigraf-
skih odnosa. Ukupno su izdvojene 74 stratigrafske jedinice. Istražene strukture
705
zaključiti da je u sjevernom dijelu postojala komunikacija

od istoka prema zapadu. Po sredini prostorije komunikacija
je skretala u smjeru juga preko stube SJ 23. Zanimljivo je
da su na istočnom i južnom zidu prostorije zazidana vrata
na liniji navedenih komunikacija. Teško je definirati jesu li
te dvije komunikacije postojale prije gradnje palače ili u nje-
zinoj prvoj fazi, nakon koje su vrata zatvorena. Zapadno
od stube pronađeni su ostaci dvaju zidova, SJ 35 i 41, te
ostatak podnice SJ 36 u unutrašnjem kutu zidova. Istočno
od stube također su pronađeni ostaci dvaju zidova, SJ 49
i 56, unutar kojih je pronađeno vatrište SJ 58. Moguće je
da kutovi pronađenih zidova čine dvije prostorije, jednu s
istočne strane stube SJ 23 te drugu sa zapadne strane.
Unutar sondi 3 i 6 pronađen je pokretan arheološki materi-
jal, koji se može datirati od 16. do 19. st.
Sonda 6 nakon istraživanja
Ivica Pleština
Summary
In February and March 2017, an archaeological survey was

conducted inside the Galbiani-Šižgorić Palace in Šibenik. A
total of 8 archeological trenches were excavated with the
total area of 172 m2. A total of 74 stratification units were
identified. Rescue archaeological excavations inside the
palace provided new insights into the development of the
space occupied by the palace itself.
Redni broj: 390

Lokalitet: Šibenik – Poljana
Naselje: Šibenik
Razdoblje: NV
U veljači 2017. arheološki je istražen prostor gradskog par-

kirališta na lokaciji Poljana u centru grada Šibenika, zbog
planirane gradnje podzemne gradske garaže. Istraživanja
je obavila tvrtka Kaducej d.o.o. iz Splita, a naručitelj radova
bio je Gradski parking d.o.o. iz Šibenika.
Fokus istraživanja bio je na trima pozicijama, koje je na

temelju povijesnih izvora odredio nadležni Konzervatorski
odjel u Šibeniku. Naime, cilj je bio pronaći ostatke arheo-
loških tvorevina, odnosno zidnih struktura, čije se postojanje
spominje u povijesnim izvorima. Zbog toga je Sonda 1 smje-
Pokretni arheološki materijal štena neposredno pred ulaz u staru gradsku jezgru, s ciljem
pronalaska gradskih kopnenih vrata, kao i Sonda 3 uz južni
cjelinu unutar koje su dokumentirana dva povijesna poda, rub parkirališnog prostora, kako bi se otkrio ostatak bedema
odnosno popločenja, kameni prag ispod volte, kao i vrata iz 17. st., koji se nastavlja i veže na otprije otkriven sjeverni
koja povezuju dvije palače. bedem sjeverno od gradske knjižnice. Na središnjem dijelu
S obzirom na koncentraciju nepokretnih nalaza i njihov parkirališta određena je Sonda 2, čiji bi rezultati istraživanja
karakter, treba posebno razmatrati sonde u južnom dijelu otklonili svaku sumnju u postojanje arheoloških ostataka na
palače (S1, S2, S7 i S8) i one u sjevernom dijelu (S3, S4, S5 tom prostoru, a za koje ne postoje povijesne pretpostavke.
i S6). U prostoru istočno od volte dokumentirana je sasvim Nakon dolaska Šibenika pod vlast Venecije početkom
drugačija situacija. Zid SJ 41, stuba u živoj stijeni SJ 23 i 15. st., pojavljuje se potreba za utvrđivanjem s kopnene
zid SJ 49 tvore liniju koja dijeli prostor na sjeverni i južni strane zbog prijetnji Osmanlija. Uz stariji fortifikacijski
dio. S obzirom na karakter pronađenih struktura, može se sustav iz 15. st., tijekom Kandijskog rata sredinom 17. st.
706
gradi se i nadopunjuje obrambeni sustav, kada se istočni

gradski bedem jača gradnjom bastiona Bernardi na sje-
veroistočnom dijelu i Sv. Katarina na jugoistočnom dijelu
grada te se obnavljaju i jačaju Kopnena vrata (Porta
terraferma), čija je tlocrtna shema i pozicija poznata iz gra-
fika iz 17. i 18. st., kao i iz teksta natpisa koji je bio postav-
ljen nakon obnove početkom Kandijskog rata. Prilikom
prijašnjih arheoloških istraživanja (1991., 1997., 2004. i
2005.) utvrđeno je područje rasprostiranja fortifikacijske
arhitekture grada Šibenika od 14. pa do sredine 17. st.,
čije su konture poznate prema povijesnim izvorima i gra-
fikama iz 17. i 18. st. Nakon što je 2004. i 2005. Muzej
grada Šibenika istražio lokalitet, kada je otkriven sjeverni
zid bastiona Bernardi, ovogodišnja istraživanja i otkrivanje
sjeveroistočnog zida bastiona Bernardi, koji se veže na
Pozicije istraživanja arheoloških sondi, pogled iz zraka (foto: B. spomenuti sjeverni zid, dodatno su upotpunila sliku fortifi-
Rožanković) kacijske arhitekture grada Šibenika, što je ujedno bio jedan
od ciljeva samog istraživanja.
Sonda 1 pozicionirana je pred ulazom u staru gradsku
jezgru, neposredno uz bastion sv. Mihovila iz 17. st., na
koji je danas ukomponirana gradska knjižnica. Istražena
površina sonde iznosi cca 70 m2, relativno kvadratnog
tlocrtnog oblika. Dubina iskopa slojeva nasipa iznosi 1 m,
gdje se na geološkoj podlozi prirodne stijene u jugozapad-
nom uglu sonde nalazi zidna struktura složena od manjih
kamenih blokova, neujednačenih veličina, dužine cca 2 m
i širine cca 40 cm, a orijentacije sjeverozapad-jugoistok.
Budući da pronađena zidna struktura svojim dimenzijama,
orijentacijom i konstrukcijom odskače od pretpostavljenih
karakteristika gradskih vrata kao masivne arhitektonske
strukture, pronađeni zid vjerojatno je dio pretprostora grad-
skih vrata. U cilju definiranja i točnije interpretacije, nužno
bi bilo istražiti veću površinu koja obuhvaća prostor ulaza u
staru gradsku jezgru, odnosno širi prostor između bedema
sv. Mihovila i zgrade kazališta.
Sonda 2 pozicionirana je u središtu prostora gradskog
Otkriveni istočni bedem bastiona Bernardi (foto: B. Rožanković) parkirališta, površine 60 m², a s ciljem preventivnog istra-
živanja, tijekom kojeg nisu pronađene arheološke tvore-
vine. Prostor sonde bio je prekriven slojem nasipa zemlje
s kamenjem do relativne dubine od 1,4 m. U sloju je spo-
radično bio prisutan novovjekovni keramički materijal, koji
ga ipak ne determinira kao kulturni, a na geološkoj podlozi
prirodne stijene nisu pronađeni ostaci zidnih konstrukcija
koji bi eventualno sugerirali arheološki značaj središnjeg
prostora gradskog parkirališta.
Sonda 3 definirana je uz jugozapadni rub parkirališta, nepo-
sredno uz sjeverni rub gradskog perivoja, s ciljem pronala-
ska sjeveroistočnog bedema bastiona Bernardi. Zauzima
prostor od cca 120 m², odnosno dug je 40 m i širok 3 m.
Uklonjen je debeo sloj nasipa zemlje s velikim kamenjem,
debljine cca 1,2 m, te tanji sloj koji se pojavljuje pri dnu
sonde, a koji je vjerojatno služio kao nivelacija razvedene
geološke podloge. Geološka podloga, odnosno prirodna
stijena, u sondi 3 pojavljuje se na relativnoj dubini od 2 m
na sjeverozapadnoj strani, u blagom je padu prema sre-
dini sonde do dubine od 3 m te se prema jugoistoku strmo
uzdizala do relativne dubine od cca 0,8 m. Očekivano, naj-
istaknutiji rezultat istraživanja sonde 3, a na temelju povi-
jesnih izvora, jest sjeveroistočni bedem Bernardi iz 17. st.
Položaj otkrivenog sjeveroistočnog bedema u odnosu na sjeverni i njegov ugaoni dio, s kojim se veže na otprije otkriven
bedem bastiona Bernardi (foto: B. Rožanković) sjeverni bedem uz gradsku knjižnicu. Bedem je otkriven u
707
dužini od 20 m i orijentiran je u smjeru sjeverozapad-jugo- Redni broj: 391

istok, dok jugoistočni kut bedema ulazi u prostor perivoja. Lokalitet: Šibenik – Stara peškarija
Budući da konstrukcija bedema prati konfiguraciju podloge Naselje: Šibenik
prirodne stijene, tako je sjeverozapadni ugao bedema Grad/općina: Šibenik
visok cca 1,7 m, na najnižoj točki geološke podloge visina Pravni status: Z-4298
bedema iznosi 2,6 m, dok se prema jugoistoku visina sma- Razdoblje: P, SV, NV
njuje na 0,8 m. Istražena širina bedema iznosi od 80 cm na Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
sjeverozapadnoj strani do 40 cm na jugoistočnoj. Bedem
je sazidan od velikih kamenih blokova, koji su na ugaonom Od 13. ožujka do 11. travnja 2017. trajala su zaštitna
dijelu obrađenog lica, s pokosom prema vanjskoj strani. arheološka istraživanja na prostoru Stare peškarije u
Nadalje, u neposrednoj blizini bedema, s njegove zapadne Šibeniku, na k.č. 5224, k.o. Šibenik. Lokalitet je istražila
strane, a na vrhu prirodne stijene, otkrivena je manja arheološka zadruga ARHEO KO – OP, a voditelj istraživa-
zidana struktura, odnosno zidani rubnici vjerojatno kana- nja bio je Tomislav Zojčeski, dipl. arheo., zamjenica mu je
lića, čije je dno nabijeno manjim kamenjem, a usmjereno bila Eva Buća, dipl. arheo., a stručnu ekipu činili su arhe-
je prema otkrivenoj kamenici, masivne strukture i relativno olozi Vinko Madiraca, Andrija Nakić, Bojan Lazinica i Luka
kvadratnog oblika. Budući da su otkrivene strukture smje- Eraković. Radove je nadzirao dr. sc. Marko Sinobad iz
štene uz sam rub iskopa sonde, nije moguće dati točniju Konzervatorskog odjela u Šibeniku. Financijska sredstva
interpretaciju, kao ni kontekst njihova funkcioniranja. za istraživanje osigurao je naručitelj – Stanovi Jadran d.d.
Od pokretnih arheoloških nalaza prikupljena je znatna koli-
čina građevnog otpada u obliku ulomaka opeka i kamena Arheološka istraživanja na području poznatom kao Stara
lomljenca, nešto manje ulomaka keramičkog posuđa, peškarija prva su istraživanja u tom dijelu grada Šibenika,
željeznih klinova i brončanih novčića. stoga ne čudi što su pružila brojne podatke o funkcioniranju
Arheološka istraživanja na prostoru gradskog parkirališta samostana tijekom gotovo 600 godina njegove egzistencije
Poljana dala su očekivane rezultate, ali su također zaintri- na tome mjestu, ali i druge informacije o prošlosti tog dijela
girala daljnja istraživanja. Istraženi prostor na ulazu u staru grada. Pozicija samostana sv. Dominika bila je i otprije
gradsku jezgru (Sonda 1) upućuje na postojanje pomoćnog poznata iz literature i fotografija, no iznenadio je pronala-
objekta, koji se veže uz prostor gradskih vrata. Je li riječ o zak ostataka prapovijesne terase, koja se nalazila uz more
ostacima revelina trokutaste forme koji je vidljiv na grafi- ispod tvrđave sv. Mihovila. Zbog okolnosti istraživanja, bilo
kama iz 18. st. ili o nekoj drugoj arhitektonskoj formi koja je moguće istražiti samo jednu sondu na toj terasi, koja je
se veže za prostor Kopnenih vrata, ove godine nije moglo pružila brojne nalaze, uglavnom ulomke grubih keramičkih
biti utvrđeno zbog nedovoljno velike površine istraživanja. posuda lokalne ručne izrade, s primjesama veće količine
Otkriveni sjeveroistočni bedem bastiona Bernardi (Sonda kalcita, a koji se prema svojim karakteristikama mogu dati-
3), nadovezujući se na već otkriven sjeverni bedem, rati između 1200. i 800. g. pr. Kr. Pronalaskom prapovije-
dodatno upotpunjuje sliku fortifikacijskog sustava grada sne terase barem je malo rasvijetljena slika Šibenika na
Šibenika, a svojim dimenzijama dominira prostorom. kraju brončanog i početkom željeznog doba, a važnost je
tog nalaza u tome što je to i najstariji trag naseljavanja na
Dženi Los
Summary
In February 2017, rescue archaeological excavations were

carried out due to the planned construction of an under-
ground city garage in the area of the city parking lot at the
Poljana site in the center of Šibenik.
The excavations were focused on three positions that were
determined based on historical sources. The goal was to
find the remains of archaeological features, i.e. wall struc-
tures, whose existence is mentioned in historical sources.
Trench 1 was positioned directly in front of the entrance
to the old city center with the aim of finding the city’s Land
Gate. The remains of a smaller wall structure were found,
which probably belongs to a smaller outbuilding connected
to the area of the Land Gate. For a more accurate inter-
pretation, it is necessary to survey a larger area extending
from the area of the entrance to the old city center to the
theater building. In the southeastern part of the Poljana city
parking lot, the northeastern rampart of the Bernardi bas-
tion was discovered. Its dimensions and spatial orientation
connected it to the previously discovered northern rampart
next to the city library, completing the picture of the fortifica- Lokacija arheoloških istraživanja na rivi u Šibeniku, na prostoru
tion system of the city of Šibenik. nekadašnje peškarije
708
Tlocrt pronađenih arheoloških struktura i ostataka Velika cisterna (cisterna magna) nakon istraživanja
području cijeloga grada Šibenika, pronađen unutar svog novu terasu samostanskog vrta. Sudeći prema povijesnim
originalnog konteksta, tj. bez naknadnih intervencija. izvorima, čini se da samostanska zgrada nije doživjela pre-
Što se tiče samostana sv. Dominika, utvrđena je arheo- inake u toj fazi, a arheološka su istraživanja to i potvrdila.
loška slika o funkcioniranju dvorišta (klaustre) samostana, Prilikom gradnje cisterne uništen je stariji samostanski vrt
kao i grobišnog prostora te samostanskog vrta i faze nji- te prestaje uporaba mlinova za maslinovo ulje. Stara pod-
hova razvoja, no potpuno nedostaju informacije o samo- nica (SJ 49) u samostanskom dvorištu/groblju također pre-
stanskoj zgradi, koja nažalost nije istraživana. U svakom staje biti u uporabi, a grade se zidovi SJ 6, 109 i 172, koji
slučaju, prilikom istraživanja prikupljeni su brojni ostaci iz formiraju novi grobišni prostor u koji se tada ukapaju gro-
svih perioda života samostana te je stvoren bolji uvid u evo- bovi 5, 6, 7 i 9. Period života samostana koji obuhvaća raz-
luciju samostanskog prostora u srednjem i novom vijeku. doblje između prve i druge eksplozije barutane na tvrđavi
Arheološki ostaci iz 14./15. st. dosta su oskudni i često sv. Mihovila karakteriziran je ponovnim preuređenjem dvo-
djelomično očuvani, zbog čestih preuređenja u samostan- rišta samostana (sek. III), kada se gradi nov pregradni zid
skom prostoru tijekom idućih faza. Tijekom tog vremena SJ 39 te postavljaju velike grobnice SJ 107 i 124, a zatim
Šibenik proživljava građanski rat (1409. – 1412.), kada su i popločenje SJ 67. U istom periodu obnavljaju se i zidovi
crkva i samostan pretrpjeli velika oštećenja. Arheološke samostanske zgrade, zbog rušenja nakon eksplozije baru-
ostatke koji se mogu datirati u navedeno razdoblje čine tane, te su tada vjerojatno građeni zidovi SJ 5 i 135, odno-
popločenje SJ 49 u dvorištu samostana, s grobovima 4, sno pročelni i začelni zid samostana. Novi raspored prosto-
8 i 10, te temelj starijeg zida SJ 52, koji je vjerojatno bio rija jasno je vidljiv u rasprostranjenosti podnice SJ 67, koja
rubni zid dvorišta i groblja. Na području samostanskog vrta je smještena između zidova SJ 6 i 39, dok je zid SJ 109
(SJ 173) pronađeni su ostaci mlinova (SJ 96 i 106) i gos- upotrebljavan kao hodna površina i uklopljen u poploče-
podarskih objekata za proizvodnju maslinova ulja (SJ 80). nje. Prostor popločenja SJ 67 vjerojatno je funkcionirao
Kako je već spomenuto, gospodarski objekti postavljaju kao otvoren prostor, s izdvojenim prostorijama prema jugu
se u dio vrta iza groblja sigurno prije 1450., a nađene i sa samostanskom zgradom na sjeveru. Nakon postav-
strukture pripadale su upravo tim zdanjima. U izvorima se ljanja popločenja SJ 67, bivši prostor groblja više nikada
također spominje da je na istome mjestu prije bio vrt, pa je nije u uporabi, nego su se ukapanja, čini se, obavljala u
jasno da su strukture s mlinovima očito preslojile još stariju prostorijama bližima crkvi, što dokazuje smještaj najmlađih
fazu prvotnog vrta samostana. U 16. st. dolazi do velikih grobova 1, 2 i 3.
pregradnji zbog gradnje nove crkve oko 1500., a promjene U 19. i 20. st. događaju su brojne promjene, koje su utje-
se događaju i na prostoru samostana, ponajprije zbog cale na život u Šibeniku, ali i samostan sv. Dominika. Kako
gradnje velike cisterne. Njezina gradnja započinje 1485., je navedeno u povijesno-arhivskom pregledu, već 1783.
a Krsto Stošić spominje ju kao veliku gradsku cisternu mletačka vlada pokušala je zatvoriti samostan, no to se
(cisterna magna) s četirima bunarima te je bila tadašnji dogodilo tek nakon pada Mletačke Republike 1805. i počet-
glavni gradski izvor vode. Nakon gradnje cisterne dolazi kom francuske okupacije, a tada su redovnicima oduzeti
do potpune promjene u izgledu samostanskog dvorišta i i svi posjedi u gradu. Poslije, u vrijeme Austro-Ugarske
vrta te je zatrpan vrt iz prethodne faze (SJ 173), vjerojatno Monarhije i Napoleonove vladavine, samostan je služio
zajedno s cisternama, a zidovi SJ 79 i 80 grade se kako kao vojna bolnica. Tek nakon 1814. u samostan ponovno
bi pridržavali novonastalu višu razinu tla u predjelu vrta, a dolaze dominikanci. Uglavnom se radi o različitim kanali-
u istoj fazi nastaje zid SJ 34, koji je na sjeveru pridržavao zacijskim ili odvodnim kanalima ili slojevima prekopavanja
709
tijekom različitih rušenja i gradnji tijekom posljednjeg sto-

ljeća života samostana.
Literatura
Forenbaher, Vranjican 1985 S. Forenbaher, P. Vranjican,

Vaganačka pećina, OA, 10, Zagreb, 1985: 1 – 21.
Galvani 1884 F. A. Galvani, Il re d’armi di Sebenico,
Venezia, 1884.
Goja 2011 B. Goja, Novi podaci o djelovanju Gierolima
Mondelle i Giacoma Cavalotta u Šibeniku, Radovi Instituta
povijesti umjetnosti, 35/2011, Zagreb, 2011: 115 – 124.
Gusar 2010 K. Gusar, Kasnosrednjovjekovna i novovje- Karta s označenim pozicijama pregledanima tijekom rekognosci-
kovna glazirana keramika na širem zadarskom području, ranja 2017.: 1. uvala Grebaštica; 2. plič Lumbarda; 3. pličina Ljuta
doktorska disertacija, Zadar, 2010.
Krasić 1997 S. Krasić, Dominikanci, Povijest Reda u hrvat- Srzić. Financijska sredstva za rekognosciranje osiguralo je
skim krajevima, Zagreb, 1997. Ministarstvo kulture.
Stošić 1931 Don K. Stošić, Samostan i crkva svetog
Dominika, rukopis, Muzej grada Šibenika, 1931. Rekognosciranje je započelo u podmorju uvale Grebaštica,
gdje je u blizini „Turskog zidaˮ, na dubini od 7 m ubiciran
Tomislav Zojčeski kasnoantički brodolom. Riječ je o većoj koncentraciji sitnih
ulomaka sjevernoafričkih cilindričnih amfora tipa Keay 59,
Summary prepoznatljivih po vertikalno izvučenom obodu. Te amfore
pripadaju proizvodnji rimske provincije Byzacene na
In 2017, rescue archaeological excavations were carried području današnjeg Tunisa, krajem 4. i u 5. st., a služile su
out in the area of the Old Fish Market in Šibenik. The exca- za prijevoz maslinova ulja. Nalazište je teško devastirano,
vations have provided a lot of new information about the stoga je zabilježena njegova pozicija i izrađena osnovna
past of the monastery of St. Dominic, but also about the dokumentacija.
city of Šibenik. The find of the remains of a former prehis- Na pličini pod nazivom Plič, Lumbarda, na području
toric terrace dating to the very beginning of the Iron Age, Samogradskih vrata, godine 2016. utvrđeno je postojanje
with material from 1200 to around 800 BC, is extremely dvaju brodoloma, jedan iz antike i drugi iz kasnog srednjeg
important, especially since this is the first find of remains vijeka. Godine 2017. područje istraživanja podijeljeno je u
from prehistoric times in the area of the city of Šibenik that tri zasebna sektora, na osnovi vrste i datacije nalaza.
was not destroyed by later constructions. The monastery Sektor 1 nalazi se na dubini između 3 i 7 m, gdje su identifi-
of St. Dominic provided numerous archaeological finds cirane četiri željezne komore za barut kod stražnjeg punje-
that testify to the functioning of the courtyard (cloister) of nja topa, sa sačuvanim drvenim čepovima – tampionima,
the monastery, the burial area, and the monastery garden. za sprečavanje ulaska vlage u komoru. U blizini, na dubini
There were three main development phases, starting od 11,6 m leži željezna cijev topa tipa bombarda ili bombar-
from the monastery’s foundation in the 14th century until dele, duljine 160 cm i kalibra 8 cm. Riječ je o naoružanju
its demolition in the 20th century. Unfortunately, there is a s punjenjem sa stražnje strane, iz kojega su se ispaljivale
complete lack of information about the monastery building, isključivo kamene kugle, a izrađivalo se u 15. i upotre-
which has not been archaeologically investigated. bljavalo do sredine 16. st. Svaki je top rađen od kovanog
željeza u dva dijela: cijevi (tal. tromba) sastavljene od niza
metalnih traka objedinjenih prstenima i komore za barut
(tal. cannone), zajedno objedinjenih i fiksiranih na drvenom
Redni broj: 392 postolju (Ridella 2008: 13 – 15).
Lokalitet: Šibensko-kninska županija, podmorje (uvala U sektoru 2, u dubokom sloju pijeska, na dubini od 30 m
Grebaštica, plič Lumbarda, pličina kod rta Ljuta) otkriveni su ostaci drvene brodske konstrukcije, stoga je
Naselje: Grebaštica, Žirje na tome mjestu bilo planirano postavljanje probne sonde.
Grad/općina: Šibenik Nepovoljne vremenske prilike nisu dopuštale sigurno sidre-
Pravni status: – nje broda i realizaciju podvodnog iskopa, stoga je pregle-
Razdoblje: A, SV, NV dan površinski sloj, iz kojeg je prikupljeno više uzoraka
Vrsta radova: podvodno rekognosciranje za dobivanje dodatnih informacija o brodolomu, dijelovi
limene oplate s rupama od čavlića, dio cilindrične posude
Od 6. do 14. lipnja 2017. djelatnici Odjela za podvodnu od bakrenog lima i grumen sirovine tamne boje, izdvojen
arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda pregledali iz veće skupine, što upućuje na teret broda. Na dnu su
su podmorje uvale Grebaštica, plič Lumbardu i pličine zapažene manje nakupine grumenja sirovine nepravilnog
kod rta Ljuta na sjeverozapadnoj strani Žirja. U realizaciji oblika, tamne boje i male težine s obzirom na volumen, koji
programa sudjelovali su Vesna Zmaić Kralj (voditeljica) i su na mjestu loma bili tvrdog, spužvolikog sastava i antracit
Igor Mihajlović, djelatnici HRZ-a te vanjski suradnici Jerko boje, što upućuje na to da je riječ o kamenom ili bitumen-
Macura, Anton Divić, Zoran Delibašić, Marin Cvitan i Damir skom ugljenu. U površinskom sloju pijeska pronađeni su
710
i keramički predmeti, koji su služili kao inventar brodske 8 cm (KP 1) sa svake strane. Navedeni elementi pripadaju
kuhinje ili su pripadali posadi: dva glazirana keramička drenažnom sustavu antičkog broda (suction bilge pump),
spremnika za alkoholna pića cilindričnog oblika s malim usisnoj kaljužnoj pumpi za uklanjanje vode nakupljene u
grlom, prstenastim obodom i jednom okruglom ručicom trupu. Pumpa je bila sastavljena od vertikalne cilindrične
na ramenu te jedan keramički sviječnjak izrađen na kolu osovine visine 125 cm i promjera 15 – 16 cm (KP 1), s
i sastavljen od postolja u obliku tanjurića, stalka i recipi- membranom montiranom u kućište, na koju je bila pričvr-
jenta za svijeću s ručkom. Keramički svijećnjaci na stalku s šćena usisna cijev (KP 2), kojom se crpila voda iz trupa, a
bazom u obliku tanjurića počinju se javljati od 15. st., stoga na gornjem dijelu cilindra nalazila se izlazna cijev koja je
se primjerak s nalazišta uklapa u kontekst brodoloma iz ispuštala vodu. Olovna usisna cijev protezala se širinom
15./16. st. Na području pličine uočeno je najmanje sedam trupa i bila zakrivljena prema njegovu obliku te obložena
velikih željeznih sidara, koja se mogu datirati u srednji ili suknom i drvom kako se prilikom plovidbe ne bi oštetila
novi vijek. Do sada se označena sidra nalaze na potezu ili udarala u trup broda. U blizini su pronađeni i dijelovi
između sektora 2 i 3, od kojih su S1 i S3 u okomitom polo- drvene konstrukcije broda i tankog bakrenog lima s osta-
žaju uz sam rub zapadnog zida pličine, a S2 i S4 položeni cima rupa od čavlića, koji su na duljim putovanjima služili
su u pijesku iznad sektora 3. Sva su izrađena tehnikom kao zaštita drvene oplate od razornog djelovanja morskih
kovanja s lučno zakrivljenim krakovima i krunom te lopa- crva (Teredo navalis).
ticama zašiljenima u formi pravilnih trokuta te alkom za Rekognosciranje se nastavilo na sjeverozapadnoj strani
privez na vrhu osnove, a neka od njih imala su očuvanu otoka Žirja, na pličini u blizina rta Ljuta, gdje je tijekom
željeznu prečku u gornjem dijelu, postavljenu okomito na kampanje 2015. ubiciran antički brodolom s teretom
krakove. krovne građe. Pličina započinje na cca 2-3 m ispod razine
Slijedeći vertikalni greben u smjeru sjevera, dolazi se do mora i prema zapadu se spušta do dubine od 30 m, gdje
Sektora 3, s ostacima antičkog brodoloma. Iz površin- započinje vertikalan zid, dok se prema sjeveru stjenovita
skog sloja prikupljeno je nekoliko grla i drugih ulomaka padina spušta do 27 m dubine, gdje započinje pješčana
amfora, od kojih su izdvojena najmanje četiri različita tipa zaravan. Budući da se teret broda u većim ili manjim mje-
iz različitih razdoblja. Najviše ulomaka pripada amforama stimičnim koncentracijama rasuo na širokom području pli-
tipa Lamboglia 2 iz starije faze, sudeći prema otvoru koji čine, nalazište je podijeljeno na tri sektora. Sektor 1 čini
je naglašen i donjim dijelom zakošen prema van, što je manja koncentracija krovne građe, koja se po stjenovitom
karakteristično za 2. i 1. st. pr. Kr. Ako se uzmu u obzir usjeku spušta od 9 do 20 m dubine u smjeru sjeveroza-
svi tipovi amfora iz različitih razdoblja pronađeni na pličini, pada. Prilikom ovogodišnje kampanje, na tom je mjestu
koja nije mogla služiti kao sidrište gdje bi se odbacivao pronađena jedna gotovo cijela tegula četvrtastog oblika,
nepotreban ili oštećen materijal, na tom se mjestu nalaze dimenzija 57x40 cm, debljine 3 cm, s bočnom istakom
najmanje dva teško devastirana antička brodoloma. visine i širine 3 cm, sa žigom koji sadrži natpis PANSIANA.
Ostaci jednog broda leže na pješčanoj zaravni Sektora Riječ je o jednom od najčešćih žigova na području istoč-
3, koja se spušta do sljedećeg pješčanog platoa na 55 m nog Jadrana, podrijetlom iz keramičkih radionica južno od
i potom strmo pada u dubinu. Na dubini od 35,7 m leži ušća rijeke Po, sa širokom distribucijom od Picena, preko
olovna cijev duljine 350 cm, kružnog presjeka, promjera Emilije, Aquileje i Istre, do Liburnije i Dalmacije. Proizvodi
8 cm, orijentirana u smjeru sjever-jug i polukružno zakriv- sa žigom te radionice mogu se točno datirati, jer nakon
ljena na jednom kraju (KP 2). Na ravnom kraju cijevi u Augusta svaki vladar uz pridjev Pansiana, u žig stavlja i
duljini od 40 cm djelomično je sačuvan namotaj tkanine, svoje ime. Od drugog desetljeća 1. st. pr. n.e. do 14. g.
dodatno obložen polukružno zakrivljenom drvenom opla- natpis Pansiana javlja se bez drugih atributa, stoga se
tom. Nekoliko metara istočno, na dubini od 34 m pronađen može pretpostaviti da je riječ o brodolomu iz vremena
je olovni cilindar, s dvama pravilnim otvorima promjera vladavine cara Augusta (27. g. pr. Kr. – 14. g.) (Matijašić
Plič Lumbarda, Sektor 3 – izrada dokumentacije olovne cijevi Pličina ljuta, Sektor 3 – ostaci antičkog tereta krovne građe (foto:
kaljužne pumpe antičkog broda (foto: J. Macura) J. Macura)
711
1988: 63). Tegule s istim žigom pronađene su na kopne- anchors from sector 2. So far, numerous objects belonging
nom dijelu otoka Žirja, na tzv. Gradini, utvrdi Justinijanova to the ship’s equipment and gallery inventory have been
pomorskog limesa sagrađenoj u 6. st. Te su tegule prili- recorded, such as ceramic bottles for alcoholic beverages
kom gradnje utvrde vrlo vjerojatno donesene s ruševina and candlesticks. The discovery of the cannon indicates
ranocarske vile udaljene oko 200 m od Gradine (Pedišić, that the ship was armed and that this is the discovery of one
Podrug 2008: 93). Premda je do sada na Jadranu prona- of the oldest armed ships in our underwaters. Sector 3 is
đen relativno velik broj brodoloma s teretom krovne građe, the area of the ancient shipwreck with finds such as a ship’s
ni za jedan do sada nije određeno podrijetlo i datacija na lead bilge pump, a wooden structure, copper shell and
osnovi žiga. U isti kontekst spadaju i amfore pronađene na cargo consisting of several types of amphorae, of which the
području Sektora 2, ukopane u pijesak i sitan šljunak, dok early Lamboglia 2 amphorae from the 2nd/1st century BC
je jedan primjerak stajao inkrustiran uza stijenu uz zapadni predominate. In the shallows around Cape Ljuta, near the
vertikalni zid pličine. Riječ je o amforama tipa Dressel island of Žirje, the condition of an ancient shipwreck with
6 B, čija se proizvodnja datira oko sredine 1. st. pr. Kr. a cargo of roofing materials and amphorae of the Dressel
Na području istog sektora pronađena je i manja skupina 6B type was inspected. Thereby, the area with the highest
opeka, dimenzija 27x13 cm i debljine 6 cm, koje su izmje- concentration of cargo was located, and in the cargo group
rene i fotografirane te ostavljene na dnu, a njihova pripad- of roof bricks and gutters, one brick with the stamp of the
nost istom teretu broda s opekama i amforama za sada PANSIANA workshop was found, according to which the
nije sigurna. Sektor 3 pronađen je prilikom ovogodišnjeg origin of the cargo was discovered and the shipwreck dated
rekognosciranja na sjevernom dijelu pličine, gdje se stje- to the end of the 1st century BC and the beginning of the
novito dno spušta do dubine od 27 m, od kuda započinje 1st century AD.
pješčana zaravan. Glavnina tereta krovnih opeka i kana-
lica prostire se od 12 do 27 m dubine, na području veli-
čine 90 m², a između njih pronađen je ulomak recipijenta
velikog brodskog žrtvenika od terakote i izvađen na povr- Redni broj: 393
šinu. Do sada je u području istočnog Jadrana pronađeno Lokalitet: Špilja sv. Ante
samo pet žrtvenika, stoga je dodatno pregledano okolno Naselje: Šibenik
područje u cilju pronalaska ostalih dijelova i drugih nalaza. Grad/općina: Šibenik
Zbog očite površinske devastacije lokaliteta, najperspek- Pravni status: u postupku
tivnija lokacija za potencijalno istraživanje nalazi se na pje- Razdoblje: SV, NV
ščanoj zaravni ispod padine s koncentracijom tereta, gdje Vrsta radova: sondažno iskopavanje
bi se u debelom sloju pijeska mogla naći većina cjelovitih
i dobro očuvanih nalaza, koji bi pružili nove informacije o U rujnu 2017. sondažno je istražena unutrašnjost špilje
brodolomu. sv. Ante, u brdu Loboru kod Šibenika. Voditelj istraživanja
bio je Emil Podrug, dipl. arheo., u stručnom timu bila je i
Literatura Jelena Jović, dipl. arheo., a angažirana su i trojica radnika.
Iskopavanje je financirano sredstvima Javne ustanove
Matijašić 1988 R. Matijašić, Rimske krovne opeke s radi- Priroda Šibensko-kninske županije.
oničkim žigovima na području sjeverne liburnije, Izdanja
HAD, 13, Zagreb, 1988: 61 – 71. Prostor špilje sv. Ante u brdu Loboru kod Šibenika od sred-
Pedišić, Podrug 2008 I. Pedišić, E. Podrug, Antički ope- njeg je vijeka adaptiran u crkvicu s titularom sv. Ante pusti-
karski pečati iz fundusa Muzeja grada Šibenika, OA, 31, njaka. Sakralna namjena prostora prestaje u prvoj polovici
Zagreb, 2008: 81 – 141. 20. st., kada špilja postaje vojni punkt (topnička bitnica) za
Ridella 2008 R. G. Ridella, L’evoluzione structturale nelle kontrolu pristupa šibenskoj luci kroz kanal sv. Ante. U rujnu
artglierie di bronzo in Italia tra XV e XVII secolo, I Cannoni 2013. sondažno je istražen zemljani plato ispred pročelnog
di Venezia, Artiglierie della Serenissima da fortezze e relitti, zida crkvice: u sondi 1, dimenzija 1x2 m, otkrivena su dva
Firenca, 2014: 13 – 28. srednjovjekovna groba, djelomično devastirana recentnim
rovom ili jamom (Podrug 2014). Nakon što su potpuno
Vesna Zmaić Kralj uklonjeni ostaci betonskog bunkera, godine 2017. uslijedilo
je sondažno iskopavanje unutar špilje.
Summary Sonda 2, dimenzija 4,20x1,50 m, otvorena je neposredno
ispred središnjeg oltara. Na vrhu stratigrafije nalazila su se
In June 2017, an archaeological reconnaissance of the dva arheološki sterilna sloja (SJ 13 i SJ 14), koja su vezana
Šibenik-Knin County seabed was carried out. During the uz temelje bunkera. Ispod sloja SJ 14, na 15 – 20 cm rela-
survey of the underwater area of the Grebaštica cove, a late tivne dubine definiran je tvrd, kompaktno zbijen zemljani
antique shipwreck carrying North African amphorae of the sloj SJ 21, svijetlo smeđe boje (Munsell: 7.5YR 6/6 reddish
Keay 59 type was located. The remains of at least two ship- brown). Od sloja SJ 21 očuvano je jedino donjih petnae-
wrecks were found at the Lumbarda shallow site, and the stak cm debljine, dok je njegov gornji dio volumena uklo-
entire area was divided into three sectors due to its spread. njen zbog ukopavanja bunkera. U sloju SJ 21 ukopani su
Sector 1 is the area with the remains of bombarda-type iron grobovi, od kojih je u sondi 2 potpuno ili djelomično istra-
cannons, which belong to a sunken ship from the 15th/16th ženo njih šest (G3 – G8). Zbog devastacije sloja SJ 21,
century, as well as the wooden structure and seven iron tek je donjih 5 – 10 cm grobnih jama i njihovih zapuna bilo
712
Literatura
Podrug 2014 E. Podrug, Lobor – Špilja sv. Ante, HAG,

10/2013, Zagreb, 2014: 520 – 522.
Emil Podrug
Summary
In September 2017, trench excavation was carried out

inside St. Anthony’s Cave on the Lobor hill near Šibenik.
A trench measuring 4.20 x 1.50 m was opened directly
in front of the central altar. At the top of the stratigraphy,
there were two archaeologically sterile layers (stratifica-
tion unit 13 and stratification unit 14), and below them
was identified a hard, densely compacted soil layer of the
stratification unit 21 of light brown color. The top part of
the stratification unit 21 layer was removed by digging a
concrete bunker, which led to the partial devastation of the
graves buried in it. Six graves were investigated, and radio-
carbon analysis of the bones from grave G3 indicated a
date of 1294–1394 cal AD. Several archaeologically sterile
soil layers were documented below the stratification unit
21 layer and, at a relative depth of 1.50–2.00 m, the parent
rock was located.
Redni broj: 394

Lokalitet: Utvrda Ključica
Naselje: Ključ (Miljevci)
Grad/općina: Drniš
Razdoblje: SV
Špilja sv. Ante, Grob G5 (foto: E. Podrug) Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
očuvano, što je rezultiralo i mjestimičnom dislociranošću Od 17. listopada do 17. studenoga 2017. nastavljena su
pojedinih dijelova kostura. Svi su ukopi imali jednostavne zaštitna arheološka iskopavanja na srednjovjekovnoj utvrdi
grobne jame, bez uočljivih elemenata grobne arhitekture. Ključica. Istražena je površina od 30 m2. Stručni voditelj
Grobovi su imali različite orijentacije: dva su bila orijenti- istraživanja bio je Joško Zaninović, a zamjenica vodite-
rana u smjeru jugozapad-sjeveroistok, tri u smjeru sje- lja Nataša Zaninović, dipl. arheo., iz JU NP Krka Šibenik.
verozapad-jugoistok, a kod jednog zbog devastacije nije Voditelji projekta bili su Gradski muzej Drniš i JU NP Krka,
bilo moguće ustanoviti orijentaciju. U pet grobova poko- Šibenik, na čijem se teritoriju nalazi utvrda Ključica.
pane su odrasle osobe, a u jednom, devastiranom, zate-
čene su dislocirane kosti djeteta. U grobovima nije bilo
priloga. Radiokarbonska analiza jednog uzorka bedrene
kosti pokojnika iz groba G3 (PSUAMS-3470; 625±15 BP):
unutar intervala pouzdanosti od 2σ uzorak pokazuje vre-
menski raspon 1294 – 1394 cal AD. Taj je datum poduda-
ran s uzorkom iz groba G1 iz sonde 1, iz iskopavanja 2014.
(PSU-5970 / UCIAMS-137936: 680±20 BP, 1275 – 1390
cal AD), te upućuje na to da se početak pokapanja pokoj-
nika unutar i ispred špilje/crkvice sv. Ante može datirati naj-
kasnije u 14. st.
Nakon što su grobovi dokumentirani, u sjeveroistočnom
dijelu sonde 2 otvoren je probni rov tlocrtnih dimenzija
1,20x1,50 m. U njemu je istraženo više zemljanih slojeva
u vertikalnoj dispoziciji (SJ 22 – SJ 27), a matična stijena
pojavila se na 1,50 – 2,00 m relativne dubine. U tim slo-
jevima, osim nekoliko životinjskih kostiju, nisu zabilježeni
arheološki nalazi. Pogled na Ključicu iz zraka (foto: F. Levarda)
713
Zapadni ulaz u utvrdu Ključica (foto: J. Zaninović) Sonda 1 nakon iskopavanja (foto: J. Zaninović)
ju je u 14. st. velikaška obitelj Nelipić, koja je posjedovala

golema područja u srednjoj Dalmaciji. Ponajprije je slu-
žila za nadzor trgovine između Primorja i unutrašnjosti te
mosta na rijeci Čikoli.
Ovogodišnja istraživanja nastavljena su na južnom dijelu
utvrde, točnije s vanjske strane tzv. stražarske kuće u
utvrdi, s ciljem iskopavanja arheološkog sloja do temeljne
stijene. Kulturni sloj neujednačene debljine (od 20 cm do
90 cm) sastavljen je isključivo od humusnog (SJ 1), građe-
vinskog (SJ 2) i plitkog arheološkog sloja (SJ 3). Humusni
sloj sastavljen je od izmiješane zemlje i sitnoga kamenja.
Građevinski sloj formirao se urušavanjem građevina i nale-
gao je na arheološki sloj. U njemu su pronađeni kameni arhi-
tektonski ulomci koji su, po svemu sudeći, pripadali prozor-
skim elementima na palači. U arheološkom sloju pronađeni
su ulomci keramičkih posuda (gruba kuhinjska keramika s
nekoliko ulomaka majolike) i krovnoga crijepa (kupa kana-
lica). Sloj je istovjetan vremenu nastanka današnje utvrde
Pogled na zapadni ulaz u utvrdu Ključica s istraživanom pozicijom (14. st.). Novonastalo stanje u cjelosti je dokumentirano.
(foto: F. Levarda)
Literatura
Ovogodišnji radovi financirani su sredstvima JU NP Krka
Šibenik. Birin 2008 A. Birin, Posjedi Nelipčića na području srednjo-
vjekovnog kotara Promine, u: Zbornik radova sa znanstve-
Srednjovjekovna utvrda Ključica smještena je u dubokom nog skupa Miljevci u prošlosti (s pogledom u budućnost),
kanjonu na desnoj obali rijeke Čikole. Ona je ujedno naj- (ur. A. Gulin), Visovac – Drinovci, 2008: 117 – 128.
veća srednjovjekovna utvrda na drniškom prostoru, s viso- Zaninović 2006 J. Zaninović, Ključica – srednjovjekovna
kim stupnjem sačuvanosti izvorne arhitekture. Sagradila utvrda, HAG 2/2005, Zagreb, 2006: 332 – 334.
714
Zaninović 2007 J. Zaninović, Ključica – srednjovjekovna

utvrda, HAG 3/2006, Zagreb, 2007: 373 – 375.
Zaninović 2008 J. Zaninović, Ključica – srednjovjekovna
utvrda, HAG 4/2007, Zagreb, 2008: 431, 432.
Zaninović, Gaurina 2008 J. Zaninović, D. Gaurina,
Nelipićeve utvrde na rijekama Krki i Čikoli, u: Zbornik
radova sa znanstvenog skupa Miljevci u prošlosti (s pogle-
dom u budućnost), (ur. A. Gulin), Visovac – Drinovci, 2008:
145 – 162.
Joško Zaninović
Summary
Since 2017, rescue archaeological excavations have con-

tinued at the medieval fortress Ključica. The fortress is
located in a deep canyon on the right bank of the Čikola
river. It is the largest medieval fortress in the Drniš area
with a high degree of preservation of the original architec-
ture. It was built in the 14th century by the noble Nelipić
family. This year’s research continued on the southern part
of the fortress, more precisely, on the outside of the so-
called guardhouse in the fortress with the aim of excavating
the archaeological layer up to the bedrock.
Redni broj: 395

Lokalitet: Utvrda Nečven
Naselje: Puljane Utvrda Nečven – istraženi dio s unutarnje strane istočnog bedema
Grad/općina: Promina (foto: J. Zaninović)
Razdoblje: SV JU NP Krka, na čijem se teritoriju nalazi utvrda Ključica.
Vrsta radova: sustavno iskopavanje Ovogodišnji radovi financirani su sredstvima JU NP Krka.
Istražena je i dokumentirana površina od cca 60 m2.
Od 15. lipnja do 25. srpnja 2017. nastavljena su sustavna
arheološka iskopavanja na srednjovjekovnoj utvrdi Nečven. Utvrda Nečven sagrađena je u 13. ili početkom 14. st.,
Stručni voditelj istraživanja bio je Joško Zaninović, a zamje- a nalazi se sjeverozapadno od suvremenog naselja
nica voditelja Nataša Zaninović, dipl. arheo., iz JU NP Krka, Nečvena, iznad lijeve obale rijeke Krke. Smještena je na
Šibenik. Voditelji projekta bili su Gradski muzej Drniš i prostoru kojim je u srednjem vijeku upravljala velikaška
obitelj Nelipić. Pod njihovom vlašću prvi se put spominje
21. rujna 1376. godine. I mlađi povijesni izvori govore da
je Nečven u posjedu obitelji Nelipić i u njihovim je rukama
gotovo do sredine 15. st., kada prelazi u ruke bana Matka
Talovca. Početkom 16. st., oko 1522. u Osmanskim je
rukama. Načven postaje sjedište nahije, a potom i kadi-
luka. U Osmanskom posjedu ostaje do 1688., kada su ga
osvojili Mlečani. Od 18. st. trajno je napušten i s vremenom
je postaje „kamenolomˮ za gradnju kuća u okolnim selima.
Ovogodišnja arheološka iskopavanja nastavljena su uz sje-
veroistočni obrambeni zid, na mjestu prislona objekta tro-
kutaste tlorisne osnove. Svrha mu je po svemu sudeći bila
zaštititi stariji, neadekvatno građen obrambeni zid utvrde
od topovskih projektila. S vanjske strane nastavljeno je
iskopavanje u postojećoj sondi, s ciljem utvrđivanja vanj-
skog lica temeljnoga zida u čitavoj dužini i njegove točne
debljine (Kvadrant 1, sonda 1/2017., SJ 2). Također je bilo
potrebno utvrditi spoj postojećeg i novog zida.
Istraživanjima je također potvrđeno postojanje kvadratne
kule, koja se nalazila na sjeveroistočnoj strani utvrde, u
Utvrda Nečven – zračna snimka (foto: F. Levarda) sklopu srednjovjekovnog obrambenog zida. Urušeni sloj,
715
koji ispunjava vanjski i unutarnji dio kule, sastoji se od gra-

đevnog kamena i ostataka vapnene žbuke (Kvadrant 1,
sonda 2/2017., SJ 1).
Arheološka iskopavanja 2017. rezultirala su sljedećim: nisu
pronađeni ostaci materijalne kulture iz starijih razdoblja te
je utvrđeno postojanje kvadratne kule sa sjeveroistočne
strane utvrde. Tijekom iskopavanja vođena je propisana
dokumentacija, a u više navrata lokalitet je snimljen iz
zraka, među ostalim tehnologijom LiDAR.
Joško Zaninović
Summary
In 2017, systematic archaeological excavations were con-

tinued at the medieval Fort Nečven. The fort was built in Segment bedema nakon istraživanja i konzervacije (foto: T.
the 13th or early 14th century, and is located above the left Brajković)
bank of the Krka river. Archaeological excavations in 2017
resulted in the following: no remains of material culture from
earlier periods were found, and the existence of a square
tower on the northeast side of the fort was established.
Redni broj: 396

Lokalitet: Velika Mrdakovica – liburnsko-rimsko naselje
Naselje: –
Grad/općina: Vodice
Razdoblje: P, A
Brončani dio konjske orme (foto: T. Brajković)
Od 11. rujna do 7. studenog 2017. trajala su arheološka
istraživanja na lokalitetu Velika Mrdakovica – liburnsko- je Zadruga ARHEO KO-OP, a arhitekturu konzervirala
-rimsko naselje, na k.č. 5414/31 k.o. Vodice. Voditelj istra- tvrtka Travej d.o.o. Istraživanje su financirali Grad Vodice,
živanja bio je Toni Brajković, viši kustos antičke zbirke Šibensko-kninska županija i Ministarstvo kulture.
Muzeja grada Šibenika. Nacrtnu dokumentaciju izradila
Prva istraživanja na području arheološkog kompleksa
Velike Mrdakovice odvijala su se unutar dviju kampanja,
1970. i 1973. godine. Tada je dr. sc. Zdenko Brusić dje-
lomično istražio područje Tjemena, tj. akropole, i otvorio
nekoliko sondi na južnom dijelu naselja, unutar kojih je pro-
nađena rimskodobna arhitektura. Upravo je taj dio naselja
2014./2015. opsežno arheološki istražen, u sklopu projekta
„Preparatory and archaeological works on the archaeolo-
gical site Velika Mrdakovica/Pripremni i arheološki radovi
na lokalitetu Velika Mrdakovicaˮ, HERA-FB2-W-02/14,
koji je sufinancirao EU. Istražena je, u potpunosti ili djelo-
mično, površina od 1513 m2 te utvrđena helenistička i rim-
skodobna arhitektura u dužini od 300,21 m, s mnoštvom
pokretnog materijala. Istražena je arhitektura do kraja
konzervirana, dok je ostatak prekriven nanosima zemlje, s
namjerom da se do kraja istraži i konzervira tijekom idućih
kampanja.
Upravo je na tom tragu na južnoj strani naselja 2017.
nastavljeno istraživanje, na poziciji bedema i dijelu lokali-
teta između bedema i zidova 10a, 10b. Lokalitet je istražen
klasičnom arheološkom metodom iskopa, po slojevima od
po 10 cm, prilikom čega se pratila horizontalna i vertikalna
Liburnsko-rimsko naselje – nacrt s označenim šiframa istraženih stratigrafija. Unutar prostorije P 10 istražen je i konzerviran
dijelova arhitekture (crtež: T. Brajković, V. Madiraca) zid 10c te je djelomično istražen zid 10d. Unutar prostorije
716
Snimka naselja nakon završetka istraživanja (foto: D. Dukić)
P 18 do kraja je istražen i konzerviran zid 18c, dok je zid

18b u najvećoj mjeri istražen i konzerviran. Zidovi 10d
i 18b tvore i jednu od glavnih komunikacija koje vode od
jugoistočnog ulaza prema akropoli, tj. tjemenskom dijelu
naselja. Ta se ulica savršeno uklapa u otprije utvrđen orto-
gonalan raster komunikacija, a flankirana je zidovima pro-
storija P 9, P 10, P 14, P 18 i ubiciranom, ali neistraženom
prostorijom koja se pruža sjeverno od P 18, uz unutarnje
lice bedema. Ujedno je istražen i konzerviran dio bedema
kojem je najviše prijetilo urušavanje te je uslijedila djelo-
mična rekonstrukcija radi niveliranja njegova vanjskog i
unutarnjeg lica te sprečavanja degradacije uzrokovane
erozivnim djelovanjem vode.
Od pokretnog su materijala u najvećoj mjeri pronala-
ženi željezni čavli krovne konstrukcije, ulomci imbreksa i
tegula (nekoliko s radioničkim pečatima Pansiane različitih
tipova), amfora (Lamboglia 2, Dressel 6a, galskih tipova)
te kuhinjske keramike, kao i one namijenjene skladištenju.
Među posebne nalaze mogu se svrstati prstenasti i pirami-
dalni keramički utezi tkalačkog stana, kameni igrači žetoni,
tri primjerka rimskog novca manjih nominala (as i dupon-
dij), ulomak plavo-bijelog staklenog štapića, ulomci lucerni,
piluma i željeznih grablji. Unutar prostorije P 10 pronađeno
je više dijelova brončane konjske opreme, a s vanjske
strane zida 10d jedna manja, rustično izrađena keramička
figura, s naglašenim itifaličkim momentom.
Tijekom kampanje gradina je detaljno rekognoscirana te je
Keramička figurica u itifaličkom momentu utvrđen prapovijesni put koji vodi od ulaza na jugoistoku
717
Zračna (ortofoto) snimka naselja s ucrtanim dijelovima arhitekture (crvene linije) i prapovijesnog puta (žute linije) (foto: zadruga Arheo
koop)
do ulaza na sjeverozapadu. S jugozapadne strane tog Brusić 1989 Z. Brusić, Reljefna sjevernoitalska terra sigi-
puta, na više su mjesta uočene gomile rimskodobne kera- llata iz Liburnije, Diadora, 11, Zadar, 1989: 93 – 158, T.
mike, ponajprije ulomaka amfora i tegula, dok je s njegove I – XXX.
sjeveroistočne strane uočen vjerojatno još jedan vijenac Brusić 1990 Z. Brusić, Italska terra sigillata u Liburniji,
bedema, rađen od većih monolita težine do 3 tone. Diadora, 12, Zadar, 1990: 79 – 105, T. I – IX.
Brusić 1999 Z. Brusić, Hellenistic and Roman Relief
Literatura Pottery in Liburnia, BAR, Int. Ser., 817, 1999.
Brusić 2000 Z. Brusić, Arauzona, Velika Mrdakovica:
Brajković et al. 2010 T. Brajković, Ž. Krnčević, E. Podrug, liburnski grad i nekropola, katalog izložbe, Šibenik, 2000.
Arheološka baština vodičkog kraja, katalog izložbe, Vodice
– Šibenik, 2010. Toni Brajković
Brajković 2014 T. Brajković, Velika Mrdakovica, Rezultati
najnovijih arheoloških istraživanja (2011. – 2013), katalog Summary
izložbe, Vodice, 2014.
Brajković 2014 T. Brajković, Stakleni pužoliki riton Archaeological excavations of the Liburnian-Roman set-
s liburnsko-rimske nekropole Velike Mrdakovice kod tlement at the site of Velika Mrdakovica, on cadastral
Šibenika, Zbornik II. međunarodnog arheološkog kolokvija, parcel 5414/13, cadastral municipality Vodice, lasted from
Crikvenica, listopad 2011., Crikvenica, 2014: 357 – 366. September 2014 to December 2017. The research was
Brusić 1975 Z. Brusić, Velika Mrdakovica, Zaton kod continued on the southern side of the settlement, at the
Šibenika – gradinski kompleks (kasno gvozdeno i rano position of the rampart and on part of the site between the
doba), Arheološki pregled, 16, Beograd, 1975: 60 – 62, T. rampart and walls 10a, 10b. A detailed reconnaissance of
XXV – XXVIII. the hillfort was also carried out, and a prehistoric road lead-
Brusić 1985 Z. Brusić, Neke osobitosti pokopa u Liburniji, ing from the entrance in the southeast to the entrance in
Materijali, XX, Beograd, 1985: 141 – 146. the northwest was identified.
718
Redni broj: 397 Dogovoreno je da se radovi nastave u dijelu gdje su stali

Lokalitet: Žažvić – bazilika prethodne godine. Radovi su se u ovoj fazi trebali odvijati na
Naselje: Žažvić lijevom zidu broda bazilike. Zid je u tom dijelu bazilike saču-
Grad/općina: Skradin van u visini temeljne stope te je dosta oštećen. Destrukciji
Pravni status: P-3971 zidova najviše je pridonijelo drvenasto raslinje, čije je korije-
Razdoblje: A, SV nje bilo u samim strukturama zida. Prvi dio radova obuhvatio
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, sanacija je čišćenje zidova predviđenih za konzervaciju. Dio zidova u
kojima je pronađeno drvenasto korijenje bilo je nužno razi-
U studenom 2017. trajala su arheološka istraživanja, dati kako bi se taj dio zida mogao obnoviti na zdravoj struk-
sanacija i konzervacija ostataka bazilike u selu Žažviću turi. Nakon čišćenja i pranja, zidovi su poprskani biocidima
(k.č. 1150, k.o. Ostrovica). Voditelj istraživanja i radova širokog spektra, kako bi se zaustavio daljnji rast korijenja.
bio je mr. sc. Željko Krnčević iz Muzeja grada Šibenika. U dogovoru s konzervatorima i nadležnim kustosom, odlu-
Konzervatorske radove izvodila je tvrtka Travej d.o.o. čeno da se taj dio zida djelomično restaurira i konzervira.
Tijekom zidarskih radova upotrebljavan je kamen koji je
Trobrodna bazilika u selu Žažviću, nedaleko od Bribira, otkri- ispao iz svog ležišta te kamen pronađen prilikom arheo-
vena je još krajem 19. st. Fra Lujo Marun piše da je radovima loških istraživanja. Dio zida razidan je zbog lošeg stanja,
u Žažviću prethodio slučajan nalaz „starinskih ruševina”, a a kako bi se dodatno ojačao, dodan je još jedan kameni
među kojima i „nekoliko graditeljskih komada i 700 komada slog zida. Nakon završetka zidanja, reške zidova zapu-
srebrnih novaca”, koji su poslije i objavljeni. Istraživanja njene su vapnenim mortom tehnikom dersovanja. Vršni dio
su započela 1896., a riječ je o jednom od rijetkih, ako ne zida („kapaˮ) presvođen je kamenom ispunom uronjenom
i jedinom lokalitetu koji je Marun do kraja istražio. Tijekom u vapneni mort. Kapa je izvedena pod određenim nagibom
istraživanja otkrivena je veća trobrodna bazilika s polukruž- kako se na njemu ne bi zadržavala voda.
nom apsidom, narteksom i zvonikom na pročelju. Grobovi
su pronađeni unutar bazilike i oko nje. U unutrašnjosti tog Literatura
objekta nađeno je, među ostalim, i nekoliko ranokršćanskih,
ali i predromaničkih ulomaka crkvenog namještaja. Burić 1986 T. Burić, Kameni namještaj bazilike u Žažviću,
Tijekom prošlogodišnjih kampanja s cijelog je lokaliteta SHP, III. ser., sv. 15, Split, 1986: 165 – 181.
uklonjeno raslinje te je uočeno da je sama bazilika dosta Luschin von Ebengreuth 1903 A. Luschin von
oštećena u odnosu na situaciju koja se može vidjeti na Ebengreuth, Novci nagjeni u Žažviću, SHP, god. 7, sv. 1,
slici objavljenoj u Starohrvatskoj prosvjeti. Utvrđeno je da Knin, 1903: 3 – 16.
su vlasnici te i okolnih parcela dobar dio kamena odvezli Marun 1896 L. Marun, Starohrvatska bazilika u selu
nedaleko od tog mjesta da bi napravili poljsku kuću, što je Žažviću u bribirskoj županiji, SHP, god. 2, br. 2, Knin, 1896:
i dokazano na terenu. Nakon toga započelo je otkrivanje 116 – 123.
dijela arhitekture ispod humusa. Osim toga, radilo se na
otkrivanju arhitekture. mr. sc. Željko Krnčević
Kao i uvijek, kampanja je započela uklanjanjem nakuplje-
nog jednogodišnjeg raslinja (koje zbog povoljnih uvjeta Summary
jako brzo raste) s cijelog prostora. Svakako će i to biti pro-
blem prilikom konzervacije jer će trebati obratiti pozornost In November 2017, archaeological excavations, restoration
da se korijenje stabala koje je ondje raslo više od stoljeća and conservation of the remains of the basilica in the village
izvadi na adekvatan način, a zidovi dobro očiste i zaštite. of Žažvić took place. In this year’s campaign, the entire site
Nakon arheoloških radova započela je konzervacija osta- was repeatedly cleared and the stones was moved for con-
taka starohrvatske bazilike u Žažviću. Radovi su zapo- servation. Restoration and conservation works were carried
čeli nakon smjernica Konzervatorskog odijela u Šibeniku. out on the left wall the basilica’s nave. The wall in that part
of the basilica was preserved at the height of the founda-
tion footing and was quite damaged. The destruction of the
walls was for the most part caused by woody vegetation,
whose roots penetrated into the wall structures themselves.
Redni broj: 398

Lokalitet: Žirje – uvala Juro
Naselje: Muna (otok Žirje)
Razdoblje: A
Vrsta radova: podvodno istraživanje, dokumentiranje
Godine 2017. nastavljeno je dokumentiranje postoje-

Pogled na istraženi i konzervirani dio bazilike ćega stanja nalazišta iz grčkog doba, pronađenog 2015.
719
2015. godine. S obzirom na to da je 2016. izostala podrška

Ministarstva kulture, od kojeg su zatražena interventna sred-
stva, osigurana je donacija tvrtke Maritim d.o.o. iz Ljubljane,
zahvaljujući kojoj je izrađena preliminarna dokumentacija
postojećega stanja nalazišta. Prijedlog programa zaštite kultur-
nog dobra za 2017. sadržavao je plan sustavnog istraživanja i
vađenja nalaza, ali je s obzirom na krajnje ograničena sredstva
navedeni program bilo nemoguće realizirati, pa je 2017. nastav-
ljeno detaljno dokumentiranje postojećega stanja nalazišta.
Višesnopni dubinomjer zabilježio je poziciju glavne kon-
centracije nalaza, dok su pojedinačni predmeti bili prema-
leni da bi se primijetili na morskom dnu, na relativno velikoj
Pozicija snimanja nalazišta višesnopnim dubinomjerom (izrada: radnoj dubini. Nakon snimanja višesnopnim dubinomjerom
GeoMar d.o.o.) obavljena je kontrola stanja na nalazištu koje je, čini se, još
uvijek u netaknutome stanju, usprkos dojavama lokalnog
48.
00
stanovništva da se na poziciji često zadržavaju brodovi te
HIPSOMETRIJSKA SKALA:
0.00 m
da se povremeno odvijaju i ronilačke aktivnosti.
U dogovoru s Kotarom Yamafuneom, stručnjakom zaduže-
49.
00 2.00 m
4.00 m
47.
6.00 m
00
Jadransko more 46.

8.00 m
00
nim za izradu detaljnog fotogrametrijskog plana nalazišta,

45.
00 10.00 m
44.
00
43.
00
12.00 m
42.
00 14.00 m
41.
16.00 m
00
40.
00
18.00 m
39.
00
dogovoreno je da će se cjelokupna površina podijeliti u pet

38.
20.00 m
00
48.
37. 00
00
22.00 m
35.
34.0 00 36.
0 00
24.00 m
33.0
0 Jadransko more
32.0
0
26.00 m
31.
00
velikih pravokutnih polja, omeđenih mjerkama i fotograme-

30.0
28.00 m
0
28.
29.0
0 30.00 m
26. 27.0 00
00
0
32.00 m
25.
24.
00
00
23.
00
34.00 m
22.
00 49.
21. 00
00
19.
20.
00 36.00 m
trijskim točkama. Sukladno dogovoru, ronioci su podijeljeni

00
18.0
16.0
17.0
0
0
47.
00
38.00 m
15.0 0
14.0
0 46.
00
40.00 m
0
13.0 45.
12.0
0 44.
00
00
42.00 m
43.
0 00
11.0 42.
00
44.00 m
0
u dvije skupine, od kojih je jedna obilježavala dijelove nala-

10.0
41.
00 46.00 m
0
40.
48.00 m
00
9.00 39.
00
8.00
50.00 m
38.
00
37.0
7.00 0
36.0
35.
48.
0
00
00
34.
00
zišta i izrađivala prateću dokumentaciju potrebnu za izradu

6.0 33.
0 00
4.0 5.00
32.
0
00
31.
3.00 00
30.0
0
29.0
2.00 0
26.
28.
00
Predmet broj: 101/17
25. 00 27.
24.
00
00 00 HIDROGRAFSKA IZMJERA
fotogrametrijskog modela, dok je druga radila na fotogra-

23.0
22.
00
0 STVARNOG STANJA NA DAN 24.09.2017
21.
00
20.
00
18.
19.
00 Plan broj 2.2
00
16.
17.
00 PRIKAZ HIPSOMETRIJSKOM SKALOM
00
15.
00
14.
00
Područje
13.
00 UVALA JURO - o. ŽIRJE
metrijskom snimanju svake pojedine pravokutne zone.

12.
00
47.
00
11.
00
TUMAČ ZNAKOVA
46.
45.
00
44.
00
00
10.
43.
00 - detektirano nalazište amfora

00
42.
00
9.0
41.
0 - dubine
00
2.50
40.
00
8.0
0 7.00
Prvo dokumentirano polje obuhvatilo je glavnu koncentra-

39.0
8.00 - izobate (ekvidistanca 1m)

0
36.
37.
7.0 9.0
38.0
00
0 0
00
35.
0
00
6.0
34.
0
00
KOORDINATNI SUSTAV
33.0
5.0
4.00
0
0
32.
3.00
00
31. Projekcija: Transverse Mercator (TM)

00
Jadransko more Elipsoid: GRS 80
2.0
o. Ž I R J E
0
30.
Centralni meridijan: 16° 30' E
ciju amfora, koja se uočava i na batimetrijskim snimkama.

29.
00
00
27.
Mjerilo na c.m.: 0.9999
28.
26. 00
00
00 Pomak po osi y: 500 000

25.
24. Položajni datum: HTRS96

00
00
23.
00 Visinski datum: HVRS 1971
22.
00
21.
00
19. 20. MJERILO
00
00
18. 1:500
00
17.
Nakon toga nastavljeno je dokumentiranje drugog polja na

16. 00
5 0 5 10 15 20 m
00
15.
00
14.
00
13.
00
12.
NARUČITELJ
00
11.
Sveučilište u Zadru
00
Odjel za arheologiju
10. Mihovila Pavlinovića 1, 23000 Zadar
00
kamenitoj padini ispod glavne koncentracije nalaza, dok je

9.0 IZMJERA I IZRADA ELABORATA
0
8.0
GEOmar d.o.o.
0
Augusta Cesarca 1, 21000 SPLIT
7.00
PREGLEDAO I OVJERIO
6.00
treće polje obuhvatilo prijelaz s kamene padine na pješ

5.0
0
4.0
0
3.0
0
2.0
0
4
833
300
Marko Bakašun, dipl.ing.geod.
950
436
DATUM
čano morsko dno. Četvrto dokumentacijsko polje postav-

Listopad, 2017.
Rezultat snimanja nalazišta višesnopnim dubinomjerom (izrada: ljeno je sjeverno od prethodnoga, dok je petim obuhvaćen
GoeMar d.o.o.) preostali prostor nalazišta na kamenitoj padini iznad četvr-
tog polja. Na taj način prekrivena je čitava površina na kojoj
se opažaju površinski arheološki nalazi. Proces dokumen-
tiranja potrajao je tri radna dana, nakon čega su fotogra-
fije obrađene te sklopljene u manje modele, koji su potom
spojeni u jednu cjelinu. Na taj način izrađen je 3D model
cjelokupne površine morskog dna, od dubine od 20 m
do dubine od 40 m, na kojoj se nalaze rastreseni dijelovi
brodskog tereta. S obzirom na to da je riječ o georefercira-
nom modelu u mjerilu, moguće ga je upotrebljavati za sva
potrebna mjerenja i planiranje daljnjih aktivnosti na nala-
zištu. Osim nabrojenih aktivnosti, zahvaljujući Institutu za
automatiku i robotiku Sveučilišta u Gironi, koji je na kratko
vrijeme ustupio kameru za izradu videosnimke u radijusu
od 360°, nalazište je snimljeno i na taj način.
Mjesto brodoloma trgovačkog broda uz sjeverni rt uvale
Glavna koncentracija nalaza, detalj (foto: K. Yamafune) Juro na otoku Žirju prvo je dobro očuvano nalazište bro-
doloma iz 4. st. pr. Kr. u hrvatskom podmorju. S obzirom
nedaleko od uvale Juro na otoku Žirju. Istraživačko- na relativno malenu dubinu, dostupnu roniocima na dah
-dokumentacijska kampanja u organizaciji Sveučilišta i sportskim roniocima, te dugogodišnju prisutnost pripad-
u Zadru započela je preciznim pozicioniranjem nalazi- nika Jugoslavenske ratne mornarice u neposrednoj blizini,
šta i izradom batimetrijske karte morskoga dna, s ciljem odlična očuvanost nalazišta čista je slučajnost.
precizne rekonstrukcije dinamike brodoloma i nastanka Rijetkost amfora korintskog B tipa na hrvatskim nalazi-
arheološkog nalazišta. Snimanje je obavljeno u suradnji s štima čini taj lokalitet posebno zanimljivim i vrijednim.
tvrtkom GeoMar d.o.o. iz Splita. Rasprostranjenost nalaza od 19 do preko 39 m dubine, nji-
hova raštrkanost po platoima matične stijene te razvedena
Brodolom uz sjeverni rt uvale Juro na otoku Žirju otkriven morfologija morskog dna čine ga neprikladnim za zaštitu
je zahvaljujući podacima dobivenima od lokalnih ronilaca in situ, stoga se i dalje preporučuje sustavno istraživanje.
720
Izvadak iz 3D fotogrametrijskog modela nalazišta (model: K. Yamafune)
Nalazište je izrazito ugroženo jer na tome prostoru nije Zadar began with the precise positioning of the site and the
moguće organizirati stalan nadzor nad ronilačkim aktivno- production of a bathymetric chart of the seabed, with the aim
stima. Moguće je stoga da se dogodi devastacija koja će of accurate reconstruction of the dynamics of the shipwreck,
ozbiljno ugroziti njegovu cjelovitost, što se nikako ne bi smjelo and the site formation process. The survey was realized in
dopustiti s obzirom na jedinstvenost nalazišta u kontekstu collaboration with GeoMar Ltd. from Split. The multibeam
dosadašnjih arheoloških otkrića u hrvatskom podmorju. echosounder recorded the position of the main concentration
of finds, while the individual objects remained too small to be
Literatura observed on the seabed, at a relatively large working depth.
In collaboration with Kotaro Yamafune, an expert in charge
Batur, Radić Rossi 2017 K. Batur, I. Radić Rossi, Žirje – of making a detailed photogrammetric plan of the site, a 3D
uvala Juro, HAG, 13/2016, Zagreb, 2017. model of the entire area covered with the scattered parts
of the ship’s cargo was made, from a depth of 20 m to a
Irena Radić Rossi depth of 40 m. Since it is a georeferenced scale model, it
is possible to use it for all necessary measurements and
Summary planning the further activities at the site. In addition to the
listed activities, the site was recorded by a 360° camera,
The proposal to the Ministry of Culture in 2017 contained a provided by the Computer Vision and Robotics Research
plan for systematic research and recovery of finds from the Group of the University of Girona. The shipwreck site of
shipwreck site near the Juro cove at the island of Žirje. Due a small merchantman near the Juro cove on the island of
to extremely limited funds, it was impossible to implement Žirje is the first well-preserved shipwreck site from the 4th
the program, so in 2017, the work on detailed documenta- century BC in the Croatian waters. The rarity of Corinthian
tion of the present state of the site continued. The research B amphorae type on Croatian sites makes this site particu-
and documentation campaign organized by the University of larly interesting and valuable.
721
SPLITSKO-DALMATINSKA
ŽUPANIJA
399 Bol – dominikanska crkva 421 Klis – k.č. 3747 445 Solin – centar (k.č. 4934)
400 Cesta Grab – Gaz 422 Komiža – podmorje 446 Solin – Manastirine, sarkofazi
401 Čitluk – antički Aequum 423 Lokvičići – Grad 447 Solin – Marusinac
402 Dicmo – Čemernica i Razorine, 424 Lovreć – Bošnjakova gradina 448 Solin – Marusinac, k.č. 4002 i 4003
rimska cesta 425 Makarska – Sv. Petar 449 Solin – Mezanovci 43
403 Dicmo – srednjovjekovno groblje 426 Marina – Drid – crkva Gospe od 450 Solin – Ul. don F. Bulića (k.č. 4351)
404 Dobrinče – crkva sv. Stjepana sniga 451 Solin – Ul. kneza Trpimira
405 Dolina rijeke Cetine 427 Novo Selo – Bunje 452 Solin – Ul. kneza Trpimira
406 Gardun (Tilurium) 428 Novo Selo – Sv. Juraj – Petrada 453 Solin – Ul. kralja Zvonimira 93
407 Gornja Podstrana – crkva sv. Jure na glave 454 Solin – Ul. S. Radića i Trpimirova
Vršini 429 Odaci – Kapelica ulica
408 Gornji Muć – Dobreč 430 Odaci – Križi 455 Solin (Salona) – Episkopalni centar –
409 Gusići – kamena gomila 431 Omiš – Poljički trg Porta Caesarea
410 Hvar – Obala Fabrika i Mandrač 432 Ostrvica – Miri 456 Solin (Salona) – Porta Caesarea
411 Hvar – Pjaca (k.č. *201) 433 Otok – kapela sv. Ante 457 Soline – rimska vila
412 Hvar – Pjaca, hotel Palace 434 Otok Palagruža – pličina Pupak 458 Split – Dioklecijanova p. (Dominisova 5)
413 Hvar – Riva 435 Otok Šćedro – k.č. 4078/115 459 Split – Dioklecijanova p. (Dominisova 5)
414 Hvar – tvrđava Fortica i otok 436 Otok Šćedro – podmorje 460 Split – Dioklecijanova p. (katedrala
Galešnik 437 Otok Vela Kluda, k.č. 7888 sv. Duje)
415 Hvar – Ulica dr. Mate Miličića 21 438 Otok Vis – uvala Labotovo 461 Split – Dioklecijanova p. (katedrala
416 Hvar – Ulica Petra Hektorovića 10 439 Podstrana – Državna cesta D 8 sv. Duje)
417 K. Gomilica – k.č. 448/2 i 447/1 440 Rupotina – Rižinice 462 Split – Dioklecijanova p. (Poljana
418 K. Kambelovac – kanalizacijska 441 Sinj – tvrđava Kamičak kraljice Jelene)
mreža 442 Solin – Amfiteatar 463 Split – Duilovo
419 K. Sućurac – tržnica 443 Solin – centar (antička cesta) 464 Split – Hrvojeva 2
420 K. Štafilić – Resnik 444 Solin – centar (antička cesta) 465 Split – Mejaši
722
Splitsko-dalmatinska županija, HAG 14/2017
466 Split – Narodni trg 4 Redni broj: 399

467 Split – Narodni trg 6 Lokalitet: Bol – dominikanska crkva sv. Marije Milosne
468 Split – Obala hrv. narodnog preporoda 15 Naselje: Bol
469 Split – Obala hrv. narodnog preporoda 23 i 24 Grad/općina: Bol (otok Brač)
470 Split – Šoltanska ulica Pravni status: Z-4774
471 Split – Trogirska ulica 2 Razdoblje: A, SV, NV
472 Split – Ul. kneza Mislava i Ul. M. Držića Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
473 Split – Ulica kralja Tomislava 15
474 Split – Zagrebačka ulica Od 22. svibnja do 14. srpnja 2017. zaštitno je arheološki
475 Split – Žnjan istraživano područje dominikanske crkve sv. Marije Milosne
476 Splitsko-dalmatinska županija, podmorje u Bolu na Braču. Voditeljica istraživanja bila je Milka
477 Stari grad – bedemi Farosa Mrduljaš, dipl. arheo., iz tvrtke Art projekt g.u.t.o., Kaštel
478 Stari Grad – crkva sv. Ivana Gomilica.
479 Stari Grad – k.č. 276
480 Stari Grad – k.č. 638 i 665 Istraživalo se sa sjeverne strane glavnog oltara crkve sv.
481 Stari Grad – k.č. *655/1 Marije Milosne. Spomenuti je prostor nekoć obuhvaćao
482 Stari Grad – k.č. 1255 kapelu sv. Dominika. Nakon rušenja 1969., prostor kapele
483 Stari Grad – podmorje zauzima manja prostorija i terasa, u kojima je istražen
484 Starogradsko polje samo dio grobova, zbog stabilnosti objekta.
485 Starogradsko polje – Kupinovik Na terasi kapele, ukupne površine 26,6 m², otkriveno je pet
486 Starogradsko polje – Maslinovik (grčka kula) grobova i jedna grobnica. Zbog stabilnosti objekta istraženi
487 Starogradsko polje – Mirje su jedan grob i grobnica. Istražen je sjeverozapadni kut
488 Sućuraj – područje općine terase, odnosno grob gdje je kota dna na +8,88 m, gotovo
489 Šestanovac – fotonaponska elektrana jednako koti pločnika s vanjske strane zida (cca +9 m).
490 Škrip – kuća Kuzmanić Ukupna je dubina groba bila 2,38 m. Kameni su ulomci
491 Špilja Kopačina
492 Špilja Turska peć
493 Trogir – crkva sv. Ciprijana
494 Velić
495 Vis – podmorje, zrakoplov B-24
496 Vis – Prirovo, podmorje
497 Vis – Viška uvala, podmorje
498 Vis (Issa) – helenističko-rimska arhitektura
499 Vis (Issa) – rimske terme
500 Vjetroelektrana Lukovac
501 Zadvarje – tvrđava Zadvarje
502 Žedno – trafostanica
Terasa kapele nakon istraživanja (foto: M. Mrduljaš)
Sjeverni zid terase (detalj) (foto: M. Mrduljaš)
723
zatečeni na terasi popisani te pohranjeni unutar samo-

stana. Tijekom istraživanja u sjeverozapadnom dijelu
terase na unutarnjoj strani zida otkriven je kasnoantički luk.
Grobnica veličine 1,94x0,72 m nalazila se uz južni zid
terase i bila je duboka 1,92 m. Kota dna bila je na +9,57 m
(gotovo jednako koti dna +9,61 m sjeverozapadnoga groba
unutar kapele). Zidovi su bili građeni od kamena i morta, s
vidljivim pukotinama.
Unutar kapele sv. Dominika otkriveno je pet grobova, od
kojih su četiri istražena. Ukupna površina kapele iznosi
15,5 m². Grob u sjeverozapadnom dijelu prostorije bio je
veličine 1,98x0,73 m i dubine 1,92 m. Kota dna bila je na
+9,61 m.
Milka Mrduljaš
Summary
In 2017, rescue archaeological excavations were carried

out in the area of the Dominican Church of St. Mary Our
Lady of Mercy in Bol on the island of Brač. Research was
conducted on the north side of the main altar of the church
of St. Mary Our Lady of Mercy. That area once included Dio dionice nadzora (foto: B. Talaja)
the Chapel of St. Dominic. After its demolition in 1969, the
chapel’s space was occupied by a smaller room and a ter- primjesama kamenja različite veličine; te SJ 3 – sloj nasipa
race. A total of 5 graves and 1 tomb were discovered on the na dubini od 0,50 m, sastavljen od rastresite, mrvljive
terrace of the chapel, and inside the Chapel of St. Dominic, zemlje smeđe boje, s primjesama malog i sitnog kamenja.
5 graves were found. The northwestern corner of the ter- Svi definirani slojevi bili su arheološki sterilni.
race, i.e. one grave, was investigated. A late antique arch
was discovered in the northwestern part of that area. Four Slavko Galiot
graves were surveyed inside the Chapel of St. Dominic.
Summary
From January to March 2017, archaeological supervision

Redni broj: 400 was carried out during earthworks for the reconstruction
Lokalitet: Cesta Grab – Gaz of the Grab – Gaz section of county road Ž-6082, in the
Naselje: Grab area of the town of Trilje. During the excavation, neither
Grad/općina: Trilj archaeological layers nor individual archaeological finds
Pravni status: – were identified, although they were expected considering
Razdoblje: – the proximity of the prehistoric hillfort and the Grab stream,
Vrsta radova: arheološki nadzor on the banks of which archaeological artifacts have been
found.
Od 11. siječnja do 23. ožujka 2017. trajao je arheološki
nadzor zemljanih radova prilikom rekonstrukcije županijske
ceste Ž-6082 na dionici Grab – Gaz, na području grada
Trilja. Nadzor je obavila tvrtka Delmat Galiot d.o.o. iz Splita. Redni broj: 401
Voditelj je bio Slavko Galiot, dipl. arheo., a uz voditelja u Lokalitet: Čitluk – antički Aequum
nadzoru je sudjelovala i Barbara Talaja, bacc. arheo. Naselje: Čitluk
Grad/općina: Sinj
Zona obuhvata na dionici ceste Grab – Gaz obuhvaća sta- Pravni status: Z-4690
cionaže od 0+980 do 0+610. Na sjeverozapadnoj strani Razdoblje: A
trase ceste nalazi se mjesto Grab, a s jugoistočne strane Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
državna cesta D-220 (Trilj – Kamensko). Sa zapadne
strane ceste nalazi se potok Grab, a na jugoistočnoj strani Od 12. do 30. listopada 2017. zaštitno je arheološki istra-
na padini prapovijesna gradina. živan jugoistočni dio arheološkog nalazišta Čitluk, antičkog
Arheološkim nadzorom praćen je zemljani iskop dubine od Aequuma (k.o. Karakašica). Istraživanje je bilo preduvjet
0,50 m i širine oko 3 m, koji je obavljan strojno. postavljanju nove telekomunikacijske infrastrukture. Voditelj
Tijekom arheološkog nadzora ukupno su definirane tri stra- istraživanja bio je Dinko Tresić Pavičić, dipl. arheo., a zamje-
tigrafske jedinice, koje su okarakterizirane kao slojevi: SJ 1 nici su bili arheolozi Vedran Katavić i Tomislav Jerončić.
– površinski sloj humusa; SJ 2 – sloj novijeg nasipa sastav- Tehničku ekipu činili su Andreja Nađander, dipl. arheo.,
ljen od prahovite lako mrvljive zemlje tamno smeđe boje, s Marin Kraljev, dipl. oec. i Petar Sapunar, a za fizičke je
724
Zapadni profil u sektoru 1 (foto: A. Radovčić)
Ulomci antičke keramike pronađeni u SJ 48 (foto: A. Radovčić) Istraženi i neistraženi dijelovi trase
radove angažirano pet radnika. Nositelj istraživanja bila

je arheološka tvrtka Kaukal d.o.o., Split. Stručni arheo-
loški nadzor obavila je Dubravka Čerina, dipl. arheo. i pov.
umjet., iz Konzervatorskog odjela u Splitu. Investitor radova
bila je tvrtka Hrvatski Telekom d.d. iz Zagreba.
Prema idejnom projektu, na zaštićenom je području pred-

viđen iskop kanala dužine 620 m, širine 0,40 m i dubine
između 0,65 i 0,85 m te iskop osam zdenaca dimenzija
1,28x0,98x1,11 m. Uvidom u situaciju na terenu te u dogo-
voru s nadležnim konzervatorom, zaštitno arheološko
istraživanje obuhvatilo je dionice trase buduće telekomu-
nikacijske infrastrukture koje nisu prelazile preko asfaltira-
nih dijelova cesta, tako da istraženi dio trase iznosi 456 m.
Trasa je podijeljena u šest sektora, istraženih iskopava-
njem rovova širine oko 0,50 m, dok je u sektorima 5 i 6
iskopano i sedam probnih sondi. Istraženi rovovi u svim
sektorima prate orijentaciju cestovne infrastrukture te su
postavljeni uz sam rub asfalta.
Nakon strojnog uklanjanja površinskog sloja u svim je sek-
torima, osim u većem dijelu sektora 3, ustanovljena zapuna
kanala za telekomunikacijski kabel, koji je prema kazivanju
mještana iskopan početkom 90-ih godina prošlog stoljeća.
Budući da je postojeći telekomunikacijski kabel bio u funk-
SJ 48 na dijelu sektora 5 (foto: D. Tresić Pavičić) ciji, dubina na kojoj je postavljen ujedno je i razina do koje
725
se iskopavalo. Slojevi s arheološkim potencijalom (neko-

liko nalaza antičkih tegula i keramike) utvrđeni su samo u
sjevernom dijelu sektora 3 te središnjem i sjeveroistočnom
dijelu sektora 5, dok u ostalim sektorima nisu utvrđene
znatnije arheološke tvorevine. Također, prema dostupnim
podacima iz prijašnjih arheoloških istraživanja (godine
1986. A. Milošević otkrio je ostatke arhitekture koje je inter-
pretirao kao južna gradska vrata s ostacima fortifikacijskog
sklopa), razvidno je da je potencijalno arheološki najzani-
mljiviji prostor između sektora 3 i 5, koji nije istražen.
Nakon istraživanja rovovi su zatrpani iskopanim materija-
lom, a na mjestima gdje je ustanovljen postojeći teleko-
munikacijski kabel postavljena je crvena plastična vrpca s
oznakom „Energetski kabel", oko 0,20 m iznad njega.
Literatura
Pogled s trase „Rere” na tek otpiljen gustiš s rimske ceste
Librenjak 2011 A. Librenjak, Pregled arheoloških istra-
živanja u Cetinskoj krajini od 1980. do 2006. godine, arheološkog nadzora bio je Miroslav Gogala, dipl. arheo.
Arheološka istraživanja u Cetinskoj krajini, Izdanja HAD, Stručnu arheološku dokumentaciju i zračno snimanje
27, Zagreb, 2011. napravila je Anita Penović, dipl. arheo., a za konzerva-
Milošević 1981 A. Milošević, Arheološki spomenici gor- torski nadzor bili su zaduženi Silva Kukoč i Saša Denegri
njeg i srednjeg toka rijeke Cetine, Zbornik cetinske krajine, iz Konzervatorskog odjela u Splitu. Čišćenje je obav-
2, Sinj, 1981. ljeno u okviru projekta arheološkog turizma „Rimske
Milošević 1988 A. Milošević, Općina Sinj. Rekognosciranje cestovne komunikacije Srednje Dalmacije”, koji je pokre-
prapovijesnih gradinskih naselja, AP, 29, Ljubljana, 1988. nula Turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije, u
Milošević 1996 A. Milošević, Sinj i Cetina u starohrvatsko suradnji s Općinom Dicmo.
doba, Split, 1996.
Milošević 1998 A. Milošević, Arheološka topografija Ime Dicmo već je odavno privuklo pozornost povjesničara i
Cetine, Split, 1998. arheologa. Potječe od imena Decimin, kasnoantičkog nase-
Topić 2011 M. Topić, Nalazi s Čitluka u fundusu Muzeja lja koje se prema izvorima trebalo nalaziti na desetoj (rim-
Cetinske krajine, Arheološka istraživanja u Cetinskoj kra- skoj) milji od Salone. Spada u grupu naselja s desne strane
jini, Izdanja HAD, 27, Zagreb, 2011. rijeke Cetine, čije je ime sačuvalo predslavensko podrijetlo.
Značaj Decimina u kasnoj se antici povezuje s njegovim
Dinko Tresić Pavičić položajem u širem okruženju Salone, gdje je s ostalim
naseljima poput Sinja ili Trilja bio neka vrsta predstraže.
Summary Iako se u stručnoj literaturi dosta spominjao (ponajviše zbog
Ravenatova djela Cosmographia et Gvidonis Geographica),
In October 2017, rescue archaeological excavations were nije bilo većih sustavnih istraživanja. Svejedno, i obična
carried out in the southeastern part of the Čitluk archaeo- rekognosciranja upućuju na velik broj arheoloških nalazišta
logical site, the ancient Aequum. The excavations were car- na području današnje općine Dicmo. Među njima svakako
ried out as a prerequisite for the works on the installation of veliku važnost imaju i ostaci rimske ceste. Naime, prostor
a new telecommunications infrastructure. During the exca- današnje općine Dicmo nalazi se na trasi čuvene rimske
vations, mainly formations that could be attributed to recent ceste iz vremena rimskog cara Tiberija i njegova agilnog
activities related to the construction of road, telecommuni- namjesnika Dolabele, koja je povezivala Salonu i Servitium.
cations and water supply infrastructure were found. Hodološka istraživanja u 19. i 20. st. potvrdila su postojanje
te ceste, a sada je započela njezina dokumentacija kako bi
se stvorili uvjeti za primjerenu zaštitu i prezentaciju.
Istraživanje tog antičkog nalazišta fizički je bilo podijeljeno
Redni broj: 402 na dva dijela. Početak prvog istraženog i dokumentiranog
Lokalitet: Dicmo – Čemernica i Razorine, rimska cesta dijela te rimske ceste nalazi se cca 43 m sjeveroistočno
Naselje: Dicmo od „Kûća Stojanac” i 12 m od moderne ceste (D1), s nje-
Grad/općina: Dicmo zine južne strane, odnosno 123 m sjeveroistočno od neka-
Pravni status: postupak u tijeku dašnje postaje uskotračne željeznice (Rera). Proteže se
Razdoblje: A, NV cca 715 m paralelno s modernom cestom i s nekadašnjom
Vrsta radova: arheološki nadzor trasom uskotračne željeznice, s njihove južne strane, do
mjesta gdje trasa „Rere” blago mijenja smjer prema istoku
Od 29. lipnja do 21. srpnja 2017. arheološki je nadzirano i time uništava ostatke rimske ceste. Također, ni nepo-
čišćenje raslinja na dijelu rimske ceste (k.č. 1731/76 i sredno sa sjeverne strane, bilo „Rere”, bilo moderne ceste,
1668/38, k.o. Turjaci), u predjelima Čemernica i Razorine u nisu sačuvani antički ostaci. Početak drugog istraženog
općini Dicmo, te je dokumentirano postojeće stanje. Voditelj dijela rimske ceste nalazi se cca 345 m u produžetku sa
726
Primjer ostataka rimske ceste koji je očišćen Kolotečine (spurile) – detalj
sjeverne stane modernih prometnica. Rimska je cesta, prevladavajuća. Posljedica je uništena cesta, osim onih
dakle, sačuvala smjer. Na dužini od tih 345 m nalaze se tragova koji su bili usječeni u živi kamen. Cesta po svojim
ograđeni privatni posjedi, koji su usto i dijelom izgrađeni te osobinama nalikuje na već istražene dionice između Klisa i
nisu istraženi. Taj drugi dio istražene rimske ceste proteže Dugopolja, barem u dijelu s kolotečinama, ali je u ovom slu-
se zadržavajući smjer u predjelu zvanom Razorine, u duljini čaju sretna okolnost da je dobar dio ceste ostao usječen u
od cca 150 m. Najveći dio rimske ceste bio je zarastao u kamen vapnenac jer ostalih dijelova poput kaldrme ili dobro
gusto, neprohodno raslinje, koje je mjestimice prerastalo sačuvanih rubnjaka i zidova skoro da i nema (barem ne
u pravu šumu. Nakon čišćenja na vidjelo su izašli ostaci otkrivenih). Prilikom ovog istraživanja nisu otkriveni odvojci,
rimske ceste. Radi se o tragovima prolaženja rimskih kola, što ne znači da nisu postojali neki slabije izraženi u kamenu.
kolotečinama u kamenu vapnencu, koje su karakteristične Također, sačuvano je dovoljno tragova da se može reći da
za ostatke rimskih cesta u kraškom dijelu rimske provincije je gotovo cijelom istraženom duljinom postojao promet u
Dalmacije. Ugodno iznenađenje, osim dobre sačuvanosti dva traka. To svjedoči o važnosti te prometnice, a s obzi-
kolotečina, jest i njihov broj. Veći se dio trase može pratiti rom na položaj to može biti jedino dio odsjeka rimske ceste
po dva para kolotečina, a na nekim su mjestima izrazito između Salone i Aequuma. Vezivanje Decimina uz sudbinu
usječene, što je dojmljiv prizor. Širina između dviju kolote- te prometnice govori o njezinoj dugovječnosti i strateškoj
čina jednog para iznosi uobičajenih 126 cm. Širina između važnosti. Napokon, taj je cestovni pravac i danas važan
parova kolotečina varira. Na nekim se mjestima djelomično jer rimsku trasu ceste prate i dvije prometnice iz modernog
preklapaju, a na ostalim su više ili manje razdvojeni, ovisno doba. Jedna je važna asfaltirana cesta (D1), a druga (sada
o konfiguraciji terena, odnosno postojanju prirodnih pre- već bivša) željeznička pruga, obje sagrađene u 20. st.
preka koje je bilo poželjno izbjeći. Nisu pronađeni ostaci
kaldrme, koja je nekad krasila površinu rimske ceste. Literatura
Rubno kamenje na nekim mjestima postoji, ali je jedva vid-
ljivo. Odvojci ceste nisu pronađeni. Dokumentacija je stva- Abramić 1927 M. Abramić, O novim miljokazima i rimskim
rana na dva načina – geodetskim instrumentom i letjelicom cestama Dalmacije, VAHD, 49, 1926 – 1927, Split, 1927:
za snimanje iz zraka na daljinsko upravljanje. Geodetskim 139 – 155.
su instrumentom snimane točke na ostacima rimske ceste Bojanovski 1974 I. Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u
(uz točke se ujedno uzimaju i apsolutne visine) te su se rimskoj provinciji Dalmaciji, Sarajevo, 1974.
odmah smještale u prostor. Ponajprije su se pratili tragovi Bulić 1903 F. Bulić, Cenni sulla strada romana da Salona
spurila, zatim rubovi kamenih nasipa i terasa preko kojih ide alla Colonia Claudia Aequum (Čitluk presso Sinj) e sue
cesta (također suhozidi), tragovi zidova koji su nekoć pratili diramazioni, Bull. dalm., 26, Split, 1903: 113 – 129.
izvornu cestu te kamene osipine srušenih zidova uz cestu. Domaszewski 1904 A. Domaszewski, Le stazioni dei
Neka su mjesta (npr. u slučaju dobro izraženih spurila) i beneficiarii e le stradali romane nell’ Iliricum, Bull. dalm., 27
skenirana. Letjelicom na daljinsko upravljanje (tzv. dron), /supplemento/, Split, 1904.
digitalnom kamerom snimljena je cesta iz zraka. Time je Gogala 2012 M. Gogala, Izvješće o zaštitnim arheološkim
dobivena podloga koja, uz podatke geodetskog snimanja, istraživanjima na trasi rimske ceste u Dugopolju u gospo-
može pomoći smještanju rimske ceste u prostor. darskoj zoni Podi – Zapad /dispozicija oborinskih voda D1
Arheološki je nadzor pokazao da je većina rimske ceste – Zapad i BMW R5/, Split, 2012.
sačuvana onako kako se očekuje od cesta koje su stolje- Gogala 2015 M. Gogala, Izvješće o provedenom arheološ-
ćima izvan upotrebe. Gusto raslinje i relativno plitak sloj kom nadzoru na dionici rimske ceste Kurtovići – Klapavice
zemlje iznad vapnenačkog živca ostavili su traga na način koja prolazi kroz općinu Dugopolje, Split, 2015.
tipičan za kraška područja. Gornji je postroj ceste i većinu Gogala 2015 M. Gogala, Izvješće o provedenom arheološ-
rubnjaka s jedne strane uništavalo korijenje vegetacije, a s kom nadzoru na dionici rimske ceste Kurtovići – Klapavice
druge strane erozija na mjestima gdje vegetacije nije bila koja prolazi kroz općinu Klis, Split, 2015.
727
Gunjača 1991 S. Gunjača, Tri preživjela prethrvatska topo-

nima, Izbor iz djela /Književni krug/, Split, 1991: 125 – 154.
Jakšić 1991 N. Jakšić, Vijesti o padu Salone u djelu
Konstantina Porfirogeneta, Antička Salona (ur.: N. Cambi),
Split, 1991: 427 – 441.
Katić 1992 M. Katić, Prilog ubikaciji Decimina, Obavijesti
HAD, 24, Zagreb, 1992: 49 – 52.
Katić 2018 M. Katić, Castella qui sunt super civitatem
Salonitanam, VAHD, 111, Split, 2018: 245 – 279.
Medini 1980 J. Medini, O nekim kronološkim i sadržajnim
značajkama poglavlja o Dalmaciji u djelu Cosmographia
anonimnog pisca iz Ravene, Materijali SADJ, 17, Putevi
i komunikacije u antici, Simpozij Saveza arheoloških dru-
štava Jugoslavije, Peć, 1978., Beograd, 1980: 69 – 83.
Milošević 1998 A. Milošević, Arheološka topografija
Cetine, Split, 1998: 221 – 232.
Rendić-Miočević 1964 D. Rendić-Miočević, P. Cornelius
Dolabella, legatus pro pretore provintiae Dalmatiae, procon-
sul Africae Proconsularis, Akte des IV Intern. Kongresses für
griechische und latinische Epigraphik, Wien, 1964: 338 – 345.
Miroslav Gogala Sačuvane poklopnice od većih komada lomljenog kamena u grobu

10 (foto: S. Đuričić)
Summary
In June and July 2017, an archaeological supervision was

carried out on a part of the ancient road in the areas of
Čemernica and Razorina in the municipality of Dicmo. The
archaeological supervision was divided into two parts. In
the first part (Čemernica), the remains of the ancient road
along the former route of the narrow-gauge railway were
traced from its southern side in a length of about 715 m,
to the place where modern roads destroyed the ancient
one due to a change of direction. About 345 m further in
the same direction, the survey continued in the second
(Razorine) part for a length of about 150 m.
The road resembles the already explored sections between
Klis and Dugopolje, at least in the part with ruts. It was a for-
tunate circumstance that a good part of the road remained
cut into the limestone because other parts, such as cob-
blestones or well-preserved curbs and walls, are almost all
destroyed. No forks were discovered; however, this does Cjelovito sačuvan grob 23, s djelomično sačuvanom grobnom
not mean that some less prominent ones existed. Also, arhitekturom (foto: S. Đuričić)
enough traces have been preserved to say that there was
two-lane traffic along almost the entire explored route This naselja Dicma. U sklopu izvanrednog održavanja državne
testifies to the importance of this thoroughfare, and given ceste D1 (G.P. Macelj – Split) na dionici „Prolaz kroz Dicmo”
its location, it can only be part of the section of the Roman prilikom proširenja obuhvata trase radnici su naišli na ostatke
road between Salona and Aequum. kamene arhitekture, unutar kojih su se nalazili ljudski kosturi.
Nadležni konzervatorski odjel zaustavio je radove i propi-
sao istraživanja, koja je vodila tvrtka Delmat Galiot d.o.o. iz
Splita. Voditelj istraživanja bio je Srđan Đuričić, mag. arheo.,
Redni broj: 403 a zamjenica Sanda Vučičić, mag. arheo. Stručnu ekipu činili
Lokalitet: Dicmo – srednjovjekovno groblje su Slavko Galiot, dipl. arheo., Josip Bazo, student arheolo-
Naselje: Dicmo gije, i Snježana Pavičić u ulozi dokumentaristice. Radovi su
Grad/općina: Dicmo financirani sredstvima Hrvatskih cesta d.o.o.
Razdoblje: SV Nalazište je smješteno uz državnu cestu D1 (G.P. Macelj –
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Split), u središtu naselja Dicma. Državna cesta dijeli zonu istra-
živanja na istočni i zapadni dio (istočni dio nalazi se na dijelu
Od 24. siječnja od 14. veljače 2017. zaštitno su arheološki k.č. 28/14, 28/15 i 1650/1 u k.o. Dicmo Prisoje, dok se zapadni
istraživani ostaci srednjovjekovnoga groblja u središtu nalazi na k.č. 1511/1, 1179/3 i 1179/4 u k.o. Dicmo Kraj).
728
pravilnost u njihovu rasporedu. Znatno najveća količina

grobova otkrivena je na zapadnom dijelu predmetne loka-
cije, dok je na istočnom dijelu pronađen samo jedan grob.
Razlozi manjeg broja grobova na istočnoj strani nisu jasni,
no zasigurno je ključan faktor stupanj devastacije koji se
dogodio u novije vrijeme, prilikom gradnje kuća i ceste.
Unatoč oštećenjima, moguće je utvrditi da su grobovi
sastavljeni od cjelovite ili djelomično sačuvane grobne arhi-
tekture, zapune groba, kostura te ukopa rake.
Grobna arhitektura nije sačuvana u jednakoj mjeri. Razlikuju
se grobovi s cjelovitim elementima (poklopnice, bočne sti-
jenke, nadglavnice i podnožnice) te grobovi s djelomice
sačuvanom grobnom arhitekturom. Dominiraju grobovi s
djelomice sačuvanim bočnim stijenkama. Za izradu grob-
nica upotrebljavani su veći komadi lomljenog vapnenca
lošije kvalitete, pločastog oblika, bez tragova dodatne
obrade, a koji najvjerojatnije potječe iz neposredne ili bliže
Višestruko pokapanje u grobu 30 (foto: S. Đuričić) okolice samoga groblja.
Zapuna grobova sastavljena je od nijansi smeđe boje, i to
u tonalitetu od tamno crvenkastosmeđe (Munsell: 5YR 3/3)
do izrazito smeđe (Munsell: 7.5YR 4/6), rahle i rastresite
zemlje pjeskovitog sastava, s do približno 5% kamenčića
vrlo fine granulacije.
Ljudski kosturi većinom su dobro sačuvani. Oštećenja
su evidentirana na uništenim grobovima i variraju od
djelomično uništenih do u potpunosti uništenih, iz kojih
je moguće naslutiti prvobitan položaj tijela. Orijentacija
kostura nije ujednačena i sa sigurnošću se može odrediti
u 41 grobu. Većina kostura orijentirana je u smjeru istok-
-zapad, s glavom na zapadu. Odstupanja u orijentaciji
uočena su na 15 kostura orijentiranih u smjeru sjever-jug,
s glavom najčešće na jugu, dok se samo u dvama slučaje-
vima glava nalazi na sjeveru. Položaj ruku nije ujednačen
te je definirano nekoliko varijanti. U grobovima 1, 6, 9, 30,
39, 41 i 42 dokumentirana je pojava višestrukog pokapa-
nja, prilikom kojeg su ostaci starijeg pokojnika dislocirani
unutar grobnice, najčešće u dnu nogu. Dislocirane kosti u
spomenutim grobovima većinom su posložene tako da se
zadrži prijašnja orijentacija kostura, koja je i u ovom slučaju
ovisila o godišnjem dobu i mogućnosti iskopa grobne jame.
U oko 31% grobova evidentirani su grobni nalazi – razli-
Granulirane trojagodne naušnice iz grobova 23 i 21 (foto: S. kuju se predmeti dekorativnog, dekorativno-funkcionalnog
Đuričić) i ponajprije funkcionalnog karaktera. Od dekorativnih pred-
meta pronađeno je devet skupnih posebnih nalaza. Od
Zaštitna istraživanja obavljena su metodom širokog otkopa, toga su pronađena četiri para naušnica, četiri prstena te
uz ručno iskopavanje terena te ograničeno korištenje stro- par aplika napravljenih od brončane pletene žice, koja tvori
jem. Strojno je uklonjen sloj humusa na zapadnom dijelu motiv svastike. Od navedenih se predmeta posebice izdva-
predmetne lokacije te slojevi novijeg nabacanog materijala. jaju naušnice, među kojima se razlikuju dva para jednostav-
Ispod njih su se pojavili kamenom obzidani grobovi, antro- nije varijante, koju čini alka s trima apliciranim granuliranim
pogene formacije starijeg, ali i novijeg datuma. Evidentirano poljima. Drugu varijantu čine znatno raskošnije napravljene
je 214 stratigrafskih jedinica. Od toga je: 14 slojeva, trojagodne naušnice, s dobro sačuvanim mehanizmom za
51 zapuna (grobovi i jame), 47 ukopa, 54 kostura, 47 struk- zakopčavanje. U oba su primjerka jagode kružnog presjeka
tura, dok je jedna SJ poništena. i ukrašene motivom padajućih trokuta, izvedenih u tehnici
Tijekom istraživanja otkrivena su dva horizonta, od kojih je granulacije. Predmeti dekorativno-funkcionalnog karaktera
jedan arheološkog karaktera i pripada srednjem vijeku, dok ponajprije pripadaju dijelovima nošnje, a većinom se radi
drugi označavaju recentne intervencije u prostoru. o brončanim dvodijelnim sponama manjeg formata, gum-
Srednjovjekovni horizont čini groblje na redove, koje je bima i pređicama. Predmet funkcionalnog karaktera pove-
definirano na cijeloj istraživanoj zoni. Evidentirani grobovi zan je s nalazom noža u grobu 10, koji je sastavljen od
pokazuju tendenciju širenja prema zapadu, istoku i jugu, željezne oštrice i rukohvata s brončanim zakovicama.
dok je na sjevernom dijelu definiran kraj. Prostorna dis- Na osnovi pronađenih predmeta, njihova konteksta i ana-
perzija grobova relativno je ujednačena te je zamijećena logija, ali i uz pomoć rezultata dobivenih analizom raspada
729
se na prapovijesnoj brončanodobnoj gradini bez bedema.

Arheološki nadzor obavila je Andreja Nađander, dipl. arheo.
i prof. pov., iz tvrtke Kaukal d.o.o., Split.
Na istraživanoj se lokaciji (jugozapadna niža terasa uz

cestu) prethodno nalazio manji objekt dimenzija 5,5x4,0 m
(k.č. 3548/61, k.o. Medovdolac) te humusna površina. Objekt
je upotrebljavan u nedavnoj prošlosti, u gospodarske svrhe
(staja za konje). Strojni iskop započeo je uklanjanjem
objekta sastavljenog od kamenih blokova i uklanjanjem
okolnog površinskog zemljanog sloja da bi se u konačnici
teren iznivelirao radi gradnje novog objekta (mrtvačnice).
Zemljani iskop obuhvatio je površinu od otprilike 10 m
Zračna fotografija istraženog dijela srednjovjekovnoga groblja u dužine i 5 m širine. Dubina iskopa iznosila je oko 1 m.
Dicmu (foto: S. Vučičić) Prilikom uklanjanja objekta (staje) djelomično je uklonjen
sloj nasipa (uz njegovu sjevernu stranu), na jugozapadnom
ugljikova izotopa C-14, istraženi lokalitet okvirno se može rubnom dijelu platoa na kojem se nalazi crkva sv. Stjepana.
datirati u razdoblje od 13. do 15. st. Pritom je bio vidljiv presjek zemljanih slojeva te sljedeća
stratigrafija:
Literatura – površinski humusni sloj od tamnije sivkastosmeđe praho-
vite gline i sivkastobijelog pijeska sitne granulacije, debljine
Gjurašin 2007 H. Gjurašin, Kasnosrednjovjekovna groblja 20-ak cm;
Općine Dugopolje, Split, 2007.
Jakšić 1983 N. Jakšić, Naušnice s tri jagode u Muzeju
hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, PPUD, 23, Split,
1983: 49 – 73.
Jurić 1981 R. Jurić, Nakit u srednjem vijeku, u: Nakit na
tlu sjeverne Dalmacije od prapovijesti do danas, katalog
izložbe, Zadar, 1981: 51 – 67.
Jurić 2014 R. Jurić, Kasnosrednjovjekovni grob 195 iz
sklopa katedrale sv. Jakova u Udbini, Senjski zbornik, 41,
Senj, 2014: 117 – 130.
Srđan Đuričić
Summary
In 2017, a rescue archeological excavation was conducted

at the site pf the remains of the medieval cemetery in the
center of the Dicmo settlement. The cemetery is located Zračna snimka platoa na kojemu se nalazi groblje i crkva sv.
on the west and east side of the state road DC 1. A total of Stjepana, označena je predmetna lokacija i objekt predviđen za
45 graves with funerary architecture were found. All grave rušenje (foto: T. Jerončić)
units were composed of complete or partial stone ele-
ments, fillings and skeletons, and very valuable finds were
also found. Based on the analogies of grave finds and the
results of radiocarbon dating, the site can be dated to the
period from the 13th to the 15th century.
Redni broj: 404

Lokalitet: Dobrinče – crkva sv. Stjepana
Naselje: Dobrinče
Grad/općina: Lovreć
Razdoblje: –
Dana 12. srpnja 2017. arheološki su nadzirani zemljani

radovi prilikom gradnje mrtvačnice pokraj groblja i crkve Slojevi vidljivi u presjeku jugozapadnog rubnog dijela središnjeg
sv. Stjepana u mjestu Dobrinču. Predmetna lokacija nalazi platoa (foto: A. Nađander)
730
– nasipni sloj od lomljenog kamena manjih i srednjih dimen-

zija te sivkastosmeđe rahle prahovite gline s primjesama
sitnog sivkastog pijeska sitne granulacije, debljine oko
1,0-1,5 m (mogući ostatak sipine prapovijesnog bedema,
djelomično uništen naknadnom gradnjom i uređenjem
okoliša);
– geološka osnova (kamen živac).
Izostali su pokretni i nepokretni arheološki nalazi.
Literatura
Alduk et al. 2005 I. Alduk, D. Alaupović-Gjeldum, A.

Gamulin, Konzervatorski elaborat o kulturnim dobrima na
području obuhvata Prostornog plana Općine Lovreć, 2005.
Stećci 2008 Grupa autora, Stećci, katalog izložbe, Zagreb,
2008.
Andreja Nađander Prikaz istraživanog područja u svim sezonama radova
Summary
In July 2017, an archaeological supervision was carried out

during the earthworks for the construction of the mortuary
next to the cemetery and the church of St. Stephen in the vil-
lage of Dobrinče. The site in question is located on a prehis-
toric Bronze Age hillfort without ramparts. The works mainly
consisted of mechanical excavation, during which the exist-
ing smaller structure was removed, and the leveling of the
surface. Layers of recent backfilling and possibly erosion
layers immediately below them were observed. No mov-
able and immovable archaeological finds were discovered.
Područje riječnog poluotoka kod mjesta Gala Gacko
Redni broj: 405 Godine 2017. terenski pregled obuhvatio je nekoliko

Lokalitet: Dolina rijeke Cetine manjih područja, što se nastavlja na istraživanje iz 2016. –
Naselje: – pregledana su područja južno od sela Rumina, istočno od
Grad/općina: Trilj, Sinj sela Čitluka, šire područje oko gradine Otok kod istoime-
Pravni status: postupak u tijeku nog sela te područje riječnog poluotoka kod mjesta Gala
Razdoblje: P Gacko. Jednako tako, ponovno su pregledana neka pod-
Vrsta radova: terenski pregled ručja iz 2016., ali samo na mjestima novih oranica, gdje je
mogućnost uočavanja i prikupljanja arheološkog materijala
Godine 2017. organizirana je nova faza sustavnoga teren- time bila izglednija. Na mjestima južno od Rumina, istočno
skog pregleda doline rijeke Cetine, u kojem su sudjelo- od Čitluka te oko gradine Otok sakupljeno je relativno malo
vali studenti Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta arheološkog materijala, uglavnom keramičkih fragmenata
u Zagrebu, pod vodstvom dr. sc. Helene Tomas, redovite koji su daljnjom analizom ugrubo datirani u kasno bron-
profesorice tog odsjeka. čano/rano željezno doba.
Međutim, područje riječnog poluotoka kod mjesta Gala
Tijekom terenskih radova 2015. pregledano je područje veli- Gacko dalo je prilično dobre rezultate. Lokalitet je otkri-
čine oko 3 km2, prateći tok rijeke Cetine od Obrovca preko ven slučajno, tijekom velikih preinaka na nekoliko zemljiš-
Sinjskog polja do Bajagići Rumina. Otkrivena je nekolicina nih parcela. Mještanin sela Gala Gacko, ujedno i vlasnik
lokaliteta iz antike i srednjeg vijeka te su mapirane kamene nekoliko parcela na poluotoku, profesionalno se bavi moto-
gomile u okolici spomenutih mjesta, pogotovo na krškome krosom pa je na svojim parcelama dao napraviti stazu za
platou iznad sela Rumina. Od otkrivenih antičkih lokaliteta motokros, dužine oko 100 m i širine oko 15 m, na lijevoj,
valja izdvojiti moguću rimsku villu rusticu, smještenu uza istočnoj strani poluotoka. Važno je napomenuti da se nepo-
samu rijeku Cetinu, nedaleko od sela Obrovca Sinjskog. sredno uz stazu za motokros, nekoliko desetaka metara
Lokalitet je interpretiran kao rimska vila, i to na temelju prona zapadu nalazi zemljani nasip građen krajem prošlog
nalaska tegula, zidne žbuke te tesera za mozaike, razasu- stoljeća, radi zaštite oranica od poplava, koji time presi-
tih po preoranome polju, dok ostaci same arhitekture nisu jeca poluotok na dva dijela – na istočni dio gdje se sada
ustanovljeni. U jesen 2016. arheološki je rekognoscirana nalazi spomenuta staza za motokros te na zapadni dio
dolina Cetine, kao nastavak prethodnih istraživanja. gdje se nalaze oranice koje ljudi aktivno održavaju i koriste
731
na velik broj keramičkih fragmenata i s jugoistočne strane

(staza za motokros), lokalitet se nastavljao i istočno od
modernog zemljanog nasipa. Na krajnjim zapadnim dije-
lovima poluotoka arheološki materijal u potpunosti izostaje
te, osim što to određuje granice samog naselja, vjerojatno
upućuje i na promjene toka rijeke ili pak na izrazito plavljen
dio okoliša, kao što je slučaj i na krajnjem jugu, gdje su
prilikom geoloških istraživanja utvrđena dva paleokanala i
izostanak bilo kakva kulturnog sloja (prisutan je isključivo
naplavni sloj dubine i preko 2 m). Te su podatke omogućili
dr. sc. Slobodan Mika i dr. sc. Ozren Hasan s Hrvatskog
geološkog instituta koji su, sa svojim kolegama, proveli opi-
sana istraživanja.
dr. sc. Helena Tomas
Gala Gacko, mreža kvadrata Summary
se njima. Prilikom kopanja zemlje, na površinu je dospjela In 2017, a new phase of the systematic field survey of the
velika količina keramičkog arheološkog materijala, a isti je Cetina Valley was organized. During the field work carried
slučaj i s oranicama na zapadnom dijelu poluotoka koji nije out so far, an area of approximately 3 km2 was surveyed,
obuhvaćen iskopavanjima staze za motokros pa su time following the course of the Cetina River from Obrovac
arheološki slojevi ostali netaknuti. Nakon što je utvrđeno da through Sinjsko Polje to Bajagići Rumin. A few sites from
je sasvim sigurno riječ o prapovijesnom arheološkom loka- antiquity and the Middle Ages were discovered and cairns
litetu (sudeći prema preliminarnim analizama keramičkog were mapped in the vicinity of the mentioned places, espe-
materijala), uslijedilo je intenzivno arheološko rekognosci- cially on the karst plateau above the village of Rumin.
ranje na zapadnom dijelu poluotoka, gdje su kulturni slojevi Among the discovered ancient sites, a possible Roman
ostali netaknuti, a količina keramike koja se mogla primi- villa rustica, located right by the Cetina River, not far from
jetiti na površini obrađenih oranica također je bila iznimno the village of Obrovac Sinjski, stands out. In 2017, the field
velika. Kao što je vidljivo na priloženoj karti, na mjestima survey covered several smaller areas, thus continuing
obrađenih polja napravljena je mreža kvadrata dimenzija the research from 2016. The areas south of the village of
10x10 m. Naime, na prazninama između mreže kvadrata Rumin, east of the village of Čitluk, the wider area around
nalaze se neobrađena polja s vrlo gustom travom, koja se the Otok hillfort near the village of the same name and the
koriste za ispašu stoke pa ne postoji mogućnost uočavanja area of the river peninsula near the town of Gala Gacko
i prikupljanja ikakva materijala. Na priloženoj karti ujedno were covered. The area of the river peninsula near Gala
se jasno vidi i spomenuti nasip, koji dijeli poluotok na dva Gacko gave quite good results. Upon concluding that it was
dijela te staza za motokros na južnijem dijelu. Jednako tako, definitely a prehistoric archaeological site (judging by the
vidljiva je distribucija prikupljenog arheološkog materijala s preliminary pottery analyses), it was decided to carry out
obzirom na pripadajući kvadrant. Na temelju analiza, utvr- an intensive archaeological reconnaissance in the western
đeno je da je riječ o keramici koja se može datirati u kasno part of the peninsula, where the cultural layers remained
brončano/rano željezno doba, što odgovara i dataciji ostale intact and a large amount of pottery could be observed on
keramike prikupljene drugdje u Cetinskoj dolini tijekom the surface of cultivated arable land. Pottery analyses con-
rekognosciranja prijašnjih sezona. Također, iste je godine firmed that the pottery dates back to the Late Bronze/Early
u istraživanjima sudjelovala i ekipa s Geološkog instituta Iron Age, which corresponds to the dating of other pottery
u Zagrebu, pod vodstvom dr. sc. Slobodana Mike, koja je collected elsewhere in the Cetina Valley during reconnais-
do dubine od 4 m geološki izbušila (engl. coring) nekoliko sance in previous seasons.
mjesta u dolini, s ciljem utvrđivanja geološkog sastava tla
te dubine kulturnog arheološkog sloja. Jednako tako, cilj je
bio dobiti više odgovora na neka od glavnih pitanja koja se
tiču čitave Cetinske doline, poput primjerice koliko je uče- Redni broj: 406
stalo rijeka naplavljivala okolna polja tijekom povijesti, gdje Lokalitet: Gardun (Tilurium)
se može očekivati kulturni arheološki sloj i do koje dubine, Naselje: Gardun
promjene smjera toka rijeke, mjesta nekadašnjeg toka, Grad/općina: Trilj
mjesta kanala i paleokanala itd. Na priloženoj karti vidljivi su Pravni status: Z-2315
i podaci koji se tiču pozicije Gala Gacko. Kada se promotri Razdoblje: A
cjelokupna situacija, s obzirom na geološka istraživanja, Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija
gustoću arheološkog materijala i analizu istog materijala,
moguće je zaključiti da je riječ o prapovijesnom naselju s U lipnju i srpnju 2017. organizirana je dvadeset i prva uza-
kraja brončanog doba, na kojem se život sigurno nasta- stopna sezona sustavnih arheoloških istraživanja u selu
vio i u mlađim razdobljima, a naselje je obuhvaćalo velik Gardunu, na mjestu nekadašnjega rimskog vojnog logora
dio poluotoka, uglavnom sjeveroistočnu stranu. S obzirom Tilurija. Istraživanja je organizirao Odsjek za arheologiju
732
6
– Izabela Andrašić, Martina Brdarić, Željka Ezgeta,
Barbara Kriletić, Ante Purušić, Mia Senko, Natalija Šagud,
51 SJ 23 21
SJ SJ SJ
2 2 24 22
20 SJ SJ SJ J2
0
Nikolina Vuković, Tina Bertetić, Niko Boj, Karla Ivak,

S
SJ 15 SJ 15
PN_159
Borna Jambrošić, Tihana Kucijan, Filip Medar, Alexander

PN_83
SJ 16 SJ 16
7
J1 18
19 S
27 SJ
SJ
Potkonjak, Lucija Prusac, Antonia Pušić, Jelena Šekrst,
41
SJ
9
PN_94
1
SJ
40
18
SJ
42
SJ
SJ
3
39
Filip Perković, Domagoj Bužanić, Ivan Vidović i Blaž
SJ
S J4
3
SJ
26 Glavinić. Iskopavanje je bilo dio projekta Hrvatske zaklade
17
za znanost Between the Danube and the Mediterranean.
Exploring the role of Roman military in the mobility of
16 53
SJ
46 SJ
people and goods in Croatia during the Roman Era, uz
15 potporu Ministarstva kulture, Splitsko-dalmatinske župa-
nije i Grada Trilja.
14
Godine 2017. radovi su nastavljeni u sondi D (k.č. 2679,

13 SJ
110
2663, 2658/1, 2658/2, 2659/1, 2659/2, k.o. Košute),

1
odnosno na zemljištu koje je Grad Trilj otkupio za potrebe

3
5
3
3
2
SJ SJ
18
12 SJ
arheološkog istraživanja. Nakon arheološkog iskopavanja
57
62
61
67
SJ
4
SJ
S J9 SJ 59 5 7
i geofizičkih istraživanja 2007. i 2009., bilo je moguće, na

SJ
11
SJ
61 11
SJ 10
1
SJ
11 SJ
60 SJ
97
razini teorijske pripreme daljnjeg istraživanja, pretpostaviti
SJ
10 SJ
68
79
izvoran tlocrt i namjenu antičke arhitekture, čiji su tragovi
9 88
SJ
dokumentirani na sondi D. Oni se s malim odstupanjima
SJ SJ
9 mogu uklopiti u idealnu rekonstrukciju sklopa od šest voj-
SJ
9
SJ
87
SJ
2 SJ
3
SJ
12
SJ
11
S
ničkih spavaonica (centuriae) jedne legijske kohorte, koje
8
SJ
4
su položene u smjeru sjever-jug. Takva rekonstrukcija
7 Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu zasniva se na komparativnoj analizi antičke arhitekture, čiji
su tragovi dokumentirani u sondi D, tlocrtnog prikaza geo-
Odsjek za arheologiju
I. Lučića 3, 10 000 Zagreb, HR
fizičkih istraživanja u sondi D, konfiguracije terena, karak-

LOKALITET
Gardun - Vojnić, Antički Tilurium
6
terističnih tlocrta rimskih legijskih logora te ostataka rimske
SADRŽAJ
S J7 Tlocrt sonde D
D E F G
arhitekture u sondi A (Sanader et al. 2009). Ostaci arhitek-
VODITELJ PROJEKTA
prof .dr. sc. Mirjana Sanader
ture u sondi A također se tumače kao niz od šest vojničkih

SEZONA ISTRAŽIVANJA
2017
0m 10m MJERILO ARHIVA CRTEŽA BR.
spavaonica, koje su položene u smjeru istok-zapad, i čine

- GAR 17-05
Sonda D, rezultati istraživanja 2017. g. (izradili: I. Miloglav, M. sklop spavaonica jedne legijske kohorte (Sanader 2009;
Vuković) Sanader et al. 2014).
Za potrebe iskopavanja, područje sonde D obuhvaćeno
je mrežom od 8x21 kvadranata (A – H/1 – 21), dimenzija
5x5 m. Na osnovi opisane analize, zaključeno je da je na
navedenoj površini moguće obuhvatiti dvije čitave centurije,
okrenute leđima jedna na drugu (kvadranti D – G/8 – 20).
SJ 116
36
SJ
115
19
SJ
SJ 0
U istraživanjima 2010. – 2016. dokumentirani su zidovi i

11
SJ
86
SJ
13 strukture koji se uklapaju u pretpostavljeni tlocrt dviju cen-

turija i potvrđuju ga svojim položajem i dimenzijama, a isto-
58
SJ
66
SJ
111
SJ
5
SJ
S vremeno zidovi i strukture koji jasno upućuju na zaključak

12 da su u sondi D zastupljene još dvije faze. Drugoj fazi pri-
115
5
SJ
SJ 18
58
SJ
SJ 67
SJ
padaju zidovi SJ 26, 27 i 46, koji negiraju zidove centurija

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za arheologiju
I. Lučića 3, 10 000 Zagreb, HR
57
SJ
11
SJ 3 i 19, iako istovremeno sa zidom centurija SJ 17 zatva-

LOKALITET
SJ Gardun - Vojnić, Antički Tilurium
D E F G
SADRŽAJ
raju jedan objekt, koji ima otklon u odnosu na centurije.

Tlocrt sonde D
VODITELJ PROJEKTA
prof .dr. sc. Mirjana Sanader
Trećoj fazi u sondi D pripadaju suhozidi SJ 40 – 43, što

SEZONA ISTRAŽIVANJA
2017
MJERILO ARHIVA CRTEŽA BR.
- GAR 17-01
0m 5m
ponajprije potvrđuju suhozidi SJ 40 i 41, koji su sjeli na
Sonda D, mreža i rezultati istraživanja 2010. – 2017. g. (izradili: I. zidove SJ 19 i 27, dakle na zidove prve i druge faze. Za
strukture koje tvore zidovi SJ 59 – 61 i 68, zajedno s podni-
SJ 95
Miloglav, M. Vuković, M. Rončević)

SJ 79
SJ 36
com SJ 76, za strukture od kamena SJ 62 i 69, nadalje za
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Voditeljica SJ 88 strukture koje tvore zidovi SJ 12 i 88, zidovi SJ 79, 95 i 97,
istraživanja bila je red. prof. dr. sc. Mirjana Sanader, a
SJ 3 odnosno za zid 101, teško je na ovom stupnju istraživanja
njezin zamjenik doc. dr. sc. Domagoj Tončinić. U istraživa- SJ 12
zaključiti jesu li pripadali drugoj ili trećoj fazi arhitekture u
nju su sudjelovali red. prof. dr. sc. Marina Milićević Bradač,
SJ 91 sondi D.
dr. sc. Zrinka Šimić-Kanaet, doc. dr. sc. Ina Miloglav, Istraživanje je 2017. nastavljeno na području kvadranata
dr. sc. Iva Kaić, dr. sc. Vinka Matijević, dr. sc. Ana Pavlović, D – G/12 – 13 te je za jedan metar prošireno na kvad
SJ 12
Mirna Vukov, mag. archaeo., i Miroslav Vuković, mag.

SJ 11
rante D – G/14. Istraživanje je provedeno s namjerom
archaeo. U istraživanjima su također sudjelovali studenti da se potvrde i dokumentiraju ostaci po jednog pretpo-
dodiplomskog i diplomskog studija arheologije na Odsjeku stavljenog kontubernija (contubernia) unutar svake cen-
za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu turije. Građevinski elementi jednog kontubernija tijekom
733
nije dokumentiran pregradni zid između dvaju kontubernija

koji bi se mogao usporediti sa zidom SJ 64, a isto vrijedi i
za druge građevinske elemente tog kontubernija.
Istraživanje je 2017. imalo tri osnovna cilja. Prvi je bio
da se u kvadrantima F – G/14, na području prve centu-
rije, istraži cijela širina zida SJ 64 i njegovo sjeverno lice,
te dio kontubernija pretpostavljenog s njegove sjeverne
strane. Drugi je cilj bio da se u kvadrantima F – G/12 – 13
dokumentira nastavak podnice SJ 58 i ostatak pretpostav-
ljenog pregradnog zida, koji bi se trebao nalaziti između
zidova SJ 57 i 64. Treći je cilj bio da se u kvadrantima
D – E/12 – 14, na području druge centurije, dokumenti-
raju simetrične strukture koje bi time potvrdile postojanje
kontubernija.
Nakon uklanjanja humusa SJ 1, u kvadrantima F – G/14
Sonda D, kvadrant F – G/13 – 14, zidovi SJ 3 i 64, urušenja SJ dokumentirani su ostaci zidova SJ 3 i 18 i sloj smeđe,
63 i 89 masne zemlje s velikom količinom žbuke, opeke i lomlje-
nog kamena SJ 36, koji je također uklonjen. Južno od
zida SJ 64 uklonjena su urušenja SJ 25, SJ 63 i SJ 89 te
SJ 66. Čini se da nalazi žbuke, sitnog kamenja vezanog
žbukom, zaglađene žbuke, zaglađene žbuke na sloju oblu-
taka i nalazi keramike, koji su mogli biti dio zida ili poda,
potvrđuju pretpostavku da je riječ o urušenju SJ 63 i 89,
ostacima zida SJ 64. Nakon uklanjanja SJ 25 definirana je
temeljna stopa zida SJ 3, odnosno stopa SJ 116. Prilikom
uklanjanja SJ 63 uz južno lice zida SJ 64 dokumentiran je
žut sloj s oblucima, koji je sličan slojevima SJ 65 i kompakt
nijem sloju s oblucima (podnica?) SJ 109 u kvadrantima
E/13 – 14. Tijekom uklanjanja urušenja SJ 89 i SJ 66 doku-
mentiran je sloj tamno smeđe zemlje s mnogo gara i zape-
čene keramike SJ 112, a definiran je i zid SJ 18. Za razliku
od toga, u kvadrantima F – G/12 – 13 nije dokumentiran
nastavak podnice SJ 58 i ostatak pretpostavljenog pregrad-
nog zida, koji bi se trebao nalaziti između zidova SJ 57 i 64.
Nakon uklanjanja humusa SJ 1 u kvadrantima D – E/14
dosegnuti su zid SJ 19, sloj SJ 65 i sloj smeđožute masne
zemlje s komadićima opeke, keramikom i komadićima
žbuke SJ 106. U kvadrantima D – E/12 – 14 uklonjeni su
sloj kamenog urušenja SJ 25, sloj 106, nakupina kamena,
ulomaka keramike i žbuke SJ 107, tragovi žbuke SJ 108 i
sloj kamenja SJ 117. Nakon uklanjanja SJ 65 dokumenti-
rana je jama SJ 114 sa zapunom od tamnije zemlje pune
gara, SJ 113, zatim kompaktniji sloj s oblucima (podnica?)
SJ 109 i sloj tamnije zemlje SJ 119. Prilikom uklanjanja
urušenja SJ 25 i sloja SJ 106, dokumentirana je stopa
SJ 47, odnosno stopa zida SJ 19. U kutu između zidova
SJ 57 i 19 dokumentirana je podnica SJ 58. U kvadran-
tima D – E/12 – 14, na području druge centurije, samo su
Sonda D, kvadrant F – G/13, detalj urušenja SJ 63 i 89 dijelom dokumentirane strukture simetrične onima u kva-
drantima F – G/12 – 14. Riječ je o podnici SJ 58 u kutu
prethodnih su istraživanja dokumentirani u kvadrantima između zidova SJ 57 i 19 u kvadrantu D/12 te mogućoj
F – G/12 – 13, a riječ je o zidovima centurije SJ 3, 18, podnici SJ 109 u sjeveroistočnom dijelu kvadranta E/13 i
57, o zidu SJ 64, koji se može tumačiti kao pregradni zid 14. Za razliku od toga, u kvadrantima D – E/12 – 14 nije
između dvaju kontubernija prve centurije, podnici SJ 58 i potvrđen pregradni zid između dvaju kontubernija, koji bi
otisku drvene grede na zidu SJ 57, odnosno njegovoj stopi se mogao usporediti sa zidom SJ 64, a nije ni ostatak pret-
SJ 67, koja se može tumačiti kao ostatak pregradnog zida postavljenog pregradnog zida, koji je unutrašnjost kontu-
unutar kontubernija (Sanader et al. 2014; Sanader et al. bernija dijelio na dva dijela. Uz to je u kvadrantima D – E/12
2016). Građevinski elementi jednog kontubernija tijekom – 14 dokumentirana stratigrafska situacija koja se razlikuje
prethodnih su istraživanja dokumentirani i na području od one u kvadrantima F – G/12 – 14. Pouzdani ostaci po
druge, paralelne centurije, u kvadrantima D – E/12 – 13, ali jednog pretpostavljenog kontubernija unutar svake centu-
je isključivo riječ o zidovima centurije SJ 3, 19 i 57. Do sada rije nisu potvrđeni tijekom istraživanja 2017.
734
Literatura Sanader et al. 2016 M. Sanader, D. Tončinić, I. Miloglav,

Gardun (Tilurium), HAG, 12/2015, Zagreb, 2016: 653
Sanader 1998 M. Sanader, Tilurij – rimski vojni logor. – 656.
Prethodno izvješće s arheoloških istraživanja u 1997. i Sanader et al. 2017 M. Sanader, D. Tončinić, I. Miloglav,
1998., OA, 22, Zagreb, 1998: 243 – 255. Gardun (Tilurium), HAG, 13/2016, Zagreb, 2017.
Sanader 2000 M. Sanader, Tilurij – rimski vojni logor.
Obavijesti HAD, 32, 1, Zagreb, 2000: 51 – 62. dr. sc. Mirjana Sanader
Sanader 2001 M. Sanader, Tilurij – rimski vojni logor. dr. sc. Domagoj Tončinić
Prethodno izvješće o arheološkim istraživanjima u sezoni dr. sc. Ina Miloglav
2000., OA, 25, Zagreb, 2001: 183 – 194.
Sanader 2002 M. Sanader, Tilurij – arheološka istraživa- Summary
nja u godini 2002. Obavijesti HAD, 34, 3, Zagreb, 2002:
87 – 97. In June and July 2017, systematic archaeological excava-
Sanader 2003 M. Sanader, Tilurium I. Istraživanja – tions were conducted in the village of Gardun, on the site of
Forschungen 1997 – 2001, Zagreb, 2003. the former Roman military camp Tiluria for the twenty-first
Sanader 2009 M Sanader, Mannschaftsbaracken mit consecutive season. Work was continued on trench D, i.e.
Strebepfeilern im Legionslager Tilurium, u: A. Morillo, N. on the land purchased by the town of Trilj for the purposes
Hanel E Martin (ur.) .LIMES XX Estudios sobre la fron- of archaeological research. After the archaeological exca-
tera romana/ Roman Frontier Studies, Madrid, 2009: 1509 vations and geophysical surveys conducted in 2007 and
– 1514. 2009, it was possible, at the level of theoretical preparation
Sanader et al. 2003 M. Sanader, D. Tončinić, Tilurij – arhe- for further research, to assume the original floor plan and
ološka istraživanja u godini 2003, Obavijesti HAD, 35, 3, the purpose of the ancient architecture, whose traces were
Zagreb, 2003: 87 – 99. documented in trench D. With small deviations, they could
Sanader et al. 2004 M. Sanader, D. Tončinić, I. Ožanić, fit into an ideal reconstruction of a set of six military dormi-
Tilurij – arheološka istraživanja u 2004. godini, OA, 28, tories (centuriae) of one legion cohort, which are laid out in
Zagreb, 2004: 221 – 243. the north-south direction.
Sanader et al. 2005 M. Sanader, D. Tončinić, I. Ožanić,
Gardun (Tilurium), HAG, 1/2004, Zagreb, 2005: 219 – 221.
Sanader et al. 2006 M. Sanader, D. Tončinić, I. Ožanić, I.
Miloglav, Gardun (Tilurium), HAG, 2/2005, Zagreb, 2006: Redni broj: 407
348 – 351. Lokalitet: Gornja Podstrana – crkva sv. Jure na Vršini
Sanader et al. 2007 M. Sanader, D. Tončinić, D. Demicheli, Naselje: Gornja Podstrana
I. Miloglav, Gardun (Tilurium), HAG, 3/2006, Zagreb, 2007: Grad/općina: Podstrana
391 – 393. Pravni status: Z-6851
Sanader et al. 2008 M. Sanader, D. Tončinić, D. Demicheli, Razdoblje: NV
I. Miloglav, Gardun (Tilurium), HAG, 4/2007, Zagreb, 2008: Vrsta radova: probno iskopavanje
444 – 446.
Sanader et al. 2009 M. Sanader, D. Tončinić, D. Demicheli, Tijekom 27. i 28. srpnja 2017., u sklopu projekta obnove
I. Miloglav, Gardun (Tilurium), HAG, 5/2008, Zagreb, 2009: crkve sv. Jure na Vršini, sukladno posebnim uvjetima
534 – 537. Konzervatorskog odjela u Splitu, arheološki je istražena
Sanader et al. 2010 M. Sanader, D. Tončinić, D. Demicheli, unutrašnjost crkve. Voditeljica arheološkog istraživanja bila
I. Miloglav, Gardun (Tilurium), HAG, 6/2009, Zagreb, 2010: je Andreja Nađander, dipl. arheo. i prof. pov., a zamjenik
586 – 588. Vedran Katavić, prof. pov. i arheo., iz tvrtke Kaukal d.o.o.
Sanader et al. 2011 M. Sanader, D. Tončinić, D. Demicheli,
I. Miloglav, Gardun (Tilurium), HAG, 7/2010, Zagreb, 2011:
643 – 646.
609 – 612.
706 – 709.
I. Miloglav, Gardun (Tilurium), HAG, 10/2013, Zagreb,
2014: 538 – 541.
Sanader et al. 2014b M. Sanader, D. Tončinić, Z. Buljević,
S. Ivčević, T. Šeparović, Tilurium III. Istraživanja 2002.-
2006. godine, Zagreb, 2014.
I. Miloglav, Gardun (Tilurium), HAG, 11/2014, Zagreb,
2015: 576 – 579. Zračna snimka crkve sv. Jure, pogled sjeveroistok (foto: M. Kraljev)
735
Riječ je o manjoj, jednobrodnoj dvotravejnoj crkvi, s pravo-

kutnom apsidom na istoku i krovom na dvije vode. Crkva je
okružena masivnim suhozidom od neobrađenog kamena,
koji formira kružno dvorište te unutar kojeg je vidljivo oko
20 grobova.
Sukladno uvjetima nadležnog konzervatora, unutar crkve
na prostoru apside, odnosno neposredno ispred oltara,
za potrebe probnog arheološkog istraživanja na površini
od oko 1,2 m² (1,0x1,2 m) uklonjena je hodna površina,
koju su činile veće, nepravilne, uglačane kamene ploče.
Neposredno ispod zatečene hodne površine registriran
je siv prahovit sloj s dosta primjesa žbuke i lomljenog
kamena, unutar kojeg su pronađeni nalazi recentne kera-
mike, željezni kovani čavao i novac iz SFRJ. Ispod tog sloja
registriran je sloj lomljenog kamena međusobno poveza-
nog silikonom i betonom, mjestimično dubok gotovo 0,40 m
te je dosezao dubinu do same vapnenačke litice. Relativna
dubina iskopa iznosila je oko 0,70 m, ovisno o geološkoj
osnovi, koju na predmetnom prostoru čini već spomenuta
nepravilna vapnenačka litica.
Prilikom probnih arheoloških istraživanja unutar crkve sv.
Jure registrirani su isključivo recentni nivelacijski te geo-
loški slojevi i strukture. Recentni nivelacijski slojevi nastali
prilikom relativno nedavne obnove poda crkve u potpunosti
su, do geološke osnove, devastirali istraženi prostor. Tim
radovima onemogućen je i eventualan pronalazak starijih
ostatka, barem u vidu pokretnih arheoloških nalaza.
Literatura
Unutrašnjost crkve sv. Jure i položaj sonde (foto: A. Nađander)
Maršić 2003 D. Maršić, Antička naselja Pituntium, Nerste i
Oneum, HAnt, Pula, 2003.
Tomić 1991 R. Tomić, Spomenici Podstrane od srednjeg
vijeka do 20. stoljeća, Podstrana od davnine do naših
dana, Podstrana, 1991.
Vedran Katavić
Summary
In July 2017, a trial archaeological excavation was car-

ried out as part of the restoration project of the Church of
St. George on Vršina above the village of Gornja Podstrana.
Recent leveling layers and the geologic base in the form
of an irregular limestone cliff were registered. Only recent
movable finds (pottery, an iron nail and one coin) were also
collected.
Vapnenačka litica kao geološka osnova SJ 5 (foto: A. Nađander)

Redni broj: 408
Stručnu i tehničku dokumentaciju izradili su Marin Kraljev, Lokalitet: Gornji Muć – Dobreč
dipl. oec. i Petar Sapunar, mag. ing. geod., djelatnici tvrtke Naselje: Gornji Muć
Kaukal d.o.o. Nadležna konzervatorica bila je arheologinja Grad/općina: Muć
Vanja Kovačić, viša stručna savjetnica iz Konzervatorskog Pravni status: postupak u tijeku
odjela u Splitu. Financijska sredstva, kao i dio logističke Razdoblje: A
potpore u vidu dvaju pomoćnih radnika za ručni iskop, osi- Vrsta radova: sondažno iskopavanje
gurala je tvrtka Kvinar j.d.o.o., Podstrana.
Od 26. listopada do 6. prosinca 2017. sondažno je arheo-
Crkva sv. Jure na Vršini nalazi se na jednom od vrhova loški istraživan lokalitet Dobreč u Gornjem Muću. Voditelj
brda Peruna, na 457 m n. v., iznad sela Gornje Podstrane. istraživanja bio je Vedran Koprivnjak, zamjenica voditelja
736
491.20
491.25
490.58
490.07
489.99
490.01
489.93
490.96
489.92
489.95
490.92
489.96
490.47
491.20 491.18
491.04
489.34
489.23
490.42
490.51
490.30
489.91
489.12
490.07 490.12
490.09
LEGENDA:
ŽBUKA
ŽBUKA
ŽBUKA
ŽBUKA
ZADRUGA ARHEO KO-OP NARUČITELJ: SADRŽAJ:

OPĆINA MUĆ PROSTORNI I VISINSKI ODNOS ARHITEKTONSKIH STRUKTURA
FAZA:
ARHEOLOŠKA NACRTNA DOKUMENTACIJA TLOCRT SNIMILI I IZRADILI:
MARTINA MILETIĆ,dipl. arheol., VEDRAN KOPRIVNJAK, dipl. arheol.
LOKALITET: MJERILO: KONZERVATORSKI NADZOR: VODITELJ ISTRAŽIVANJA:
MUĆ GORNJI, DOBREČ, 2017. 1:20 dr. sc. MIROSLAV KATIĆ, dipl. arheol. VEDRAN KOPRIVNJAK, dipl. arheol.
OBJEKT: DATUM: ODGOVORNA OSOBA:
NASEOBINSKI OBJEKT - KASNA ANTIKA 5. 2018. VEDRAN KOPRIVNJAK, dipl. arheol. N02
Dobreč – tlocrt rimskih struktura u istraženim sondama Sonda 2 nakon istraživanja (foto: M. Miletić)
Martina Miletić, a član stručne ekipe Vinko Madiraca, svi Metodologija istraživanja uključila je ručno iskopavanje
diplomirani arheolozi, članovi Zadruge ARHEO KO-OP. zemljanih slojeva i čišćenje arheoloških struktura te njihovo
Za potrebe istraživanja angažirani su lokalni fizički radnici. dokumentiranje. Evidentirani slojevi i strukture geodetski
Istraživanje su nadzirali Miroslav Katić i Marijeta Babin iz su snimljeni totalnom stanicom marke Topcon. Pronađeni
Konzervatorskog odjela u Trogiru. arheološki nalazi sakupljeni su u skladu s pravilima struke,
a tijekom istraživanja napravljeni su popisi stratigrafskih
Lokalitet je stručnoj javnosti poznat kao pretpostavljeni jedinica te nalaza, uzoraka i posebnih nalaza, kao i teren-
položaj rimskog naselja Andetriuma, na blagoj uzvisini koja ski dnevnik.
od polja vodi prema obroncima Visovca, a na njemu je prili- U humusnom i suphumusnom sloju očekivano je evidenti-
kom nestručnih istraživanja i terenskih pregleda pronađena ran određen broj komada recentne opeke, crijepa i metal-
velika količina pokretnih i nepokretnih nalaza rimske pro- nih predmeta, pomiješan s ulomcima rimske keramike i
venijencije. Do trenutka predmetnog istraživanja lokalitet drugim nalazima, koji se mogu datirati od 1. do 7. st., s
nikad nije bio stručno istražen, iako za njega vlada stručni nalazima ranih firma uljanica (sredina/kraj 1. st.) i amfore
interes, pa većina evidentiranih nalaza ostaje izvan kon- tipa LRA 1B (5. – 7. st.) te podjednako zastupljenim ulom-
teksta. Sudeći prema ostacima rimskih građevina eviden- cima koji se datiraju od 2. do 5. st. Komadi obrađenog
tiranih po poljima u Dobreču, jasno je da je riječ o većem kamena koji su pripadali stupovima, kao i rijetke tesserae,
naselju, a predmetno bi istraživanje trebalo dati uvid u stra- pokazuju da je tijekom višegodišnjeg oranja rimska struk-
tigrafiju samoga grada. tura koja je stajala na tome mjestu često zapinjala za plug,
Ovim je zahvatom započeto sustavno arheološko istraži- a to su i potvrdili vlasnici te i okolnih parcela, koji su pro-
vanje lokaliteta koje bi, osim pružanja odgovora na stručna nađene komade rimske arhitekture uglavnom odlagali u
pitanja, trebalo biti prvi korak u prezentaciji lokaliteta u turi- ogradne suhozide ili izdvojene gomile. U suphumusnom je
stičke i znanstvenoistraživačke svrhe. U ovoj je fazi istraži- sloju pronađen i kasnoantički novčić.
vanja kao prioritet određeno istraživanje ostataka rimskog Ispod humusa i sloja oranja nalazi se kompaktan sloj s vrlo
zidanog kanala na katastarskim česticama 1168 i 1169/2, velikom količinom ulomaka rimskoga građevnog materijala
k.o. Gornji Muć, vidljivog u konstrukciji suhozida između (SJ 16), koji je prekrio urušene strukture, a materijal nađen
dviju čestica. Investitor predmetnih radova bila je Općina u njemu datira se od 3. do 5. st., tj. u kasnu antiku. Moguće
Muć, uz dozvolu vlasnika parcela. je pretpostaviti da je građevni materijal koji je upotrebljavan
737
C-14. Među materijalom nađenim na razini podnice i oko

nje vrlo je malena količina ulomaka koji pripadaju posu-
dama za skladištenje ili kuhanje. Dakako, sam luksuzan
karakter nalaza i podnica s mozaikom nisu dovoljni za poi-
stovjećivanje tog objekta s termama jer bi mogla biti riječ
i o luksuznoj gradskoj kući (villa urbana) ili nekoj drugoj
javnoj građevini.
Zidovi SJ 18 i 19 pripadaju istom sklopu, a isto vrijedi i za
zid vidljiv u istočnom profilu sonde. Podnica s mozaikom
nalazila se sjeverno od ostataka SJ 18 i 19, a popločenje
s polomljenim žrvnjem južno od tih zidova, pa je osnovna
pretpostavka da je sjeverno od zidova bila unutrašnjost
zgrade, a južno od tih konstrukcija možda popločeno dvo-
rište. Između dvaju zidova nalazi se i sloj s okomito i koso
postavljenom opekom, a ulomci pronađenih stupova tako-
Sonda 1 nakon istraživanja (foto: M. Miletić) đer pripadaju istoj fazi pa je uz malo mašte moguće zami-
sliti pronađene strukture kao ulaz u veću zgradu flankiran
za gradnju u starijem razdoblju reutiliziran u kasnoj antici. polustupovima s jednim masivnim stupom u sredini, koji
U tom je sloju pronađena i najveća količina pokretnog zajedno nose konstrukciju luka od opeke. Ne treba zane-
materijala, a u njemu su evidentirane i čvrste strukture. I u mariti debljinu zida (0,9 m) i količinu materijala koji je pao
tom je sloju evidentiran novac iz druge polovice 4. st. na dokumentiranu podnicu, a koji uključuje drvene grede i
Urušenja od opeke i kamena s velikim komadima antičke daske pa se može pretpostaviti da je zgrada mogla imati i
podnice ukrašene mozaikom nađene su u slojevima, kat. Dubina temelja zidova govori u prilog toj pretpostavci.
pomiješane s pougljenjenim drvom. Ti slojevi sadrže Zasad se s tim konstrukcijama ne mogu povezati konstruk-
rijetke ulomke keramike i drugih nalaza, koji se mogu cije kanala i zida koji dijagonalno siječe kut sonde i negira
grubo datirati od 2. do 5. st., no u tom je sloju pronađena kut većih zidova. Za potonji je jasno da se on ne spaja sa
većina tessera, kao i ostatak grede ili daske koja je na njih spojem dvaju većih zidova, dok za vezu s kanalom nisu
pala i izgorjela te iz koje je radiokarbonskim datiranjem evidentirana nikakva kontrolna okna ili ulazi za keramičke
dobiven datum cal AD 138-226. Postaje jasno da su te ili kamene (olovne) cijevi.
strukture gorjele iz zasad nepoznatog razloga i da je struk- Sama konstrukcija zidanog i nadsvođenog kanala središnja
tura s podnicom i mozaikom u ovom trenutku uništena. S je struktura oko koje se razvio i početak istraživanja. Budući
obzirom na to da su u ovom i višim slojevima pronađeni da je kanal rađen s blagim otklonom u odnosu na usmje-
ulomci materijala koji se datiraju i u kasnu antiku, zasad renje zidova zgrade, a građen je od kamena pomiješanog
položaj i izgled tih potencijalnih kasnoantičkih objekata s ulomcima tegula i spolijima, postoji realna mogućnost da
ostaje nepoznat. Glavnina pokretnog materijala s razine sam kanal ne pripada istoj fazi kao građevina. Tome valja
podnice ipak se može datirati u razdoblje dobiveno radio- dodati materijal iz 1. – 4. st., pronađen u zemlji kojom je
karbonskom analizom pa se predlaže datacija te strukture zatrpan (SJ 29), među kojim su ulomci kasserole i aucissa
od 1. do 3. st. fibula te ulomci uljanice firma, koji bi mogli upućivati na pre-
U razini sa samom podnicom nalazi se popločenje od plo- kopavanje prostora izgorene zgrade za gradnju kanala i
častog kamena, u kojem je pronađen i polomljen kameni možda još nekih do sad neevidentiranih struktura.
ručni žrvanj. U sloju nasipa za to popločenje (SJ 28) evi- Sam kanal posebno je zanimljiv jer je zidan i nadsvođen
dentirana je veća količina materijala, koji se prema data- po mjeri za akvadukt, ali mu dno nije uređeno i popločano,
bilnim primjercima može datirati od 1. do 4. st., a položaj nego je ukopan u glinu pa više odgovara strukturi kanaliza-
u ravnini s podnicom označavao bi da ta struktura pripada cije (cloace) nego akvadukta. Dimenzijama je pak prevelik
istom razdoblju kao i unutrašnjost zasad nepoznate gra- za običan akvadukt, dok je za kanalizaciju malo premalen.
đevine. U rekonstrukciji rimskog kompleksa termi u Velikoj Osim toga, kanal je gotovo do vrha zatrpan zemljom s veli-
Britaniji prikazano je dvorište ispred glavnog ulaza koje je kom količinom rimskog materijala, čije je podrijetlo zasad
popločeno takvim pločama koje na njemu tvore stazu pa se nepoznato jer se u vidljivom dijelu pružanja unutar kanala
to navodi kao primjer mogućnosti determinacije. ne nazire urušenje svoda. Nagib dobiven mjerenjem total-
Valja spomenuti i druge pokazatelje, koji govore u prilog nom stanicom na vrhu luka pokazuje otklon od 1% (razlika
mogućnosti determinacije strukture s debelim zidovima u visini od 5 cm na duljinu od 5 m), što u pravilu odgovara
i mozaikom kao terme. Sam pod izveden u stilu opus i jednoj i drugoj opciji pa će se determinacija tog kanala
tesselatum pokazuje luksuzan karakter građevine, a on morati dogoditi prilikom idućih istraživanja.
je dodatno potvrđen nalazima finih keramičkih posuda u
vidu terrae sigillatae, keramike tankih stijenki, kasserola, Vedran Koprivnjak
staklenih posuda, kockice za igru i umjetnički ukrašene
kamene tranzene ili reljefa, kojoj pripadaju 1,5 cm debeli Summary
ulomci kamenih listića. Tome valja dodati ulomke freske i
raznobojne kamene pločice. Sav materijal koji upućuje na In 2017, archaeological trench excavations were carried
luksuzan karakter nalazišta može se datirati od 2. do 4. st. out at the Dobreč site in Gornji Muć. The site is known as
i ulazi većim dijelom unutar razdoblja dobivenog datumom the presumed location of the Roman settlement Andetrium.
738
The area where the structure of the Roman masonry canal nabujala, što se odlično vidi prilikom usporedbe današnjih
(trench 2) and trench 1 on the adjacent parcel, which snimki te ortofoto snimke iz 1968. pa je zbog toga pristup
extends in the direction of the canal, were investigated. takvim lokacijama prilično otežan, a bilo kakva istraživanja
Trench 1 revealed a completely preserved vault and part of iziskuju prethodno krčenje i čišćenje vegetacije, pa je to i
the sides of the canal extending in the north-south direction ovdje bio slučaj.
and the remains of architecture, massive walls extending in Arheološki je istražena sjeverna gomila, koja je nazvana
the east-west direction. Along with the remains of the archi- „Gusići gomila Iˮ. Odmah treba napomenuti da zbog raznih
tecture, fragments of a column and interior decorations razloga iskopavanje te gomile nije u potpunosti završeno,
such as pieces of mosaic flooring, decorative stone and već je potrebna dodatna sezona iskopavanja kako bi se
fragments of frescoes were recorded. In trench 2, the inte- došlo do razine žive stijene.
rior of the canal was investigated because the vault was Zatečena situacija na gomili jasno je upućivala na to da je
missing in that place, and it was discovered that the canal središnji grob (Grob 1) skoro u potpunosti opljačkan, tako
was built from a combination of stone, tufa and brick, and da je u samoj sredini gomile prokopana jama od oko 1,5 m,
that it also contained spolia. The canal was filled almost to koja je na sreću pljačkaša pogodila ravno u samo mjesto
the top with soil and construction material. The movable ukopa. Jednako tako, pokušaji pljačke primijećeni su i na
finds suggest two phases of activities on the site, among drugim dvama mjestima na gomili, no te druge dvije isko-
which the massive walls, remains of mosaics and the build- pane jame evidentno nisu pogodile mjesto ukopa. Valja
ing to which they belonged are dated to the 1st – 2nd ct., napomenuti da su na velikoj većini pregledanih kame-
while the canal is dated to the Late Antiquity (4th – 5th ct.). nih gomila na cetinskom području zabilježeni neuspjeli
pokušaji pljačke, što se jasno vidi po iskopanim jamama
na samim gomilama, koje su najčešće u središtu gomile.
Ravne kamene ploče, koje su činile konstrukciju samoga
Redni broj: 409 groba, bile su odvaljene u stranu, a u zapuni groba nije bilo
Lokalitet: Gusići – kamena gomila ostataka kostiju ni bilo kakvih drugih arheoloških nalaza.
Naselje: Krivodol Od utvrđenih slojeva gradnje kamene gomile u Gusićima
Grad/općina: Trilj zabilježen je gornji (površinski) sloj, sastavljen od većeg
Pravni status: postupak u tijeku neobrađenog kamenja dužine 20 – 50 cm, a ispod njega
Razdoblje: P slijedi sloj koji se sastoji od zemlje i sitnijeg kamenja. U tom
Vrsta radova: sustavno iskopavanje donjem sloju pronađeni su grobovi.
Nakon uklanjanja gornjeg sloja gomile Gusići I i sanacije
U rujnu 2017. organizirana je prva dvotjedna faza sustavnih ostataka urušenog centralnoga groba, uz pokrovni kamen
arheoloških iskopavanja kamene gomile kod sela Gusića groba 1, koji je bio opljačkan, pronađene su životinjske
(Grab, Krivodol) u dolini rijeke Cetine. U istraživanjima su kosti. Sav iskopan osteološki materijal predan je na analizu
sudjelovali studenti Odsjeka za arheologiju Filozofskog u laboratorij Antropološkog centra HAZU, iz čijeg izvještaja
fakulteta u Zagrebu, pod vodstvom dr. sc. Helene Tomas, i potječu svi podaci koji se odnose na osteološki materijal.
redovite profesorice na istome Odsjeku (zamjenici su joj bili Uz grob 1 iza odvaljene pokrovne kamene ploče nađena su
Jurica Triplat i Filip Budić). Sredstva za istraživanja osigu- minimalno 33 konjska zuba i oba petrozna dijela sljepoočne
rali su Sveučilište u Zagrebu, Institut za egejsku prapovijest kosti konja. U zapuni groba nije pronađen osteološki mate-
u Filadelfiji (SAD) i Ministarstvo kulture. rijal, no u samoj blizini opljačkanoga groba u drugom sloju
(sloj zemlje i sitnijeg kamenja) nađene su dislocirane kosti
S obzirom na prijašnja istraživanja tog područja, koja su mandibule i zubi, koji su mogli pripadati pokojniku iz cen-
uključivala rekognosciranje prostora uz samu rijeku Cetinu, tralnog opljačkanoga groba, a čija je starost procijenjena
a čiji je plan bio ustanoviti prostorne obrasce naseljava-
nja u dolini, dvotjedna sezona iskopavanja relativno male
kamene gomile kod sela Gusića u Krivodolu bila je nami-
jenjena ostvarivanju triju ciljeva: 1. boljem razumijevanju
pogrebnih aspekata brončanodobnih stanovnika te regije,
što onda uključuje i podatke vezane uz način pokopavanja,
vrstu gradnje tih prapovijesnih grobnica, priloženi arheo-
loški materijal itd.; 2. stvaranju potpunije prostorne slike
odnosa između gomila prapovijesnih naselja (ako ih ima
u blizini); 3. testiranju metodologije iskopavanja kamenih
gomila, među ostalim i kao pripremu za iskopavanje obliž
nje mnogo veće kamene gomile.
Selo Gusići nalazi se istočno od Trilja, na području
Krivodola. Na zračnim snimkama te prilikom terenskog pre-
gleda zabilježene su dvije kamene gomile promjera od oko
20 m te visine od oko 2-3 m. Te su dvije gomile međusobno
udaljene oko 100 m te visinom i promjerom gotovo iden-
tične. Od prestanka intenzivnije stočarske i poljoprivredne
proizvodnje u tom kraju koncem 20. st. vegetacija je izrazito Istraživano područje
739
Keramički materijal nažalost nije bilo moguće pobliže dati-

rati, zbog izostanka dijagnostičkih ulomaka, a analiza C-14
kostiju grobove datira u drugu polovicu 1. tisućljeća pr. Kr.
Pronađene kosti ne pokazuju nikakve patološke promjene,
a zubi ne upućuju na prisutnost karijesa ili drugih defekata
pa se prema tome može reći da je prehrana tih brončano-
dobnih pokojnika bila zadovoljavajuća. Ipak, s obzirom na
kratak životni vijek i prilično velik broj djece, za pokopane
u opisanim grobovima može se pretpostaviti da su živjeli
niskom kvalitetom života, a vjerojatno su bile prisutne i bole-
sti, koje nisu ostavile traga na pronađenim kostima. Daljnje
analize osteološkog materijala na takvu tipu lokaliteta zasi-
gurno bi bile vrlo korisne s obzirom na količinu mogućih
podataka. Ovdje se osobito izdvaja pitanje moguće obitelj-
ske povezanosti osoba pokapanih u jednoj gomili (npr. radi
li se u grobovima 2 i 3 o majci i njezinoj djeci).
Literatura
Tomas 2017 H. Tomas, Dolina rijeke Cetine, HAG, 13/216,

Zagreb, 2017.
Izgled gomile Gusići I prije početka istraživanja 2017. g. dr. sc. Helena Tomas
Summary
In September 2017, the first phase of systematic archae-

ological excavations of a cairn near the village of Gusići
(Grab, Krivodol) in the Cetina Valley was organized. Two
cairns with a diameter of about 20 m and a height of about
2–3 m were recorded by aerial photography and field
inspection. These two cairns are about 100 m apart. They
are almost identical in height and diameter. Archaeological
excavations were conducted on the northern cairn, which
was called “Gusići Cairn Iˮ. The as-is state of the cairn
clearly indicated that the central grave (grave 1) was almost
completely robbed.
A few meters south of grave 1 was grave 2, which was
built of flat stone slabs and covered with a somewhat larger
Položaj triju otkrivenih grobnica i izgled gomile Gusići I nakon istra- amorphous stone slab. The osteological remains of at least
živanja 2017. g. three children and small animals were found in the grave.
To the west of grave 1, grave 3 was also found with an
na 30 i više godina, dok se spol nije mogao odrediti. Uz identical structure of the tomb. The osteological remains
navedeno, bilo je prisutno i nekoliko životinjskih kostiju. of a woman aged 20–30 were found there. Movable finds
Nekoliko metara južnije od groba 1 nalazi se grob 2, koji were scarce. It was not possible to date the ceramic mate-
je bio sagrađen od plosnatih kamenih ploča te pokriven rial precisely due to the absence of diagnostic fragments,
većom amorfnom kamenom pločom. Zapune svih otkrive- but radiocarbon dating of the bones dates the graves to the
nih grobova u pravilu su vrlo plitke, do 10 cm od dna. U second half of the 1st millennium BC.
grobu 2 pronađeni su osteološki ostaci (kosti ruku te zubi
gornje i donje čeljusti) najmanje troje djece te malih životi-
nja. Riječ je o djeci starosti između 9 i 10 te 6 i 7 godina te
novorođenčetu starom manje od godinu dana. Redni broj: 410
Zapadno od groba 1 nađen je i grob 3 s identičnom kon- Lokalitet: Hvar – Obala Fabrika i Mandrač
strukcijom grobnice. Ondje je pronađeno najviše osteološ- Naselje: Hvar
kog materijala (duge kosti udova, kosti lopatice, kosti rebara Grad/općina: Hvar (otok Hvar)
te zubi gornje čeljusti), za koje je utvrđeno da pripadaju Pravni status: Z-6395
ženi starosti 20 – 30 godina (osteološki materijal obradio je Razdoblje: NV
prof. dr. sc. Mario Šlaus, zajedno sa svojim suradnicima). Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno iskopavanje
Nalazi keramike i metala vrlo su rijetki. Ulomci keramike
nađeni su isključivo u prvom sloju (veće neobrađeno Godine 2017. obavljen je arheološki nadzor i zaštitno istra-
kamenje), a nađen je i recentniji metalni ulomak oštrice. živanje (20 radnih dana) tijekom sanacije Obale Fabrika i
740
Položaj nalazišta (izvor: DGU)
Detalj istražene obale (foto: E. Visković) Nacrt istraženog dijela obale (nacrt: A. Devlahović)
Mandrača u luci Hvar (k.č. 4569 i 206/1, k.o. Hvar), koja se i sjeverozapadna obala Fabrika, uređuje se i taj dio obale,
nalazi u obuhvatu kulturno-povijesne cjeline grada Hvara. u istom stilu na žlijeb i pero kao Fabrika. U drugoj polovici
Za arheološki nadzor i istraživanje bili su zaduženi arheolozi 18. st. na toj obali nastaje carinski dio – recinta, koji zidovima
Eduard Visković i Luka Godina iz tvrtke Kantharos d.o.o. zatvara jugozapadni dio te obale. Zidovi su bili spojeni sa
Izvođač građevinske sanacije zapadne obale Mandrača starom zgradom Zdravstvenog ureda, a poslije se na istome
bila je građevinska tvrtka Spegra d.o.o. iz Splita. mjestu podiže dosta veća zgrada Kapetanije. Cijeli taj kom-
pleks srušen je 1944., prilikom njemačkog bombardiranja.
Lokacija arheološkog nadzora i istraživanja nalazi se na Prilikom uklanjanja kamenog pločnika na zapadnoj strani
poluotoku zapadno od Mandrača – umjetne lučice za bro- obale pojavila se starija kamena obala, koja je dokumen-
dove, koji nastaje vjerojatno u 14. st. Taj dio obale u izvo- tirana u izvorima, ali do sada nije arheološki dokumenti-
rima se naziva „Općinski pristanˮ i prvi se put spominje u rana. Radovi su zaustavljeni te je Konzervatorski odjel u
14. st., točnije 1370. u oporuci lokalnog vlastelina. Ta se Splitu propisao arheološki nadzor i kratko istraživanje tije-
obala u mlađim izvorima često spominje u kontekstu popra- kom nadzora. Prilikom istraživanja otkriven je dio te obale,
vaka i dogradnji. U 16. st., kada se gradi hvarska zapadna dok je dijelom pronađen samo smjer pružanja i naboj od
741
zemlje crvenice, ali bez rubnog kamena. Obala je građena

u sustavu žlijeb i pero te prati način gradnje susjedne obale
Fabrike iz 16. st. Na obali su otvorene dvije manje sonde,
ali zbog neposredne blizine mora nije bilo moguće završiti
istraživanje, čak ni uz njegovo ispumpavanje. Stara mle-
tačka obala, koja je dokumentirana prilikom ovogodišnjih
istraživanja, smjerom sjeveroistok-jugozapad prati smjer
koji se uočava na nekim starim nacrtima, poput Justerova
s početka 18. st. ili na slici Fedora Karacsaya s početka
19. st., dok je na mlađim nacrtima (kao što je Jabornigg iz
1841. godine) vidljiv današnji smjer nove obale. Ako se ti
crteži prihvate kao potpuno točni izvori, onda je današnji
novi smjer obale građen u prvoj polovici 19. st.
Položaj lokaliteta (izvor: DGU)
Literatura
Kovačić 1997 J. Kovačić, Uz prošlost hvarske Pjace,

Građa i prilozi za povijest Dalmacije, 13, Split, 1997.
Kovačić 2012 J. Kovačić, Razvoj grada i luke Hvara kao
vojnog i pomorskog središta, Split, 2012.
Eduard Visković
Summary
During the restauration works of Mandrač and Fabrika in

the port of Hvar (cadastral parcels 4569 and 206/1, cadas-
tral municipality Hvar), archaeological supervision and
research were carried out for a total of 20 days. The site
of archaeological supervision and research is located on
the peninsula west of Mandrač – an artificial harbor for
ships that was created probably in the 14th century. This
part of the coast is called “Općinski pristan” in the historical
records and was first mentioned in the 14th century. In the Tlocrt lokaliteta (nacrt: E. Visković)
16th century, when the western and northwestern coast of
Hvar was built, this part of the coast was reconstructed in Kantharos d.o.o. Uz voditelja istraživanja, u radovima su
the same style. The new bank was probably built sometime sudjelovali investitor Marko Jelušić i Filip Bubalo.
in the 19th century, and with the removal of the stone pave-
ment on the west side of the coast, an older stone shore Kuća Babić smještena na glavnom gradskom trgu (Pjaci), uz
appeared. The excavations revealed a part of that coast. sjeveroistočni rub Arsenala, izvorno je pripadala Općini, koja
The coast was built in the same style as the neighbor- ju je uz godišnju naknadu iznajmljivala privatnim osobama.
ing banks of the Fabrika in the 16th century. Two smaller Na njezinu je mjestu postojala kuća u kojoj je živio domar
trenches were opened on the coast, but due to the close Arsenala. Posjednik kuće Babić u 19. st., Filip Steimbach,
proximity of the sea, it was not possible to complete the sporio se s vojskom u vezi s pitanjem vlasništva gustirne.
research even with the sea pumping. Vjerojatno je gustirna u prijašnjim razdobljima pripadala
Arsenalu, koji je morao imati cisternu za vlastite potrebe,
ali je u jednom razdoblju postala privatna, što je i potvrđeno
1826., kada je vojska odustala od njezine potražnje.
Redni broj: 411 Radovi na gustirni započeli su otvaranjem vrata na jugo-
Lokalitet: Hvar – Pjaca (k.č. *201, k.o. Hvar) istočnom zidu. Gustirna veličine oko 5 m2, nepravilnog
Naselje: Hvar tlocrta, imala je ožbukanu podnicu koja se nalazi na dubini
Grad/općina: Hvar (otok Hvar) od +0,30 m te ju je bilo potrebno razbiti da bi se došlo do
Pravni status: Z-6902 sloja ispod. Otvorena je probna sonda veličine 1x1 m da bi
Razdoblje: NV se utvrdilo ima li smisla otvarati veću površinu, s obzirom na
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje njezinu dubinu. Naime, prilikom istraživanja u susjednom
Arsenalu, svega 1 m zapadno, utvrđeno je da se antički
Dana 1. i 2. ožujka 2017. arheološki je istraženo područje slojevi nalaze odmah ispod postojeće razine ulice, dok je
kuće smještene na trgu Pjaca (Trg sv. Stjepana) u Hvaru, cisterna u kući Babić ukopana u tlo te su svi relevantni slo-
na k.č. *201, k.o. Hvar, kuća Babić. Istraživanja su organi- jevi vjerojatno uništeni prilikom njezine gradnje.
zirana zbog prenamjene cisterne za vodu u poslovni pro- U sondi su utvrđene tri stratigrafske jedinice: SJ 1 – ožbu-
stor. Lokalitet je istražio arheolog Eduard Visković iz tvrtke kana podnica; SJ 2 – sloj sitnih kamenih oblutaka pomiješan
742
s crvenom zemljom koji je služio kao tampon između pod- započela je krajem 19. st., na mjestu starog upravno-rezi-
nice gustirne i kamena živca; SJ 3 – kamen živac. U sondi dencijalnog sklopa Kneževe palače. Prilikom gradnje hotela
nisu pronađeni nikakvi kulturni slojevi s nalazima. postupno su rušeni dijelovi sklopa te je on do 1903. u potpu-
Prilikom skidanja žbuke utvrđeno je da je svod gustirne nosti nestao. Gradnja palače trajala je stoljećima – započeta
napravljen od opeke, a zidovi od kamena. Zapadni zid je u 13./14. st., kada je Hvar potpao pod vlast Venecije, a
gustirne dio je istočnog zida Arsenala i najkvalitetnije je završena je u 16. st. gradnjom tzv. donje kule.
napravljen. Sjeverni zid gustirne čini južni dio kuće Babić, u Istraživanje je podijeljeno na vanjski i unutarnji sektor, s
kojem se naziru dva otvora u različitim visinama. Ostali su ukupno sedam arheoloških sondi. Glavni cilj istraživanja
zidovi građeni od lošije priklesanog kamena, uz obilnu upo- bio je dokumentirati ostatke sklopa Kneževe palače te
trebu vapnenog morta. Očito je da je gustirna napravljena ostatke gradskih zidina.
nakon gradnje Arsenala i same kuće, jer su njezini zidovi U vanjskom sektoru, u vrtu hotela Palace, pronađen je sje-
samo prislonjeni na starije zidove i zatvorene otvore. verozapadni dio donje kule Kneževe palače, s topovskim
otvorima u zidu iz 16. st. Ti su nalazi zatrpani nakon istra-
Literatura živanja, ali projektom rekonstrukcije hotela Palace pred-
viđena je njegova konzervacija i restauracija, čime će biti
Kovačić 2012 J. Kovačić, Razvoj grada i luke Hvara kao prezentirani javnosti.
vojnog i pomorskog središta, Split, 2012. Unutarnji sektor u tzv. Crvenom salonu hotela Palace, sje-
verno od gradske vijećnice Lože, dao je puno više nalaza.
Eduard Visković Utvrđene su četiri kulturne cjeline: željeznodobni kulturni
horizont s keramikom lokalne proizvodnje i izdvojenim
Summary ulomcima stranog importa, antički kulturni horizont s kera-
mikom i arhitekturom, kasnoantički horizont s keramikom i
Due to the conversion of the water cistern into business arhitekturom te srednjovjekovni kulturni horizont.
premises in House Babić, which is part of the cultural and Željeznodobni horizont zastupljen je velikom količinom
historical complex of the town of Hvar, an archaeological grube keramike lokalne proizvodnje. Dokaz je to bogata
excavation was carried out. The works on the cistern started života u gradu Hvaru i na otoku prije grčke kolonizacije.
on 1 March 2017 by opening a door on the southeast wall. Taj horizont uništen je sredinom 5. st. pr. Kr. Dokaz je tome
Archeological research was performed on 2 March 2017. debeo sloj gareži pomiješan s kućnim lijepom i keramikom,
The cistern, about 5 m2 in size, with an irregular floor plan, koji je radiokarbonskom analizom pronađenog drvenog
had a plastered floor at a depth of +0.30 m, so we had to ugljena datiran u navedeno razdoblje.
break it to get to the layer below. A 1 x 1 meter trial trench
was opened to determine if it made sense to open a larger
area given its depth. Namely, during the research in the
neighboring Arsenal, only 1 meter to the west, it was deter-
mined that the ancient layers are located just below the
existing street level, while the cistern in House Babić was
buried in the ground. Excavation proved that archaeologi-
cal layers were destroyed during the construction of the
cistern.
Redni broj: 412

Lokalitet: Hvar – Pjaca, hotel Palace (k.č. 224, *67/1,
*67/2, *82, k.o. Hvar)
Naselje: Hvar Položaj lokaliteta
Grad/općina: Hvar (otok Hvar)
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, arheološki nadzor
U svibnju i srpnju 2017., u sklopu obnove i rekonstruk-

cije hotela Palace na glavnom hvarskom trgu Pjaca (Trg
sv. Stjepana) u Hvaru, organizirano je arheološko istraži-
vanje tijekom dviju kampanja, u ukupnom trajanju od tri-
desetak radnih dana. Lokalitet su istražili arheolozi Eduard
Visković i Luka Godina iz tvrtke Kantharos d.o.o.
Istražena lokacija nalazi se na mjestu nekadašnjeg sklopa

Kneževe palače u Hvaru, na jugozapadnom kutu Grode.
Gradnja hotela Palace (tadašnji hotel carice Elizabete) Sonda nakon završetka istraživanja
743
Nakon tog sloja slijedi antički kulturni horizont, zastupljen imports, the Roman antique cultural horizon with pottery
velikom količinom keramike datirane od 1. st. pr. Kr. do 2. st. and architecture, the late antique horizon with pottery and
Sličan sloj pronađen je prilikom istraživanja u Arsenalu. I architecture and the medieval cultural horizon. Pottery was
ovdje je, kao u Arsenalu, pronađena antička arhitektura. found in trenches 1, 2 and 7, of the 7 investigated during
Najzanimljiviji nalazi arhitekture pronađeni su pri kraju istra- this research. A total of 688 fragments of pottery, 3 frag-
živanja, kada su otkrivene monumentalne (kasno)antičke ments of glass vessels, 11 pieces of wall painting on plas-
stube. Ta se struktura pruža u smjeru sjever-jug. Na sje- ter in several colors, several remains of a home-made print
veru su presječene zidom tzv. Crvenog salona, a na jugu on plaster and several mosaic tesserae were found.
srednjovjekovnim gradskim zidinama nad kojima se uzdiže
zid Lože. Srednjovjekovni zid nije uništio stube na jugu, već
je samo „sjeoˮ na njih, te se njihovo potpuno otkriće može
očekivati tijekom budućih istraživanja u Loži. Prema načinu Redni broj: 413
gradnje te pokretnom arheološkom materijalu, ta se struk- Lokalitet: Hvar – Riva
tura može datirati u 2. ili 3. st., s dugotrajnim kontinuitetom Naselje: Hvar
života sve do 7. st. Grad/općina: Hvar (otok Hvar)
U 6. ili 7. st. struktura stuba presječena je zidom građenim Pravni status: postupak u tijeku
kamenom i povezanim glinom. Takav način gradnje svoj- Razdoblje: NV
stven je kraju kasne antike i početku ranog srednjeg vijeka, Vrsta radova: arheološki nadzor
kada se postojeće prostorije na taj način skraćuju i pre-
građuju. Isti primjeri dokumentirani su prilikom istraživanja Podmorski radovi na produženju Rive u Hvaru započeli
Arsenala, gdje su se velike lučke prostorije i vrata pregrađi- su sredinom veljače 2017., bez prisutnosti arheologa.
vali i skraćivali zidovima građenima jeftinom glinom. Nakon anonimne prijave da „iz iskopa izlaze amforeˮ,
Srednjovjekovne gradske zidine pronađene su na južnom Konzervatorski odjel u Splitu zaustavio je radove te je pri
dijelu Sonde 7, gdje su se i očekivale. Temelj bedema samom kraju iskopa osiguran njihov arheološki nadzor,
građen je od velikih neobrađenih blokova kamena. koji je trajao četiri dana. Nažalost, osim materijala koji je
Pokretni arheološki materijal pronađen je u Sondama 1, 2 spašen reakcijom radnika na gradilištu prije uspostave
i 7. Ukupno je pronađen: 688 ulomak keramike, tri ulomka nadzora, ništa drugo nije sačuvano. Radove je arheološki
staklenih posuda, 11 komada zidnog oslika na žbuci u više nadzirao Eduard Visković iz tvrtke Kantharos d.o.o.
boja, nekoliko ostataka otiska kućnog lijepa na žbuci te
nekoliko tesera mozaika. Najstariji dio Rive nalazi se na sjeveroistočnom dijelu,
između Arsenala i crkve Anuncijate. Na njemu su hvarski
Literatura stanovnici gradili pristaništa za svoje brodove, a građen je
do sredine 16. st. Ozbiljnije produženje Rive dogodilo se
Cingeli 2016 N. Cingeli, Izvještaj o arheološkom istraživa- između 1856. i 1863. godine, kada je ona produžena do
nju u Arsenalu u Hvaru, Ministarstvo kulture, Konzervatorski južnog dijela današnjeg hotela Riva, ali ne u punoj širini.
odjel u Splitu, Split, 2016. Ta riva nazivana je Riva del borgo i Riva Marina. U travnju
Katić 2001 M. Katić, Kasnoantički grad na Jadranu – 1899. napokon se počinje graditi produžetak rive u današ-
Primjer grada Hvara, PPUD, 38, Split, 2001: 19 – 49. njoj širini. Gradnja je završena 1905. godine. Tada je riva
Petrić 1989 N. Petrić, Prilozi arheologiji kasnoantičkog dobila ime Riva nuova ili samo Riva, ime koje nosi i danas.
grada Hvara, PPUD, 28, Split, 1989: 5 – 23. Tako je početkom 20. st. Riva bila produžena do južnog
Visković, Cingeli, Protulipac 2017 E. Visković, N. Cingeli, dijela današnjeg hotela Riva i u današnjoj širini. Posljednje
I. Protulipac, Pet godina arheologije u Hvaru, Arheološka produženje Rive uslijedilo je 1939. i 1940. godine, a u pot-
istraživanja 2012–2017, Hvar, 2017. punosti je popločana 1956. godine.
Eduard Visković
Summary
During the renovation and reconstruction of the Palace

Hotel in May and July 2017, an archaeological excavation
was conducted organized in two campaigns. The location of
the archeological excavation was on the site of the former
complex of the Rector’s Palace in Hvar. The excavation
was divided into an external and internal sector with a total
of 7 archaeological trenches. The main goal of the research
was to document the remains of the Rector’s Palace and
the remains of the city walls. In the garden of the Palace
Hotel, a part of the lower tower of the Rector’s Palace wall
was found. From the internal sector, four cultural horizons
have been identified: the Iron Age cultural horizon with pot-
tery of local production and isolated fragments of foreign Položaj lokaliteta (izvor: Google maps)
744
moguće je da su ti nalazi odbačeni iz ribarskih mreža, ali

su možda i dio antičkog sidrišta. Sigurno je da nije riječ o
brodolomu, jer bi on tako blizu obale odavno bio pronađen.
Može se zaključiti da na lokalitetu nije pronađeno ništa što
nije uobičajeno za područje Hvara te pokazuje da je on bio
nezaobilazna luka na Jadranskoj ruti tijekom cijele antike.
Literatura
Cambi 1991 N. Cambi, Amfore kasnorepublikanskog doba

i njihova produkcija u Dalmaciji, Akademija nauka i umjet-
nosti Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja, 95, knjiga 27,
Sarajevo, 1991: 55 – 65.
Kovačić 2012 J. Kovačić, Razvoj grada i luke Hvara kao
vojnog i pomorskog središta, Split, 2012.
Petrić 2014 M. Petrić, Kulturno-povijesna baština hvar-
skog podmorja, Prilozi povijesti otoka Hvara, Hvar, 2014.
Starac 2006 A. Starac, Promet amforama prema nalazima
u rovinjskome primorju, HArch, 37, Pula, 2006: 85 – 116.
Eduard Visković
Summary
Underwater work on the extension of the waterfront (Riva)

in Hvar began in mid-February 2017 without the presence
of archaeologists. Archaeological surveillance was estab-
lished at the very end of the excavation. Unfortunately,
Ulomak amfore tipa Lamboglia 2 (foto: E. Visković) except for the material that was saved by the workers on
the construction site before the establishment of supervi-
Prilikom arheološkog nadzora pronađeno je pet grla amfora sion, nothing else has been preserved. During the archeo-
i dva ulomka tijela amfora. Kronološki najstarija amfora logical surveillance, 5 rims of amphorae and 2 fragments
s tog nalazišta pripada tipu Lamboglia 2. Amfore tog tipa of amphora bodies were found. Chronologically, the oldest
dominiraju pomorskim prometom Jadrana u 1. st. pr. Kr., amphora from this site belongs to the type Lamboglia 2,
a prestaju se proizvoditi krajem 1. st. pr. Kr. Smatra se which dominated the maritime traffic of the Adriatic in the
da su se amfore tog tipa proizvodile i u lokalnim radioni- 1st century BC and ceased to be produced at the end of
cama na istočnoj obali Jadrana. Služile su ponajprije za the 1st century BC. The next two rims belong to a type of
transport vina. Sljedeća dva oboda pripadaju tipu afričkih African amphorae called Africana III. They were produced
amfora naziva Africana III. Proizvode se od kraja 1. st. do from the end of the 1st century to the 6th century. The last
6. st. Vrlo su česte na istočnoj obali Jadrana, pogotovo od two fragments of the rim with handles belong to the type of
kasnog 3. st. do 6. st. U njima se uglavnom transportiralo Late Roman 1 amphorae (LR1). They originated in Syria
ulje. Posljednja dva ulomka oboda s ručkama pripadaju and were produced in the 5th and 6th centuries. As one
tipu amfora Late Roman 1 (LR1). Taj je tip amfora u kasnoj of the key ports on the eastern Adriatic shipping route, the
antici bio vrlo popularan. Potječu iz Sirije, a proizvodile town of Hvar is very rich in underwater archeological sites.
su se u 5. i 6. st. Vrlo su rasprostranjene na istočnoj obali We can conclude that nothing unusual for the Hvar area
Jadrana. was found at this site. It shows that Hvar was an unavoida-
Grad Hvar, kao jedna od ključnih luka na istočnojadran- ble port on the Adriatic route throughout the ancient period.
skoj plovidbenoj ruti, vrlo je bogat podmorskim arheološkim
nalazištima. Najvažnija istraživanja podmorskih lokaliteta
organizirana su 80-ih godina 20. st., kada je istražen bro-
dolom u uvali Veli Porat na otoku Šćedru na južnoj strani Redni broj: 414
Hvara, zatim antički brodolom na lokalitetu Izmetišće kod Lokalitet: Hvar – tvrđava Fortica i otok Galešnik
Paklenih otoka te brodolom u uvali Stori Stoni na Svetom Naselje: Hvar
Klementu. Nakon tih istraživanja, uglavnom su organizi- Grad/općina: Hvar (otok Hvar)
rana manja istraživanja ili češći pregledi podvodnih loka- Pravni status: Z-6362, Z-6902
liteta. U akvatoriju otoka Hvara registrirano je više od 230 Razdoblje: P, SV, NV
nalazišta, uglavnom oko južne i jugozapadne strane. Grad Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Hvar, kao najvažnija luka, ima i najviše nalazišta.
Problem s istraživanim lokalitetom bio je taj što nije jasno U kolovozu i rujnu 2017. zaštitno je arheološki istraživana
je li riječ o izdvojenoj grupi nalaza ili dijelu šireg lokaliteta. tvrđava Fortica u Hvaru i obližnji otočić Galešnik. Istražene
Budući da se istraživana lokacija nalazi u centru grada, su k.č. 342/2, 340 i 3910, k.o. Hvar. Stručnu ekipu
745
Sonda 5, barutana (foto: N. Cingeli) Pogled na forticu i hvarsku luku (foto: E. Visković)
arheoloških istraživanja činili su: Nebojša Cingeli, Anita

Penović, Eduard Visković, Ivica Pleština, Frane Asanović,
FORTICA ŠPANJOLA, HVAR
POLOŽAJ ARHEOLOŠKIH SONDI
SITUACIJA
M 1:100
Ante Roglić i Porin Kukoč. Radovi su obavljeni u okviru pro-

jekta HVAR – tvrđava kulture, kako bi se utvrdio arheološki SOND
A3
SOND
potencijal, odnosno pronalazak starijih arheoloških obje-

A2
SO
ND
kata i zidanih struktura.

A5
Fortica je vojna utvrda u gradu Hvaru, čije su faze

razvoja definirane prema njezinu nastanku i gradnji.
Srednjovjekovna faza gradnje datirana je u vrijeme mletačke SONDA 1
uprave početkom 14. st., kada nastaje i osnovni obrambeni

sustav zidova s kulama grada Hvara. Renesansna utvrda
SONDA 4
dovršena je polovinom 16. st., također u vrijeme mletačke SONDA 6b
uprave, kada pravokutne kule postaju polukružne i kada SONDA

6a M = 1:100
se obrambeni zidovi izvana ojačavaju i dograđuju. Obnova

INVESTITOR:
Grad Hvar, Ulica Milana Kukurina 2, 21450 Hvar
MJERILO: NAZIV ZADATKA:

1:100 ARHEOLOŠKO ISTRAŽIVANJE
NAZIV DATOTEKE: SADRŽAJ CRTEŽA:
NEIR d.o.o. situacija_TL.dwg

POLOŽAJ ARHEOLOŠKIH SONDI, FORTICA
SNIMANJE I OBRADA: POTPIS I PEČAT: DATUM: BR. NACRTA:

Ante Roglić, mag. geogr. kolovoz, 2017 1
Porin Kukoč
i gradnja utvrde uslijedile su u vrijeme francuske kratko-

trajne uprave, početkom 19. st., do 1815. godine. Položaj sondi (crtež: A. Roglić)
Unutar sonde 1 pronađene su povijesne strukture artiljerij-
skog položaja SJ 8, u širini od 4,13 m, na koti +89,21 m n. v. uporabe objekta barutane vidi se na nacrtima utvrde iz
Ispod sloja kamenog nasipa pronađena je žbukana podnica 1823. i 1825. godine. Strukture barutane očuvane su do
SJ 13 na koti +87,78 m n. v. Podnica je najvjerojatnije dio razine +96,47 m n. v. u zapadnom dijelu te prate pad terena
nekog većeg objekta. Za potrebe jasnije datacije tog dijela i u istočnom dijelu (očuvane su do razine +95,95 m n. v.).
potrebno je otvoriti veću površinu, zbog uklanjanja kamenog Ispod barutane pronađene su strukture starijeg objekta,
nasipa, koji je opasan za istraživače. Također je potvrđeno najvjerojatnije datiranog u doba renesansne tvrđave, prije
da su polukružni artiljerijski položaji nastali u 20. st., što se 1579., kada je grom izazvao eksploziju i uništio sve zgrade
vidi iz recentnih slojeva nasipanja i uređena tog djela platoa. na tvrđavi. Supstrukcija tog objekta očuvanog dijela svoda
U istočnom dijelu sonde 2 pronađeni su tragovi morta SJ 5. nalazi se na zapadnom dijelu sonde, na koti +96,50 m n. v.
Mort je vapnen, crvenkaste boje, i pruža se u smjeru sje- Sonde 6a i 6b smještene su ispod istočne kule. Unutar
ver-jug. Ostaci morta SJ 5 uspoređeni s nacrtima utvrde iz sondi svi definirani slojevi nastali su nasipanjem i preure-
1823. i 1825. mogli bi odgovarati ostacima struktura druge đenjem u 20. st.
kružne kule. Mort se nalazi na koti +96,59 m n. v. Na cijelom otoku Galešniku nema arheoloških struktura ni
Tijekom istraživanja sonde 3, slično kao i u sondi 2, pro- pokretnih nalaza, a istražene su dvije sonde u kojima nisu
nađeni su tragovi dinamita i spuštanja razine izvorne hridi. pronađeni ostaci arheoloških objekata.
Jedino unutar škrape, u procjepu hridi, istražen je in situ
sloj tamno smeđe boje i kompaktne konzistencije, s prapo- Literatura
vijesnom keramikom.
Sonda 4 smještena je unutar strukture istočne kule. Ispod Cingeli 2016 N. Cingeli, Izvješće o sondažnom arheološ-
sloja pijeska, podloge za kameno popločenje, nalazi se kom istraživanju u Arsenalu u Hvaru, službena dokumenta-
ispuna kule od jako čvrstog naboja većeg i manjeg kame- cija Neir d.o.o., Split, 2016.
nja povezanog mortom, na koti +91,21 m n. v. Kovačić 2012 J. Kovačić, Građa i prilozi za povijest
Unutar Sonde 5 pronađena su dva velika objekta, pra- Dalmacije, Split, 2012.
vokutna barutana datirana u mletački period i urušene Marčić 2015 V. Marčić, Konzervatorski elaborat Utvrda
supstrukcije objekta renesansne tvrđave. O kontinuitetu Fortica – Hvar, Split, 2015.
746
Visković 2017 E. Visković, Katalog izložbe – Pet godina

arheologije u Hvaru, Hvar, 2017.
Nebojša Cingeli
Summary
In 2017, rescue archeological excavations were carried

out at the Fortica fortress in Hvar and on the nearby islet
of Galešnik. The excavations have defined the archaeo-
logical potential of the fortress. Older masonry structures
and archaeological objects were found. Six trenches were
investigated, and their location was chosen with the aim
of comparing the wall structures that are not visible today
with the structures found on the old plans. The movable
archaeological material has been dated to different peri-
ods: pottery from the 19th and 20th centuries, pottery from
the 16th to the 18th century, and finds of fragments of pre-
historic pottery. No archaeological structures or movable
finds were found on the entire island of Galešnik.
Redni broj: 415

Lokalitet: Hvar – Ulica dr. Mate Miličića 21 (k.č. 160/1,
160/2, 160/3, k.o. Hvar)
Naselje: Hvar
Grad/općina: Hvar (otok Hvar)
Razdoblje: P
Godine 2017. zbog obnove i rekonstrukcije stambene

kuće na adresi Ulica dr. Mate Miličića 21 u Hvaru, vlasnika
Mladena Galića, organizirano je arheološko istraživanje, Položaj lokaliteta (izvor: DGU)
koje je trajalo 15 radnih dana. Kuća se nalazi unutar obu-
hvata kulturno-povijesne cjeline grada Hvara. Lokalitet je
istražio arheolog Eduard Visković iz tvrtke Kantharos d.o.o.
Kuća Galić (k.č. 160/1, 160/2, 160/3, k.o. Hvar) relativno

je mlađeg postanka. Građena je u 19. st., a nalazi se na
južnoj padini gradske tvrđave, uz sjevernu stranu glavne
ulice u kvartu Grodi, koja spaja istočna i zapadna srednjo-
vjekovna gradska vrata unutar fortificiranoga grada.
Kuća se sastoji od glavne zgrade na južnom dijelu par-
cele te staje za stoku na sjevernom dijelu. Istražene su
dvije sonde. Veća sonda u kući na južnom dijelu posjeda
(Sonda 1), dimenzija 4x2 m, i manja sonda u staji (Sonda
2), dimenzija 2x2 m. Istraživanja su se na početku manjim
dijelom izvodila strojno, prilikom uklanjanja betonskog
poda, a ostatak se odvijao ručno. Ulomak južnoitalske importirane keramike (foto: E. Visković)
Arheološko istraživanje u kući Galić rezultiralo je velikom
količinom prikupljene prapovijesne keramike. Ukupno je preciznije databilan ulomak pripada importu iz južne Italije,
pronađeno 398 ulomaka keramike (Sonda 1 – 147 ulo- koji se može datirati u 9. st. pr. Kr. i za sada je tipologijom
maka; Sonda 2 – 251 ulomak). Keramika s tog lokaliteta jedinstven za Hvar, dok su svi drugi nalazi južnoitalske mat
nije specifična za usko prapovijesno razdoblje ili određenu slikane keramike u Hvaru mlađeg postanka. Taj primjerak
etničku grupu, već pripada tipovima keramike koji su u upo- govori u prilog već poznatim kontaktima koje je hvarska
trebi tijekom dugog razdoblja, od kasnog brončanog doba zajednica imala sa zapadnom obalom Jadrana.
te tijekom željeznog doba na istočnoj jadranskoj obali. U Lokalitet se nalazi u podnožju gradske tvrđave Fortice, koja
datiranju je uvelike pomogla prisutnost uvozne keramike, je nastala na brončanodobnoj gradini oko koje je tijekom
kojoj je lakše odrediti podrijetlo i vrijeme proizvodnje. Jedini prijašnjih pregledavanja terena pronađeno puno nalaza
747
house consists of a main building in the southern part of the

parcel, and a cattle barn in the northern part. Two trenches
were excavated: a larger trench in the house on the southern
part of the property (trench 1), measuring 4 x 2 meters and
a smaller trench in the barn (trench 2) measuring 2 x 2 m.
Archaeological research in the Galić House resulted in find-
ing a large amount of prehistoric pottery. A total of 398 frag-
ments of pottery were found. The pottery found at this site
is not specific to a narrow prehistoric period or a particular
ethnic group, but belongs to the types of pottery that have
been in use for a long period since the Late Bronze Age and
during the Iron Age on the eastern Adriatic coast. The only
accurately dated fragment belongs to import from southern
Italy that can be dated to the 9th century BC. The rest of the
pottery found at this site can be dated to the entire 1st mil-
lennium BC and thus contributes to the thesis that the area
of the town of Hvar was the most important settlement on
the island of Hvar in the prehistoric period.
Redni broj: 416

Lokalitet: Hvar – Ulica Petra Hektorovića 10 (k.č. 111/3,
Hvar)
Naselje: Hvar
Položaj sondi u kući (nacrt: A. Devlahović) Grad/općina: Hvar (otok Hvar)
prapovijesne keramike. Međutim, prilikom arheoloških Razdoblje: A, SV
istraživanja u kući Galić nisu pronađeni tragovi struktura Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
od kamena ili drva, kao ni ostaci ognjišta ili otpadne jame.
U slojevima nisu pronađene kosti, već isključivo keramički U travnju 2017. zaštitno je arheološki istraživan lokalitet u
ostaci. Keramički materijal homogen je u svim slojevima Ulici Petra Hektorovića 10 u Hvaru, tijekom obnove i rekon-
i sondama, ali je karakter slojeva nejasan. Ne može se strukcije stambene kuće. Lokalitet su istražili arheolozi
isključiti da je dio slojeva poremećen jer se sonde nalaze na Eduard Visković i Luka Godina iz tvrtke Kantharos d.o.o.
prostoru jake erozije i velikog nagiba terena, na padinama
brda. Također, prilikom gradnje novovjekovnog stambenog Kuća vlasnika Edmonda Sine bila je ruševina bez krova,
objekta teren je morao biti niveliran, što je sigurno dovelo kojoj je južni zid dio gradskih zidina, kao i svim kućama
do poremećaja u stratigrafiji. u Ulici Petra Hektorovića. Prema austrijskom katastru iz
Iz svega navedenog može se zaključiti da se keramički 1864., stambene zgrade uz južni gradski zid uglavnom su
materijal s istraživanog lokaliteta može datirati u razdoblje sagrađene te su ulice definirane u današnjem obliku i imaju
cijelog 1. tisućljeća pr. Kr. te time pridonijeti tezi da je pro- isti katastarski broj kao i danas. Na katastarskoj čestici
stor grada Hvara u prapovijesti bio najvažnije naselje na 111/3 sagrađena je samo najzapadnija kuća, s gotičkom
otoku Hvaru.
Literatura
Čače 1997 S. Čače, Arheološka baština otoka Hvara,

Projekt jadranski otoci, BAR, Oxford, 1997.
Miletić 2014 A. Miletić, Prilozi naseljavanju otoka Hvara u
prapovijesti, VAHD, Split, 2014: 113 – 128.
Visković E. Visković, Prilozi prapovijesti grada Hvara –
Arheološka istraživanja u kući Galić, Prilozi povijesti otoka
Hvara, Hvar, u pripremi
Eduard Visković
Summary
Due to the renovation and reconstruction works in the resi-

dential house Galić, an archaeological excavation was car-
ried out. The Galić House was built in the 19th century. The Položaj lokaliteta (izvor: DGU)
748
da su neki stariji slojevi uništeni tijekom naknadne gradnje

postojećih objekata.
Rani novi vijek vidljiv je na jugoistočnom rubu prostorije
koja se nastavlja sjeverno i zapadno iz istražene sonde. Ta
prostorija ima masivne zidove koji su organski vezani za
gradske zidine i s njima čini cjelinu. Iz tog se može zaključiti
da je prostorija možda služila u javne svrhe, kao gustirna ili
gradska kula: gustirna zbog pronađene žbukane podnice
temeljene na velikim i masivnim obrađenim kamenim blo-
kovima, a gradska kula zbog organske povezanosti južnog
dijela s gradskim zidom. Također, istraženi lokalitet nalazi
se na položaju gdje se gradske zidine lome te je moguće da
je ondje bila nekakva gradska kula, iako se ona ne spominje
u izvorima i na gradskim vedutama iz tog vremena. Pokretni
arheološki materijal iz tog razdoblja pokazuje svu raznoli-
kost prisutnu na više lokaliteta u Hvaru te se može datirati
od 15. do 18. st. Arheološki se materijal na lokalitetu depo-
nira nakon što lokacija izgubi svoju svrhu ili se prenamjeni
te bi navedena građevina svojim postankom mogla biti i
nešto starija od 15. st., ali budući da su gradske zidine zavr-
šene u 15. st., vjerojatno je i ona nastala u tom razdoblju.
U drugoj kampanji istražen je ostatak prizemlja kuće jer je
investitor nakon prve kampanje odlučio napraviti podrum u
cijelom prizemlju. Srednjovjekovni horizont nije dao nove
spoznaje, ali antički horizont dao je iznimno bogate nalaze
velikog stambenog objekta, koji se sastoji od više povezanih
prostorija. Svi pronađeni zidovi šire se izvan lokaliteta u svim
smjerovima, što pokazuje da je objekt puno većih dimenzija
od novovjekovne kuće. Dijelovi objekta bili su bogato ukra-
Završno stanje (foto: E. Visković) šeni zidnim freskama. Prema nalazima pokretnog arheološ-
kog materijala, objekt se može datirati od 3. do 6. st.
triforom na južnom pročelju. Na temelju analize kamene
plastike kuće te prema dostupnim povijesnim izvorima, Literatura
može se zaključiti da je građena u 15. i 16. st. te je eviden-
tirana u austrijskom katastru. Kuća Sina građena je krajem Cambi 1991 N. Cambi, Amfore kasnorepublikanskog doba
19. ili početkom 20. st. Kuća nema krova ni međukatnih i njihova produkcija u Dalmaciji, Akademije nauka i umjet-
konstrukcija. Na sjevernom pročelju sačuvana je u visini nosti Bosne i Hercegovina, Posebna izdanja, 95, knjiga 27,
prvog kata, s dvama prozorima. Južno pročelje naslanja Sarajevo, 1991: 55 – 65.
se na gradske zidine. U prizemlju je gradski zid znatno Gusar, Visković 2012 K. Gusar, E. Visković, Keramika
oštećen prilikom novije gradnje, kada su građeni sanitarni kasnog srednjeg i ranog novog vijeka s područja grada
čvorovi, dok na prvom katu postoje dva otvora, koja izlaze Hvara, Stjepan Gunjača i hrvatska srednjovjekovna povije-
na vrh gradskog zida i tako čine izlaz na terasu. Tlocrtne sno-arheološka baština, MHAS, Split, 2012.
su dimenzije kuće otprilike 7x5 m. Arheološko istraživanje Kovačić 1997 J. Kovačić, Uz prošlost hvarske Pjace,
odvijalo se u dvjema kampanjama. Prva kampanja organi- Građa i prilozi za povijest Dalmacije, 13, Split, 1997.
zirana je u ožujku i travnju 2017., a druga kampanja i arhe- Kovačić 2012 J. Kovačić, Razvoj grada i luke Hvara kao
ološki nadzor u studenom i prosincu 2017. godine. vojnog i pomorskog središta, Split, 2012.
Arheološka sonda istraživana tijekom prve kampanje bila je Petrić 2014 M. Petrić, Kulturno-povijesna baština hvar-
ograničena septičkom jamom na zapadnoj strani te gustir- skog podmorja, Prilozi povijesti otoka Hvara, Hvar, 2014.
nom na sjevernoj strani. Prilikom istraživanja utvrđena su Starac 2006 A. Starac, Promet amforama prema nalazima
dva kulturna horizonta: kasnoantički i ranonovovjekovni. u rovinjskome primorju, HArch, 37/2006, Pula, 2006: 85
Kasnoantički horizont čini sjeveroistočni rub prostorije – 116.
koja se nastavlja zapadno i južno izvan istražene sonde. Tudor 1995 A. Tudor, Ortogonalna ulična mreža sjevernog
Pronađeni zid, koji se pruža u smjeru sjever-jug, dug je dijela Hvara, Peristil, 38, Split, 1995: 67 – 72.
4 m, a zid s kojim je spojen na sjevernoj strani pruža se
prema zapadu i dug je 1,5 m. Prema načinu gradnje, dubini Eduard Visković
na kojoj se nalazi te keramičkim prilozima, može se datirati
u kasnu antiku. Pokretni arheološki materijal pronađen u Summary
slojevima oko tih zidova, iako siromašan i oskudan, može
se datirati od 4. do 6. st. Nakon kasne antike prisutan je During the works on the renovation and reconstruction of
hijatus u razvoju tog prostora sve do kasnog srednjeg i the residential house Sina, an archaeological excavation
ranog novog vijeka. Naravno, ne može se isključiti ni to was conducted for a total duration of 15 working days. The
749
house of the owner Edmond Sina was a roofless ruin. It was

built in the late 19th or early 20th century. The floor plan
dimensions of the house are approximately 7 x 5 meters.
The archaeological research was conducted in two cam-
paigns. The first campaign was conducted in March and
April 2017, and the second campaign and archaeological
surveillance in November and December 2017. Excavation
revealed two stages in the development of this area: the
medieval and late Antiquity periods. The medieval period
gave us a part of some house or fort connected with city
walls, but the ancient horizon gave extremely rich finds of
a large residential building consisting of several connected
rooms. All the walls found extend beyond the site in all
directions, indicating that the building is much larger in size
than the modern house. Parts of the building were richly
decorated with wall frescoes. According to the findings of
movable archaeological material, the building can be dated Istočni profil sonde 1 s vidljivim stratigrafskim odnosima (foto: A.
to the period from the 3rd to the 6th century. Nađander)
sv. Jeronima i južnije od crkve sv. Kuzme i Damjana), poku-

šao se utvrditi arheološki potencijal. Istraživanje je obu-
Redni broj: 417 hvaćalo arheološki nadzor strojnog iskopa šest sondi. Na
Lokalitet: Kaštel Gomilica – k.č. 448/2 i 447/1 k.č. 448/2 iskopane su četiri sonde (S 1 – 4), u razmaku od
Naselje: Kaštel Gomilca 5 do 6 m, ukupne površine 137 m². Na k.č. 447/1 otvorene
Grad/općina: Kaštela su dvije sonde (S 5 – 6), ukupne površine 32 m², također u
Pravni status: – istom razmaku. Ukupna površina svih sondi na obama je
Razdoblje: NV istraženim poljima iznosila 169 m² i činila je 30% ukupne
Vrsta radova: probno iskopavanje površine istražnih polja. Unutar svih sondi pronađeni su
slični slojevi, koji su u prosjeku od 4,27 do 3,20 m nadmor-
U listopadu 2017. probno je arheološki istražen lokalitet ske visine vjerojatno geološkog postanka, odnosno nastali
u Kaštel Gomilici, zbog buduće gradnje objekta na par- su raspadanjem i sedimentacijom materijala nevezanih uz
celama na k.č. 448/2, 447/1 i 447/2, k.o. Kaštel Gomilica, ljudsko djelovanje. Tek površinski sloj i sloj neposredno ispod
koje se nalaze u neposrednoj blizini zaštićenih kulturnih njega u svim sondama po strukturi i konzistenciji pripadaju
dobara (Z-4901, Z-3585, Z-3333 i Z-3577). Istraživanja je slojevima nasipa za nivelaciju terena jer su rahlije konzisten-
vodila Andreja Nađander, dipl. arheo. i prof. pov., zamjenik cije i sadrže recentan materijal, ali su mjestimično poreme-
je bio Vedran Katavić, prof. pov. i arheo., dok su nacrtnu i ćeni ukopima instalacijskih cijevi te obradom zemljišta.
fotografsku dokumentaciju izradili Marin Kraljev, dipl. oec. Uz istočni rub sonde 1 uočene su moguće arheološke tvo-
i Petar Sapunar, ing. mag. geodezije, svi zaposlenici tvrtke revine (ukopi), zapunjene nekonzistentnim materijalom, koji
Kaukal d.o.o. Financijska sredstva za istraživanje osigurala potječe iz urušenja starijeg objekta na tome području, no ta
je tvrtka Ribola, Kaštel Lukšić. se struktura većim dijelom nalazi ispod današnjeg parkirališta
uz istočni rub k.č. 448/2. Na dnu sonde 3 registrirana je plitka
Probnim arheološkim istraživanjem u Kaštel Gomilici, na tvorevina nepoznate namjene, unutar koje nisu uočeni nalazi
k.č. 447/1 i 448/2 (u blizini raskrižja Ceste dr. Franje Tuđmana koji bi mogli upućivati na ljudsku djelatnost. Unutar ostalih
i Ulice hrvatskih knezova u Kaštel Gomilici, istočno od crkve sondi nisu registrirane arheološke strukture ili slojevi, stoga
nisu bile potrebne dodatne mjere zaštite kulturnih dobara.
Budući da k.č. 447/2, koja je također navedena u uvjetima
Konzervatorskog odjela u Trogiru, nije mogla biti istražena
zbog trgovačkih i uslužnih aktivnosti na toj lokaciji, nasta-
vak istraživanja, uz suglasnost nadležnog konzervatorskog
odjela, investitor će omogućiti početkom građevinskih radova.
Pokretni su nalazi malobrojni, a prikupljeni su u površin-
skim slojevima i izvan su svojeg primarnog konteksta te se
preliminarnom analizom mogu datirati u 19. st.
Literatura
Babić 1991 I. Babić, Prostor između Trogira i Splita, pre-

tisak izdanja iz 1984. godine, Zavičajni muzej Kaštela,
Kaštel Novi, 1991.
Bego 1991 F. Bego, Kaštel Kambelovac, Kula Cambi,
Tlocrtni prikaz lokaliteta Bijaći, 1991.
750
Bekić 2000 L. Bekić, Uvod u problematiku glinenih lula na

području Hrvatske, VAMZ, 3. sv., Zagreb, 1999./2000.
Belamarić 1991 J. Belamarić, Capsella reliquiarum (1160.)
iz sv. Kuzme i Damjana u Kaštel Gomilici, PPUD, 31, Split,
1991.
Omašić 1986 V. Omašić, Povijest Kaštela od početka do
kraja 18. stoljeća, Split, 1986.
Vrkić 2015 Š. Vrkić, Svetačke medaljice iz stare crkve sv.
Jurja u Kruševu kod Obrovca, Diadora, 28, Zadar, 2015.
Andreja Nađander
Suhozidna struktura SJ 22 (foto: S. Vučičić)
Summary
Tijekom arheološkog nadzora ukupno je definirana 31 stra-
In October 2017, trial archaeological excavations were car- tigrafska jedinica. Većina stratigrafskih jedinica označava
ried out in Kaštel Gomilica, due to the future construction slojeve koji su većim dijelom nastali kao posljedica novi-
of a building on cadastral parcels 448/2, 447/1 and 447/2. jeg nasipavanja tog prostora te erozivnim djelovanjem tije-
A total of 6 trial shafts (trenches) were opened. An area of kom vremena. U slojevima su evidentirani ponajprije manji
169 m² was surveyed and surface layers that were partially komadi kamena, sa sporadičnim recentnim materijalom, bez
disturbed by the burying of installation pipes and the cul- ostataka arheološkog materijala. Manja količina stratigraf-
tivation of land as well as the geological formation layers skih jedinica okarakterizirana je kao slojevi koji su nastali
were registered. A small number of movable finds were geološkim procesima erozije i deponiranja te unutar njih
found, mostly dating from the 19th century and out of their nisu uočeni nalazi. Uz navedene slojeve definirane su i dvije
original context. strukture suhozida, za koje se ispostavilo da su recentnog
postanka, a u prošlosti su činile granicu između parcela.
Prema rezultatima nadzora, može se zaključiti da na trasi
iskopa koja je nadzirana nisu uočeni arheološki slojevi i
Redni broj: 418 nalazi.
Lokalitet: Kaštel Kambelovac – kanalizacijska mreža,
1. etapa Literatura
Naselje: Kaštel Kambelovac
Grad/općina: Kaštela Cambi 2002 N. Cambi, Antika, Zagreb, 2002.
Pravni status: –
Razdoblje: – Sanda Vučičić
Summary
Od 13. veljače do 25. svibnja 2017. arheološki su nad-
zirani zemljani radovi prilikom proširenja kanalizacijske From February to May 2017, the earthworks related to the
mreže aglomeracije Kaštela – Trogir, u mjestima Kaštel extension of the sewerage of the Kaštela – Trogir agglom-
Kambelovac i Kaštel Gomilica. Voditeljica je bila Sanda eration were archaeologically supervised, in the towns of
Vučičić, mag. archeo., a sudjelovala je i Barbara Talaja, Kaštel Kambelovac and Kaštel Gomilica. During the survey,
bacc. arheo., obje iz tvrtke Delmat Galiot d.o.o., Split. 31 stratification units were defined. Most of the units are
defined as layers of recent filling and layers resulting from
Zona arheološkog nadzora nalazi se u sklopu trase proši- geological processes. Two dry stone wall structures were
renja kanalizacijske mreže aglomeracije Kaštela – Trogir. recorded, which were dated to recent times and were used
Rješenjem je određen nadzor na dijelu trase koji prolazi as parcel fences. The results for archeological remains on
kroz Kaštel Kambelovac, u dužini od 657 m. Trasa se the entire route were negative.
nalazi u Ulici Ribola, koja se u više ogranaka pruža od
Ceste dr. Franje Tuđmana prema sjeveroistoku i sjevero-
zapadu. Radi se o uskim uličicama okruženima obiteljskim
kućama i poljoprivrednim zemljištem. Redni broj: 419
Tijekom nadzora pratio se strojni iskop i postavljanje cijevi Lokalitet: Kaštel Sućurac – tržnica (područje srušene
na propisanoj dionici u dužini od 657 m. Dubina iskopa crkve sv. Jurja)
iznosila je 2, a širina 1 m. Lokalitet je iskopavan strojno, Naselje: Kaštel Sućurac
uz uporabu uske nazubljene žlice. Kanal se kopao u eta- Grad/općina: Kaštela
pama, tako da bi se iskopala dužina potrebna za postavlja- Pravni status: postupak u tijeku
nje cijevi (3 – 4 m), koja bi se nakon postavljanja zatrpavala Razdoblje: NV
nasipnim materijalom. Nakon toga nastavljano je iskopava- Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno iskopavanje
nje za drugu cijev i tako redom, a na kraju radnog vremena
potpuno se nasipavao kanal do razine ceste. Taj je proces Od 14. do 29. rujna 2017. Muzej grada Kaštela proveo je
ponavljan tijekom cijelog nadzora. arheološki nadzor i zaštitno istraživanje na području mjesne
751
bombardiranja crkve 1943. godine. Ostaci apside i bedem

sela prezentirani su u visini hodne površine, kao i prije
otkriveni ostaci župne crkve.
Ivanka Kamenjarin
Summary
In September 2017, the Kaštela City Museum conducted

archaeological supervision and rescue excavations in the
area of the local market in Kaštel Sućurac. The excava-
tions were conducted south of the demolished Church
of St. George. The remains of the apse of the church of
St. Luke and parts of the buildings that were demolished in
the bombing of 1943 were discovered.
Redni broj: 420

Lokalitet: Kaštel Štafilić – Resnik
Naselje: Kaštel Štafilić
Grad/općina: Kaštela
Razdoblje: A
Tlocrt iz 2013., s nadopunama iz 2017. g. (arhitektonski snimak: Vrsta radova: probno iskopavanje
K. Marasović, D. Žanić)
U ožujku 2017. probno je arheološki istražen lokali-
tet Resnik u Kaštel Štafiliću. Istraživanje je uvjetovao
Konzervatorski odjel u Trogiru kako bi se utvrdio arheo-
loški potencijal k.č. 1649, 1650, 1652, 1653, 1654, 1656,
k.o. Kaštel Štafilić, te utvrdila mogućnost gradnje. Stručnu
ekipu činili su Anita Penović, Ivan Šuta, Ante Roglić, Porin
Kukoč i Nebojša Cingeli.
Arheološko nalazište smješteno je na zapadnom dijelu

Kaštelanskog polja, uz morsku obalu u naselju Resniku
u Kaštel Štafiliću, neposredno uz lokalitet Resnik (Sikuli).
S istočne strane nalazišta teče potok, koji je prirodna
zapadna granica lokaliteta Resnik. Na površini nalazišta
vidljivi su melioracijski betonski kanali, koji su međe kata-
starskih čestica.
Lokalitet je prvi put istražen 1991., kada je obuhvaćena
površina od otprilike 100 m². Druga veća istraživanja usli-
Ostaci apside crkve sv. Luke (foto: A. Jureškin) jedila su 2007., kada je utvrđeno da se naselje Sikum
razvijalo u dvjema fazama. Naselje I faze građeno je uz
tržnice u Kaštel Sućurcu. Grad Kaštela nastavio je uređi- istočnu stranu potoka koji ima kratak, ali vodom bogat tok.
vati prostor tržnice koja se nalazi dijelom na mjestu župne Otkriveno je deset ulica, koje se pružaju u smjeru sjever-jug
crkve srušene tijekom bombardiranja 1943. godine. U istra- i 11 dijelova blokova (insula), širine oko 13 m. Naselje prve
živanju su sudjelovali Ivanka Kamenjarin (muzejska savjet- faze prestaje sredinom ili krajem 1. st. pr. Kr. Najvjerojatnije
nica arheologinja) kao voditeljica istraživanja, Anamarija je došlo do naglog prekida, o čemu govore ostaci uruše-
Bralić kustosica arheologinja vježbenica, Dominik Žanić nja i sloj gara. Mlađe naselje, naselje II. faze, negira raster
dokumentarist crtač te Ante Jureškin konzervator restau- starije faze naselja, većina je ulica prekinuta, a naseljava
rator, svi iz MGK-a. se i prostor izvan bedema. Tijekom građevinskih radova
2007. na jugoistočnom dijelu k.č. 1650, k.o. Kaštel Štafilić,
Muzej grada Kaštela 2013. istražio je područje srušene pronađena je struktura zida bez morta. Zid je bio građen od
crkve te definirao njezine temelje, kao i dio temelja sta- spolija bez morta.
rije crkve. Godine 2017. zaštitno je istraženo područje Prilikom probnog arheološkog istraživanja 2017. otvo-
južno od ostataka srušene župne crkve. Prilikom uređe- reno je 12 rovova i definirano 18 stratigrafskih jedinica.
nja tržnice skinut je asfaltni sloj te su se pojavili novovje- Izdvojeno je 13 nalaza i jedan poseban nalaz te su uzeti
kovni ostaci bedema sela, apsida starije crkve sv. Luke te uzorci mulja i drva. Kulturni arheološki sloj s kasnoantič-
ostaci stambenog objekta, koji je također stradao tijekom kim materijalom pronađen je u sjeverozapadnom dijelu
752
Položaj probnih rovova i strukture zida u sondi kraj potoka te rezul-

tati istraživanja (autor: A. Roglić)
Položaj rovova R 7 i 8 (foto: N. Cingeli) Struktura SJ 18 (foto: N. Cingeli)
nalazišta. Sloj je definiran kao SJ 3, njegova je debljina a na reversu je najvjerojatnije prikaz sola i cara. Novac je
između 10 i 20 cm i nalazi se u zapadnom dijelu rovova datiran u doba tetrarhije ili kasnu antiku.
1, 2 i 3. Od ostalih arheoloških objekata pronađena je
struktura zida SJ 8, u rovu 1, s dvama spolijima. Zid je u Literatura
većem dijelu građen od jednog reda kamena bez veziv-
nog morta. Urušenje ili nakupina kamena SJ 5, koja je Kamenjarin 2011 I. Kamenjarin, Povijest istraživanja,
povezana i u kontekstu sloja SJ 3, također je nađena u Antički Sikuli, Kaštela, 2011.
rovu 1. Struktura zida SJ 11 pronađena je u rovu 3. Nalazi Šuta 2011 I. Šuta, Organizacija i arhitektura naselja,
se u smjeru urušenja SJ 5 te je moguće da je dio nekog Katalog izložbe Antički Sikuli, Kaštela, 2011.
većeg objekta.
Strukture SJ 16 i SJ 18 građene su od obrađenog Nebojša Cingeli
kamena, a smještene su u središnjem dijelu nalazišta.
Uz strukture nije pronađen kulturni sloj te su najvjero- Summary
jatnije nastale tijekom uređenja obalnog dijela i ruba
potoka. Strukture suhozida SJ 7 i SJ 10 najvjerojatnije In 2017, trial archaeological excavations were carried out
su povezane, pružaju se u istom smjeru (sjever-jug) i at the Resnik site in Kaštel Štafilić. The excavation was
najvjerojatnije čine recentan ogradni zid. Sloj SJ 17 defi- carried out in order to determine the archaeological poten-
niran je zbog pronalaska pokretnog arheološkog materi- tial of the parcels on which construction is planned. A total
jala, ali je materijal u velikoj mjeri erodiran pod utjecajem of 12 shafts were opened, covering the entire area of the
mora i ne nalazi se u arheološkom kontekstu. Ostali su site. A cultural archaeological layer with late antique mate-
pronađeni slojevi sterilni, bez arheološkog materijala, a rial was found in the northwestern part of the site. The layer
nastali su pod utjecajem vodenog toka potoka ili djelo- is defined as stratification unit 3, with its thickness varying
vanjem mora. from 10 to 20 cm, and is located in the western part of
Pokretni arheološki materijal pronađen u sloju SJ 3 datiran shafts 1, 2 and 3. Among the other archaeological objects,
je u kasnu antiku, a uglavnom su to ulomci amfora (N 3 i a wall structure of the stratification unit 8, in shaft 1, with
N 5) te ulomci građevnih krovnih elemenata, tegula i kupa two spolia was found. The wall is mostly made of one row
(N 2, N, 4 i N 6). Također, u sloju SJ 3 u rovu 2 prona- of stone without binding mortar. The structure of the wall
đena je jedna antička kovanica (PN 1), novac je nečitak, belonging to stratification unit 11, found in shaft 3, is pos-
ali se na aversu vidi poprsje cara sa zrakastom krunom, sibly part of a larger structure.
753
Redni broj: 421 Z. Calergija. Oko crkve i groblja sačuvano je i pronađeno

Lokalitet: Klis – k.č. 3747 (uz groblje) nekoliko rimskih kamenih ulomaka, što zajedno s fragmen-
Naselje: Klis tima rimske keramike upućuje na postojanje starijeg loka-
Grad/općina: Klis liteta. Lokalitet se vjerojatno razvija uz glavnu cestu, koja
Pravni status: – je od Salone preko današnjeg Bilog briga vodila prema
Razdoblje: NV Klisu i dalje. Naime, položaj buduće mrtvačnice i parkira-
Vrsta radova: arheološki nadzor lišta nalazi se na strmom terenu te povišenu položaju u
odnosu na crkvu i groblje. Tijekom iskopavanja za potporni
U lipnju 2017. arheološki je nadziran zemljani iskop na i ogradni zid, na sjevernom dijelu parcele zemljani sloj bio je
k.č. 3747, k.o. Klis, što je prethodilo gradnji potpornog debeo oko 1,60 m, dok je na južnom dijelu zemlje debljine
zida i mrtvačnice u neposrednoj blizini groblja u Klisu. oko 0,30 m. Tijekom cjelokupnog nadzora nije pronađen
Voditeljica nadzora bila je Anita Penović, dipl. arheo., ni jedan ulomak pokretnog arheološkog materijala i zida-
iz tvrtke Temenos d.o.o. Lokalitet je iskopavala tvrtka nih struktura. Na cijeloj površini iskopa ispod sloja sterilne
Građenje d.o.o. iz Splita. smeđe zemlje slijedi sterilan geomorfološki sloj, tzv. tupina.
Prvi tragovi naseljavanja na području Klisa mogu se pra- Anita Penović

titi od mlađeg kamenog doba do danas, o čemu svjedoče
brojni arheološki nalazi i lokaliteti iz svih perioda bogate i Summary
burne kliške povijesti. Tijekom zemljanog iskopa za izradu
betonskog potpornog zida oko parcele za parkiranje i isko- In June 2017, archaeological supervision was carried out
pavanja temelja za mrtvačnicu organiziran je arheološki over the excavation of the foundations for the construction
nadzor. Nedaleko od predmetne pozicije, odnosno jugo of a retaining wall and a mortuary in the immediate vicinity
istočno je smještena crkva sv. Kate, koja je postojala već of the cemetery in Klis. Although Klis and its surroundings
oko 1675. jer je vidljiva na poznatoj karti Klisa i šire okolice abound with numerous archaeological sites, during the
excavation, not a single fragment of movable archaeologi-
cal material was found, nor any archaeological layers.
Redni broj: 422

Lokalitet: Komiža – podmorje
Naselje: Komiža
Grad/općina: Komiža (otok Vis)
Razdoblje: NV
Vrsta radova: podmorsko zaštitno istraživanje
Od 20. do 30. lipnja 2017. arheološki je istraživana sonda

na prostoru uz glavni lukobran u Komiži. Istraživanja je
vodio doc. dr. sc. Mate Parica, a zamjenik voditelja bio
je doc. dr. sc. Mato Ilkić, obojica s Odjela za arheologiju
Sveučilišta u Zadru.
Sukladno uvjetima Konzervatorskog zavoda u Splitu, zbog

Sjeverni profil budućeg proširenja prometnice istražena je jedna sonda
(Sonda 1). Prije istraživanja sonde pregledano je podmorje
šireg prostora uz lokalnu cestu. Na morskom dnu, osim
recentnijeg otpada, nije zamijećeno postojanje arheoloških
artefakata.
Istražena je sonda veličine 3x3 m. Prvih 25 cm površin-
skog sloja čini amorfno kamenje s nezapunjenim šuplji-
nama, bez arheološkog materijala. Nakon toga pojavljuje
se nabijen taman sloj, koji sadrži recentan otpad (primje-
rice metalne dijelove brodske opreme, stakla i keramike).
Kamen u navedenom sloju pokazuje tragove zaobljenosti
uzrokovane jakim djelovanjem morskih valova. Opisani je
sloj debljine oko 20 cm. Sljedeći sloj ima vrlo slične karak-
teristike, međutim morski je mulj između kamena svjetlije
boje, što je posljedica slabijeg djelovanja kisika. Sloj je
debljine oko 60 cm, a od arheološkog materijala pronađena
Površina arheološkog nadzora su dva manja ulomka novovjekovne glazirane keramike.
754
Istraživanja traju od 2015., a cilj im je dokumentiranje i

valorizacije lokaliteta i okolnog prostora te provođenje
što kvalitetnijeg upravljanja i korištenja kulturnim dobrima
Općine Lokvičići. Terensku ekipu činili su: voditelj istraži-
vanja Tomislav Jerončić, dipl. arheo., zamjenik voditelja
Vedran Katavić, prof. pov. i arheo., te fizički radnici (Paulo
Begić, Mijo Juričević, Jozo Matijević, Elvis Milavić, Josip
Matijević i Branko Malić). Za nacrtnu dokumentaciju i
geodetska snimanja bio je zadužen Petar Sapunar, dipl.
ing. geod. Svi su sudionici istraživanja zaposlenici tvrtke
Kaukal d.o.o., Split, dok je nadležni konzervator bio Ivan
Alduk iz Konzervatorskog odjela u Imotskom.
Lokalitet Grad nalazi se pokraj mjesta Lokvičića, Donje

Položaj Sonde 1 Dolića Drage i Postranje, na k.č. 1295, 1308 i 5789,
k.o. Lokvičići. Smješten je na zaravnjenom vrhu uskoga
Na sjeverozapadnoj polovici sonde došlo se do žive stijene grebena, koji se uzdiže do 437 m n. v. sjeverozapadno
te je u tom nivou i završeno istraživanje te sonde. iznad Prološkog blata te iznad dviju dubokih i strmih krških
Istraživani prostor nije dao znatniji arheološki materi- vrtača ispunjenih vodom, čija je površina na oko 275 m n. v.
jal, međutim dao je dobar uvid u sastav i nastanak sloja. (Mamića jezero i Knezovića jezero). Vidljivi ruševni ostaci
Prostor je izrazito izložen vjetrovima i valovima iz zapadnih dvaju objekata fortifikacijskog sustava nalaze se na naj
smjerova te je postojanje očuvanih starijih lučkih instalacija istaknutijem sjeverozapadnom dijelu blage kosine, koja čini
i priobalnih konstrukcija gotovo nemoguće. U posljednjih gornji plato lokaliteta, dimenzija oko 65,0x25,0 – 40,0 m.
pedesetak godina nije bilo građevinskih intervencija na S obzirom na smještaj na tako izvanrednom strateškom i
obali i podmorju. Sloj koji je nastao na mjestu sonde 1 čini lako branjivome mjestu te načinu gradnje, nastanak utvrde
kameni materijal nasut s kopna. Nakon istraživanja sonda moguće je datirati u kasnu antiku, kada slične građevine
je zatrpana, a morsko je dno vraćeno u prvobitno stanje. obrambenog karaktera nastaju u unutrašnjosti Dalmacije,
a između ostalog služe i kao refugiji.
Mate Parica Dosadašnjim istraživanjima od 2015. do 2017. sustavno
je istraženo ukupno 156 m². Godine 2015. istražene su
Summary sonde 1 i 2 (površine 51 m²), godine 2016. istražene su
sonde 3, 4 i dio sonde 5 (ukupne površine 62 m²), a 2017.
In 2017, an archaeological trench was excavated in istražen je preostali dio sonde 5 i cijela sonda 6 (ukupne
Komiža, in the area close to the main breakwater. A trench površine 43 m²). Istraživan je uglavnom sjeverozapadni,
measuring 3 x 3 meters of the following composition was najviši dio gornjeg platoa utvrde Grad (sonde 1, 2, 3, 5 i
investigated. The first 25 cm of the surface layer consist of 6), dok je manji dio istražen desetak metara jugoistočnije
amorphous stones with unfilled cavities, without archaeo- (sonda 4).
logical material. After that, a packed dark layer appears, Tijekom istraživanja dokumentiran je objekt 1, dimenzija
which contains recent waste, for example metal parts of 11,7x9,5 m (sonda 1, 2, 3, 5 i 6), vanjsko lice jugozapad-
ship equipment, glass and ceramics. The stone in this layer nog zida objekta 2 (sonda 6) te manji odsječci dvaju zidova
shows traces of roundness caused by the strong action of
sea waves. The described layer is about 20 cm thick. The
next layer has very similar characteristics, however, the sea
mud between the stones is lighter in color, which is due
to the weaker action of oxygen. The layer is of the same
composition and is about 60 cm thick, and two smaller frag-
ments of modern glazed pottery have been found from the
archaeological material.
Redni broj: 423

Lokalitet: Lokvičići – Grad
Naselje: Lokvičići
Grad/općina: Lokvičići
Razdoblje: A, SV
U listopadu i studenom 2017. nastavljena su sustavna

arheološka istraživanja lokaliteta Lokvičići – Grad. Objekt 1 nakon istraživanja, pogled sjeverozapad (foto: T. Jerončić)
755
Lokalitet Grad, zračna snimka (foto: T. Jerončić)
PN 94 (foto: I. Beg Jerončić) PN 69 (foto: I. Beg Jerončić)
Položaj sondi Objekti i prostorije
756
pretpostavljenog objekta 3 (sonda 4). S obzirom na arhi-

tektonsku kompleksnost objekta 1, može se zaključiti da je
funkcionirao tijekom duljeg razdoblja, od kasne antike do
kasnog srednjeg vijeka. Naime, istraženi su i dokumenti-
rani brojni zidovi, temelji zidova, podnice te slojevi urušenja
i nivelacija, koji upućuju na višestruke obnove, preinake i
dogradnje objekta 1. Izdvojeno je devet faza funkcioniranja
objekta 1, iako su pojedine faze izdvojene samo na osnovi
relativno-kronoloških i međusobnih stratigrafskih odnosa.
Tako je moguće da su faza 2 i 3 zapravo dio iste faze
dogradnji i obnove. Jednako tako, u posljednjim je fazama
8 i 9 zapravo vidljivo dulje razdoblje propadanja utvrde, tije-
kom kojeg lokalitet više uopće nema fortifikacijsku funkciju
te je vjerojatno u potpunosti napušten.
Osim istražene arhitekture, prikupljena je i određena koli-
čina pokretnih arheoloških nalaza: 42 nalaza evidentirana
u popisu posebnih nalaza (PN 54 – PN 95) te 16 skupnih Tlocrtan prikaz lokaliteta
nalaza isključivo ulomaka keramičkih posuda (N 47 – N 62).
Također je prikupljeno i 20 skupnih nalaza uzoraka kosti, stijenki, s vidljivim primjesama kalcita, iako je evidentiran
troske, opeke, žbuke, kamena i zapečene zemlje, koji su i određen broj ulomaka koji pripadaju oksidacijski peče-
registrirani unutar popisa uzoraka (U 51 – U 70). nim posudama izrađenima od pročišćenije gline. Obodi su
Među 42 posebna nalaza najviše je metalnih. Tako su najčešće ravni ili više ili manje izvučeni prema van. Radi
pronađeni željezni čavli četvrtastog presjeka, s rasku- se o posudama različitih vrsta i namjena, poput lonaca,
canom ili poliedarskom glavom, ulomci željeznog lima ili zdjela i čaša – uglavnom svakodnevnog kuhinjskog i stol-
traka više ili manje nepravilnog oblika. Među njima ističu nog posuđa. Na temelju primarne obrade i preliminarnog
se pojedini fragmenti traka s rupama za pričvršćivanje, pregleda svih nalaza prikupljenih tijekom iskopavanja,
koji bi mogli pripadati nekoj pojasnoj garnituri (PN 76), dio može se zaključiti da se radi o nalazima antičke i srednjo-
oštrice i trna noža (PN 81). Na najvećem od četiriju frag vjekovne provenijencije.
menata željeznog lima registriranom kao PN 94 uočene
su dvije zakovice te bi se po blago konveksnom obliku Literatura
moglo pretpostaviti da se radi o obrazini kacige. Na pet
fragmenata željeznog lima pronađenog unutar najstarijeg Alduk 2007 I. Alduk, Prilog poznavanju samostrijela u
sloja SJ 22 uočena je prevlaka od različitih vrsta metala, srednjovjekovnoj Dalmaciji, SHP, III/34, Split, 2007.
za koju je EDS mikroanaliza kemijskog sastava pokazala Bojović 1983 D. Bojović, Rimske fibule Singidunuma,
da se sastoji uglavnom od bakra te da sadrži i kositar, Muzej grada Beograda, Beograd, 1983.
kisik, cink, olovo te aluminij, dok se sama podloga sastoji Gudelj 1998 Lj. Gudelj, Zaštitna istraživanja u Prološcu
isključivo od željeza i kisika. U sloju SJ 15 pronađen je i Glavini 1997. godine; prilog arheološkoj karti Imotskog
željezni stilus ukrašen poprečno urezanim linijama, dok polja, SHP, III/25, Split, 1998.
je neposredno izvan objekta 1, uz jugoistočno lice zida Gudelj 2000 Lj. Gudelj, Proložac Donji; izvješće o istraži-
SJ 23 pronađen vrh samostrela (veretone) kasnosred- vanjima lokaliteta kod crkve sv. Mihovila u Postranju, SHP,
njovjekovne provenijencije (PN 62). Od sedam bronča- III/27, Split, 2000.
nih predmeta evidentiranih u popisu posebnih nalaza, Gudelj 2000 Lj. Gudelj, Utvrda Čačvina, rezultati arheološ-
pronađena su četiri primjerka rimskog brončanog novca kih istraživanja 1992.-1996., SHP, III/27, Split, 2000.
(PN 54, 72, 89 i 90). Na dvama su primjercima djelomično
vidljivi prikazi. Unutar najstarijeg sloja u sjeverozapad- Tomislav Jerončić
nom dijelu objekta 1 (prostorija 2; SJ 22) pronađena je i
jedna brončana fibula s podvijenom nogom, evidentirana Summary
kao PN 69 (datirana od 3. do 6. st.). Od kamenih pred-
meta prikupljena su četiri ulomka brusova, jedan cjelovito In October and November 2017, systematic archaeologi-
očuvan žrvanj (PN 86), kamena kugla, koja je vjerojatno cal excavations of the site Grad continued. It was a con-
upotrijebljena kao balistički projektil (PN 87), te dvije ploče tinuation of the excavations that were being conducted
sivkastobijelog mramora, koje su vjerojatno služile kao with the aim of documenting and valorizing the site and
ukrasna oplata (PN 93). Unutar najstarijeg registriranog the surrounding area. An area of 43 m² was surveyed (the
sloja, unutar sonde 5 (SJ 22), prikupljena su četiri ulomka remaining part of trench 5 and the entire trench 6). The fort
staklenih posuda (PN 85), koje tipološki i načinom izrade was built in ancient times and was rebuilt and renovated
upućuju na antičko podrijetlo. Od prikupljenih ukupno 478 throughout the ancient and medieval periods, until the
ulomaka keramičkih posuda evidentiranih unutar popisa final deterioration, collapse and abandonment of the fort
nalaza, najveći broj pripada ulomcima tijela različitih during the medieval period. Most of the collected archaeo-
redukcijski ili oksidacijski pečenih keramičkih posuda, dok logical finds are fragments of ceramic vessels of ancient
manjem broju pripadaju ulomci oboda, ručki i dna posuda. and medieval provenance, while prehistoric finds have not
To su uglavnom keramičke posude grublje fakture i debljih been found (so far).
757
Redni broj: 424 istražene u rujnu 2016. godine. Prostoriji predmetnog istra-
Lokalitet: Lovreć – Bošnjakova gradina živanja, sukladno prošlogodišnjoj dokumentaciji, dodije-
Naselje: Lovreć ljena je oznaka – prostorija 2. Nakon dolaska, na lokaciji
Grad/općina: Lovreć je zatečena travnato-humusna površina, sa svih strana
Pravni status: Z-7148 omeđena žbukom vezanim kamenim zidovima te ulaznim
Razdoblje: P, A, SV otvorom na zapadnoj strani. Zidovi su prethodno konzervi-
Vrsta radova: sustavno iskopavanje rani te već otprije tlocrtno dokumentirani.
Dužina prostorije 2 iznosi 6,73 m, a širina oko 6,30 m,
Od 8. do 22. svibnja 2017. trajala je nova kampanja čime ukupna površina iznosi oko 43 m². Istraživanjem su
sustavnog arheološkog istraživanja na lokalitetu Lovreć – utvrđeni slojevi negiranja i devastacije srednjovjekovne
Bošnjakova gradina, točnije na jugoistočnoj padini uz sam faze, no ne i podnice kao u slučaju prostorije 1. Sporadični
istočni bedem. Nositelj istraživanja bila je tvrtka Kaukal ulomci podnice uočeni su samo prilikom uklanjanja povr-
d.o.o. iz Splita. Stručnu ekipu činili su: voditeljica arheološ- šinskog humusnog sloja. Naknadnom devastacijom te
kih istraživanja Andreja Nađander, dipl. arheo. i prof. pov., utjecajem vremenskih prilika i prirodnih procesa podnica
zamjenik Vedran Katavić, prof. pov. i arheo., dokumentarist je unutar prostorije nestala te je prilikom daljnjeg iskopa-
Marin Kraljev, dipl. oec., te šest radnika (Ante Radovčić, vanja otkriveno postojanje urušenja, tj. slojeva s prapovije-
Jozo Matijević, Silvio Mrčela, Denis Šućur, Branko Malič i snim materijalom. Nakon djelomičnog uklanjanja urušenja,
Mate Buljan), svi zaposlenici tvrtke Kaukal d.o.o. Nadležni utvrđeno je i postojanje mogućeg unutarnjeg lica prapo-
konzervatori tijekom istraživanja lokaliteta Bošnjakova gra- vijesnog bedema u obliku suhozidne kamene strukture,
dina bili su Ivan Alduk, dipl. arheo., i Katarina Cvitanić, prof. koja sa zapada omeđuje sipak sloj kamenog materijala
pov. i dipl. arheo., iz Konzervatorskog odjela u Imotskom. vidljivog i u profilima ispod kamenih struktura SJ 26/27 i
SJ 4. Taj bi materijal mogao pripadati strukturi samog pra-
Lokalitet Lovreć – Bošnjakova gradina nalazi se sjeverno od povijesnog bedema, koji je s vremenom devastiran te je
naselja Lovreća, iznad zaseoka Bošnjaka, na k.č. 3063/1. poslužio kao osnova za gradnju srednjovjekovne utvrde.
Arheološka istraživanja 2017. nastavak su sustavnih arhe- Osim toga, prema odluci nadležnog konzervatora, unutar
oloških istraživanja, čiji je cilj dokumentiranje i valorizacija prostorije 1 istražena je probna sonda veličine 1,5x1,5 m,
lokaliteta i okolnog prostora te što kvalitetnije upravljanje i kako bi se utvrdili stratigrafski odnosi neposredno ispod
korištenje kulturnim dobrima Općine Lovreć. slojeva podnice (SJ 15, 11) registriranih prilikom istraživa-
Predmet istraživanja bila je prostorija unutar bedema gra- nja 2016. godine. Tako je i u prostoriji 1, kao i u prostoriji 2,
dine na Lovreću, koja se nalazi sjeverno od prostorije 1, utvrđeno postojanje slojeva s prapovijesnim materijalom.
Završna situacija u prostoriji 2, pogled sa sjevera (foto: A.

Nađander) Nalazi keramičkih posuda (foto: A. Radovčić)
Igle s prstenastom glavicom i bikoničnim gumbom (PN 5) (foto: A.

Brončane narukvice (PN 2) (foto: A. Radovčić) Radovčić)
758
tih podataka, može se zaključiti da su prvobitni prapovijesni

slojevi poremećeni tijekom naknadnih intervencija na gra-
dini te su nalazi dospjeli na svoju sekundarnu poziciju iz
moguće nekropole u neposrednoj blizini. Keramički je
materijal grublje izrade te je na temelju postojećih poda-
taka datiran u kasno brončano i starije željezno doba.
Daljnjim preciznim sustavnim istraživanjem prapovijesnih
slojeva unutar prostorije 1 i 2 na lokalitetu omogućilo bi
se prikupljanje više podataka, uz čiju bi se pomoć mogla
pobliže odrediti kronologija lokaliteta.
Prikupljeni arheološki nalazi (nakon primarne obrade i
izvještaja) i arheološka dokumentacija dostavljeni su u
Zavičajni muzej Imotski.
Literatura
Alduk 2015 I. Alduk, Arheološka istraživanja u Imotskoj

krajini, Izdanja HAD, Vol. 29, Zagreb, 2015.
Alduk, Gjeldum, Gamulin 2005 I. Alduk, D. A. Gjeldum, A.
Gamulin, Konzervatorski elaborat o kulturnim dobrima na
području obuhvata Prostornog plana Općine Lovreć, 2005.
Andreja Nađander
Summary
In May 2017, an annual campaign of systematic excava-

tions was carried out at the Lovreć – Bošnjakova gradina
site, more precisely, on the southeastern slope right next
to the eastern rampart. The research of room 2 revealed
layers of disregard for and devastation of the medieval
Tlocrtan prikaz prostorije 2 i probne sonde u prostoriji 1 phase, but not the floor as in the case of room 1 (research
from 2016). By partially removing the collapsed material,
the existence of a possible inner facing of a prehistoric
rampart in the form of a dry stone structure was estab-
lished. A trial trench inside room 1 was also investigated. A
significant amount of mobile archaeological material typical
of the Iron Age Central Dalmatian group that dwelled in the
areas of the Krka, Neretva and Cetina watercourses was
collected. These surveys revealed only a small segment
of the multi-layered site, so it is necessary to ensure that
further surveys are conducted.
Redni broj: 425

Lokalitet: Makarska – Sv. Petar
Naselje: Makarska
Grad/općina: Makarska
Pogledi na zidove prostorije 2 Pravni status: Z-4940
Preliminarna analiza i usporedba metalnih nalaza pokazala Vrsta radova: sustavno iskopavanje
je da pripadaju željeznodobnoj srednjodalmatinskoj grupi,
koja je egzistirala na područjima Krke, Neretve i vodotoka Od 21. rujna do 20. studenoga 2017., uz povremene pre-
Cetine. Najstariji primjerci datiraju se u kasno brončano kide trajala je šesta sustavna istraživačka kampanja na
doba te se nastavljaju u starije željezno doba, sve do 4. st. lokalitetu Sv. Petar u Makarskoj (k.č. 2948/1, k.o. Makarska
pr. Kr. Takvi metalni nalazi narukvice (PN 2) i igle (PN 5) – Makar). Voditelj istraživanja bio je Marinko Tomasović,
najčešće se pronalaze u grobnom kontekstu, što prilikom arheolog iz Gradskog muzeja Makarska. U ekipi je sudjelo-
ovog istraživanja nije bio slučaj. Metalni su nalazi bili raz- valo pet radnika, apsolventica arheologije Jelena Glamač,
dvojeni unutar rastresitih zemljanih slojeva, na različitim apsolvent povijesti Krešimir Daniel Grčić i arheolog Stipe
apsolutnim visinama izvan pobližeg konteksta. Na temelju Pavlinović. Dokumentaciju je izradio Kukal d.o.o., a
759
fotodokumentaciju grobova, uz voditelja radova, Antonia izgledno da će isti kontrafori biti otkriveni tijekom idućih
Vodanović, pov. umjet. Radove je nadzirala Silva Kukoč kampanja.
iz Konzervatorskog odjela u Splitu, a financirali su ih Uz oba lica otkrivenog jugozapadnog zida prostorije, u
Ministarstvo kulture, Grad Makarska i Turistička zajednica namjeri da se zahvati njegova stopa zida, načinjeni su
grada Makarske. iskopi. Iskop s vanjske strane dosezao je do živca, na rela-
tivnoj dubini od 0,60 m. I na tom je mjestu potvrđeno da je
U ovoj kampanji započelo je otkrivanje temelja jugoza- kasnoantička gradnja ukopana izravno u ilirsko-helenistički
padnog zida pravokutne kasnoantičke prostorije, dužine sloj, u 3. – 1. st. pr. Kr., bez starijega rimskog kulturnog
6,95 m, širine 0,72 m i relativne visine do 0,30 m. Time međusloja. U razini njezine stope nađeni su, zajedno s
je u cijelosti zahvaćen obris prostorije postavljene na sje- grubljim ilirskim posuđem, brojniji ulomci finijega helenistič-
veroistočni zid utvrde. Prostorija je paralelna pretpostav- kog crnoglaziranog i sivoglaziranog posuđa te keramika s
ljenoj isturenoj kuli, istraženoj prethodnih godina. Kula je crvenkastim premazom.
postavljena na sjeveroistočni ili kopneni zid utvrde. Taj je Iste keramičke vrste bile su učestale i u poremećenim
zid u ovoj kampanji dokumentiran u pružanju prema istoku slojevima iskopa, istočnije od kasnoantičke prostorije.
u dužini od 3 m, širok je 0,70 m, a relativna mu visina Među njima nađeni su i dijelovi oboda vremenski suklad-
iznosi 0,30 m. Karakter glavnog kopnenog zida utvrde nih grčkoitalskih amfora, ali i tipološki odrediv materijal
potvrđuje unutrašnji kontrafor vel. 1,48x0,60 m, otkriven iz kasnijeg rimskog razdoblja, nađen prilikom uklanjanja
na istraženom dijelu. Zbog destruktivnog djelovanja korije- gradnje grobova i prilikom otkrivanja kasnoantičkog zida
nja borova, ostaci arhitekture evidentirani su u vrlo lošem utvrde. Riječ je o dijelovima dviju podvrsta amfore Keay
stanju. Identični kontrafori otkriveni su prilikom istraživanja LXII iz 5. – 6. st. (Keay 1984: 309 – 350), obodu crveno-
zapadnog zida 2012. godine (Tomasović 2013). Budući glačane zdjele Hayesova oblika 63 s kraja 4. st. (Hayes
da se ostaci zida pružaju dalje prema istoku, posve je 1972: 109 – 111, fig. 18) te brojnim dijelovima češljasto
Arheološka sonda s otkrivenim kasnoantičkim zidom i grobovima Arheološka sonda s otkrivenim kasnoantičkim zidom i grobovima
(uokvirena crveno) (izrada: Kaukal d.o.o.) (izrada: Kaukal d.o.o.)
Jugozapadni zid kasnoantičke prostorije nakon uklanjanja groba Sjeveroistočni zid kasnoantičke utvrde s pravokutnim kontraforom
(foto: M. Tomasović) (foto: M. Tomasović)
760
narebrenih stijenki ranobizantskih amfora. Gornju vre- the room placed on the northeast wall of the fort. The room
mensku granicu pokretnih nalaza određuje obod crveno- is parallel to the supposed protruding tower researched in
glačane zdjele Hayesova oblika 104 A, datirana u sredinu the previous years. The tower was placed on the northeast
6. st. (Hayes 1972: 16 – 163, fig. 30). or land-facing wall of the fort. An internal buttress measur-
ing 1.48 x 0.60 m was also documented in this uncovered
Dio aktivnosti usmjeren je na istraživanje grobova evi- part. Due to the destructive roots of the pines, the remains
dentiranih i tijekom protekle kampanje (Tomasović 2017). of the architecture were recorded in a very bad condition.
Dokumentirana su četiri kosturna groba, s neizjednačeno Identical buttresses were discovered in 2012 in the survey
sačuvanim, premećenim osteološkim ostacima i kamenom of the western wall of the fort. As the remains of the wall
gradnjom. Grobovi su sadržavali ukop jedne osobe i nisu extend further to the east, it is likely that other buttresses
imali nalaze. Okvirno se datiraju u srednji ili rani novi vijek, still exist. Along both faces of the southwest wall of the late
osobito u pogledu uporabe kasnoantičkih temelja za ukope antique room, excavations were made up to the bedrock at
(gr. 12). Numeracija je određena u pogledu otprije istraže- a relative depth of 0.60 m. The structure was buried directly
nih grobova. in the Illyrian-Hellenistic layer of the 3rd – 1st centuries
Grob br. 10 ukopan je istočnije od kasnoantičke prostorije. BC. At the footing of the wall, together with coarser Illyrian
Velik je 1,63x0,38 x relativne dubine 0,20 m. Sačuvani su ware, numerous fragments of finer Hellenistic black-glazed
donji dijelovi kostura odrasle osobe. Dno groba načinjeno and gray-glazed ware, as well as a type with a reddish
je od kamenih ploča. coating, were found. The same pottery types were also fre-
Grob br. 11 ukopan je jugozapadno od otkrivenog zida quent finds in the disturbed layers east of the late antique
kasnoantičke prostorije. Velik je 1,83x0,40 x relativne room. Among them, numerous fragments of amphorae
dubine 0,25 m. Dno groba načinjeno je od nasutog šljunka. and finer red-glazed pottery from the 4th – 6th centuries
Sačuvani su donji dijelovi kostura odrasle osobe. were found. Four skeletal graves without finds were also
Grob br. 12 postavljen je na temelj otkrivenog jugozapad- documented. They are roughly dated to the middle or early
nog zida kasnoantičke prostorije. Evidentiran je u zapad- modern period.
noj polovici s obložnicama, veličine 1,20x0,25 x relativne
dubine 0,35 m. Sačuvani su gornji dijelovi kostura odrasle
osobe.
Grob br. 13 ukopan je zapadnije od gr. 11. Velik je oko Redni broj: 426
1,30x0,25 x relativne dubine oko 0,20 m. Sačuvana je tek Lokalitet: Marina – Drid – crkva Gospe od sniga
doglavnica groba i dijelovi obložnica od amorfnog kamenja. Naselje: Marina
Dno groba načinjeno je od nasutog morskog šljunka. Grob Grad/općina: Marina
je sadržavao dječji kostur. Pravni status: P-4902
Nakon dokumentiranja, ostaci kasnoantičke arhitekture Vrsta radova: sustavno iskopavanje
prekriveni su geotekstilom te nasuti zemljom. Iznimno
brojni ulomci nađene keramike, staklenog, koštanog i U svibnju i lipnju 2017. nastavljena su sustavna arheološka
kamenog materijala te morske školjke i puževi, očišćeni iskopavanja na lokalitetu crkva Gospe od sniga, na Dridu
su, razvrstani i pohranjeni u Gradskom muzeju Makarska. pokraj mjesta Marina. Voditelj arheoloških istraživanja bio
je Tomislav Jerončić, dipl. arheo., a zamjenik voditelja
Literatura Vedran Katavić, prof. pov. i arheo. Dokumentaristi su bili
Petar Sapunar, mag. ing. geod., Marin Kraljev, dipl. oec., i
Hayes 1972 J. W. Hayes, Late Roman Pottery, The British tehničar Ante Radovčić, svi zaposlenici tvrtke Kaukal d.o.o.
School at Rome, London, 1972. Ekipu koja je ručno uklonila slojeve činili su: Paulo Begić,
Keay 1984 S. J. Keay, Late Roman Amphorae in the Mario Bilić, Mario Juričević, Mijo Juričević, Pjero Karmelić,
Western Mediterranean, A typology and economic study: Josip Matijević, Jozo Matijević, Elvis Milavić, Silvio Mrčela
Catalan evidence, British Archaeological Reports, ser. 196 i Branimir Vladanović. Nadležni konzervator tijekom
(i), Oxford, 1984. istraživanja lokaliteta Drid bio je dr. sc. Miroslav Katić iz
Tomasović 2013 M. Tomasović, Makarska – Sv. Petar, Konzervatorskog odjela u Trogiru. Istraživanje je financi-
HAG, 9/2012, Zagreb, 2013: 721 – 724. rano iz Programa za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara, čiji
Tomasović 2017 M. Tomasović, Makarska – Sv. Petar, je korisnik Župa sv. Jakova apostola u Marini.
HAG, 13/2016, Zagreb, 2017.
Lokalitet Crkva Gospe od sniga na Dridu nalazi na
Marinko Tomasović k.č. 3046/1 i 250, k.o. Marina. Smješten je na brdu Dridu,
koje se uzdiže 176 m nad dubokom uvalom, u čijem se kraju
Summary smjestilo mjesto Marina. Radi se o gradinskom naselju, čiji
djelomično očuvani bedemi opasuju dva obližnja vrhunca
In 2017, the sixth research campaign took place at the site brda Drid. Predmetna arheološka istraživanja zapravo su
of Sv. Petar in Makarska. The foundations of the south- dio planiranih sustavnih arheoloških istraživanja, čiji je cilj
west wall of a late antique room measuring 6.95 m in length dokumentiranje i valorizacija lokaliteta i okolnog prostora te
and 0.72 m in width, with a relative height of up to 0.30 m, kvalitetno upravljanje i korištenje kulturnim dobrima Općine
were discovered. This completely covered the outline of Marina. Istraživanjima na lokalitetu 2016. obuhvaćeni su
761
Pristupni put i sjeveroistočna terasa na sjevernoj padini Velog vrha, pogled prema jugu (foto: T. Jerončić)
Podnica SJ 8 prevučena preko podnice SJ 65 u objektu 1 (cisterni) Kameni odvod (SJ 16) ugrađen u zid SJ 11 objekta 1 (cisterne)
(foto: T. Jerončić) (foto: T. Jerončić)
objekt 1 na istočnom dijelu gornjeg platoa Velog vrha brda Primaran cilj istraživanja 2017. bio je u potpunosti istražiti
Drid te unutrašnjost same crkve Gospe od sniga, koja je površinu objekta 1 (cisterne) te sondu dimenzija 2,0x7,0 m
pozicionirana u samom središtu gornjeg platoa gradine. na sjeveroistočnoj terasi.
Unutrašnjost crkve tada je bila istražena u cijelosti, dok je Objekt 1 obrubljuju zidovi evidentirani tijekom prošlogodiš-
objekt 1 istražen do razine podnice objekta, neposredno uz njeg istraživanja (SJ 10, 11, 12, 13). Položaj i smjer pruža-
pojedine zidove. nja samih zidova daju objektu oblik izduljenog trapeza, koji
762
se pruža u smjeru jugoistok-sjeverozapad. Zidovi objekta

građeni su od više ili manje pravilno klesanog kamena
povezanog sivkastom svijetlo crvenom žbukom, unutar
koje su vidljive drobljene čestice opeke, a stupanj sačuva-
nosti uvelike je ovisio o konfiguraciji kamene litice na gor-
njem platou. Samu prostoriju zatrpavalo je nekoliko slojeva
nasipa i urušenja, unutar kojih su pronađeni predmeti antič-
kog, kasnosrednjovjekovnog, novovjekovnog, a možda i
ranosrednjovjekovnog podrijetla. Čini se da su svi istraženi
slojevi ispremiješani tijekom Drugog svjetskog rata, kada
je to brdo upotrebljavano kao uporište (naime, po čitavu
su brdu uočeni brojni manji betonski bunkeri). Ispod nave-
denih uklonjenih slojeva nasipa i urušenja registrirane
su dvije antičke podnice; sivkasto-crvenkasto-ružičaste,
odnosno sivkastobijele boje, mjestimično dobro očuvane
uglačane površine, registrirane kao SJ 8 (unutar objekta 1)
i SJ 9 (izvan objekta 1). Na vanjskoj podnici SJ 9 uočeni su
otisci potplata rimske vojničke sandale. Prilikom čišćenja
unutarnje podnice SJ 8, na mjestima gdje je ona oštećena
vidljivi su ostaci starije podnice (SJ 65) te se čini da je kon-
centracija primjesa drobljene opeke veća u toj starijoj, što
se odražava i tamnijom nijansom crvenkastoružičaste boje. Otisak rimske vojničke sandale na podnici SJ 9 (foto: T. Jerončić)
Takva se mješavina naziva hidraulična žbuka, a s obzirom
na to da je u jugoistočnom zidu (SJ 11) ugrađen kameni
odvod (SJ 16), za taj se objekt može reći da je služio kao
cisterna za vodu.
Tijekom iskopavanja sonde 1 (sjeveroistočna terasa) uklo-
njeni su svi slojevi tla, koji su erozijom zatrpali tu terasu,
njezinu geološku osnovu i djelomično očuvan bedem. Na
središnjem dijelu sonde uočen je poprečno postavljen
greben kamene litice, koji istraženu sondu dijeli na dva
gotovo jednaka dijela. Čini se da su uočeni slojevi koji se
rasprostiru južno od grebena preturbirani tijekom inten-
zivne obrade tla u novom vijeku. Dublji slojevi tla sjeverno
od spomenutoga grebena (uza sam bedem) vjerojatno
su intaktni. Nakon uklanjanja slojeva tla i novovjekovnog
urušenja kamenja, koje je imalo svrhu zaustavljanja dalj-
nje erozije terase, na otprilike 171,60 m n. v. registriran je
sloj crvenkastonarančaste smeđe rahle, lako drobljive pra-
hovite gline, s manjim udjelom primjesa (SJ 72), a koji se
rasprostire do sloja SJ 69 pokraj bedema. Unutar tog sloja Sonda 1 na sjeveroistočnoj terasi; suhozidna struktura pretpostav-
evidentirani su razni ulomci keramičkih posuda, koje se po ljene 1. faze funkcioniranja utvrde (foto: T. Jerončić)
svojim tipološkim značajkama mogu datirati u rano bron-
čano doba. Nakon uklanjanja SJ 72, gotovo u potpunosti je
otkrivena uslojena kamena litica na 171,55 m n. v. prema
središnjem grebenu litice, dok je pokraj samog bedema na
istoj razini otkriven novi sloj s urušenjem kamenja, ispod
kojeg se nalazi kamena suhozidna struktura (SJ 79) naslo-
njena na zid sjevernog bedema (SJ 77). Ta je suhozidna
struktura vjerojatno dio prvobitnog bedemskog sustava,
koji se po nalazima unutar slojeva koji su je zatrpali (SJ 72
i 76) može datirati u brončano doba. Nastanak zida SJ 77,
čije je sjeverno lice bilo vidljivo i prije početka istraživanja
sonde 1, može se datirati u kasnu antiku, kada se vjero-
jatno obnavlja zatečeni suhozidni prapovijesni bedem;
ponajprije njegovo proširenje vanjskog lica upotrebom dru-
gačije tehnike gradnje (vanjski je zid građen od djelomično
obrađenog, ali ipak još uvijek nepravilnog kamenja poveza-
nog vapnenim mortom).
Prikupljena je znatna količina pokretnih arheoloških nalaza,
osobito ako se uzme u obzir relativno malena istražena N 47 (foto: T. Jerončić)
763
Selo – Bunje na otoku Braču. Istraživanja se provode u sklopu

suradnje Instituta za arheologiju, CNRS Centre Camille
Jullian, Aix–en–Provence, Université Paris-Est Marne-la
Vallée, Paris i Općine Selca. Iskopavanje je započelo 2015.,
a provodi se u okviru projekta, koji podržavaju Općina Selca,
Ministarstvo kulture, petogodišnjeg projekta Recherches
sur l’exploitation economique de la Dalmatie a l’epoque
romaine (IIe s. av. J.-C. – IIe s. ap. J.-C.), koji financira
l’École française de Rome te projekta Villae de l’Adriatique
Orientale – VLADO, koji podržava Francusko ministarstvo
vanjskih poslova. Istraživanje su 2017. vodili dr. sc. Kristina
Jelinčić Vučković (Institut za arheologiju, Zagreb) i dr. sc.
Emmanuel Botte (Centre Camille Jullian, Aix-en-Provence).
U iskopavanjima su sudjelovali dr. sc. Ivana Ožanić Roguljić,
dr. sc. Katia Schörle, Jere Drpić, dipl. arheol., Alexia Rosak i
Lison Couvent-Maurin, studenti Antoine Boisson (Université
Tlocrt objekta 1 (cisterne) Montpellier) i Nicolas Leys (Université Paris 1).
površina. U terenskoj dokumentaciji i popisima nalaza evi- Tijekom istraživanja 2017. u sektoru 5 do kraja su istra-
dentirano je 68 posebnih nalaza (PN 44 – 111), 25 skupnih žene terme u stambenom dijelu vile. Otkrivena je peć koja
nalaza (N 33 – 60) te 22 prikupljena uzorka (U 31 – 52), a se nalazila sjeverno od kaldarija, njezin zapadni, sjeverni i
glavninu prikupljenih arheoloških nalaza čine ulomci kera- istočni zid, tri zapune, kao i dva sloja u prefurniju. U peći
mičkih posuda brončanodobne, antičke, srednjovjekovne i su pronađene koštice maslina, koje su služile kao gorivo.
novovjekovne provenijencije. Prikupljeni arheološki nalazi U slojevima urušenja pronađena je kasnoantička kera-
dostavljeni su Muzeju grada Trogira. mika, što znači da peć tada više nije bila u funkciji. Godine
2016. na jugu je pronađen trag druge peći (otisci opeka
Literatura i velika količina pepela), koja je vjerojatno napravljena
kada sjeverna peć više nije radila. U jugozapadnom dijelu
Katić 1994 M. Katić, Utvrda Drid, PPUD, 34, Split, 1994. termi otkrivena je još jedna apsida, vjerojatno dio tepi-
darija, s bijelim mozaikom. Južni dio apside oštećen je u
Tomislav Jerončić kasnoj antici, zbog ukopavanja groba. Grob je imao zidanu
kamenu arhitekturu, koja je samo djelomično očuvana. U
Summary grobu su se nalazila četiri pokojnika, a prema antropo-
loškoj analizi (dr. sc. M. Novak), riječ je o djeci mlađoj od
In May and June 2017, systematic archaeological excava- četiri godine. Izdvojeni uzorci upućeni su na C-14 i DNK
tions continued at the site of the Church of Our Lady of analizu te analizu stabilnih izotopa. Prostor između dviju
the Snow on Drid near Marina. The excavations included apsida, zapadno od zida kaldarija i tepidarija, čini vanjski
structure 1 on the eastern part of the upper plateau and the prostor vile. Pronađeni su kasnoantički slojevi s uruše-
trench on the northeastern terrace. Structure 1 probably nim tegulama, imbreksima i kasnoantičkom keramikom te
served as a cistern, given that the earliest floors contain amforama. U sloju ispod humusa pronađena je zemlja s
hydraulic plaster, and a stone drain was also found on the tegulama, imbreksima, kasnoantičkom keramikom i lampi-
southeast wall. In trench 1 on the northeastern terrace of com, ulomcima amfora LR 1 i 3. Ispod tog sloja nalazio se
the site, a dry stone wall structure was identified by exca- još jedan kasnoantički sloj – sloj smeđe zemlje s kamenjem
vation, probably part of the original rampart system, which, i žbukom. U njemu je pronađen olovni predmet, mogući
according to the finds discovered within the layers that uteg za ribarsku mrežu. Pronađena je keramika te ulomci
buried it, can be dated to the Bronze Age period. A con- amfora (Africana I, LR 1, 2 , 3, ulomak spatheiona). Ispod
siderable amount of pottery fragments from the prehistoric, se nalazila podnica, odmah iznad živca, čija je uloga bila
late antique, medieval and modern periods was collected. priprema terena za gradnju i poravnanje neravnog živca
s puno pukotina te možda i poslije kao hodna površina.
Jednaka takva podnica pronađena je na više mjesta na
lokalitetu, također odmah na živcu.
Redni broj: 427 Sjeverno od termi otkrivena je komunikacija zapad-istok,
Lokalitet: Novo Selo – Bunje dovoljne širine za prolaz kola. Riječ je o zapadnom ulazu
Naselje: Novo Selo u vilu i komunikaciji koja završava na jugoistočnom dijelu
Grad/općina: Selca (otok Brač) terena, kod širokog ulaza u prostoriju s mlinom za masline,
Pravni status: Z-4929 gdje su pronađeni i dijelovi tijeska. Moguće je da su tim
Razdoblje: A putem dovozili masline na obradu.
Vrsta radova: sustavno iskopavanje Sjeverno od spomenute komunikacije i termi istraživana je
zgrada s portikom. Ona zauzima sjeverozapadni dio vile.
Od 17. do 28. travnja te od 9. do 20. listopada 2017. nastav- Dio zgrade uništen je korijenjem i gustim raslinjem, a dio
ljena su sustavna arheološka istraživanja na lokalitetu Novo je nedostupan za istraživanje. Otkriveni su južni i istočni
764
Pogled na lokalitet na kraju istraživanja u listopadu 2017. g. (foto: E. Botte)
Grob 1, detalj s nalazom brončane kopče in situ (foto: E. Botte) Terme, pogled na apsidu sa zapada (foto: K. Jelinčić Vučković)
dio, odnosno južni zid zgrade do komunikacije te portik na pronađen živac pokraj arhitekture. U sloju je pronađeno
istočnoj strani, vjerojatno otvoren prema središnjem dvori- nekoliko kamenih blokova (dio praga, ulomak baze i kapi-
štu. Portik se sastojao od triju pilastara. Sama građevina tela). U južnom dijelu zgrade definirane su dvije prostorije,
ima nekoliko razvojnih faza, vidljivih u naknadno dodanim od kojih zapadna na razini temelja. U istočnoj je pronađena
zidovima između pilastara, zidanima na različit način. Na podnica – poravnavanje geološke podloge za izradu poda,
sjeveru je istražen dio zida zgrade, za koji se pretpostavlja jednako kao i u sondi zapadno od termi. U sloju iznad toga
da je ujedno i sjeverni zid vile. U sjevernom je dijelu zgrade pronađeni su veći komadi urušenih zidova i nešto keramič-
ispod sloja humusa s korijenjem i krupnim kamenom kog materijala.
765
Istočno od termi, prema gospodarsko-proizvodnom dijelu vile, Summary

ispod velike kamene gomile otkrivena je prostorija trapezoid-
nog oblika, sa središnjim pilastrom. Na jugu je dio spomenute In 2017, systematic archaeological excavations continued
kamene gomile ostavljen u širini od dva metra, prema naputku at the Novo Selo Bunje site on the island of Brač. They con-
konzervatora, kako se ne bi ugrozila statika napuklog južnog tinued with the research of the thermae that were discovered
zida vile. Sama prostorija omeđena je zidovima građenima in 2016. North of the caldarium (the area with the hypocaust
u različitim razdobljima, a istočno od pilastra u kasnoj antici and the apse), the thermae furnace, its three walls, the ash
podignut je zid. Ispod gomile otkrivena je složena stratigraf- at the bottom and the collapsed and abandoned layers were
ska situacija, koja će se istražiti 2018. godine. Uočeno je da discovered. In the southwest, another apse was discovered,
se jedan sloj provlači ispod sjeveroistočnog dijela prostorije, paved with white mosaic. The southern part of the apse was
a tijekom poliranja u njemu su pronađene keramika tankih pierced, probably in Late Antiquity, and a grave was buried
stijenki i ESB. S istočne strane prostorije s pilastrom dozidane there. The grave has partially preserved stone architecture,
su dvije strukture, za sada nejasne funkcije. U uklonjenoj je and four children under the age of four were buried in it.
gomili, naročito u njezinu jugozapadnom dijelu, pronađeno Between the apses, on the outside of the villa, layers of
mnogo velikih kamenih obrađenih blokova, dijelova praga, collapse dated to the Late Antiquity were discovered. In the
kameni blokovi s utorima za pridržavanje greda za tijesak. eastern part of sector 5, towards the villa’s outbuildings, a
U listopadu, pred kraj istraživanja, započelo je uklanjanje large trapezoidal room with a central pilaster was discov-
kamene gomile u sektoru 8, južno i jugoistočno od cisterni ered. This room represents the second construction phase
kako bi se teren pripremio za istraživanje 2018. godine. U of the villa (a single layer with thin-walled pottery and ESB
toj je gomili pronađena veća količina obrađenih kamenih fragments was discovered, stretching beneath the walls in
blokova: ulomak natpisa, kamena ploča s urezanom igrom the northeast part of the room).
mlin, dio kamena za mlin za masline, kamene grede za A large building with a portico was investigated in the north-
tijesak, ulomci kamenih tarionika, ulomak kamenog praga western part of the site. The southern part of the building
i kamena baza. Naziru se novi zidovi i stube, koji će biti has a wall without a visible entrance, the western wall is
istraženi i dokumentirani tijekom sljedeće kampanje. preserved in its foundations only in the south, and three
Prema dosadašnjim istraživanjima, dimenzije vile (njezina pilasters were found in the east. The space between
glavnog objekta koji se istražuje) iznose oko 40x50 m. them is partially walled. To the north, a wall in the east-
Lokalitet se prostire na znatno većoj površini na sjever, west direction was discovered, resting on a partially buried
prema lokvi koja je s južne strane omeđena rimskim zidom bedrock, which is also the northern perimeter wall of the
i prema jugu do poljskog puta, što zauzima površinu veću villa. In the southern, best-preserved part of the building,
od 2 hektara. two rooms were discovered. The portico itself was opened
Godine 2017. do kraja su istražene terme i zgrada s por- towards the east, where the central courtyard of the villa
tikom, a u sljedećoj kampanji planiraju se do kraja istražiti was probably located. A wide communication route was
slojevi u prostoriji s pilastrom te nastaviti istraživanja u sek- discovered between the thermae and the building with the
torima 6 i 8, u gospodarskom dijelu vile. portico, which allowed the entrance on the western side
of the villa and the passage of carriages all the way to the
Literatura eastern, outbuilding and production part of the villa. The
communication route ends with a wide entrance to a room
Botte et al. 2016 E. Botte, A. Bertrand, K. Jelinčić, Bunje in sector 6, where a large wide passage was found. The
(Novo Selo, Croatie), Campagne de fouilles 2015, Cronique preliminary analysis of pottery dates the site to the period
des activités archéologiques de l’École française de Rome from the 1st to the 6th century.
http://journals.openedition.org/cefr/1519
Botte et al. 2017 E. Botte, K. Jelinčić Vučković, Chronique
des activités archéologiques de l’École française de Rome,
2017. http://journals.openedition.org/cefr/1723 Redni broj: 428
Jelinčić Vučković et al. 2017 K. Jelinčić Vučković, E. Lokalitet: Novo Selo – Sv. Juraj – Petrada glave
Botte, A. Bertrand, Arheološko istraživanje na lokalitetu Naselje: Novo Selo
Novo Selo Bunje na otoku Braču, 2016, godine, AIA, Vol. Grad/općina: Selca (otok Brač)
XIII, Zagreb, 2017: 111 – 116. Pravni status: –
Kovačić 2010 V. Kovačić, Kasnoantička vila s portikom na Razdoblje: NV
Mirju kod Postira, Klesarstvo i graditeljstvo, Vol. XXI, No. Vrsta radova: terenski pregled
3-4, Pučišća, 2010: 25 – 37.
Novak 2017 M. Novak, Bioarheološka analiza ljudskih U svibnju 2017. pregledan je lokalitet Sv. Juraj – Pertada
koštanih ostataka s nalazišta Novo Selo – Bunje, Stručni glave u Novom Selu na otoku Braču. Istraživanja su obav-
izvještaj, Prosinac 2017, Zagreb, (arhiva ARHINDOKS). ljena radi izrade mjera zaštite u okviru projekta formiranja
Turkalj et al. 2016 K. Turkalj, N. Šegvić, E. Botte, A. Eksploatacijskog polja arhitektonsko-građevnog kamena
Bertrand, Brač Novo Selo Bunje 2015., AIA, XII, Zagreb, Sveti Juraj – Petrada glave. Voditelj terenskog pregleda bio
2016: 155 – 159. je Miroslav Gogala, dipl. arheo.
Kristina Jelinčić Vučković Novo Selo u općini Selca smješteno je u unutrašnjosti istoč-
Emmanuel Botte nog dijela otoka Brača. Od prapovijesnih nalazišta u blizini,
766
osim kamenih gomila, ističe se gradina Velo Gračišće, koja

se nalazi 1,82 km sjeveroistočno od središta Novog Sela.
Cca 550 m južnije, podno Gračišća smješteno je antičko nala-
zište Bunje. Radi se o ostacima rimske vile rustike. Od sta-
rohrvatskih nalaza (rani srednji vijek), u susjednoj župi Selca
nalaze se tri predromaničke crkvice. Sv. Nikola vjerojatno je
zavjetna crkva ili orijentir pomorcima jer se nalazi na uzvisini
podalje od naselja. Nad središnjim svodom ima kupolu bez
otvora. Sv. Nedilja na obronku brda Gradac bila je župna
crkva srednjovjekovnog naselja Gradca, koje je raseljeno u
16. st. Gradac je u svoje doba bio važno naselje, sjedište
bračkih sudaca. Crkvica sv. Tome nalazi se na zapadnom
vrhu Grabovika, iznad današnjeg zaseoka Nadsela.
Za potrebe izrade konzervatorskog elaborata pregle-
dane su katastarske čestice zemlje, što je odredio
Konzervatorski odjel u Splitu. Polje predviđeno za isko-
rištavanje kamena nalazi se cca 700 m sjeverozapadno
od Novog Sela, neposredno uza zapadni dio postojećeg
kamenoloma „Jadrankamena”. Prostire se u duljini od
Podzidana kamena gomila oko 300 m i širini od oko 200 m. Ukupna površina iznosi
oko 3,5 ha. Radi se o neobrađenom području zaraslom u
makiju i šumu. Granice parcela i ograde putova čine suho-
zidi. Izrazito su uočljive nekadašnje krčevine. Obično su
elipsastog tlocrta, podzidane pri dnu, promjera do 10 m i
visine do 3 m. Ni na tim krčevinama i prostoru oko njih nisu
pronađeni ostaci keramike koji bi upućivali na arheološko
nalazište u blizini. Prema obliku se ne radi o prapovijesnim
tumulima. Na sredini obuhvata nalazi se prostor elipsastog
oblika ispunjen zemljom, nalik na vrtaču te opasan kame-
nom gomilom, koja je dvostruko ili trostruko podzidana.
Unutar tog prostora prepoznaju se nekadašnje suhozidne
međe. Širina tih kamenih podzida kreće se od 5 do 12 m,
a visina do 3 m. Također, nisu pronađeni ostaci keramike
koji bi upućivali na arheološko nalazište. Tlocrtan bi oblik
mogao podsjećati na gradinski bedem, ali njegov današ-
nji vanjski izgled ne odaje prapovijesni bedem, nego krče-
vinski podzid, što je u skladu s nekadašnjim intenzivnim
Krčevina elipsastog tlocrta krčenjem okolnog prostora. Jugoistočnom dijelu spomenu-
tog prostora nedostaje taj masivni podzid jer ga je uništio
kamenolomom, koji je bio u upotrebi početkom 20. st. Radi
se o relativno malenu kamenolomu, duljine 24 m i širine
10 m, položenom u smjeru sjever-jug. Na spoju toga kame-
noloma i južnog dijela podzida nalazi se poljska kućica s
krovom od kamenih ploča, koji nije odolio zubu vremena.
Kućica je rađena suhozidnom tehnikom. Rezultati izvida ne
upućuju na postojanje važnih arheoloških nalazišta na pre-
traženom području.
Literatura
Barbarić, Ursić 2015 V. Barbarić, L. Ursić, Sakralna

baština otoka Brača / kulturno-turistički vodič, Split, 2015.
Jutronić 1950 A. Jutronić, Naselja i porijeklo stanovništva
na otoku Braču, Zagreb, 1950.
Staničić et al. 2004 Z. Staničić, N. Vujnović, B. Kirigin, S.
Čače, T. Podobnikar, J. Burmaz, Arheološka baština otoka
Brača, Brački zbornik, 21, Supetar, 2004: 9 – 238.
Vrsalović 1960 D. Vrsalović, Pretpovijest i Stari vijek,
Brački zbornik, 4, Supetar, 1960: 31 – 110.
Stari kamenolom i poljska kućica Miroslav Gogala
767
Summary
In May 2017, in Novo Selo on the island of Brač, an archae-

ological excavation of the terrain was carried out for the
project of forming a quarry. The surveyed field is approxi-
mately 300 m long, and 200 m wide. The results of these
archaeological excavations do not indicate the existence of
archaeological sites in the surveyed area.
Redni broj: 429

Lokalitet: Odaci – Kapelica
Naselje: Bračević, zaselak Odaci
Grad/općina: Muć
Razdoblje: A, SV Prostorija 1 nakon istraživanja (foto: V. Madiraca)
ostala zapamćena kao „kapelicaˮ, a nalazi se na krajnjem
Od 3. lipnja do 10. srpnja 2017. arheološki je istraživan južnom rubu lokaliteta. Poput lokaliteta Križi, i ovaj je loka-
lokalitet Kapelica u Bračeviću, zaseoku Odacima. Voditelj litet zarastao u šumu mladog hrasta, a neposredno prije
istraživanja bio je Vedran Koprivnjak, zamjenica voditelja početka istraživanja radnici iz Općine Muć počistili su
Martina Miletić, a članovi stručne ekipe Vinko Madiraca i površinsku travu i nisko raslinje. Stjepan Gunjača 1957.
Ivan Janković, svi dipl. arheo., članovi Zadruge ARHEO probno je arheološki istražio lokalitet, prilikom čega je oči-
KO-OP te studentica arheologije Slavica Bošnjak, sa stio i iskopao ukupno četiri zidana objekta, od kojih su u
zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Za potrebe istraživanja današnje vrijeme vidljiva dva: kružni objekt (kapelica) i pra-
angažirani su lokalni fizički radnici. Istraživanje je nadzirao vokutna prostorija na povišenom platou. Sam je Gunjača
dr. sc. Miroslav Katić, pročelnik Konzervatorskog odjela u privremeno konzervirao te objekte, što je razlog njihove
Trogiru. očuvanosti. Ipak, unatoč primarnoj zaštiti, korijenje drveća
i drugo raslinje donekle su razgradili zidove prostorije, a
Lokalitet Kapelica smješten je oko 250 m zapadno od početna situacija na terenu otkrila je brojna urušenja tije-
zaseoka Odaka i oko 300 m jugoistočno od lokaliteta Križi kom posljednjih 60 godina. Prema navodima lokalnog sta-
u Bračeviću. Kao i na Križe, pristup je iz Odaka moguć novništva, Gunjača je u istraživanju sudjelovao sa sinom
makadamskom cestom i zatim šumskim putom. Lokalitet je Zlatkom, a ostali su zapamćeni jer su spavali na samom
dobio ime po ostacima kružne građevine, koja je u narodu lokalitetu u šatorima. S obzirom na rezultate istraživa-
nja, Gunjača je pretpostavio postojanje srednjovjekovnog
castruma Brečevo, prvog posjeda Nelipića, koji je do danas
neubiciran. Iako je u znanstvenim krugovima ta hipoteza
prihvaćena s dosta kritike, jasno je da je riječ o dosad nei-
straženom naselju, koje pojedinačni nalazi mogu datirati u
srednji vijek. Danas parcela na kojoj je smješten lokalitet
(k.č. 2409, k.o. Bračević) pripada Jakovu Delašu, koji je i
dao suglasnost za istraživanje, a u vrijeme terenskog pre-
gleda 2015. godine, zajedno s Anđelkom Odakom, upozo-
rio je arheologe na postojanje struktura na tome mjestu.
Lokalitet se nalazi na zaravnjenom južnom obronku brda,
a njegov je izgled u novije vrijeme rezultat i podzidavanja
i uređivanja nastalih terasa zbog poljoprivredne namjene.
Na lokalitetu se može izdvojiti pet važnijih terasa od sje-
vera prema jugu: terasa na sjevernom rubu katastarske
čestice (sjeverno od prostorije 1), terasa na kojoj se nalazi
prostorija 1, terasa između prostorije i kapelice, terasa na
kojoj se nalazi kapelica (s pretpostavljenom nekropolom)
i terasa na krajnjem južnom obronku brda, čiji je veći dio
već nestao erozijom i čini ga samo živa stijena. Arheološke
su sonde postavljene tako da se obuvate dijelovi četiriju
terasa, a iznimka je terasa na krajnjem jugu, koja je u pot-
punosti geološka.
S obzirom na to da je dio lokaliteta već istražen 50-ih
godina 20. st., dio istraživanja koji se odnosi na područje
Kapelica – situacijski plan s ucrtanim položajima sondi velike pravokutne prostorije (prostorija 1) i ostatke kružne
768
crkve centralnog tlocrta, zapravo je revizijsko istraživanje. od 2 m, a na njemu nisu naznačeni, prozori su se vjerojatno
Na području prostorije evidentirani su ulomci kasnoantičke nalazili na zidu apside. Ulaz je rađen od monumentalnih
keramike i stakla te rimske tegule, koje jasno upućuju na kamenih ploča, a prag čini temelj zida starijeg objekta, koji
kasnoantičko podrijetlo same zgrade. Zgrada bi, u slučaju se pruža ispod kapelice.
da je zaista riječ o castrumu, mogla biti i principia. Debljina Područje oko kapelice čini srednjovjekovnu nekropolu,
zidova od 88 cm upućuje na mogućnost postojanja kata. s grobovima uglavnom građenima kamenim pločama
Između zidova prostorije, a i u prostoru ophoda s njihove postavljenima sa svih strana pokojnika pa poklopljenima
vanjske strane, evidentirana je kompaktna ožbukana pod- drugim pločama. Među istraženim srednjovjekovnim gro-
nica. Zgrada je okružena tanjim zidovima koji čine ogradu bovima utvrđena su dva muška ukopa, u dobi između 45
ophoda, a možda i druge zgrade, koje se naslanjaju na i 55 godina, sa snažnim mišićnim hvatištima. U grobu 3,
potonju. Područje je svakako upotrebljavano i u srednjem koji je za podlogu iskoristio zid starijeg objekta, pronađen
vijeku, na što upućuju ulomci srednjovjekovne keramike u je denar Ludovika I. Anžuvinca, koji zasad datira crkvu i
sondama 1 i 2, odnosno zemlji koju je vjerojatno Gunjača nekropolu.
deponirao zapadno od same prostorije.
Prostor oko same kapelice kružnog tlocrta pokazao je posto- Vedran Koprivnjak
janje srednjovjekovne nekropole, ali i zidove objekta s apsi-
dom, koji prethodi samoj kapelici. Sukladno načinu grad- Summary
nje, stratigrafskim odnosima i rijetkim pokretnim nalazima,
stariji bi se objekt također mogao okarakterizirati kao crkva In 2017, archaeological research was carried out at the
građena prije srednjovjekovne faze, dakle u kasnoj antici. Kapelica site in Bračević, Odaci hamlet. The research
Budućim bi se istraživanjima trebalo potvrditi ili opovrgnuti included a part of the site investigated in 1957, along with
to mišljenje. Na području sonde 3, uz rijetke kasnoantičke the excavation of additional trenches on other parts of the
nalaze, pronađen je ostatak zida građen od velikih kamenih site in order to determine the stratification. Parts of a late
blokova koji prati rub terase u smjeru istok-zapad. S obzi- antique and medieval fort have been discovered, includ-
rom na položaj i način gradnje, taj bi se zid mogao smatrati ing a regular-shaped rectangular room on a central plateau
kasnoantičkim bedemom, no za to nedostaje još dokaza. with thick walls and a compact plastered floor. There is
Prostorija 1 i kružna kapelica čine dio, vjerojatno utvrđe- a corridor around the room that is also plastered. On the
nog, srednjovjekovnoga grada. Pravilnog tlocrta i s debe- southern plateau, the remains of a central circular church
lim zidovima, prostorija je zamišljena kao prezentabilna with a rectangular apse and around it a medieval necropolis
hala za primanje, s piramidalnim krovom, koji je mogao were found, and under its walls, the walls of an older build-
biti pokriven i crijepom, natkrivenim ophodom i prozorima ing with an apse were found. The necropolis around the
od stakla, a mogla se pružati i na dva kata. Pod je naj- church was not included in this research, but two graves
vjerojatnije bio popločen opekom, a ostaci žbuke na unu- were buried in the structure of the walls of the older build-
trašnjim zidovima sugeriraju da je hala bila uređena žbu- ing, one of which was found to contain a denarius of Louis I
kanjem i krečenjem. Kapelica malih dimenzija i centralne of Hungary, thus dating the grave to the 14th century.
kružne osnove (rotonda) vrlo je slična kapeli sv. Jakova na
Medvedgradu, građenoj u 13. st. i ondje debljina zidova
sugerira visoku strukturu sa stožastim krovom pokrivenim
tankim kamenim pločama, dok je apsida mogla imati i krov Redni broj: 430
na dvije vode. Budući da je plašt crkve sačuvan do visine Lokalitet: Odaci – Križi
Naselje: Bračević, zaselak Odaci
Grad/općina: Muć
Razdoblje: P, A, SV
Od 26. travnja do 3. lipnja 2017. arheološki je istraživan

lokalitet Križi pokraj Odaka, smješten oko 500 m zapadno
od zaseoka Odaka u Bračeviću te oko 650 m jugoza-
padno od zaseoka Duka. Voditelj istraživanja bio je Vedran
Koprivnjak, zamjenica voditelja Martina Miletić, a članovi
stručne ekipe Vinko Madiraca i Ivan Janković, svi dipl.
arheo., članovi zadruge ARHEO KO-OP te studentica
arheologije Slavica Bošnjak, sa zagrebačkog Filozofskog
fakulteta. Za potrebe istraživanja angažirani su lokalni
fizički radnici. Istraživanje je nadzirao dr. Miroslav Katić,
pročelnik Konzervatorskog odjela u Trogiru.
Lokalitet karakteriziraju brojne kamene gomile unutar par-

Ostaci dviju crkava s nekropolom nakon istraživanja (foto: V. cela na k.č. 2203 i 2203/1, k.o. Bračević. Na lokalitetu je
Koprivnjak) utvrđeno postojanje 12 kamenih gomila, uglavnom srednjih
769
Križi – situacijski plan s ucrtanim položajima gomila Zidana grobnica nakon istraživanja (foto: V. Koprivnjak)
dimenzija (promjer oko 6 m, visina oko 2 m), s iznimkom

gomila 1 i 2, koje su izduženog, gotovo pravokutnog tlocrta,
a oblik duguju vjerojatno recentnim intervencijama krče-
nja i čišćenja puta koji obrubljuje istočnu stranu lokaliteta.
Također, gomila 4 zauzima vrlo veliku površinu, na kojoj
su osim kamenog pokrova same gomile vidljive i masivne
kamene ploče (stećci) te dva groba omeđena pravilnim
obrađenim kamenom i obilježena masivnim kamenim kri-
ževima, po kojima je lokalitet i dobio ime. Treba istaknuti
i postojanje djelomično devastiranoga groba pod gomilom
3, koji čini poklopac sarkofaga položen na zidanu osnovu.
S obzirom na činjenicu da je riječ o nekropoli koja je upo-
trebljavana tijekom duljeg razdoblja, a sami površinski
pokazatelji ne mogu služiti za pouzdanu dataciju, odlučeno
je da će se u sklopu istraživanja te nekropole istražiti pro-
stor jedne gomile koja dosad nije bila otvarana, kako bi
se dobila znanstveno utemeljena pretpostavka o vremenu
korištenja nekropolom i vezi između izgleda površinske
konstrukcije i datacije grobova pod gomilama. Za istraži-
vanje je odabrana gomila 2, koja se pruža uz istočni rub
lokaliteta, a ispod koje je pronađena kasnoantička zidana
grobnica.
Metodologija istraživanja podrazumijevala je najprije ukla-
njanje površinskog raslinja i recentnog otpada s kame-
nog pokrova gomile. Nakon snimanja postojećeg stanja,
napravljen je presjek kroz gomilu u smjeru sjeveroistok-
-jugozapad, a gomila je presječena oko sredine njezina
sjevernog dijela. Presjek je iskopavan ručno, uz dokumen-
tiranje svakog pojedinog nasipnog sloja. Dokumentiranje
je obuhvatilo fotografsku i geodetsku snimku popraćenu
arheološkom dokumentacijom stratigrafskih jedinica,
nalaza i uzoraka, u skladu s pravilima struke. Cilj tog
presjeka bio je utvrđivanje konstrukcije gomile, detekcija
potencijalnih faza gradnje i procjena trajanja ručnog iskopa
Unutrašnjost zidane grobnice s dva odra, dvije niše i kanalićem po te broja i vrste grobova pod gomilom. Rov kojim je gomila
sredini (foto: M. Miletić) presječena bio je dug 10,5 m i širok 1 – 1,5 m.
770
Zidana grobnica na lokalitetu Križi tek je jedna u nizu Redni broj: 431
gomila koje se pružaju u smjeru sjever-jug na istočnom Lokalitet: Omiš – Poljički trg
rubu Nakićeve ograde. Iako je to sugerirao način gradnje, Naselje: Omiš
tek je radiokarbonska analiza zuba pokojnika iz grobnice Grad/općina: Omiš
potvrdila dataciju u kasnu antiku, odnosno u početak 5. st. Pravni status: Z-4066
Struktura je svakako zamišljena kao mjesto višestrukog Razdoblje: NV
ukopavanja, što dokazuje i kanalić u sredini u koji su se Vrsta radova: arheološki nadzor
deponirale kosti prethodnika prilikom novog ukopa. Tvrdnju
pojačava i svojevrstan dromos, odnosno ulaz flankiran U veljači i ožujku 2017. arheološki su nadzirani zemljani
dvama zidićima na zapadnom dijelu konstrukcije. Grobnica radovi na lokaciji Poljički trg u Omišu. Radovi su bili dio
je zidana od kombinacije kamena i tegula te je ožbukana obnove trga, koja je uključivala zamjenu asfaltne i beton-
iznutra. U nišama u istočnom zidu moglo je biti mjesto za ske površine trga kamenim popločenjem. Nositelj istraživa-
svjetiljku, no nema naznake čađe na stijenkama, pa su nja bio je Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
mogle imati i drugu namjenu. Ulazni je dio rađen od sekun- Voditelj nadzora bio je Deni Tojčić, dipl. arheo., a stručni
darno upotrijebljenih rimskih kamenih pragova, a sam je suradnici bili su dokumentaristice Maja Marković i Silvana
ulaz bio zatvoren pločom. Sve to sugerira da je ulaz u antici Juraga te kustos Ante Alajbeg. Financijska sredstava za
morao biti vidljiv, odnosno da nije bio namjerno zatrpan, a istraživanje osigurao je Grad Omiš.
to potvrđuje i stratigrafija. Grobnica je, dakle, imala vidljiv
ulaz, dok je s ostalih strana do razine vrha poklopnih ploča Poljički trg nalazi se u zapadnom dijelu povijesne jezgre
zatrpana zemljom i krupnim kamenjem. Sam je vrh ploča Omiša, uz lijevu obalu rijeke Cetine. Trg zauzima površinu
zasipan prosijanom crvenkastom zemljom sa sitnim kame- od oko 400 m2 te se prostire u smjeru sjeveroistok-jugoza-
njem. Vrlo je važan i podatak da je riječ o kosturnim uko- pad. Sadašnji izgled daje mu gradnja koja se odvijala od
pima iz ranog 5. st., koji imaju pravilnu orijentaciju u smjeru 16. st. do 1974. godine. U ranom novom vijeku područje
istok-zapad i da uz njih nisu nađeni prilozi, što potvrđuje da Poljičkog trga bilo je upravno, komunikacijsko i trgovačko
su zaista ranokršćanski, dok je datacija potvrđena radio- središte Omiša. Na južnom kraju bio je jedan od dvaju glav-
karbonskom analizom. nih ulaza u grad – Vrata od Rike, s glavnom ulicom koja je
Na području grobnice, u zemlji kojom je zatrpana, prona- preko župne crkve sv. Mihovila vodila na istočna gradska
đena prapovijesna keramika upućuje na naseljenost pod- vrata – Kopnena vrata. Na jugoistočnoj strani trga nalazilo
ručja i u rano brončano doba, što je nov, dosad nepoznat
podatak. Na temelju toga, može se pretpostaviti da se
lokalitet pruža i na susjedne parcele, a osobito onu južno
od nekropole. Buduća bi istraživanja trebala pokazati vrstu
i rasprostiranje prapovijesnog naselja, kao i vremenski
raspon i faze ukopavanja na Križima, s obzirom na prisut-
nost kasnoantičkih i novovjekovnih grobova na lokalitetu.
Vedran Koprivnjak
Summary
In 2017, archaeological research was carried out at the

Križi site near Odaci. One of the 12 cairns that make up
the necropolis used in the Late Antiquity and the Late
Middle Ages was investigated. Cairn 2 was selected for
the research as it was the least devastated by the actions
of trees, animals and people. Beneath the cairn, a late
antique masonry tomb was recorded, built by cutting into
the bedrock and with walls of mostly irregular broken
stones that were plastered from the inside. At the entrance,
it contains a smaller dromos flanked by two small walls,
and the entrance itself is marked by thresholds used sec-
ondarily from the Roman building and closed by a regular
square stone slab. The interior contains two biers on which
no bones of the deceased were discovered, and a canal
into which most of the bones were deposited. Two regular-
shaped rectangular niches of unknown purpose are carved
into the back wall. The remains of at least five deceased
persons, including two adults and three children, were laid
in the tomb, and the radiocarbon analysis of a tooth sample
of one of them showed that they date back to the end of the
4th or the first half of the 5th century. Barokni temelj zgrade – SJ 24 (foto: D. Tojčić)
771
Tlocrt Poljičkog trga sa sekcijama nadzora (izradio: D. Tojčić) Popločenje – SJ 12 (foto: D. Tojčić)
Ritam građevinskih radova na Poljičkom trgu uvjetovao je

da se područje nadzora podijeli u pet sekcija. Građevinski
radovi započeli su uklanjanjem asfaltne i betonske povr-
šine trga te potom uklanjanjem sloja tampona od sitnijeg
kamenja ili pijeska koji je podržavao rečene površine te
naposljetku plitkim iskopom do oko 0,25 m od površine
trga, što je bilo dovoljno za postavljanje popločenja i nje-
gove podloge. Sloj ispod asfaltne i betonske površine te
tampona bila je tamna zemlja (SJ 10) u kojoj su ukopane
vodovodne, kanalizacijske i električne instalacije, vjero-
Novovjekovni nalazi (foto: D. Tojčić) jatno tijekom posljednje obnove trga. Osim recentnog
materijala, u tom je sloju nalažena novovjekovna kera-
se administrativno središte s providurovim stanom, ložom, mika, koja se može datirati od 16. do 20. st. Vjerojatno
gradskom pisarnicom i skladištem žita. Upravo to skladi- je da je taj sloj bio hodna površina do posljednje obnove
šte žita, zajedno s prvim poznatim nazivom trga – Piazza trga, dakle u razdoblju između 1811. i 1974. godine. Na
dell Grano, ističe žito kao najvažniju trgovačku robu, koja području prve sekcije arheološkog nadzora taj je sloj
je cirkulirala na glavnoj omiškoj tržnici. Pretpostavlja se da kopan ručno kako bi se pronašao pretpostavljeni elek-
je u trgovačke svrhe, na rijeci Cetini, a uz sam trg, posto- trični kabel. Tom prilikom pronađene su kamene ploče,
jalo i brodsko pristanište. Na toj je strani, u ranom novom pa iako se do njih neće doći tijekom građevinskih radova,
vijeku, Poljički trg bio zatvoren renesansnim obrambenim ipak je odlučeno da se iskopa manja arheološka sonda
zidinama, čemu svjedoči natpis providura Lorenza Minija iz (1,5x1,5 m) da bi se dobio uvid u strukturu (SJ 12). Ta
1541., uzidan u baroknu kuću sa zapadne strane trga. Ta je se struktura prostirala na cjelokupnom području sonde
kuća rađena u vrijeme kada se zidinama više nije pridavala te je bila sastavljena od nepravilnih kamenih ploča bez
pažnja kao u prethodnim, turbulentnijim razdobljima, pa je vezivnog materijala, ali smisleno posloženih. Njihova
dio zida na koji se zgrada naslonila adaptiran u privatnu površina bila je istrošena, a sve su ploče nađene na
terasu. Na račun privatizacije, ti su zidovi još i danas vidljivi relativno istoj razini (površina na 0,11 – 0,18 m n. v.)
u sklopu baroknih stambenih zgrada, iako su u 19. st. poru- pa se može zaključiti da se radi o popločenju trga prije
šeni kako bi se trg otvorio prema rijeci Cetini, a što mu čini njegove obnove 1811. godine. Nalazi keramike datirani
današnju vizuru. S južne, istočne i sjeverne strane trga u od 16. do 20. st. u sloju poviše popločenja ne bi trebali
novom su vijeku također sagrađene privatne stambene, ali biti vremenski vrijedni za njegovo datiranje jer je riječ
i javne zgrade. Jedna od njih, kuća Caralipeo na sjevernoj o zemljanom nasipu koji je najvjerojatnije dopremljen s
strani Poljičkog trga, sadrži ploču s natpisom o njegovoj drugog mjesta. Na području treće sekcije nadzora, ispod
obnovi. Na ploči piše da je 1811. godine Paolo Caralipeo sloja tamne zemlje (SJ 10) pronađena je linija ploča
blatnjavo područje pretvorio u udoban trg te prostranim (SJ 15), koja prati istočnu fasadu barokne kuće. Te su
nasipom spriječio njegovo plavljenje. Crteži i fotografije ploče također istrošene površine i činile su elemente trga
trga iz prve polovice 20. st. prikazuju upravo trg nakon te prije obnove 1974., kako se raspoznaje na fotografijama
obnove, i to sa zemljanim nasipom kao hodnom površi- iz prve polovice 20. st. Ispod tih ploča utvrđen je temelj
nom. Takva se trga sjećaju i neki stariji građani Omiša. Trg postojeće barokne kuće na zapadnoj strani trga, a rađen
je novu obnovu doživio 1974., kada su postavljene vodo- je od lomljenog vapnenca vezanog zemljom crvenicom
vodne, kanalizacijske i električne instalacije te je prekriven (SJ 24; površina na 0,11 – 0,24 m n. v.). Zanimljivo je da
asflatnom i betonskom površinom. Takav trg danas ponovo je posljednji slog zidanja tog temelja bio s pločama koje
doživljava obnovu i u sklopu njega arheološki nadzor. pokazuju znakove istrošenosti, što može sugerirati još
772
jedan element hodne površine prije obnove trga 1811., a Redni broj: 432
nakon gradnje te barokne zgrade. Lokalitet: Ostrvica – Miri
Nakon što se prilikom građevinskih radova došlo do Naselje: Ostrvica
potrebne dubine i nakon što je izrađena dokumentacija Grad/općina: Omiš
arheoloških struktura, cjelokupna površina Poljičkog trga Pravni status: P-1451
zasuta je novim slojem tampona, na koji je postavljena Razdoblje: A
betonska podloga i potom popločenje. Vrsta radova: arheološko dokumentiranje
Literatura Dana 28. lipnja 2017. planiran je obilazak terena i arheo-

loško snimanje lokaliteta Ostrvica – Miri (k.č. 2360/1, 2360/2,
Duplančić 2004 A. Duplančić, Omiš na grafikama i crte- 2363/1, 2363/2, 2363/3, 2371, 2372, 2373, k.o. Zvečanje).
žima do potkraj XIX. stoljeća, Omiški ljetopis, 3/2004, Radovi su bili dio studentskog projekta Revizija doku-
Omiš, 2004. mentacije i arheoloških ostataka kasnoantičkog objekta u
Kovačić 1992 V. Kovačić, Fortifikacije grada Omiša, Ostrvici kraj Gata. Stručna voditeljica snimanja i mentorica
Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 16/1992, Zagreb, studentskog projekta bila je Vinka Matijević, s Odsjeka za
1992. arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a u
Kovačić 2006 V. Kovačić, Urbanistički razvitak i arhitek- snimanju je sudjelovao i dokumentarist Odsjeka za arheo-
tura, u: Omiš i Poljica (ur: Ž. Domljan), Zagreb, 2006. logiju, Miroslav Vuković. U provedbi projekta sudjelovali su
Kovačić 2009 V. Kovačić, Toranj gradskog sata u Omišu, studenti Tina Bertetić, Tihana Kucijan, Filip Medar i Lucija
Omiški ljetopis 5/2009, Omiš, 2009. Prusac, svi s treće godine preddiplomskog studija arheolo-
gije. Sredstva za provedbu projekta osigurao je Filozofski
Deni Tojčić fakultet Sveučilišta u Zagrebu, u sklopu sufinanciranja stu-
dentskih projekata za 2017. godinu.
Summary
Arheološki ostaci arhitekture nalaze se u selu Ostrvici u
Over the course of February and March in 2017, the Sridnjim Poljicima, na lokalitetu Miri. Usporedba sa sličnim
Museum of Croatian Archaeological Monuments – Split
supervised reconstruction work at Poljički trg in the town of
Omiš. Poljički trg is a square situated on the western side
of the historical nucleus of Omiš. During the early modern
period, this was the administrative and commercial center
of a town. In 1974, this square was reconstructed and
paved with an asphalt and concrete surface. The 2017
reconstruction work included the removal of this exist-
ing concrete and asphalted surface of the public square,
replacing it with a stone pavement. During this process,
some earlier archaeological phases of the public square
were identified. Under the layers of the last reconstruction
made in 1974, a layer of dark soil was identified along with
pottery that belongs in 16th-20th century. We can conclude
that this soil served as a surface for the square construc-
tion made in 1811, as it is stated on the inscription incor-
porated in the building on the northern end of the square.
This same surface is noted in documentary evidence, vis-
ible in some photos and drawings of the square from first
half of the 19th century. In the same photos, a line of stone
blocks that have been found in front of the building on the
western side of the square is also visible. What is not vis-
ible in these sources and what was found to be below the
soil surface of the 1811 square, was a pavement found
approximately in the middle of the square, along with a
foundation wall of the building on the western side of the
square, under the above-mentioned line of stone blocks.
The foundation wall of the building has been formed with
its last layer made of stone slabs that have been evidently
used as a walking surface. This we can date between
the first half of the 17th century and the year 1811. After
reaching an appropriate depth for the reconstruction of the
square and upon the documentation of archeological finds,
the square was covered with concrete and a new stone Stanje pravokutne strukture na sjeverozapadu lokaliteta nakon
pavement above it. konzervacije (foto: L. Prusac)
773
Izgled pročelja nakon konzervacije (foto: F. Medar)
u suradnji s Centrom za povijesne znanosti Filozofskog

fakulteta u Zagrebu. On u svom radu taj arhitektonski sklop
opisuje kao pravokutnu strukturu s pročeljem okrenutim
na jug i kontraforima koji ga podupiru. To je pročelje na
nekim mjestima bilo sačuvano i do 8 m visine. Na zapad-
nom, povišenom dijelu strukture, vidi se ostatak prozora,
što je Ž. Rapanić protumačio kao drugi kat. Na južnoj strani
pročelja vidljivi su ukrasni lukovi, ispod kojih su naizmjence
smještena vrata i prozori. Velika je dvorana na sredini
strukture možda bila nadsvođena, a iz nje se ulazilo u
istočni dio građevine. Iako je tada ocijenjen kao lokalitet s
izvanrednim kasnoantičkim arhitektonskim ostacima, ostao
je duže vrijeme zanemaren. Tijekom istraživanja zanema-
rena je i konzervacija otkrivenih zidova te je tek od 2009.
godine pokrenuta njihova nužna sanacija, zbog čega je
došlo do intervencija u objekt. Danas je lokalitet uređen i
preventivno zaštićen, na inicijativu lokalnog stanovništva
Položaj lokaliteta Miri u Ostrvici s obzirom na katastarske čestice (gosp. Nenad Krcatović, kulturna udruga „Vila rustikaˮ), ali
(podloga: preglednik.arkod.hr) njegova arheološka valorizacija tek slijedi. U novije vrijeme
lokalitet je u kontekstu kasnoantičkih stambeno-gospodar-
građevinama (antičkim vilama) upućuje na široku dataciju skih objekata obrađen u doktorskom radu M. Zeman.
u kasnu antiku te se za sada veže uz jednak građevni sloj Studentski projekt proveden je u trima fazama. U prvoj fazi,
kao crkva u obližnjim Gatima. Taj je lokalitet između 1970. koja je trajala od travnja do lipnja 2017., studenti su prikupili
i 1980. nekoliko puta pregledan, a arheološka istraživanja i proučili dostupnu dokumentaciju i literaturu koja se odnosi
započela su 1981. godine. Istraživanja je vodio Ž. Rapanić, na lokalitet te su kontaktirali s lokalnim stanovništvom, koje
774
se brine za očuvanje tog lokaliteta. U drugoj fazi projekta necessary conservation has been initiated, which has led to
izašli su na teren te snimili postojeću situaciju, a u posljed- interventions in the structure. The current condition of pre-
njoj, trećoj fazi, bila je predviđena obrada i analiza snimlje- served archaeological structures was photographed in detail,
nog materijala. along with the preserved dimensions, but planned drone
Nakon dolaska, teren je preliminarno pregledan i detaljno shooting and making a 3D model of the site were prevented
je fotografirano stanje u kojem se objekt trenutačno nalazi due to some technical difficulties. To create a 3D model, it is
jer su tehničke poteškoće onemogućile predviđeno snima- necessary to obtain field documentation showing the original
nje dronom i izradu 3D modela lokaliteta. Jak vjetar i žice condition of the site to be compared with later interventions,
dalekovoda koje prolaze točno iznad ostataka kasnoantič- as well as the relevant geodetic positioning. The southern
kog sklopa onemogućile su snimanje dronom. Također, za facade measures 30 x 11 m, the wall of the facade in some
izradu 3D modela potrebno je doći do terenske dokumen- places reaches up to 8 m in height, the dimensions of the
tacije koja prikazuje izvorno stanje lokaliteta da bi se ono central room are approximately 17 x 8 m, and the room on
usporedilo s naknadnim intervencijama, kao i do relevantne the east measures approximately 7 x 5.5 m. The windows
geodetske podloge. and porch arches have been preserved on the facade, and
Zabilježene su sljedeće približne mjere sačuvanih ele- the entire facade, as well as the south-west and south-east
menata objekta: južni dio sklopa (pročelje) ima dimenzije corners of the building, have been reinforced with low but-
30x11 m, zid pročelja na nekim mjestima doseže visinu tresses. Some architectural elements were preserved among
do 8 m, dimenzije središnje prostorije otprilike iznose the houses and farm buildings within the modern hamlet.
17x8 m, a prostorija na istoku ima mjere, otprilike 7x5,5 m. Surface survey revealed no small archaeological finds.
Na pročelju su sačuvani gljivasti prozorski otvori te lukovi
trijema. Cijelo je pročelje, kao i jugozapadni i jugoistočni
ugao zgrade, ojačano niskim kontraforima. U unutrašnjosti
su djelomično sačuvani i pregradni zidovi. Drugi dio sklopa Redni broj: 433
sačuvan je unutar zaseoka Krcatovića. Najbolje su saču- Lokalitet: Otok – kapela sv. Ante
vana dva visoka kontrafora te nekoliko zidova. Zabilježeni Naselje: Otok
su ostaci pravokutne strukture na sjeverozapadu lokaliteta, Grad/općina: Otok
a pojedini lošije očuvani zidovi nalaze se među kućama i Pravni status: postupak u tijeku
gospodarskim objektima u zaseoku. Na njih su uputili mje- Razdoblje: SV
štanin N. Krcatović te dr. sc. Vanja Kovačić, viša stručna Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
savjetnica Konzervatorskog odjela u Splitu, nadležna za
taj lokalitet. Prilikom površinskog pregledavanja terena nije U ožujku 2017. zaštitno je arheološko istraženo područje
zabilježen pokretan arheološki materijal. na dijelu rekonstrukcije raskrižja ŽC 6082 – Ulice hrvatskih
branitelja i ŽC 61234 i LC 67040 u mjestu Otoku, prilikom
Literatura čega su pronađeni ostaci grobne arhitekture. Odlukom
Konzervatorskog odjela u Splitu, građevinski su radovi obu-
Rapanić 1984 Ž. Rapanić, Kasnoantička ˝palača˝ u stavljeni sve do zaštitnih arheoloških istraživanja. Odlukom
Ostrvici kod Gata (Poljica), u: (ur. Ž. Rapanić), Arheološka investitora, posao je dodijeljen tvrtki Delmat Galiot d.o.o. iz
baština Cetinske krajine, Izdanja HAD, sv. 8, Split, 1984: Splita. Voditelj terenskih istraživanja bio je Srđan Đuričić, mag.
149 – 162. arheo., a stručnu ekipu činili su Sanda Vučičić, mag. arheo.,
Turković, Maraković 2012 T. Turković, N. Maraković, Slavko Galiot, dipl. arheo. i Josip Bazo, student arheologije.
Transformation of Rural Landscape in the Southern Part
of the Province of Dalmatia: Polače, Ostrvica, Mogorjelo, Istražena zona nalazi se u središtu mjesta Otoka, u isto-
u: (ur. P. Diarte Blasco, A. M. Lopez), Arqueología de un imenoj općini, na položaju Rotnjača. Predmetna lokacija
Paisaje en Transición. Antigüedad Tardía y Alta Edad
Media, Universidad de Zaragoza, Zaragoza, 2012: 61 – 63.
Zeman 2014 M. Zeman, Transformacija rimskih „vila” na
prostoru srednje Dalmacije tijekom kasne antike i ranog
srednjeg vijeka, doktorska disertacija, Filozofski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2014.
Vinka Matijević
Summary
As part of a student project Revision of documentation and

archaeological remains of a Late Antique building in Ostrvica
near Gata, an archeological survey and photography of the
Ostrvica-Miri site was conducted in June 2017. The archi-
tecture in question is situated in the hinterland of the ancient
Oneum (today Omiš) and it was already excavated in a few
archaeological campaigns during the 1980s. Since 2009, the Cjelovite kamene poklopnice u grobu 3 (foto: S. Đuričić)
775
Stupnjevi devastacije nisu ujednačeni i variraju od manjih

oštećenja slojeva i grobnih konstrukcija do njihova potpu-
nog uništenja. Prostorno gledano, zona najmanjeg oštećenja
nalazi se jugoistočno i južno od kapele sv. Ante, dok je jugoza-
padno i zapadno od kapele zona koja je u potpunosti uništena.
Indikator da se i na tom dijelu prostiralo srednjovjekovno grob
lje jesu dijelovi kamene grobne arhitekture, koji su pronađeni
u sloju SJ 02, pomiješani s recentnim građevnim otpadom.
Od triju istraženih grobova dva su intaktna, dok je treći grob
znatno poremećen strojnim iskopom instalacijskog rova.
Sva tri groba sastoje se od grobne arhitekture, zapune
groba, kostura te ukopa rake. Grobna arhitektura sastoji se
od poklopnica, bočnih stijenki te podnožnice i nadglavnice.
Cjelovit kostur s deformacijom koljena u grobu 3 (foto: S. Đuričić) Poklopnice su napravljene od obrađenih masivnih kame-
nih ploča četverokutnog do trapezoidnog oblika u tlocrtu.
Bočne stijenke, kao i podnožnica i nadglavnica, napravljene
su od pločastih komada kamena, koji je dodatno obrađen.
Unutar svih grobova pronađeni su ostaci više pokojnika, od
kojih je najmlađi cjelovito sačuvan, položen je na leđa i ori-
jentiran u smjeru istok-zapad, s glavom na zapadu. Ostaci
starijih pokojnika položeni su uz bočne stijenke grobnica,
bez pravilnosti. U grobovima nisu pronađeni pokretni arhe-
ološki nalazi koji bi ih mogli točno datirati, ali rezultati ana-
lize C-14 datiraju groblje u razdoblje između 13. i 15. st.
Literatura
Gjurašin 2007 H. Gjurašin, Kasnosrednjovjekovna groblja

Općine Dugopolje, Split, 2007.
Zračna fotografija istraženog dijela groblja s kapelom (foto: S. Srđan Đuričić

Vučičić)
Summary
nalazi se tik uz raskrižje putova za Sinj, Han Grab i Rudu
(ŽC 6082 – Ulice hrvatskih branitelja, ŽC 61234 – Put In 2017, rescue archaeological excavations were con-
Ovrlje i LC 67040 – Ulica Ivana Pavla II.), sa sjeverne ducted at the chapel of St. Anthony in the village of Otok,
strane. Na samoj lokaciji nalazi se manja kapela sv. Ante, during which a small part of the cemetery with remains of
sagrađena u 20. st., a oko nje nadgrobni spomenici sred- stone architecture was defined. A total of five graves were
njovjekovnoga groblja, poznatiji kao grobovi pod stećcima. identified, three of which were investigated. Their degree
Zona istraživanja obuhvaća k.č. 1802/1 i 1802/2, k.o. Otok, of preservation varies from damaged to well-preserved.
i to južne dijelove spomenutih čestica. Vidljiva zona groblja Devastation is most pronounced in the southwestern and
s dijelovima stećaka nalazi se na k.č. 1802/2. western part of the investigated zone. Bones were found
Zaštitna istraživanja u zadanim okvirima obavljena su inside the graves, with no other finds. The results of radi-
metodom širokog otkopa, uz ograničenu primjenu strojnog ocarbon dating date this cemetery to the period from the
i ručnog iskopa. Strojno je uklonjen sloj humusa i nabačene 13th to the 15th century.
zemlje na zapadnom dijelu predmetne lokacije te slojevi
novijeg nabacivanja, nastalog nedavnim intervencijama
prilikom rekonstrukcije raskrižja. Ručno su istraženi arhe-
ološki kulturni slojevi u koje su ukopane strukture i antro- Redni broj: 434
pogene formacije starijeg, ali i novijeg datuma postanka. Lokalitet: Otok Palagruža – pličina Pupak, antički
Ukupno su evidentirane 22 stratigrafske jedinice: pet SJ brodolom
definirano je kao slojevi, tri SJ su zapune, tri SJ su ukopi, Naselje: –
šest SJ čine kosturi, dok se pet SJ odnosi na grobne struk- Grad/općina: Komiža (otok Vis)
ture. Od pet evidentiranih grobova istražena su tri, dok su Pravni status: R-1415
dva groba evidentirana ispod postojećeg betonskog platoa Razdoblje: A
na kojem se nalazi kapelica. Posljednje grobove nije bilo Vrsta radova: podmorsko zaštitno istraživanje
moguće istražiti zbog opasnosti od narušavanja statike
kapelice. Od 8. do 13. listopada 2017. Odjel za podvodnu arheolo-
Prilikom istraživanja utvrđeno je da je cijela zona, tijekom giju Hrvatskog restauratorskog zavoda proveo je prvu fazu
novijeg vremena, znatno devastirana kopanjem instalacij- zaštitnoga podvodnog arheološkog istraživanja nalazišta
skih rovova te gradnjom starijeg podzida oko same kapele. antičkih brodoloma u podmorju pličine Pupak, u akvatoriju
776
otoka Palagruže. U radovima su sudjelovali: voditelj istra-

živanja Jurica Bezak, dipl. arheo., Vesna Zmaić Kralj, dipl.
arheo., i vanjski suradnici – pripadnici Specijalne policije
MUP-a, Tomislav Stripković i Davor Tutek. Zaštitno istraži-
vanje financirano je sredstvima Ministarstva kulture.
Djelatnici Odjela za podvodnu arheologiju 1987., 1988.,

2006., 2012. i 2015. rekognoscirali su podmorje otoka
Palagruže. Tijekom sustavnih pregleda podmorja, prili-
kom kojih je otkriveno nekoliko novih lokaliteta brodoloma
i veći broj pojedinačnih nalaza arheološkog materijala,
pretraženo je sedam sektora, koji su obuhvaćali priobalni
pojas Vele Palagruže, Male Palagruže te pličine Pupak.
Detaljno rekognosciranje u podmorju otočića Galijule, pli-
čine Pupak 1 i Pupak 2 započeto je 2012., nastavljeno
je i 2015., s ciljem otkrivanja novih nalaza i monitoringa
registriranih arheoloških lokaliteta. Prilikom pregledavanja
pličine Pupak tada su pronađena dva nepoznata lokaliteta
antičkih brodoloma. Na južnoj strani pličine ubiciran je prvi
antički lokalitet s ostacima brodoloma iz 3./2. st. pr. Kr., na
kojem su pronađene dvije cijele, jedna djelomično saču-
vana amfora grčko-italskog tipa i jedan vrč. Drugi antički
lokalitet otkriven je na sjevernoj strani iste pličine, a na
njemu su pronađeni ulomci amfora tipa Dressel 1, Dressel
10 – 11, Dressel 28 i jedan ingot olova. Na osnovi tipo-
loške analize amfora, ingota i konteksta među nalazima, Antički brodolom, ingot olova (foto: J. Bezak)
utvrđeno je da su ostaci brodoloma hispanskog podrijetla
te da ih je moguće preliminarno datirati u drugu polovinu
1. st. pr. Kr. Pronalazak prvog lokaliteta u hrvatskom pod-
morju, s nalazom ingota olova u kontekstu brodoloma, oci-
jenjen je kao iznimno važno otkriće. S obzirom na ugrože-
nost nalazišta i njegovu važnost, Ministarstvo kulture 2017.
odobrilo je sredstva za zaštitno istraživanje.
Cilj zaštitnog istraživanja bio je utvrđivanje rasprostranje-
nosti arheološkog materijala, dokumentiranje i zaštita ugro-
ženih nalaza te iskopavanje nekoliko probnih sondi. Glavna
koncentracija ostataka antičkog brodoloma ubicirana je u
podmorju sjeverne strane pličine Pupak. Lokalitet se nalazi
na stjenovitoj padini s pješčanim predjelima, koja se strmo
obrušava u dubinu. Na dubini između 25 i 16 m dokumen-
tirani su brojni ulomci amfora, koji leže na pješčanim oto-
cima između stijena. Na toj su lokaciji evidentirana i fotodo- Antički brodolom, kameni brodski žrvanj (foto: J. Bezak)
kumentirana najmanje tri različita tipa amfora. Najbrojniji su
i najraspoznatljiviji ulomci grla s obodom i ručkama amfora otoka i na lokalitetu Mariniča rat na otoku Šolti. Morfološke
tipa Dressel 1. Iako na nalazištu nisu pronađeni veći ulomci karakteristike fragmenta amfore s lokaliteta, bikonkavan
tih amfora, koji bi omogućili dokumentiranje i analizu svih presjek i promjer oboda s naglašenim prstenastim završet-
konstruktivnih dijelova, preliminarne analize upućuju na kom, upućuju na to da se ta amfora najvjerojatnije može
to da je najvjerojatnije riječ o podtipovima 1B i 1C, koji su klasificirati kao hispanski tip Dressel 10 – 11. Od trećeg
se u proizvodnim centrima na području južne obale his- tipa amfora dokumentiran je samo jedan primjerak, koji ima
panske Betike proizvodili od kasnog 2. st. pr. Kr. do kraja cjelovit gornji dio tijela, ali mu nedostaje donji dio trbuha i
1. st. pr. Kr. Fragment drugog tipa amfora, vrat s obodom dno. Forma oboda i trakaste ručke amfore morfološki su
i jednom ručkom, koji je dokumentiran na lokalitetu, može najsličnije tzv. hispanskoj i galskoj grupi amfora ravnog
se svrstati u grupu tipova Dressel 7 – 11. Taj, na zapad- dna. Amfore iz te široke grupe tipova s ravnim dnom počele
nom Mediteranu čest tip hispanskih amfora, u kojima se su se proizvoditi na području Galije i Hispanije krajem
prevozio garum i riblji proizvodi, proizvodio se od kasnog 1. st. pr. Kr., a bile su u uporabi do 3. st. Na osnovi kon-
1. st. pr. Kr. do kraja 1. st., na obalnom području južne teksta i datacije ostalih tipova amfora s lokaliteta, nalaz je
Hispanije i u nešto manjem broju na području Galije. Nalazi preliminarno klasificiran u grupu betičkih ili galskih varijanti
su te grupe amfora na Jadranu malobrojni. Osim nekoliko amfora tipa Dressel 28, koje su služile za prijevoz vina i
sporadičnih nalaza kod Rovinja, Visa i Mljeta, brodolomi s maslinova ulja. Nalazi tog tipa amfora u hrvatskom su pod-
tim tipom amfora do sada su evidentirani samo na dvama morju vrlo rijetki. Osim ulomaka amfora, na lokalitetu je na
lokalitetima, kod otočića Paržnja u akvatoriju Paklenih dubini od 23 m pronađen i jedan ingot olova. Ingot koji je
777
postaje dominantan izvor izvoza olova. Na brodolomima na

kojima su pronađeni ingoti olova hispanskog podrijetla naj-
češće su pronađene i amfore tipa Dressel 1. S obzirom na
to da su do sada na lokalitetu pronađena samo dva ingota,
oni najvjerojatnije nisu bili dio brodskog tereta, već su bili
namijenjeni za popravke tijekom plovidbe. Oblik i tehničke
karakteristike pronađenih ingota također pružaju nekoliko
argumenata u prilog tezi o hispanskom podrijetlu ingota.
Prema tipološkoj podjeli rimskih ingota iz Iberije, koju je
razvio C. Domergue, postoji pet osnovnih tipova koji se na
osnovi različitosti u obliku, težini i žigovima mogu povezati
s određenim razdobljem. Usporedbena analiza pronađe-
nog ingota s tipovima iz Domerguove tipologije pokazuje
da se on može klasificirati kao tip D1, koji se proizvodio od
kasnog 2. st. pr. Kr. do sredine 1. st. pr. Kr. O važnosti pro-
nađenih ingota govori i činjenica da su to prvi nalazi ingota
olova u kontekstu brodoloma u hrvatskom podmorju. Do
tog otkrića pronađena su samo tri ingota na pličini između
otoka Mljeta i Lastova, koji su okarakterizirani kao usa-
mljeni nalazi. Na osnovi analize tipova amfora, ingota i kon-
Antički brodolom, olovni dubinomjer (foto: V. Zmaić Kralj) teksta između nalaza, nalazište je moguće datirati u drugu
polovinu 1. st. pr. Kr.
Prema planu zaštitnog istraživanja u zoni glavne koncen-
tracije ostataka brodoloma, iskopano je i nekoliko probnih
sondi. Površina dna na kojoj su iskapane probne sonde
podijeljena je na dva sektora, koja su bila odvojena stjenovi-
tom uzvisinom. U sektoru 1, gdje je nađen drugi ingot olova,
probne sonde iskapane su od 27 do 20 m dubine. Usprkos
većem broju ulomaka amfora, koje su uočene na površin-
skom sloju dna, u probnim sondama čija je dubina iskopa
varirala od –10 do –30 cm nije pronađen ni jedan ulomak
keramičkog materijala. U sektoru 2, koji je pozicioniran
zapadno i na kojem postoji veća površina pješčane zaravni
među stijenama, probne su sonde također bile negativne.
Na površinskom sloju tog sektora fotodokumentirani su
površinski nalazi ulomaka amfora. Jedan veći ulomak
amfore tipa Dressel 28, koji ima sačuvan vrat s obodom i
Antički brodolom, dio amfore Dressel 1 (foto: J. Bezak) ručkama, izvađen je za potrebe tipološke obrade materijala.
Negativni rezultati iskopa u probnim sondama pokazali su
izrađen tehnikom lijevanja u kalup ima u presjeku oblik tra- da je sloj pijeska u kojem je očekivan pronalazak arheološ-
peza sa zaobljenim užim krajem. Njegova dužina na bazi kog materijala preplitak da bi u njemu nalazi mogli ostati
iznosi 45 cm, a na gornjem, kraćem dijelu, 43 cm. Visok je sačuvani. Nakon te spoznaje, stručni tim prekinuo je son-
9,5 cm, u bazi je širok 9,5 cm, na užoj gornjoj strani ima tri diranje te je u nastavku zaštitnog istraživanja pretraživana
kazete za žigove širine 2,2 cm, a težak je 26 kg. U natpi- zona podmorja pličine Pupak u blizini koncentracije ulo-
snim kazetama ingota koje su prekrivene slojem obraštaja, maka amfora i mjesta pronalaska olovnih ingota. Prilikom
nisu otkriveni žigovi s imenom proizvođača, konzula ili cara, detaljnog pregledavanja dna uočen je manji broj pojedinač-
koji bi omogućili preciznu dataciju i određivanje podrijetla. nih ulomaka amfora. Na dubini od 17,5 m pronađeni su
Broj i dimenzije natpisnih kazeta, kao i oblik novootkrive- gornji i donji dio dvodijelnog kamenog brodskog žrvnja, a
nog ingota, istovjetni su s karakteristikama prvog ingota, nekoliko metara južnije, na dubini od 16 m pronađen je i
koji je na lokalitetu pronađen 2015. godine. treći kameni žrvanj. Prema dostupnim podacima koji obra-
Usprkos nečitljivim žigovima, nalazi dvaju ingota olova đuju tipologiju nalaza brodske opreme antičkih brodova u
na lokalitetu brodoloma s ulomcima amfora hispanskog našem podmorju, njihov je nalaz relativno česta pojava. Na
podrijetla pružili su niz važnih informacija. Na području području srednje Dalmacije do sada su pronađeni na loka-
Mediterana do sada je evidentirano 68 brodoloma na litetima antičkih brodoloma kod otočića Hosta i hridi Krava
kojima su nađeni ingoti olova. Oni su transportirani kao kod otoka Visa te na lokalitetu kod otoka Šćedra. Osim žrv-
osnovni teret, dio miješanog tereta ili kao dio brodske njeva na toj lokaciji, na dubini od 17 m pronađena je i jedna
opreme namijenjen za popravke (trupa, sidara, kaljužne keramička posuda grublje frakture, koja je ostala saču-
pumpe, dubinomjera). Statistička analiza pokazuje da su vana u punom profilu. Budući da je nađena u blizini većeg
24 lokaliteta s nalazima olovnih ingota datirana u vrijeme fragmenta amfore tipa Dressel 1, za tu se posudu može
kasne republike, a 27 u vrijeme ranog carstva. Prema tim pretpostaviti da je pripadala inventaru broda s amforama
podatcima, u vrijeme kasne republike olovo iz Hispanije hispanskog podrijetla. Prilikom detaljnog pretraživanja
778
podmorja pličine, otkrivena je treća mikrolokacija na kojoj Redni broj: 435

su dokumentirani ostaci brodoloma. Na dnu su uočeni Lokalitet: Otok Šćedro – k.č. 4078/115, k.o. Pitve
brojni ulomci amfora, grla s ručkama i obodom te nekoliko Naselje: –
većih dijelova trbuha amfora. Tipologija dokumentiranog Grad/općina: Jelsa (otok Hvar)
materijala pokazala je da je i tu zonu moguće determini- Pravi status: P-5268
rati kao ostatke brodoloma s teretom hispanskih amfora. Razdoblje: A
Naime, na dubini od 23 do 25 m nađeni su ulomci amfora Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Dressel 1, Dressel 10 i Dressel 28, koji su istovjetni s nala-
zima iz sektora 1 i 2. Na stjenovitom dnu iznad te lokacije, Od 23. do 30. srpnja 2017. zaštitno je arheološki istraživan
na dubini od 16 m otkriven je i antički olovni dubinomjer. otok Šćedro, na k.č. 4078/115, k.o. Pitve. Lokalitet je istra-
Prema dostupnim podacima i tipološkim karakteristikama, žen radi rekonstrukcije postojeće ruševne kuće u vlasniš-
taj je nalaz analogan nalazu olovnog dubinomjera iz zbirke tvu investitora istraživanja, I. Meire. Nositelj istraživanja bilo
dominikanskog samostana u Bolu, koji je pronađen na je Sveučilište u Splitu, Umjetnička akademija. Voditeljica
nepoznatom nalazištu. istraživanja bila je J. Tea Katunarić Kirjakov. U istraživanju
su sudjelovali studenti volonteri: Nina i Mia Marijan, Haris
Literatura Hadžagić te članovi udruge Prijatelji otoka Šćedra: Bianka
Jakas, Kristijan, Irena i Anuk Meier.
Beltran Lloris 1970 M. Beltran Lloris, Las anforas roma-
nas en Espana, Zaragoza, 1970. Postojeća je građevina malena kuća na zapadnom rubu
Bezak 2012 J. Bezak, Izvješće o arheološkom rekognos- parcele, koja se nalazi na području rimske antičke vile mari-
ciranju podmorja Splitsko-dalmatinske županije, III. etapa time, čije se podvodne strukture sustavno istražuju od 2014.
rekognosciranja, Hrvatski restauratorski zavod, Odjel za godine (Katunarić Kirjakov 2015: 2016; 2017). U prvoj polo-
podvodnu arheologiju, pismohrana, Zagreb, 2012. vici 20. st. još su bili vidljivi antički zidovi kompleksa, koji su
Bezak 2015 J. Bezak, Izvješće o arheološkom rekognos- uništeni prilikom gradnje kuća i suhozida te je zabilježeno
ciranju podmorja Splitsko-dalmatinske županije, I. faza i postojanje sarkofaga. Antički tragovi i danas su posvuda
rekognosciranja, Hrvatski restauratorski zavod, Odjel za vidljivi. U moru u ravnini s kućicom vidljiv je zid te ostale
podvodnu arheologiju, Zagreb, 2012. strukture rimske vile. Na žalu se nalazi mnoštvo ulomaka
Brown 2011 H. G. Brown, A study of lead ingot cargoes keramičkih posuda te dijelovi hidraulične žbuke, podloge
from ancient Mediterranean shipwrecks, Texas A&M za mozaik, obrađenog kamenja, kao i kamen tufac, koji se
University, 2011. upotrebljavao za gradnju svodova (kamenolom tufca nalazi
Jurišić 2000 M. Jurišić, Ancient Shipwreck of the Adriatic, se u uvali Tufera). Ogradni suhozidi parcele građeni su i
Maritime transport during the first and second centuries od pravilnijih klesanaca s tragovima antičke žbuke, među
AD, BAR, Int. Series, 828, Oxford, 2000. kojima se vide ulomci dolija i amfora. Na nekoć obrađiva-
Radić 1990 I. Radić, Arheološka istraživanja u podmorju nim poljima uz napuštene kuće te po ogradnim zidovima
istočnog Jadrana u tijeku godine 1988., Godišnjak ZSKH, nalazi se mnoštvo ulomaka keramičkih posuda, ulomak
14/1988 – 15/1989, Zagreb, 1990.
Jurica Bezak
Summary
In October 2017, the first phase of rescue underwater

excavations was carried out at the site of ancient ship-
wrecks in the Pupak shoal in the water area of the island
of Palagruža. During the research, it was established that
the remains of the shipwreck are located in four micro-
locations, so the shipwreck was accordingly characterized
as a scattered type of shipwreck. Documented fragments
of Hispanic amphorae of the Dressel 1, Dressel 10-11 and
Dressel 28 types, which were observed at three micro-
locations of the shoal, confirm that the shipwreck can be
dated to the second half of the 1st century BC. The site is of
exceptional importance because it is the first find of a ship-
wreck in the Croatian underwater where lead ingots were
found in the same context with pottery finds. Although the
excavation of trial trenches in the area with the highest con-
centration of amphora fragments yielded negative results,
numerous new finds were found by searching the seabed
near the site. At depths between 23 and 16 m, another find
of a lead ingot, the ship’s quern-stones, a ceramic vessel Kameni sanduk, vjerojatno tzv. sarkofag koji se spominje u litera-
and a lead line were found. turi (foto: T. Katunarić Kirjakov)
779
Zapadni zid kuće s antičkom kamenom gredom kao nadvratnikom te ulomkom stupa ispred kućice, a unutar kuće vide se arheološki slo-
jevi i recentna peć (fotogrametrijska snimka: M. Milka)
Prema pričanju, prilikom gradnje kućice pronađen je grob.

Uz južni dio istočnog zida kućice nalazi se dobro očuvana
krušna peć. Južna polovica kućice leži na živoj stijeni, koja
je u unutrašnjosti građevine obrađena te je preuzela ulogu
donjih dijelova zidova jugoistočnog kuta. Južni zid, a dje-
lomično i zapadni, s vanjske su strane ukopani u zemlju.
S vremenom je kućica postala zapuštena pa joj se urušio
krov napravljen od tanjih kamenih ploča. Urušenje krova
SJ 2 prekrivalo je cijelu površinu unutrašnjosti kućice, do
oko 1 m visine, a uklonjeno je prije arheoloških istraživanja.
Ispod urušenja, na južnom dijelu kućice pojavila se živa
stijena obrađena ljudskom rukom, a u sjeveroistočnom
uglu donji dio okrugle peći sa željeznom rešetkom, zidane
od klesanaca i opeke. Među njima pronađen je ulomak
recentne kupe sa žigom. Uz sjeverni vanjski zid kućice bio
je priljubljen suhozid, koji je služio kao ogradni zid parcele
prema moru, u visini od pola metra. Suhozid je u potpunosti
Kanelirani stupići ili dva dijela jednog stupa, spoliji na zapadnom uklonjen do razine zemlje prije arheoloških istraživanja.
prozoru kuće (foto: T. Katunarić Kirjakov) Na sjeveroistočnom spoju suhozida i kućice napravljen je
probni iskop, koji je pokazao da je suhozid recentan i bez
kamenice ili urne s ručkom te profilirani veliki pravilno starijih temelja na tom dijelu.
obrađeni kameni ulomci, koji bi mogli biti dijelovi preše za S većeg dijela površine kućice, do 0,30 cm apsolutne visine,
ulje, kao i dijelovi turnjačice za vino. Tijekom istraživanja prije arheološkog istraživanja, osim spomenutog SJ 2, uklo-
u gustoj makiji zapuštenog dolca ponovo je lociran zagu- njeni su i slojevi SJ 3, humusna tamna zemlja koja je mogla
bljen kameni sanduk, veličine 137x80x65 cm, sa sekun- biti hodna površina u kućici, kao i svjetlija humusna zemlja
darnim perforacijama. Vjerojatno je služio kao kamenica s puno korijenja SJ 4, koja je mogla biti oranica.
ili dio preše za proizvodnju ulja. Najizglednije je da je to Kućica se nalazi u području pod utjecajem plime i oseke,
spomenuti sarkofag koji nakon polovice 20. st. nije bilo što je uvelike otežalo istraživanje jer je kućica svakodnevno
više moguće vidjeti, nakon što je gusta vegetacija prekrila bila poplavljivana.
polja. Pregledano je i šire područje vile. Prema kazivanju Temeljito su pregledani zidovi kućice koji su višeslojne
Ratomira Radonića, ubicirana je i pozicija Lokve, za koju gradnje. Na svim je zidovima vidljivo da su za njihovu
se kaže da nikada ne presušuje. Pozicija se nalazi na vrhu gradnju upotrebljavani antički grublje priklesani klesanci te
brijega južno od vile. Sama lokva nije vidljiva jer se nalazi u lijepo obrađeni veći kvadratni kameni blokovi za dovratnike
gustoj makiji, iako se na tome mjestu osjeća svježina vode. i uglove, kao i dvije antičke kamene grede za nadvratnike
Lokva se nalazi uz veliku stijenu na kojoj je suhozid. Oko nad istočnim i zapadnim vratima kućice. Donji dio zapadnih
nje nađeno je nekoliko ulomaka antičkih posuda. vrata kućice zatvoren je manjim suhozidom 6, sačuvanim
Sama je kućica sagrađena najvjerojatnije 1914., kada je i u pet redova grubo priklesanih klesanaca, a među njima
sagrađena glavna kuća na parceli, što pokazuje grafit na nalazio se i dio stupa. Suhozid je bio viši, moguće sve do
kući. Obje su građevine sagrađene na stepenastim stije- razine prozora, ali se s vremenom urušio, a urušenje je
nama kamenoloma iz kojeg se brao kvalitetan vapnenac označeno kao SJ 1. Zidovi su slabih temelja i sazidani su
i uz njih. U zapadni prozor kuće, kao spoliji, ugrađena iznad SJ 5.1, koja je kasnoantička ili srednjovjekovna pod-
su dva dijela jednog ili dvaju kaneliranih antičkih stupića. nica, a nastala je nad ruševnim slojevima zidova rimske
780
građevine SJ5 i 8. U fugama zidova razlikuju se četiri vrste amfora i drugih keramičkih posuda. Popločenje hodne povr-
žbuke koje se miješaju pa je vidljivo da su zidovi više puta šine sačuvano je po cijeloj površini sektora. Pod njim se u
popravljani. Tragovi antičke vapnene fine žbuke, s primje- većini sektora nalazi sloj tamne zemlje s tragovima gorenja
sama pijeska i većom količinom usitnjene keramike, vide SJ 10 i SJ 10.1, a u središnjem i istočnom dijelu smeđa
se u tragovima na kamenim gredama nadvratnika, koji su gotovo narančasta zemlja SJ 14, SJ 14.1 i SJ 14.2. U tim
ondje stavljeni kao spoliji te na većim kamenim blokovima slojevima pronađeno je i mnoštvo keramičkih ulomaka
vrata i uglova kućice. te ulomaka stakla i poneka perlica, bijele tesere, komadi
Unutrašnjost kućice podijeljena je na dva sektora. Sektor 1 raznih vrsta antičke žbuke s otiscima kutova i ravnih povr-
obuhvaća sjeverni dio kućice s kulturnim slojevima i okrug šina, dijelovima uglavnom bijelih freski, ali i onih s crvenim
lom peći, ispod koje se nije istraživalo zbog namjere inve- oslikom, kamenim odbicima i malim oblucima, životinjskim
stitorice da je konzervira. Sektor 2 obuhvaća obrađeni kostima i ljušturama školjaka te olovnim okovima, bronča-
živac. Živac je sa sjeverne strane gotovo okomito odsječen nim i željeznim čavlima i novcem. Najviše čavala i kovanica
u visini od 75 cm prema živcu na samom dnu sektora. Uz nađeno je pokraj većih kamenih pravilno obrađenih ploča,
njega su na trima mjestima sačuvane naslagane tegule i postavljenih u obliku slova U uz kamen živac iz sektora 2.
opeke povezane žbukom. Na istočnom dijelu živca te su Oko kamenih ploča zemlja je bila tamna i masna, s trago-
opeke pravilno poslagane skupa s kamenjem i obilatom vima gorenja. Izdvaja se brončani novac Konstancija II. iz
žbukom. Ta je struktura zatvarala prirodnu pukotinu ili rupu 348. – 351. godine (PN 9 s kružnim natpisom na reversu
nastalu vađenjem kamena. Na tu strukturu okomito se FEL(icium) TEMP(orum) REPARATIO i prikazom rimskog
nadovezuje ostatak zida 8, koji se pruža u smjeru sjever- vojnika koji trijumfira nad neprijateljem). Debljina sloja varira
-jug. Sačuvano je svega nekoliko grublje obrađenih u pravil- od nekoliko do 30-ak centimetara, ovisno o padu kamena
nom redu posloženih klesanaca. Istočno pokraj njega saču- živca u sektoru 1, koji se nalazi pod slojem, a postupno se
van je in situ fragment bijele freske kojom je ožbukan živac. od apsolutne visine 0 do –7 cm spušta 30-ak cm prema
Freska je oslikana crvenom okomitom crtom te prati živac sjeveru. Živac je prošaran pukotinama koje su ispunjene
koji se lomi pod pravim kutom ispod praga kućice pa je nje- kamenim odbitcima i sitnim žalom. Iznad popločenja SJ 9
zinom gradnjom freska dodatno devastirana. Pod žbukom po cijeloj površini sektora rasprostiru se slojevi urušenja
se nalazi izvorno antičko popločenje SJ 9 od kamenih objekta SJ 5 i 5.1 i 8 te se podvlače pod zidove kućice. SJ 5
nepravilnih ploča te podnih opeka, tegula, ulomaka dolija, je sloj većih i manjih grubo obrađenih klesanaca, ulomaka
opeke, tegula i podnih keramičkih ploča s većim i manjim
komadima antičke žbuke i fresaka uglavnom bijele, ali i s
tragovima žute, crne, crvene pa čak i zelene boje. U sloju
su pronađeni i ulomci keramičkog posuđa, stakla, tesere i
školjke. U jugoistočnom dijelu sektora, gdje se nalazi in situ
spominjana freska, zamijećena je veća količina ulomaka
zidne vezivne žbuke i fresaka pa je taj sloj označen kao
SJ 8. Iznad slojeva SJ 5 i 8 vidljiva je kasnoantička ili sred-
njovjekovna podnica SJ 5.1 od bijele žbuke, s komadićima
crvene drobljene keramike. U slojeve SJ 5 i 5.1 donjim je
dijelom ukopana okrugla peć i znatno oštećen kosturni grob
G1. Pokojniku nedostaje cijeli gornji dio lubanje te noge u
cijelosti. Raka nije jasno vidljiva. Pokojnik je glavom bio
položen prema zapadu, s rukama prekriženima na prsima,
bez grobnih priloga. Možda je to upravo grob koji se spomi-
nje te je oštećen prilikom gradnje kućice.
Najstariji nalazi po kojima se zasada može datirati život na
području vile, a možda i sama prva faza gradnje objekta,
jesu ulomci tegula s pečatima radionice SOLONAS, iz 1. st.
Vrijeme urušavanja ili rušenja u potpunosti ili djelomično
zidova rimskog objekta može se odrediti po novcu već
spomenutog Konstancija II. nakon polovice 4. st., dok se
prostor upotrebljavao i poslije. Iznesena okvirna datacija te
kulturni slojevi sukladni su istraživanim slojevima podvod-
nih struktura.
Za sada je teško sa sigurnošću reći koja je bila točna
namjena istraživanog prostora u antici. Vidljivo je da je
kava kamenoloma iskorištena za smještaj dijela luksuznijeg
rimskog objekta s oslikanim zidovima i mozaicima. Nalazi
ulomka tubula te suspenzija upućuju na to da je vila imala
i termalni dio. Kamen iz kamenoloma sigurno je iskorišten
Pogled na unutrašnjost kuće: sektor 1 s kulturnim slojevima i za gradnju objekta. Kameni lomljenci mogli su se upotre-
kružnom peći te sektor 2 s obrađenim živcem (fotogrametrijska bljavati i za nivelaciju ili drenažu terena te za proizvodnju
snimka: M. Milka) vapna. Naime, u iskopu za septičku jamu, 4 m sjevernije
781
od kućice, pod slojem oranice, 20-ak cm debelim kultur- 4th century. The cava of the quarry was used to build part
nim antičkim slojem tamne zemlje s bogatim nalazima te of a more luxurious Roman building with painted walls and
nekoliko centimetara debelim crvenkastim slojem glinaste mosaics and a thermal zone. The stone from the quarry
zemlje pojavio se sloj kamenih lomljenaca i odbitaka, debeo was certainly used for the construction of the building, and
preko 1 m, na apsolutnoj visini od –45 cm. Do dna sloja nije it could have also been used for leveling or draining the
bilo moguće doći zbog neprestanog prodora mora. Uz to, terrain and for the production of lime, as evidenced by the
prilikom podvodnih arheoloških istraživanja pronađen je i finds from the land and underwater part of the site.
kamen sa sačuvanom kamenom opnom s tragovima gore-
nja, a u čijoj je jezgri sačuvano tekuće vapno.
Literatura Redni broj: 436

Lokalitet: Otok Šćedro – podmorje
Katunarić Kirjakov 2015 T. Katunarić Kirjakov, Šćedro – Naselje: –
podmorje otoka, HAG, 11/2014, Zagreb, 2015: 660 – 663. Grad/općina: Jelsa (otok Hvar)
Katunarić Kirjakov 2016 T. Katunarić Kirjakov, Otok Pravni status: P-5860, postupak u tijeku
Šćedro – podmorje, HAG, 12/2015, Zagreb, 2016: 702 Razdoblje: A
– 704. Vrsta radova: podvodno istraživanje
Katunarić Kirjakov 2017 T. Katunarić Kirjakov, Otok
Šćedro, HAG, 13/2016, Zagreb, 2017. Od 18. do 28. studenog 2017. nastavljena su arheološka
istraživanja podmorja u uvali Rake te je rekognoscirano
J. Tea Katunarić Kirjakov kopneno i podvodno područje uvale Vela Pazuha i rekog
nosciran je akvatorij otoka Šćedra. Voditeljica istraživanja
Summary bila je J. Tea Katunarić Krijakov, dipl. arheo. i pov. umjet.,
s Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. U istraživanju
In July 2017, rescue archaeological excavations were su sudjelovali profesionalni ronioci i članovi udruge Prijatelji
carried out in on the island of Šćedro on cadastral parcel otoka Šćedra. Istraživanje je financiralo Ministarstvo
4078/115, cadastral municipality Pitve. The research was kulture.
carried out for the purpose of reconstructing the ruins of
an existing small house on the western edge of the parcel Uvala Rake (Veli Porat), ostaci vile maritime na kopnu
located in the area of the ancient Roman maritime villa, i u moru
whose underwater structures have been systematically Podvodni ostaci vile maritime u uvali Rake preventivno
explored since 2014. A stone coffin with secondary per- su zaštićeno kulturno dobro (P-5268). Nastavljajući se
forations, which is said to be a sarcophagus according to na istraživanja prethodnih godina, otvoren je sektor 2,
the resources, was again located in the thick maquis of a koji se prostire od plićaka do zapadnog lica strukture gra-
neglected karst sinkhole. It probably served as an oil con- đene od velikih grubo priklesanih kamenih blokova, koja je
tainer or part of an oil press. The house was most likely uočena 2016. godine. Tvrd sloj nabačenog kamenja, koji
built in 1914 in the quarry (cava). The walls of the multi- more vjekovima nabija u plićak, znatno je usporio otkriva-
layered house were thoroughly inspected. Beneath the nje površinskog sloja pa je očišćen samo njegov zapadni
collapsed roof, a hand-processed rock appeared in the dio. Pokazalo se da je struktura pod njim u vidljivom
southern part, and in the northeast corner, the lower part dijelu velika oko 11x5 m te da je podijeljena u dva dijela.
of a more recent round furnace. In the northeast corner of Svaki dio obrubljen je velikim kamenim obrađenim bloko-
the bedrock, a fragment of a white fresco with which the vima. U jugozapadnom uglu svakog dijela nalazi se veći
bedrock was plastered was preserved in situ. Under the kameni blok, veličine 2,5x0,6 m. Blokovi su mogli služiti
plaster is the original ancient paving of stratification unit
9 made of irregular stone slabs and floor bricks, tegulas,
fragments of ptihoi, amphorae and other ceramic vessels.
Under the paving is a layer of dark soil with traces of burn-
ing and brown, almost orange soil. Most of the Roman finds
were found in these layers. A bronze coin of Constantius
II from 348–351 stands out. Above stratification unit 9,
the layers of the collapsed building are scattered over the
entire surface of the sector and lie under the walls of the
house. Buried in these layers was a significantly damaged
skeletal grave G1 containing no goods, with the skeleton
completely missing its legs.
The earliest finds that can be used to date life in the area
of the villa are fragments of tegulas with seals from the
SOLONAS workshop dating from the 1st century. The time
of complete or partial demolition of the walls of the Roman
building can be determined by the money of Constantius
II and is thus dated to the period after the first half of the Podvodne strukture vile maritime u uvali Rake (foto: V. Kirjakov)
782
Teret amfora novopronađenog rimskog republikanskog brodoloma kod otoka Šćedra (foto: S. Denegri)
kao potpornji za nosive elemente gornje etaže građevine. vezivne žbuke. Ispitivanja strukture zida nastavit će se slje-
Po sredini strukture nalazi se najvjerojatnije bazen/vivarij, deće godine.
a možda i prolaz dimenzija 1x5 m. Sagrađen je od manjih Kako bi se jasnije shvatio kontekst struktura pod morem,
pločastih i kvadratnih klesanaca poslaganih u tri reda, mjena kopnu je uz vanjsko zapadno lice suhozida koji dijeli
stimično povezanih žbukom. Zapadni kraj tzv. bazena/viva- malo polje u uvali od plaže iskopana probna sonda, veličine
rija ili prolaza nije očišćen do kraja pa se u ovom trenu sa 2x2 m. Suhozid se pruža u smjeru sjever-jug. Pokazalo se
sigurnošću ne može reći o kakvoj je strukturi riječ. Unutar da se ispod njega najvjerojatnije nalazi temelj zida, koji je
tzv. bazena/vivarija do sada su registrirana tri kulturna obilno prekriven žbukom. Apsolutna visina površine teme-
sloja. Prvi je površinski sloj nabačenog kamenja. Pod njim lja iznosi 87 cm. Ispod temeljnog zida nalazi se antički zid,
se nalazi sloj finog mulja s usitnjenim školjkicama i mnoš- čija je površina na apsolutnoj visini od 67 cm. Sazidan je od
tvom ulomaka, uglavnom kasnoantičke keramike, među pravilno obrađenih klesanaca povezanih žbukom. Jasno
kojom se izdvaja reljefna zdjelica s crvenim premazom i su vidljive dvije faze gradnje zida. Uz njegovo zapadno lice
prikazom berbe maslina(?). U najdubljem sloju nalaze se nalaze se ostaci mozaika od bijelih tesera, na apsolutnoj
drvene grane, koje su mjestimično izgorene. U nedostatku visini od 0 do –3 cm, što odgovara visini mozaika u plićaku,
vremena slojevi nisu istraženi do kraja, već su ostavljeni za registriranog 2016. godine. Uz taj zid okomito je priljubljen
temeljito istraživanje sljedeće godine. zid koji se pruža u smjeru istok-zapad, a leži na podlozi
Apsolutne visine površine strukture kreću se od od mozaika. U sondi su registrirana četiri kulturna sloja, u
–80 do –92 cm. Cijela istražena struktura povezana je kojima su uglavnom pronađeni kasnoantički ulomci kera-
antičkom žbukom sa živom stijenom obale. I živa stijena mike te sedam malih kovanica.
izgleda kao da ju je obrađivala ljudska ruka te je prilago- Nakon istraživanja, cijeli lokalitet pod morem i na kopnu
đena otkrivenim strukturama. prekriven je geotekstilom i većim kamenjem. Udruga
Istražen je i dio zida koji od jugozapadnog ruba strukture Prijatelji otoka Šćedra cijelo je područje podvodnog dijela
vodi prema zapadu u smjeru dolija. Uz njega je otvorena lokaliteta, u dogovoru s Lučkom upravom, zaštitila pluta-
mala probna sonda kako bi se ispitala visina zida i na čemu jućim bovicama, kako bi se spriječilo neželjeno sidrenje i
leži njegov temelj. Pokazalo se da je slagan u tri reda, bez uništavanje lokaliteta.
783
Lamboglia 2, u više inačica. Ostaci tereta broda leže na

pjeskovitom, gotovo ravnom morskom dnu. Dimenzije
površinskog rasprostiranja nalaza iznose 15x7 m. Vidljivo
je oko 120 amfora poslaganih u tri reda. Većina je amfora
cjelovita, a samo je manji broj oštećen prilikom potonuća
broda. Mnoge su amfore još uvijek zatvorene keramičkim
čepovima. Morsko je dno pretraženo i s pomoću metalnih
šipki te je utvrđeno rasprostiranje amfora u dubljim sloje-
vima pijeska.
Novopronađeni brodolom kod otoka Šćedra jedini je saču-
van intaktan antički brodolom s teretom amfora u Splitsko-
-dalmatinskoj županiji, stoga je kulturno, znanstveno i turi-
stički iznimno vrijedan.
Literatura
Katunarić Kirjakov 2015 J. T. Katunarić Kirjakov, Šćedro –

podmorje otoka, HAG, 11/2014, Zagreb, 2015: 660 – 663.
Olovna prečka antičkog sidra izvađena iz mora (foto: J. T. Katunarić Kirjakov 2016 J. T. Katunarić Kirjakov, Otok
Katunarić Kirjakov) Šćedro – podmorje, HAG,12/2015, Zagreb, 2016: 702
– 704.
Istražene strukture čine priobalne i podvodne dijelove vile Katunarić Kirjakov 2017 J. T. Katunarić Kirjakov, Otok
maritime, koja je bila ukrašena mozaicima te je imala i ter- Šćedro, HAG, 13/2016, Zagreb, 2017.
malni dio. Objekt je imao čvrsto i lijepo sagrađenu obalu,
u kojoj se nalazio i prošupljen dolij. Stube i utor uklesani u Tea Katunarić Kirjakov
živoj stijeni na apsolutnoj visini od 1,93 m potvrđuju da je
antički objekt imao barem dvije etaže. Summary
Uvala Vela Pazuha In November 2017, the continuation of underwater archae-

Rekognosciranje plaže u uvali Vela Pazuha pokazalo je da ological research in the Rake cove was carried out, and
se u plićaku ne nalaze novi ukopi. Pregledan je i maslinik both land and underwater reconnaissance of the Vela
u blizini plaže te nije zamijećeno postojanje novih ukopa. Pazuha cove and reconnaissance of the water area of the
island of Šćedro were carried out.
Olovna prečka sidra The coastal and underwater parts of the maritime villa in
Prilikom ponovnog uviđaja 2016., na poziciji mogućeg the Rake cove were investigated. A structure measuring
kasnoantičkog brodoloma sa sjeverne strane otoka, a na approximately 11 x 5 m, divided into two parts, was dis-
dubini od 37 m, na morskoj stijeni iznad pijeska pronađena covered. The middle of the structure most likely housed a
je antička olovna prečka sidra. Zbog velike mogućnosti swimming pool/vivarium, and possibly a passage measur-
krađe nalaza, prečka je izvađena iz mora. Prije samog ing 1 x 5 m. The western end of the structure has not been
vađenja sondirano je i okolno područje kako bi se utvrdilo completely cleared. The entire structure is connected to the
postoje li još neki metalni ili drveni dijelovi sidra u pijesku. bedrock of the coast. A trial trench was opened on land
Sloj je pijeska plitak i ispod njega nakon 30-ak centimetara along the outer western face of the dry stone wall that sep-
javlja se čvrsta stijena. Prilikom sondiranja nisu pronađeni arates the small field in the cove from the beach. It turned
drugi dijelovi sidra. Na mjesto s kojeg je izvađena prečka out that, under it, there is an ancient wall with clearly visible
postavljene su građevinske opeke (jedna velika crvena two phases of construction. Along its western face are the
opeka i jedna tvz. bloketa, povezane konopom), kako bi se remains of a white tesserae mosaic at an absolute height of
obilježila točna pozicija pronalaska. Nakon vađenja, prečka 0 to -3 cm, which corresponds to the height of the mosaic in
je preciznije izmjerena te je utvrđeno da je duga 1,2 m. the shallows, registered in 2016. Next to this wall is a wall
S prečke je oprezno uklonjen tvrdokoran morski obraštaj that stretches perpendicularly in the east-west direction.
te je uronjena u bazen s vodom iz vodovoda kako bi se A 1.2-m long lead bar of an ancient anchor, found in 2016,
desalinizirala. was also taken out of the sea. Before its removal, a trench
was excavated in the area around the bar, but no new finds
Novopronađeni brodolom s teretom rimskih republi- were discovered.
kanskih amfora An inspection, primary documenting and assessment of
Na temelju prijave lokalnih ronilaca o pronalasku novog the condition of the newly reported shipwreck on the north-
antičkog brodoloma, odnosno tereta broda, te u suradnji ern side of the island, at a depth of 43–44 m, were carried
s Konzervatorskim odjelom u Splitu, obavljen je očevid te out. The remains of an ancient shipwreck with a cargo of
primarno dokumentiranje brodoloma i procjena njegova amphorae of the Lamboglia 2 type dating from the period
stanja. Utvrđeno je da se uz sjevernu obalu otoka Šćedra, of the Roman Republic were identified. The remains of
na dubini od 43 do 44 m nalaze intaktni ostaci antičkog the ship’s cargo lie on the sandy seabed. The finds are
brodoloma s teretom rimskih republikanskih amfora tipa distributed over a surface measuring 15 x 7 m. Roughly
784
120 amphorae arranged in three rows are visible. Most of

the amphorae are intact, and only a small number were
damaged when the ship sank. Many of them are still closed
with ceramic caps.
Redni broj: 437

Lokalitet: Otok Vela Kluda, k.č. 7888, k.o. Vinišće
Naselje: –
Grad/općina: Marina
Pravni status: –
Razdoblje: NV
Suhozidni gospodarski objekt (foto: V. Madiraca)
Od 26. travnja od 16. svibnja 2017. arheološki je nadzi-
ran građevinski iskop pozicije planirane gradnje poslovno-
-stambenog objekta na otoku Vela Kluda, na k.č. 7888,
k.o. Vinišće. Građevinski iskop odvijao se u blizini
južnog ruba novovjekovnog suhozidnoga gospodarskog
sklopa, smještenog na zaravnjenom platou u sjever-
nom dijelu otoka. Izvođač arheološkog nadzora bila je
Zadruga ARHEO KO-OP. Voditelj istraživanja bio je Vinko
Madiraca, dipl. arheo., dok je zamjenik voditelja bio Vedran
Koprivnjak, dipl. arheo. Radove je nadzirala Marijeta Babin
iz Konzervatorskog odjela u Trogiru.
Vela Kluda najveći je otok grupe otoka pod nazivom Klude,

smještene između otoka Velikog Drvenika, poluotoka Čiova
i kopna. Prostire se na površini od 0,12 km², a najviši vrh
otoka nalazi se na razini od 50,3 m n. v. Otok je udaljen oko
3 km u smjeru istoka od kopnene uvale, u kojoj se nalazi
naselje Vinišće u općini Marina. Na gotovo cijeloj površini
otoka (osim obalnog pojasa) vidljivi su ostaci suhozidne
gradnje, a južna padina višeg južnog vrha terasasto je ure-
đena, što sve sugerira poljoprivrednu obradu i potencijalnu
privremenu naseljenost u različitim razdobljima prapovije-
sti i povijesti. Otok danas karakterizira nenaseljenost, ali s
obzirom na njegovu veličinu, trajnu naseljenost moguće je Fotogrametrijski prikaz suhozidnog sklopa i građevinskog iskopa
isključiti i u starijim povijesnim i prapovijesnim razdobljima. (izradio: V. Madiraca)
Međutim, jasni su tragovi prijašnje privremene (sezonske)
uporabe, ponajprije u gospodarskoj namjeni (poljoprivreda,
možda ribolov i stočarstvo). Poznat je podatak da se na
ovećem zaravnjenom platou između vrhova još do Drugog
svjetskog rata sijalo žito. Također, uz sjeverni rub suhozid-
nih pravokutnih objekta, na sjevernom rubu platoa nalazi
se polukružna suhozidna građevina, koja je vjerojatno
bila u upotrebi kao nastamba za stoku, dok su pravokutni
objekti zasigurno bili u upotrebi kao privremene nastambe
i/ili spremišta za alat i namirnice.
Cijeli se sklop sastoji od četiriju međusobno povezanih
objekata. Budući da su objekti građeni u suhozidnoj tehnici,
baza zidova nešto je šira od vrha, a na završecima zidova
postavljeni su veći ugaoni priklesani kameni blokovi. Zidovi
se sastoje od priklesanih većih i manjih kamenih komada
različitih oblika, od četvrtastih do pločastih, kojima su izve-
dena lica, dok se ispuna zidova sastoji od sitnijeg kamena.
Pokretni arheološki nalazi u humusnom sloju uz suhozidni
sklop većinom se sastoje od ulomaka keramičkih posuda,
crepova i opeka, a jedini je stakleni nalaz ulomak grla recen- Zračna fotografija suhozidnoga gospodarskog sklopa tijekom
tne boce. Nalazi su mahom evidentirani na zaravnjenom radova (foto: V. Madiraca)
785
platou uz južni rub sklopa suhozidnih objekata te su pozici- od 40 m dokumentirana je veća željezna posuda u punom
jom i datacijski vezani uz isti sklop. Na temelju preliminarne profilu, oko koje je iskopan probni rov do dubine od 40 do
analize, moguće je utvrditi da je riječ o novovjekovnim 50 cm, u kojem nije pronađen arheološki materijal.
nalazima (16. – poč. 20. st.). Najbrojniju grupu čine ulomci Sonda 2, smještena oko najdublje grupe sidara A8, A9,
keramičkih posuda (17 kom.), a pronađena su i dva ulomka A10 i A14, pokazala se pozitivnom na arheološki materijal.
crijepa i dva ulomka opeke. Pronađena su dva utega brodske vage te jedna od željez
nih „kutijaˮ nepoznatog sadržaja ili namjene. Četiri takve
Literatura iznimno obrasle kutije nalaze se i nešto poviše spomenute
grupe sidara. Oba prikupljena utega zvonolikog su oblika, s
Madiraca 2017 V. Madiraca, Stručno izvješće o arheološ- ušicom na vrhu, a izrađeni su od kombinacije dvaju metala:
kom nadzoru tijekom građevinskih radova na otoku Vela omotač je brončani, dok je jezgra olovna. Utezi prikupljeni
Kluda, Zadar, 2017. s dubine od 38,5 m imaju nekoliko urezanih nizova rim-
skih brojki. Na utegu N2, koji je težak 1,670 kg, uočljiva su
Vinko Madiraca tri niza, a na utegu N2 težine 1,175 kg, dva niza rimskih
brojki. Uteg N3 ima primjetan obraštaj, tako da se nakon
Summary restauriranja može očekivati i treći niz. Različite brojke,
koje vjerojatno označavaju unce, odraz su različitog stan-
In April and May 2017, archaeological supervision of con- darda mjera kojima su se koristile razne države. Težina
struction excavation was carried out as part of the project of libre (koja se sastojala od 12 unci) bila je različita, ovisno o
construction of an office-residential building on the island of državi u kojoj se rabila. Za mjerenje težih predmeta (topovi,
Vela Kluda (Marina municipality). The preliminary analysis zvona, kipovi…) upotrebljavala se teška ili „debelaˮ libra
of mobile archaeological finds from the humus layer indi- (u Veneciji 477 grama), a za lakše predmete upotreblja-
cated that those are all modern finds (dated to the period vana je laka ili „tankaˮ libra (u Veneciji 301 gram). Jedini
from the 16th century to the beginning of the 20th century). usporediv nalaz s nekog od brodoloma jest uteg pronađen
kod Gnalića, gdje se nalaze ostaci venecijanskog trgovač-
kog broda Gagliana Grossa, koji je potonuo 1588., odno-
sno više od stotinu godina stariji je od brodoloma u uvali
Redni broj: 438 Labotovo (Gnalić 2013: 130, sl. 72). Uteg s Gnalića jed-
Lokalitet: Otok Vis – uvala Labotovo – srednjovjekovni nakog je oblika te je također izliven od bronce (omotač)
brodolom i olova (jezgra). Tijekom čišćenja područja oko sidra A11,
Naselje: Komiža u površinskom sloju na dubini od 26,7 m pronađeno je
Grad/općina: Komiža (otok Vis) dno staklene čaše tipa Krautstrunk. Takve čaše, karakte-
Pravni status: Z-6814 ristične za srednjovjekovno staklarstvo, blago su koničnog
Razdoblje: SV oblika, s kapljastim aplikacijama te ispupčenjem prema
Vrsta radova: zaštitno podmorsko istraživanje gore. Prijelaz iz tijela u kratak koso razvraćen obod pone-
kad je ukrašen horizontalnom staklenom niti. Baza takvih
Od 9. do 13. srpnja 2017. trajalo je podmorsko arheološko čaša izvedena je u obliku girlande, s uvučenim šiljastim
istraživanje i konzervatorsko-restauratorski radovi na loka- dnom. Izrađivane su od prirodno bojenog stakla te su naj-
litetu srednjovjekovnog brodoloma u uvali Labotovo na češće plavkastozelenkaste boje (Fadić 1985: 243, 244).
otoku Visu. Lokalitet je istražio Odjel za podvodnu arheo- Nažalost, ulomak s Labotova sačuvan je samo u donjem
logiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, a sudjelovali su: dijelu; baza je u obliku girlande, dno je uvučeno i šiljasto,
voditelj istraživanja i rekognosciranja Igor Mihajlović, dipl. a vrh kapljičaste aplikacije (bukli) bademastog oblika, zao-
arheo. i pov., Jurica Bezak, dipl. arheo., Pavle Dugonjić, krenut je prema desno. Čaše tipa Krautstrunk dokumenti-
dipl. arheo., Vesna Zmaić Kralj, dipl. arheo., Anton Divić, rane su na nizu kopnenih lokaliteta, posebice u kontinental-
dipl. arheo., Goran Trninić, apsolvent arheologije, Milan noj Hrvatskoj, ali tek na jednom podvodnom nalazištu kod
Macura, dipl. iur., Zoran Delibašić, prof. kineziologije, rta Seline nedaleko od Pule (Bekić 2014: 43, 44). Ulomak
Dragutin Šimatović, dipl. ing., Jerko Macura, mag. slikar- čaše s lokaliteta rta Seline, koji je okarakteriziran kao sidri-
ske struke i Dejan Bačić. Financijska sredstva osiguralo je šte, nešto je drugačiji od primjerka s Labotova. Na ulomku
Ministarstvo kulture. tijela čaše zelenkaste boje vidljive su gušće raspoređene
aplikacije nejednakih veličina, koje se gotovo i dodiruju.
Ovogodišnje istraživanje temeljilo se na čišćenju, tj. arhe- Okvirno, taj se tip čaša javlja već u 14. st., ali najrašireniju
ološkom iskopavanju oko raznih grupa sidara te nastavku primjenu i popularnost ostvaruje u 15. st. (Fadić 1985: 251;
dokumentacije vidljivih predmeta na dnu. Sonda 1 bila je Šimek 2010; 317). Jedan od intrigantnijih nalaza dokumen-
smještena u usjeku na najistočnijem dijelu lokaliteta, gdje tiran je na dubini od 30 m, kod sidra A7. Riječ je o želje-
je tijekom prijašnjih rekognosciranja u površinskom sloju znoj komori za barut, što uz pronađene kamene topovske
pijeska dokumentirano nekoliko manjih ulomaka bronča- kugle definitivno upućuje na to da je taj brod bio naoružan
nih posuda. Tijekom ovogodišnjeg iskopa dokumentirano vatrenim oružjem, tj. topovima. Topovi su u 15. st. uglav-
je dvadesetak manjih ulomaka posuda od bakrene slitine, nom izrađivani od kovanog željeza, i to sustavom željeznih
nekoliko manjih ulomaka keramičkih posuda te više amorf traka i prstena, a punjeni su sa stražnje strane. Na neki
nih komada željeza. Navedeni nalazi uočeni su u plićem su način bili izrađivani slično tehnici izrade bačava – niz
dijelu usjeka, na dubini od 38,4 m. U istoj sondi, na dubini metalnih traka na koje se stavljaju zagrijani prsteni, koji su
786
kovnice u Kremnitzu (Kremnica u današnjoj Slovačkoj), a

slovo S ispod carske jabuke oznaka je komornoga grofa
Johannesa Siebenlindera. Forinta je kovana 1431., 1434.
i 1437. godine (Pohl 1974). Brodolom u uvali Labotovo po
nekoliko je značajki jedinstven u Jadranu, ali i Mediteranu.
Riječ je o do sada najstarijem evidentiranom arheološkom
dokazu postavljanja topova na brodove. O prvom vjerodo-
stojnom dokazu postavljanja brodske artiljerije na brodove
svjedoči podatak iz 1337./38., kada je tijekom remonta
broda postavljen „željezni instrumentˮ, koji ispaljuje olovne
kuglice radi „obrane brodaˮ (DeVries 2002: 390). Što se
tiče situacije na Mediteranu, prvo važno korištenje topo-
vima dogodilo se tijekom rata za Chioguu 1377. – 1381.,
između Venecije i Genove (Lane 2007: 218). Na Jadranu
jedan od najstarijih spomena brodske artiljerije potječe iz
Vis, Labotovo – srednjovjekovni brodolom, brončani utezi brodske 1378., a također je povezan sa spomenutim ratom dviju
vage (foto: P. Dugonjić) maritimnih republika. Ugarsko-hrvatski kralj Ludovik I.
Anžuvinac staje na stranu Genove te tako ponovo ulazi
nizani na maloj odaljenosti jedan od drugog kako bi cijev u rat s Venecijom. Dubrovnik, čiji je nominalni vladar bio
(tal. tromba) bila čvršća. Takvi rani primjerci artiljerije koja Ludovik I. tada poklanja dvije bombarde kapetanu đeno-
ispaljuje kamene kugle nazvani su bombarde ili bombar- veške flote Lucijanu (Beritić 1960: 120). Već 1379. u
dele, ovisno o njihovoj veličini, tj. težini kugle koju ispaljuju. odlukama Maloga vijeća moguće je naći podatak prema
Većina topova kojima su bili naoružani trgovački brodovi kojemu su Marinu Menčetiću posuđene dvije bombarde za
bili su manji okretni topovi. Takvi okretni topovi imali su njegov trgovački brod, koji je prevozio kukuruz iz Apulije
odvojenu komoru za barut (tal. cannone), s rupom za fitilj, za Dubrovnik (Monumenta Ragusina, IV, 1896: 253). Iz
koja se stavljala u utor na stražnjem dijelu topa. Komora tih malobrojnih podataka, vidljivo je da su krajem 14. st.
za barut bila je zatvorena drvenim čepom, a učvršćivana brodovi (namijenjeni za rat ili trgovački brodovi) bili naoru-
je željeznim (ili drvenim) klinom kako bi bolje prianjala uz žavani manjim brojem brodske artiljerije. U tom je periodu
cijev, tj. kako bi gubitak barutnih plinova bio manji. Brodovi čak i manji broj topova na brodu imao golemu taktičku i psi-
su često imali dvije ili više napunjenih komora za barut, hološku prednost. Od tada broj topova na brodovima raste,
što je omogućavalo bržu frekvenciju ispaljivanja projek- ali veličina i broj topova primarno ovise o vrijednosti tereta
tila. Kamena topovska kugla ili rasprskavajući hitac stav- te plovidbenoj ruti.
ljan je u cijev. Efektivan domet takvih topova bio je malen
(nije prelazio 100 m) te su bili upotrebljavani ponajprije za Literatura
obranu od „žive sileˮ. Teži topovi imali su ponešto drukčiju
konstrukciju. Bili su izrađivani od dvaju dijelova, cijevi i Bekić 2014 L. Bekić, Novovjekovno staklo iz podmorja
komore za barut, koji su postavljeni na „primitivnuˮ verziju Istre i Dalmacije, Zadar, 2014.
postolja za topove. Ostaci brodoloma s vatrenim oružjem Beretić 1960 L. Baretić, Dubrovačka artiljerija, Beograd,
iz 15. st. iznimno su rijetki u mediteranskim okvirima, ali 1960.
i šire. Prilikom istraživanja brodoloma Cavalaire nedaleko Delhaye 1998 M. Delhaye, L’épave médiévale de
od Saint Tropeza s kraja 15. st. dokumentirano je osam Cavalaire: un exemple de l’évolution navale architecturale
željeznih topova (Delhaye 1998: 43 – 48). Na južnoj obali avant la Renaissance, Itsas Memoria. Revista de Estudios
Sardinije (Isola dei Cavoli) istraživan je i brodolom iz sre- Maritimos del Pais Vasco, 2, Donostia – San Sebastian,
dine 15. st., naoružan topovima koji su po svojoj konstruk- 1998: 43 – 48.
ciji usporedivi s topovima koji su bili na brodu koji je nastra- DeVries 2002 K. DeVries, The effectiveness of fifteenth-
dao u uvali Labotovo (Salvi 2005: 553 – 567). Ukupno je century shipboard artillery, in: Guns and men in medieval
na lokalitetu Labotovo prikupljeno osam kamenih topovskih Europe, 1200 - 1500: studies in military history and techno-
kugli, od kojih sedam ima promjer oko 7,5 cm, a jedna je logy, (ur. K. DeVries), 2002: 389 – 399.
nešto veća, s promjerom oko 9 cm (morski obraštaj oko Fadić 1985 I. Fadić, Nalaz srednjovjekovne staklene čaše
kugli sprečava točnu izmjeru). Dvije različite dimenzije kugli tipa „Krautstrunk” u Zadru, SHP, 15, 1985: 243 – 253.
sugeriraju da je brod imao najmanje dva topa. Najvažniji Gelcich 1896 J. Gelcich, Monumenta Ragusina, IV,
nalaz u kontekstu datacije brodoloma pronađen je tijekom Zagreb, 1896.
čišćenja kod sidra A1, na dubini od 25,7 m. Riječ je o zlatnoj Gnalić 2013 Grupa autora, Gnalić – blago potonulog
forinti ugarsko-hrvatskog kralja Žigmunda Luksemburškog. broda iz 16. stoljeća, (ur. A. Filep, E. Jurdana, A. Pandžić),
Na aversu između dviju bisernih kružnica stoji natpis Zagreb, 2013.
+SIGISMVNDI•D•G•R•VNGARIAE. U sredini se nalazi šti- Lane 2007 F. Ch. Lane, Povijest Mletačke Republike,
tast grb sa staromađarskim gredama i češkim lavovima. Zagreb, 2007.
Na reversu, oko ruba, nalazi se biserna kružnica ispod koje Pohl 1974 A. Pohl, Ungarische Goldgulden des Mittelalters
je natpis S • LADISL AVS • REX. Na reversu je i prikazan (1325–1540), Graz, 1974.
sv. Ladislav, koji u desnoj ruci ima bojnu sjekiru, a u lije- Salvi 2008 D. Salvi, Il relitto dell’Isola dei Cavoli. Spade
voj carsku jabuku. Slovo K ispod sjekire označava lokaciju e cannoni, CONTRA MOROS Y TURCOS» politiche e
787
sistemi di difesa degli stati della corona di spagna in età

moderna, Convegno Internazionale di Studi (Villasimius-
Baunei, 20-24 settembre 2005), Anatra B., Mele M. G.,
Murgia G., Serreli G., 2008: 553 – 568.
Šimek 2011 M. Šimek, Srednjevjekovno staklo iz
Varaždina, AA, 4/1, Zadar, 2011: 307 – 324.
Igor Mihajlović
Summary
In July 2017, underwater archaeological research and con-

servation and restoration works were carried out at the site
of a medieval shipwreck in the Labotovo cove on the island
of Vis. The research included the excavation, that is, the
clearing of the area around groups of anchors (14 anchors
in total). Several fragments of metal and ceramic vessels
were collected, as well as several objects that helped date
this shipwreck more precisely. During the clearing of the
area around anchor A11, the bottom of a Krautstrunk-type Sjeverni profil ukopa za temelj ogradnog zida autobusne postaje s
glass beaker was found in the surface layer at a depth of vidljivim slojem s tragovima keramike (foto: A. Nađander)
26.7 m. Beakers of this type have been documented on
a number of land sites, especially in continental Croatia, Marin Kraljev, dipl. oec. i Petar Sapunar, mag. ing. geod.
but only on one underwater site near Cape Seline not far Svi navedeni članovi stručne ekipe djelatnici su tvrtke za
from Pula. Roughly, this type of beaker appeared already arheološka istraživanja Kaukal d.o.o., Split. Nadležni kon-
in the 14th century, but it reached its most widespread use zervatori bili su Saša Denegri i Silva Kukoč, arheolozi iz
and popularity in the 15th century. The most significant find Konzervatorskog odjela u Splitu. Za strojni iskop i sana-
in the context of dating the shipwreck was found during ciju prometnice bila je zadužena tvrtka PZC Split d.d. iz
clearing around anchor A1 at a depth of 25.7 m. It was a Dugopolja, a sredstva za arheološke radove osigurale su
gold forint of the Hungarian-Croatian King Sigismund of Hrvatske ceste d.o.o. iz Zagreba.
Luxembourg. The forint was minted in 1431, 1434 and
1437. One of the rather intriguing finds was documented U prvoj etapi građevinskih radova, u svibnju i lipnju 2017.,
at a depth of 30 m near anchor A7. It was an iron gun- radovi su se sastojali od strojnog uklanjanja kolničkog i
powder chamber, which together with the found stone can- nogostupnog asfaltnog sloja (dio sjevernog nogostupa
nonballs definitely indicates that this ship was armed with uz cestu sv. Martina u Podstrani, od kućnog broja 141
cannons. Cannons were mostly made of wrought iron in do mjesta gdje se Cesta sv. Martina spaja s Ulicom don
the 15th century with a system of iron bands and rings, and Petra Cara) te cestovne stabilizacije neposredno ispod tog
were loaded from the rear. According to currently available sloja. Dubina strojnog iskopa iznosila je od 0,20 do 0,50 m.
data, this is some of the earliest archaeological evidence of Prilikom te etape građevinskih radova nisu uočeni pokretni
arming ships with firearms, i.e. cannons. i nepokretni arheološki nalazi.
Druga etapa građevinskih radova započela je u listopadu,
oko 70 m istočno od crkve sv. Martina, uz južni dio kolnika,
zbog gradnje pješačkog nogostupa te ogradnog zida auto-
Redni broj: 439 busne postaje. Pritom su uklonjeni površinski asfaltni sloj
Lokalitet: Podstrana – Državna cesta D 8 i sloj stabilizacije te nasipni slojevi neposredno ispod njih.
Naselje: Podstrana Širina iskopa iznosila je od 3 do 4 m, a relativna dubina od
Grad/općina: Podstrana 1,50 do 4 m od hodne površine. Prilikom iskopavanja uklo-
Pravni status: – njen je i recentan zaštitni kameni zid uz cestu, u dužini od
Razdoblje: A 13 m. Ispod sloja asfalta, cestovne stabilizacije i recentnih
Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno iskopavanje temelja zida, uočen je nasipni žućkastosmeđi, rahli zemljani
sloj debljine 0,90 m te sloj praporne geološke osnove.
Godine 2017. obavljen je arheološki nadzor i zaštitno Međutim, 15 m zapadno od početka iskopa, odnosno
istraživanje zbog planiranih građevinskih radova na rekon- 20 m istočno od ogradnog zida grobišnog areala crkve
strukciji državne ceste D 8 u Podstrani kraj Splita. Zaštitni sv. Martina, na dubini od 1,50 m relativne visine uočen je
nadzor te radovi definiranja uočenih struktura obavljeni tamniji sivkastosmeđi rahao sloj prahovite gline, s ulomcima
su u dvjema etapama: od kraja svibnja i početka lipnja te sitne keramike i primjesama sitnih ulomaka žbuke i manjeg
u listopadu i studenome 2017. godine. Voditeljica arhe- lomljenog kamena, koji se može interpretirati kao rimsko-
oloških radova bila je Andreja Nađander, dipl. arheo. i dobni negacijski nasipni sloj. Sloj je debljine 0,30 m i nalazi
prof. pov., a zamjenici Vedran Katavić, dipl. arheo. i prof. se nad slojem svijetle žućkaste geološke osnove (prapor), a
pov., te Ana Sunko Katavić, dipl. arheo. U istraživanjima tijekom iskopavanja uočen je njegov manji dio jer se nastav-
i nadzoru sudjelovali su i Petar Panza, mag. archaeo., lja ispod postojeće prometnice na sjeveru. Također, zadanim
788
Redni broj: 440

Lokalitet: Rupotina – Rižinice (zadužbina kneza
Trpimira)
Naselje: Solin (Rupotina)
Grad/općina: Solin
Razdoblje: A, SV
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje, konzervacija, uređenje
Od 21. rujna do 6. prosinca 2017. nastavljena su arheo-

loška istraživanja te čišćenje i uređenje parcela na arhe-
ološkom lokalitetu Rižinice u Rupotinama pokraj Solina.
Voditelj radova bio je Ljubomir Gudelj, viši kustos Muzeja
hrvatskih arheoloških spomenika. U stručnoj ekipi bili
su kustos muzeja Deni Tojčić, arheologinje Mira Ursić i
Dijana Žaja, studenti arheologije Robert Kordić i Nicola
Wesseling, studentica restauratorskog smjera umjetničke
akademije Nikolina Ćuk te deset radnika. Na terenu su
također radili dokumentaristi muzeja – fotograf Zoran
Ogradni zid grobišnog areala crkve sv. Martina s uzidanim spoli- Alajbeg, crtačice Silvana Juraga, Maja Marković i Nada
jima (foto: A. Nađander) Šimundić Bendić. Radovi su financirani sredstvima
Ministarstva kulture.
projektom gradnje autobusne postaje i nogostupa bilo je
predviđeno zadiranje zemljanog iskopa u grobišni areal i Aktivnosti su usmjerene na pripremu lokaliteta za nasta-
ogradni zid crkve sv. Martina, koji je građen od masivnog vak sustavnih istraživanja, primjereno njegovu povije-
kamena i ugrađenih rimskih spolija pa je prema posebnim snom značaju i budućoj namjeni (uređeni arheološki park).
uvjetima Konzervatorskog odjela u Splitu izmaknut položaj Poštujući i prirodne zadatosti terena, radovi su usmje-
nogostupa. Daljnji radovi uključivali su uklanjanje asfaltnog reni na rubne dijelove i izvan gabarita povijesnog sklopa
sloja i cestovne stabilizacije te nisu uočene arheološke građevina.
nepokretne ili pokretne strukture i tvorevine. U dogovoru s konzervatorima i predstavnicima uprave
Županijskih cesta, započelo je prikupljanje podataka
Literatura potrebnih za obnovu urušenog dijela prometnice Solin –
Klis te projektiranje budućeg mosta iznad jarka u kojemu
Kuvačić 2011 M. Kuvačić, Split i Poljica – odnosi kroz povije smješten lokalitet. Cilj je bio utvrditi postojanje i položaj
jest, Kulturna baština, 37, Split, 2011. jugozapadnog kuta povijesnog sklopa. Iskopavanjem do
Maršić 2003 D. Maršić, Antička naselja Pituntium, Nerste i zdravice, pri litici koja omeđuje južnu stranu arheološkog
Oneum, HAnt, Pula, 2003. lokaliteta, otkriven je ostatak zida povezan mortom, širok
Oreb 2000 F. Oreb, Rimska vila u Strožancu nedaleko 0,60 m, sačuvan od 0,30 do 1,30 m visine. U rovu dimen-
Splita, OA, Zagreb, 2000. zija 9x5 m, dubokom 3 – 3,50 m, pronađeni su ulomci antič-
Regan, Nadilo 2007 K. Regan, B. Nadilo, Stare crkve na kih posuda i tegula, dna kamene urne te krhotine mlađe
prostoru između rijeka Cetine i Žrnovnice, Građevinar, rekonstruirane srednjovjekovne posude.
Zagreb, 2007. Prije obnove suhozida na južnoj strani parcele, izvan
opsega ostatka građevnog povijesnog sklopa, iskopana
Andreja Nađander su dva probna rova dužine 20 m, odnosno 28 m, široka
1 – 1,50 m te duboka od 0,30 do 0,90 m. Na terasi nisu
Summary utvrđeni arheološki slojevi te je omogućen nastavak zapo-
četih aktivnosti obnove i gradnje suhozida te odlaganja pri-
In 2017, archaeological supervision and rescue exca- kupljene zemlje. Prilikom preslagivanja trošnog zida, pro-
vations were carried out due to the planned construc- nađen je plitko reljefno ukrašen ulomak predromaničkog
tion works on the reconstruction of the state road D 8 in namještaja, vjerojatno dio pluteja.
Podstrana near Split. The works took place directly next Sličan zahvat uslijedio je i na nižoj istočnijoj terasi,
to the cemetery and the church of St. Martin in Podstrana. gdje se nalazi bazen za vodu. Izdubljena su tri uspo-
In the first stage of the construction works, no movable redna rova, dužine 22 m, 30 m i 7 m, široki 1 m i duboki
or immovable archaeological finds were observed. In the 0,30 – 1,20 m. Nalazi ulomaka antičkih pokrovnih opeka i
second stage, the works were continued on a section not keramičkih posuda po sredini terase, između spomenutog
far from a protected site, during which a thinner, darker bazena i ostataka povijesnog sklopa građevina, upućuju na
layer with small pottery fragments was observed. The layer postojanje znatnijih arheoloških ostataka, stoga tu površinu
was visible in the soil profile excavated under the road and valja pomno istražiti.
is probably a part of the previously devastated layer of filled Izvan pretpostavljene ograde građevnog sklopa, na
Roman ruins. Apart from that, no other archaeological mov- istočnoj je strani otkriven ostatak zida povezan mortom,
able or immovable finds were observed. širok 60 cm. Način gradnje i orijentacija upućuju na starije
789
Prikaz područja radova 2017. g. (izradio: Lj. Gudelj)
Uređenje terasa obnovom suhozida (foto: Lj. Gudelj) Pogled na lokalitet (foto: Lj. Gudelj)
datume podizanja objekta još nepoznate namjene. Taj generacije. Njegova je osnova antička, nastala najkasnije
nalaz otvara nova pitanja, a upućuje i na mogućnost u 1. st., kako svjedoče prikupljeni pokretni nalazi (ulomci
postojanja ostataka građevina na nižim terasama prema keramičkih posuda, tegula Pansiana...).
potoku. Na tom dijelu terena istražen je srednjovjekovni grob, smje-
Tlocrt iznova otkrivenih zidova na istočnoj strani središnjeg šten nad ostatkom zida prostorije nedefinirane namjene,
dijela kompleksa različit je od shematiziranih crteža Eynara ograđen suhozidom, pokriven nepravilnim pločama. Pokraj
Dyggvea, stoga otvara mnoga pitanja o veličini, izgledu i lubanje osobe nižeg rasta pronađena je jednostavna bron-
namjeni pojedinih prostorija. Nedvojbeno, riječ je o većem čana karičica od svijene žice. Kostur je radi obrade predan
i složenijem građevinskom sklopu, koji su podizale različite na Odjel za forenziku Sveučilišta u Splitu.
790
Pokretni nalazi Redni broj: 441

Ulomak predromaničkog namještaja pronađen je prilikom Lokalitet: Sinj – tvrđava Kamičak
preslagivanja trošnog zida na južnoj strani parcele, izvan Naselje: Sinj
ostataka povijesnoga građevinskog sklopa. Fragment Grad/općina: Sinj
kamene urne i krhotine keramičke posude potječu iz sonde Pravni status: Z-4797
pri litici, na jugozapadnom dijelu kompleksa. Ulomak pro- Razdoblje: SV, NV
filirane kolone i rimske stele(?) te primjerak kasnoantičkog Vrsta radova: sustavno iskopavanje
novca, pronađeni su među ostacima prostorija središnjeg
dijela kompleksa. Uz lubanju pokojnika ili pokojnice prona- U rujnu i listopadu 2017. sustavno je arheološki istraživana
đena je brončana karičica od žice. tvrđava Kamičak u Sinju, koja se nalazi na prirodnoj uzvi-
sini u središtu grada, na k.č. 252, k.o. Sinj. Ovogodišnja
Čišćenje i uređenje parcele su istraživanja zapravo nastavak istraživanja čiji je cilj
Usporedno s čišćenjem sezonske vegetacije, nastavljeno dokumentiranje te valorizacija lokaliteta i okolnog prostora,
je uređenje šumarka na terasama pri potoku. Nakon ukla- na temelju čega bi bio izrađen projekt uređenja, obnove i
njanja većih količina zemlje i kamena, stvorene su pret- eventualne prezentacije prostora unutar tvrđave Kamičak.
postavke za nastavak otkrivanja ostataka povijesnih gra- Lokalitet je istražila tvrtka Kaukal d.o.o. Voditelj istraži-
đevina po sredini udoline, omeđene usporedno pruženim vanja bio je Vedran Katavić, prof. pov. i arheo., zamjenik
liticama. Riječ je materijalu nakupljenom tijekom prijašnjih voditelja Tomislav Jerončić, dipl. arheo., a sudjelovali su
istraživanja (Bulić, Dyggve, Zekan). Tako odložena zemlja dokumentarist Petar Sapunar, mag. ing. geod., i tehničar
i kamen ometali su nastavak arheoloških iskopavanja te Ante Radovčić. Slojeve su ručno uklonili Paulo Begić, Ivan
ih je trebalo premjestiti. Nastavljajući prošlogodišnje aktiv- Gudelj, Mijo Juričević, Branko Malić, Josip Matijević, Jozo
nosti, iskop i utovar materijala obavljeni su građevinskom Matijević i Elvis Milavić. Nadležna konzervatorica bila je
mehanizacijom (malen bager, damper i kamion). Radi Dubravka Čerina, dipl. arheo., iz Konzervatorskog odjela u
nesmetanog pristupa strojeva nižim terasama, otprije otkri- Splitu. Radove je financirao Grad Sinj.
veni arhitektonski ostaci zaštićeni su suhozidima i nasi-
pom. Šezdeset kamiona zemlje odvezeno je u Majdan, na Istraživanjima je obuhvaćen jugoistočni dio tvrđave
privremeno odlagalište grada Solina, a kamen i preostala Kamičak koji se nalazi između obnovljenog izvornog stu-
zemlja upotrijebljeni su za uređenje južnog dijela parcele. bišta i južnog bedema same tvrđave. Taj je prostor zbog
Nakon opsežnog zahvata, utvrđena je južna granica sklopa konfiguracije terena i zatečenih devastacija u vidu recent
povijesnih građevina, odnosno arheološki sterilna površina nog pristupnog rubnog stubišta podijeljen na dvije sonde
pogodna za trajno odlaganje preostale prikupljene zemlje i nepravilnog oblika i različitih površina (sonde 8 i 9). Tijekom
kamena utrošenog za obnovu trošnih suhozida. Zatečene istraživanja registrirani su mnogi slojevi, urušenja, zidane
terase povezane su novosagrađenim pješačkim stazama, strukture, podnice i dogradnje jednog manjeg dijela tvrđav-
koje mogu poslužiti i za prolaz manjih poljoprivrednih stro- skog kompleksa poviše zgrade Palacine, u kojoj je danas
jeva. U spomenute zidove i pješačke staze ugrađeno je smješten Muzej Cetinske krajine. Unatoč činjenici da je
150 m kubičnih kamena, a na novouređene terase odlo- istražen samo manji dio tvrđave, prikupljene informacije i
ženo oko 100 kubičnih metara zemlje. podaci upućuju na više faza funkcioniranja same tvrđave.
Očišćen je i djelomice obnovljen bazen na južnoj strani Naime, ulomak keramike graffito, koji se može datirati
parcele, sagrađen sredinom ili tijekom druge polovice između 15. i 17. st., govori o najstarijim aktivnostima na
20. st. Spojen pristupnim kanalom na potok Rupotina, bio tom lokalitetu. U toj prvoj fazi vjerojatno je nastao zid SJ 91.
je ispunjen vodom namijenjenom zalijevanju usjeva na niže Nakon njegova rušenja, prekriva ga sloj zemlje SJ 76, u
postavljenim terasama. Županijska uprava za ceste daro- kojem je i pronađen spomenuti ulomak keramike. Također,
vala je, a arheolozi su postavili plastične cijevi za odvod- njegovu negaciju potvrđuje i gradnja okomitog, južnog
nju oborina prema potoku, trasom koja ne ugrožava arhe-
ološke ostatke. To privremeno rješenje valja trajno riješiti
skretanjem vode s prometnice prije lokaliteta, o čemu se
razgovaralo s projektantima idejnog rješenja.
Ljubomir Gudelj
Summary
From September to December 2017, archaeological

research and the clearing and arrangement of parcels at the
archaeological site of Rižinice in Rupotina near Solin contin-
ued. The activities were focused on preparing the site for the
continuation of systematic research, taking into consideration
its historical significance and future purpose (a landscaped
archaeological park). Respecting the natural conditions of Pogled na istraženu površinu; vidljiva su dva pristupna stubišta te
the terrain, the works focused on the marginal parts and parts sasvim desno ostatak podloge ophodnog stubišta, koje je strojno
beyond the dimensions of the historical building complex. uklonjeno prije početka istraživanja (foto: T. Jerončić)
791
Utvrda Kamičak, pogled prema zapadu (foto: T. Jerončić)
Istraženi objekt (barutana/peć), pogled prema jugu (foto: T. Strukture od zapečene zemlje i opeke koje čine hodnik ispred
Jerončić) ulaza u barutanu/peć, pogled prema istoku (foto: T. Jerončić)
bedemskog zida (SJ 20), koji se naslanja na ruševinu zida struktura, slojeva, urušenja i nasipa te definiranja i detalj-
SJ 91. U idućim fazama nastaje i objekt naslonjen na unu- nog dokumentiranja sačuvanih arhitektonskih elemenata
tarnje bedeme, koji barem u prvoj fazi služi kao barutana. tvrđave Kamičak, zaključeno je da je radi što kvalitetnije
Strukture od zapečene gline SJ 98 i 77, koje tvore hodnik prezentacije i zaštite istraženog lokaliteta potrebno u što
manjih dimenzija, svjedoče o vjerojatnoj prenamjeni baru- kraćem mogućem roku konzervirati pronađene arhitekton-
tane u peć. Nakon što ta prostorija prestaje funkcionirati ske strukture. Za potrebe konzervacije i prezentacije uklo-
i kao peć, objekt i njegov pristupni hodnik bivaju zatrpani njene su četvrtaste strukture koje čine hodnik ispred ulaza
urušenjima i ostacima zapečene zemlje, koja je vjerojatno i u prostoriju barutane/peći te su sve strukture do daljnjeg
nastala kao posljedica dugotrajnoga gorenja unutar samog postupanja privremeno prekrivene geotekstilom, baš kao
ložišta. Razloge relativno malenu broju pokretnih nalaza i unutrašnjost prostorije barutane/peći, koja je naknadno
i činjenice da su gotovo svi slojevi preturbirani, treba tra- većim dijelom i zatrpana rahlom rastresitom zemljom.
žiti u gradnji recentnog ophodnog stubišta, kao i brojnim Prilikom istraživanja sondi 8 i 9 prikupljena je i manja koli-
dogradnjama tijekom funkcioniranja same tvrđave. Nakon čina pokretnih arheoloških nalaza. Najviše je ulomaka
arheološkog iskopa, uklanjanja svih zatečenih recentnih keramičkih posuda, kasnosrednjovjekovnih, novovjekovnih
792
viša kustosica Priručne zbirke i lokaliteta Salona, uz

stručnu pomoć muzejskih restauratora Ivanke Vukšić i Duje
Ordulja. Za stručni nadzor bio je zadužen ovlašteni arhi-
tekt Ivo Vojnović, a izvođač radova bila je licencirana tvrtka
Plavi oblutak d.o.o. iz Splita. Radove podjednako financi-
raju Grad Solin i Arheološki muzej u Splitu.
Ovogodišnjim su radovima, s obzirom na financijska sred-

stva, bili obuhvaćeni arhitektonski ostaci građevine na
dvjema lokacijama, i to: dva radijalna zida s pripadajućim
pilonima, odnosno dijelovima elipsoidnog zida III, koji su
nosili lukove u jugozapadnom kvadrantu (3a i 4a) i zapadni
dio radijalnog zida (13c), smještenog uz istočno stubište u
sjeveroistočnom kvadrantu.
Zidovi su u jugoistočnom kvadrantu tijekom konzervator-
Preklop istraživanja iz 2017. te iz 2015. g. sko-restauratorskih radova krajem 50-ih godina 20. st.
bili sanirani i u znatnoj mjeri nadozidani. Na taj je način
i recentnih. Zanimljiv je i nalaz ukrasnoga brončanog rasku- bilo zaustavljeno njihovo daljnje propadanje i urušavanje.
canog lima u obliku šesterolatičnog cvijeta. Pronađeni Međutim, izloženost zidova vanjskim utjecajima tijekom
arheološki nalazi nakon primarne obrade dostavljeni su u dužeg razdoblja uvjetovalo je nastanak novih oštećenja,
Muzej Cetinske krajine. koja su uglavnom zahvatila originalne dijelove i manife-
stirala su se napuknućima i većim procjepima na licima
Literatura zidova te razbijanjem završnih kapa. Na rekonstruiranim
dijelovima zidova oštećenja su bila manja i uglavnom se
Librenjak 2015 A. Librenjak, Izvješće o zaštitnim arheološ- odnose na ispadanje pojedinih kamenih tesanaca i unište-
kim istraživanjima na tvrđavi Kamičak, Sinj, 2015. nja zaštitne kape.
Zglav-Martinac 2004 H. Zglav-Martinac, Ulomak do Istočnije postavljen radijalni zid (4a) proteže se u dužini od
ulomka, Split, 2004. 5,45 m i bio je građen od klesanaca postavljenih na veće
blokove tupinoznog kamena, tzv. modraca. Originalni dio
Tomislav Jerončić zida bio je sačuvan u dužini od otprilike 3,20 m i na njega je
Vedran Katavić nadozidan dio, koji se spaja s pilonom, u dužini od otprilike
2,20 m. Zid je bio zakošen i pokriven masivnim kamenim
Summary pločama od kamena modraca. Najviša sačuvana visina
zida na jugu iznosi 1,5 m i ona se prema sjeveru postupno
In September and October 2017, systematic archaeologi- snižavala do visine jednog reda kamena. Originalni dio
cal excavations were carried out at the Kamičak fortress in zapadnijeg radijalnog zida (3a) bio je očuvan u dužini od
Sinj, which is located on a natural hill in the center of the oko 2,5 m i najvišoj visini na istoku od oko 0,95 m. Nije
town. This was a continuation of archaeological research sačuvan dio koso položenih kamenih blokova kojima je zid
from 2014 and 2015. Two trenches (8 and 9) were posi- završavao. I taj je zid dozidan i spojen s pilonom na južnoj
tioned in the southeastern part of the Kamičak fortress. The strani. Dozidani dijelovi obilježeni su uklesanim odre-
stratigraphic-chronological relative relations and the finds đenim znakom (u tom dijelu građevine u obliku naopako
indicate the functioning of the area during the late medieval
or modern period and the recent period without any traces
of human activity during earlier periods. After the end of the
excavations, repair works were carried out on the walls.
Redni broj: 442

Lokalitet: Salona – Amfiteatar
Naselje: Solin
Grad/općina: Solin
Razdoblje: A
Vrsta radova: konzervacija, restauracija
Od 3. travnja do 8. svibnja 2017. trajala je treća kampa-

nja konzervatorsko-restauratorskih radova u amfiteatru u
Solinu, tijekom kojih se postupno saniraju najugroženiji
dijelovi građevine. Nositelj je programa Arheološki muzej
u Splitu, a vodstvo i nadzor obavila je Ema Višić-Ljubić, Dijelovi amfiteatra obuhvaćeni radovima (foto: P. Sapunar)
793
vezivom (Mape-Antique I-15) i nakon toga fugirane su sve

pukotine i procijepi na njihovim vanjskim licima. Podziđa
popločenja sanirana su umetanjem klesanaca, po uzoru na
postojeće i fugiranjem napuklina.
Izradom nove zaštitne kape saniran je i zapadni dio radijal-
nog zida (13c u drugoj zoni) u dužini od oko 3 m. Prilikom
konzervacije, za popunu nestalih dijelova zida upotreblja-
van je kamen deponiran na lokalitetu. Sve su faze radova
dokumentirane.
Literatura
Čanak 1960 M. Čanak, Amfiteatar u Solinu – njegova kon-

zervacija i prijedlog za uređenje, Zbornik zaštite spomenika
kulture, 11, Beograd, 1960.
Dyggve 1933 E. Dyggve, L’amphitéàtre. u Recherches à
Salone, Copenhague, 1933: II, 33 – 150.
Radijalni zid u jugozapadnom dijelu amfiteatra (4a) prije konzerva- Višić-Ljubić 2016 E. Višić-Ljubić, Solin – Amfiteatar, HAG,
cije (foto: I. Vukšić) 12/2015, Zagreb, 2016.
Višić-Ljubić 2017 E. Višić-Ljubić, Solin – Amfiteatar, HAG,
13/2016, Zagreb, 2017.
Vojnović 2016 I. Vojnović, Izvješće o provedenim rado-
vima restauracije i konzervacije dijela amfiteatra u Saloni u
2017. godini, Split, 2017.
Ema Višić-Ljubić
Summary
In 2017, the third campaign of works was carried out at the

amphitheater in Solin, with the conservation and restoration
of the most endangered parts of the building. The exposure
of the walls to external influences over a long period of time
resulted in damage that mostly affected the original parts
and was manifested by cracks and larger gaps on the faces
of the walls and the breaking of the end caps. Damage was
less on the reconstructed parts of the walls. In some places,
Zid nakon konzervacije (foto: I. Vukšić) it was necessary to replace the carved stones with new ones
because the old ones had disappeared or were in a decay-
postavljenog slova J) na rubne klesance, koji dijele dodani ing state. In the southwestern part of the amphitheater,
dio od izvornoga. constructive-consolidation grouting of the repaired parts of
Konzervatorsko-restauratorski zahvati započeli su nakon the walls was carried out, and after that, all the cracks and
detaljnog uklanjanja raslinja i zemlje sa zidova. Na poje- crevices on their outer faces were grouted with plaster.
dinim je mjestima bilo potrebno zamijeniti kamene tesance
novima jer su stari nestali ili su bili u raspadajućem stanju
jer su izrađeni od tupinoznog kamena, koji se pod utjeca-
jem atmosferilija lista i propada. Veliki, koso postavljeni Redni broj: 443
blokovi kojima je završavao zid 4a, pomaknuti su radi Lokalitet: Solin – centar (antička cesta)
sanacije unutrašnjosti zida koji je ispunjen lomljenim kame- Naselje: Solin
nom povezanim mortom. Nakon toga vraćeni su na svoje Grad/općina: Solin
izvorno mjesto. Budući da su i oni bili građeni od modraca, Pravni status: Z-3936
koji je na više mjesta popucao, uslijedila je impregnacija Razdoblje: A
produženim vapnenim mortom kako bi se sačuvali od dalj- Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
njeg propadanja.
Nad pilonima koji su dio elipsoidnog zida III bili su potrebni Od 25. rujna do 4. listopada 2017. trajalo je zaštitno arheo-
manji zahvati koji su se sastojali od vraćanja odgovarajućih loško istraživanje na dijelovima k.č. 4920/1, 5073/1, 8230,
tesanaca na mjesto nestalih i izrade završne zaštitne kape k.o. Solin, zapadno od današnjeg samostana sv. Rafaela u
te fugiranja pukotina i procjepa između sačuvanih segme- centru Solina. Stručnu ekipu činila su dva arheologa (vodi-
nata originalnog luka nad istočnijim pilonom. telj istraživanja Srđan Đuričić i Slavko Galiot) te dokumen-
Na tom dijelu građevine izvršeno je i konstruktivno-konso- taristi Josip Galiot, bacc. arheo., i Josip Bazo, apsolvent
lidacijsko injektiranje zidova bescementnim hidrauličkim arheologije.
794
Istraživana je lokacija sa zapadne, južne i istočne strane

zatvorena zgradama i/ili ogradnim zidovima, dok se sa sje-
verne strane otvara prema prostranoj ledini. Arheološka
istraživanja obavljena su metodom širokog otkopa, uz
ograničen strojni i ručni iskop. Strojno je uklonjen sloj
novijeg nasipavanja, dok su ručnim iskopom istražene
arheološke formacije. Prilikom rekonstrukcije arheološkog
nalazišta kod samostana sv. Rafaela, predviđeno je da se
zatrpaju ostaci rimske ceste te da se ostali dio arheološki
obradi. Tijekom prijašnjih istraživanja otkriveni su ostaci
antičke komunikacije orijentirane u smjeru istok-zapad te
popratni sadržaji povezani s njom. Sama cesta građena je
od većih kamenih ploča te su na njoj vidljivi tragovi spu-
rila. Južno od komunikacije definiran je dio lučnog svoda
sačuvanog u dužini od oko 15 m, kao i njegova okolica te Zračna fotografija sonde i rekonstruiranog antičkog svoda
prostor ceste. Nakon istraživanja cesta je prekrivena geo-
tekstilom i nasuta za potrebe rekonstrukcije dijela zida sa
svodom.
Tijekom istraživanja 2017. ukupno je evidentirano 14 strati-
grafskih jedinica, među kojima su po karakteru registrirane
strukture, ispune i slojevi. Po brojnosti dominiraju razne
strukture (ostaci podzida, zidova i ceste), drugu katego-
riju čine slojevi (tri jedinice), dok je samo jedna stratigraf-
ska jedinica okarakterizirana kao ispuna. Istraživanjima je
Tragovi reparacije antičke komunikacije
definiran manji segment antičke komunikacije orijentirane u

smjeru sjever-jug. Uz cestu su definirane strukture koje se
na temelju arhitektonskih ostataka mogu datirati u antiku i
novi vijek. U dogovoru s nadležnim konzervatorom, a kako
bi se spriječila veća oštećenja na komunikaciji, istraživa-
nja su se svela samo na čišćenje ceste i prostora oko nje.
Osnovu čini sloj SJ 5, koji se sastoji od svijetlo maslinasto-
smeđe (2.5Y 5/3) i blijedo smeđe (10YR 6/3) rahle, lako
mrvljive, srednje nabijene zemlje prahastog sastava. U
sastavu je oko 10% primjesa oblutaka i lomljenog kamena
vrlo fine granulacije. U tom sloju evidentirane su sve pro-
nađene strukture.
Cesta (SJ 6) evidentirana je na apsolutnim visinama od
5,59 m n. v. do 5,73 m n. v. Napravljena je od većih komada
pločastih kamenih blokova nepravilne forme, na kojima su na
više mjesta zamijećeni tragovi pucanja po prirodnim žilama
u kamenu, najvjerojatnije zbog utjecaja atmosferilija. Cesta
je istražena u dužini od 14,60 m te mjestimičnoj širini od
3,60 do 4,10 m. Blokovi su od pločastog vapnenca s trago-
vima trošenja od kotača kola (spurile) po cijeloj dužini otkri-
vene ceste. S obzirom na duži period uporabe, na nekoliko
su mjesta zamijećeni tragovi reparacije (SJ 7) od komada
opeke veličine od 1 do 5 cm, povezane vapnenim mortom.
Stupanj sačuvanosti, kao i konzistencija reparacija nije ujed-
načena te varira od mjesta na kojima je ona u razmrvljenom
stanju do mjesta na kojima je dobro sačuvana i kompaktna.
Tijekom istraživanja komunikacije definirano je i nekoliko
struktura, većinom dijelovi zidova i podzida nastalih u razli-
Plan sonde s naznačenom komunikacijom čitim razdobljima.
795
Prikupljena je manja količina pokretnog arheološkog mate- Predmet istraživanja bio je manji dio ceste koja je pove-
rijala, ponajprije keramike u sloju SJ 5, te se prema tom zivala Salonu i Epetium, današnji Stobreč. Početak ceste
nalazu i načinu gradnje zidova ta konstrukcija može datirati nalazi se na Porta Caesarea, odnosno na lokalitetu Pet
u kasnu antiku. mostova, gdje se odvajala od ceste Via Gabinianae.
Antička cesta građena je uz rukavac rijeke Jadra, a proteže
Literatura se od lokaliteta Jankovača na sjeveru, preko Šperčeve
livade (između kuća Boban i vrta samostana sv. Rafaela)
Salona 1991 Grupa autora, Antička Salona, (ur. N. Cambi), u smjeru jugoistoka, prema tzv. malim gradskim vratima
Split, 1991. u jugoistočnom traktu gradskih zidina (današnja kuća
Šperac u Zvonimirovoj ulici). Rijeku Jadro prelazi preko tzv.
Srđan Đuričić Dyggveova mosta II, pa jugozapadno od lokaliteta Gospe
od Otoka preko mostova VI i VII opet preko Jadra. Izvori za
Summary trasiranje te dionice ceste jesu nadgrobni natpisi na desnoj
obali Jadra te u južnim bedemima Urbs orientalisa, na loka-
In 2017, rescue archaeological excavations were carried litetu Jankovača. Cesta je poput dijela zapadne nekropole
out on parts of cadastral parcels 4920/1, 5073/1, 8230, vjerojatno funkcionirala od 1. st. do sredine 3. st., kada
west of the present day’s monastery of St. Raphael in the širenjem grada gubi svoju funkciju te postaje gradska ulica.
center of Solin. The excavations defined a smaller segment Antička cesta građena je od kamenog materijala, vjero-
of an ancient communication route with a north-south ori- jatno iz lokalnih kamenoloma. U pitanju su veći komadi lako
entation. The communication route is composed of large lomljivog taložnog kamena, u dijalektu nazvan „modrac”.
stone blocks. Traces of communication route repair with Po načinu gradnje cesta spada u Via Munita, cestu građenu
layers of brick mixed with lime mortar were recorded in za kolski promet. Teren je uglavnom tupina (flis), podložan
certain zones. Along with the communication route, three stvaranju vododerina. Teren dionice ceste kod sv. Rafaela
foundation footings, most likely pertaining to ancient build- osim tupine čini i močvarni taložni sediment te monomine-
ings and one modern dry stone wall, have been defined. ralna šupljikava stijena sedra, koja je nastala djelovanjem
rijeke Jadra. Cesta je građena od velikih kamenih ploča
(modraca), s djelomično sačuvanim istočnim rubnjakom
ceste. S desne, zapadne strane ceste nalazi se kanalizi-
Redni broj: 444 ran rukavac, a ispod ceste kanal za odvodnju podzemnih i
Lokalitet: Solin – centar (antička cesta) oborinskih padalina.
Naselje: Solin Godine 2017. istražene su dvije sonde. Sonda 1 otvorena
Grad/općina: Solin je na pravcu antičke ceste, a cilj je bio istraživanje strukture
Pravni status: Z-3936 (zona A) antičke ceste te utvrđivanje stupnja njezine očuvanosti.
Razdoblje: A Sonda 2 postavljena je istočno od ceste, s ciljem uvida u
Vrsta radova: sondažno iskopavanje objekte koji se nalaze uz nju.
U sondi 1 istražena je cesta u dužini od 20 m, a otkrivena
U listopadu i studenom 2017. sondažno je arheološki istra- širina ceste iznosi 2,80 m te širina rubnjaka s istočne strane
žena antička cesta na k.č. 4920/1 i 8230, k.o. Solin. Riječ od 1,20 m. Sa zapadne strane ceste nalaze se strukture
je o nastavku istraživanja iz 2015. i 2016. godine. Stručnu kanaliziranog rukavca Jadra koje su pokrivene suhozidom
ekipu činili su Nebojša Cingeli, Anita Penović, Ante Roglić i te nisu razgrađene. Na kamenim pločama ceste pronađeni
Porin Kukoč te fizički radnici koji su ručno iskopavali teren. su kolotrazi (spurile).
Tijekom istraživanja u sondi 2, unutar dvaju kulturnih slo-
Arheološko nalazište na k.č. 8230 čini antička komu- jeva (SJ 49 i SJ 54) pronađena je veća količina pokret-
nikacija kod vrta današnjeg samostana sv. Rafaela, a nog arheološkog materijala (unutar ispune kanala SJ 49 i
na k.č. 4920/1 veća površina istočno od antičke ceste. sloja nasipanja ili malog deponija SJ 54). Slojevi u sondi 2
Antička cesta (foto: P. Kukoč) Sonda 2 antičke strukture uz rimsku cestu (foto: N. Cingeli)
796
3D model položaja arheoloških sondi (izrada: A. Roglić)
797
RIC Va = Webb, Percy H. 1972. The Roman Imperial

Coinage, vol. V, 1, eds. Harold Mattingly i Edward A.
Sydenham, Spink & Son Ltd, London, 1972.
RIC VI = Sutherland, C. H. V. 1968. The Roman Imperial
Coinage, vol. VI. From Diocletian,s reform (A.D. 294) to the
death of Maximinus (A.D. 313), Spink & Son Ltd, London,
1968.
RIC VIII = Kent, J. P. C. 1981. The Roman Imperial
Coinage, vol. VIII, The Family of Constantine I A.D. 337-
364, eds. C. H. V. Sutherland i R. A. G. Carson, Spink &
Son Ltd, London, 1981.
RIC IX = Pearce, J. W. E. 1951. The Roman Imperial
Coinage, vol. IX. Valentinian I – Theodosius, eds. Harold
Mattingly, C. H. V. Sutherland i R. A. G. Carson, Spink &
Son Ltd, London, 1951.
Nebojša Cingeli
Summary
In October and November 2017, an archaeological trench

excavation was carried out at the site of an ancient road
in Solin, on cadastral parcels 4920/1 and 8230, cadastral
municipality Solin. Two trenches were excavated. Trench
1 was opened in the direction of the ancient road, and the
goal was to investigate the ancient road’s structure and
its degree of preservation. Trench 2 was placed to the
east of the road, with the aim of inspecting the structures
located next to it. The section of the road near the present
day’s monastery of St. Raphael was built of large stone
slabs (modrac), with the eastern curb of the road partially
preserved. On the right, western side of the road, there
is a canalized fork, and under the road is a canal for the
Tabla s nalazima novca (foto: P. Kukoč) drainage of groundwater and precipitation. The terrain on
which the road was built consists of marl, swamp sedi-
omeđeni su strukturama zidova i strukturom kanala SJ 48. ment and hollow tufa, which is the result of action of the
Sav pokretni arheološki materijal datiran je u kasnu antiku. Jadro river.
Ulomci keramike klasificirani su po vrsti i fakturi: amfore te
poklopci i čepovi za amfore, amforiske, vrčevi, kuhinjska kera-
mika (ulomci lonca i poklopca grublje fakture i tamnije boje, s
tragovima gorenja te dva ulomka tarionika), stolna keramika Redni broj: 445
(ulomci tanjura, ulomci posuda, reljefna keramika te posude Lokalitet: Solin – centar (k.č. 4934)
tankih stijenki i terra sigillata B). Ulomci keramičkih svjetiljki Naselje: Solin
datirani su slično kao ulomci ostale keramike. Pronađen je i Grad/općina: Solin
jedan ulomak keramičkog kalupa za izradu reljefne keramike. Pravni status: Z-3936
Također su pronađeni ulomci mramora, fragmenti staklenih Razdoblje: A
posuda i čaša te koštanih predmeta, igala i drški, kao i veća Vrsta radova: probno iskopavanje
količina brončanog novca. Na ilustraciji je prikazan izdvojen
novac datiran u kraj 3. i u 4. st.: Valent (364. – 378.), AE 3, U srpnju i kolovozu 2017. arheološki je istraživano pod-
Siscia, 367. – 375., RIC IX, 15b; Konstant (337. – 350.), ručje u centru Solina, k.č. 4934, k.o. Solin, radi utvrđivanja
centenionalis, 16 mm, 2 g, Roma, 337. – 340., RIC VIII, uvjeta gradnje. U istraživanju su sudjelovali Ivica Pleština
11; Maksimijan (286.-305.), postreformski novac, radi- (voditelj istraživanja), Anita Penović, dipl. arheo., te Porin
jat, kovnica?, RIC VI; Valent (367. – 375.), AE 3, Siscia, Kukoč, arh. tehničar, i dokumentarist Ante Roglić.
367. – 375., RIC IX, 15b; Aurelijan (270. – 275.), antonini-
jan, Siscia, RIC Va, 244. Predmetna parcela, površine 1600 m², nalazi se u nepo-
srednoj blizini ostataka antičkog termalnog kompleksa i
Literatura starokršćanske bazilike, i u odnosu na antičke ostatke ori-
jentirana je u smjeru sjever-sjeverozapad. Ukupno je istra-
Ursić et al. 2018 L. Ursić, M. Gogala, S. Kukoč i dr., ženo sedam probnih arheoloških sondi. Sonde, odnosno
Katalog izložbe, Ceste koje Carstvo znače II. – Rimskim rovovi, položeni su okomito na parcelu, približnog smjera
cestama Srednje Dalmacije, Zagreb, 2018. sjever-jug. Tijekom prvog dijela istraživanja, u srpnju su
798
Rov 1, ortofoto Rov 5, ortofoto
Tlocrt istraženih sondi
istražene sonde 1, 2 i 3, unutar kojih su pronađeni nepo-

kretni arheološki nalazi poput zidova koji se datiraju u
rimski period.
Zbog pronađenih struktura, investitor je u dogovoru s dje-
latnicima Konzervatorskog odjela u Splitu predložio moguć-
nost micanja buduće zgrade prema zapadu. Zbog toga se
javila potreba za dodatnim probnim arheološkim sondama.
Drugi dio istraživanja uslijedio je početkom kolovoza te su
istražene četiri probne arheološke sonde zapadno od pret-
hodnih. Unutar sondi 4 i 5 pronađeni su ostaci više zidova
i struktura, koje su međusobno povezane. S obzirom na
malu širinu sondi, teško je definirati stvarnu funkciju prona-
đenih struktura. Na temelju načina gradnje zidova i struk-
tura SJ 18, 19, 20 i 21, zaključeno je da je riječ o dijelu
veće građevine ili kompleksa javnog karaktera. Na okolnim
istraženim parcelama u više je navrata prikupljena velika
količina nepokretnih nalaza, među kojima su svakako naj-
Rov 5, zid SJ 21 važniji ostaci Basilicae orientalis.
799
S obzirom na neposrednu blizinu spomenute bazilike,

postoji mogućnost da su nepokretni nalazi uočeni u son-
dama 4 i 5 dio šireg kompleksa same bazilike. Unutar sondi
6 i 7 nisu pronađeni ostaci arhitekture.
Prilikom probnih sondiranja prikupljena je manja količina
pokretnog arheološkog materijala. Pronađeni su fragmen-
tirani ostaci keramičkih zdjela, amfora, tegula, manja koli-
čina stakla, nekoliko tesera te nešto životinjskih kostiju.
S obzirom na malobrojnost i stanje pronađenih nalaza,
datacija je poprilično otežana. Ipak, približna je datacija
moguća na temelju ulomaka narebrenih amfora, koji su pro-
nađeni uz temeljnu stopu zida SJ 21 u sondi 5. Uglavnom,
riječ je o kasnoj antici, 5. i 6. st.
Ivica Pleština
Kvincijin sarkofag nakon otkrića (fototeka: AM Split)
Summary
In July 2017, archaeological trench excavations were carried

out in the center of Solin on cadastral parcel 4934, for the
purpose determining the conditions of the planned construc-
tion. A total of seven trial archaeological trenches were exca-
vated. Trenches 1, 2 and 3 were surveyed, and immovable
archaeological finds such as walls dating back to the Roman
period were found. Inside trenches 4 and 5, the remains of
several walls and structures that are mutually connected
were found. Given the small width of the trenches, it is diffi-
cult to define the actual function of the structures found. The
way the walls and structures of stratification units 18, 19,
20 and 21 were built indicates that they are part of a larger
public building or complex. The surrounding parcels, which
were investigated on several occasions, yielded a large
amount of immovable finds, among which the remains of the
basilica orientalis are certainly the most significant. Kvincijin sarkofag prije radova (foto: E. Višić-Ljubić)
anorganska (crne kore i tamne naslage) oštećenja. Tijekom

dosadašnjih radova konzervirana su i restaurirana dva sar-
Redni broj: 446 kofaga, i to: sarkofag supružnika Flavija Virgilijana i Aurelije
Lokalitet: Solin – Manastirine, sarkofazi Ursile (AMS 25 i 26 BLitt.), smješten u Memoriji VIII, i
Naselje: Solin sarkofag Valerija Krescencija i njegove sestre Anastazije
Grad/općina: Solin (AMS 21 BLitt.) u Memoriji VII.
Pravni status: Z-3936 Prilikom ovogodišnjih radova konzervatorsko-restaurator-
Razdoblje: A ski obrađen je sarkofag Kvincije supruge Flavija Valenta,
Vrsta radova: konzervacija, restauracija konzularnog beneficijara Gornje Panonije (AMS 43 Blitt.).
Za radove su bili zaduženi Martin Zohil, student treće
Godine 2017. nastavljene su konzervacija i restauracija godine i Vinkica Kraljević, konzervatorsko-restauratorska
sarkofaga koji se nalaze in situ na Manastirinama u Solinu. pripravnica u Arheološkom muzeju u Splitu. Sarkofag je
Radovi se izvode na temelju „Ugovora o suradnji na zaštiti otkriven tijekom sustavnih istraživanja Manastirina 1884.,
kulturnih dobara i obrazovanja mladih stručnjakaˮ, koji istočno od cemeterijalne bazilike.
je potpisan 2015. između Arheološkog muzeja u Splitu i Od sarkofaga je pronađen samo sanduk (dim. 212x75,5 cm),
Umjetničke akademije u Splitu. Navedene poslove obav- bez poklopca. Na prednjoj strani sanduka, čiji je gornji dio
ljaju studenti Umjetničke akademije, Odsjeka za konzer- bio odlomljen, nalazila se tabula ansata, ukrašena bilj-
vaciju i restauraciju kamena, pod vodstvom izv. prof. Ive nim motivima (listovi akanta i palmete), s epitafom slože-
Donellija, restauratora savjetnika i Siniše Bizjaka, docenta. nim u šest redaka unutar profiliranog natpisnog polja, koji
Projekt je osmislila i vodi viša kustosica Priručne zbirke i glasi: QVINTIAE C... / STOLAT(ae) FEMINAE QVINTI
lokaliteta Salona Ema Višić-Ljubić. Q(uondam) / GERMANI PRIMIPILAR(is) FILIAE / QVAE
REDD(idit) ANNOR(um) XXX / FLAVIVS VALENS B(ene)
Cilj je projekta zaustavljanje propadanja sarkofaga koji se F(iciarius) CO(n)S(ularis) PANNON(iae) / SVPER(ioris)
nalaze na otvorenom, a izloženi su raznim atmosferskim CONIVGI KARISSIMAE.
utjecajima i fizičkim oštećenjima. Na njihovoj površini vid- Epitaf je bio veoma dobro očuvan, osim oštećenja u prvom
ljiva su razna organska (lišajevi i drugi biljni organizmi) i redu. Slova su bila lijepa i pravilna, u veličini od 4 cm.
800
poliesterskim ljepilom. Nakon toga započela je rekonstruk-

cija nedostajućih dijelova sanduka. Postavljena je mreža od
nehrđajućih željeznih šipki. U vertikalno izbušene pravilno
raspoređene rupe postavljene su 24 deblje šipke (10 mm),
međusobno povezane vodoravno postavljenim šipkama
manje debljine (4 mm). S unutarnje strane sanduka s triju
je strana stavljena drvena oplata radi slobodnog nabaciva-
nja kamene žbuke (Samoborka) s prednje strane. Žbuka
je nabacivana u slojevima, koji su se nakon stvrdnjavanja
premazivali SN-vezom. Zadnji, površinski sloj žbuke, bio je
dodatno fino prosijan. Prednja strana sanduka izbrušena je
brusnim papirima, dok su stražnja i bočne strane obrađene
klesarskim alatima, da bi se dobila tekstura sličnija izvor-
nom kamenu. Na temelju fotografije nastale odmah nakon
otkrića, vjerojatno 1885. uslijedila je sumarna rekonstrukcija
Tijekom konzervatorsko-restauratorskih radova (foto: M. Zohil) prednje strane sanduka. Na površinu je klesarskim alatom
urezivanjem naznačen raspored polja na cijeloj prednjoj
strani, dok su nešto detaljnije rekonstruirani biljni motivi.
S obzirom na to da se očuvao samo najdonji red natpisa
te da njegov najveći dio nedostaje, odlučeno je da se dio
koji nedostaje neće rekonstruirati. Nakon završenih radova,
sarkofag je vraćen na Manastirine, na svoje izvorno mjesto.
Literatura
Bulić 1884 F. Bulić, Inscrizioni trovate nella Basilica cristi-

ana a Salona e sue adiacenze, Bullettino di archeologia e
storia dalmata VII, Split, 1884: 97.
Egger 1926 R. Egger, –Forschungen in Salona II, Wien,
1926.
Kraljević 2018 V. Kraljević, Konzervatorsko-restauratorski
zahvati na Kvincijinom sarkofagu, Stručni rad, Split, 2018.
Sarkofag nakon završenih radova, izložen in situ na Manastirinama Zohil 2018 M. Zohil, Izvješće o konzervatorsko-restaura-
(foto: E. Višić-Ljubić) torskom zahvatu na kamenom, 2018.
Sanduk sarkofaga fotografski je dokumentiran, a natpis je Ema Višić-Ljubić

dokumentiran dodatno, s pomoću otiska papirne pulpe koji
se čuva u Muzeju. Summary
Međutim, nakon dugogodišnje izloženosti vanjskim utjeca-
jima, sarkofag je uvelike oštećen, a osobito natpis. Nestao In 2017, the implementation of the project of conservation
je velik dio prednje strane koji se odlomio, što je dokumen- and restoration of sarcophagi that are located in situ at the
tirano fotografijom 1983. godine. Tako je na prednjoj strani Manastirine site in Solin continued. The project is carried
ostao sačuvan malen dio tabule ansate, s posljednjim out in collaboration with the Archaeological Museum in
retkom natpisa. Desna, bočna strana sanduka nestala je. Split and the Arts Academy in Split – Department for con-
Sve je to upućivalo na hitnost sanacije spomenika. servation and restoration of stone. This year, the sarcopha-
Konzervatorsko-restauratorski radovi započeli su u travnju, gus of Quintia, wife of Flavius Valens, consular beneficiary
čišćenjem unutrašnjosti sanduka ispunjenog zemljom u of Upper Pannonia, was investigated (AMS 43 Blitt.).
kojoj je pronađeno nekoliko manjih ulomaka stranica san-
duka. Nakon toga započelo je skidanje naslaga, uz pomoć
biocidnog sredstva Asepsol eko (otopina u vodi, u omjeru
1 : 10), kojim je premazana površina sarkofaga te je nakon Redni broj: 447
djelovanja uslijedilo njezino ispiranje vodom pod tlakom. Lokalitet: Solin – Marusinac
Radi daljnje obrade, sarkofag je premješten s lokaliteta u Naselje: Solin
radionicu na Umjetničkoj akademiji. Postojeće stanje spo- Grad/općina: Solin
menika detaljno je snimljeno te je uslijedila kemijska analiza Pravni status: Z-6578
uzorka, kojom je utvrđena zanemarivo niska koncentracija Razdoblje: A
topivih soli sulfata, dok kloridi i nitrati nisu prisutni. Za labora- Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija
torijska ispitivanja bio je zadužen doc. dr. sc. Ivica Ljubenkov.
Na kamenim stranicama sanduka uočene su brojne vodo- Od 7. lipnja do 2. kolovoza 2017. arheološki je istraživan
ravne pukotine popunjene ljepilom. Svi pronađeni ulomci sjeverni brod tzv. basilicae discopertae na Marusincu u
koji bili u izravnom dodiru sa sandukom zalijepljeni su Solinu te je konzervirana klupa smještena uz sjeverni
801
Pogled na sondu iz zraka (foto: D. Kliškić)
zid te građevine. Stručnu ekipu činili su: voditeljica Ema

Višić-Ljubić, viša kustosica arheološkog lokaliteta Salona,
Davorka Vela, dipl. arheo., Nino Švonja, dipl. arheo., i
Slavica Bošnjak, studentica arheologije. Dokumentaciju je
izradila Ivanka Vukšić, muzejska restauratorica. Geodetske
izmjere i podlogu izradila je tvrtka Kaukal d.o.o. Za sana-
ciju, konzervaciju i djelomičnu rekonstrukciju zidane klupe
bila je zadužena tvrtka Plavi oblutak d.o.o. iz Splita. Radovi
su financirani sredstvima Ministarstva kulture.
Arheološka istraživanja
Istraživanja u sjevernom brodu tzv. basilicae discopertae
započela su zbog potrebe konzervacije ostataka klupe
smještene uz sjeverni zid građevine i definiranja prostora
južno od nje. Otvorena je sonda koja se protezala uz sje-
verni zid građevine, u dužini od 11 m i širini od 3,5 do 4 m.
Sondom su bili obuhvaćeni ostaci klupe otkriveni prilikom
revizijskih istraživanja 1994. i dijelovi mramornog poploče-
nja građevine uz istočni dio klupe, pronađeni 2010. godine.
Prilikom ovogodišnjih istraživanja otkriveni su manji ulomci
mramornih i vapnenačkih ploča, koje pripadaju nastavku
popločenja koje se prostiralo uz klupu. Najzapadniji nalaz
ulomka ploče in situ (57,21 m n. v.) otkriven je na otpri-
like 5,30 m udaljenosti od početka klupe na istoku, tako da
se može pretpostaviti da se popločenje protezalo barem
toliko u dužinu. Na popločenje se prema istoku nastavlja
mozaičan pod. Tijekom prijašnjih istraživanja, na ulazu
u Raum I otkrivene su manje površine mozaičkog poda,
sastavljene isključivo od bijelih tesera (57,56 m n. v.), dok
je tijekom ovogodišnjih radova otkriven dio većeg višeboj-
nog mozaičkog poda ukrašenoga geometrijskim motivima
(57,54 m n. v.), koji se nastavlja u južni profil sonde.
Istraživanja su rezultirala pronalaskom novog sarkofaga
Kristogram na lijevom akroteriju (foto: I. Vukšić) (S-6), smještenog sjevernije od triju već otprije poznatih
802
anepigrafskih sarkofaga (o, p i q), otkrivenih 1893. godine.

Sarkofag je izrađen od lokalnog vapnenca dužine 220 cm,
širine 98 cm i visine 115 cm, od čega na poklopac otpada
63 cm. Nalazi se ispod slabo očuvanog poda tog dijela
građevine, položen u grobnu jamu u tupini. Na poklopcu
sarkofaga nalazi se velika rupa, što upućuje na to da je
bio opljačkan. U sarkofagu su pronađena dva kostura zatr-
pana zemljom iz gornjih slojeva, u kojoj je osim brončanog
novca cara Arkadija pronađeno više ulomaka mramornih i
vapnenačkih ploča te dijelova popločenja nad sarkofagom.
Na akroterijima južne, prednje strane poklopca sarkofaga,
otkriveni su kristogrami, odnosno monogramatski križevi
napisani crvenom bojom direktno na finije klesarski obra-
đenu površinu kamena.
U istočnom dijelu sonde, ispod razine poda pokrivenog
ulomcima mramornih ploča, pronađeni su ostaci zidane
grobnice orijentirane u smjeru istok-zapad, koja je jednim Položaj kosturnih ostataka u novopronađenom sarkofagu (foto: I.
dijelom bila ukopana u tupinoznu stijenu. Sačuvana su Vukšić)
samo dva uzdužna zida grobne komore, do visine svoda.
Na zidovima su vidljivi tragovi fresko-slika, koji su prekri-
veni slojem skrame. Primjećuju se tragovi crvene, zelene,
oker i smeđe boje, ali se još ne mogu razaznati prikazi. U
grobnici nisu pronađeni dijelovi ljudskog kostura. Njezina je
unutrašnjost bila ispunjena zemljanim nasipom, pomiješa-
nim s ulomcima keramike, stakla, mozaika i dijelovima kon-
strukcije svoda grobnice, izrađenog od pločastog kamena i
tegula. Grobnica je dodatno devastirana gradnjom popreč-
nog zida u njezinu istočnom dijelu, kao i uništenjem zapad-
nog zida grobne komore zbog iskopa rake za novoprona-
đeni sarkofag. Sve to upućuje na to da je grobnica svoju
funkciju izgubila već u antici, odnosno najvjerojatnije nepo-
sredno prije gradnje „bazilikeˮ.
U krajnjem zapadnom dijelu sonde još su tijekom revizij-
skih istraživanja 1994. pronađeni ostaci polukružnog zida,
čiji se sjeverni dio proteže ispod klupe. Tijekom istraživa-
nja otkriveno je da se ta zidana konstrukcija sastoji od triju
redova kamena na sloju tupine. Dva donja reda čine temelj
građevine. Uz treći, najgornji red kamena, pronađeni su
dijelovi fresaka ukrašenih geometrijskim motivom. U razini
toga reda kamena pronađeni su i ostaci debljeg sloja žbu-
kane podnice građevine (57,16 m n. v.).
Konzervatorsko-restauratorski radovi
Klupa postavljena uz sjeverni zid tzv. basilicae discoper-
tae bila je u lošijem stanju očuvanosti, nego 1994., kada
je otkrivena. Zapadni kraj kamene klupe u potpunosti je
nestao. Neposredno prije radova s klupe su detaljno uklo-
njeni raslinje i zemlja. Zidana je na način da je imala jedno
lice, a njezina unutrašnjost prema zidu građevine bila je
popunjena lomljenim kamenom manjih dimenzija, s nešto Klupa u sjevernom brodu tzv. basilicae discopertae nakon konzer-
ulomaka tegula. Pronađeno je i nekoliko ulomaka mramor- vacije (foto: I. Vukšić)
nog popločenja. Prednje lice klupe nije dirano, dok je unu-
trašnjost zbog velike količine zemlje u potpunosti očišćena predmeta, poput ulomaka keramike, tegula, stakla, željeza
te se pokazalo da je pod ispod klupe bio fino ožbukan s te devet primjeraka brončanog novca. Pronađeni su i dije-
vidljivim prijelazom na zid, što upućuje na to da je klupa lovi kamene plastike: masivna baza stupa, dijelovi tijela
naknadno dozidana. Nakon čišćenja, kamenje ispune stupa, ulomak stele i pluteja. Nalazi su pohranjeni u depou
vraćeno je i povezano mortom, a prednje je lice fugirano. u područnoj zgradi Tusculum. Freske otkrivene u zidanoj
Konzervatorsko-restauratorski radovi izvodili su se na grobnici zaštićene su opšivanjem, kao i dio mozaičnog
temelju zatečenog stanja i dokumentacije iz 1994. godine. poda. U listopadu su stručnjaci s Odsjeka za konzervaciju-
Tijekom istraživanja i konzervatorsko-restauratorskog -restauraciju Umjetničke akademije u Splitu dodatno čistili
zahvata pronađen je određen broj pokretnih arheoloških i impregnirali freske.
803
Literatura
Jelić 1894 L. Jelić, Scavi nell’ antico cemetero cristiano

di Marusinac a Salona, Bullettino di archeologia e storia
dalmata 17, Split, 1894: 49 – 52.
Marin 2014 E. Marin, Sjeverno svetište na Marusincu u
Saloni, Rezultati revizijskih istraživanja tzv. bazilike dis-
koperte na Marusincu u Saloni, epigrafička i hagiografska
baština, u: Zbornik radova Splitska hagiografska baština:
povijest, legenda, tekst, Split, 2014: 231 – 252.
Višić-Ljubić 2011 E. Višić-Ljubić, Salona – Marusinac,
HAG, 7/2010, Zagreb, 2011: 672 – 675.
Ema Višić Ljubić
Summary
In 2017, archaeological research was carried out in the

northern nave of the so-called basilica discoperta at the
Marusinac site in Solin, and the conservation of the bench
located along the northern wall of the building was carried Stube na južnoj strani zida 1 (foto: S. Vučičić)
out. A trench was opened, stretching along the northern wall
of the building, 11 m long and 3.5 to 4 m wide. Smaller frag-
ments of marble and limestone slabs were discovered, rep-
resenting a continuation of the paving that extended along
the bench. A mosaic floor continues to the east of the paving.
A new sarcophagus was also found, located further north
from the three previously known anepigraphic sarcophagi (o,
p and q), discovered in 1893. Two skeletons and a bronze
coin of Emperor Arcadius were found in the sarcophagus.
On the acroteria of the southern, front side of the sarcopha-
gus lid, christograms, i.e., monogrammatic crosses written in
red directly on the finer surface of the stone were discovered.
In the eastern part of the trench, below the level of the floor
covered with fragments of marble slabs, the remains of a
masonry tomb, which was partly buried in the rock, were
found. The tomb was found devastated, with no osteologi-
cal remains, presumed to have lost its function already in
antiquity. Only two longitudinal walls of the burial cham-
ber have been preserved up to the height of the vault with
faintly visible remains of fresco paintings.
In the westernmost part of the trench, the remains of the
semicircular wall of the building, whose northern part
extends under the bench, were explored. Of that masonry
structure, only three rows of stones placed on a layer of
marl have been preserved. Parts of frescoes decorated
with a geometric motif were found next to the third upper-
most row of stones.
Redni broj: 448

Lokalitet: Solin – Marusinac, k.č. 4002 i 4003
Naselje: Solin
Grad/općina: Solin
Razdoblje: A
Od 10. do 13. ožujka 2017. trajala su zaštitna arheo- Zračna snimka odnosa predmetne lokacije i starokršćanskog kom-
loška istraživanja na području Marusinca u Solinu, na pleksa Marusinac (foto: S. Vučičić)
804
k.č. 4002 i 4003, k.o. Solin. Navedene čestice nalaze

se u sklopu zone B zaštićenog arheološkog nalazi-
šta Marusinac. Za voditeljicu istraživanja imenovana je
Sanda Vučičić, mag. archeo., a za zamjenika Slavko
Galiot, dipl. arheo. Stručnu ekipu uz voditelja i zamjenika
činio je i Josip Bazo, apsolvent arheologije. Radove su
stručno nadzirali djelatnici Konzervatorskog odjela u Splitu.
Parcela ima prilazni put s ulice Marusinac. S istočne strane

lokalitet graniči s privatnom obiteljskom parcelom i objek-
tom koji je sagrađen na njoj, sa zapadne graniči s parcelom
pod maslinikom, dok je s južne strane predmetni lokalitet
od susjedne parcele uzdignut oko 3 m i odijeljen je potpor-
nim betonskim zidom. Zona istraživanja obuhvaća plani-
rani prostor gradnje obiteljske kuće.
Arheološko istraživanje započeto je iskopavanjem probnih
sondi, s ciljem utvrđivanja prisutnosti arheoloških formacija.
Sonde su postavljene na području koje korespondira sa
zonom gradnje planiranog obiteljskog objekta. Ukupno su
postavljene i istražene tri sonde. Tijekom iskopa sonde 1 nisu
evidentirane arheološke formacije. U sondama 2 i 3 na dubini
od 0,90 m pronađene su arheološke strukture te je u dogo-
voru s nadležnim Konzervatorskim odjelom u Splitu započeto
širenje sondi unutar zadanih okvira predviđenog objekta.
Prilikom istraživanja otkrivena su četiri zida (SJ 7, SJ 8,
SJ 11 i SJ 12) i stubište (SJ 9), na dubini od 0,90 m ispod
više definiranih slojeva nasipa (SJ 1 – SJ 5), ukopani su
u arheološki sterilan sloj SJ 6, koji se sastoji od grudaste
glinovite zemlje tamno smeđe boje (Munsell: 7.5 YR 3/3) s
10% primjesama sitnog kamenja. Zid 1 (SJ 7) pruža se u
smjeru istok-zapad cijelom dužinom istražne zone i nastav-
lja se ispod profila. Zid je uhvaćen u dužini od 10,7 m. Na
krajevima je širok 1,05 m, dok je u sredini širok 0,98 m. Zona nakon istraživanja (foto: S. Vučičić)
Građen je slaganjem više redova kamenja povezanog
vapnenim mortom. Okomito na SJ 7, s njegove sjeverne kamenja u redove. Dimenzijama zid odgovara opisanim
strane naslanjaju se zid 2 (SJ 8) i zid 3 (SJ 11). Oba su zida zidovima. Definiran je u dužini od 2,10 m, a nastavlja se i
građena jednakom tehnikom kao i prvi, slaganjem redova dalje pod profilom. Širina zida iznosi 0,85 m, a sačuvan je
kamenja koje je međusobno povezano vapnenim mortom. u visini od 0,50 m. Moguće je da je riječ o naknadnoj suho-
Zid 2 (SJ 8) orijentiran je u smjeru sjever-jug i najbliži je zidnoj nadogradnji već postojeće konstrukcije. Posljednja
istočnoj granici posjeda. Istražen je u dužini od 1,55 m. je definirana struktura SJ 9a, odnosno stubište sastavljeno
Širina zida na spoju sa SJ 7 iznosi 1,08 m, a na sredini od dviju kamenih ploča (0,94 m dužine, 0,32 m širine te
0,95 m. Zid 3 (SJ 11) nalazi se zapadno od SJ 8, udaljen od 0,20 i visine 0,15 m).
njega 2,60 m. Zid je uhvaćen u dužini od 1,92 m. Širina zida Prema pričanju vlasnika parcele, na njegovoj je parceli don
na spoju iznosi 1,09 m, a u sredini 0,62 m. Način gradnje i Frane Bulić deponirao iskopani materijal s prostora otkrive-
pozicija tih triju zidova upućuje na to da se radi o dijelovima nih ostataka „na Marusincuˮ, za što je dobio odobrenje od
iste građevine. Nije moguće sa sigurnošću tvrditi da zidovi vlasnikova djeda, a zašto taj dio nije dokumentiran ostaje
zatvaraju istu prostoriju jer im rubovi nisu definirani tijekom nepoznanica.
ovogodišnjeg istraživanja. Ipak, s obzirom na njihov među- Od prikupljenih nalaza mogu se spomenuti dva primjerka
soban odnos, ta mogućnost nije isključena. Debljina zidova kasnoantičkog novca, koji su nedovoljno sačuvani da bi
odgovara zidovima na Marusincu, s tim da su zidovi na omogućili precizniju dataciju. Svi pronađeni pokretni nalazi
ovom lokalitetu za 10-ak cm širi na spojevima. To se može pripadaju slojevima nasipa.
objasniti činjenicom da su zidovi istraživanog lokaliteta
sačuvani bliže temeljnoj stopi, dok su zidovi na Marusincu Literatura
sačuvani u većoj visini. Samim time, može se pretpostaviti
da zidovi lokaliteta čine temelje koji su, po pravilima grad- Cambi 2002 N. Cambi, Antika, Zagreb, 2002.
nje, uvijek bili malo deblji od ostatka zida kako bi lakše pod- Marin 1988 E. Marin, Starokršćanska Salona, Zagreb,
nijeli težinu konstrukcije nad njima. Četvrti definiran zid (SJ 1988.
12) po strukturi se razlikuje od prethodnih triju. Naime, iako Salona 1991 Grupa autora, Antička Salona, (ur. N. Cambi),
se i on okomito naslanja na SJ 7, kao i zidovi SJ 8 i SJ 11, Split, 1991.
zid 4 (SJ 12), tehnika gradnje također se razlikuje. Zid (SJ
12) građen je u tehnici suhozida, slaganjem nepovezanog Sanda Vučičić
805
Summary uz istočnu padinu Bilog briga te preko Kamenice, prolazila

jedna od triju cesta, koje su vodile iz Salone prema prije-
In March 2017, rescue archaeological excavations were voju na Klisu (Katavić, Sunko Katavić 2016: 211; Marasović
carried out in the area of Marusinac in Solin, on cadastral et al. 2016: 142).
parcels 4002 and 4003. A total of 12 stratification units were Tijekom istraživanja k.č. 2893/5, na njezinu sjeveroistoč-
investigated, 5 of which belong to architectural structures. nom dijelu utvrđeni su ostaci slojeva i arhitekture iz antike.
Four walls and a staircase whose dating cannot be accu- Ustanovljena stratigrafska sekvenca podijeljena je na šest
rately determined were discovered. However, considering faza.
the style of construction, it can be concluded that the walls Recentnim intervencijama na lokalitetu, odnosno prvoj i
date from the period of Late Antiquity. These structures can najmlađoj utvrđenoj fazi pripadaju ukop za betonski temelj
be linked to the early Christian complex that was previously zida garaže, utvrđen uz sjeveroistočni rub istraživane povr-
researched at Marusinac. šine, te djelomično nivelirana i nasuta površina parkirališta,
na dijelu jugozapadnog ruba čestice.
Drugoj fazi pripada podzid (zid 1) terase na kojoj se nalazi
čestica, koji je na mjestima sačuvan u visini od 1,7 m, te
Redni broj: 449 gornji slojevi terase, nastali nakon prestanka funkcionira-
Lokalitet: Solin – Mezanovci 43 (k.č. 2893/5, k.o. Klis) nja kanala 1 (faza 3). U strukturu podzida mjestimično su
Naselje: Solin ugrađeni veliki kameni blokovi, osobito u donjim dijelovima,
Grad/općina: Solin koji su vjerojatno pripadali starijim antičkim strukturama, te
Pravni status: postupak u tijeku je moguće da su prvi redovi podignuti neposredno nakon
Razdoblje: A prestanka funkcioniranja antičkog podzida (zid 2, faza 3).
Vrsta radova: nadzor, zaštitno iskopavanje Zid 1 ujedno je tvorio i zapadni rub današnje asfaltirane
ceste (ulica Mezanovci).
Od 6. veljače do 3. ožujka 2017. trajala su arheološka Trećoj fazi pripisani su zid 2 i kanal 1, koji čine jedinstven
istraživanja tijekom iskopa za gradnju stambene zgrade u arhitektonski sklop. Zid 2 ustanovljen je u dužini od 7 m,
ulici Mezanovci u Solinu, na k.č. 2893/5, k.o. Klis. Lokalitet orijentiran je u smjeru sjeveroistok-jugozapad, a građen je
je istražila tvrtka Kaducej d.o.o. iz Splita, a voditelji su bili od kamenja različitih dimenzija te obrađenih dijelova starije
Dinko Tresić Pavičić, dipl. arheo., i Dženi Los, dipl. arheo.,
dok je za fizičke poslove bilo zaduženo do šest radnika,
ovisno o dinamici radova. Financijska sredstva osigurao je
investitor, Ante Jurić.
Arheološka istraživanja obuhvatila su česticu u ulici

Mezanovci, koja se od Gašpine mlinice u Solinu nastav-
lja prema sjeverozapadu. U geografskom smislu čestica
se nalazi na jugoistočnom rubu grebena podno padina
brežuljka Bili brig, uz rub izdužene udoline koju presijeca
potok Kamenice. Sa sjeverozapadne strane greben je
omeđen Ilijinim potokom, a s jugozapadne kamenitim uzvi-
šenjem koje čini krajnji rub grebena. Budući da je upravo
na tom prostoru pretpostavljeno pružanje antičke ceste i
salonitanskog vodovoda, predmetna je čestica arheološki
istražena. Naime, obje pretpostavljene trase salonitan-
skog akvedukta prolaze neposredno uz česticu (Marasović
et al. 2016), dok je vjerojatno upravo ulicom Mezanovci, Izljev kanala 1 u kamenicu (foto: B. Rožanković)
Kanal 2 (foto: B. Rožanković) Podzid terase – zid 1 (foto: D. Tresić Pavičić)
806
arhitekture i ulomaka nadgrobnih spomenika, bez uporabe

vezivnog sredstva. Okomito na zid postavljen je kanal širine
25 cm, čije rubove tvore dva zida od priklesanog kamenja
složenog u nizu, bez vezivnog sredstva. Kanal je položen
od sjevernog profila prema jugoistoku, u ravnoj liniji dužine
7 m. Smješten je uz rub kamena živca koji čini i dno kanala,
potom zakreće prema istoku preko sloja u koji je ukopan u
dužini od 5 m te završava kao sastavni dio zida 2, s polu-
kružnim kamenim izljevom u četvrtastu kamenicu. Pri vrhu
jugozapadne stranice kamenice nalazi se četvrtasta rupa
dimenzija 10x7 cm, a pri vrhu jugoistočne stranice kružna
rupa promjera 8,5 cm. Iako jugoistočno lice zida nije saču-
vano, kamenica vjerojatno čini ostatak jugoistočnog ruba
zida širine 1,8 m. Zid se vjerojatno u ravnoj liniji nastavljao
prema sjeveroistoku, no kamenje zida izvađeno je tijekom
druge faze, na što upućuje ukop, pravokutnog oblika, pro-
nađen u nastavku zida. S obzirom na veliku pažnju posve-
ćenu gradnji izljeva kanala 1 te postojanje kamenice kao Tlocrtna situacija, strukture faza 4, 5 i 6, istinska ortofotografija
sastavnog dijela arhitektonskog sklopa, može se pretpo- (izrada: D. Tresić Pavičić)
staviti da je kanalom tekla pitka voda te da je njegova kon-
strukcija vezana uz salonitanski akvedukt. Jugozapadno
od kanala 1 ustanovljeni su ostaci triju izduženih pravokut-
nih tvorevina, koje su usječene u kamen živac i interpre-
tirane kao ostaci kanala. Na temelju postojećih stratigraf-
skih odnosa, nije ih moguće precizno kronološki odrediti,
no mogli bi pripadati toj ili starijim fazama. Sva tri kanala
orijentirana su u smjeru sjever-jug, s padom prema jugu,
te se mogu pratiti od prirodnih udubina u kamenu živcu uz
sjeverni profil do veće prirodne udubine, koja se na središ-
njem dijelu čestice pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok.
Kanali su različite dužine i širine, a dubina im iznosi između
15 i 20 cm. Dno najzapadnijeg kanala (kanal 2) zaobljeno
je i glatko, vjerojatno od protoka vode, dok su druga dva
kanala (kanal 3 i 4) pravokutnog presjeka, s neravnim
dnom. U kanalima 3 i 4 na dvama su mjestima, gdje se Grob 1 s vidljivim ostacima zapune ukopa koji je presjekao jugo
nalaze prirodne pukotine u kamenu živcu, ustanovljeni istočni dio groba (foto: D. Tresić Pavičić)
ostaci žbuke. Kanali su možda bili dio istog sustava, a čini
se da imaju otprilike jednaku izvorišnu točku kao i kanal 1 blok, dimenzija 130x90x50 cm, koji je vjerojatno pripadao
te bi i njihova namjena mogla biti povezana sa salonitan- nadzemnom dijelu strukture. Otisak zapunjen sitnim kame-
skim vodovodom. njem pronađen sjeverno od kamenog bloka, identične
Četvrtoj fazi pripadaju ostaci zidane grobnice (grob 1) orijentacije i širine, vjerojatno je nastao kao posljedica
sačuvane u visini od oko 40 cm. Pronađena je uz današ- vađenja sličnih blokova neposredno prije gradnje groba 1.
nju cestu na sjeveroistočnom rubu istraživane čestice. Ukopani dio strukture nastavlja se prema jugu ispod razine
Grobnica je ukopana u starije slojeve, a ukop je obložen današnje ceste, koja bi otprilike odgovarala i razini antič-
priklesanim kamenjem vezanim žbukom. Masivan kameni kog puta, ako je suditi po visini dna zida 2 treće faze, koji je
blok zida 3 iskorišten je kao dio jugozapadnog zida grob- mogao imati funkciju podzida terase uz zapadni rub ceste.
nice. Jugoistočni dio grobnice presječen je jamom četvrta- Šestoj fazi pripada zid 4, najstarija struktura utvrđena na
stog oblika te su sačuvani samo donji ekstremiteti kostura, nalazištu, čije je sjeverno lice presječeno ukopom zida 3.
koji pokazuju da je pokojnik bio položen na leđa, orijentacije Ustanovljen je na sjeveroistočnom dijelu čestice te se pruža
sjeverozapad-jugoistok (s glavom na jugoistoku). Uz kostur u smjeru sjeverozapad-jugoistok, u dužini od 2,7 m. Širok
su pronađeni ulomci cjelovite keramičke svjetiljke, koja je u je 1,7 m, a visok 70 cm. Južno lice građeno je od većih
grob postavljena kao prilog. Grobnica je postavljena oko- kamenih blokova (do 80x70x50 cm) bez upotrebe veziv-
mito na pretpostavljeno pružanje zida 2, a sagrađena je nog sredstva, a sjeverno od manjeg nepravilnog kamenja
na dijelu temelja zida 3. Takav položaj može upućivati na (do 30x30x20 cm), koje je bez vezivnog sredstva složeno u
potpunu reorganizaciju funkcije prostora tijekom te faze. nekoliko redova. Ukop za zid nije pronađen te je zid građen
Petoj fazi pripada kamena struktura (zid 3), orijentacije sje- direktno na geološkom sloju lapora (tupina).
ver-jug, ustanovljena u dužini od 3,5 m, na sjeveroistočnom Pokretni nalazi prikupljeni prilikom istraživanja uklapaju se
rubu istraživane čestice. Struktura širine od 110 do 120 cm u klasičan repertoar antičkih nalaza na području Dalmacije.
ukopana je 110 cm u starije arheološke slojeve, a građena Najbrojniji su keramički nalazi ulomci građevnog materijala
je od manjeg nepravilnog kamenja vezanog žbukom. Na (tegule), a potom ulomci amfora i posuda slične fakture te
jugoistočnom dijelu strukture nađen je masivan kameni debljine stijenki. Najvažnije pokretne nalaze čine kameni
807
spomenici. Osim cjelovite četvrtaste kamenice i četiriju ulo- this research. Of the four identified Roman phases, two
maka poklopca manjeg sarkofaga s natpisom, pronađeno show a clear intention to change the natural configuration
je i 29 ulomaka sarkofaga, nadgrobnih spomenika i dije- of the terrain (phases 3 and 6). The construction of the
lova arhitekture. Od toga se na četirima ulomcima nalazi walls could be connected with the construction and mainte-
natpis, dok se na trima ulomcima nalazi reljefan vegetabi- nance of the ancient road to Klis, which probably ran along
lan motiv. Od metalnih je nalaza najbrojniji brončani novac. the route of the Mezanovci Street. Although the remains of
Pronađeno je 18 brončanih novčića promjera od 0,5 do the Roman road were not found, wall 2 could have func-
1,3 cm, na kojima nije bilo moguće prepoznati prikaz ni tioned as a retaining wall of the terrace along the western
natpis. Na temelju njihova promjera, može se reći da pri- edge of the road. Four canals were built in the same area,
padaju mlađim fazama antičkog perioda. Ostalim metal- and were probably used for water supply. The stone con-
nim nalazima pripadaju brončani trn, dva brončana lima i tainer found at the bottom of retaining wall 2, into which
ulomak korodiranog željeznog predmeta. water from canal 1 used to flow, could have served as a
Unatoč devastacijama koje je širi prostor pretrpio u nedav- public well by the road, but also as a distribution basin.
noj prošlosti, ponajprije zbog neplanske gradnje stambenih The structures found indicate the existence of a complex
objekata i pripadajuće infrastrukture, prilikom arheološkog water supply system that requires further investigation. The
istraživanja na k.č. 2893/5. k.o. Klis, pronađeni su ostaci found remains of a masonry tomb fit into the typical ancient
arhitekture i slojeva iz nekoliko faza antičkog perioda. Od pattern of roadside burials, and based on the amount of
utvrđenih četiriju faza građevinskih zahvata na nalazi- tombstone and sarcophagus fragments found, it is likely
štu, koje se mogu datirati u rimski period, dvije faze (3 i that the tomb was part of a necropolis that extended over
6) pokazuju izrazitu namjeru mijenjanja prirodne konfigu- a wider area. Of the movable finds, fragments of construc-
racije terena. Naime, prilikom gradnje zidova izmijenjen tion material (tegulas) are the most numerous, followed
je prirodan način depozicije slojeva na širem području. by fragments of amphorae and vessels of similar texture
Njihova bi se gradnja mogla povezati s gradnjom i održava- and wall thickness. The most significant movable finds are
njem antičke ceste prema Klisu koja je vjerojatno prolazila stone monuments. In addition to a complete square stone
trasom ulice Mezanovci. Ostaci ceste i danas su vidljivi na container and four fragments of the lid of a smaller sar-
istočnim padinama Bilog briga, oko 500 m sjeverozapadno cophagus with an inscription, 29 fragments of sarcophagi,
od istraživane čestice (Katavić, Sunko Katavić 2016: 211). tombstones and parts of architecture were also found. Of
Konfiguracija terena upućuje na to da se cesta prema Saloni these, 4 fragments have an inscription, while 3 fragments
pružala uz zapadni rub udoline koju čini potok Kamenice, have a relief vegetal motif. Of the metal finds from the site,
upravo po trasi današnje ulice Mezanovci. Iako nisu pro- the most numerous are bronze coins (18 pieces on which
nađeni ostaci rimske ceste, zid 2 mogao bi imati funkciju neither the image nor the inscription could be recognized).
podzida terase uz zapadni rub ceste. Na istom su prostoru Their diameter indicates that they date from the later stages
građena četiri kanala, koja su vjerojatno upotrebljavana za of antiquity. Other metal finds are a bronze mandrel, two
opskrbu vodom. Kamenica pronađena na dnu podzida 2, u bronze sheets and a fragment of a corroded iron object.
koju se ulijevala voda iz kanala 1, mogla je služiti kao javni
zdenac uz cestu, ali i kao distribucijski bazen. Iako pitanje
trase salonitanskog vodovoda na području Mezanovaca
ostaje otvoreno, pronađene strukture upućuju na posto- Redni broj: 450
janje složenog vodoopskrbnog sustava koji je potrebno Lokalitet: Solin – Ulica don F. Bulića (k.č. 4351)
dodatno ciljano istražiti. S druge strane, pronađeni ostaci Naselje: Solin
zidane grobnice uklapaju se u tipičan antički obrazac uka- Grad/općina: Solin
panja uz ceste, a na temelju količine pronađenih ulomaka Pravni status: Z-3936
nadgrobnih spomenika i ulomaka sarkofaga, vjerojatno je Razdoblje: A
grobnica bila dio nekropole koja se pružala na širem pro- Vrsta radova: probno iskopavanje
storu. Ljudske aktivnosti na nalazištu trebaju se promatrati
u kontekstu razvoja Salone kao urbanog središta tijekom Od 10. do 31. svibnja 2017. zaštitno je arheološki istraži-
antike te promjena urbanističkih značajki na širem prostoru van lokalitet u Ulici don F. Bulića u Solinu, na k.č. 4351.
Kaštelanskog zaljeva tijekom kasne antike. Voditelj istraživanja bio je Ivica Pleština, dipl. arheo., iz
tvrtke Temenos d.o.o.
Dinko Tresić Pavičić
U dogovoru s djelatnicima Konzervatorskog odjela u
Summary Splitu, odlučeno je da se umjesto probnih arheoloških
sondi istraže probni rovovi, radi boljeg uvida u stratigra-
In 2017, archaeological research was carried out during fiju predmetne parcele. Površinski zemljani sloj otkopa-
the excavation for the construction of a residential building van je strojno. Svi arheološki slojevi i strukture istražene
in Mezanovci Street in Solin, at cadastral parcel 2893/5, su ručno, prilikom čega su praćeni stratigrafski odnosi.
cadastral municipality Klis. Despite the recent devasta- Ukupno je izdvojeno 60 stratigrafskih jedinica. Izrađena
tion that the wider area has suffered primarily due to the je kompletna fotografska, geodetska i nacrtna dokumen-
unplanned construction of residential buildings and associ- tacija svih pronađenih struktura. Nepokretne arheološke
ated infrastructure, the remains of architecture and layers strukture, kao i pronađeni grobovi koji su zalazili u pro-
from several phases of antiquity have been found during file iskopa zaštićeni su geotekstilom te će prije gradnje
808
Položaj Zidana grobnica 1
Grob u amfori G-4
Zidana grobnica 7
Sonda 1, ortofoto
definiran je sloj sive nabijene zemlje SJ 23, unutar kojeg
objekta biti prekriveni pijeskom. Ukupno je istraženo je pronađeno devet kosturnih grobova i dva ukopa u amfo-
sedam arheoloških rovova. rama. U jugoistočnom dijelu sonde dokumentiran je sloj SJ
Sonda 1 pozicionirana je u jugozapadnom dijelu pred- 24, unutar kojeg je pronađena velika količina fragmentira-
metne parcele. U tom je dijelu iskop rova 1 proširen prema nih amfora. Na tom dijelu teren naglo pada prema jugu,
jugu i prema sjeveru. Prvo je istražena zidana grobnica tako da je riječ o nivelaciji terena za koji je iskorištena veća
G-1, koja je otkrivena prilikom kopanja rova. Površinski sloj količina manjeg i većeg kamenja, kao i već spomenuta
humusa uklonjen je strojno u cijeloj površini sonde, nakon velika količina amfora. Sjeverno od zidane grobnice defi-
čega je započelo ručno iskopavanje, zbog velike koncen- nirana su tri ukopa u tupinu, unutar kojih nije bilo nalaza.
tracije pokretnog arheološkog materijala, kao i mogućnosti Najvjerojatnije se radi o pripremi, odnosno parcelama za
postojanja još zidanih grobnica. Južno od grobnice G-1 zidane grobnice koje nikad nisu napravljene (P1, P2 i P3).
809
predmet izrađen od životinjske kosti. U jugozapadnom kutu

sonde pronađena je keramička uljanica s prikazom erota.
Ivica Pleština
Summary
In May 2017, a trial archaeological excavation was car-

ried out in Don F. Bulić Street in Solin, at cadastral parcel
4351. In agreement with the conservators, it was decided to
investigate seven trial shafts instead of trial archaeological
trenches, in order to gain a better insight into the stratifi-
cation of the parcel in question. A total of 60 stratification
units were identified. Immovable archaeological structures,
as well as the found Roman graves that penetrated into the
excavation profiles, were protected with geotextile and will
be covered with sand before the construction of the building.
Redni broj: 451

Tlocrt Lokalitet: Solin – Ulica kneza Trpimira
Naselje: Solin
Grad/općina: Solin
Zidane grobnice Pravni status: –
Zidana grobnica G-1 orijentirana je u smjeru sjever-jug. Na Razdoblje: A, NV
sjevernom dijelu grobnica ima ulazni prag. Svi su zidovi Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno iskopavanje
građeni od pravilnih klesanaca manjih dimenzija, pove-
zanih vapnenim mortom. U istočnom zidu sačuvan je Od 26. siječnja do 12. veljače 2017. trajao je arheološki
utor za svod grobnice. Zapuna grobnice sastojala se od nadzor i zaštitno iskopavanje tijekom zemljanih radova pri-
tamno smeđe zemlje te dosta manjeg i većeg kamenja. likom polaganja cijevi plinovoda kroz Ulicu kneza Trpimira
Pronađeno je svega nekoliko manjih ljudskih kostiju. Na u Solinu, s ciljem otkrivanja mjesta prolaska trase saloni-
dno grobnice položeno je šest tegula. tanskog akvedukta. Arheološki nadzor i istraživanja prove-
Grobnica G-7 pronađena je u sjevernom dijelu sonde uz deni su unutar zaštićene arheološke zone u Solinu. Voditelj
zapadni profil iskopa te je orijentirana u smjeru istok-zapad. arheoloških radova bio je Petar Panza, mag. archeo., a
Unutar zapune prikupljena je manja količina ljudskih kostiju zamjenik Tomislav Jerončić, dipl. arheo., obojica iz tvrtke
te nalaza keramike i stakla. Kaukal d.o.o., Split. Tvrtka Marasović d.o.o. iz Solina bila
je zadužena za uklanjanje sloja betona, strojni iskop i
Grobovi u amforama i pod tegulama ostale građevinske radove, a nadležni konzervatori bili su
Unutar groba G-4 pronađena je dječja lubanja i manja koli- Silva Kukoč, dipl. arheo., te Saša Denegri, dipl. arheo., iz
čina kostiju te manja količina stakla. Konzervatorskog odjela u Splitu. Naručitelj radova bila je
Unutar groba G-2 pronađeno je tek nekoliko manjih kostiju, tvrtka EVN Croatia Plin d.o.o., Zagreb.
kao i nalazi ulomaka keramike i stakla.
Unutar groba G-8 nisu uočeni nikakvi nalazi. Građevinski zahvat, arheološki nadzor te istraživanje obav-
ljeni su na dionici Trpimirove ulice u Solinu, od kućnog broja
Grobovi bez arhitekture 49 prema jugu, sve do kućnog broja 3, na istočnom kolniku.
Ukupno je pronađeno devet kosturnih grobova, kod kojih Ukupna dužina zahvata koji je arheološki nadziran izno-
su ukopi napravljeni bez ikakve grobne arhitekture. Sedam sila je oko 150 m, dok je dubina iskopa ovisila o projektnoj
kostura položeno je u smjeru istok-zapad, s glavom na dokumentaciji i zatečenim instalacijama, a i samoj situaciji
istoku (G-3, G-5, G-6, G-10, G-13, G-14 i G-15), dok su dva na terenu (od 1,5 do 2,0 m). Širina rova bila je oko 1,5 m.
kostura položena u smjeru sjever-jug, s glavom na sjeveru Tijekom arheološkog nadzora strojnog iskopa, pri čemu su se
(G-11 i G-12). uklanjali recentni slojevi betona, njegove podloge te nivelacij-
ski slojevi, uočeno je nekoliko kamenih struktura. Na mjestu
Grobni prilozi pronađeni su unutar grobova G-11 (ulja- gdje se na Trpimirovu ulicu spaja odvojak i skretanje za ulicu
nica i brončani novac ispod nogu pokojnika), G-13 (vrčić Zgon, na relativnoj dubini od 1,5 m od razine asfalta uočena
s ručkom i manja kruškolika keramička posudica) i G-15 je geološka struktura u smjeru istok-zapad, koja je u trenutku
(brončani novac). iskopavanja podsjećala na stubište ili nasip od kanala (SJ 5).
Unutar sloja sive zemlje SJ 23, u kojem se nalaze svi Na poziciji oko 35,0 m od skretanja za ulicu Zgon prema jugu,
kosturni ukopi, pronađeno je još pokretnih nalaza koji se na dubini od oko 1,7 m dokumentirana je kamena struktura
ne mogu pripisati određenom pokojniku, ali su nedvojbeno (SJ 6/7), koju su činili dio kanala i zapuna kanala u smjeru
bili grobni prilozi. Iznad G-12 pronađen je fragmentiran sjeveroistok-jugozapad. Riječ je o kanalu za prikupljanje
810
Kanal i zapuna (SJ 6/7) (foto: P. Panza)
Geološka formacija (SJ 5) (foto: P. Panza) Cesta (SJ 10) (foto: P. Panza)
Kamena struktura (SJ 12/13) (foto: P. Panza) Tlocrtni prikaz istraženog iskopnog rova
oborinskih voda koji je bio u funkciji do 60-ih godina proš- u smjeru istok-zapad. Budući da je jedan od ciljeva nadzora
log stoljeća, kada ga je zamijenila i zatrpala suvremena probio lociranje antičkog salonitanskog vodovoda, inicijalno je
metnica. Otprilike 140 m od početka nadzornih radova pa pretpostavljeno da se radi upravo o toj strukturi. Međutim,
sve do kraja iskopnog rova pronađeni su ostaci stare ceste struktura se nalazila uz odstupanja od pretpostavljene trase
(SJ 10) iz doba Austrijskog Carstva ili iz vremena Kraljevine salonitanskog akvedukta, dimenzije su bile dosta manje od
Jugoslavije. Cestu je činilo pločasto kamenje utisnuto u dimenzija poznatih rimskih akvedukata te je nedostajala hidro-
kompaktan sloj zemlje i vezivnog materijala. Odmah ispod izolacijska žbuka, što je upućivalo na to da je ipak pronađen
stare ceste, na dubini od 2,0 m uočena je kamena struktura novovjekovni kanal za drenažu i odvod vode. Također, nakon
s pravilnim stranicama i kamenim poklopnicama (SJ 12/13) razgovora s obitelji koja živi na adresi Trpimirova ulica 24,
811
saznalo se da je salonitanski akvedukt bio već uočen i isko-

pan te da se nalazi na relativnoj dubini od oko 2,5-3,0 m,
upravo na trasi gdje se nalazi spomenuta vodovodna cijev.
Tijekom nastavka radova nije dokumentirana arheološka
građa i nalazi pa nije bilo ni potrebe za daljnjom arheološkom
obradom lokaliteta. Budući da sam akvedukt nije pronađen,
ali ni uništen tijekom polaganja plinskih cijevi kroz Trpimirovu
ulicu, o približnoj lokaciji akvedukta na spomenutoj trasi oba-
viješten je konzervatorski ured te bi se on mogao pronaći i
dokumentirati tijekom nekih budućih arheoloških istraživanja.
Literatura
Jerončić, Katavić 2011 T. Jerončić, V. Katavić, Izvještaj o

rezultatima sondažnih i zaštitnih arheoloških istraživanja i
nadzora na lokalitetu Solin – Sv. Duje, Split, 2011.
Katanić, Gojković 1972 N. Katanić, M. Gojković, Građa
za proučavanje starih kamenih mostova i akvedukata u Pogled na profil iskopnog rova (SJ 1, 2, 3 i 6) (foto: N. Švonja)
Hrvatskoj, Jugoslavenski institut za zaštitu spomenika kul-
ture, Beograd, 1972. asfalta i betona, strojni iskop te ostale građevinske radove
Marasović et al. 2016 K. Marasović, S. Perojević, J. obavila je tvrtka Marasović iz Dugopolja. Nadležni konzer-
Margeta, M. Katić, D. Bojanić, Istraživanje salonitanskog vatori bili su Saša Denegri, dipl. arheo., i Silva Kukoč, dipl.
akvedukta 2014. – 2015., VAHD, 109, Split, 2016. arheo., iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
Petar Panza Predmetna lokacija nalazi se u Trpimirovoj ulici u Solinu,

Tomislav Jerončić uz zapadni rub prometnice te se pruža u smjeru sjever-jug.
Ukupna dužina trase iznosila je 160 m, širina do 1,30 m, a
Summary prosječna dubina iskopa 1,40 m. Tijekom radova u potpunosti
su izostali pokretni i nepokretni arheološki nalazi, zbog kojih
In January and February 2017, archaeological supervision bi bilo potrebno obustaviti iskopavanje, odnosno arheološki
and rescue excavations were carried out during the earth- istražiti lokalitet. Sve su faze iskopavanja fotodokumentirane.
works for the laying of gas pipelines through Knez Trpimir
Street in Solin, with the aim of discovering the place where Literatura
the route of the Salonitan aqueduct passed. In an exca-
vation shaft 150 m in length, a geological formation that Piteša 1992 A. Piteša, Mjesta i spomenici – Rižinice,
originally resembled a staircase, a drainage canal from the Starohrvatski Solin, Split, 1992.
20th century, a road from the end of the 19th or the beginning
of the 20th century, and another canal that was assumed to Teo Čerina
be Salonitan aqueduct were found. However, the dimensions
of the aqueduct and the lack of waterproofing plaster, as well Summary
as the depth of the excavation, which did not exceed 2.0 m,
supported the thesis that it was a modern canal, especially In February 2017, an archaeological supervision was car-
since the locals witnessed the discovery of the Salonitan ried out during the earthworks for the laying of gas distribu-
aqueduct at a depth of about 2.5 to 3.0 m in the same place. tion system pipelines in Trpimir Street, near the Rižinica
archaeological site in Solin. No movable or immovable
archeological finds were discovered, so there was no need
for further research.
Redni broj: 452
Lokalitet: Solin – Ulica kneza Trpimira
Naselje: Solin (Rupotina)
Grad/općina: Solin Redni broj: 453
Pravni status: Z-6116 Lokalitet: Solin – Ulica kralja Zvonimira 93
Razdoblje: – Naselje: Solin
Vrsta radova: arheološki nadzor Grad/općina: Solin
Od 15. do 27. veljače 2017. zaštitno su arheološki nadzirani Razdoblje: A
zemljani radovi prilikom postavljanja cjevovoda plinsko-dis- Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
tribucijskog sustava u Trpimirovoj ulici, u blizini arheološkog
lokaliteta Rižinice u Solinu. Voditelj arheoloških radova bio je U studenom 2017. zaštitno je arheološki istraživana
Teo Čerina, dipl. arheo., a zamjenica Ana Sunko Katavić, dipl. Zvonimirova ulica u Solinu, na k.č. 4926/1 i 3372/2, k.o. Solin,
arheo., oboje iz tvrtke Kaukal d.o.o., Split. Uklanjanje slojeva zbog planirane montaže bazena. Riječ je o parcelama u zoni B,
812
Položaj ukopanih tvorevina unutar istražne sonde, pogled prema

Ulomak uljanice s prikazom rozete na disku, PN 6 (foto: T. Jerončić) zapadu (foto: A. Nađander)
Ulomak amfore tipa spatheion, PN 9 (foto: T. Jerončić) Tlocrt, profili i presjeci istražene sonde
arheološke zone Solina. Voditeljica istraživanja bila je Andreja 10 m, širine 6 m i prosječne dubine od 0,8 do 2,0 m,
Nađander, dipl. arheo. i prof. pov., a zamjenik Vedran Katavić, ukupne površine 60 m²). Na temelju analize keramičkog
prof. pov. i arheo. Stručna ekipa i radnici koji su sudjelovali u materijala i opservacije na terenu, ustanovljene su četiri
arheološkom istraživanju zaposlenici su tvrtke Kaukal d.o.o., faze funkcioniranja. U prvu je fazu datiran nastanak geo-
Split. Naručitelj radova bio je Vjekoslav Vučičić, Solin. loške osnove, koja se sastoji od kompaktne prahovite gline
sa sporadičnim ulomcima sedre koji su mogli nastati dje-
Cilj zaštitnog arheološkog istraživanja na predmetnoj loka- lovanjem riječnih tokova i plavljenjem rijeke Jadra. Nakon
ciji bio je utvrđivanje arheoloških slojeva i struktura prilikom toga slijedi rimskodobna faza. Njoj pripadaju četiri ukopa
iskopavanja jame za montažu bazenskog objekta (dužine (SJ 6/7, SJ 10/11, SJ 12/13 i SJ 16/17), koja su uočena na
813
površini sloja SJ 4, koji je sličnog sastava i boje kao i geo- Redni broj: 454
loška osnova. Svi su ukopi zapunjeni izrazito tamnijom siv- Lokalitet: Solin – Ulica S. Radića i Trpimirova ulica
kastosmeđom prahovitom glinom s primjesama lomljenog Naselje: Solin
kamena, kasnoantičkim keramičkim materijalom i žbukom Grad/općina: Solin
te životinjskim kostima i ulomcima opeke. Pravni status: Z-3936
Nakon kasnoantičke faze funkcioniranja prostora slijedi Razdoblje: P, A, SV, NV
kasnoantički negacijski period, koji se očituje tamnijim Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno iskopavanje
sivkastim slojem debljine 30 cm (SJ 3), bogat keramičkim
materijalom iz rimskodobnog razdoblja. Slijedi faza nasi- Od listopada 2016. do travnja 2017. trajao je arheološki
pavanja i recentnije gradnje (vidljivo u zapadnom, južnom i nadzor, a potom i zaštitna arheološka istraživanja tijekom
istočnom profilu) te provođenje infrastrukturnih instalacija u zemljanih radova, gradnje i postavljanja plinsko-distribucij-
nedavnoj prošlosti, koje se očituje ukopom recentne cijevi skog sustava kroz Ulicu Stjepana Radića u Solinu. Tijekom
vidljivom u južnom profilu, recentnim salonitnim cijevima arheološkog nadzora uočeni su pokretni nalazi i arheo-
vidljivima prilikom iskopa u jugozapadnom dijelu rova te loške strukture te je Konzervatorski odjel u Splitu propisao
betonskim šahtom u jugozapadnom uglu rova, koji je djelo- zaštitna arheološka istraživanja duž zadane trase, kako
mično uništio zapunu jame SJ 16/17. bi se istražili arheološki ostaci te se sukladno rezultatima
Većinu prikupljenih pokretnih arheoloških nalaza čine odlučilo o mogućnostima i uvjetima postavljanja cjevovoda
ulomci keramičkih posuda i amfora karakterističnih za 4. plinsko-distribucijskog sustava. Lokalitet je istražila tvrtka
i 5. st. Oni su primarno obrađeni i dokumentirani te po Kaukal d.o.o. iz Splita. Voditelji istraživanja bili su Tomislav
potrebi konzervirani na Odjelu za restauraciju i konzerva- Jerončić, dipl. arheo. i Andreja Nađander, dipl. arheo. i prof.
ciju Umjetničke akademije u Splitu. Svi pokretni nalazi, kao pov., a zamjenik Vedran Katavić, prof. pov. i arheo. U istra-
i izvještaj i dokumentacija, bit će privremeno pohranjeni u živanju su sudjelovali Marica Milić, dipl. arheo. i prof. pov.,
Arheološkom muzeju u Splitu. Teo Čerina, dipl. arheo. i prof. pov., Dinko Tresić Pavičić,
Zatečeni odnosi upućuju na kulturno-arheološku i geološku dipl. arheo. i prof. lat., Petar Panza, dipl. arheo., Ina Divac,
cjelovitost te kontinuiranu naseljenost šireg prostora u pra- dipl. arheo., Nino Švonja, dipl. arheo., Ivan Vuković, dipl.
povijesti i antici. S obzirom na dosadašnje spoznaje na arheo. te tehničari i dokumentaristi: Marin Kraljev, dipl. oec.,
temelju geološko-arheoloških istraživanja šireg prostora, Katarina Marović, akademska kiparica, Petar Sapunar, mag.
kao i na pronađene pokretne nalaze, može se pretpostaviti
da je djelomična regulacija riječnog toka mogla uzrokovati
novu fazu urbanističkog razvoja istočnog dijela antičke
Salone. S obzirom na rezultate istraživanja, gradnja plani-
ranog objekta sukladno idejnom projektu ne bi uzrokovala
devastaciju nepokretnih arheoloških ostataka, koji su na toj
lokaciji u potpunosti izostali.
Literatura
Jeličić-Radonić 2006 J. Jeličić-Radonić, Salona – istočni

bedemi/Zvonimirova ulica, HAG 2/2005, Zagreb, 2006.
Jerončić 2010 T. Jerončić, Solin – Centar, Izvještaj o
zaštitnom arheološkom istraživanju, Kaukal d.o.o., 2010.
Andreja Nađander
Summary
In November 2017, a rescue archaeological excavation

was carried out in Zvonimir Street in Solin, at cadastral
parcels 4926/1 and 3372/2, cadastral municipality Solin,
due to the planned construction of a swimming pool facility.
Four phases of the functioning of the space were estab-
lished; 1. the formation of the geologic base, 2. the late
antique phase of the functioning of the space, 3. the late
antique negation period and 4. the filling phase and more
recent construction.
The research was conducted in a shaft measuring 10 x 6 m
with a depth of 0.8 to 2.0 m. Four graves and a small amount
of movable archaeological material characteristic of the
4th and 5th centuries were registered, and no immovable
archaeological remains were found so there was no need
for additional protection measures. Položaj lokaliteta na DOF podlozi
814
geodet i geoinf., Ante Radovčić i Željko Jeličić te do pedeset 0,60 do 2,50 m. Ukupna istražena površina iznosila je oko
pomoćnih radnika, svi djelatnici tvrtke za arheološka istra- 1900 m². Smjer iskopne površine bio je označen staciona-
živanja Kaukal d.o.o. iz Splita. Za strojni iskop i ostala logi- žama, a radi preciznijeg evidentiranja pronađenih pokret-
stička sredstva bila je zadužena tvrtka Marasović d.o.o. iz nih i nepokretnih arheoloških nalaza trasa kanala plino-
Splita, a osigurao ih je investitor, EVN Croatia Plin d.o.o., voda bila je podijeljena na kvadrante duljine 10 m.
Zagreb. Arheološka istraživanja odvijala su se pod aktivnim Ovim istraživanjima na prostoru istočnog proširenja antič-
stručnim nadzorom i koordinacijom viših stručnih savjetnika koga grada djelomično je istraženo nekoliko građevinskih
Konzervatorskog odjela u Splitu, arheologa Saše Denegrija cjelina, koje se svojom slojevitošću mogu pratiti kroz više-
i Silve Kukoč. Konzervaciju i restauraciju pronađenih pred- stoljetne dogradnje, pregradnje te prenamjene objekata i
meta od metala obavila je tvrtka Kvinar d.o.o., Podstrana, prostora. Nepravilna je konfiguracija terena novovjekov-
dok je za kompleksne konzervatorsko-restauratorske pro- nim i suvremenim zahvatima nasipavanja materijala sve-
cese ženskog portreta od mramora i nadgrobne stele bio dena na konstantan blag pad terena od Bilankuše prema
zadužen prof. Ivo Donelli s Odsjeka za konzervaciju i restau- Širini, odnosno ušću rijeke Jadra u more. Slijedeći i poštu-
raciju Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Pronađeni jući takvu nepravilnu konfiguraciju, građene su i pristupne
uzorci ljudski kostiju iz dvaju grobova predani su na antro- rimske ceste, ali i stambeni, gospodarski i javni objekti
pološku analizu Udruzi Hrvatski identitet, na Odjelu foren- uz njih, stoga se na području proširenja antičkoga grada
zike, Sveučilišta u Splitu. Ostali nalazi primarno su obrađeni Salone ne može očekivati uobičajen antički pravilan raspo-
i fotografirani te s pratećom dokumentacijom i izvješćem red ulica i objekata. Iako je istraživanjima obuhvaćena uska
predani na privremenu pohranu u Arheološki muzej u Splitu. površina koja dijagonalno siječe istočni dio Salone, priku-
pljene su važne spoznaje o izgrađenosti pojedinih dijelova
Istraživalo se unutar rova predviđenog za polaganje pli- antičkoga grada i konfiguracijskim karakteristikama reljefa
novodne cijevi. Rov se pružao zapadnim rubom južnog u antici, koje su možda i najvažniji čimbenik načina urbani-
dijela Ulice kneza Trpimira i zapadnim, odnosno sjeve- zacije istočnog dijela Salone.
rozapadnim rubom Ulice Stjepana Radića te je duljina Na samom sjevernom rubu istraženog rova nalazi se sje-
ukupno istražene dionice iznosila preko 800 m. Širina rova veroistočni ulaz u Salonu. Riječ je o kompleksu gradskih
u južnom dijelu bila je od 1,80 do 2,20 m, u sjevernom od vrata, obzidanog vanjskog i unutarnjeg obrambenog dvori-
2,20 do 2,50 m, a prosječna dubina iskopa iznosila je od šta te obrambenih kula koje su štitile pristup i ulaz u grad.
Zračna snimka južnog dijela istražene trase plinovoda u Solinu,

Faze gradnje fortifikacijskog sustava Porta Andetria pogled prema jugozapadu (foto: T. Jerončić)
815
I ondje su na ostacima zidanih struktura vidljivi tragovi pre-

gradnji i dogradnji kojima je taj gradski ulaz, poslije u lite-
raturi nazvan Porta Andetria, konstantno povećavao svoju
obrambenu moć. Uz sam ulaz, djelomično je istražen i
manji odsječak istočnog bedema (vanjskog i unutarnjeg lica
s kontraforima te dio jedne četvrtaste kule naslonjene na
vanjsko lice bedema). Po svemu sudeći, na tom je predjelu
u antici bilo prirodno udubljenje do čijeg dna u zadanim
gabaritima rova za plinovodnu cijev jednostavno nije bilo
moguće pristupiti. Na prostoru nasuprot predjela Jazinac
istraženi su ostaci većeg broja antičkih zidova stambenih
objekata. Na tom je prostoru pronađena i potpuno očuvana
antička olovna vodovodna cijev. Dalje prema jugu, na 50-ak
metara duljine rova uočen je izostanak zidanih struktura i
znatno manja koncentracija pokretnih nalaza. Tek ispred
kuće s brojem 30, na dubini od otprilike 1,0 do 1,5 m, defi-
nirani su ostaci manjeg privatnog termalnog kompleksa, s
ostacima zidova koji su dijelom bili premazani hidrauličnom
žbukom. Na dionici rova uz križanje s Tuđmanovom ulicom,
u duljini od otprilike 140 m istražene su zidane strukture
definirane kao ostaci barem pet različitih objekata, vjero-
jatno stambene funkcije. Idući građevinski kompleks defini-
Zračna snimka sjevernog dijela istražene trase plinovoda u Solinu, ran je preko puta poslovnog centra tvrtke INA d.d., gdje je
pogled prema zapadu (foto: T. Jerončić) istražen veći broj otpadnih jama koje su pripadale nekom
gospodarsko-proizvodnom kompleksu. U jednoj takvoj pro-
nađen je mramorni portret žene iz kasnoantoninskog raz-
doblja, s kraja 2. st. Od poslovnog centra tvrtke INA d.d. do
kuće s kućnim brojem 11 na zapadnoj strani Ulice Stjepana
Radića, na dubini manjoj od 0,5 m od asfaltne površine
ceste pronađena su dva masivnija popločenja, između kojih
su pronađeni slojevi riječnog pijeska do dubine od 2 m te
mnoštvo arheološkog materijala iz razdoblja od 1. do 6. st.
Vjerojatno je riječ o uređenim obalama, ostacima ceste i
bedemu riječnog zavoja jednog od rukavaca rijeke Jadra
koji je onuda protjecao i u antici i čiji je smjer slijedila antička
cesta. Dalje prema jugu rjeđe su se javljale zidane strukture
i ostaci pojedinih antičkih objekata nepoznate namjene.
Tijekom istraživanja, osim dokumentiranih zemljanih slojeva
i struktura, pronađena je i velika količina pokretnih arhe-
oloških nalaza. Najstariji nalazi mogu se datirati u kasno-
helenističko razdoblje, glavnina predmeta potječe iz faze
funkcioniranja antičke Salone, a pronađeni su i sporadični
novovjekovni keramički ulomci i novac. Veliko zanimanje
javnosti pobudio je nalaz glave od prokoneškog mramora.
Riječ je o izvanredno dobro očuvanoj glavi, koja prikazuje
ženu srednjih godina, s frizurom karakterističnom za kasno-
antoninsko razdoblje. Osim glave, kameni su nalazi prisutni
i u vidu dijelova arhitekture i arhitektonske dekorativne pla-
stike, uporabnih i votivnih predmeta te sepulkralnih spo-
menika. U najvećem su broju zastupljeni spomenici koji se
mogu okarakterizirati kao dijelovi arhitekture i arhitektonske
dekorativne plastike. Antički stupovi prezentirani su jednim
cjelovito sačuvanim primjerkom elegantnih proporcija te s
nekoliko ulomaka tijela stupova većih dimenzija, što upu-
ćuje na to da je u ranocarsko vrijeme u blizini postojala
neka monumentalna građevina. Pronađeni ulomci stupova
manjih dimenzija i s kanelirama vrlo su slični ranokršćan-
skim stupićima s bazilikalno-cemeterijalnog kompleksa na
Marusincu. Pronađena je i nekolicina kapitela, kao i dijelovi
Zračna snimka istražene trase plinovoda duž Ulice S. Radića, ukrašenih i neukrašenih vijenaca te podnih ili zidnih obloga.
pogled prema sjeveroistoku (foto: T. Jerončić) Uporabni predmeti od kamena podrazumijevaju ulomke
816
Kamena plastika – glava, PN 708 (foto: Z. Sunko) Djelomična stela s natpisom, PN 544 (foto: Ž. Jeličić)
Olovni okvir zrcala, PN 261 (foto: I. Beg Jerončić) Cjelovitije svjetiljke (foto: I. Beg Jerončić)
posuda, u najvećoj mjeri tarionika. Uz tarionike pronađeni kuhinjskom, kućanskom i stolnom posuđu, na posude za
su i tučci za njih. Pronađen je i jedan manji zavjetni žrtvenik, skladištenje namirnica i pojedine predmete s posebnom
bez natpisa, nadgrobna stela Alcimija Naronitanca s djelo- funkcijom. Najstariji su nalazi ulomci posuđa izrađenog u
mično sačuvanim natpisom te kockice mozaika. Pojedini tradiciji crno premazane keramike i helenističke sive kera-
uzorci kamenih zidnih i podnih obloga poslani su na analizu, mike, iz posljednjih stoljeća stare ere koja je poznata već iz
što je podrazumijevalo vizualni pregled s pomoću digitalnog prijašnjih istraživanja u Saloni, a najmlađi ulomci novovje-
mikroskopa te je među uzorcima identificirano šesnaest kovne keramike, s različitim vrstama premaza. Diskovi pro-
uzoraka mramora, tri porfira, jedan granit, tri alabastera, tri nađenih svjetiljki uljanica ukrašeni su figuralnim scenama,
vapnenca i šest breča koji potječu iz Italije, Grčke, Egipta, predmetima, geometrijskim i vegetabilnim motivima, a pečat
Turske, Tunisa i Hrvatske. Iznimno velika količina kera- je pronađen na jednom ulomku dna (CRESCES). Rjeđe
mičkog materijala, uglavnom u fragmentima, odnosi se na je riječ o cjelovitijim primjercima, dok većinu čine ulomci
posude za pripremu i konzumaciju jela i pića, takozvanom svjetiljki, a pronađeni su i ulomci više postolja za svjetiljke.
817
Pronađeno je i oko šesto primjeraka rimskog i bizantskog

brončanog novca, datiranog od 1. do 7. st., što potvrđuje
kontinuitet života na tom izduljenom, uskom isječku grada
Salone. Najstariji je novac cara Kaligule iz prve polovice
1. st., a najmlađi austrijski kreuzer iz 19. st. Velik je broj
primjeraka uglavnom osrednje dobro i lošije sačuvan, a
najvrjedniji je nalaz zlatnik Konstantina I.
Literatura
Cambi 1985/86 N. Cambi, Salona i njene nekropole,

Radovi FFZ, svezak 25 (12), Zadar, 1985./1986: 61 – 109.
Jeličić Radonić 1998 J. Jeličić Radonić, Nova istraživanja
gradskih zidina Salone, PPUD, vol. 37, br. 1, Split, 1998:
5 – 34.
Jeličić Radonić 2005 J. Jeličić Radonić, Salona istočni
Ulomci sjevernoafričke amfore tipa spatheion, PN 207 (foto: I. Beg bedemi/Zvonimirova ulica, HAG, 2/2005, Zagreb, 2006:
Jerončić) 386, 387.
Jeličić Radonić 2006 J. Jeličić Radonić, Salona, the Urbs
Kalupi za svjetiljke nisu pronađeni. Najstariji primjerci dati- orientalis, HAM, 12, Zagreb – Motovun, 2006: 43 – 54.
rani su u ranocarsko doba, a najmlađi u rano kršćanstvo. Jeličić Radonić, Sedlar 2009 J. Jeličić Radonić, A. Sedlar,
Najstariji pronađeni primjerci amfora nastali su od amfora Topografija antičke Salone (I), Salonitanska Urbs vetus,
grčko-italskog tipa na zapadnoj obali Jadrana, dok mlađe Tusculum, vol. 2, br. 1, Solin, 2009: 7 – 32.
amfore potječu iz proizvodnih centara istočnog Meditarana Jeličić Radonić, Pereža 2010 J. Jeličić Radonić, D.
i sjeverne Afrike. Osim amfora, pronađeni su i čepovi za Pereža, Topografija antičke Salone (II) Istraživači Salone u
njih. Najveći je broj pronađenih ulomaka tegula neukrašen, XIX. stoljeću, Tusculum, vol. 3, br. 1, Solin, 2010: 167 – 203.
po broju zastupljenosti slijede ulomci kasnoantičkih i rano- Jeličić Radonić 2011 J. Jeličić Radonić, Hram
kršćanskih tegula, ukrašeni troprutom ukrasnom trakom, a Dioklecijanova doba kod Porta Andetria u Saloni, PPUD,
manji je broj ulomaka tegula s pečatima iz ranocarskog raz- vol. 42, br. 1, Split, 2011: 5 – 28.
doblja (PANSIANA, ERCLAVIPA). Jeličić Radonić 2015 J. Jeličić Radonić, Diokletian and
Ulomci predmeta od stakla, većinom posuda, mnogobrojni the Salona - urbs orientalis, u: Dioklecijan, tetrarhija i
su i tipološki raznovrsni. Uz ulomke posuda, pronađen je i Dioklecijanova palača o 1700. obljetnici postojanja (ur. N.
nakit od stakla, kao što su narukvice i prstenje. Pronađene Cambi), Split, 2015: 307 – 333.
perle heksogonalnog i lentikularnog oblika od zelenog su Jerončić, Katavić 2012 T. Jerončić, V. Katavić, Izvještaj o
stakla, dok su one rebraste izrađene od fajanse. Preostale rezultatima sondažnih i zaštitnih arheoloških istraživanja i
nalaze od stakla čine štapić za miješanje, odnosno aplicira- nadzora na lokalitetu Solin – sv. Dujam, Split, 2012.
nje mirisnih ulja, obluci u funkciji žetona za igre, dva meda- Katavić 2010 V. Katavić, Izvještaj o zaštitnom sondažnom
ljona koja su bila aplicirana na stijenku staklene posude arheološkom istraživanju Solin centar, Split, 2010.
te ulomci prozorskog stakla. Predmeti izrađeni od koštane Marasović et al. 2016 K. Marasović, S. Perojević, J.
sirovine podrazumijevaju proizvode za osobnu uporabu, a Margeta, M. Katić, D. Bojanić, Istraživanje salonitanskog
najbrojnije su igle za šivanje i ukosnice. Pronađene su i akvedukta 2014.-2015., VAHD, 109, Split, 2016: 129 – 154.
dvije ručke te jedna oplata, na kojima je dekorativni geo- Mardešić 1990 J. Mardešić, Zaštitna arheološka istra-
metrijski repertoar izveden urezivanjem. živanja na lokaciji robne kuće u istočnom dijelu Salone,
Prilikom istraživanja pronađen je velik broj i metalnih nalaza, Baština, 15/20, Split, 1990: 135 – 140.
a zastupljeni su nalazi od željeza, bronce i olova. Uglavnom Nađander, Cambi 2017 A. Nađander, N. Cambi, Ženski
se radi o predmetima rabljenima u svakodnevnom životu, kasnoantoninski portret otkriven na trasi plinovoda u
koji na neki način daju presjek aktivnosti stanovnika rimske Solinu, Tusculum, vol. 10, br. 1, Solin, 2017: 19 – 28.
Salone u širokom rasponu od kraja 1. st. pr. Kr. pa sve do Skelac 2008 G. Skelac, Solin – Gospin otok, HAG, 4/2007,
kasne antike i ranog srednjeg vijeka. Razni alati upućuju Zagreb, 2008: 488 – 490.
na stočarsku i poljoprivrednu djelatnost (češagija, kosir), Šuta 2012 I. Šuta, Topografija kasnorepublikanske Salone
drvodjelstvo (sjekira), kovanje (nakovanj), ribolov (udice), u kontekstu novih nalaza iz Bencunuša, Tusculum, vol. 5,
tkanje i šivanje (igle, češalj za nabijanje tkanine) te trgo- br. 1, Solin, 2012: 7 – 19.
vinu (kantar). Predmeti izdvojeni kao dio kućnog inventara Turković, Maraković 2014 T. Turković, N. Maraković,
poput ključeva i brava, karika i dijelova posuđa bili su dio Velike salonitanske terme – od antičke kuće do biskupskih
svakog domaćinstva. Odjeća i nakit zastupljeni su dije- kupelji, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 38, Zagreb,
lovima pojasa, kopčama, fibulama i prstenjem. Od pred- 2014: 25 – 40.
meta s kultnom namjenom mogu se izdvojiti olovni okviri
zrcala, koji su se polagali kao zavjetni darovi u hramove i s Tomislav Jerončić
pomoću kojih se zazivala sreća, osobito ljubavna i bračna, Andreja Nađander
dok jasnu kršćansku simboliku pokazuje jedna fibula u Ida Beg Jerončić
obliku križa. Marica Milić
818
Summary
From October 2016 to April 2017, archaeological super-

vision and then rescue archaeological excavations took
place during the earthworks for the construction and instal-
lation of the gas distribution system through Stjepan Radić
Street in Solin. During that period, a shaft with a length
of over 800 m was explored, resulting in a total explored
area of 1900 m². During the research, several construction
units were defined, which can be traced through several
centuries of additions, reconstructions and conversions of
buildings and spaces owing to their layering. Also, a large
amount of movable finds (stone, clay, i.e. ceramic, glass,
bone and metal) from the late Hellenistic period through
the ancient and late antique periods were found, and there
were also sporadic modern finds.
Konstrukcija SJ 020 i ulica koja je podignuta nad njom (foto: J.
Mardešić)
Redni broj: 455 4,5 m, koja je položena u smjeru sjever-jug i spaja se s

Lokalitet: Solin (Salona) – Episkopalni centar – Porta Via Principalis istočno od sjeverne kule. Suhozid SJ 002
Caesarea u potpunosti negira ulicu i jasno je da je bio građen nakon
Naselje: Solin što je ulica prestala biti u upotrebi. Sjeverni dio ulice polo-
Grad/općina: Solin žen je na kamen živac i sastoji se od manjih lomljenaca, a
Pravni status: Z-3936 na južnom dijelu gdje se kamen živac naglo spušta polo-
Razdoblje: A žena je na masu lomljenog kamena i žbuke u debljini od
Vrsta radova: sustavno istraživanje 0,53 m. Na tom je mjestu ulica podignuta iznad kuta zidane
konstrukcije SJ 020, čija je dužina u smjeru sjever-jug bila
Od 4. rujna do 16. listopada 2017. trajala je druga 1,18 m, a u smjeru istok-zapad 0,59 m. Pravilno je zidana
sezona istraživanja na području Episkopalnog centra, od klesanaca većih dimenzija sačuvanih u šest redova i
kod tzv. Porta Caesarea u Solinu. Arheološka istraživanja povezanih žbukom. Najdonji je red položen na kamen
vodila je Jagoda Mardešić, viša kustosica iz Arheološkog živac. Očito je riječ o gradnji starijoj od ulice koja iz nekog
muzeja u Splitu, u suradnji s Odsjekom za povijest razloga „produžuje” funkciju kamena živca, konstrukcijski
Filozofskog fakulteta u Splitu, koji je predstavljao doc. dr. prati njegov pad i u potpunosti mu se prilagođava. Način
sc. Ivan Matijević. Dokumentaciju je vodila Ivanka Vukšić gradnje upućuje na pretpostavku da je riječ o bazi nečega
iz Arheološkog muzeja u Splitu. U radovima su sudjelovala što je, s obzirom na položaj ispred gradskih vrata, moglo
šestorica studenata diplomskog studija povijesti, a financi- imati reprezentativnu funkciju. Ulica je u potpunosti nalegla
rao ih je Arheološki muzej u Splitu. na tu konstrukciju i dalje je u svom južnom dijelu položena
na zemlju, gdje je otkriveno popločenje, dimenzija otprilike
Tijekom druge sezone istraživanja sonda je proširena 1,10x1,24 m, načinjeno od kamenih ploča debljine 5,5 cm.
prema sjeveru i prema zapadu. Utvrđeno je da se suhozid Ulica SJ 017, širine 4,5 m, položena je u smjeru sjever-jug i
SJ 002 pruža u luku prema sjeveru i da mu je, za razliku od spaja se s Via Principalis istočno od sjeverne kule gradskih
istočnog dijela, vanjsko lice dobrim dijelom napravljeno od vrata (tzv. Porta Caesarea).
većih kamenih blokova. U sjeveroistočnom kutu sonde otkopan je sjeverni nastavak
U zapadnom dijelu sonde otkriven je kanal SJ 022, preko zida SJ 008, u dužini od 2 m. Građen je od pravilno klesanih
kojega je otprilike po sredini položen suhozid SJ 002. blokova povezanih žbukom. Sačuvana su mu dva reda, a
Pruža se od sjevera i spaja s glavnim kanalom ispod na sjevernom dijelu sačuvan je i ostatak trećeg reda kame-
Via Principalis. Otkopan je u dužini od 9 m. Prekriven je nja. Temelj je na zapadnoj strani blago ispupčen, sastoji
kamenim pločama većih dimenzija. Čini se da je jedna se od četiriju redova pravilnih klesanaca, a najveća mu je
od poklopnica koja djelomično ide ispod suhozida SJ 002 visina 0,66 m. Južni dio temelja leži na kamenu živcu, a na
bila dio popločenja tzv. Via Principalis jer na sebi ima utor sjevernom ga od živca dijeli zemljani sloj debljine 0,14 m,
(spurilla) identičan utorima na popločenju Via Principalis. dakle pri gradnji zida praćen je nagib živca. Istočno od zida
Moguće je da se radi o popravcima koji su uočeni prilikom SJ 008 utvrđeno je da se kanal SJ 010 pruža prema sjeveru
istraživanja 1969. godine. Poklopnice mu nisu sačuvane i da je iznad njega u smjeru istok-zapad podignut zid od kle-
uz sjeverni rub sonde, gdje je usječen u kamen živac i ima sanaca povezanih žbukom, čija je otkopana dužina 1,16 m.
dubinu od 0,62 m te širinu od 0,45 m. Na tome mjestu pro- Prilikom širenja sonde na sjever u dužini od 2 m, ustanov-
bijen je zapadni zid kanala kako bi se s njime spojio malen ljeno je da se kamen živac nastavlja i da naglo pada u sje-
kanal SJ 019, napravljen od ulomaka amfora. Njegovo je veroistočnom dijelu. Istočni dio živca uslojen je u četiri reda,
dno 0,43 m iznad dna većega kanala SJ 022. Nedvojbeno od kojih se čini kao da je sjeverni naknadno odlomljen.
je riječ o intervenciji koja je nastala nakon gradnje većeg Debljina toga sloja živca i onoga koji se na njega nastavlja
kanala. Kanal SJ 022 ugrađen je u ulicu SJ 017, širine prema jugu iznosi između 0,50 i 0,60 m. Blokovi ugrađeni
819
u najstariji dio gradskih fortifikacija sjeverno od tzv. Porta prolazom i injektiranog zapadnog zida bedema u dužini
Caesarea imaju gotovo identične dimenzije i pokazuju jed- od 4 m i postavljanje štapnog sidra. Na taj je način cijela
naku strukturu kamena, stoga bi se moglo pretpostaviti da konstrukcija vezana uz zapadni bedem, a pojedini kameni
je s toga mjesta uziman kamen za utvrđivanje najstarijeg blokovi međusobno su povezani karbonskim i šipkama
dijela grada (tzv. Urbs Vetus), čime se ujedno i nivelirao od inoksa, tako da je uklonjena opasnost od urušavanja.
teren uz njegovu najvažniju komunikaciju i tako oslobađao Situacija je dokumentirana prije i poslije te za vrijeme
prostor za daljnje građevinske intervencije u prostoru. Kao konzervacije.
i protekle godine, većina keramičkih nalaza datira se od 1.
do 3. st. Nakon što je dokumentirana arhitektura, sonda je Jagoda Mardešić
prekrivena geotekstilom.
Summary
Jagoda Mardešić
In June and July 2017, the restoration and conservation of
Summary the southern part of Porta Caesarea in Salona in today’s
Solin was carried out. Part of the wall structure above the
In 2017, the second season of works organized by the arch of the door threatened to collapse. In order to prevent
Archaeological Museum in Split was carried out as part of this, the wall was grouted and connected to the rampart
the research of the Episcopal Center (at the so-called Porta with a 4-m long stainless steel bar. In addition, the indi-
Caesarea site) in Solin. Research continued and the trench vidual stones of the wall were interconnected using carbon
was expanded in the area east of Porta Caesarea. and stainless steel rods.
The southern part of a paved street with a north-south
orientation was discovered, located east of the ramparts
in Urbs Vetus. A canal with covers was laid through the
street. As a subsequent intervention, a smaller canal made Redni broj: 457
of amphora fragments flew into this canal. The street is Lokalitet: Soline – rimska vila
connected with the so-called Via Principalis about 6 m east Naselje: Vloka, otok Sveti Klement
of the city gate. A masonry podium that preceded the con- Grad/općina: Hvar (otok Hvar)
struction of the street was also found. Pravni status: Z-6430
Razdoblje: A, NV
Redni broj: 456 U lipnju 2017. nastavljena su istraživanja na lokalitetu

Lokalitet: Solin (Salona) – Porta Caesarea rimske vile u uvali Soline, na južnoj strani Sv. Klementa, koja
Naselje: Solin u okviru skromnih kampanja traju od 2007. godine (Petrić
Grad/općina: Solin 2008; 2009; Ugarković 2010; 2011; Kirigin et al. 2010;
Pravni status: R-0651 2011; Begović et al. 2012; Ugarković et al. 2012; 2013;
Razdoblje: A 2014; 2015; 2016; 2017; Teichner, Ugarković 2014).
Vrsta radova: konzervacija Nositelj je projekta Muzej hvarske baštine (Hvar), u surad-
nji s Institutom za arheologiju (Zagreb). Uz voditeljicu
Od 5. lipnja do 5. srpnja 2017. trajala je sanacija južnog dr. sc. Marinu Ugarković (Institut za arheologiju), stručnu
dijela Porta Caesarea u Saloni. Radove je vodila J. ekipu činili su dr. sc. Vlasta Begović (Institut za arheolo-
Mardešić, a stručni nadzor Neven Kunjašić, dipl. ing. gra- giju), Marinko Petrić, dipl. pov. umjet. (Muzej hvarske
đevinarstva. Izvođač je bila tvrtka Plavi oblutak d.o.o. iz baštine), dr. sc. Ivančica Schrunk (Sveučilište St. Thomas,
Splita. Radove je financiralo Ministarstvo kulture. St Paul, SAD), dr. sc. Sara Popović, Andrea Devlahović,
dipl. arheo. (Muzej Staroga Grada) i Thomas Schrunk, M.
Radovi su započeli nakon što se od južnog zida gradskih A. pov. umjet., fotograf. Sudjelovali su i studenti i volonteri
vrata odvojio i pao velik blok sedre. Sanacija i konzervacija iz Amerike i Hrvatske.
započele su čišćenjem južnog dijela antičkih vrata. Bilo je
potrebno učvrstiti početni dio zidne konstrukcije iznad luka Arheološka istraživanja 2017. nastavljena su na k.č. 4318
nad prolazom vrata, koji je nakon pada sedrenog bloka bio i 4319, k.o. Hvar. Tijekom ovogodišnje kampanje iskopana
destabiliziran i prijetio je padanjem. je jedna sonda – S 19, s ciljem nastavka definiranja pret-
Nakon temeljitog čišćenja započelo je fugiranje dijela vrata hodno istraženog arhitektonskog sklopa, odnosno gos-
ispod zida, koji je bio dio konstrukcije iznad luka te koji je podarskih struktura antičke vile, posebno uz djelomično
prijetio da će se srušiti. Nakon toga uslijedilo je fugiranje otkrivenu okruglu zidanu strukturu, vjerojatno bazu preše,
samog zida koji je prijetio rušenjem, a nakon toga injektira- u sondi 18 (SJ 18011, promjera 2 m).
nje vapnenom smjesom. Osim zida iznad prolaza, fugiran Sonda 19, u obliku slova L, postavljena je u sjevernom i
je i zid na zapadnoj strani bedema te je i on injektiran. istočnom produžetku sonde 18, istražene 2016. godine.
Nakon što se smjesa za injektiranje osušila, zid koji je pri- Njezine dimenzije (od sjeverne strane u smjeru kazaljke na
jetio rušenjem povezan je trima karbonskim šipkama i četi- satu) iznosile su: 5,40 x 4,30 x 2,00 x 2,30 x 3,40 x 3,00 m.
rima šipkama od inoksa te je ponovno injektiran. Posljednji Sveukupno su dokumentirane 22 stratigrafske jedinice, od
zahvat na Porti bilo je bušenje konsolidiranog zida nad 19000 do 19021.
820
M. Ugarković et al., ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA RIMSKE VILE U UVALI SOLINE ..., Ann. Inst. Archaeol. XIV/2018., str. 136–141
glatke površine, u kojoj je od pet keramičkih ulomka jedini

dijagnostički bio nalaz afričke sigilate. Prostor između
okrugle strukture te plitkog i dubokog bazena pokriven
je podnicom SJ 19015 od manjeg, lomljenog kamenja
u spoju debele vapnene žbuke, građen na jednak način
kao i ispuna okrugle strukture. Podnica SJ 19015 leži na
sloju urušenja (SJ 19018) s ulomcima kamenja, krovnog
materijala i žbuke, koji je u istočnom dijelu sonde doku-
mentiran ispod zemljanog sloja SJ 19004. U jugoistočnom
kutu sonde definiran je sloj tamno crvene (10R 3/4) glina-
ste zemlje poviše žive stijene (SJ 19019). Unutrašnjost
bazena (19011) bila je ispunjena smeđocrnom (7.5 YR 2/2)
glinastom zemljom (SJ 19020), unutar koje su uz keramiku
pronađeni ulomci stakla i metala, dok je u sjeveroistočnom
kutu sonde istražen sloj crvenkastosmeđe (10YR 3/3) gli-
Sl. 1 Tlocrt sonde 19 – završna situacija (izradile: A. Devlahović, S. Popović)
Fig. 1 Plan of trench 19 – final situation (made by: A. Devlahović, S. Popović)
naste zemlje (SJ 19021), pomiješan s ugljenom i tragovima
Tlocrt sonde 19 – završna situacija (izradile: A. Devlahović, S. paljevine, koji je sadržavao ulomke keramike i građevnog
Popović) materijala. Zbog prodora morske vode u istočnom dijelu
Sonda 19 sonde. Suprotno evidenciji iz prošlih sezona kad nije bilo
sonde nije iskopan sloj gline poviše žive stijene SJ 19019,
Prvih Sondapet zemljanih
19 postavljena slojeva
je u produžetku (19000
prema sjeve- arhitekture – 19004),
zapadno od tog zida, koji uključuju
ustanovljen
ru i istoku od sonde 18 iz 2016. godine. Sonda (u obliku storije prizidane uz njegovo zapadno lice, koju zatvaraju
je kut pro- osim u JI kutu, gdje je stijena bila na većoj visini.
humus upotrebljavan za poljoprivredne radove, sadržavali
obrnutog slova L) je tijekom iskopavanja bila proširiva- zidovi SJ 19008 (sjever – jug) i SJ 19009 (istok – zapad).
na prema sjeveru i zapadu te su konačne dimenzije (od Pod te prostorije, SJ 19017, je pokriven vodonepropu-
Istraženi slojevi bili su bogati pokretnim nalazima; sveu-
susjeverne
izmiješanu
x 4,30 x 2,00 x 2,30 x 3,40 xkeramiku, oddo- helenističke do visinimoderne
strane u pravcu kazaljke na satu) iznosile 5,40 snom žbukom u tehnici opus signinum. Dokumentiran je
3,00 m. Sveukupno su na apsolutnoj nadmorskoj od 0,22 m. Zid SJ 19008 gla- kupno je dokumentirano 4976 keramičkih ulomaka i 1363
zirane.
od kojih su 10Ostaci arhitekture nalazili suisto se ispod zapadu. zemljanog
kumentirane 22 stratigrafske jedinice (SJ 19000–19021), nastavlja se uza zid SJ 19007 prema sjeveru van sonde, a
bile zemljani slojevi i 12 struktura (zidovi, zid SJ 19009 tako prema Zidovi SJ 19007 i kockice mozaika. Građevni je keramički materijal nešto
sloja SJ 19004.
podnice, bazeni).
Površinski sloj s travom i U zapadnom
korijenjem SJ 1900 i sloj dijelu
skoj visini odsonde dokumentiran
rub sonde. Širina zida SJje
19008 su dokumentirani na najvišoj apsolutnoj nadmor-
0,96 m uz sjeverni manje zastupljen u odnosu na ulomke stolnog, kuhinj-
nov segment
keramičke ulomkezida u smjeru
tesere. Zemlja-sjever-jug, SJm. Svi19007
prvog humusa SJ 19001 sadržavali su sitno kamenje, 19007 je 0,45 m, dok je SJ 19008 širok 0,34 m. Širina
amorfne i brojne bijele zida SJ 19009 je 0,39 (direktan
zidovi su solidno izrađeni od skog i transportnog posuđa (oko 1/3). Ukupno 890 ulo-
nastavak SJtesera 18005,
i keramike teistraženog 2016.
Uz istočno godine),
lice zida SJ 19007 koji
ni sloj SJ 19002 bio je tamnije smeđ (7.5 YR 4/4), kom- kamenih klesanaca u spoju vapnene žbuke.
paktniji humus s puno nešto staklenih prizidan nastav-
je uzdignuti maka (2,8%) dijagnostički su ulomci (obodi, dna, ručke i
ljairadove.
dalje prema(2.5YR sjeveru izvan gabarita sonde. visiniUz
metalnih ulomaka i žbuke, korišten za poljoprivredne i zaobljeni rub vrlo plitkog (0,10 m) bazena, SJ 19006.
Slijedi svjetlosmeđi 7/6) sloj rahle, pje- Dno bazena je na nadmorskoj od 0,69njegovo
m. Dimen- poklopci te glazura i premaz). Većina kockica mozaika
zapadno lice Ispodinjega
sjeverni rub(7.5sonde prizidan
m (sjever – jug),je kut prostorije (98%) od bijelog su kamena vapnenca, kockastog ili pravo-
skovite zemlje SJ 19003 s većim kamenjem te dosta tesera zije otkopanog bazena (s rubovima) su 1,85 m (istok – za-
i keramičkih nalaza. je tamno sivosmeđa pad) x 2,75 no nastavlja se prema sjeveru
YR 5/2) rahla zemlja SJ 19004, s krupnim kamenjem i van gabarita sonde. Cijela struktura bazena (zaobljeni
(najviša u visini
keramičkim nalazima. Ovaj slojod 0,96
je imao m),naj-koju
sveukupno rubovizatvaraju zidovi
i dno) je pokrivena finom SJ 19008
vodonepropusnom žbu- kutnog oblika, u nekoliko osnovnih veličina, dok je ostatak
veći broj tesera. Svih pet slojeva su sadržavali modernu kom i leži na podlozi (bazi?) od pravilnih kamenih kle-
(sjever-jug)
glaziranu keramiku uz iantičkeSJulomke.
19009 (istok-zapad).
Ostaci arhitekture Podnica
sanaca u spoju vapnene žbuke, kojite prostorije
su vidljivi na južnoj od kamena sive boje. Najstariji su keramički nalazi ulomci
nalazili su se ispod zemljanog sloja SJ 19004. strani bazena gdje je rub odlomljen. Kroz zapadni rub
(SJ 19017) U zapadnom dijelu prekrivena
sonde, iskopan je novi jesegment
vodonepropusnom
bazena probijen je otvor/ispustžbukom (?) širok 0,10 m, ukojiteh-
je helenističke crno premazane keramike. Italska terra sigi-
zida SJ 19007 koji se pruža u smjeru sjever – jug, a bio čini se prolazio kroz zid SJ 19007, ali ga je prizidani zid SJ
nici opus signinum. Svi su zidovi
je dokumentiran 2016. godine u sondi 18 kao SJ 18005, 19008 solidno građeni
zatvorio. Na zapadnom odotvorkame-
licu tog zida nije na- llata, među kojom se ističe ulomak oboda i gornjeg dijela
kada je ustanovljeno da se nastavlja prema sjeveru. Juž- đen. Na površinu bazena je nazidana pregrada SJ 19005
nih klesanaca
niji segmenti tog zida su već u spoju2013.vapnene
bili otkriveni žbuke,
i 2014. od 4 klesanca a širina
vezana vapnenom žbukom im
godine. Zid SJ 19007 je sačuvan u čitavoj dužini zapad- Uz istočni rub plitkog bazena dograđen je duboki (0,75
u jednomiznosi
redu. zdjele s ukrasom girlande, zastupljena je malim ulomcima
0,45 msonde
nog dijela (SJ 19007),
te se nastavlja prema sjeveruodnosno
van gabarita 0, 34SJm
m) bazen (SJ
19011, 19008)
unutarnjih dimenzijai1,45 0,39x 0, 85m
137
u skoro svim slojevima, a zabilježeni su ulomci keramike
(SJ 19009). tankih stijenki, egejske sigilate B te egejskog kuhinjskog
Uz istočno lice zida 19007 prizidan je uzdignut i zaobljen rub posuđa. U više slojeva pronađeno je 25 ulomaka sjever-
plitkog (0,10 m) bazena (SJ 19006), čije je dno dokumenti- noafričke sigilate te jedan ulomak kasnoantičke fokejske
rano na nadmorskoj visini od 0,69 m. Njegove su dimenzije sigilate. Najstariji ulomci amfora pripadaju jadranskom tipu
djelomično utvrđene (1,85 m (istok-zapad) x 2,75 m (sje- Lamboglia 2, a brojni su nalazi ulomaka importiranih sje-
ver-jug)) jer nastavlja prema sjeveru izvan gabarita sonde. vernoafričkih i egejskih amfora. Uz ukrašeni rub reljefne
Cjelokupna je struktura pokrivena finom vodonepropus svjetiljke, vjerojatno imitacije sjevernoafričke, te niza ulo-
nom žbukom, a leži na podlozi od pravilnih kamenih kle- maka keramičkih košnica, u glinastom je sloju poviše žive
sanaca u spoju vapnene žbuke, koji su zbog odlomljenog stijene u jugoistočnom kutu sonde (SJ 19019) pronađeno
dijela ruba vidljivi na južnoj strani bazena. Kroz zapadni i desetak podnih terracotta spicae (6,5x2,5x1,5 cm), koji
rub bazena probijen je otvor/ispust (?) širine 0,10 m, koji su trenutačno najbolja evidencija podnice tog tipa u proiz
je prolazio kroz zid SJ 19007 te je naknadno zatvoren pri- vodnom kompleksu. Prilikom ovogodišnje kampanje nije
zidanim zidom SJ 19008. Na površinu bazena nazidana je dokumentiran novac, a od metalnih je nalaza najvažnija
pregrada (SJ 19005), od četiriju klesanca u redu, vezana skoro čitava brončana fibula tipa Aucissa (iz SJ 19002).
vapnenom žbukom. Uz istočni rub plitkog bazena dogra- Pronađena su i tri malena ulomka crveno oslikane zidne
đen je dubok (0,75 m) bazen (SJ 19011), unutarnjih dimen- freske, dva u zemljanom sloju SJ 19003 i jedan u sloju uru-
zija 1,45x0,85 m i visine 0,435 m. Građen je na sličan način šenja SJ 19018.
kao i plitki bazen, dok su mu žbukani rubovi nejednakih Zaključno se može sažeti da je tijekom kampanje 2017.
širina (od 0,10 do 0,20 m; najširi je istočni rub). nastavljeno istraživanje u gospodarskom dijelu vile, u
Bazeni su smješteni sjeverno od okrugle zidane strukture, arealu sjeverno i zapadno od vidljivog zida B, te da doku-
baze preše (SJ 18011), koja je otkrivena prethodne godine, mentirana kontekstualna situacija, zajedno s pokretnim
a čiji su manji segmenti vidljivi i u kutu sonde 19. Ta je kon- nalazima, daje nove indikacije o kronologiji arhitekture i
strukcija mlađa i sjela je na zid SJ 19012 (širina 0,54 m), preinakama gospodarskog dijela tog imanja. Sondom 19
koji se pruža u smjeru istok-zapad te u jugoistočnom kutu utvrđeno je da zapadni perimetralni zid u tom arealu, koji je
sonde s poprečnim zidom SJ 19013 (širina 0,34 m) zatvara dotada istražen u dužini oko 11 m, nastavlja i dalje prema
rub prostorije. Uz sjeverno lice zida SJ 19012 nađena je sjeveru te da su gospodarske strukture, koje leže istočno
djelomično sačuvana podnica SJ 19014 od fine žbuke i sjeverno od njega, dio povezanog kompleksa. Suprotno
821
Kirigin et al. 2011 B. Krigin, I. Schrunk, V. Begović, M.

Petrić, M., Ugarković, Hvar, otok Sv. Klement, uvala Soline,
arheološka istraživanja 2011., AIA, VII, Zagreb, 2011: 57
– 60.
Petrić 2008 M. Petrić, Soline – villa maritima, HAG, 4/2007,
Zagreb, 2008: 501 – 503.
Petrić 2009 M. Petrić, Soline – villa maritima, HAG, 5/2008,
Zagreb, 2009: 603 – 605.
Teichner, Ugarković 2014 F. Teichner; M. Ugarković,
Zeugnisse einer römischen Villa maritima auf der Insel des
Heiligen Clemens (Dalmatien), Germania, 90/2012, 2014:
97 – 127.
Ugarković 2010 M. Ugarković, Soline – villa maritima,
HAG, 6/2009, Zagreb, 2010: 636 – 638.
Ugarković 2011 M. Ugarković, Soline – villa maritima,
HAG, 7/2010, Zagreb, 2011: 677, 678.
Ugarković et al. 2012 M. Ugarković, I. Schrunk, V. Begović,
M. Petrić, Hvar, otok Sv. Klement, uvala Soline, arheološka
istraživanja 2011., AIA, VIII, Zagreb, 2012: 74 – 78.
Ugarković et al. 2013 M. Ugarković, I. Schrunk, V. Begović,
M. Petrić, T. Neuhauser, Hvar, otok Sv. Klement, uvala
Soline, arheološka istraživanja 2012., AIA, IX, Zagreb,
2013: 128 – 133.
Ugarković et al. 2014 M. Ugarković, I. Schrunk, V.
3D foto – završna situacija u sondi 19 (izradile: A. Devlahović, S. Begović, M. Petrić, T. Neuhauser, Hvar, Hvar, otok Sv.
Popović) Klement, uvala Soline, arheološka istraživanja 2013., AIA,
X, Zagreb, 2014: 128 – 133.
prethodnoj evidenciji, arhitektonski se sklop nastavlja i Ugarković et al. 2015 M. Ugarković, I. Schrunk, V. Begović,
zapadno od tog zida. Prostorija s podom od vodonepropu- M. Petrić, Arheološka istraživanja rimske vile u uvali Soline
sne žbuke u tehnici opus signinum, koja izlazi izvan gaba- na otoku Sveti Klement (Pakleni otoci, Hvar), lipanj 2014.
rita sonde prema zapadu, prizidana je uz perimetralni zid godine, AIA, XI, Zagreb, 2015: 87 – 91.
(SJ 19007). Okrugla zidana struktura (SJ 18011 iz 2016.), Ugarković et al. 2016 M. Ugarković, I. Schrunk, V. Begović,
promjera 2 m, vjerojatno baza preše, funkcionalno je bila M. Petrić, Arheološka istraživanja rimske vile u uvali Soline
povezana s bazenima od vodonepropusne žbuke na sje- na otoku Sveti Klement (Pakleni otoci, Hvar), lipanj 2015.
vernoj strani, jednim vrlo plitkim i drugim manjim i dubo- godine, AIA, XII, Zagreb, 2016: 160 – 165.
kim, koji su vjerojatno stariji, a moguće i druge namjene u Ugarković et al. 2017 M. Ugarković, I. Schrunk, V. Begović,
starijoj fazi. Važni su slojevi s isključivo antičkim materija- M., Petrić, Arheološka istraživanja rimske vile u uvali Soline
lom (19010, 19014 – 19015, 19018 – 19021), čija za sada na otoku Sveti Klement (Pakleni otoci, Hvar), lipanj 2016.
još uvijek preliminarna analiza indicira da bi prve preinake godine, AIA, XII, Zagreb, 2017: 117 – 121.
nakon ranocarskog doba mogle biti iz vremena poslije sre-
dine 3. st., kada se intenzivira izvoz sjevernoafričke stolne Ivančica Schrunk
keramike. Ulomci vinskih amfora Lamboglia 2 i finog ital- Marina Ugarković
skog i helenističkog stolnog posuđa daju uvid u ekonom-
sku sliku starije faze imanja, dok nalazi sjeveroafričke Summary
i maloazijske, fokejske sigilate, kao i amfora iz tih regija,
upućuju na intenzivnu aktivnost te vile u kasnoj antici. To The eleventh season of the international and interdiscipli-
je vjerojatno i vrijeme novih preinaka i prenamjena u gos- nary investigations of the Roman villa in the Soline Bay
podarskom dijelu, kojem se možda može pripisati i okrugla on Sv. Klement near Hvar took place in June 2017. The
struktura i podnica SJ 19015 te njihova povezanost s proiz main objective of the campaign was to continue the inve-
vodnjom maslinova ulja. stigation of the multi-phase production area of the Roman/
late antique villa. Trench 19 was excavated as an exten-
Literatura sion of trench 18 from 2016, which contained a round stone
structure, most likely a base for a press, built on top of ear-
Begović et al. 2012 V. Begović, I. Schrunk, M. Ugarković, lier walls and a floor. Further investigation of trench 19 has
Rimska vila u uvali Soline na otoku sv. Klement kod Hvara: shown that this round structure was functionally connected
Preliminarna analiza arhitekture prema geofizičkom istraži- to two basins, one large and very shallow (0.10 m), the
vanju i sondiranju, Prilozi IAZ, 29, Zagreb, 2012: 143 – 166. other small and deep (0.75 m), covered with fine waterproof
Kirigin et al. 2010 B. Krigin, I. Schrunk, V. Begović, M. mortar, which might have belonged to an earlier phase and
Petrić, M. Ugarković, Istraživanje rimske vile u Solinama even might have had a different function. The western peri-
na otoku Sv. Klement (Pakleni otoci), Hvar, AIA, VI, Zagreb, meter wall of the production area continued towards the
2010: 53 – 59. north, while the beginning of a new room with a waterproof
822
floor (opus signinum) abutting on the west side of that wall

and continuing outside the trench was also documented.
The ceramic finds included Hellenistic black coated ware,
Italian terra sigillata and thin walled ware, eastern sigilatta
B, late Roman African and Phocaean sigillata, Aegean and
African kitchen ware and amphorae, from early Lamboglia
2 type to late African and Aegean imports. There were also
several fragments of ceramic beehives. No coins were
found in trench 19, while the most significant metal find was
an almost complete fibula of Aucissa type. Trench 19 provi-
ded new preliminary evidence for the changes in the layout
and architectural modifications of the production complex
of the villa throughout the antiquity.
Redni broj: 458

Lokalitet: Split – Dioklecijanova palača (Dominisova
ulica 5)
Naselje: Split
Grad/općina: Split
Od 4. do 18. travnja 2017. trajala su zaštitna arheološka

istraživanja u Dominisovoj 5, unutar sjeverozapadnog
dijela Dioklecijanove palače u Splitu. Istraživanja su prove-
dena prije građevinske adaptacije privatne kuće. Voditeljica
istraživanja sektora 1, odnosno istočnog dijela kuće,
Istočno lice vanjskog zida kuća u Dominisovoj ulici s vidljivim
kasnoantičkim pilonima 8 i 9, lukom i nadgrađem (foto: T. Katunarić
Kirjakov)
bila je J. Tea Katunarić Kirjakov, a dokumentarist Bruno

Doljanin. Investitor radova bio je vlasnik kuće, G. Grčić, koji
je osigurao radnike.
Zatečena situacija prije istraživanja

Kuća u Dominisovoj 5 pučka je kuća građena u 18. st.
Istočni zid kuće, na kojem su vidljive brojne pregradnje,
inkorporirao se unutar kasnoantičkih struktura, odnosno
trijema objekta koji se nalazio u sjeverozapadnom dijelu
Dioklecijanove palače. Na vanjskom licu zida očitavaju se
antički kameni piloni 007 i 008 i nadgrađe s istaknutom
simom te zid i luk građeni u tehnici opus mixtum. Južni zid
kuće naslanja se na kasnoantički luk s profiliranim nadgra-
đem koje uokviruje današnju javnu česmu.
Na zidovima unutar same kuće, nakon što je uklonjena
većina zidne žbuke, pokazali su se dijelovi kasnoantičkih
pilona i lukova, koji korespondiraju s kasnoantičkim arhi-
tektonskim elementima na vanjskom licu zida. Na prvom
katu u južnom zidu kuće vide se ostaci kamenog luka i
nastavak profilirane sime iznad luka javne česme. U sje-
veroistočnom uglu kuće vide se dijelovi drugog kamenog
luka te profilirane sime, a južno od njega vidljiv je jedan
veći kameni blok arhitrava. Na trećem katu, odnosno
tavanu, u sjevernom dijelu istočnog zida kuće vidljiv je
antički luk, sazidan od dvaju redova opeke te ispunjen
Kasnoantički piloni 006 i 007 te luk s istaknutom simom koji uokvi- opekom i jednim redom nepravilnog kamenja. S južnog
ruju javnu česmu (foto: T. Katunarić Kirjakov) zida kuće na drugom i trećem katu nije uklonjena žbuka
823
se vide otisci drvenih greda oplate, koja je služila kao gra-

ničnik prilikom zidanja temelja.
Na svim blokovima vidljivi su tragovi obrade klesarskim
alatima. Na tjemenu drugog bloka stilobata, gledajući od
sjevera, uklesan je profiliran kvadrat. Pod njim, a na zapad-
nom licu drugog bloka prvog reda stilobata, nalazi se kle-
sarska oznaka – slovo B. Oba pilona pri dnu trećeg reda
blokova imaju otklesane uglove. Iznad trećeg reda blokova
piloni su samo sačuvani u širini istočnog zida kuće. Tako je
u prizemlju vidljivo unutrašnje lice vanjskih blokova pilona,
s ispunom od slagane opeke.
Izvorna kasnoantička hodna površina SJ 009 sjevernog
dijela Dioklecijanove palače rasprostire se pri dnu prvog
reda blokova stilobata po cijeloj površini sektora. Podnica
se sastoji od pijeska, vapna te crvenkaste nabijene glinaste
zemlje s pokojim ulomkom tegule, mjestimične debljine i
do 40 cm. Datira se u vrijeme gradnje palače krajem 3. i
početkom 4. st. Kulturni slojevi pod njom, SJ 010 do 013,
pripadaju vremenu prije i za vrijeme gradnje Dioklecijanove
palače. Slojevi iznad kasnoantičke podnice, SJ 001 do
008, svjedoče o kasnoantičkom, srednjovjekovnom i novo-
vjekovnom životu u palači, odnosno riječ je o slojevima
Klesarska oznaka, slovo B, na zapadnom licu stilobata (foto: T. nasipa, podnica i kamenog popločenja.
Katunarić Kirjakov) U žutom glinastom sloju SJ 006, s proslojima sive gline i
ponešto manjeg kamenja i žbuke te s mnoštvom ulomaka
pa sama struktura zida na tome mjestu više nije vidljiva. tegula, keramičkih podnih poploča, kupa i posuda registri-
Arhitektonski elementi otklesani su u širini zidova kuće rano je pet grobova (G 1 – 5). Grob G1 ležao je na stilo-
kako bi se dobio veći životni prostor. batu, a G2 do G4 nalazili su se uz pilon 008. Kosti je antro-
pološki analizirala Udruga Hrvatski identitet.
Rezultati istraživanja Grob G1 sadrži kostur muškarca starog između 40 i
U skladu s odredbama Konzervatorskog odjela u Splitu, 66 godina. Bio je položen na vrh stilobata u djelomično
istražen je istočni dio prizemlja kuće. Istočni dio istraživane zidanu grobnu konstrukciju od priklesanog kvadratnog
površine označen je kao sektor 1. S obzirom na važne i kamenja, s poklopnicama od kamenih ploča. Ukop je ori-
brojne nalaze prikupljene tijekom istraživanja u sektoru 1, jentiran u smjeru sjever-jug, s glavom na sjeveru. Pokojnik
istraživanje je nastavljeno i u zapadnom dijelu, koji je ozna- je ležao na leđima, s rukama položenima preko zdjelice.
čen kao sektor 2 (voditelj istraživanja sektora 2 bio je Vinko Gornji dio torza kostura vjerojatno je bio poremećen pri-
Madiraca). likom kopanja temelja zida kuće, stoga su nadlaktice
Prodor obilnih kanalizacijskih voda na dubini od oko 1,5 m nađene izvan rake, a od lubanje je ostalo samo nekoliko
od hodne površine znatno je otežao istraživanja najdubljih ulomaka. Na mjestu gdje je trebala biti lubanja nalazilo se
arheoloških slojeva, stoga je postignuta najdublja apso- nekoliko koso postavljenih kamena. Pokraj lijeve podlak-
lutna visina arheološkog iskopa tijekom istraživanja od tice pronađen je keramički pršljen za vreteno. Ispuna groba
5,80 m, odnosno 2,30 m od hodne površine. sastojala se od fine pročišćene smeđe zemlje. Vidljive su
Perimetralni zidovi kuće temeljeni su na rimskom antičkom traume pokojnika, u vidu ureza duljine 3 cm na goljeničnim
stilobatu i dvama pilonima, koji su zidani od velikih pravilno kostima. Na dnu groba bio je tanak sloj pijeska i sitnog mor-
obrađenih kamenih klesanaca posloženih u blokove veli- skog šljunka te je oko groba pronađeno i nekoliko školjkica.
čine 100 do 150x49 – 50x50 cm. Blokovi u savršenom redu Poklopnice groba G1 prekrivale su i grob G3. To je kosturni
liježu jedan na drugi. Ispuna između dvaju lica stilobata i grob djeteta do dvije godine starosti, položenog na desni
pilona sastoji se od obilne antičke žbuke i manjih lomlje- bok sa zgrčenim nogama te glavom na istoku, a nogama
naca. Zapadno lice stilobata otkriveno je tijekom istraži- na zapadu. Grobna konstrukcija od kamenih tanjih ploča
vanja. Istočno lice stilobata nije vidljivo te se nalazi pod uglavljenih pod koso u zemlju je postavljena iznad potkolje-
zemljom. U sjevernom se dijelu stilobat sastoji od dvaju nica pokojnika u grobu G1, a uz južno lice pilona 008. Pod
redova blokova. Naslanja se na sjeverni pilon 008 sačuvan glavom djeteta nalazila su se tri ulomka tegula. U grobu
u cijelosti od triju redova blokova. Južno od pilona nastavlja nije bilo priloga. Ispuna groba sastojala se od fine proči-
se stilobat od jednog reda blokova. Na njemu su nepravilno šćene smeđe zemlje.
posloženi veći i manji kameni klesanci povezani antičkom Na istom nivou s grobom G1, a uz zapadno lice pilona 008,
žbukom. Taj mlađi zid ili ispuna poslužila je kao perime- otkrivena je konstrukcija groba G2, zidana od kamenih ploča
tralni zid groba G1. Stilobat se nadovezuje na južni pilon i jedne tegule te prekrivena tankom kamenom pločom, koja
007, koji je u cijelosti sačuvan u trima redovima blokova. je i djelomično prekrivala grob G4 pod grobom G2. Kamene
Cijela struktura leži na temelju koji je jednake širine kao i ploče i tegula bili su povezani žbukom. Grob je orijentiran u
stilobat. Temelj je sagrađen od većega grubo obrađenog smjeru sjever-jug. Identificirane su vrlo loše očuvane kosti
kamenja povezanog bogatom vezivnom žbukom na kojoj najmanje četvoro djece, u fetalnoj dobi do djeteta starosti
824
ISTOČNI ZID
19.00 19.00
SJEVERNI ZID JUŽNI ZID
18.00 18.00
17.00 17.00
16.00 16.00
15.00 15.00
14.00 14.00
13.00 13.00
12.00 12.00
11.00 11.00
10.00 10.00
9.00 9.00
8.00 8.00
7.00 7.00
6.00 6.00
0 1 5 10 15m / m1:50
Nacrt kasnonatičkih struktura inkorporiranih u perimetralne zidove kuće u Dominisovoj 5 (nacrt: B. Doljanin)
dvije i pol godine. Dio jedne lubanje bio je položen na tegulu pročišćene smeđe zemlje. Na dnu groba bio je tanak sloj
na dno južne strane groba. Tegula je primarno bila u funkciji pijeska i sitnog morskog šljunka te je oko groba pronađena
poklopnice groba G4. Kosti nogu djeteta nalazile su se na i pokoja školjkica. U grobu nije bilo priloga.
južnoj strani groba u keramičkoj posudici grublje fakture i Grob G5 poremećen je ukop, s jako loše sačuvanim kostima
ispod nje, položene na kamene poklopnice groba G5, ispod novorođenčeta i djeteta starog tri godine. Grob je orijenti-
G2. Po sredini groba uz kosti djeteta pronađena je staklena ran u smjeru istok-zapad. Prekrivale su ga tanje kamene
kuglica. U grobu su pronađena i dva željezna čavla te veći ploče. Poklopnice nad istočnim dijelom groba poslužile su
ulomak keramičke posude. Ispuna groba sastojala se od kao dno sjevernog dijela groba G2. Na dnu groba nalazile
fine pročišćene smeđe zemlje. Na dnu ispune bio je tanak su se tanje kamene ploče. Na njima je pronađena uska
sloj pijeska i sitnog morskog šljunka te je oko groba pro- željezna pločica dužine 10 cm. Grob je ispunjavao vrlo
nađena i pokoja školjkica te ljuštura školjke brbavice. Sa plitak sloj zemlje, u kojem je kao grobni prilog pronađena
sjeverne vanjske strane groba, uz samu obložnicu prona- staklena kuglica.
đeno je više ulomaka kuhinjske posude ukrašene urezima Po načinu ukopa te prilozima, grobovi bi se mogli datirati u
te ulomci još jedne grublje posude oko groba. Zabilježeni kasnu antiku ili rani srednji vijek, a pouzdaniju će dataciju
su i tragovi gorenja. svakako omogućiti analiza C-14.
Grob G4 nalazio se ispod groba G2, a u istom nivou s gro-
bovima G1 i G5. Orijentiran je u smjeru sjever-jug. Grobna Tea Katunarić Kirjakov
konstrukcija djelomično je sačuvana. Činila su je dva plo-
časta kamena, uglavljena sa zapadne strane groba. Kao Summary
poklopnice postavljene su dvije tegule, jedna uz drugu.
Sjeverna tegula iskorištena je kao dno groba G2 te je južni In April 2017, rescue archaeological excavations were car-
zaglavni kamen groba G2 postavljen točno na spoju tegula ried out at Dominis Street 5, in the northwestern part of
koje su poklopnice G4. Južno od zaglavnog kamena G2, Diocletian’s Palace in Split. The excavations were carried
a na tegulu koja je poklopnica G4, bila je položena ručka out prior to the building adaptation of a private house in its
amfore. U grobu su identificirani vrlo loše očuvani koštani eastern part, i.e., sector 1.
ostaci najmanje četvero djece, od fetalne dobi do staro- The house at Dominis Street 5 is a traditional house built in
sti od dvije i po godine. Ispuna groba sastojala se od fine the 18th century. The eastern wall of the house, on which
825
numerous reconstructions are visible, was incorporated travnju 2017.) obuhvaćena je istočna polovica prizemlja
into late antique structures, i.e. the porch of the building objekta (sektor 001), a voditeljica tih radova bila je J. Tea
that was located in the northwestern part of Diocletian’s Katunarić Kirjakov, dipl. arheo. i dipl. pov. umjet. Prilikom
Palace. On the outer face of the wall, the ancient stone prijašnjih istraživanja unutar sektora 001 zahvaćena se
pylons 007 and 008 and the superstructure with a promi- površina na istoku oslanjala na ostatke masivnih pilona,
nent cyma, as well as the wall and the arch built in opus koji su pretpostavljeno činili zapadni ogradni dio (trijem)
mixtum, can be seen. The southern wall of the house rests pravokutnog dvorišta veće kasnoantičke zgrade, a koja
on a late antique arch with a profiled superstructure that je površinom zauzimala veći dio sjeverozapadnog dijela
frames today’s public fountain. Parts of late antique pylons Dioklecijanove palače. Istraživana površina smještena je
and arches found on the walls inside the house correspond uz zapadno lice predmetnog niza pilona. Voditelj tih istra-
to the late antique architectural elements on the outer face živanja bio je Vinko Madiraca, dipl. arheo., a zamjenik
of the wall. Architectural elements are carved into the width voditelja Vedran Koprivnjak, dipl. arheo., obojica djelatnici
of the house’s walls to create a larger living space. The tvrtke Pisa trade d.o.o. Radove su konzervatorski nadzirali
foundations of the perimeter walls of the house rest on the Dubravka Čerina, dipl. arheo., Vanja Kovačić, dipl. arheo. i
antique Roman stylobate and two pylons, which were built dipl. pov. umj., i Radosav Bužančić, dipl. ing. arh., djelatnici
of large neatly carved stone arranged in blocks. The entire Konzervatorskog odjela u Splitu.
late antique structure rests on a base that is the same width
as the stylobate. On the top of the second block of stylo- Današnji izgled pučke kuće u Dominisovoj ulici 5 u Splitu
bates looking from the north, a profiled square is carved. definiran je u 18. st. Budući da nije riječ o reprezentativnom
The original late antique walking surface of stratification objektu, on pokazuje oskudne stilske karakteristike gradnje
unit 009 of the northern part of Diocletian’s Palace extends u baroku. Puno je karakterističnija prostorna organizacija
at the bottom of the first row of stylobate blocks over the objekta koja nasljeđuje obrazac zadan već u ranom sred-
entire surface of the sector. It dates back to the time of the njem vijeku, definiran u trenucima prvih pregradnji kasno-
construction of the palace at the end of the 3rd and the antičke rimske palače u srednjovjekovni Split. Iako je riječ
beginning of the 4th century. The cultural layers under it, o monumentalnom rimskom carskom objektu, palaču u
stratification units 010 to 013, date back to the time before procesu transformacije u srednjovjekovni grad karakteri-
and during the construction of the palace. The layers above zira skučenost novih stambenih površina, što je u potpu-
the late antique floor, i.e. stratification units 001 to 008, are nosti u skladu s naglim porastom broja stanovnika unutar
the layers of late antique, medieval and modern life in the dobro utvrđenih bedema nekadašnje palače. Samim time
palace, i.e. layers of fillings, floors and stone paving. nekadašnji široki prostori namijenjeni carskoj obitelji, vojnoj
In the layer of stratification unit 006, five burial structures posadi i posluzi razgrađuju se i gusto pregrađuju, a novo-
(G 1-5) were registered, made of carved stone slabs and izgrađene objekte karakterizira mala stambena površina i
tegulas, which were placed as linings, bases and covers. stremljenje u visinu. Primjerice, objekt u Dominisovoj ulici 5
The grave of a male adult G1 lay on the stylobate, and
multiple poorly preserved children’s graves G2 to G4 next
to pylon 008. Graves G1, G4 and G5 were located at the
same lower level of the cultural layer, and above them were
graves G2 and G3. A ceramic spindle whorl was found as a
grave good in grave G1, while a glass bead, an iron plate,
nails and pottery fragments were found each in graves G2
and G5. Burning marks are visible around the graves. The
method of burial and grave goods suggest that the graves
could be dated to the late antique or early medieval period.
Radiocarbon dating will definitely give a more reliable date.
Redni broj: 459

Lokalitet: Split – Dioklecijanova palača (Dominisova
ulica 5)
Naselje: Split
Grad/općina: Split
Od 3. svibnja do 17. lipnja 2017. zaštitno je arheološki istra-

živano u prizemlje novovjekovnog objekta u Dominisovoj
ulici 5 u Dioklecijanovoj palači u Splitu (k.č. 10744, k.o. Split).
Istraživanjima je zahvaćena zapadna polovica prizemlja
objekta (sektor 002). Tijekom prijašnjih istraživanja (u Pozicija istraživanog područja na planu Dioklecijanove palače
826
Fotogrametrijski prikaz istočnog zida objekta (izradio: V. Madiraca)
Važno je napomenuti da je istočni zid objekta uklopljen u

trijem kasnoantičkog dvorišta Dioklecijanove palače, na pozi-
ciji 7. i 8. pilona zapadne strane istog dvorišta, promatrano
od juga prema sjeveru. Kasnoantički je niz pilona na tome
mjestu plošno reduciran zbog potreba proširenja prostora
novovjekovne kuće, dok je u razinama ispod razine novovje-
kovnog pločnika sačuvan u punoj debljini, zajedno s ostalim
konstruktivnim elementima (stilobat, temelj, temeljna stopa).
Pritom se prag novovjekovnog objekta nalazi na razini od
8,09 m n. v., a dno temeljne stope kasnoantičkog trijema na
razini od 4,74 m n. v. Činjenica da su ostali zidovi objekta
temeljeni na znatno plićim temeljima novovjekovnog ili
Mramorna baza kasnoantičkog stupa (PN 028) (foto: V. Madiraca) možda ranosrednjovjekovnog postanka (zapadni zid) uzro-
kovala je njegovu znatnu statičku nestabilnost. Arhitektonski
zauzima površinu od oko 45 m², zajedno s punom širinom elementi zapadnog trijema kasnoantičkog dvorišta vidljivi su
nosivih zidova, dok iskoristiva stambena površina iznosi i u gornjim katovima novovjekovne kuće.
oko 30 m², ali je riječ o dvokatnici s potkrovljem. Iako je Budući da na poziciji novovjekovne kuće nije bilo naknad-
objekt konačno oblikovan u 18. st., naslijeđen je princip nih građevinskih zahvata koji bi zadirali dublje od razine
gradnje u okvirima Dioklecijanove palače zacrtan još u njezinih temelja, očuvana je gotovo netaknuta stratigraf-
razdobljima predromanike i romanike (9. – 13. st. – rani i ska situacija, s datacijskim rasponom od razdoblja gradnje
razvijeni srednji vijek). Dioklecijanove palače do novog vijeka. Vrlo slična situacija
827
Dioklecijanove palače. Karakteristike arheoloških slojeva u

nižim razinama, koje ne pripadaju isključivo gradnji dvaju
predmetnih objekata, gotovo su identične te sugeriraju uvid
u netaknutu stratigrafsku situaciju, važeću za šire područje
sjeverozapadnog dijela Dioklecijanove palače. Arheološki
slojevi u višim razinama vezani su uz granice današnjih
objekata i predstavljeni su kamenim podnicama, podlo-
gama podnica te nasipnim nivelacijskim slojevima.
Važan je podatak da su u oba objekta evidentirane grobne
konstrukcije ispod razine novovjekovnih slojeva. Tijekom
istraživanja istočne polovice prizemlja u Dominisovoj ulici
5 (sektor 001), u travnju 2017. evidentirano je pet grob-
nih konstrukcija. Prilikom daljnjih istraživanja zapadne
polovice prizemlja (sektor 002) utvrđeno je postojanje
još jedanaest grobnih konstrukcija. Pojedine konstrukcije
devastirane su u starijim povijesnim razdobljima, vjerojatno
u srednjem vijeku. Na primjeru obaju istraženih sektora
vidljivo je da su grobne konstrukcije smještene uz kasno-
antički pilon (grob 002) i temelj zapadnog zida novovjekov-
Grobovi u sjeverozapadnom uglu prizemlja (foto: V. Madiraca) nog objekta (grobovi 006, 009, 012 i 015), a pojedine su
postavljene i na stilobat kasnoantičkog trijema (grobovi 001
i 003). Identična je situacija zabilježena i tijekom istraživa-
nja u Dominisovoj ulici 8, gdje je jedan dječji grob prona-
đen priljubljen uz kasnoantički pilon (grob 004). Grobne su
konstrukcije zasigurno mlađe od originalne kasnoantičke
faze Dioklecijanove palače, ali je također vidljivo da su
konstrukcije oslonjene na temelj zapadnog zida mlađeg
objekta. Takva stratigrafska situacija sugerira da su grobovi
mlađi i od temelja zapadnog zida, što upućuje na vjero-
jatno srednjovjekovnu ili kasnoantičku dataciju navedenog
temelja. Svi su grobovi orijentirani u smjeru sjever-jug, što
je uvjetovano pružanjem zapadnog i istočnog zida (niza
kasnoantičkih pilona). Grobne konstrukcije prekrivene su
glinovitim slojem SJ 006, a stoje na razini pretpostavljene
ranosrednjovjekovne podnice SJ 007.
U samo trima grobnim konstrukcijama u sektoru 002 zate-
čeni su netaknuti ljudski ostaci (grobovi 006, 014 i 015).
Ostale su konstrukcije zatečene u devastiranom stanju, dok
je u oštećenoj konstrukciji groba 013 pronađena dječja luba-
nja. Neoštećene grobne konstrukcije sastoje se od prikle-
sanih kamenih ploča na bočnim stranama, a grobovi 006 i
014 također su bili pokriveni priklesanim kamenim pokrov-
nim pločama. Podnice konstrukcija sastoje se od priklesanih
kamenih ploča i ulomaka kasnoantičkih tegula. Grobne kon-
strukcije teže su databilne, ali se prema općim karakteristi-
kama okvirno mogu datirati u srednji vijek. Također, zasad
nije utvrđeno je li se ukapanje pokojnika uz trijem kasnoan-
tičke zgrade odvijalo tijekom duljeg razdoblje te je možda
zahvatilo i starija kasnoantička i/ili mlađa ranonovovjekovna
razdoblja. Ta se pretpostavka ponajprije temelji na grobnim
prilozima koji su mahom evidentirani na pozicijama devasti-
ranih grobnih konstrukcija, što sugerira pokapanja u stari-
jem, poganskom horizontu. Uzorci kostiju iz dvaju grobova u
Grobovi u zapadnom dijelu prizemlja (foto: V. Madiraca) Dominisovoj ulici 5 (grob 006 i grob 015) i jednoga groba u
Dominisovoj ulici 8 (grob 004) obrađeni su AMS datacijskom
zatečena je 2015., tijekom zaštitnih arheoloških iskopa- metodom u laboratoriju ETH Zürich. Potrebno je napomenuti
vanja u unutrašnjosti kuće u Dominisovoj ulici 8, udaljene da je riječ o konstrukcijama bez grobnih priloga. Zahvaljujući
u smjeru juga svega 15 m. I na tom je mjestu površinom rezultatima, grobovi u Dominisovoj ulici 5 datirani su u rani
ograničena višekatnica, nastala vjerojatno u srednjem srednji vijek, dok je grob u Dominisovoj ulici 8 datiran u
vijeku, istočnim zidom uklopljena u niz pilona (piloni 2, nešto mlađe razdoblje (kraj 10. – poč. 11. st.). Grobovi su
3, 4), koji pripadaju trijemu istog kasnoantičkog dvorišta bili položeni na tankom sloju bijele žbuke (moguća podnica),
828
mjestimično očuvanom u sjevernoj polovici prizemlja. Kako

je podnica bila neprikladna za izdvajanje datacijskog uzorka,
uzorak gara iz donjeg debljeg sloja na kojem podnica stoji
također je obrađen jednakom datacijskom metodom te je
datiran u treću četvrtinu 7. st. Na temelju poznatih rezultata
podnica se može šire datirati u razdoblje između treće četvr-
tine 7. i posljednje četvrtine 8. st. Naposljetku je potrebno
napomenuti da je na dubini od oko 0,6 m od razine rano-
srednjovjekovne podnice evidentiran sloj originalne podnice
kasnoantičkog trijema, približno u razini dna stilobata, a riječ
je o tvrđem sloju koji se sastoji od pijeska, vapna i crvenka-
ste glinovite nabijene zemlje, datiranom u razdoblje gradnje
Dioklecijanove palače (kraj 3. – poč. 4. st.). Isti sloj nalazio
se nad nasipnim kasnoantičkim slojevima, koji se stratigraf-
ski vežu uz temeljno ziđe kasnoantičkog trijema.
Pogled na istraženu površinu (foto: M. Mrduljaš)
Literatura
Katunarić Kirjakov 2017 T. Katunarić Kirjakov, Preliminarni

izvještaj po završetku 1. faze zaštitnih arheoloških istraži-
vanja u istočnom dijelu prizemlja zgrade Dominisova 5, č.
zem. 10744, k.o. Split, Split, 2017.
Madiraca 2018 V. Madiraca, Stručno izviješće o zaštitnim
arheološkim istraživanjima u prostoru poslovno-stambe-
nog objekta u Dominisovoj ulici 5 u Splitu (k.č. 10744, k.o.
Split), Split, 2018.
Vinko Madiraca
Summary
In May and June 2017, a rescue archaeological excavation

was carried out on the ground floor of a modern building in Vijenac kapitela in situ (foto: M. Mrduljaš)
Dominis Street 5 in Diocletian’s Palace in Split. The exca-
vations covered the western half of the building’s ground U prosincu 2016. započelo je istraživanje središnjeg dijela
floor (sector 002). The western wall of the building is inte- katedrale, gdje je otkrivena struktura zida i šupljine oko
grated into a series of pylons that belong to the portico of njega. Ta faza istraživanja izravno se nastavljala na spo-
the late antique courtyard of Diocletian’s Palace. During menuti dio i obuhvatila je prostor između propovjedaonice i
the works, an almost intact stratification was found, and kamenog praga glavnog oltara, odnosno središnju os gra-
thanks to the aforementioned, several time periods ranging đevine. Veličina sonde bila je 3,11x3,46 m. Kao i tijekom
from the period of the construction of Diocletian’s palace, prethodnih istraživanja, ploče su označene, fotografirane
through the formation of the early medieval necropolis te podignute. Ispod ploča, od kojih su neke bile fragmenti-
all the way to the construction of the modern house that rane te sekundarno upotrijebljene, bio je nasip od smeđe
stands there today were followed. zemlje, kamena, ali i tvrdog bijelog morta (cca 0,15 m). U
nasipu je nađeno dosta pokretnog arheološkog materijala.
Radilo se o velikoj sondi, gdje opus sectile nije bio saču-
van osim na rubnim dijelovima, i to na sjeverozapadu (i
Redni broj: 460 nastavlja se ispod propovjedaonice) te manjem dijelu
Lokalitet: Split – Dioklecijanova palača (katedrala sv. prema sjeveru. Sačuvani dijelovi mozaika bili su načinjeni
Duje – središnji dio) od kvadratnih i trokutastih pločica mramora, alabastera i
Naselje: Split crnog porfira.
Grad/općina: Split Budući da je na otvorenoj površini opus sectile bio jako malo
Pravni status: N-3 sačuvan, na podlozi s ulomcima amfora (nucleus) jasno
Razdoblje: A su se vidjeli sektori u obliku pravilnog rastera (kampade).
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje Veličina sektora bila je cca 1,25x1,20 m. Unutar pojedi-
nog sektora vidljivi su ukoso postavljeni ulomci amfora (tip
Od 18. listopada do 28. studenog 2017. zaštitno je arheo- Tripoli 1) ili njihovi otisci. Opus sectile položen je na podlogu
loški istraživan središnji pločnik katedrale sv. Duje u Splitu. od amfora i prati pravilan raster svakog sektora (kampadu).
Voditeljica zaštitnih arheoloških istraživanja bila je Milka Struktura zida nije se nastavljala prema sjeveru, već je pri-
Mrduljaš, dipl. arheo., iz tvrtke Art projekt g.u.t.o. iz Kaštel likom dizanja ploče sjeverno od spomenutog zida (gdje je i
Gomilice. središnja os građevine) otkriven blok veličine 0,67x0,84 m.
829
Gornji dio te recentne strukture (bloka) bio je od betona.

Ispod jedne polovice bloka nađen je nabijen kamen, mort
i zemlja, a ispod druge, južne polovice otkriven je ulomak
vijenca kapitela. Ta recentna struktura (blok) nalazila se u
podlozi mozaika i time ju je uništila, a zid iz prethodne faze
istraživanja izravno se vezao na blok s južne strane.
Udubljenje promjera 2,26 m oko bloka bilo je nepravilnog
oblika i stepenasto se spuštalo sa zapadne strane, od
nucleusa, preko rudusa i statumena do ulomka vijenca
kapitela na cca 0,50 m dubine. Sa sjeverne strane udublje-
nje je bilo pliće, a s istočne se strane opet stepenasto spu-
štalo do nabijenog kamena, morta i zemlje, također dubine
cca 0,50 m.
Otkriveni ulomak vijenca kapitela pripada originalnom
vijencu kapitela iz katedrale, čiji se originali danas nalaze u
Arheološkom muzeju u Splitu. Danas se u katedrali mogu
vidjeti njegove rekonstrukcije.
Pokretni arheološki materijal gotovo je jednak kao i u pret-
hodnoj fazi istraživanja, kao i onaj pronađen na zapadnoj
strani katedrale. Najbrojnije su bile tesserae od kamena i
staklene paste te ulomci amfora.
Milka Mrduljaš
Summary
In October and November 2017, rescue archeological

excavations were conducted on the central pavement of
the Cathedral of St. Domnius in Split. This was a continu-
ation of the research of the central part of the cathedral Pogled na otvorenu površinu s grobom i urnom prije početka
between the pulpit and the stone threshold of the main rekonstrukcije kamenog svoda niše (foto: M. Mrduljaš)
altar, i.e. the central axis of the building. Under the stone
slabs, some of which were fragmented and used second-
arily, was a mound of brown earth, stone and hard white
mortar (approx. 0.15 m) with a lot of movable archaeologi-
cal material. Although the opus sectile was preserved on
the peripheral parts of the investigated area, on its base
of amphora fragments (nucleus), sectors in the form of a
regular raster (bays) with obliquely placed amphora frag-
ments (Tripoli 1 type) were identified.
During the lifting of the slab north of the wall investigated in
the previous phase of the research, a concrete block was
discovered and underneath its southern half a fragment of
the capital cornice. The discovered fragment of the capi-
tal cornice belongs to the original capital cornice from the
cathedral.
Redni broj: 461

Lokalitet: Split – Dioklecijanova palača (katedrala sv.
Duje – zapadni dio)
Naselje: Split
Grad/općina: Split
Pravni status: N-3
Razdoblje: A
Od 15. prosinca 2016. do 7. travnja 2017. trajala su arhe-

ološka istraživanja na zapadnoj strani katedrale sv. Duje u
Splitu. Voditeljica zaštitnih arheoloških istraživanja bila je Ulomci porfira (foto: M. Mrduljaš)
830
Milka Mrduljaš, dipl. arheo., iz tvrtke Art projekt g.u.t.o. iz stone pavement at the entrance to the cathedral and the
Kaštel Gomilice. room (niche) between the stone pavement and the cathe-
dral crypt. In the northern and northwestern parts, the
Ova istraživanja obuhvatila su kameni pločnik na ulazu u remains of the mosaic base with several amphora frag-
katedralu te prostoriju (nišu) između kamenog pločnika i ments were preserved. During the removal of the slabs,
kripte katedrale. Sedam ploča bilo je fragmentirano, osim a small opening was created in the stone pavement, thus
ploče groba u istočnom dijelu. Veličina otvorene površine giving insight into the room (niche) between the pavement
iznosila je 2,57x2,29 m. Vrh kamenog pločnika bio je na visini and the crypt, which was also triangular in shape like the
od cca 10,17 m, a dno otvorene površine na 9,97 m n. v. one under the southwestern niche. This room was not
Nakon uklanjanja fragmentirane ploče, u sjeverozapad- intended for burial, as the architecture indicates (without a
nom dijelu nastao je otvor u pločniku, odnosno svodu pro- flat floor and with clusters of tufa). A large quantity of por-
storije (niše), koja je bila direktno ispod pločnika. Nasip phyry and tesserae was found in the room.
ispod kamenih ploča bio je od rahle smeđe zemlje s usit-
njenim mortom i kamenjem. Ispod nasipa nije bilo saču-
vanog mozaika (sredina otvorene površine razgrađena je
kada su u kamenom svodu niše ispod otkrivene zidarske Redni broj: 462
rekonstrukcije, nastale uzidavanjem nazubljenog kamena). Lokalitet: Split – Dioklecijanova palača (Poljana kra-
Ostaci podloge mozaika s nekoliko ulomaka amfora saču- ljice Jelene)
vani su u sjevernom i sjeverozapadnom dijelu. Naselje: Split
Ova istraživanja obuhvatila su i ploču grobnice u koju je Grad/općina: Split
bila položena urna na dubini od cca 0,35 m. Pravni status: N-3
Od pokretnog arheološkog materijala najbrojnije su bile Razdoblje: A, SV, NV
tesserae od kamena, staklene paste te one s pozlatom. Vrsta radova: sondažno iskopavanje
Pronađeni su i ulomci amfora, novac, čavli, pločice moza-
ika, ulomci mramora i porfira, križevi, medaljoni… Godine 2017. sondažno je arheološki istraživana Poljana
Prilikom uklanjanja kamenog pločnika u zapadnom dijelu kraljice Jelene, unutar Dioklecijanove palače u Splitu,
katedrale te električnih instalacija koje su prolazile kroz ploč- radi definiranja i dokumentiranja izvornog okna antičke
nik u kriptu, nastao je manji otvor u pločniku. Slijedom daljnjih kanalizacije palače. U istraživanjima su sudjelovali Anita
istraživanja, taj otvor proširen je kako bi se razgradio pločnik. Penović (voditeljica), Ivica Pleština, dipl. arheo., Nebojša
Tim pothvatom dobio se uvid u prostoriju (nišu) ispod kame- Cingeli, dipl. arheo., Porin Kukoč, arh. tehničar, i dokumen-
nog pločnika. Gotovo identična prostorija, trokutastog oblika, tarist Ante Roglić. Investitor sondažnog istraživanja bilo je
istražena je ispod jugozapadne niše katedrale u srpnju 2016. Sveučilište u Splitu, Fakultet građevinarstva, arhitekture i
godine. Obje prostorije imaju i manji otvor u kriptu. geodezije.
Prostorija je duga oko 4,15 m, široka 3,21 m te visoka
1,65 m. Nasip je bio 1,39 m debljine. Ta prostorija nije bila Arheološko istraživanje bilo je dio znanstvenog projekta
predviđena za ukapanje, na što upućuje i sama arhitektura. „Rimski vodni sustavi grada Salone i Dioklecijanove palače
Nema ravne površine (poda) kao u jugozapadnoj niši i zato i njihov utjecaj na urbanu održivostˮ Hrvatske zaklade
je i površinski neznatno veća od one u jugozapadnoj niši. za znanost, čiji je cilj rekonstruirati sustav vodoopskrbe
Najviši dio iznosi 1,65 m. Istočni dio poda uzdizao se ukoso odvodnje i detaljnije se upoznati s njegovim značajkama
(zbog kupole kripte), a prema zapadu, na spoju poda uzdi- i načinom gradnje i održavanja, odnosno upravljanja jer
zala se veća nakupina vezane sedre.
Dno prostorije bilo je vidljivo upravo u središnjem dijelu te
na bočnim stranama prema zapadu, gdje je ujedno bilo i
izdignuto. Dno je načinjeno od neravnomjerno položenog
kamenja u žbuci. Na nekim mjestima bila je vidljiva i garež,
a negdje su sekundarno upotrijebljeni i arheološki predmeti
(grlo amfore u podu s lijeve bočne strane te kameni ulomak
s kanelurom u svodu niše).
Nasip od svijetlo smeđe zemlje i usitnjene žbuke
(cca 1,63 m visine) bio je bogat pokretnim arheološkim
materijalom. Slojeve nije bilo moguće izdvojiti. Od cijelog
pokretnog arheološkog materijala izdvaja se velika količina
porfira i tessera.
Milka Mrduljaš
Summary
From December 2016 to April 2017, archaeological

research was carried out on the west side of the Cathedral
of St. Domnius in Split. These investigations included the Položaj sonde
831
to do sada nije napravljeno. Radi se o infrastrukturi koja

je učinkovito funkcionirala više stoljeća što znači da je
dobro planirana, građena i održavana. Voditelji projekta bili
su prof. dr. sc. Jure Margeta, dipl. ing. građ., dr. sc. Katja
Marasović i drugi. Dioklecijanova palača, kao i ostale
palače iz rimskog vremena, imala je sustav odvodnje obo-
rinskih voda, upotrijebljenih voda i fekalnih voda, koje su
se odvodile jedinstvenim sustavom kanala. S obzirom na
to da se radi o zatvorenom objektu, odvodnja je bila dobro
planirana, a kanali građeni tako da mogu primiti i odvesti
veće količine vode. Kanalizacija Dioklecijanove palače
dobro je sačuvana, što je više puta dokumentirano nakon
1955., kada su na nekoliko mjesta u sjevernom dijelu
palače pronađeni kanali, izvorna revizijska okna, kameni
ulični slivnici te poprečni kanali koji su dovodili vodu iz ulič-
nih slivnika u glavne kanale, a 1981. istraženo je oko 250 m
sjevernog dijela glavne kanalizacijske mreže. Nastavak
istraživanja kanalizacijskog sustava osigurali su 1995.
godine JKP Vodovod i kanalizacija iz Splita. Tada je pred
sjevernim vratima Dioklecijanove palače pronađen početak
velikog kanalizacijskog kanala i drenažni sustav prostora
sjeverno od palače. Tijekom posljednjih godina izrađeno
je nekoliko elaborata, s ciljem osiguravanja uvjeta daljnjih
istraživanja i revitalizacije antičke kanalizacije, nakon čega
je počelo ponovno čišćenje 250 m kanala koji su istraženi
1980-ih godina jer su se u međuvremenu djelomično zasuli
zbog doticanja materijala iz dosad neiskopanih dijelova
kanalizacije, a na jednom se mjestu čak urušio i dio svoda
kanalizacije. Model sonde
Cilj arheološkog istraživanja bio je pozicionirati i doku-

mentirati izvorno okno antičke kanalizacije na položaju na
istočnom dijelu decumanusa Dioklecijanove palače, koji je
odredio voditelj navedenog projekta, na temelju podataka
iz studije kanalizacijskog sustava, koju je 1980-ih izradio
Jerko Marasović u Mediteranskom centru za graditeljsko
naslijeđe Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Arheološki je istražen glavni kanal u decumanusu, smje-
šten 23 m od istočnih vrata palače, na mjestu gdje se sa
sjevera spaja kanalizacijski kanal istočne lateralne ulice.
Kako je navedeno, cilj iskopavanja bio je pronalazak revi-
zijskog okna, koji na žalost na predviđenoj lokaciji iskopa-
vanja nije pronađen, kao ni priključak. Iskopavanje je tre-
balo proširiti u smjeru zapada za više od 3 m kako bi se
došlo do oštećenja svoda kanala 1950-ih godina, prilikom
polaganja vodova struje i vode. Kroz oštećenje u svodu
ubačena je samohodna kamera, kojom je snimljeno 10 m
kanala prema istoku i 10 m prema zapadu. Utvrđeno je da
je kanal gotovo do samog vrha zasut te se ne vide nikakvi
spojevi bočnih kanala. Budući da nije bilo moguće očistiti
kanal, moralo se odustati od daljnjih radova.
Literatura
Marasović 1961-1962 J. Marasović, T. Marasović, Pregled

radova Urbanističkog biroa na istraživanju, zaštiti i uređe-
nju Dioklecijanove palače od 1955. do 1965. URBS, 4, pp.
23-54, 1961. – 1962.
Marasović 1989 J. Marasović, Research in Diocletian’s
palace after 1974, American-Yugoslav Joint Excavations,
Snimanje kanala samohodnom kamerom Volume Five, 1989: 225 – 228.
832
Marasović 1994 J. Marasović, T. Marasović, Le richerche

nel palazzo di Diocleziano a Split negli ultimi 30 anni (1964-
1994), Antiquite Tardive, 2, 1994: 89 – 106.
Marasović 1982 J. Marasović, Le scoperte nel Palazzo di
Diocleziano negli ultimi decenni, Antichita Altoadriatiche,
XXVI, 1982: 227 – 236.
Margeta 2009 J. Margeta, Kanalizacija naselja: odvodnja
i zbrinjavanje otpadnih i oborinskih voda, Split, Varaždin,
2009.
Madiraca 2011 V. Madiraca, Izvještaj o arheološkim istra-
živanjima u prizemlju hotela Central u Splitu, Split, 2011.
Neir 2014 Izvješće o arheološkom nadzoru i arheološkom
istraživanju pri sanacijskom zahvatu pražnjenja i čišćenja
antičke kanalizacije Dioklecijanove palače, Neir d.o.o.,
Split, 2014. Predmetna lokacija nakon zemljanog iskopa (foto: P. Panza)
VIK 2005 Carski baštinici zagledani u budućnost, Vodovod
i kanalizacija, Split, 2005 objekta na istoku. U cilju pronalaska pretpostavljenih arhe-
oloških nalaza i sprečavanja njihove devastacije, na pred-
Anita Penović metnoj je lokaciji strojni iskop popraćen stalnim arheološkim
nadzorom do pojave geološkog sloja, tzv. tupine, odnosno do
Summary crvenkaste granulirane sterilne gline na južnom dijelu iskopa.
Tijekom nadzora nisu uočeni zidani ostaci, a nisu pronađeni
In 2017, an arheological trench excavation was carried out ni ulomci pokretnih nalaza. Također, prilikom obilaska okol-
at the Poljana Kraljice Jelene Square inside Diocletian’s nog zemljišta nisu uočeni površinski nalazi keramike, dok u
Palace in Split, in order to define and document the original sačuvanim suhozidima nisu vidljivi nalazi spolija, kao poka-
shaft of the palace’s ancient sewerage system. The archae- zatelji postojanja eventualne starije građevine.
ological research was carried out for the purpose of the
scientific project “Roman Water Systems of Salona and the Literatura
Diocletian’s Palace and Their Impact on the Sustainability
of the Urban Environment”. The aim of the archaeologi- Demicheli 2007 D. Demicheli, Rimska nadgrobna stela iz
cal research was to document the original ancient sewer splitskog predjela Pazdigrad, VAHD, 100, Split, 2007.
shaft in the eastern part of the decumanus of Diocletian’s Marasović, Oreb 1977 T. Marasović, F. Oreb, Obrada
Palace, located 23 m from the eastern gate of the palace. graditeljskog nasljeđa u okviru projekta „Splitski poluo-
Since it was not possible to expand the archaeological tok” (Program za provedbeni urbanistički plan), Godišnjak
research, which was concluded after receiving the results ZSKH, 2-3, Split, 1976./1977.
obtained with a self-propelled camera, further archaeologi- Rismondo 2003 T. Rismondo, Naselja i naseljavanje na
cal research was abandoned. splitskom poluotoku od prapovijesti do srednjeg vijeka,
HAnt, 11, Pula, 2003.
Petar Panza
Redni broj: 463
Lokalitet: Split – Duilovo, stambena zgrada Morska vila 4 Summary
Naselje: Split (Pazdigrad/Duilovo)
Grad/općina: Split In June 2017, an archaeological supervision of the
Pravni status: – mechanical excavation was carried out due to the planned
Razdoblje: – construction of the residential building Morska vila 4 in the
Vrsta radova: arheološki nadzor area of Duilovo in Split. No movable or immovable archae-
ological finds were discovered.
Od 14. do 19. lipnja 2017. arheološki su nadzirani
zemljani radovi prilikom gradnje stambenog objekta
Morska vila 4, na prostoru Duilova u Splitu (k.č. 10226,
k.o. Split). Nadzor je obavljen na površini od oko 1000 m2. Redni broj: 464
Voditelj nadzora bio je Petar Panza, mag. archeo., iz Lokalitet: Split – Hrvojeva 2
tvrtke Kaukal d.o.o., Split. Za strojni iskop bila je zadu- Naselje: Split
žena tvrtka SAN-GRA d.o.o., Split, dok je nadležna kon- Grad/općina: Split
zervatorica bila Dubravka Čerina, viša stručna savjetnica Pravni status: Z-3778
iz Konzervatorskog odjela u Splitu. Radove je financirala Razdoblje: A
tvrtka Qatro Company d.o.o., Split. Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
Predmetna lokacija posljednjih je godina upotrebljavana za Godine 2017. zaštitno je arheološki istraživano područje
deponiranje zemljanog iskopa prilikom gradnje susjednog ispred dominikanskog samostana sv. Katarine u Hrvojevoj
833
oznake 004-345. Zbog potrebe za nesmetanim odvijanjem

prometa Hrvojevom ulicom, arheološko istraživanje odvi-
jalo se u dvjema fazama te je prvo istražen južni dio sonde
(dužine 6 m), a potom sjeverni dio (dužine 3,5 m).
Prilikom istraživanja utvrđeno je šest recentnih kanala za
različite vrste cijevi i kabela koji zauzimaju 85% ukupne
površine sonde, dok su samo na dvama mjestima utvr-
đeni stariji slojevi, ispod kojih su pronađena dva groba s
ostacima kostura. Grob 1, orijentacije istok-zapad, nalazi
se 1,3 m sjeverozapadno od ugla samostana sv. Katarine,
na dubini od 0,90 m od današnje razine popločenja
(7,61 m n. v.). Istražen je u dužini od 70 cm jer je zapadni
dio groba presječen kanalom za vodovodnu cijev, a istočni
dio nalazi se ispod cijevi koja prolazi uza zapadni zid samo-
stana sv. Katarine. Nije utvrđeno postojanje grobne arhitek-
ture, a od ostataka kostura pronađen je dio zdjelice (većina
presječena kanalom) te bedrene kosti. Grob 2, orijentacije
istok-zapad, nalazi se 2,5 m južno od kabelskog zdenca
HT-a, na dubini od 0,90 m od današnje razine popločenja
(7,77 m n. v.). Grob je istražen u dužini od 30 cm jer je
Zadana površina arheološkog istraživanja (foto: D. Tresić Pavičić)
Kasnoantički keramički nalazi (foto: D. Tresić Pavičić)
ulici 2 u Splitu. Istraživanje je prethodilo gradnji elektro-

ničkih komunikacija, odnosno postavljanju svjetlovodnog
kabela. Voditelj istraživanja bio je Dinko Tresić Pavičić,
dipl. arheo., dok su stručnu i tehničku ekipu činili Borko
Rožanković i Tihomir Validžija, djelatnici tvrtke Kaducej
d.o.o., Split. Stručni nadzor obavila je Dubravka Čerina,
dipl. arheo., viša stručna savjetnica iz Konzervatorskog
odjela u Splitu. Financijska sredstva osigurao je Ericsson
servisi d.o.o., Zagreb.
Zaštitno arheološko istraživanje u Hrvojevoj ulici 2 obu-

hvatilo je ručni iskop sonde dužine 9,5 m, širine do
1,5 m, postavljene od sjeverozapadnog ugla dominikan- Završna situacija s označenim pozicijama grobova 1 i 2 (izradio:
skog samostana sv. Katarine do kabelskog zdenca HT-a, D. Tresić Pavičić)
834
s obiju strana presječen recentnim kanalima, a od osta-

taka kostura pronađeni su samo dijelovi bedrenih kostiju.
Budući da je sačuvan izrazito malen dio groba, nije jasno
pripada li kamenje uz sjeverni rub groba grobnoj arhitekturi
ili je riječ o sastavu starijeg sloja. Pronađeni grobovi mogli
bi pripadati kasnoantičkoj nekropoli, koja se pružala uz
istočni zid Dioklecijanove palače, a čiji je dio istražen 2005.
godine. Arheološko istraživanje završeno je na dubini od
1,1 m od današnje razine popločenja.
Literatura
Šarić, Rismondo 2006 E. Šarić, T. Rismondo, Split –

Dioklecijanova palača, HAG, 2/2005, Zagreb, 2006: 399
– 402.
Dinko Tresić Pavičić
Summary
In 2017, rescue archaeological excavations were carried

out in front of the Dominican monastery St. Katherine at
Hrvojeva Street 2 in Split. The remains of two graves cut by
modern infrastructure were found. Based on the few frag-
ments of late antique pottery and bricks, the graves were
dated to the period of Late Antiquity and probably belonged
to the necropolis that extended along the eastern wall of
Diocletian’s Palace.
Sjeverni kraj iskopnog rova s geološkom formacijom pločastog
kamena (SJ 7) (foto: P. Panza)
Redni broj: 465

Lokalitet: Split – Mejaši
Naselje: Split (Mejaši)
Grad/općina: Split
Pravni status: –
Razdoblje: –
Od 3. do 13. travnja 2017. trajala su zaštitna arheološka

istraživanja u dijelu ulice Mejaši II i Stoci, zbog potrebe
gradnje fekalne kanalizacije i vodovoda, s ciljem otkriva-
nja i utvrđivanja stanja arheoloških slojeva i struktura u
blizini zaštićenog kulturnog dobra Dioklecijanova akve-
dukta. Arheološki je istražena zaštićena zona akvedukta
(k.č. 3022/1 i 654, k.o. Split). Voditeljica istraživanja bila je
Ana Sunko Katavić, dipl. arheo., zamjenik Vedran Katavić,
dipl. arheo. i prof. pov., a sudjelovali su Petar Panza, dipl.
arheo., i Marin Kraljev, dipl. oec., koji je obavio geodetsko
snimanje i izradio nacrtnu dokumentaciju, svi djelatnici tvrtke
Kaukal d.o.o. iz Splita. Strojno uklanjanje vegetacije, strojni
iskop i ostale građevinske radove obavila je tvrtka Pasike
d.o.o. iz Tugara. Nadležna konzervatorica bila je Dubravka
Čerina, dipl. arheo. i pov. umj., iz Konzervatorskog odjela
u Splitu. Istraživanja su organizirana na temelju narudžbe-
nice tvrtke EKO Kaštelanski zaljev, Ustanova Split, za inve-
stitora Vodovod i kanalizacija d.o.o., Split. Središnji dio iskopnog rova (foto: P. Panza)
S obzirom na to da se predmetna lokacija proteže 60 m povijesna cjelina (Z-602), prije provedbe projekta postav-
istočno od Dioklecijanova akvedukta, a i prostor Mostina ljanja vodovoda i kanalizacije bilo je nužno zaštitno arhe-
registriran je kao zaštićeno nepokretno kulturno dobro i ološko istraživanje. Nakon čišćenja lokacije istražen je rov
835
dužine oko 60 m, širine oko 1,5 m, dok je dubina iskopa

ovisila o registriranim slojevima i dubini na kojoj se javlja
sloj geološke osnove (zdravice) – od cca 0,6 m na južnom
kraju te do cca 2,5 m na sjevernom kraju iskopnog rova.
Sloj humusa (SJ 1) strojno je uklonjen, prilikom čega je
povremeno zamijećen recentan otpad. Prilikom daljnjeg
ručnog iskopa registrirani su slojevi (SJ 2, 3, 4 i 6), unutar
kojih nisu pronađeni arheološki nalazi ili tvorevine. Radi se
o slojevima nataložene kompaktne glinaste zemlje s većim
ili manjim udjelom primjesa nečistoća i mogu se interpreti-
rati kao posljedice dugoročnih erozivnih procesa. Geološku
osnovu na većem dijelu lokacije činio je žutosmeđi kom-
paktan sloj bez vidljivih organskih primjesa (SJ 5), a na
manjem sjevernom dijelu iskopa formacija pločastog
kamenja, registrirana kao (SJ 7).
Literatura
Gudelj 1999 Lj. Gudelj, Izvješće o arheološkim istra-

živanjima Dioklecijanovog akvedukta na Bilicama, u:
Dioklecijanov akvedukt (ur. J. Belamarić), Split, 1999.
Katanić, Gojković 1972 N. Katanić, M. Gojković, Građa
za proučavanje starih kamenih mostova i akvedukata u
Hrvatskoj, Jugoslavenski institut za zaštitu spomenika kul-
ture, Beograd, 1972.
Marasović, Oreb 1976/1977 T. Marasović, F. Oreb, Obrada
graditeljskog nasljeđa u okviru projekta „Splitski poluotok”
(Program za provedbeni urbanistički plan), GZSKH, 2-3,
Split, 1976./1977.
Vedran Katavić Pogled na sondu nakon završetka istraživanja (foto: M. Mrduljaš)

Ana Sunko Katavić
Petar Panza
Zaštitno je arheološki istraženo prizemlje kuće poznate kao
Summary palača Pavlović, a nalazi se na južnoj strani Narodnog trga
(Pjaca). Radi se o renesansnoj palači čije prizemlje ima
In April 2017, rescue archaeological excavations were car- arhitektonske elemente rane romanike. Jednak romanički
ried out in parts of Mejaši II and Stoci streets in Split, due stil vidljiv je i na fasadi današnjeg hotela Central, koji se
to the need for the construction of a sewerage and water nalazi lijevo od spomenute kuće.
supply system. The aim of the research was to discover U prizemlju kuće, veličine od oko 130 m², zaštitno je arhe-
structures near Diocletian’s aqueduct. No arheological ološki istražena središnja prostorija koja ima bačvast svod
finds were identified. od crvenih opeka. Otvorena je sonda veličine 2x5 m. Ispod
površinskog betona i tankog nasipa od tamno smeđe
zemlje otkrivena je nakupina betona i kamena koja se
protezala po gotovo cijeloj dužini sonde, cca 3,10 m.
Redni broj: 466 Nakupina betona i kamena na nekim je mjestima bila i do
Lokalitet: Split – Narodni trg 4 0,20 m debljine i nastavljala se prema zapadnom dijelu
Naselje: Split sonde. Istočni dio, odnosno završetak te strukture bio je
Grad/općina: Split jasno vidljiv u obliku nekoliko četvrtasto obrađenih komada
Pravni status: Z-3778 kamena, preko kojih su bili vidljivi ostaci betona. Od dna
Razdoblje: SV, NV te strukture, u smjeru sjever-jug, protezalo se kameno
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje popločenje.
Pločnik je bio od četvrtastog, zaglađenog kamena, ukupne
Od 9. do 15. svibnja 2017. zaštitno je arheološki istraži- veličine 2,00x1,50 m. Sačuvan je samo dio pločnika koji
vano prizemlje kuće anagrafske oznake Narodni trg 4, Split je u krajnjem jugoistočnom dijelu sjekla cijev kanalizacije.
(k.č. 12440, k.o. Split). Voditeljica istraživanja bila je Milka Pločnik se nastavljao prema jugu (druga prostorija), a
Mrduljaš, dipl. arheo., iz tvrtke Art projekt g.u.t.o. iz Kaštel prema istoku imao je definiran kraj. Sjeverno od pločnika,
Gomilice. Arheološki radovi bili su pod nadzorom arheolo- koji se po otučenim krajevima ploča vjerojatno nastavljao
ginje Dubravke Čerine iz Konzervatorskog odjela u Splitu. i prema sjeveru, bila je šupljina s nekoliko kamena te dio
Sredstva za istraživanje osigurala je tvrtka D&M d.o.o., zida čija funkcija nije poznata. Daljnja istraživanja nisu
Split. bila moguća zbog podnih instalacija te betonskih temelja
836
stupova između dviju prostorija. Tijekom istraživanja pro- 6 u Splitu (k.č. 12381, k.o. Split). Voditeljica istraživanja bila
nađen je jedan ulomak glazirane keramike. je Milka Mrduljaš, dipl. arheo., iz tvrtke Art projekt g.u.t.o.
iz Kaštel Gomilice. Radove je nadzirala Dubravka Čerina,
Milka Mrduljaš dipl. arheo., iz Konzervatorskog odjela u Splitu. Sredstva
za istraživanje osigurala je tvrtka Kraš d.d., Zagreb.
Summary
Prodavaonica Kraša nalazi se u jugozapadnom dijelu
In May 2017, a rescue archaeological excavation was car- Narodnog trga, do kuće Nakić, građene u stilu bečke sece-
ried out on the ground floor of a house at Narodni trg 4 in sije. Zaštitno je arheološki istražen stražnji, zapadni dio
Split (cadastral parcel 12440). A trench measuring 2 x 5 m prodavaonice.
was investigated, inside which a cluster of concrete and Sonda 1, veličine 1,65x2,05 m, otvorena je uz južni i
stone approximately 3.10 m long was discovered. This clus- zapadni zid prodavaonice. Ispod sloja betona od 10 cm bio
ter was in some places up to 0.20 m thick and it stretched je nasip od sivosmeđe zemlje s pijeskom i glinastim dnom
towards the western part of the trench. In the eastern part (2,28 m). Dubina sonde bila je cca 0,50 m. U nasipu je
of the trench, right next to the end of the said structure, otkriven ulomak bijele glazirane keramike i tri ulomka grube
a part of stone paving was discovered in the north-south kuhinjske keramike.
direction. During the research, one fragment of glazed pot- Sonda 2, veličine 3,39x2,04/1,54 m, otvorena je istočno
tery was found. od Sonde 1. Radi se većoj sondi gdje su otkriveni kanal,
zid kuće te unutarnje popločenje kuće. U sjeveroistočnom
dijelu te sonde ispod sloja betona (na 2,83 m dubine) bio
je tanak sloj sivosmeđe zemlje, u kojem su otkriveni kanal
Redni broj: 467 (2,70 m) i zid kuće (2,73 m) te sloj crvenice, ispod koje je
Lokalitet: Split – Narodni trg 6 bilo unutarnje popločenje (2,68 m) kuće. Zid kuće debljine
Naselje: Split 0,50 m protezao se u smjeru sjever-jug i bio je napravljen
Grad/općina: Split od grubo obrađenih većih kamenih ploča. Prema južnom
Pravni status: Z-3778 dijelu sonde zid nije bio potpuno sačuvan, a na njegovu
Razdoblje: A, NV su mjestu bili vidljivi ostaci betona. Zid nije imao temeljnu
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje konstrukciju.
Kanal duljine 2,10 m otkriven je sa zapadne strane zida
Od 26. do 29. svibnja 2017. zaštitno je arheološki istraži- kuće. Bio je građen od poluobrađenog manjeg i većeg
van poslovni prostor Bonbonnière Kraš, na Narodnom trgu kamena, bez vezivnog sredstva. Dubina iskopanog kanala
bila je cca 0,50 m. Ni kanal nije imao temeljnu konstruk-
ciju. Radi se o mlađoj gradnji, a unutar kanala bila je tamno
smeđa zemlja s recentnim materijalom (ostaci plastike).
Unutarnje popločenje kuće (kaldrma) sastojalo se od
manjeg i većeg četvrtastog te oblog kamena koji je na
nekim mjestima imao oblik a coltello (na nož), što je bilo
tipično za popločenja u srednjovjekovnoj kući. Popločenje
nije sačuvano u cijeloj dužini i gubi mu se trag prema
južnom dijelu sonde.
Od pokretnog arheološkog materijala na popločenju kuće
otkriven je jedan čavao.
Prema nalogu nadležnog konzervatora, sonde su nakon
završetka arheoloških istraživanja pokrivene geotekstilom
i zatrpane pijeskom.
Milka Mrduljaš
Summary
In May 2017, a rescue archaeological excavation was

carried out on the business premises of Bonbonnière
Kraš at Narodni trg 6 in Split (cadastral parcel 12381).
Two trenches were excavated. In trench 1, measuring
1.65 x 2.05 m, with a depth of approximately of 0.50 m,
a fragment of white glazed pottery and three fragments
of coarse kitchen pottery were discovered along the
southern and western walls. Trench 2 was located east of
trench 1, measuring 3.39 x 2.04/1.54 m, where a canal,
a house wall and the internal paving of the house were
Pogled na sondu 1 i 2 nakon istraživanja (foto: M. Mrduljaš) discovered.
837
Redni broj: 468 2006./2007. godine. Prilikom tih istraživanja pronađen je

Lokalitet: Split – Obala hrvatskog narodnog preporoda 15 južni dio temelja jugozapadne kule Dioklecijanove palače,
Naselje: Split jedne od četiriju velikih pravokutnih kula, koje su bile
Grad/općina: Split postavljene na vanjskim uglovima palače, temeljeni na
Pravni status: Z-3778 živoj hridi. Sagrađena je na mjestu neposredno uz prista-
Razdoblje: A, SV, NV nište nastalo prije Dioklecijanova doba. Tijekom prošlosti
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje očito je bila izložena jakim valovima i udarima vjetra s juga
i jugozapada, što je dovelo do njezina postupnog urušava-
Godine 2017. zbog preuređenja je zaštitno arheološki istra- nja u 15., a čini se konačno u 17. st. Pronađen je, naime,
živan prizemni prostor unutar stambene zgrade na Obali južni dio njezina postamenta u izvornoj širini od 13,5 m,
hrvatskog narodnog preporoda 15 u Splitu, na k.č. 1626 dok se ostatak podvlači sjevernije, ispod postojećih niskih
zgr., k.o. Split. U istraživanjima su sudjelovali Anita Penović kućica prislonjenih uz južni zid palače. Postament kule
(voditeljica), Ivica Pleština, dipl. arheo., Nebojša Cingeli, građen je od masivnih pravokutnih kamenih blokova, na
dipl. arheo., te Porin Kukoč, arh. tehničar, i dokumentarist mjestima učvršćenima željeznim sponama i u slogu kakav
Ante Roglić. se vidi na sličnim objektima koji pripadaju palači. Upravo
zbog svega navedenog, uslijedila su zaštitna arheološka
Od pada Salone početkom 7. st. do kraja ranog srednjeg istraživanja. Nakon uklanjanja postojećeg poda na ozna-
vijeka, građani Splita svoju su sigurnost i obranu nalazili čenom položaju sonde 1, detektirana je mreža aktivnih
unutar zidina Dioklecijanove palače. Poslije, s porastom instalacija. Najveća je opasnost bila aktivna kanalizacija
stanovništva i širenjem grada prema zapadu, javlja se u betonskom kanalu, koja se proteže duž cijele prostorije
potreba za novim gradskim bedemima i fortifikacijskim smjera sjever-jug, s odvojkom prema zapadu. Gabariti
kulama. U prizemlju objekta istražene su dvije arheo- sonde u dogovoru s nadležnim konzervatorima prilago-
loške sonde. U južnom dijelu objekta, uz samu splitsku đeni su položaju instalacija. Ispod betonske podloge poda
rivu, namjera je bila istražiti ukupnu površinu radi evi- definiran je zid Kellerove kuće, smjera sjever-jug, širine
dentiranja i dokumentiranja ostataka jugozapadne kule 0,47 m, građen s dvama licima od neobrađena kamena
Dioklecijanove palače te je povezati s dokumentacijom iz različitih dimenzija, ispunjenih sitnim kamenjem i vapne-
prethodnih istraživanja. Zaštitna arheološka istraživanja na nim mortom. Istočni zid Kellerove kuće sačuvan je u visini
splitskoj Rivi obavili su stručnjaci Konzervatorskog odjela od 0,40 m, a prema zapadu dijelom je sačuvano kameno
u Splitu i Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika (MHAS) popločenje, također vezano vapnenim mortom. Istočno
od zida nalazi se betonski kanal za oborinsku vodu te do
njega aktivna salonitna kanalizacijska cijev. Cjelokupan
prostor „prošaran” je aktivnim instalacijama, pa naža-
lost nisu bila moguća arheološka istraživanja do slojeva
jugozapadne kule. Pretpostavka je da se na tom položaju
nalazi istočni zid kule, na kojem je bio ulaz. Prema pret-
postavljenoj situaciji, nedostaje dio jugozapadnog zida
Dioklecijanove palače na dijelu prolaza iz kule u palaču.
Osim recentnog materijala, plastike i ostalog otpada, nije
pronađen arheološki materijal, jer je vjerojatno tijekom
gradnje Kellerove kuće, a potom i novijih gradnji, prostor
nekoliko puta prekopavan, a materijal je deponiran na
drugu lokaciju. Položaj te sonde, kako je već napomenuto,
Sonda 2 nalazi se južno od južnog zida Dioklecijanove palače te na
Sonda 1 Tlocrt
838
sjevernom dijelu istočnog zida jugozapadne kule i dijelom Summary

njezine unutrašnjosti. Na predmetnom položaju nalazio se
prolaz iz palače u jugozapadnu kulu, gdje se također poku- In 2017, a rescue archaeological excavation was carried
šala istražiti visina praga vrata, međutim i ondje se poja- out due to the renovation of the ground floor space inside
vio betonski kanal aktivne fekalne kanalizacije. Uz istočni i the building at Obala Hrvatskog Narodnog Preporoda 15 in
zapadni rub vide se oštećenja nastala prilikom iskopavanja Split. Two archeological trenches were excavated. In the
za navedenu kanalizaciju. southern part of the building along the Split waterfront, the
Sonda 2 smještena je u sjeveroistočnom dijelu objekta intention was to explore the entire area in order to record
dimenzija 2,60x1,60 m, na položaju podrumske prostorije and document the remains of the southwest tower of
1Y. Nakon uklanjanja keramičkih pločica i tzv. plivajućeg Diocletian’s Palace and merge it with documentation from
poda, na sjevernom i južnom dijelu sonde nađeni su ostaci previous research. After removing the existing floor at the
kamenog poda, vjerojatno starije kuće obitelji Dudan. Na marked position of trench 1, a network of active installations
temelju povijesnih izvora i arheoloških istraživanja u sup- was detected. Active sewerage posed the greatest threat in
strukcijama, poznato je da je prostorija bila u upotrebi the concrete canal that runs along the entire room in the
početkom 15. st. N-S direction with a branch to the west. The dimensions of
Na krajnjem zapadnom dijelu pročelja palače, na mjestu the trench were adapted to the location of the installations,
nekadašnje ugaone kule bile su sagrađene dvije dvo- and the wall of the Keller House and the stone paving of the
katnice obitelji Dudan (početkom 20. st.). O njihovoj se floor were defined under the concrete floor. The trench was
nadogradnji doznaje u dokumentima iz 1867., gdje vlas positioned south of the southern wall of Diocletian’s Palace
nici Matija i Marko Dudan traže dopuštenje za nadograd- and on the northern part of the eastern wall of the south-
nju trećeg kata. Projekt izrađuje Jakov Kurir, a potpisuje west tower and part of its interior. At the position in ques-
inženjer Lucchini. Kuće se zajedno s antičkom triforom tion, there was a passage from the Palace to the SW tower,
obnavljaju 1906., pod vodstvom arhitekta Kamila Tončića, where an attempt was also made to investigate the height
a radovi traju gotovo tri desetljeća. Tijekom druge polo- of the door threshold, but a concrete canal pertaining to the
vine 19. st. manje se kuće pred pročeljem ruše, a 1923. active sewerage was also found there.
podižu se Kellerove kućice, koje su ostale sačuvane do Trench 2 was positioned in the NE part of the building
danas. Jedna od kućica podignuta je i pred kućama Dudan/ measuring 2.60 x 1.60 m, at the location of basement room
Sava, pa se kroz te prostorije novije datacije pristupa do 1Y. By removing several recent floor layers on the northern
nekadašnjeg prolaza u jugozapadnu kulu i prostoriju Y1. and southern part of the trench, the remains of the stone
Proboj kroz pod proteže se od podrumskih vrata na istoku floor, probably from the earlier house of the Dudan family
do sjevernih vrata podruma Dioklecijanove palače, što je dating back to the 19th century, were defined. The entire
spajalo Prostoriju 1A i hodnik. Čitav je iskop u dubini od excavation at a depth of 2 m in the southern part is an iden-
2 m na južnom dijelu identičan zemljano-kameni sloj pomi- tical layer of stone and earth mixed with recent feces, con-
ješan s recentnim fekalijama, bez arheološkog materijala taining no archaeological material. At an altitude of -0.02 m
jer je to područje već iskopavano. Međutim, na sjevernoj above sea level, there is sea gravel, and 25 cm above is
strani definirane su tri stratigrafske jedinice Sj 6 – zemlja the mean sea level mixed with waste water that is filtered
sa šutom, SJ 7 – siv, glinasti sloj, SJ 8 – zemlja s kame- through the mentioned layers.
nom. Na dubini od –0,02 nalazi se morski šljunak, a 25 cm
iznad je morska razina pomiješana s otpadnim vodama,
koje se procjeđuju kroz navedene slojeve. Na tom dijelu
nije bila morska hrid, već šljunak. Daljnja su istraživanja Redni broj: 469
obustavljena zbog urušavanja profila i kontinuiranog nadi- Lokalitet: Split – Obala hrvatskog narodnog preporoda
ranja fekalnih voda. Naime, istočno od te prostorije nalazi 23 i 24
se sanitarni čvor podruma, gdje postoji kontinuiran problem Naselje: Split
s odvodnjom i poplavama te sasvim sigurno dio vode kroz Grad/općina: Split
zemljane slojeve prodire u tu prostoriju. Pravni status: Z-3778
Razdoblje: NV
Literatura Vrsta radova: arheološki nadzor
Čerina 2009 D. Čerina, Arheološka istraživanja na zapad- Od 23. do 25. ožujka 2017. arheološki su nazirani zemljani
nom dijelu splitske Rive 2006.-2007. g., Baština, 35, Split, radovi prilikom saniranja cijevi na pločniku na Obali hrvat-
2009: 43 – 58. skog narodnog preporoda (Riva), ispred broja 23 i 24 u
Delonga 2008 V. Delonga, Split – Riva (južno pročelje Splitu (k.č. 12544 i 12545, k.o. Split). Voditeljica nadzora bila
Dioklecijanove palače), HAG, 4/2007, Zagreb, 2008. je Milka Mrduljaš, dipl. arheo., iz tvrtke Art projekt g.u.t.o.
Kečkemet 2002 D. Kečkemet, Prošlost Splita, Split, 2002. iz Kaštel Gomilice. Istraživanja je nazirala dr. sc. Vanja
Kečkemet 2004 D. Kečkemet, Kulturna i umjetnička Kovačić, viša stručna savjetnica iz Konzervatorskog odjela
baština u Dalmaciji, izabrani radovi I, Split, 2004. u Splitu. Investitor istraživanja bile su tvrtke Lux Property
Novak 2005 G. Novak, Povijest Splita, knjiga druga, Split, Group d.o.o., Split i Everriculum, Split.
2005.
Zbog saniranja cijevi, iskopan je kanal dužine cca 5 m.
Anita Penović Iskop je bio dubok cca 0,18 m, a širok 0,15 m. Dio kanala
839
Dioklecijanova palača – pozicija arheološkog nadzora (foto: Z. Pogled na gradilište i iskopni rov s obližnje zgrade (foto: A. Sunko
Sunko) Katavić)
uz stambeni objekt bio je očišćen zbog začepljenja. Nova Ispod sloja nabijene zemlje, koja je tvorila hodnu povr-
cijev Ø 110 postavljena je u nasip od smeđe zemlje u kojem šinu gradilišta, prilikom kopanja otkriveni su slojevi tupine
nije bilo pokretnih arheoloških nalaza. Nakon radova kanal i povremeni ostaci prethodnih građevinskih radova u vidu
je zatrpan te je pločnik vraćen u prvobitno stanje. nasute zemlje i nečistoća. Tijekom radova u potpunosti su
izostali pokretni i nepokretni arheološki nalazi.
Milka Mrduljaš
Literatura
Summary
Katavić, Sunko Katavić 2014 V. Katavić, A. Sunko
In March 2017, an archaeological supervision of earth- Katavić, Elaborat utjecaja na kulturno-povijesnu baštinu za
works was conducted during the repair of the pipes on the potrebe izrade SUO sustava odvodnje aglomeracije Split –
walkway at Obala Hrvatskog Narodnog Preporoda (the Solin, Split, 2014.
Split waterfront – Riva) in front of house numbers 23 and Regan, Nadilo 2007 K. Regan, B. Nadilo, Stare crkve izvan
24 in Split. A channel measuring approx. 5 m in length and središnje jezgre Splita, Građevinar, 59, Zagreb, 2007.
0.18 m in depth was excavated. No movable archaeologi- Rismondo 2003 T. Rismondo, Naselja i naseljavanje na
cal material was found during the supervision. splitskom poluotoku od prapovijesti do srednjeg vijeka,
HAnt, 11, Pula, 2003.
Ana Sunko Katavić

Redni broj: 470
Lokalitet: Split – Šoltanska ulica Summary
Naselje: Split (Trstenik)
Grad/općina: Split From February to May 2017, arheological supervision of
Pravni status: – earthworks was performed for the purpose of laying sewer
Razdoblje: – pipes in the area of the construction of a residential com-
Vrsta radova: arheološki nadzor plex in Šoltanska Street in Split, on parcels 7.3, 8 and 9 in
Split. During the excavation, no layers containing archaeo-
Od 21. veljače do 31. svibnja 2017. trajao je arheološki logical finds were observed.
nadzor zemljanih radova prilikom polaganja kanalizacij-
skih cijevi na području gradnje stambenog kompleksa u
Šoltanskoj ulici u Splitu, na parcelama 7.3, 8 i 9. Voditeljica
arheoloških radova bila je Ana Sunko Katavić, dipl. arheo., Redni broj: 471
a zamjenik je bio Nino Švonja, mag. archeo. i mag. hist., Lokalitet: Split – Trogirska ulica 2
oboje iz tvrtke za arheološka istraživanja Kaukal d.o.o., Split. Naselje: Split
Lokalitet je strojno iskopavala tvrtka Građevno ZEC d.o.o. Grad/općina: Split
iz Splita. Nadležna konzervatorica bila je Dubravka Čerina, Pravni status: Z-3778
viša stručna savjetnica iz Konzervatorskog odjela u Splitu. Razdoblje: –
Arheološki je nadzirano strojno iskopavanje trase cjevo-
voda. Riječ je o rovu dužine oko 160 m, širine oko 2,5 te Dana 19. lipnja 2017. arheološki je nadgledano iskopa-
dubine od 2 do 3 m, koji se proteže u smjeru istok-zapad. vanje za sanaciju, tj. zamjenu postojećeg vodovodnog
840
Marasović, Oreb 1977 T. Marasović, F. Oreb, Obrada

graditeljskog nasljeđa u okviru projekta „Splitski poluo-
tok” (Program za provedbeni urbanistički plan), Godišnjak
ZSKH, 2-3, Split, 1976./1977.
Ana Sunko Katavić
Summary
In June 2017, archeological supervision of the excavations

was carried out for the reconstruction, i.e. replacement
of an existing water and sewage connection in Trogirska
Street 2 in Split. The excavation was carried out in recent,
that is, leveling layers, and no archeological finds were
observed.
Redni broj: 472

Lokalitet: Split – Ulica kneza Mislava i Ulica Marina
Držića
Naselje: Split (Manuš/Lučac)
Grad/općina: Z-3778
Pravni status: –
Razdoblje: –
Od 27. do 31. ožujka 2017. arheološki su nadzirani

zemljani radovi prilikom polaganja električnog kabela
Pogled na predmetnu lokaciju prema jugu (foto: A. Sunko Katavić) kroz Ulicu kneza Mislava, točnije radovi na KB 1kV iz
TS Manuš-3 (priključak Banovac), na predjelu Lučac/
i fekalnog priključka u Trogirskoj ulici 2 u Splitu. Nadzor Manuš u Splitu. Radove je nadzirala tvrtka Kaukal d.o.o.,
je obavila tvrtka Kaukal d.o.o., Split. Voditeljica nadzora
bila je Ana Sunko Katavić, dipl. arheo., a zamjenik Petar
Panza, mag. archeo. Uklanjanje kamenih ploča, ručni
iskop i ostale građevinske radove obavila je tvrtka Point
d.o.o. iz Splita. Nadležna konzervatorica bila je Dubravka
Čerina, dipl. arheo. i pov. umj., iz Konzervatorskog odjela u
Splitu. Nadzor je financirala Maja Lušić, Split.
Cilj zaštitnog arheološkog nadzora bio je sprečavanje deva-

stacije mogućeg fortifikacijskog sustava jer se predmetna
lokacija nalazi unutar zaštićene Zone A Splita, na položaju
kojim se pružaju srednjovjekovne fortifikacije grada Splita, i
uza zapadni zid crkve Sv. Duha, koja je pregrađena u 14. st.,
od starije ranosrednjovjekovne crkve. Iskop se pružao uz
zapadnu stranu Trogirske ulice, južno od vodovodnog šahta.
Nakon uklanjanja hodne površine, tj. kamenih ploča te
recentne opeke i granuliranoga građevnog materijala došlo se
do postojećih cijevi, koje su zamijenjene novima. S obzirom
na to da se iskopavanje odvijalo u recentnim, odnosno nive-
lacijskim slojevima, prilikom zaštitnog arheološkog nadzora u
potpunosti su izostali pokretni i nepokretni arheološki nalazi.
Literatura
Belamarić 1997 J. Belamarić, Split – Od carske palače do

grada, Konzervatorski odjel Split, Split, 1997.
Duplančić 2005/2006 A. Duplančić, Splitske zidine u 17.
i 18. stoljeću, Mala biblioteka Godišnjaka ZSKH, 29/30,
2005./2006. Iskopni kanal u Ulici Marina Držića (foto: A. Sunko Katavić)
841
a voditeljica nadzora bila je Ida Beg Jerončić, dipl. arheo.

i pov. umjet., dok su zamjenice bile Ana Sunko Katavić,
dipl. arheo., i Marica Milić, dipl. arheo. Nadležna konzer-
vatorica bila je Dubravka Čerina, dipl. arheo. i pov. umjet.,
iz Konzervatorskog odjela u Splitu. Strojni i ručni iskop te
ostala logistička sredstva potrebna za arheološki nadzor
osigurala je tvrtka Point d.o.o., Split. Radove je financi-
rala tvrtka HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o.,
Elektrodalmacija Split, Split.
Zemljani, ručni i strojni iskop rova za polaganje kabela

obavljen je uz arheološki nadzor na dužini od 50 m duž
istočne strane Ulice kneza Mislava i djelomično u Ulici
Marina Držića. Tijekom radova u potpunosti su izostali Trasa arheološkog nadzora ispred Galerije umjetnina (foto: N.
pokretni i nepokretni arheološki nalazi zbog kojih bi bilo Cingeli)
potrebno obustaviti iskopavanje, odnosno nastaviti arheo-
loška istraživanja. Razlog tome ponajprije je plitak iskop
i već postojeće recentne infrastrukturne devastacije.
Prilikom arheološkog nadzora sve su faze iskopavanja
fotografski dokumentirane.
Literatura
Buškariol 1984 F. Buškariol, Prilozi antičkoj topografiji

Manuša, Kulturna baština, 15, Split, 1984.
Marasović, Oreb 1976/1977 T. Marasović, F. Oreb, Obrada
graditeljskog nasljeđa u okviru projekta „Splitski poluotok”
(Program za provedbeni urbanistički plan), Godišnjak
ZSKH, 2-3, Split, 1976./1977.
Rismondo 2003 T. Rismondo, Naselja i naseljavanje na
splitskom poluotoku od prapovijesti do srednjeg vijeka,
HAnt, 11, Pula, 2003. Živa stijena SJ 6 u sjevernom profilu (foto: N. Cingeli)
Rismondo, Šarić 2006 T. Rismondo, E. Šarić, Split –
Manuš, HAG, 2/2005, Zagreb, 2006. Arheološko nalazište smješteno je na cesti ispred Galerije
umjetnina, na k.č. 10088/4, k.o. Split, južno od baroknog
Ana Sunko Katavić bastiona Cornaro. Trasa iskopa nalazi se na prostoru
između stare bolnice, gdje se danas nalazi galerija, i vojne
Summary bolnice koja se nalazila na mjestu ženskog benediktin-
skog samostana uz sjeverno lice Dioklecijanove palače.
In March 2017, archeological supervision of earthworks Civilna bolnica osnovana je 1794. na bastionu Cornaro, a
was conducted during the laying of electric cables through gradnjom južnog objekta 1872. dovršen je čitav kompleks.
the Knez Mislav Street, in the area of Lučac/Manuš in Split. Južno od nalazišta uza sjeverno pročelje Dioklecijanove
Due to the shallow excavation and the existing recent infra- palače nalaze se temelji crkve svete Eufemije, kapela bla-
structural devastation, no archeological finds were found in ženog Arnira i zvonik koji je bio povezan sa zidinama koje
the 50-m long excavated shaft. su ograđivale cijeli kompleks. Crkva se prvi put spominje u
ispravi o osnivanju samostana benediktinki 1069. godine.
Arnirova kapela građena je u 14. st., a zvonik u 17. st.
Prilikom čišćenja sjevernog pročelja Dioklecijanove palače,
Redni broj: 473 godine 1946. srušena je bivša vojna bolnica i ostaci drugih
Lokalitet: Split – Ulica kralja Tomislava 15 (k.č. 10088/4) bombama uništenih zgrada.
Naselje: Split Arheološkim istraživanjima obuhvaćena je trasa na cesti u
Grad/općina: Split dužini od 10 m. Dimenzije sonde iznosile su 10x0,8 m, a
Pravni status: Z-3778 nalazila se na koti terena +10,40 m n. v. Cilj istraživanja bio
Razdoblje: NV pronalazak arheološkog potencijala, ostataka srednjovje-
Vrsta radova: arheološki nadzor kovnih struktura i trase Dioklecijanova vodovoda. Tijekom
istraživanja definirano je šest stratigrafskih jedinica te nije
Sredinom siječnja 2017. arheološki je nadzirano isko- pronađen pokretni arheološki materijal. Pronađeno je južno
pavanje prilikom žurne zamjene kanalizacijskih cijevi na lice hridi, na koti +9,80 m n. v., u koju su ukopane kanali-
cesti ispred Galerije umjetnina u Ulici kralja Tomislava zacijske cijevi.
15 u Splitu. Radove je arheološki nadzirao Nebojša
Cingeli, dipl. arheo. Nebojša Cingeli
842
Summary Položaj arheološke sonde određen je na osnovi premisa i pret-

postavke da se ispod nogostupa nalazi kanal Dioklecijanova
In mid-January 2017, archeological supervision of earth- vodovoda. Sonda je smještena unutar opkopa baroknih
works was carried out due to the urgent replacement of bedema grada Splita. Danas se na tom djelu nalaze pro-
sewer pipes on the road in front of the Art Gallery at 15 metnice – Zagrebačka i Sinjska ulica. Na relativnoj dubini od
Kralj Tomislav Street in Split. The archaeological site was 30 cm, ispod naboja za asfalt pronađen je svod austrijskog
located south of the baroque Cornaro bastion. A 10-m long kanala (SJ3). Kanal je zidan od kamena i opeka povezanih
route was investigated. A total of 6 stratification units were mortom. U istočnom dijelu sonde svod kanala presječen
defined during the investigation and no movable archaeo- je betonskom pločom, odnosno vodom s kabelima (SJ 4),
logical material was found. smjera istok-zapad. Taj proboj omogućilo je uvid u presjek
i strukturu kanala, koji je nastao u 19. st. Navedeni je kanal
širok 1,05 m, dok je kasnoantički širok 0,60 m.
Redni broj: 474 Nebojša Cingeli

Lokalitet: Split – Zagrebačka ulica
Naselje: Split Summary
Grad/općina: Split
Pravni status: Z-3778 In March 2017, a rescue archaeological excavation was
Razdoblje: NV carried out on the route of the planned installation of elec-
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje tric cables from Manuška poljana to the railway cut in
Zagrebačka Street in Split. The position of the archaeologi-
U ožujku 2017. zaštitno je arheološki istraživana trasa cal trench was determined based on the premise that it is a
planiranog postavljanja električnih kabela, od Manuške canal of Diocletian’s Palace water system. The trench was
poljane do usjeka pruge u Zagrebačkoj ulici u Splitu. Cilj positioned inside the moat of the baroque ramparts of the
istraživanja bio je određivanje arheološkog potencijala te city of Split. No canals dating from the period of Antiquity
pronalazak Dioklecijanova vodovoda. Istražena je jedna were found during the research, but a canal from the 19th
od predviđenih triju sondi u Zagrebačkoj ulici. U istraži- century was discovered. This canal is built of stone and
vanju sudjelovali su Nebojša Cingeli, dipl. arheo., i Anita bricks connected with mortar, and is 1.05 m wide.
Penović, prof. pov. i arheo., dok je tehničke i dokumentacij-
ske poslove obavio i Ante Roglić, mag. geogr.
Redni broj: 475

Lokalitet: Split – Žnjan (TS Žnjan 10)
Naselje: Split (Žnjan)
Grad/općina: Split
Pravni status: –
Razdoblje: –
U studenome 2017. arheološki je naziran strojni iskop

zemlje za potrebe gradnje trafostanice TS Žnjan 10
(k.č. 10142/11 i 10142/2, k.o. Split) u Splitu. Voditeljica
arheoloških radova bila je Ida Beg Jerončić, dipl. pov.
umjet. i dipl. arheo., a zamjenik Vedran Katavić, prof. pov.
Unutrašnjost kanala iz 19. st. (foto N. Cingeli) i arheo., oboje iz tvrtke za arheološka istraživanja Kaukal
d.o.o., Split. Nadležna konzervatorica bila je Dubravka
Čerina, viša stručna savjetnica iz Konzervatorskog odjela
u Splitu. Financijska sredstva osigurao je investitor
HEP – ODS d.o.o. Elektrodalmacija iz Splita.
Nakon dolaska na lokaciju zatečena je dijelom travnato-

-humusna površina, a dijelom površina nasipana sitnim
kamenom lomljencem. Iskopana jama za predviđeni
objekt prostirala se na 15 m² te je prosječna dubina iskopa
iznosila oko 2,5 m. Prilikom strojnog iskopa uočena je
sljedeća stratigrafija: 1. površinski nasipni sloj sastavljen
od manjeg lomljenog kamena sitnije granulacije, pomije-
šan sa žućkasto-smeđom prahovitom glinom s nalazima
opeke, manjeg kamena i recentnog materijala (debljine
10,0 – 15,0 cm); 2. žućkastosmeđi sloj prahovite gline s vid-
Presjek sonde i kanala iz 19. st. (izrada: A. Roglić) ljivim vegetacijskim izbojima (debljine 30 cm); 3. kompaktan
843
više arheoloških lokaliteta koji imaju status kulturnog dobra

kako bi se utvrdilo trenutačno stanje, tj. stupanj even-
tualne devastacije. Rekognosciranje je proveo Odjel za
podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda,
a sudjelovali su voditelj istraživanja Igor Mihajlović, dipl.
arheo. i pov., Jurica Bezak, dipl. arheo., Pavle Dugonjić,
dipl. arheo., Vesna Zmaić Kralj, dipl. arheo., Anton Divić,
dipl. arheo., Goran Trninić, apsolvent arheologije, Milan
Macura, dipl. iur., Zoran Delibašić, prof. kineziologije,
Dragutin Šimatović, dipl. ing., Dejan Bačić i Jerko Macura,
mag. slikarske struke. Financijska sredstva osiguralo je
Podmorsko arheološko rekognosciranje podmorja

Splitsko-dalmatinske županije u 2017. temeljilo se na pre-
Profil građevinske jame s vidljivim stratigrafskim odnosima, pogled gledavanju arheoloških lokaliteta u vodama otoka Visa.
prema zapadu (foto: V. Katavić) Nedaleko od Komiže nalaze se ostaci antičkog brodoloma
iz 3./2. st. pr. Kr. Brodolom, koji je prijavljen 2014. nalazi
žućkastosmeđi glineni sloj geološke osnove (debljine se 60 – 70 m jugozapadno od najisturenijeg dijela istočnog
1,0 m); 4. kompaktan crvenkastožuti glineni sloj geološke rta uvale Gnjila. Prvi tragovi brodoloma, manji ulomci kera-
osnove. Od nalaza su uočene recentne opeke u površin- mičkih posuda, nalaze se uz rub istočne podvodne stijene
skom sloju. na dubini od 10 do 12 m. Oni su malobrojni i teško uočljivi
jer su inkrustirani uz stijene. Najveća koncentracija nalaza
Literatura vidljiva je na pješčano-kamenoj padini, koja se rasprostire
između dviju stijena. Najdublji površinski vidljivi tragovi bro-
Demichelli 2007 D. Demichelli, Rimska nadgrobna stela iz doloma zamijećeni su na dubini od 37 m. Veća koncentra-
splitskog predjela Pazdigrad, VAPD, Vol. 100, No. 1, Split, cija keramičkih ulomaka počinje na dubini od 28 m, gdje
2007. je uočena i djelomično sačuvana olovna prečka masivnih
Katavić, Sunko Katavić 2014 V. Katavić, A. Sunko
Katavić, Elaborat utjecaja na kulturno-povijesnu baštinu za
potrebe izrade SUO sustava odvodnje aglomeracije Split –
Solin, Split, 2014.
Rismondo 2003 T. Rismondo, Naselja i naseljavanje na
splitskom poluotoku od prapovijesti do srednjeg vijeka,
HAnt, 11, Pula, 2003.
Vedran Katavić
Summary
In November 2017, archeological supervision of mechani-

cal earth excavation was conducted for the purpose of the
construction of the Žnjan 10 substation (cadastral parcels
10142/11 and 10142/2, cadastral municipality Split). The Rt Gnjila – podmorje, iskop sonde 1 (foto: J. Macura)
excavation revealed layers of earth, which, apart from the
recent material, contained no archaeological finds.
Redni broj: 476

Lokalitet: Splitsko-dalmatinska županija, podmorje
Naselje: Vis, Komiža
Grad/općina: Vis, Komiža
Pravni status: Z-6496 (zona Vis), Z-6743 (B-24 –
Tulsamerican), Z-4 (Grebeni), Z-73 (Brioni), Z-18 (Teti),
Z-80 (Vassilios)
Razdoblje: A, NV
Vrsta radova: podmorsko rekognosciranje
Od 8. do 21. srpnja 2017. trajalo je podmorsko arheološko Grebeni – podmorje, zapaljiva brončana topovska kugla (foto: J.
rekognosciranje u podmorju otoka Visa. Dokumentirano je Macura)
844
dimenzija. Budući da se prema dobivenim informacijama

lokalitet i dalje devastira, odlučeno je da se otvore dvije
probne arheološke sonde, dimenzija 2x2 m. Sonde su
postavljene na dubinama od 33 i 35 m, na pješčanoj padini
između dva tzv. kamena zuba, koji zatvaraju spomenutu
padinu. Obje su sonde bile arheološki negativne, što suge-
rira na kontinuiranu devastaciju nalazišta.
Obavljeno je i više urona u uvali Mala Smokova kod rta
Stončice, gdje su tijekom prethodnog arheološkog rekog
nosciranja pronađeni ostaci francuske fregate Favorite.
Fregata Favorite, porinuta u Veneciji, bila je zapovjedni
brod francuske flote u poznatoj Viškoj bitci 1811. godine.
Nakon poraza od engleske flote, fregata Favorite bila
je u teškom stanju, a poginuo je zapovjednik Bernard Položaj istraživanih lokacija: 1. rt Gnjila, brodolom iz 3./2. st. pr.
Dubourdieu. Pukovnik Giflengo naredio je manevarskom Kr; 2. grebeni, brodolom iz 17. st.; 3. uvala Oključna, krilo američ-
časniku da brod odvede u luku Vis, ali zbog jakog vjetra kog bombardera B-24 iz Drugog svjetskog rata; 4. olupina teret-
i struja, fregata je bila nasukana u uvali Mala Smokova. nog parobroda Teti (potonuo 1930. g.); 5. olupina teretnog paro-
Giflengo je naredio da se oko 100 ranjenika prebaci na broda Vassilios (potonuo 1939. g.); 6. olupina putničko-teretnog
šambek Eugenio i goletu Principessa di Bologna, koji su parobroda Brioni (potonuo 1930. g.); 7. otočić Paržanj, američki
otplovili u Split, a preostali dio posade iskrcao se i predao bombarder B-24 Tulsamerican iz Drugog svjetskog rata; 8. Veli
Britancima. Poručnik bojnog broda Fabris, po Giflengovu Budikovac, olupina broda iz 19. ili 20. st.
naređenju, detonirao je barut u brodu te ga na taj način
uništio. Vidljivi ostaci fregate nalaze se u zapadnom dijelu Prema dostupnim podacima, riječ je o zapaljivoj kugli. Oko
uvale, na dubini od 3 m do 16 m. Područje koje sadržava kugle i šiljaka omotala se konoplja umočena u bitumen koji
ostatke fregate uočljivo je jer morska trava (posejdonija) je zapaljiv. Uz to, kugla je šuplja te je također bila napu-
ondje ne raste zbog veće količine željeznih predmeta te njena bitumenom. Kalibar same kugle iznosi 80 mm, a sa
balastnog kamenja. Na toj lokaciji prikupljen je jedan bron- šiljcima dostiže 100 mm. U knjizi (priručniku) Tratado dela
čani klin, koji je spajao elemente brodske konstrukcije. Artilleria iz 1613., koju je napisao Diego Ufano, nalazi se
Uz ulomak grla staklene boce, prikupljen je i dio zaštitne crtež slične topovske kugle. Radiokarbonska C-14 analiza
oplate broda te čavao kojim je ona bila zakivana na drvenu uzorka drva pokazala je da se brodolom može datirati u
konstrukciju. prvu polovicu 17. st., a ne u 19. st., kako je često navođeno
Na lokaciji Grebeni, gdje se na dubini od 53 do 55 m nalaze u starijoj literaturi. Teret broda nije vidljiv, što sugerira da je
ostaci brodoloma sa 16 željeznih topova, prikupljene su prevozio materijal organskog podrijetla. Na nalazištu nisu
dvije brončane topovske kugle te su uzeti uzorci drvene zamijećeni tragovi recentne devastacije.
konstrukcije radi datiranja brodoloma. Prijašnja literatura Prema prijavi sportskih ronioca, uslijedio je zaron na dobi-
spominje dataciju u rano 19. st. te se navodi da je riječ venoj lokaciji kod otočića Velog Budikovca (istočna strana
o „francuskom briku”. Nalazište je poznato više desetaka Visa). Na dubini od 29 m nađeni su ostaci pramca broda
godina, a 1985. i 1989. izvađena su dva brončana topa, s velikim sidrima, vitlom, lancima te sidrenim oknima. S
koja se sada nalaze u Bateriji u Visu. Oba su topa lijevana nalazišta su prikupljene dvije staklene boce i tri ulomka
u Genovi krajem 16. st., u ljevaonici Francesca Sommarive. glazirane keramike. Preliminarna analiza sugerira dataciju
Bila su konstruirana za ispaljivanje kamenih kugli, što se brodoloma u drugu polovicu 19. st. ili pak početak 20. st.
vidi po debljinama stijenki koje su tanje od topova koji ispa- Tijekom rekognosciranja, Ministarstvo kulture zaprimilo je
ljuju željezne hitce. Za ispaljivanje kamene kugle jednakih prijavu o novom lokalitetu. Slijedom te informacije izvršen
dimenzija kao i metalne, bilo je potrebno oko 1/3 količine je stručni uviđaj u uvali Oključna sa sjeverne strane Visa.
baruta, što omogućuje izradu lakšeg (i manje skupog) topa. Na dubini od 13 do 15 m dokumentiran je dio krila ame-
Druga je posebnost topova za kamene kugle komora za ričkog bombardera B-24, s vidljivim stajnim trapom uvuče-
barut, čiji je promjer znatno manji od promjera cijevi, odno- nim u krilo. Analize će pokazati kojoj je jedinici pripadao taj
sno kalibra. Oba topa spadaju u srednju kategoriju topova bombarder.
koji ispaljuju kamene kugle. Kalibar srednje kategorije bio Prema preporuci Konzervatorskog odjela u Splitu, izvršeni
je između 135 i 155 mm, težak od 330 do 480 kg, a kamene su i stručni uviđaji na poznatim ronilačkim lokacijama koje
su kugle bile teške između 2,9 i 3,8 kg. Top 1, koji je izva- su registrirane kao kulturno dobro, a nalaze se u arheološ-
đen 1985., nosi oznaku težine izraženu u mjerama koje su koj zoni Vis. Riječ je o olupini B – 24 Tulsamerican (neda-
se u tom periodu upotrebljavale u Genovi. Oznake C 9 R 53 leko od otoka Paržnja) te brodolomima olupina Brioni (kod
pokazuju da je top težak 9 Cantari (Cantar = 47,649 kg) i otoka Ravnika), Vassilios i Teti (nedaleko od Komiže).
53 Rotoli (Rotolo = 0,476 kg), što iznosi 454 kg. Kalibar
Topa 1 iznosi 155 mm. Prikupljene dvije brončane kugle Igor Mihajlović
iznimno su zanimljive. Jedna kugla (N3), kalibra 100 mm,
ima otvor za fitilj, što upućuje na to da je riječ o eksploziv- Summary
nom hitcu. Prilikom pražnjenja primijećeno je da su unutar
brončane kugle nalazi još jedna metalna kugla. Druga pak In July 2017, an underwater archaeological reconnais-
kugla (N4) nije eksplozivna, ali ima više šiljaka na površini. sance was carried out in the water area of the island of Vis.
845
Several archaeological sites that have the status of cultural

property have been documented in order to determine the
current state, i.e. the degree of possible devastation.
Not far from Komiža are the remains of an ancient ship-
wreck dating from the 3rd/2nd century BC. Since the site
was still being devastated according to the information
received, it was decided to open two trial archaeological
trenches measuring 2 x 2 m. The trenches were placed
at depths of 33 and 35 m on a sandy slope between two
so-called stone teeth that close the mentioned slope. Both
trenches gave negative results for archaeological material,
which suggests continuous devastation of the site.
Several dives were organized in the Mala Smokova cove
near Cape Stončica, where the remains of the French frig-
ate Favorite were found in the previous archaeological
reconnaissance. One bronze wedge that used to connect Pogled s istoka na ostatke bedema i prostor istraživanja s kont
the elements of the ship’s structure was collected at the site. rolnim profilom na kojem se vide ostaci zida SJ 005 (foto: A.
Along with a fragment of a glass bottle neck, a part of the Devlahović)
ship’s protective side shell and a nail that was used to rivet
the side shell to the wooden structure were also collected. Lokacija se nalazi u neposrednoj blizini Remetina vrta,
At the Grebeni site, where the remains of a shipwreck with 16 odnosno samo 40-ak metara zapadno od njega. Stručna
iron cannons were found at a depth of 53–55 m, two bronze voditeljica istraživanja bila je Andrea Devlahović, kustosica
cannonballs were collected and samples of the wooden Muzeja Staroga Grada, a zamjenica voditeljice dr. sc. Sara
structure were taken for the purpose of dating the shipwreck. Popović. Radovi su financirani sredstvima Ministarstva kul-
Radiocarbon dating of the wood sample showed that the ture i Grada Staroga Grada.
shipwreck can be dated to the first half of the 17th century,
and not to the 19th century as often stated in older literature. Predmetnu je lokaciju 1991. sondažno istražio tadašnji
According to the report received from sports divers, the Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture iz Splita, pri-
dive was carried out at the location near the islet of Veli likom postavljanja HPT mreže. Istraživalo se na kraju Ulice
Budikovac (east side of Vis). At a depth of 29 m, the pape Ivana Pavla II. (koja prolazi pokraj crkve sv. Ivana),
remains of the ship’s bow with large anchors, a winch, na mjestu gdje se spaja s Vukovarskom cestom, a zatim
chains and anchor shafts were found. Two glass bottles je, nakon zatrpavanja, istražen prostor zapadno od ulice,
and three fragments of glazed pottery were collected from na prostoru ispred transformatorske stanice, koja je bila
the site. Preliminary analysis suggests that the shipwreck podignuta na dijelu gradskih bedema. Ta je transformator-
dates from the second half of the 19th century or the begin- ska stanica srušena 2015. te su se stvorili uvjeti za nasta-
ning of the 20th century. vak istraživanja tog dijela trakta južnih bedema Farosa.
Furthermore, an expert investigation was carried out in the Ukupna površina predmetne čestice iznosi 68 m2. S njezine
Oključana cove on the northern side of Vis. At a depth of 13 sjeverne strane nalazi se zid vrta obiteljske kuće Vodanović,
to 15 m, a part of the wing of an American B-24 bomber was dok je s južne i istočne strane ograđena zidom. Istočni je dio
documented with a visible landing gear retracted into the wing. tog prostora istražen 1991. te su na površini bili vidljivi dije-
According to the recommendation of the Conservation lovi gradskih bedema. Zapadni dio prostora nakon rušenja
Department in Split, expert inspections were also carried out transformatorske stanice ostao je neuređen, s betonskim
at well-known diving locations that are registered as cultural temeljima stanice i građevnim otpadom ostalim od rušenja.
heritage and are located in the archaeological zone of the Radovi su započeli strojnim uklanjanjem recentnoga gra-
island of Vis. Those are the wreck of B-24 Tulsamerican (near đevnog otpada, električnih kabela preostalih od stare
the islet of Paržanj) and the sites of the shipwrecks Brioni transformatorske stanice i ostataka njezinih temelja. Svi
(near the islet of Ravnik), Vassilios and Teti (near Komiža). ti nasipi/slojevi u dokumentaciji su označeni kao SJ 002.
Također, uklonjen je i nasip ostao od prijašnjih istraživa-
nja (SJ 001). Ispod sloja šute i humusa s travom, na istoč-
nom se dijelu pokazao već istražen dio bedema, dok se
Redni broj: 477 na zapadnom dijelu pokazalo da su betonski temelji tran-
Lokalitet: Stari Grad – bedemi Farosa (južni trakt) sformatorske stanice bili sagrađeni izravno na ostacima
Naselje: Stari Grad bedema (SJ 004). Prilikom uklanjanja SJ 001 pronađen je
Grad/općina: Stari Grad (otok Hvar) parcijalno sačuvan grob (SJ 003), ukopan unutar punjenja
Pravni status: Z-5098 bedema (SJ 009). Sa zapadne strane groba pronađen je
Razdoblje: A recentan materijal. Ukop groba nije bilo moguće definirati,
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje kao ni zapunu. Po svemu sudeći, grob je uništen prilikom
ukopavanja električnih kabela za transformatorsku stanicu.
Od 25. travnja do 12. svibnja 2017. zaštitno je arheološki Neistraženi dio stratigrafije nalazio na prostoru površine
istraživana k.č. 10622/2, k.o., Stari Grad, na lokaciji na 12 m2, južno od bedema. Na rubu iskopa iz 1991. naprav-
kojoj se nalazi dio trakta južnih gradskih bedema Farosa. ljen je testni kanal (SJ 006), širine oko 0,60 m. Pokretni
846
materijal iz tog kanala nije se odvajao po stratigrafskim materijala svjedoče i ulomci iz različitih slojeva koji pripa-
jedinicama. daju istim posudama). Osim standardnih nalaza građev-
Nakon početnih radova pokazali su se prvi intaktni arhe- nog materijala (većinom tegule), ulomaka amfora, pitosa,
ološki slojevi. Na vrhu je definiran tamno smeđi sloj lokalne kalcitne keramike, kao i kuhinjske keramike, redo-
(SJ 008) s puno kamenja i većom količinom ulomaka tegula vito se pojavljuju nalazi fine crno glazirane keramike (ulomci
i amfora, standardnim nalazima kuhinjske keramike, dok se soljenki, tanjura, zdjela, skifosa), zatim ulomci keramike
od nalaza fine keramike ističu ulomci helenističke keramike tipa Alto Adriatico i Gnathia te nekoliko ulomaka sive kera-
sive fakture i sivog premaza. Prema pronađenom materi- mike. Od metalnih nalaza najbrojniji su nalazi novca, iako
jalu, sloj se može datirati u 2./1. st. pr. Kr. Ispod njega, uz se neki ne mogu identificirati. Tako su u sloju SJ 014 pro-
južno lice bedema uočena je i manja površina (SJ 010) s nađena dva dobro očuvana primjerka bronačanog novca
izrazito sitnim kamenjem, bez nalaza, a na samom zapad- Farosa. Tek se u nekoliko najnižih slojeva repertoar nalaza
nom kraju južnog lica bedema, na mjestu gdje je nedo- mijenja, odnosno pronađeni keramički materijal može se
stajao kameni blok, uočen je sloj smeđe zemlje sa sitnim datirati u kasno 4. st. pr. Kr.
kamenjem (SJ 012) te je pronađen jedan ulomak crnoglazi- Ostaci zida građenog paralelno s južnim licem bedema, čiji
ranog skifosa, uz nekoliko ulomaka tegula. Ti slojevi nalazili su ostaci opisani prilikom istraživanja 1991., u dokumen-
su se iznad debljeg sloja crvenice (mjestimično i do 40 cm taciji su registrirani kao SJ 005, međutim tek je pri kraju
debljine), gdje je pronađena najveća količina pokretnih iskopavanja postalo jasno da je riječ o dvama zidovima,
nalaza (SJ 007). Gotovo 50% pronađenog materijala čine koji su označeni kao 005a i 005b. Oba su zida bila gra-
ulomci tegula, imbreksa i amfora. Od sitnijih ulomaka prona- đena jednako, s relativno pravilnim kamenim blokovima i
đeni su ulomci grube kalcitne keramike, kao i ulomci kuhinj- nešto tanjim kamenim pločama, a ponegdje su se vidjeli i
ske keramike standardnog repertoara – vrčevi, lonci, zdjele veći ulomci keramike. Građeni su bez veziva, sačuvani su
i sl. Od fine keramike prevladavaju ulomci crno glazirane u 2 – 3 reda gradnje, prosječne širine 40 cm. Temeljeni su
keramike, ulomci keramike tipova Alto Adriatico i Gnathia. na grubom neobrađenom kamenju (a ono samo na geološ-
Pronađena su i tri piramidalna, jedan okrugli i jedan polu- kom sloju stijene). Zid SJ 005a bio je sačuvan u duljini od
kružni uteg. Taj se sloj protezao do samog bedema i pokri- 2,15 m, najviše sačuvane visine 0,52 m, a zid SJ 005b u
vao je ostatke zida SJ 005 (opisanog i prilikom prvotnih duljini od 2,31 m i najviše sačuvane visine 0,58 m.
istraživanja 1991. godine), koji se nalazio uz bedem. Ova je kampanja potvrdila da je bedem sačuvan na cijelom
Zatim je uslijedio niz slojeva (SJ 013-025) s ujednače- istraženom prostoru, ukupne duljine 11,5 m i širine 2,7 m.
nim repertoarom pokretnih nalaza, koji se mogu datirati Građen je na dva lica od velikih kamenih blokova (neki duži
od kasnog 4. do 2. st. pr. Kr. (o uniformnosti keramičkog od 1 m), a na južnom se licu vidi i uporaba manjih kamenih
Finalna situacija, označen je već istraženi prostor (izradila: A. Devlahović)
847
the remains of walls 005a and 005b. These other layers

are uniform according to the movable finds, i.e. older finds
appear only in the lowest layers. As the rampart is based
on bedrock (as well as walls 005a and 005b), it can be
assumed that they were built at the same time.
Redni broj: 478

Lokalitet: Stari Grad – crkva sv. Ivana
Naselje: Stari Grad
Grad/općina: Stari Grad (otok Hvar)
Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno iskopavanje
Zapadni profil (foto: A. Devlahović) Od 8. do 12. svibnja 2017. arheološki je nadzirano postav-
ljanje pločnika ispred crkve sv. Ivana u Starom Gradu. U
ploča u gradnji. Na zapadnom dijelu bedem je nešto bolje sklopu nadzora područje je i arheološki sondirano. Voditelj
očuvan, u visini od dvaju redova blokova (uz iznimku arheološkog nadzora bio je Miroslav Gogala, dipl. arheo. Za
krajnjeg zapadnog dijela gdje je nedostajao jedan blok). stručni nadzor bili su zaduženi Silva Kukoč i Saša Denegri,
Vidljivu zapunu bedema čini tamno siva rahla zemlja s veli- viši stručni savjetnici iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
kim kamenjem, pogotovo u istočnom dijelu koji je istraživan
1991. godine. Južno lice bedema vidljivo je u cijeloj saču- Stari Grad na otoku Hvaru svakako je najpoznatiji kao pod-
vanoj dužini i visini te će takvo biti i prezentirano. ručje na kojemu se nalaze arheološki ostaci jednog od naj-
Zapuna bedema u ovoj kampanji nije istraživana. S obzi- starijih gradova na hrvatskoj obali Jadrana. Od bezimenoga
rom na to da se između sjevernog lica bedema i zida kuće manjeg ilirskog naselja nad kojim je podignut antički Faros
Vodanović nalazi uzak prostor od samo cca 60 cm, to mjesto (Pharos), preko razdoblja rimske dominacije do srednjeg
nije istraživano, već je nivo hodne površine spušten kako bi se vijeka i novog vijeka, postoji neprekinut slijed urbanog života,
otkrio jedan red blokova bedema te će to biti i prezentacijska koji je ostavio i arheološke tragove. Upravo su konzervator-
razina sjevernog lica. Materijal pronađen tom prilikom očeki- skim radovima na crkvi sv. Ivana 1979. započeta arheološka
vano je kronološki izmiješan i varira od antike do novog vijeka. istraživanja antičkog Farosa. Dodatni zamah dobivaju 1994.
istraživanjima u Remetinu vrtu. Istraženi spomenički kom-
Literatura pleks obuhvaća razdoblja od željeznog, grčkog, helenistič-
kog i ranog rimskog do kasnoantičkog doba, kada se podiže
Jeličić-Radonić 1995 J. Jeličić Radonić, Pharos – antički ranokršćanski sklop dvojnih crkava. Poslije se sklop pregra-
grad, u: Pharos – antički Stari Grad (ur.: J. Jeličić-Radonić, đuje u manje ranoromaničke crkvene građevine. Sjeverna se
B. Rauter Plančić), Split, Zagreb, 1995: 80 – 85. crkva zatim produžava i obnavlja u gotičkom i baroknom stilu.
Početkom 20. st. južna je crkva porušena, a današnja crkva
Andrea Devlahović sv. Ivana preuzela je njezin titular. Stari titular bio je sv. Marija.
Arheološki nadzor na lokalitetu Sv. Ivan bio je dio radova pri-
Summary likom postavljanja pločnika ispred pročelja crkve sv. Ivana.
In April and May 2017, archaeological excavations were

conducted on the site with the preserved tract of the south-
ern city walls of Pharos. The site is located near the Pharos
archaeological park, some 40 meters west of it. At the
location in question, in 1991, the then Regional Institute
for the Protection of Cultural Monuments from Split carried
out excavations, during which a part of the city wall was
discovered, along with the remains of the defensive archi-
tecture. The excavations in this campaign were carried out
in a small area south of the ramparts, where only a small
volume of intact archaeological layers remained under the
concrete foundations of the recently demolished electri-
cal substation. Given the limited area of research and the
small volume of preserved intact stratigraphy, it is difficult to
fully interpret the cultural strata found. It can be concluded
that layer 007 represents a levelling, certainly after the con-
struction of the ramparts, which is indicated by the fact that
the layer extended all the way to the ramparts and above Sjeverni zid iznad antičkog zida, detalj
848
U sklopu nadzora organizirano je i arheološko sondiranje zemlje i kamenja. Postavljanje vodovodne cijevi devastiralo
radi boljeg upoznavanja postojećeg stanja na tome višesloj- je taj zid i zidane kosturnice. Prilikom otkopavanja prostora
nom lokalitetu (u arheološkom smislu riječi). Prostor koji je zapadno od te devastacije, u sloju s kosturnicama otkriveni
obuhvaćen nadzorom pratio je širinu crkve i ulice te se pro- su ulomci keramike iz venecijanskog razdoblja (tzv. majo-
tezao prema zapadu do zidića paralelnog s pročeljem crkve. lika). Ispod temelja zida koji je sa sjevera omeđio nekadašnji
Nakon skidanja betonske površine otkrivena je komunalna pločnik otkriven je još jedan zid. Imao je jednak smjer, ali je
infrastruktura neposredno ispod betona s istočne i zapadne bio pomaknut prema jugu. Sa sjeverne strane otkrivenog
strane obuhvata (voda i struja) i nasip od kamenja, zemlje zida, otprilike 20 cm niže, pronađen je kameni pločnik pove-
i ulomaka tegula. Prilikom daljnjeg otkopavanja pojavio se zan sa zidom. S južne je strane otkriven živac, a na njemu
nekadašnji pločnik ispod površine betona, i to u dvama sloje- ostaci zidanih grobnica devastiranih prilikom postavljanja
vima. Slojevi su međusobno odijeljeni tankim slojem žbuke, vodovodne cijevi. Sloj zemlje na dubini ostatka toga zida i
dok je ispod donjeg bio naboj crvene zemlje. Ispod ploč- pločnika obiluje ulomcima tegula te nešto manje ostacima
nika i na ostatku obuhvata na vidjelo su izašli ostaci zidanih amfora i kasnoantičke keramike.
grobnica – kosturnica, osim po sredini gdje je pronađena Rezultati nadzora tipičan su primjer urbane arheologije. Na
salonitna vodovodna cijev. Sjeverna strana nekadašnjeg skučenom prostoru svako novo razdoblje u pravilu razgra-
pločnika bila je omeđena zidom okomitim na pročelje crkve, đuje ono starije te bi tek mjestimice ono starije „preživjeloˮ.
koji je približno pratio njezin sjeverni zid. Ležao je na nasipu U ovom su slučaju novovjeke grobnice u potpunosti negirale
starije slojeve. Sretna je iznimka pronalazak starijeg zida
ispod temelja zida sa sjeverne strane pločnika. S njegove sje-
verne strane otkriven je lijepo sačuvan dio antičkog pločnika.
Literatura
Jeličić-Radonić 1994 J. Jeličić-Radonić, Ranokršćanske

dvojne crkve u Starom Gradu na Hvaru, Split, 1994: 7 – 22.
Jeličić-Radonić, Katić 2015 J. Jeličić-Radonić, Miroslav
Katić, FAROS osnivanje antičkog grada, Split, 2015.
Miroslav Gogala
Summary
In May 2017, archeological supervision was carried out

during the paving in front of the Church of St. John In Stari
Grad on the island of Hvar. An archeological trench was
also excavated as part of the supervision. In the central
part of the trench, the laying of the water pipe disturbed the
cultural layers. In the rest of the trench, except in its north-
ern part, the remains of two older pavements on packed
red earth were discovered, under which there were ossu-
ary tombs from the modern period. They were buried to
Grobnica ispod pločnika, detalj the bedrock. In the northern part, under the fence wall, an
older, ancient wall was found, and on its northern side, well-
preserved remains of an ancient pavement. The fact that a
trench at a complex site such as this contains mostly some-
what younger finds is not unusual in a small urban area.
That is why the discovery of ancient remains that have “sur-
vived” so many changes in time is all the more precious.
Redni broj: 479

Lokalitet: Stari Grad – k.č. 276, k.o. Stari Grad
Naselje: –
Pravni status: Z-5098 (urbanistička cjelina)
Razdoblje: A
Od 14. do 16. studenog 2017. zaštitno je arheološki

Antički zid i pločnik istraživan lokalitet u Starom Gradu, na lokaciji k.č. *276,
849
sloja nabijene glinaste crvenice (SJ 01), koja je služila kao

podloga za (prethodno uklonjen) kameni pod kuće. Ispod se
nalazio rahao sloj žućkaste boje, mješavina sitnog kamenja
i žala (SJ 02). U tom je sloju nađen jedan ulomak životinjske
kosti, kao i sedam keramičkih ulomaka koji su tipološki i kro-
nološki neopredjeljivi, odnosno asortiman varira od ulomaka
antičke do novovjekovne glazirane keramike.
Ispod tih slojeva pojavio se sloj tamne, gotovo crne zemlje,
s nešto lomljenog kamenja (SJ 03). U tom je sloju uočena
kamena struktura od većih nepravilnih kamenih blokova
(SJ 05), a ispod nje još jedna struktura, za koju se činilo
da je riječ o ostatku zida (SJ 04). Pokazalo se da struktura
SJ 05 čini ostatke zida koji se pruža u smjeru istok-zapad,
ali ne na cijeloj površini sonde. Zid je građen od nepravilnih
klesanaca i uz obilnu uporabu žbuke. Nakon dokumentira-
nja situacije, uklonjena je struktura SJ 05 te je nastavljeno
uklanjanje sloja SJ 03, koji se protezao na cijeloj površini
sonde. U njemu je također pronađeno nekoliko ulomaka
životinjskih kostiju, kao i određena količina keramičkih
nalaza, koji uključuju i keramički građevni materijal. Te je
keramičke ulomke teško kronološki odrediti, ali se mogu
Ortofotografija Staroga Grada s prikazom linije zapadne granice okvirno datirati u kasnu antiku.
zaštićene zone i oznakom položaja istraživane čestice (izrada: A. Zid SJ 04 otkriven je u dužini od 2,54 m preko cijele sonde.
Devlahović) Pruža se u smjeru istok-zapad, s otklonom od 20° prema
jugu, širine oko 0,6 m. Čini se da je riječ o temeljima zida,
građenima od većih nepravilno obrađenih kamenih blo-
kova, vezanih žbukom. Sjeverno i južno do zida SJ 04
uočeno je urušenje tog istog zida, u dokumentaciji ozna-
čeno kao SJ 06. Riječ je o nepravilnim kamenim bloko-
vima kakvi su upotrebljavani i prilikom gradnje zida SJ 04.
Prema situaciji u sondi, čini se da se i zid SJ 04 i uruše-
nje SJ 06 nalaze u istom sloju SJ 03. U ovom je trenutku
postalo nemoguće pratiti stratigrafiju te je zbog toga istra-
živanje prekinuto. Naime, ono je od početka bilo otežano
Završna situacija iskopne površine (foto: A. Devlahović)
k.o. Stari Grad. Predmetna čestica nalazi se na jugu Trga

Velo Podloža, tj. na početku Srinjo kole, u zaštićenoj zoni
povijesne jezgre Staroga Grada. Ondje je smještena obi-
teljska kuća na dva kata, koja se nalazi oko 25 m zapadno
od mjesta na kojem je 1923. godine u Srinjoj koli prona-
đen rimski mozaik, a nedaleko od tog mjesta tadašnji je
Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture iz Splita
obavio nekoliko sondažnih istraživanja prilikom kojih su,
među ostalim, otkriveni ostaci grčke i rimske arhitekture,
kao i ostaci rimskog mozaika. Stručna voditeljica istraživa-
nja bila je Andrea Devlahović, kustosica Muzeja Staroga
Grada, a radove je financirao investitor, na temelju ugovora
sklopljenog s Muzejom Staroga Grada.
Zaštitno arheološko istraživanje organizirano je zbog kom-

pletne obnove stare kamene kuće, u kojoj je u sklopu priprema
za obnovu bio uklonjen manji volumen površine prilikom ukla-
njanja kamenog poda. Iskopno polje (IP), površine 6,5 m2,
postavljeno je u zapadnom dijelu kuće. Nakon dokumentira-
nja zatečenog stanja nastavljeno je uklanjanje površinskog Crtež završne situacije iskopne površine (izrada: A. Devlahović)
850
zbog male nadmorske visine, zbog čega je u IP vrlo brzo

počelo nadirati more. U zapadnom dijelu IP-a pokušala se
utvrditi stratigrafska situacija, ali zbog već spomenute niske
nadmorske visine nije bilo moguće utvrditi na koji je način
zid SJ 04 temeljen i na kojoj dubini. Nakon dokumentiranja
završne situacije, cijela površina zaštićena je geotekstilom,
koji je pokriven pijeskom.
Literatura
Jeličić-Radonić 1995 J. Jeličić Radonić, Pharos – antički

grad, u: Pharos – antički Stari Grad (Jeličić-Radonić J.,
Rauter Plančić B. ur.), Split, Zagreb, 1995: 80 – 85.
Andrea Devlahović
Summary
A rescue excavation conducted on cadastral parcel *276 Geodetska snimka situacije s označenim iskopnim poljima (son-
in Stari Grad was carried out due to the complete renova- dama) (izrada: A. Devlahović)
tion and adaptation of the old stone house, located within
the protected urban area of Stari Grad. One trench was
excavated, which extended over roughly 6.5 m2 and con-
tained 6 stratification units. The upper, bulk layer shows
the chronological mixing of the ceramic material within the
entire excavated volume (chronological range varies from
antiquity to modern periods). Below it are the remains of
a wall SU 04 extending in E-W direction, over the entire
trench, with a deviation of 20° to the south. It is 2.54 m long
and 0.6 m wide, and built of irregular stone blocks, set in
mortar. Both north and south of it, collapsed wall building
material was found (documented as SU 06). The limited
number of small finds (ten fragments of pottery and CBM,
along with three fragments of animal bones) in the sur-
rounding layer is difficult to determine chronologically, but
they can roughly be placed in the period of Late Antiquity.
At this point, it became impossible to follow the stratigra-
phy (due to trench being below the sea level) and for this Pokretni nalazi iz IP 2 (foto: A. Devlahović)
reason the excavation was discontinued. After document-
ing the final situation, the entire surface was protected with Zaštitno arheološko istraživanje organizirano je zbog kom-
sand-covered geotextile. pletne obnove stare kamene kuće i pripadajućeg joj dvo-
rišta. Stara kamena kuća na k.č. *638, pripremljena je za
obnovu (uklonjeni su svi elementi osim krova, vrata i pro-
zora), a uklonjen je i površinski sloj unutar same kuće prili-
Redni broj: 480 kom uklanjanja poda. Prvo iskopno polje (površine 2,5 m2)
Lokalitet: Stari Grad – k.č. 638 i 665, k.o. Stari Grad smješteno je u unutrašnjosti kuće, čija se površina nalazi
Naselje: – na cca 0,5 m n. v. Kako se i očekivalo, vrlo brzo se došlo do
Grad/općina: Stari Grad (otok Hvar) razine gdje je u unutrašnjost iskopnog polja počelo nadirati
Pravni status: Z-5098 more, a tada su radovi zaustavljeni. Nisu pronađeni nikakvi
Razdoblje: – pokretni nalazi, a što se tiče stratigrafije, registriran je samo
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje miješani nasipni sloj (SJ 01), koji se sastoji od smeđe do
sive zemlje s nešto sitnog lomljenog kamenja.
Od 20. do 22. ožujka 2017. zaštitno je arheološki istraživan Na k.č. *665 zapravo se nalazi unutrašnje dvorište koje pri-
lokalitet u Starom Gradu, na k.č. 638 i 665, k.o. Stari Grad. pada kući, a u produžetku i vrt. Na istočnom dijelu čestice
Predmetne čestice nalaze se u predjelu Šiberija, nedaleko svojedobno se nalazila manja građevina. Samo manji dio
od povijesnog sklopa kuća obitelji Gelineo-Bervaldi. Cijeli tog prostora nije pokriven betonskim podom. Ondje je smje-
blok, koji omeđuju tri ulice, sastoji se od obiteljskih kuća s šteno drugo iskopno polje (površine 4,5 m2), na prostoru na
pripadajućim unutrašnjim dvorištima i/ili vrtovima. Stručna kojem investitor planira gradnju nadstrešnice. I ondje se,
voditeljica istraživanja bila je Andrea Devlahović, kustosica prema očekivanjima, brzo došlo do razine mora, s obzirom
Muzeja Staroga Grada, a radove je financirao investitor na na to da se dvorište nalazi na cca 0,90 m n. v. Stratigrafska je
temelju ugovora sklopljenog s Muzejom Staroga Grada. situacija i ovdje jednostavna: nakon humusnog sloja (SJ 02)
851
uočen je jednak miješani nasipni sloj kao i u unutrašnjosti

kuće. Od pokretnih nalaza, ako se izuzmu recentni pred-
meti od stakla, plastike i sl., pronađena su samo četiri
ulomka novovjekovne glazirane keramike i nekoliko većih
blokova kamena, koji su najvjerojatnije ostaci srušene gra-
đevine koja se ondje nekada nalazila.
Ovo neveliko zaštitno istraživanje potvrdilo je da je pod-
ručje Šiberije u Starome Gradu građeno na nasipu, odno-
sno da se radi o nekadašnjem močvarnom području koje
se nasipavalo tijekom nekoliko posljednjih stotina godina.
Andrea Devlahović
Summary
A rescue excavation on cadastral parcels *638 and *665 in

Stari Grad was carried out due to the complete renovation
of the old stone house and its courtyard in the area known
as Šiberija. The parcels in question are located within the
protected urban area of Stari Grad. The excavation was not
large in scope (only two small trenches), and it confirmed Pokretni nalazi iz IP 2 (foto: A. Devlahović)
that this area was built on a former wetland area that had
been filled up in the last few hundred years. jugozapadno od župne crkve sv. Stjepana. Cijeli blok koji
omeđuju ulice Iza sv. Stjepana i Pere Ljubića sastoji se
od obiteljskih kuća s pripadajućim unutrašnjim dvorištima
i/ili vrtovima. Stručna voditeljica istraživanja bila je Andrea
Redni broj: 481 Devlahović, kustosica Muzeja Staroga Grada, a radove
Lokalitet: Stari Grad – k.č. *655/1, k.o. Stari Grad je financirao investitor, na temelju ugovora sklopljenog s
Naselje: Stari Grad Muzejom Staroga Grada.
Pravni status: Z-5098 Zaštitno arheološko istraživanje provedeno je zbog kom-
Razdoblje: – pletne obnove stare kamene kuće i pripadajućeg joj dvo-
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje rišta. Kuća s pripadajućim dvorištem zapravo se nalazi na
nekoliko okolnih čestica – *655/1, *655/2, *655/3, *1223,
Od 17. do 19. listopada 2017. zaštitno je arheološki istra- *1224, *1225 i *1226, a većina je površine izgrađena. Prvo
živan lokalitet u Starom Gradu, na lokaciji k.č. *655/1, iskopno polje (površine 2,5 m2) smješteno je u sjevero
k.o. Stari Grad. Lokacija se nalazi u predjelu Šiberija, istočnom dijelu predmetne lokacije, čija se površina nalazi
na cca 1 m n. v. Prema očekivanjima, brzo se došlo do
razine gdje je u unutrašnjost iskopnog polja počelo nadirati
more, a tada su radovi zaustavljeni. Na tome mjestu nisu
pronađeni nikakvi pokretni nalazi, a što se tiče stratigra-
fije, registriran je humusni sloj (SJ 01) i nakon njega mije-
šani nasipni sloj (SJ 02), koji se sastoji od smeđe zemlje, s
nešto sitnog lomljenog kamenja.
Drugo iskopno polje (površine 2,5 m2) smješteno je u
jugoistočnom dijelu predmetne lokacije. I ondje se, prema
očekivanjima, vrlo brzo došlo do razine mora, jer se dvori-
šte nalazi na cca 0,9 m n. v. Stratigrafska je situacija i na
tome mjestu jednostavna: nakon humusnog sloja (SJ 01)
uočen je jednak miješani nasipni sloj kao i u drugoj sondi.
Od pokretnih nalaza, ako se isključe recentni predmeti,
pronađeno je samo pet ulomaka novovjekovne glazirane
keramike.
Istraživanje nije bilo velikog opsega, a potvrdilo je i poznatu
činjenicu da je to područje građeno na nasipu, odnosno da
se radi o nekadašnjem močvarnom dijelu, koji nasipavan
tijekom nekoliko posljednjih stotina godina. Takav je rezul-
tat očekivan, imajući u vidu i druga zaštitna istraživanja na
tom području, s gotovo identičnim rezultatima.
Geodetska snimka situacije s označenim iskopnim poljima (son-
dama) (izrada: A. Devlahović) Andrea Devlahović
852
Summary
A small-scale rescue excavation was carried out due to the

complete renovation of the old stone house and its court-
yard, in the area known as Šiberija in Stari Grad (on sev-
eral cadastral parcels). The parcels in question are located
within the protected urban area of Stari Grad. The results
from two small trenches confirmed that this area was built
on a former wetland area that had been filled up in the last
few hundred years.
Redni broj: 482

Lokalitet: Stari Grad – k.č. 1255 (Peškarija)
Naselje: Stari Grad
Pravni status: –
Razdoblje: NV
Godine 2017. arheološki je nadzirana obnova temeljne i

podne konstrukcije zgrada Peškarije (ribarnice) u Starome
Gradu. Za terenski nadzor bila je zadužena Andrea
Devlahović, dipl. arheo., kustosica Muzeja Staroga Grada.
Financijska sredstva osigurao je investitor – Komunalno
Stari Grad d.o.o.
Zgrada Peškarije (ribarnice) u Starome Gradu nalazi se

u dnu Starogradskog zaljeva, na prostoru između luke i
parka Vorba, nastalom isušivanjem i nasipavanjem neka-
dašnje uvale Vorba, tj. dna zaljeva koji se nalazio upravo
na mjestu današnjeg parka. Isušivanje i nasipavanje tog
prostora događa se u drugoj polovici 19. st. Na historijskom
austrijskom katastru iz 1834. (franciskanski katastar) vidi
se da proces isušivanja i nasipavanja još nije započeo. Na
katastru nakon naknadne reambulacije vidljive su znatne
promjene nastale u vremenu intenzivne gradnje u Starome
Gradu, kada riva dobiva današnji izgled. Na prostoru
nekadašnje uvale Vorba nalazi se istoimeni park, dovršen
1892., koji je projektirao Petar Biankini; nasipava se cijeli
prostor ispred parka, kao i sjeverni dio uvale (gdje će se
poslije podignuti nova zgrada škole 1908. godine), a tako-
đer i prostor današnje Ploče. Osim toga, popločavanjem
rive mijenja se i južna obala, a grade se i brojne zgrade,
koje i danas dominiraju vizurom Staroga Grada (vila i mau-
zolej don Šime Ljubića 1887., ribarnica 1892., Hrvatski
dom 1893., Općinski dom i palača Biankini 1896. godine).
Predmetna se zgrada nalazi na k.č. *1255, k.o. Stari Grad,
ukupne površine 216 m2. Riječ je o samostojećoj zgradi,
na čijoj se sjevernoj strani nalazi nadogradnja iz 1980-ih
godina. Nalazi se neposredno uz sjevernu granicu zaštiće-
nog područja urbanističke cjeline Staroga Grada.
Arheološki nadzor sastojao se od praćenja strojnog iskopa
zemlje unutar zgrade, koji je izveden u sklopu priprem
nih radova za obnovu temeljne i podne konstrukcije.
Iskopavanje je započelo manjim iskopom u jugoistočnom
kutu zgrade. Kako se i očekivalo, vrlo je brzo došlo do pro- A) franciskanski katastar iz 1834., koji prikazuje situaciju prije nasipa-
diranja mora na površinu, što ne iznenađuje kada se zna vanja uvale; B) franciskanski katastar nakon reambulacije, na kojem
povijest gradnje tog dijela uvale. Sličan iskop napravljen se vide promjene nastale prilikom nasipavanja uvale i gradnje rive, kao
je i u jugozapadnom kutu zgrade, s identičnim rezultatom. i ucrtana zgrada ribarnice; C) ortofotografija s označenom k.č. *1255
853
Summary
Stari Grad’s Fish market is located at the end of the Stari

Grad Bay. Although not located within the protected urban
area of Stari Grad, is a valuable monument of architectural
heritage and testifies to Stari Grad’s great urban change in
the 19th century. Archaeological supervision was carried
out over the mechanical excavation of the ground inside the
building, carried out as part of the preparatory work for the
restoration of the foundation and floor structure. Given the
fact that this part of the town was built on a former wetland
area that had been filled up and urbanistically and architec-
turally defined in the second half of the 19th century, it’s no
surprise that no stratified layers were observed. The only
movable finds are two coins, Austrian heller minted in 1897
and Hungarian fillér minted in 1902.
Redni broj: 483

Lokalitet: Stari Grad – podmorje
Naselje: Stari Grad
Dva austrijska halera (a) i dva mađarska filira (b) (foto: A. Pravni status: P-5269
Devlahović) Razdoblje: P, A
Nakon toga započelo je uklanjanje cijele postojeće podne
površine. Ispod kamenoga poda nisu uočeni stratificirani Od 29. studenog do 5. prosinca 2017. Umjetnička aka-
slojevi, već samo miješani nasipni sloj smeđe do sive zemlje demija Sveučilišta u Splitu istraživala je podmorje kupali-
s nešto sitnog lomljenog kamenja. Od pokretnih arheološ- šta Bonj, Kamarete i podno hotela Helios u uvali Staroga
kih nalaza pronađena su dva primjerka sitnog novca. Prvi Grada na otoku Hvaru. Voditeljica istraživanja bila je J. Tea
je austrijski heler, kovan 1897. godine. Na aversu se nalazi Katunarić Krijakov, dipl. arheo. i pov. umjet., te restaurato-
dvoglavi carski orao s grbom habsburško-lorenske kuće, rica arheološke baštine. U istraživanju su sudjelovali pod-
dok se na reversu nalazi denominacija (2 helera), unutar vodni arheolozi, profesionalni ronioci i studenti. Istraživanje
zakrivljenog stiliziranog štita, ispod kojega je godina kova- je financiralo Ministarstvo kulture.
nja. Drugi je mađarski filir kovan 1902. godine. Na sre-
dišnjem dijelu aversa nalazi se kruna sv. Stjepana (Sveta Kampanja 2017. nastavak je istraživanja jedinog izvorno
mađarska kruna) ispod koje je godina kovanja, a na rubu se sačuvanog dijela antičke obale helenističkog Frosa i mlađe
nalazi tekst MAGYAR KIRÁLYI VÁLTÓPÉNZ. Na reversu se rimske Farije iz 2008., 2015. i 2016. g. (Katunarić 2009;
nalazi denominacija (2 filira) unutar vijenca i slova K•B, koja Katunarić Kirjakov 2016; 2017).
označavaju kovnicu Kremnica u današnjoj Slovačkoj (mađ. Do 2017. pregledano je šire područje lokaliteta. Utvrđeno je
Körmöcz-Bánya ili njem. Kremnitz-Bergstadt). Zanimljivo da se vidljivi dijelovi antičke obale protežu u dužini od 14 m
je da je heler pronađen prilikom dekonstrukcije krova prije
obnove. I jedan i drugi primjerak novca kovani su nakon
gradnje ribarnice, pa se zasigurno radi o nekim naknadnim
radovima na zgradi, prilikom kojih su mogli dospjeti ili ispod
kamenog poda (filir) ili na krov (haler).
Literatura
Bratanić 2004 M. Bratanić, Pomorstvo otoka Hvara u 19.

stoljeću, magistarski rad, Sveučilište u Zadru, Zadar, 2004.
Domazet 2011 M. Domazet, Stari Grad na Hvaru – otočni
grad na razmeđu 19. i 20. stoljeća, Muzej Staroga Grada,
Stari Grad, 2011.
Duboković Nadalini, Ružević 1974 N. Duboković
Nadalini, V. Ružević, Urbanistički i građevinski razvoj
Staroga Grada u prošlosti, Prilozi povijesti otoka Hvara,
IV(1), 1974: 16 – 31.
Sonda 3, pogled prema sjeveru, detalj kamenog nasipa i poslaga-
Andrea Devlahović nih grublje obrađenih klesanaca
854
Detaljno je očišćen sjeverni profil sondi 1 i 2 pod samom

padinom, visok oko 1 m. Na profilu se vidi jednaka struktura
slaganog kamenja iznad velikih ulomaka trbuha i gornjih
dijelova amfora te drugih većih keramičkih posuda. Kamenje
je slagano u naizmjeničnim redovima s ulomcima posuda.
Nakon čišćenja profila sondi, podignut je geotekstil s dna
sonde 2. Uslijedilo je polagano i detaljno čišćenje najdub
ljeg kulturnog sloja, čija je dubina iznosila –0,80 m od povr-
šine sonde 2. Planirano je i čišćenje najdubljeg sloja i drva
iz sonde 1, ali zbog nedostatka vremena i sredstava to je
ostavljeno za sljedeću sezonu radova. Godine 2016. zami-
jećeno je da je na toj dubini sloj postao muljevit i mjesti-
mično izrazito žućkaste boje. Pojavilo se i drvo u dužini od
50 cm u sjeveroistočnom uglu sonde, koje je nastavak drva
iz sonde 1 te se pruža pod kutom od 270 stupnjeva.
U jugozapadnom dijelu sonde 2 pojavilo se novo drvo u
dužini od 80 cm te širine oko 2 cm. Pruža se pod kutom od
Drvo iz jugozapadnog dijela sonde 2 30 stupnjeva i ulazi u zapadni profil sonde. U sloju su se nala-
zili prapovijesni slabo pečeni ulomci grubog crnog posuđa,
na Bonju te u dužini od 10 m pod samim hotelom Helios. s primjesama krupnog kalcita. Uglavnom su to lonci s traka-
Na Kamaretama, Bonju otvorene su dvije sonde podno naj- stim ručkama ukrašeni reljefnim rebrom ili valovnicom, stoga
veće koncentracije keramičkih ulomaka, uz samu antičku je sloj oprezno očišćen, uz pomoć mamut-sisaljke, s produ-
obalu, orijentacije sjever-jug, s apsolutnim dubinama povr- žetkom od savitljive mekane cijevi. Pokazalo se da je drvo
šine sonde prema sjeveru od –4,1 m do –5 m na jugu. U u jugozapadnom dijelu sonde grana koja je razlomljena u
sondama je pronađeno mnoštvo keramičkih ulomaka, dva dijela, dužine 80 i 30 cm. Grana nije povezana s drugim
nešto školjaka te nekoliko malih olovnih utega za mreže. drvom u sondi 1 pa je ona očišćena, dokumentirana i izva-
U kulturnom sloju do –0,20 m od površine sonde nalazi đena. Nalazila se na apsolutnoj visini od –5,3 m. Nakon što
su uglavnom iz rimskog republikanskog vremena. U sloju je izvađena, na njoj su postali jasno vidljivi utori nastali zare-
od –0,20 do –0,40 m nalazi su iz rimskog republikanskog zivanjem/rezbarenjem, vjerojatno nožem, cijelom njezinom
vremena i helenizma, a u sloju od –0,40 do –0,60 m uglav- dužinom. Još uvijek nije jasno zašto se drvo samo nalazi na
nom su zastupljeni helenistički nalazi. U sloju od –0,60 m dnu sondi i je li ono imalo nekakvu konstrukcijsku namjenu.
do –0,80 m pronađeni su prapovijesni ulomci keramičkog Drvo u sjeveroistočnom uglu sonde povezano je s drvom iz
posuđa te ostaci drvenih grana i tankih greda. sonde 1 pa je ostavljeno in situ kako bi se drvena građa iz
obiju sondi u cijelosti istražila iduće godine.
Cilj istraživanja 2017. bio je istražiti strukturu padine, Sloj žute zemlje, koji se na dodir raspadao i pretvarao u fini
odnosno ustvrditi postoje li konstrukcijski elementi cijele mulj, bilo je vrlo teško definirati u cijelosti, stoga je površina
padine s kalcificiranim ulomcima amfora i ostalog keramič- sloja dokumentirana te je uzet uzorak sloja. Prikupljeni su
kog posuđa, definirati drvo iz sondi 1 i 2 te definirati i uzeti svi ulomci keramike koja je uglavnom prapovijesna, kao i
uzorke žutog sloja oko drva za analizu. školjke, među kojima se izdvajaju veliki spondilusi.
Otežavajuća okolnost prilikom istraživanja bile su morske Cijeli sloj leži na kamenu živcu, odnosno velikoj živoj sti-
struje, koje su donosile mulj nastao prilikom građevinskih jeni, koja blago pada prema dubini. Na njezinu dnu postav-
radova u dna uvale pa je more većinom bilo mutno, a pone- ljene su kamene ploče, koje izgledaju da su ondje stavljene
kad se ništa nije vidjelo. Slaba vidljivost otežavala je izradu kako bi se izravnala površina živca. Najdublja apsolutna
dobre fotodokumentacije. visina živca iznosi –5,8 m.
Godine 2017. istraživana je sonda 3, smještena pod samom Na kraju istraživanja, na dnu sonde 2 položeni su obrađeni
padinom s keramičkim ulomcima, kako bi se popratila kon- nedijagnostički nalazi iz prethodnih dviju godina istraživa-
figuracija padine i istražio kameni nasip otkriven 2016., a nja (uglavnom ulomci trbuha amfora). Nalazi su sa signatu-
u kojemu su se nalazile fine helenističke posude. Sonda rama stavljeni u mrežaste vreće. Područje iznad novopro-
3 zapravo je nastavak sonde 2 prema sjeveru. U sondi nađenog drva zaštićeno je vrećama pijeska. Nakon toga
se ispod sloja pijeska pojavio sloj grubo obrađenih manjih cijela je sonda prekrivena geotekstilom te je cijela površina
kamenih klesanaca, veličine oko 20x5 cm, koji izgledaju kao sonde zatrpana kamenjem. Arheološki nalazi desaliniziraju
da su ondje namjerno slagani. Među klesancima pronađene se u prostorijama Nautica Diving centra Stari Grad, koji je
su dvije fine, dobro sačuvane helenističke posudice. U sloju ljubazno ustupio svoje prostorije za istraživanje.
je bilo i dosta školjaka, među kojima se izdvajaju volci, čija
je ljuštura sječena na takav način da se iz volka može izva- Kameni plato Kamarete, odnosno stijena uz koju se padina
diti žlijezda za proizvodnju purpurne boje. Apsolutna visina s keramičkim ulomcima nalazi u uvali Bonj, ujedno je i
klesanca podno padine s keramikom je –4,3 m. Pokušalo se najzaštićenija uvala u starogradskom zaljevu. Njegova
što dublje ući pod padinu s keramičkim ulomcima, a da se apsolutna visina kreće se od –0,51 do –0,80 m. U antici je
ne ugrozi sigurnost ronioca. Uspjelo se istražiti jedan dužin- kameni plato bio na suhom, odnosno na kopnu. Apsolutna
ski metar pod padinom. Struktura padine i ondje je jednaka. visina površine padina s kalcificiranim keramičkim ulom-
Uz živu stijenu slagani su priklesani klesanci bez veziva. cima proteže se od –1,48 do –1,89 m, a njezino dno od
855
Summary
In December 2017, the underwater areas of the Bonj,

Kamarete and the Helios Hotel bathing areas in the bay
of Stari Grad on the island of Hvar were explored. This
is the only original preserved part of the ancient coast of
Hellenistic Pharos and later Roman Pharia. Up to 2017,
a wider area of the site was inspected, where parts of the
ancient coast are visible in a length of 14 m at Bonj and in
a length of 10 m right under the Helios Hotel. Two trenches
were excavated where the concentration of pottery frag-
ments was the highest. Many pottery fragments from the
Hellenistic and early Roman periods, some sea shells and
several small lead weights for fishing nets were found in
the trenches. In the deepest layer, fragments of prehistoric
pottery and remains of wooden branches and thin beams
were found. In 2017, trench 3 was excavated under the
slope with pottery fragments to monitor the configuration
of the slope and investigate the stone embankment. In
the trench, under the layer of sand, a layer of roughly pro-
cessed smaller carved stones measuring about 20 x 5 cm
appeared, appearing as if they were deliberately stacked
there. Two more fine, well-preserved Hellenistic vessels
were found among the carved stones. There were also a lot
of sea shells in the layer, among which the most prominent
were that of the murex genus, which were cut in such a way
that the gland for the production of the purple dye could be
Pogled prema sjeveru na padinu s kalcificiranim keramičkim ulom- extracted from them.
cima, sjeverni profil sonde 2 i dno sonde s kamenom živcem na
dnu
–4,76 do –2,59 m. Površina padine s kalcificiranim kera- Redni broj: 484

mičkim ulomcima u antici se nalazila u zoni plime i oseke, Lokalitet: Starogradsko polje
a njezino se dno u najdubljoj točki nalazilo na otprilike Naselje: –
2,5 m dubine. To je vrlo mala dubina i pogodna je za ljud- Grad/općina: Stari Grad, Jelsa (otok Hvar)
ske intervencije u priobalnom pojasu. Dosadašnja su istra- Pravni status: Z-3827
živanja pokazala da je taj jedini vidljiv antički dio obale u Razdoblje: P, A, SV, NV
uvali Staroga Grada nasipan i građen tijekom antike, i to Vrsta radova: neinvazivna istraživanja
od helenističkog do ranorimskog doba. Najdublji su kulturni
slojevi prapovijesni, ali još nije jasno jesu li i oni povezani s Godine 2017. nastavljen je program monitoringa
nasipanjem i gradnjom obale ili samo dokazuju ljudsku pri- Starogradskog polja, čiji je nositelj Agencija za upravljanje
sutnost u prapovijesti uz obale starogradskog zaljeva. Vrlo Starogradskim poljem iz Staroga Grada. Voditeljica projekta
je lijepa analogija starogradskoj obali obala helenističke i bila je dr. sc. Sara Popović, a suradnici arhitekt Filip Šrajer
rimske Ise na otoku Visu. te arheolozi Miro Vuković i Andrea Devlahović. Radove je
Vidljiv dio antičke obale na Kamaretama, Bonju, mogao bi nadzirao Saša Denegri iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
biti dio operativne luke samog Farosa/Farije. Pretpostavka Program je financiran sredstvima Ministarstva kulture.
koja se navodi u literaturi o tome da je to bio operativni Sredstva su utrošena na izradu modela za inventarizaciju
dio obale obližnje villae rusticae ili nekog drugog antičkoga suhozidne baštine.
gospodarskog objekta zasad još nema potvrdu u kopnenim
arheološkim nalazima. Starogradsko polje površinom je velik prostor od 1370 ha,
s mnogobrojnim suhozidnim strukturama. Kao testno pod-
Literatura ručje za izradu metodološkog pristupa inventarizaciji suho-
zida odabrana je jedna modularna jedinica grčke podjele
Katunarić 2009 T. Katunarić, Stari Grad – luka (Priko), zemljišta (oko 180x900 m), u dosadašnjoj literaturi ozna-
HAG, 5/2008, Zagreb, 2009: 637 – 639. čena šifrom C-8.
Katunarić Kirjakov 2016 T. Katunarić Kirjakov, Stari Grad Modularna jedinica C-8 odabrana je jer zadovoljava više
– podmorje, HAG, 12/2015, Zagreb, 2016: 783 – 785. kriterija. U njoj su, kao rezultat projekta Jadranski otoci, na
Katunarić Kirjakov 2017 T. Katunarić Kirjakov, Stari Grad prostoru od 5000 m2 zabilježeni ostaci keramičkog mate-
– podmorje, HAG, 13/2016, Zagreb, 2017. rijala, koji upućuju na postojanje ostataka rimskoga gos-
podarskog objekta. U istoj jedinici zabilježena je i velika
J. Tea Katunarić Kirjakov kamena gomila, za koju se smatra da je prapovijesni tumul.
856
Modularna jedinica C-8
Fotogrametrijski 3D model dijela modularne jedinice C-8 (lijevo) i Zapadni dio jedinice C-8 na fotografiji iz 1944. i nacrt suhozida iz
detalj istog modela (desno) 1944. prikazan na ortofotu današnjeg stanja istog prostora
Osim arheoloških ostataka, prostor je bogat i etnološkom istraživanjem u sklopu doktorskog rada voditeljice pro-
baštinom, točnije vernakularnom arhitekturom, kao što su jekta). Osim raznovrsnih ostataka baštine, kao kriterij za
poljska skloništa (trimi). Još jedan od razloga za odabir tog odabir u obzir je uzeto i trenutačno stanje vegetacijskog
područja bio je taj što su međe na osima antičke podjele pokrova. Krajnji istočni dio jedinice gotovo se u cijelo-
zemljišta jedinice C-8 činile suhozidne strukture, koje se sti obrađuje, sredina je obrasla u neprohodnu vegetaciju
u svojoj formi nisu mijenjale više od 70 godina (utvrđeno ili već šumu, dok je na zapadu smješteno veće imanje
857
Prikaz 3D modela trima i njegov presjek Terensko bilježenje teksture zidova
namijenjeno turističkoj djelatnosti. Te tri „cjelineˮ ocrta-

vaju načine korištenja prostorom, koji se danas repetitivno
izmjenjuju u cijelom Starogradskom polju.
Dokumentacija trenutačnog stanja suhozidnih struktura
odvijala se na više nivoa. Različito se pristupalo dokumen-
taciji čitave modularne jedinice (odnosno svih zidova) i
pojedinačnim ostacima vernakularne arhitekture.
Modularna jedinica snimala se iz bespilotne letjelice –
drona (DJI Phantom 2, s Ricoh GR kamerom), na visini
od 90 m. Na taj je način generirano 316 fotografija rezo-
lucije 4352x3264 piksela, od kojih je izrađen digitalni
model površine DMP (engl. DSM digital surface model).
Za georeferenciranje modela upotrebljavano je šest kon-
trolnih točaka, koje je bilo moguće postaviti duž modu-
larne jedinice, zahvaljujući suradnji s dr. sc. Hrvojem
Tomićem s Geodetskog fakulteta u Zagrebu, koji se pri-
družio u toj fazi terenskog rada. Snimljena površina u tri
sata leta iznosi 13 ha, a postignuta je rezolucija modela
od 3 cm/pix.
S niže visine od 40 m snimljen je manji dio modularne jedi-
nice da bi se pokušao dobiti detaljniji 3D model. Odabran
je prostor na kojem se nalazi mnogo suhozidnih struktura,
koje se dobro razaznaju jer se prostor u potpunosti obra-
đuje. I za to je snimanje upotrebljavan navedeni dron. Za
Fotogrametrijski 3D model izrađen od fotografija snimljenih s visine digitalni model površine rabljeno je 80 fotografija, a za geo-
od 40 m (lijevo) kojem teksture zida nisu sasvim zadovoljavajuće referenciranje tri kontrolne točke. Snimljena je površina od
razlučivosti; na visini od 15 m snimljeno je arheološko nalazište 1,5 ha i dobivena rezolucija modela od 0,9 cm/pix.
Kupinovik (desno), na čijem se modelu jasno vide teksture zidova, Testiran je i protokol za izradu 3D modela pojedinih suho-
no zbog količine podataka i dužine rada za sada nije moguće tu zidnih građevina – trima (poljskih skloništa). Razrađen je
visinu leta primijeniti za veća područja način kako snimiti unutrašnjost i vanjski plašt objekta kako
858
bi se kompjutorski automatski generirao jedan 3D model, Redni broj: 485

koji nije potrebno spajati od dvaju dijelova. Fotografije su Lokalitet: Starogradsko polje – Kupinovik
snimane iz ruke te je (da bi bilo dovoljno preklapanja, pose- Naselje: Dol
bice u unutrašnjosti koja je iznimno malena pa se ne može Grad/općina: Stari Grad (otok Hvar)
snimiti s veće udaljenosti) snimljeno je 160 fotografija, od Pravni status: Z-3827
kojih je izrađen 3D model. Razdoblje: A
Budući da ne postoji način kako gledajući sa zemlje doku- Vrsta radova: sustavno iskopavanje, konzervacija
mentirati zidove u čitavoj njihovoj dužini i volumenu, taj je
dio iščitavan iz fotogrametrijskog 3D modela. Detalj koji nije Od 27. rujna do 13. listopada 2017. trajao je nastavak
moguće iščitati iz modela jest tekstura zidova te je doku- arheoloških istraživanja i konzervacije lokaliteta Kupinovik
mentiranje obavljeno tijekom terenskog pregleda suhozida (k.č. 1886/2, k.o. Dol) u Starogradskom polju, koji je 2008.
unutar modularne jedinice C-8. U tom se dijelu posla na uvršten na Popis svjetske kulturne baštine UNESCO-a.
jedan dan pridružilo šest studenata Agronomskog fakulteta Nositelj projekta je JU Agencija za upravljanje Staro
u Zagrebu, pod vodstvom dr. sc. Gorana Andlara. gradskim poljem. Voditeljica istraživanja bila je Andrea
Za modularnu jedinicu C-8 analizirani su povijesni procesi Devlahović, dipl. arheo., uz sudjelovanje dr. sc. Sare
koji su utjecali na stanje suhozidne baštine. Za tu analizu Popović i Marka Matkovića, mag. arheo. Tijekom cijelog
upotrebljavani su svi dostupni setovi povijesnih aerofo- projekta radove nadzire Konzervatorski odjel u Splitu.
tografija (1944., 1952., 1967., 1984. – dio, 1999., 2003., Financiranje projekta osiguralo je Ministarstvo kulture.
2007., 2011. i 2017.) te povijesni katastar iz 1834. godine.
Suhozidi su kartirani na osnovi aerofotografije iz 1944., kao U ovogodišnjoj kampanji istraživanja su bila usmjerena na
najstarijeg fotografskog podatka. Na tim se fotografijama sjeverni dio lokaliteta (sektor J), točnije na prostor sjeverno
vrlo dobro raspoznaju suhozidne strukture jer je cijelo polje
bilo obrađeno te su stabla vrlo rijetka. Definirani su zidovi
koji su u 19. st. služili kao međe, a pokušalo se definirati
i postoje li starije unutarnje podjele zemljišta u toj jedinici.
Evaluiralo se i na kojim je prostorima došlo do devasta-
cije suhozidnih struktura i u kojem razdoblju. Vrednovanje
suhozida gotovo nije moguće za dijelove koji su u nepro-
hodnoj vegetaciji jer te prostore nije moguće pregledati.
Jedini mogući zaključak odnosio se na pitanje li je bilo pro- Kompozitna fotografija završne situacije (foto: A. Devlahović)
mjena na suhozidima prije samog zarastanja.
S ciljem standardizacije opisa suhozidne baštine (koji prati
opisanu terensku fotografsku i nacrtnu dokumentaciju) izra-
đen je obrazac prilagođen za svaku sagrađenu strukturu u
Starogradskom polju. U njega je na terenu moguće unositi
podatke o funkciji, položaju, fizičkim obilježjima, dok je dio
obrazaca o povijesnim podacima te interpretaciji i valoriza-
ciji suhozida predviđen za popunjavanje nakon uredskog
rada, odnosno povijesne analize prostora.
Sara Popović
Summary
In 2017, the monitoring program of Starogradsko Polje

on the island of Hvar continued. This year, the program
was focused on creating a model for the inventorying
of dry stone wall heritage. Starogradsko Polje is a large
area of 1370 ha with numerous dry stone wall struc-
tures. One modular unit of the Greek land division (about
180 x 900 m), marked with the code C-8 in the previous lit-
erature, was selected as a test area for the development of
a methodological approach to the inventorying of dry stone
walls. With the aim of standardizing the description of dry
stone wall heritage, a form adapted for each built structure
in Starogradsko Polje was created. It enables the entry of
data on the function, position, and physical characteristics
in the field, while the part of the form on historical data
and the interpretation and valorization of dry stone walls
is designed to be filled in after the office work or historical Sjeverni sektor lokaliteta nakon podzidavanja i nadogradnje
analysis of the space. gomile (foto: A. Devlahović)
859
Aerofotografija lokaliteta Kupinovik iz 2015. g. (foto: M. Vuković)
od zidova SJ 16 i SJ 17, u dokumentaciji registriranom kao se prostire ispod prvih blokova zidova SJ 16 i SJ 17. Već
sonda 5. Riječ je o nastavku istraživanja iz 2015., jer se ta se prilikom uklanjanja tog sloja počeo javljati geološki sloj
sonda nalazi zapadno od tadašnje sonde 4, u kojoj je otkri- stijene (SJ 62). Ispod SJ 99 registrirano je još nekoliko slo-
vena konstrukcija koja čini ulaz nastao u mlađim razvoj- jeva, od kojih se ističe crn paljevinski sloj SJ 100, za koji
nim fazama lokaliteta. Istraživanja su započela uklanja- je utvrđeno da je zapravo riječ o SJ 86, registriranoj 2015.,
njem južne stijenke gomile i površinskog humusnog sloja. te SJ 103, sloj crvenice pomiješane sa sitnijim lomljenim
Stijenka gomile uklonjena je kako bi se proširila sonda, ali kamenjem. Oba sloja nalazila su se iznad SJ 62 (stijena) i u
i kako bi se gomila nakon istraživanja dodatno učvrstila na njima nisu pronađeni pokretni nalazi. Taj jednostavni strati-
tom dijelu. Ispod nasipa same gomile uočeni su slojevi uru- grafski niz potvrdio je zapažanja iz 2015., kada je utvrđeno
šenja zida 16, razdvojeni kao SJ 97 (svijetlo žuta praškasta da je u određenom trenutku došlo do rušenja većih raz-
zemlja u kojoj se nalaze kameni blokovi i ostaci žbuke) i mjera, barem tog dijela kompleksa.
SJ 98 (tvrđa smeđa zemlja s tragovima žbuke i ugljena). Nakon detaljnog dokumentiranja završne situacije u sondi
Oba ta sloja protezala su se po cijeloj površini sonde. Ispod 5, započela je sanacija južne stijenke gomile, koja se
urušenja nalazio se sloj SJ 99, za koji je ustanovljeno da nalazi sa sjeverne strane sektora J. Radovi su provedeni
860
u suradnji s volonterima udruge Dragodid. Cijela izložena

stijenka gomile popravljena je i učvršćena novim suhozi-
dom, koji je i nastavak suhozida podignutog 2015. godine
u sondi 4 iz istog razloga.
Tijekom istraživanja prikupljena je manja količina pokretnih
nalaza, od kojih se velika količina odnosi na keramički gra-
đevni materijal, kao što su ulomci tegula, opeka i sl.
Također, na pristupnom putu iznad samog lokaliteta postav-
ljena je i planirana infotabla, koja vizualno i grafički odgo-
vara već postojećoj signalizaciji u Starogradskom polju.
Istraživanja su nastavak radova na lokalitetu nakon trogo-
dišnjeg projekta. Prije početka radova Kupinovik nije bio
u dobru stanju što se tiče stanja arhitekturnih ostataka, Pogled na ostatke grčke kule (foto: I. Protulipac)
a posljedično ni u prezentacijskom smislu. S početkom
radova 2012. započelo je i sustavno održavanje lokaliteta
(oko 460 m2 površine), koje se nastavlja i danas. U buduć-
nosti se, budu li za to osigurana sredstva, planira nastavak
istraživanjima u sektoru J, a cilj je i konsolidacija sjeverne
gomile, odnosno njezine južne granice s lokalitetom.
Andrea Devlahović
Summary
Archaeological excavations carried out in 2017 at the

Kupinovik site in the Stari Grad Plain represent a continua-
tion not only of archaeological research but also of conser- Urušenje kule (foto: I. Protulipac)
vation and presentation of the site. The excavations were
concentrated in the northern part of the site (to the west koji se pruža gotovo čitavom širinom sonde. Djelomično
of the 2015 trench). A simple stratigraphic sequence con- je istražena južna polovica, čija je unutrašnjost bila ispu-
firmed the observations from 2015, when it was determined njena sitnim kamenjem pomiješanim sa zemljom te veli-
that, at a certain point, there was a destruction on a larger kim kamenim blokovima koji su ondje dospjeli kao rezultat
scale, at least in this part of the complex. A small amount of rušenja zidova kule. Osim toga, bilo je i većih nepravil-
movable archaeological finds was found, most of which are nih komada kamena, koji očito nisu pripadali kuli, stoga
different types of ceramic building material. ih je bilo potrebno ukloniti. Prilikom uklanjanja ispune pri
samoj granici istočnog i južnog zida kule, pokazalo se da
se lisnati kamen živac (karakterističan za otprije istraženu
južnu sondu) širi i u smjeru istoka. U tom je dijelu zemlja
Redni broj: 486 nešto kompaktnija, a uočena je i veća koncentracija ulo-
Lokalitet: Starogradsko polje – Maslinovik (grčka kula) maka grčkih krovnih opeka i kupa. Razlog je tome djelomi-
Naselje: – čan izostanak velikih kamenih blokova, kakvi se pružaju na
Grad/općina: Stari Grad (otok Hvar) sjeveroistočnom dijelu. Površina terena u sjevernoj polovici
Pravni status: Z-3827 sonde postupno se uzdiže do razine očuvanog zida kule.
Razdoblje: P, A Taj je dio sonde znatnije ispunjen kamenim blokovima u
Vrsta radova: sustavno iskopavanje odnosu na južnu polovicu. Ulomci keramike i ostali pokretni
nalazi gotovo su u potpunosti izostali, opet u suprotnosti s
U listopadu 2017. arheološki su istraživani ostaci grčke kule južnom polovicom sonde (te osobito s otprije istraženom
na brežuljku Maslinoviku unutar područja Starogradskog sondom uz južno vanjsko lice kule). Veličina kamenih blo-
polja, u sklopu UNESCO-ove zaštićene zone. Voditeljica kova nije ujednačena, a duljina najvećih primjeraka seže i
istraživanja bila je Ivana Protulipac, mag. archaeo., a nosi- do 110 cm. S obzirom na to da zauzimaju cijelu površinu
telj je projekta JU Agencija za upravljanje Starogradskim sjeverne polovice sonde, u tom se dijelu nije moglo dopri-
poljem. Sredstva za radove osiguralo je Ministarstvo kulture. jeti do lisnatog kamena živca.
Dio prostora uz sjeverni zid kule već je istraživan tijekom
Istraživanje tog lokaliteta započelo je još 1987. te je nakon prve kampanje, no odlučeno je da će radovi započeti na
dugogodišnje pauze nastavljeno 2011. godine. Nastavak je suprotnoj strani, kako bi se nadovezali na neposredno
uslijedio i 2012., nakon čega je ponovno nastupila četve- istraženu sondu uz istočni zid. Površinski sloj sastojao se
rogodišnja pauza. Radovi su nastavljeni 2016. te je nova od pjeskovite zemlje pomiješane s oštrim sitnim kamenjem
kampanja istraživanja organizirana 2017. godine. te nekoliko ulomaka krovnih opeka. Prostor između velikih
Sonda je uz istočni vanjski zid kule definirana tijekom kamenih blokova bio je ispunjen smeđom zemljom, nešto
prošlogodišnjeg istraživanja (5,45x1,5 m). Podijeljena je svjetlijom i rahlije teksture u odnosu na onu u sondi uz
u dva dijela, a granicu čini velik dislociran kameni blok, istočno vanjsko lice kule. Nakon istraživanja oko obiju je
861
Zračna snimka (foto: E. Visković)
sondi načinjen suhozid kako bi se zaštitili profili i spriječilo bi se učvrstili zidovi kule. Za razliku od južnog, u prostoru
urušavanje sitnog kamenja s površine terena. istočno i sjeverno od kule pokretni su nalazi vrlo rijetki.
Usporedo s istraživanjem prostora istočno od kule, očišćen Prisutne su tek djelomično sačuvane krovne opeke i kupe
je istočni zid kule. Definirani su kameni blokovi, pri čemu (čija je najveća koncentracija uočena uz jugoistočni ugao
su samo donji sačuvani u punoj širini, dok u gornjem redu kule) te manji ulomci grčkog posuđa.
nedostaje dio blokova. Kula je građena u suhozidnoj teh- Prilikom dosadašnjih iskopavanja istražena je unutrašnjost
nici od klesanih blokova, a unutrašnjost zidova mjestimično kule, prostor uz vanjsko južno i istočno lice kule, te veći
je ispunjena kombinacijom gline i manjeg nepravilnog dio prostora uz sjeverno vanjsko lice. Osim nastavka istra-
kamenja. Karakteristični su vertikalno isklesani rubovi. Baš živanja sjevernog i zapadnog vanjskog prostora, poseban
kao i pravac grčke parcelacije zemljišta u Starogradskom naglasak trebalo bi staviti na učvršćenje postojećih zidova
polju, kula je sagrađena uz otklon od 12 stupnjeva prema i konzervaciju kule u cijelosti.
sjeveroistoku.
Nakon istraživanja, vidljivo je da su veliki kameni blokovi Literatura
najviše koncentrirani uz sjeverni i sjeveroistočni vanjski dio
kule, dok ih na južnom dijelu uopće nema. Zastupljeni su Botteri 1897 G. A. Botteri, Frugamenti Archaeologici a
također na prostoru zapadno od kule, na kojemu još nisu Cittavecchia, Il Dalmata, Zadar, 21, 8, 1897: 1.
provedena iskopavanja. S obzirom na to da se u ovom Kirigin 1987 B. Kirigin, Maslinovik – zaboravljena grčka
trenutku još ne može utvrditi smjer rušenja kule, kao pret- kula u Starogradskom polju na otoku Hvaru, Obavijesti
postavka za njihov izostanak na južnoj strani nameće se HAD, 19/1, Zagreb, 1987: 21 – 24.
činjenica da je dio blokova kule u nekom trenutku sekun- Kirigin, Popović 1988 B. Kirigin, P. Popović, Maslinovik: A
darno iskorišten, odnosno odnesen za potrebe gradnje Greek tower in the Chora of Pharos, A Preliminary report,
kuća u obližnjem (danas napuštenu) selu te upotrijebljen u u: Recent Developments in Yugoslav Archaeology, BAR IS,
vapnenici koja se nalazi neposredno uz kulu. Obrušeni blo- 431, Oxford, 1988: 177-1.
kovi kule ostavljeni su in situ u pripadajućim sondama, no u
budućnosti bi jedan dio njih svakako trebalo iskoristiti kako Ivana Protulipac
862
Summary Riječ je o nastavku arheoloških istraživanja radi konzerva-

cije i prezentacije nalazišta, koje su započele 2016. godine.
In October 2017, the remains of the Greek tower on the Lokalitet je u znanstvenoj literaturi poznat i otprije, gdje se
Maslinovik hill within the area of Starogradsko polje were navodi da su na tom položaju utvrđeni ostaci rimske arhi-
archaeologically investigated. This year’s work was focused tekture i različitog pokretnog materijala, ponajprije rimske
on the outer space to the east and north of the remains of keramike. Ondje se nalazilo veliko poljoprivredno imanje,
the Greek tower. Large stone blocks, knocked down from čije je središte činila villa rustica.
the walls of the tower, are most concentrated in the area Nakon prošlogodišnjih istraživanja na prostoru nepo-
north and northeast of the tower, while there are none at sredno uz najviši očuvan zid lokaliteta, ujedno najviši i u
all in the southern part. In contrast to the southern part, čitavu Starogradskom polju (k.č. 1876/1, 1876/2), ove su
in the area east and north of the tower, movable finds are godine arheološka istraživanja bila usmjerena nešto južnije
very scarce. There are only partially preserved roof bricks (k.č. 1916/1), odnosno na područje na kojemu se pruža zid
and barrel tiles (the highest concentration of which was od pravilnih kamenih blokova povezanih žbukom (SJ 1).
observed near the south-eastern outer corner of the tower), Na zid je nadograđena novija kamena gomila, a bio je pre-
as well as smaller fragments of Greek pottery. In addition to kriven velikim grmom bršljana. Prilikom uklanjanja raslinja
the archaeological works, the interior of the tower, as well pokazalo se da njegova dužina iznosi čak 9,10 m, što ga
as its surroundings, were arranged for presentation. ujedno čini najdužim zidom dosad otkrivenim na lokalitetu.
Sa zapadne se strane pod pravim kutom nastavlja u smjeru
juga (SJ 7). Visina zida od današnje površine tla doseže
najviše 1,5 m. Blokovi su pravilno obrađeni, ali nejedna-
Redni broj: 487 kih dimenzija (od cca 10x10 cm do 30x30 cm). Orijentacija
Lokalitet: Starogradsko polje – Mirje je zida približno istok-zapad, s manjim pomakom prema
Naselje: – sjeveru.
Grad/općina: Jelsa (otok Hvar) Kako bi se utvrdilo nastavlja li se zid ispod površine zemlje,
Pravni status: Z-3827 definirane su dvije sonde (označene kao sonde 2 i 3),
Razdoblje: A veličine 2x1 m, neposredno uz južno lice zida SJ 1. Te su
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje sonde nastavak na prošlogodišnju sondu 1.
Sonda 2 otvorena je na zapadnoj strani, odnosno na mjestu
U studenom 2017. arheološki je istraživan lokalitet gdje se pod pravim kutom zid SJ 1 spaja sa SJ 7. Cilj je bio
Mirje unutar područja Starogradskog polja, u sklopu utvrditi do koje se dubine oba zida vertikalno nastavljaju
UNESCO-ove zaštićene zone. Voditeljica istraživanja bila ispod današnje površine tla. Sonda 3 otvorena je s istočne
je Ivana Protulipac, mag. archaeo., a nositelj projekta je strane, pri samom završetku zida SJ 1, kako bi se utvr-
JU Agencija za upravljanje Starogradskim poljem. Sredstva dilo nastavlja li se zid ispod površine tla horizontalno dalje
za istraživanje osiguralo je Ministarstvo kulture. prema istoku.
Pogled na zidove SJ 1 i SJ 7 (foto: I. Protulipac)
863
Nikolanci 1958 M. Nikolanci, Antikni spomenici otoka

Hvara, Popis antiknih ostataka ili nalazišta, Popis spome-
nika otoka Hvara, Split, 1958: 49 – 58.
Zaninović 1976 M. Zaninović, Novi prilozi arheološkoj
topografiji otoka Hvara, Novija i neobjavljena istraživanja u
Dalmaciji, znanstveni skup u Vodicama, Izdanja HAD, vol.
10-13, Split, 1976: 49 – 62.
Ivana Protulipac
Summary
In November 2017, archaeological research was conducted

at the site of Mirje within the area of Starogradsko polje
on the island of Hvar. This year’s archaeological research
was carried out on the southern side of the site, next to
Sonda 2 (foto: I. Protulipac) the remains of the Roman wall, which was located under a
newer cairn. After a detailed clearing of the ivy and vegeta-
Humusni sloj sastojao se od tamno smeđe zemlje i kori- tion that covered it, it turned out that it was preserved to a
jenja biljaka, a sadržavao je i znatnu količinu arheološkog greater extent than previously assumed, and that it contin-
materijala – ulomke rimskih tegula, keramike i zidne deko- ues at a right angle towards the south. Its length of 9.10 m
racije, tesere, kao i dva manja ulomka novovjekovne kera- makes it the longest wall discovered at the Mirje site so far.
mike. Uslijedio je sloj glinaste smeđe zemlje pomiješane s Two smaller trenches were opened, which established that
ulomcima tegula i imbreksa, rimske keramike i teserama. the wall continues four more rows below the surface of the
Ustanovljeno je da se zidovi SJ 1 i SJ 7 nastavljaju još četiri earth. It was built on a bedrock, and the ground was leveled
reda ispod površine tla, što otprilike iznosi 0,55 m. Pritom with a layer of plaster and smaller stones.
su u sondi 2 zastupljeni vrlo pravilno klesani kameni blo-
kovi zidova SJ 1 i SJ 7, što nije slučaj s dijelom zida SJ 1,
koji je otkriven u sondi 3. Jednako tako, pokazalo se da se
SJ 1 ne nastavlja dalje u smjeru istoka. Zidovi su položeni Redni broj: 488
na kamen živac, povrh kojega se nalazi sloj žbuke pomije- Lokaliteti: Sućuraj – područje općine (Likova glava,
šane sa sitnim oblutcima i manjim kamenjem. Žbukom je Liković, Grčka gomila)
poravnato tlo i tako načinjena baza za prvi (donji) red zida. Naselje: Bogomolje
Ispod nje uslijedila je vrlo kompaktna glinasta crvenica, Grad/općina: Sućuraj (otok Hvar)
koja ispunjava prostor između kamena živca. U tom sloju Pravni status: –
više nije bilo tragova arheološkog materijala. Razdoblje: P
Literatura
Godine 2017. proveden je studentski projekt „Mapiranje
Duboković-Nadalini 1958 N. Duboković-Nadalini, arheoloških lokaliteta i digitalna obrada podataka na
Srednjovjekovni i noviji spomenici otoka Hvara, Popis spo- području općine Sućuraj, otok Hvarˮ, koji se bazirao na
menika otoka Hvara, Split, 1958: 59 – 87. detaljnoj izradi topografije i digitalnog mapiranja prapo-
Duboković-Nadalini 1959 N. Duboković-Nadalini, vijesnih gradina, gomila i izvora vode na istočnoj strani
Nekoliko topografskih i posjedovnih bilježaka iz XV sto- otoka Hvara, u području općine Sućuraj. U sklopu pro-
ljeća, Prilozi povijesti otoka Hvara, Hvar, I/1959: 40 – 47. jekta, tijekom sedam radnih dana obrađene su tri gra-
Fistonić, Vujnović 1994 Z. Fistonić, N. Vujnović, Otkriće dine, osam gomila, a lociran je i jedan potencijalni izvor
rimske cisterne na lokalitetu Mirje kod Vrboske, Periodični vode. Voditeljica istraživanja bila je Janja Mavrović Mokos,
izvještaj Centra za zaštitu kulturne baštine otoka Hvara a stručnu su ekipu činili studenti Odsjeka za arheologiju
162, (XXVIII), Hvar, 1994. Filozofskog fakulteta u Zagrebu: Joško Barbarić, Dominik
Gaffney et al. 1993 V. Gaffney, B. Kirigin, M. Petrić, N. Balaban, Ivan Hraščanec, Jana Frdelja i Paul Markotić.
Vujnović, Kratak pregled procesa uništenja arheoloških
spomenika na otoku Hvaru i prijedlog za njihovo čuvanje i Na Hvaru, tj. prostoru istraživanja tog projekta, registrirano
prezentaciju, Mogućnosti, 1-2, Split, 1993: 215 – 222. je šest gradina koje teku u kontinuiranoj liniji te su sve
Gaffney et al. 1997 V. Gaffney, B. Kirigin, M. Petrić, N. međusobno vizualno povezane. Prema smještaju u pro-
Vujnović, S. Čače, Arheološka baština otoka Hvara, storu, razlikuju se dvije grupe gradina. Prvu grupu, koja je
Hrvatska, Projekt Jadranski otoci, svezak 1, BAR IS 660 nešto brojnija, čine gradine smještene na hridinskim izdan-
(Dvojezično izdanje: Archaeological Heritage of the Island cima visoravni, od kojih se teren naglo spušta do morskih
of Hvar), Oxford, 1997. uvala, kao što su Vela Moševčica, Grčka gomila, Liković
Kirigin 1993 B. Kirigin, Starogradsko polje od prethistorije i Košnjak. Pristup gradini otežan je zbog velike kamene
do ranog srednjeg vijeka, Mogućnosti, 1-2, Split, 1993: 182 gomile, koja ima obrambenu funkciju gradinskog prostora.
– 207. Obrambene gomile često su potpomognute suhozidnim
864
Stanje prije istraživanja (podloga: Google Maps)
3D model gradine Likova glava (izradio: J. Barbarić) Likova glava sa zapadne strane (foto: J. Barbarić)
obrambenim bedemom, koji se najčešće nalazi na najpri- čini pogodnom za poljoprivredne aktivnosti. Najteži prilaz
stupačnijem prilazu gradini. Drugu grupu čine gradine koje gradini zasigurno je na sjeveru, gdje se brdo naglo spušta
su smještene na vrhovima brda, kao što su Likova glava prema nerazvedenoj obali, bez sigurnog sidrišta za bro-
i Vela glava. Takav ih položaj također čini dobrim obram- dove. Istočno od utvrde, na blagoj padini pruža se hrbat
benim središtima. Na sjevernim padinama otoka Hvara, vapnenačke žile koja je prirodno zaravnjena i najpraktičniji
između sela Gdinja i Bogomolja, te na zapadnoj granici je put koji vodi dalje na istok.
općine Sućuraj nalazi se 417 m visoko uzvišenje Likova Istočno od puta za uvalu Stara, koja se nalazi na sjever-
glava. Na samom vrhu, koji je ujedno i najviša točka istoč- noj strani općine Sućuraj, gdje počinje naglo spuštanje
nog dijela otoka, smještena je gradina s bedemom kružnog terena, nalazi se hridinasto uzvišenje poznato kao Grčka
tlocrta, promjera 47 m, računajući vanjski rub. Najlakši je gomila. Položaj Grčka gomila također se, poput Likovića i
pristup gradini s južne i jugozapadne strane, što potvrđuje Likove glave, nalazi na sjevernim padinama otoka Hvara
cesta građena 1994. godine, prilikom podizanja protupo- u sjeverozapadnom dijelu općine Sućuraj, sjeverno od
žarne promatračnice na južnim padinama brda. Nedaleko sela Bogomolje, na nadmorskoj visini od 169 m. Sjeverna
od bedema, na zapadnom rubu gradine pružaju se stepe- padina spušta se i prema uvali Vele Gaćice, a na sjeve-
nasta uzvišenja u smjeru sjever-jug. Takva prirodna pre- rozapadu je vidljiva gradina na Likoviću, udaljena 500 m.
preka, koja na nekim mjestima prelazi visinu od 3 m, isko- S Grčke je gomile dobro vidljiva kontinentalna obala, što
rištena je u obrambene svrhe i znatno otežava put prema je omogućavalo nadzor nad protokom prometa i ostalim
utvrdi. Stepenaste terase ubrzo prelaze u dolinu koju maritivnim aktivnostima na tom području. Iako u narodu
Likova glava zaklanja od sjeveroistočnog vjetra i time je nazivana gomilom, evidentno je da se zapravo radi o
865
Pogled s istoka na gradine Grčka gomila, Liković i Likova glava (foto: J. Barbarić)
Grčka gomila – pogled s jugozapada (foto: J. Barbarić) Pogled na gradinu Liković s juga (foto: J. Barbarić)
prapovijesnoj gradini iz brončanog i željeznog doba, što je takva morfologija prostora već snažna fortifikacija sama po
vidljivo ponajprije iz njezinih dimenzija. Visinom od 12,2 m sebi, ostaci bedema većim dijelom pronalaze se na sjever-
(vjerojatno je bila i viša prije urušavanja zidova) i promjerom noj te poglavito na južnoj i manje na zapadnoj strani. Na
od 24 m daleko nadmašuje dosad zabilježene gomile na južnoj padini nalazi se najveća količina rasutog kamenja,
otoku Hvaru. Grčka je gomila gradina nepravilnog tlocrta, s nastala urušavanjem južnog dijela bedema. Taj sloj uruše-
vidljivim ostacima monumentalnog bedema, koji je razasut nja stvara kompleksnu i nejasnu situaciju pa se ne može
duž cijelog uzvišenja, a prema kategorizaciji gradina svr- govoriti o nekadašnjoj poziciji južnog bedema, već samo
stava se u prvu skupinu. Moguće je postojanje višestrukih da je po količini materijala on na tome mjestu zasigurno bio
zidina, što je zaključeno na temelju rasprostiranja kamenog najmasivniji. Također se na južnoj strani nalazi najkraći i
materijala. Radi se o dobro pozicioniranom, lagano branji- najlakši put do vrha pa se zbog toga i kompleksne situacije
vom strateškom položaju, omeđenom strmim padinama južnog bedema pretpostavlja da se ulaz u gradinu nalazio
sa svih strana, osim južne. U strukturi se također uočava upravo na tome mjestu. Najveća količina keramičkog mate-
i suhozidno podzidavanje. Prikupljeno je nekoliko ulomaka rijala prikupljenog prilikom površinskog pregleda nađena je
keramike i kamenih brusova, dok metalni nalazi nisu uočeni. upravo na urušenju južnog bedema. Zapadni se bedem
Sjeverno od mjesta Bogomolja, između uvala Zavale i sastoji od nekoliko suhozidnih, ne nužno međusobno
Stare, nalazi se gradina Liković na istoimenom uzvišenju. povezanih zidova. Naime, zapadna strana Likovića pre-
Liković se na sjevernoj strani pod umjerenim kutom penje krivena je razvedenim nizovima viših i nižih strmih stijena,
od razine mora, do svoje najviše točke na 314 m n. v., te koje su graditelji vješto ukomponirali u strukturu bedema.
se zatim strmije spušta prema jugu. Na samom vrhu pro- Često bedem samo spaja dvije ili više stijena pa je tako uz
stire se velik plato promjera 98 m, s kojega postoji vizualna pomoć manje količine materijala na zapadnom uzvišenju
komunikacija s obližnjim gradinama Likova glava i Grčka nastao nepravilan kompleks zidova, međusobno ispreple-
gomila. Sam plato nije bilo moguće podrobno istražiti zbog tenih kako bi tvorili jedinstvenu i teško osvojivu obrambenu
iznimno loše vidljivosti i prohodnosti. S obzirom na to da je strukturu zapadnog bedema. Sjeverni bedem većim je
866
dijelom gusto obrastao, što ga čini najmanje vidljivim bede- By analyzing the found surface artifacts, we determined the
mom, ali je ondje ujedno i najbolje očuvana njegova visina. relative dating of the sites to the Late Bronze and Early Iron
Sjeverni se bedem može, u velikim segmentima s manjim ages. There were few diagnostically useful ceramic frag-
prekidima, pratiti od istočne klisure do zapadnog dijela ments, orange to beige in color with a lot of admixtures.
bedema. Na istočnom dijelu sjevernog bedema stajao je Such material is present in all investigated forts, which
masivniji bedem koji je štitio gradinu sa sjeverne strane od proves their simultaneous use. It is really important to men-
mjesta gdje je uspon s mora prema gradini najblaži. Taj tion that all three forts are located within a two-kilometer
se dio bedema s vremenom urušio, stvarajući tako čistinu radius, which helps us acknowledge the importance of this
sličnu onima na južnoj i zapadnoj strani. Istočna je strana area in the prehistoric landscape. The obtained results gain
gradine, od sjevernog do južnog bedema, u potpunosti in value because of the non-destructive methods that were
zaštićena visokim i strmim klisurama. used in order to preserve the original state of the sites, so
Rekognoscirana je i šira okolica spomenutih gradina, s foku- the results will hopefully serve as a good starting point for
som na kamene gomile, špiljske objekte te izvore vode. Od further systematic research in the future. Also, a conclusion
devet istraženih kamenih gomila većina sadrži ostatke kera- of the possible function of the sites was made on the basis
mičkog materijala, koji se može relativno datirati u kasno of their appearance, position and the amount of movable
brončano i rano željezno doba. Radi se o ulomcima upo- archaeological material that was found.
rabne keramike, narančaste do bež nijanse i debljih stijenki,
s dosta primjesa. Smještaj kamenih gomila u reljefu upućuje
na prostorno planiranje prapovijesnih zajednica. Naime, u
većini slučajeva postoji vizualna komunikacija između dviju, Redni broj: 489
ali i više kamenih gomila, pa se tako primjećuju četiri uzasto- Lokalitet: Šestanovac – fotonaponska elektrana
pno povezane gomile, koje se protežu od samog sjevera do Naselje: Gornji Vukušići
južnih padina otoka Hvara. Dobiveni su rezultati važni jer se Grad/općina: Šestanovac
u relativno kratkom vremenu i primjenom samo nedestruk- Pravni status: –
tivnih metoda istraživanja, s ciljem očuvanja izvornog stanja Razdoblje: –
lokaliteta, došlo do vrlo zanimljivih podataka, koji će u buduć- Vrsta radova: rekognosciranje
nosti poslužiti kao polazište za daljnja sustavna istraživanja.
Prema proučenim ulomcima keramike, gradine su relativno Od 12. do 14. lipnja 2017. trajao je detaljan terenski pre-
kronološki datirane u kasno brončano i rano željezno doba. gled, u sklopu izrade Konzervatorskog elaborata kulturne
Također, predložena je i moguća funkcija istraženih gradina, baštine za fotonaponsku elektranu 40 MW Šestanovac.
određena na temelju njihova izgleda, položaja, ali i količine Pregledana je površina gradnje od oko 86,6 ha, koja je
pokretnog materijala koji se nalazi na njima. omeđena brdom Vitrenikom na sjeveru, brdom Sidočem na
istoku, planinom Biokovom na jugoistoku, veličanstvenim
Literatura kanjonom rijeke Cetine na jugu i brdom Kreševnicom na
jugozapadu. Voditelj arheoloških radova bio je dr. sc. Goran
Barbarić 2011 V. Barbarić, Tipologija lončarije iz kasnoga Jakovljević.
brončanoga i željeznoga doba s područja Dalmacije, dok-
torski rad, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 2011. Planirana lokacija fotonaponske elektrane nalazi se
Barbarić 2014 V. Barbarić, Stočarstvo i gradine na istoč- većim dijelom na nagnutom terenu okrenutom prema
nom Jadranu u brončano i željezno doba: rezultati iskopa- jugu, odnosno na povoljnom terenu s obzirom na iskori-
vanja na gradini Rat 2007. – 2010., VAHD, 107, Split, 2014. stivost Sunčeva zračenja. Zemljište je veliko oko 1000 m
Vujnović 1990 N. Vujnović, Nikša Vujnović, Prilozi arhe- smjerom istok-zapad i oko 1400 m smjerom sjever-jug.
ološkoj karti otoka Hvara, VAHD, 83, Split, 1990: 47 – 64. Gradnja cijelog postrojenja predviđena je u prirodnoj
Vujnović 1994 N. Vujnović, Nikša Vujnović, Periodični kotlini, koja je omeđena selima Šarićima na istoku i lokalnoj
izvještaj centra za zaštitu kulturne baštine otoka Hvara, cesti koja od naselja Bolčića vodi prema njemu, te selom
162, Hvar, 1994: 88 – 91. Gornjim Vukušićima na sjeveru i lokalnoj cesti koja spaja
Janja Mavrović Mokos
Summary
A student project with the aim of detailed topography and

digital mapping of prehistoric forts, mounds and water
sources on the east side of the island of Hvar took place
in 2017.
As part of our project, a minor field survey of surface finds
and detailed photo-documentation were preformed at three
hillfort-type sites with the goal of making a photogram-
metric 3D models. By using GPS devices on the forts of
Likova glava, Liković and Grčka gomila, the shapes and
heights of the preserved stone structures were recorded. Tumul u središnjoj zoni zahvata
867
Dio Tromanjskog puta Uništen tumul s dromosom
to selo i selo Šariće. U prostoru obuhvata nema građenih njega vodi prema istoku. U smjeru zapada „dromos” je izra-
struktura te dominiraju makija i nisko raslinje, a teren je zito vidljiv u dužini od oko 20 m, dok je u smjeru istoka dosta
arheološki neistražen. manje uočljiv. Tumulu je razvučena kalota i na njemu te oko
Prilikom detaljnog izvida terena registrirane su četiri cjeline, njega nema nikakvih pokretnih arheoloških nalaza.
koje bi mogle upotpuniti arheološko-povijesnu kartu tog Uz južnu stranu zone zahvata, desetak metara izvan nje-
područja. Prva je povijesna komunikacija, tzv. Tromanjski zina ruba i oko 30 m zapadno od asfaltne ceste Bolčići –
put, koji zonu zahvata uglavnom siječe smjerom jugo Šarići, registriran je još jedan devastiran, vjerojatno prapo-
istok-sjeverozapad. Put počinje u zaseoku Šarićima te vijesni tumul, jednakog načina gradnje kao i prethodni, ali
vodi prema zaseocima Ivandićima i Vukušićima Donjim. nešto manjeg opsega (6x5 m). Iako je veličina kamena u
Otprilike na sredini tog prostora put se dijeli tako da jedan podnožju tumula veća od uobičajene, nemoguće je reći je
pravac nastavlja prema Ivandićima i nije tako izrazito vidljiv, li riječ o prapovijesnom tumulu ili krčevinskoj gomili, pogla-
dok drugi pravac naglo mijenja smjer i kreće prema sje- vito jer na njemu te oko njega nema nikakvih pokretnih
veru, odnosno zaseoku Gornjim Vukušićima. arheoloških nalaza.
Način je gradnje spomenutog puta dvojak. Od Šarića do
„križanja” put je građen od sitnog kamena te flankiran pridr. sc. Goran Jakovljević
rodnim kamenom živcem ili suhozidnom konstrukcijom te
je različite širine (od 2 do 4 m na početku u Šarićima te od 6 Summary
do 7 m kod „križanja”). Konstrukcija puta na pravcu prema
Gornjim Vukušićima sastoji se samo od sitnog kamena. As part of the preparation of the Cultural Heritage Conservation
Način je gradnje zanimljiv, ali ne i indikativan: naime, u dijelu Study for the 40-MW Šestanovac photovoltaic power sta-
kod Šarića očito je da su mještani prirodni kameniti teren tion, four archaeological and historical units were registered
„nivelirali” sitnim kamenom kako bi imali dobru i „udobnu” through a detailed field survey of the terrain that had not been
komunikaciju, kojom su najčešće vodili stoku na ispašu. archaeologically investigated so far. The first was a histori-
Na samoj trasi puta nigdje nisu uočeni tragovi spurila, koji cal communication route, Tromanjski Put, whose construc-
bi indicirali da je riječ o rimskoj komunikaciji, a da bi se tion method can be Roman, medieval or more recent, while
ona mogla povezivati sa srednjovjekovljem, nema dovoljno the other three were devastated stone tumuli. No movable
potkrepe u bilo kakvim popratnim arheološkim nalazima na archeological finds were discovered near any of the units.
njoj ili uz nju. Zbog navedenog, Tromanjski put nije uspo-
rediv sa sličnim komunikacijama toga kraja, pa tako ni s
onom između zaselaka Vukušića Gornjih i Donjih.
Na samoj granici jugozapadnog kuta zone zahvata uočena je Redni broj: 490
relativno elipsasta kamena konstrukcija promjera oko 8-10 m, Lokalitet: Škrip – kuća Kuzmanić
koja na vrhu ima pravilnu kružnu dozidanu formu od jednakog Naselje: Škrip
materijala, a do čijeg pak podnožja vodi flankiran put širine Grad/općina: Supetar (otok Brač)
oko 2 m. Rubovi puta sastoje se od pravilno složenog plo- Pravni status: postupak u tijeku
častog kamena na površini okolnog terena, a cijela ta trasa Razdoblje: SV, NV
izgleda poput dromosa, koji bi dolazio do pod samu gomilu. Vrsta radova: arheološki nadzor, zaštitno iskopavanje
Budući da na lokalitetu nema nikakvih pokretnih arheoloških
nalaza, pretpostavlja se da je riječ o prapovijesnom tumulu. U siječnju 2017. arheološki su nadzirani radovi prili-
Unutar zone zahvata registriran je vjerojatno prapovijesni, kom uklanjanja dijela zida šematorija obližnje crkve sv.
djelomično devastiran tumul blago elipsastog oblika, promjera Jelene kako bi bio moguć pristup strojeva neophod-
13x12 m te jednakog načina gradnje kao i prethodni. Sličnost nih prilikom gradnje kuće za odmor na k.č. 1160 i dijelu
između tih dvaju lokaliteta jest i u tome što i do ovog vodi neka k.č. 5/2, k.o. Škrip, na otoku Braču. Konzervatorski odjel
vrsta puta u obliku „dromosa”, penje se do samog tumula i od u Splitu izdao je odobrenje za privremeno premještanje,
868
sanaciju i vraćanje dijela ogradnog zida dvorišta spome- U međuvremenu je prekinuta gradnja planirane kuće.
nute crkve. Ovogodišnje istraživanje zapravo je nastavak Voditelj arheološkog istraživanja bio je Tomislav Jerončić,
istraživanja započetog 2015., kada je na zapadnom dijelu dipl. arheo., a zamjenik Vedran Katavić, prof. pov. i arheo.
k.č. 1160, k.o. Škrip, na površini od oko 35 m² prikupljena Arhitektonski nacrt nepokretnih arheoloških nalaza izradio
nekolicina pokretnih arheoloških nalaza iz različitih peri- je Marin Kraljev, dipl. oec., svi zaposlenici ovlaštene tvrtke
oda, ali nisu uočeni nikakvi nepokretni arheološki nalazi. Kaukal d.o.o. Radove je konzervatorski nadzirala dr. sc.
Vanja Kovačić, viša stručna savjetnica Konzervatorskog
odjela u Splitu. Financijska sredstva osigurala je investito-
rica Svjetlana Kuzmanić, dok je građevinske radove oba-
vila tvrtka Morović Marking d.o.o., Žman.
Nakon što je ogradni zid nacrtno dokumentiran, započelo je

ručno uklanjanje kamenih blokova zida. Kameni su elementi
tom prilikom označeni i numerirani te poslagani uz južni
bočni zid crkve. Istodobno su uklonjene kamene ploče koje
su činile popločenje dvorišta crkve. Zbog mogućnosti posto-
janja grobnih ukopa na prostoru dvorišta crkve (šematorija),
nasip zemlje koji čini podlogu samog dvorišta uklonjen je uz
nadzor i upute arheologa. Prilikom iskopavanja nisu uočeni
nikakvi grobni ukopi, iako je prikupljena manja količina
pokretnih arheoloških nalaza, koji bi registrirane slojeve
mogli datirati u razdoblje od 17. do 20. st., što se zapravo
Južni ogranak dvorišne zidane ograde prije građevinskog zahvata, podudara i s vremenom kada je građena sama crkva sv.
pogled prema istoku (foto: T. Jerončić) Jelene. Riječ je o ulomcima različitih novovjekovnih kera-
mičkih posuda (vrč s ručkom i smeđom glazurom na unu-
trašnjoj stijenci, posuda s bijelim sjajnim smaltatom dosli-
kana svijetlo plavim linijama te posuda s ostacima bijelog
premaza keramike, grublje kuhinjsko posuđe…). Najstarija
konstrukcija uočena i registrirana na tom dijelu lokaliteta jest
zid, odnosno temelj zida (SJ 12), na koji je naslonjen temelj
crkve (SJ 11). Radi se o ostatku zida, odnosno temelja zida
građenog od pravilno klesanih komada kamena različitih
dimenzija, povezanih vapnenim mortom (vjerojatno kom-
binacija cementnog i vapnenog morta). Sačuvan je samo
u prvom redu slaganog kamena (zatrpao ga je sloj SJ 9)
te se za pružanje koristi kaskadno-terasastim spuštanjem
kamene litice prema jugoistoku. Stratigrafski je stariji od
aktualnog ogradnog zida i spaja se s jugozapadnim kutom
temelja crkve, tako da se čini da je ograđivao samo stražnji
dio crkve, dok je prostor ispred crkve u toj fazi bio neogra-
đen. Nakon dokumentiranja i prekrivanja SJ 12 geoteksti-
N 1 (foto: Ž. Jeličić) lom, započelo je završavanje iskopa 25 m udaljene južnije
parcele, koja je djelomično istražena 2015. godine. Nisu
uočeni nepokretni i pokretni arheološki nalazi.
Tomislav Jerončić
Summary
In January 2017, archeological supervision was performed

over the works of removing a part of the cemetery wall
pertaining to the nearby church of St. Helena in order to
enable the access of the machines necessary for the con-
struction of a holiday home at cadastral parcel 1160 and
part of cadastral parcel 5/2, cadastral municipality Škrip,
on the island of Brač. This year’s survey was actually a
continuation of the survey from 2015, when a few mobile
archaeological finds from different periods were collected
on an area of about 35 m² on the western part of cadas-
Temelj crkve sa starim ogradnim zidom (SJ 12) unutar istražene tral parcel 1160, but no immovable archaeological finds
površine (foto: T. Jerončić) were observed. Upon the completion of the works, the wall
869
was returned to its original state, where the older founda- ondje nabacan tijekom prethodnih istraživanja 70-ih i 80-ih
tion of the wall of stratification unit 12 was registered, and godina 20. st. Sve te predradnje omogućile su nastavak
several fragments of modern ceramic ware were found. skidanja sedimenta unutar sonde 2. U isto vrijeme, ostali
Stratification unit 12 was documented, covered with geo- dio ekipe radio je u otkopnoj sondi 1, koja se nalazi tik
textile and buried, and fragments of ceramic ware under- uz ogradu, s njezine vanjske strane. Treba istaknuti da
went primary processing. je sedimentološka situacija u sondi 2, po boji i sastavu
zemlje, ostala jednaka u odnosu na osmu kampanju istra-
živanja 2016., što potvrđuje da se još uvijek radi o istom
kulturnom sloju.
Redni broj: 491 Do kraja istraživanja u sondi 2 prikupljena je određena
Lokalitet: Špilja Kopačina arheološka građa, koja se uglavnom sastojala od kreme-
Naselje: Donji Humac nih izrađevina i kostiju životinjskog podrijetla te u manjoj
Grad/općina: Nerežišća (otok Brač) mjeri morskih školjaka. Sastav i količina prikupljene građe
Pravni status: Z-4928 vrlo je slična onoj prikupljenoj 2016. godine. Rad unutar te
Razdoblje: P sonde odvijao se sitnim alatom, uz fino i precizno skidanje
Vrsta radova: sustavno iskopavanje sedimenta te obvezno temeljito prosijavanje. Nakon samih
istraživanja, sonda 2 ponovo je prekrivena plastičnim naj-
Od 2. do 24. listopada 2017. trajala je deveta sezona arhe- lonom, na koji je postavljeno veće kamenje.
oloških istraživanja špilje Kopačina na otoku Braču. Stručni Prije početka rada unutar otkopne sonde 1, započelo je
voditelj istraživanja bio je mr. sc. Damir Kliškić, viši kustos vađenje kompletne kamene građe, koja se nalazila na nje-
pretpovijesne zbirke u Arheološkom muzeju u Splitu, koji je zinu dnu i koja je iskorištena da se na rubu ravnog dijela
ujedno i nositelj tog projekta. Stručnu ekipu činili su diplo- platoa ispred ulaza u špilju formira polukružni zid. S obzirom
mirani arheolozi i studenti arheologije. Financijska sred- na to da se tijekom istraživanja 2018. na mjestu otkopne
stva osiguralo je Ministarstvo kulture, uz vlastita sredstva sonde 1 predviđa otvaranje nove arheološke sonde veli-
Arheološkog muzeja u Splitu. čine 3x2 m, bilo je potrebno izvaditi sediment iz nje, pun
zaostalog arheološkog materijala, kako bi se sonda mogla
Prapovijesna špilja Kopačina nalazi se na iznimno povoljnu lakše pozicionirati.
položaju, na sjevernoj strani polja ispred Donjeg Humca. S Kao i tijekom prethodnih kampanja, od pokretnog materi-
tog položaja pruža se pogled preko Bračkih vrata na otok jala brojnošću se ističe koštani materijal životinjskog podri-
Šoltu. Sam ulaz u špilju okrenut je prema zapadu. To znači jetla, među kojim su najbrojnije obrađene koštane alatke.
da su pretpećinski prostor i sam ulaz u špilju zbog svoje ori- Sljedeći su po brojnosti kremeni predmeti, među kojima se
jentacije veći dio dana bili okupani suncem, što je omogu- ističu jezgre i sječiva. Od prikupljene građe zastupljen je i
ćilo (uz izvor vode u podnožju špilje) trajan boravak ljudi u nakit, među kojim se ističu probušeni primjerci školjke vrste
njoj. Prema jugu nalazi se plodno polje pogodno za zemljo- Columbella rustica i probušeni kameni privjesak.
radnju još od prapovijesti. Brojnost prapovijesnih lokaliteta Na kraju istraživanja 2017. izvađen je znatan dio nanosa.
u okolici špilje dokazuje da se na zapadnom dijelu otoka Jednako tako, na kraju ovogodišnjih istraživanja, dno
Brača intenzivno živjelo u tim vremenima. otkop ne sonde ipak nije ponovo prekriveno kamenom
Prilikom dolaska na teren 2017. konstatirano je da se nisu građom, već je ostavljeno otvoreno jer je zaključeno da
dogodila nikakva oštećenja, odnosno devastacije, kako dosegnuto dno ne čini originalnu površinu predšpiljskog
na platou sondi tako i u unutrašnjosti same špilje. Odmah prostora, već se radi o izbačenom nanosu iz špilje, koji je
je započelo vađenje nabacane zemlje i zaštitnog najlona ondje deponiran te nema opasnosti od devastacije. Skidanje
iz sonde 2. Uslijedilo je čišćenje bujne vegetacije s pro- nabacanog sedimenta predviđa se tijekom sljedećih istraži-
stora oko same sonde. Na kraju su uređeni profili sonde vanja, da se dosegne originalan predšpiljski prostor te da
jer se na tim dijelovima djelomično obrušio sediment koji je se stvore uvjeti za iskopavanje prave arheološke sonde.
Izbor obrađenih koštanih alatki iz sonde 1 (foto: D. Kliškić) Primjerci obrađenih kremenih sječiva iz sonde 1 (foto: D. Kliškić)
870
Kliškić 2007 D. Kliškić, Špilja Kopačina, HAG, 3/2006,

Zagreb, 2007: 443, 444.
Zagreb, 2008: 528 – 530.
Zagreb, 2009: 648 – 650.
Zagreb, 2010: 678 – 680.
Zagreb, 2011: 731 – 733.
Zagreb, 2015: 664 – 666.
Zagreb 2016: 792 – 794.
Zagreb, 2017.
Malez 1984 V. Malez, Determinirana fauna iz naslaga spilje
Kopačine, Brački zbornik, 14, Supetar, 1984: 140, 141.
Vrsalović 1960 D. Vrsalović, Pretpovijest i Stari vijek,
Brački zbornik, 4, Zagreb, 1960: 31 – 110.
Situacija u sondama 2 i otkopnoj sondi 1 nakon istraživanja (foto: Vukosavljević et al. 2011 N. Vukosavljević, Zlatko Perhoč,
D. Kliškić) Božidar Čečuk, Ivor Karavanić, Kasnoglacijalna industrija
lomljenog kamena pećine Kopačine, VAPD, 104, Split,
2011: 7 – 54.
Vukosavljević, Perhoč 2017 N. Vukosavljević, Z. Perhoč,
Lithic raw material procurement of the Late Epigravettian
hunter-gatherers from Kopačina Cave (island of Brač,
Dalmatia, Croatia), Quaternary International, 450, 2017:
164 – 185.
Damir Kliškić
Summary
In October 2017, the ninth season of archaeological

research was held at the Kopačina cave site on the island
of Brač. Work in this campaign took place within trenches
2 and 1. By the end of the research in trench 2, archaeo-
logical materials were collected, consisting of flint artifacts,
Privjesci od školjaka (dio ogrlice) i kameni privjesak iz sonde 1 animal bones and, to a lesser extent, sea shells. In trench
(foto: D. Kliškić) 1, among the collected material, the most numerous was
the animal bone material, among which worked bone tools
Cjelokupan iskopani arheološki materijal očišćen je i sor- stand out. Aside from them, flint objects were also found,
tiran te je uskladišten i pohranjen u Arheološkom muzeju among which cores and blades stand out. Jewelry products
u Splitu. were also discovered among the finds, of which pierced
specimens of the Columbella rustica shell and a pierced
Literatura stone pendant stand out.
Čečuk 1992 B. Čečuk, Arheološka istraživanja u špilji

Kopačini na otoku Braču, Obavijesti HAD, 24/3, Zagreb,
1992: 37 – 42. Redni broj: 492
Čečuk 1993 B. Čečuk, Istraživanja u špilji Kopačini pokraj Lokalitet: Špilja Turska peć
Donjeg Humca na otoku Braču, Obavijesti HAD, 25/3, Naselje: Zeljovići
Zagreb, 1993: 46 – 52. Grad/općina: Dugi Rat
Čečuk 1996 B. Čečuk, Špilja Kopačina kod Donjeg Humca Pravni status: Z-7359
na otoku Braču, ARR, 12, Zagreb, 1996: 13 – 30. Razdoblje: P, SV
Čečuk 2005 B. Čečuk, Kopačina na Braču, Stotinu hrvat- Vrsta radova: sustavno iskopavanje
skih arheoloških nalazišta, Zagreb, 2005: 148, 149.
Karavanić 1992 I. Karavanić, Prijedlog osnovnoga stru- Od 27. studenog do 21. prosinca 2017. održana je deveta
kovnog nazivlja za srednji i mlađi paleolitik, OA, 16, Zagreb, sezona arheoloških istraživanja špilje Turska peć iznad
1992: 15 – 35. Zeljovića u Jesenicama. Stručni voditelj istraživanja bio
871
Izbor kasnoneolitičkog keramičkog materijala iz sonde 3 (foto: D. Izbor kasnoneolitičkog keramičkog materijala iz sonde 3 (foto: D.
Kliškić) Kliškić)
Izgled i položaj konstrukcije iznad sonde 3 (foto: D. Kliškić) Kremeni materijal iz sonde 3 (foto: D. Kliškić)
je mr. sc. Damir Kliškić, viši kustos pretpovijesne zbirke

u Arheološkom muzeju u Splitu. Stručnu ekipu činili su
studenti arheologije i diplomirani arheolozi. Sredstva za
radove osigurali su Ministarstvo kulture i Općina Dugi Rat.
Prapovijesni pećinski objekt Turska peć nalazi se na

južnom pristranku planine Mosora, iznad naselja Sumpetra,
odnosno zaseoka Zeljovića (na k.č. 1992, k.o. Jesenice).
Ulaz u špilju orijentiran je prema jugu. Nalazi se na odličnoj
poziciji zaštićenoj od udara bure te je osunčan velik broj
sati u godini. U podnožju špilje nalazi se izvor vode koji je
bio ključan za zadržavanje ljudi u tom objektu. S ulaza te
špilje puca pogled na morski kanal, koji povezuje obalu s
otokom Bračem prema jugu.
Prije početka istraživanja pregledana je unutrašnjost špilje
te je uočen nasilan upad tijekom posljednje godine dana,
ali bez potvrde o ikakvoj devastaciji, posebno kada je riječ
o prostoru na kojem se nalaze arheološke sonde. Potom
je započelo uređenje površine špilje, u kojoj je trebalo
počupati bujnu zelenu vegetaciju, koja je narasla tijekom
posljednje godine. Uslijedilo je uklanjanje kamene šute s
površine, koja je sakupljena na jednome mjestu.
Nakon toga obavljene su sve predradnje za otkrivanje
površine sonde 3, predviđene za istraživanje. Vađena je Tlocrt špilje s pozicijom sonde 3 (foto: D. Kliškić)
872
prosijana zemlja koja je iskorištena kao dodatna zaštita da Kliškić 2013 D. Kliškić, Špilja Turska peć, HAG, 9/2012,
se prekrije velik najlon koji je štitio površinu sonde 3 i bočne Zagreb, 2013: 809, 810.
profile. Nakon što se otvorio dio najlona i sve se dobro osu- Kliškić 2014 D. Kliškić, Špilja Turska peć, HAG, 10/2013,
šilo, započela je gradnja metalne, odnosno drvene kon- Zagreb, 2014: 620, 621.
strukcija nad sondom koja je nosila rasvjetna tijela nužna Kliškić 2016 D. Kliškić, Špilja Turska peć, HAG, 12/2015,
za nesmetan rad, ali i zbog kapanja vode sa stropa špilje. Zagreb, 2016: 794 – 796.
Rad u sondi 3 odvijao se na način da se pratila sedimen- Kliškić 2017 D. Kliškić, Špilja Turska peć, HAG, 13/2016,
tološka situacija. U ovoj se kampanji istraživalo unutar pet Zagreb, 2017.
kvadrata (B 23, B 24, B 25, C 23, D 23). Tijekom istraživanja Reed 2015 K. Reed, From the field to the hearth: plant
2016. u kvadratima B 23, B 24 i u većini kvadrata B 25 skinuti remains from Neolithic Croatia (ca. 6000-4000 cal BC),
su svi srednjovjekovni slojevi, ispod kojih se javio čist kasno- Vegetation History and Archaeobotany, Volume 24, Issue
neolitički sloj s više ulomaka keramike. Također je nastavljen 5, Berlin Heidelberg, 2015: 601 – 619.
rad u kvadratima C 23 i D 23, koji su posljednji put istraživani
2013. godine. Na kraju kampanje 2013., na površini tih dvaju Damir Kliškić
kvadrata već se došlo do kasnoneolitičkih slojeva. Tako je na
početku ovogodišnjih istraživanja započelo dokumentiranje i Summary
skidanje čisto kasnoneolitičkih slojeva u svih pet kvadrata.
Na kraju ovogodišnjih istraživanja skinut je debeo nanos In November and December 2017, the ninth season of
masnog smeđeg sedimenta, koji je bio najplići u kvadratu archaeological research of the Turska peć cave above
B 24, a najdublji u kvadratu D 23. Jednako tako, u najsje- Zeljovići in Jesenice was held. First, the interior of the cave
vernijem dijelu kvadrata B 25, nakon što su skinuti preostali was inspected and it was established that, in the past year,
srednjovjekovni slojevi, na samom prijelazu u neolitske slo- a violent invasion of the cave took place, but without any
jeve konstatirana je veća zona crne boje, kao posljedica devastation of the interior. Trench 3, i.e. five quadrants of
gorenja. Prilikom daljnjeg skidanja tog sedimenta otkriveno that trench (B 23, B 24, B 25, C 23, D 23) were inves-
je niveliranje vatrišta s više manjeg kamenja te je tijekom ove tigated. The archaeological material of trench 3 from this
kampanje istraživanje na tome mjestu zaustavljeno. year’s campaign included fragments of pottery, flint prod-
Arheološki materijal sonde 3 iz ovogodišnje kampanje pre- ucts, animal bones and remains of shells and snails, and
zentiraju ulomci keramike, kremene izrađevine, životinjske can be fully attributed to the Late Neolithic horizon.
kosti te ostaci školjki i puževa. Tijekom ovogodišnjih istraži-
vanja u navedenim su kvadratima skidani sedimenti koji se
po prikupljenim nalazima mogu pripisati kasnoneolitičkom
horizontu špilje, stoga se u sljedećoj kampanji predviđa Redni broj: 493
nastavak istraživanja unutar sonde 3, odnosno netaknutih Lokalitet: Trogir – crkva sv. Ciprijana (Brodotrogir)
slojeva iz kasnog neolitika. Naselje: Trogir
Na kraju istraživanja, nakon što se rasformirala konstruk- Grad/općina: Trogir
cija nad sondom 3, dio sonde ponovo je prekriven velikim Pravni status: Z-3249
crnim najlonom, koji je zapunjen većim kamenjem i prosija- Razdoblje: A, NV
nim zemljanim sedimentom. Lokalitet je istraživan isključivo Vrsta radova: sondažno iskopavanje
ručnim iskopom po svim normativima struke, uz korištenje
ručnim sitom, kroz koje su se prosijavali sedimenti. Uz upo- Od 21. do 30. siječnja 2017. sondažno je arheološki istra-
rabu totalne stanice izrađena je cjelokupna dokumentacija živana unutrašnjost tvornice Brodotrogir d.d. u Trogiru, radi
istraživanja. Sav arheološki materijal očišćen je i sortiran te projekta gradnje ceste. Taj se prostor nalazi unutar zone „Bˮ
pohranjen u Arheološkom muzeju u Splitu.
Literatura
Jerčić, Novaković, Radovčić 1991 R. Jerčić, A. Novaković,

J. Radovčić, Prethistorijska postaja u Jesenicama (Zeljovići,
Donja Poljica), Mosorska vila, 1, Omiš, 1991: 122 – 128.
Kliškić 2006 D. Kliškić, Ostava sitnog srebrnog sred-
njovjekovnog novca iz Špilje Turska peć iznad Zeljovića
(Sumpetar) kod Dugog Rata, VAPD, 99, Split, 2006: 329
– 367.
Kliškić 2006 D. Kliškić, Špilja Turska peć, HAG, 2/2005,
Zagreb, 2006: 409 – 412.
Zagreb, 2007: 449, 450.
Zagreb, 2008: 534 – 536.
Kliškić 2011 D. Kliškić, Špilja Turska peć, HAG, 7/2010, Lokacija crkve sv. Ciprijana, na zapadnom dijelu otoka Čiova, na
Zagreb, 2011: 733 – 735. rtu, punta Čubrijan (foto: N. Cingeli)
873
3D model položaja arheoloških sondi i pretpostavljena lokacija crkve sv. Ciprijana (autor: A. Roglić)
zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada Trogira. Stručnu

ekipu arheoloških istraživanja činili su: Anita Penović, Deni
Tojčić, Ante Roglić, Porin Kukoč i Nebojša Cingeli. Cilj istra-
živanja bio je pronalazak ostataka i tragova struktura crkve
sv. Ciprijana.
Lokacija s ostacima crkve svetog Ciprijana smještena je na

zapadnom dijelu otoka Čiova, na rtu Čubrijan (Cubrijan). Rt
je dobio naziv po crkvi koja je obilježavala važnu točku u
prostoru trogirskog akvatorija. Sa sjeverne strane rta nalazi
se prostrana trogirska luka, dok se s južne strane nalazi
zaljev Saldun. Danas se na rtu Čubrijanu nalazi brodogradi-
lište. Iznad pretpostavljene pozicije crkve u većem južnom
dijelu prelazi makadamska cesta, dok se iznad manjeg
sjevernog dijela lokacije crkve nalazi plinovod s acetile- Arheološke sonde 3 i definiranje hridi SJ 5 (foto: N. Cingeli)
nom. Lokacija crkve sv. Ciprijana utvrđena je na temelju
preklapanja identičnih točaka i linija austrijskog (pasivnog) početka 19. st. crkva je označena kao k.č. zgr. 323 i upi-
katastarskog plana s podlogom DOF iz 1950. te austrijskog sana kao „ruševina”.
(pasivnog) katastarskog plana s podlogom DOF5 iz 2009. Crkva sv. Ciprijana na rtu Čubrijanu građena je u srednjem
godine. Na austrijskom (pasivnom) katastarskom planu s vijeku, ali je najvjerojatnije nastala na temeljima starije
874
crkve, nastale u ranom kršćanstvu u 5. i 6. st., kada je titu- the remains of the Church of St. Cyprian in the immedi-
lar sv. Ciprijan bio čest. ate vicinity of the planned construction site. The Church of
Tijekom arheoloških istraživanja 2017. otvorene su tri sonde. St. Cyprian at cape Čubrijan was built in the Middle Ages,
Definirano je šest stratigrafskih jedinica te je izdvojeno šest but it was most likely built on the foundations of an earlier
nalaza. Prije početka istraživanja, na osnovi koordinata church, built in the period of early Christianity during the 5th
lomnih točaka iskolčena je lokacija crkve sv. Ciprijana. and 6th centuries, when St. Cyprian was a common patron
Položaj arheoloških sondi bio je uvjetovan položajem ace- saint. During the research, three trenches were opened.
tilenskog plinovoda i vatrogasnim putem. Acetilenski plino- Six stratification units were defined and six finds were sin-
vod pruža se u smjeru istok-zapad i prelazi preko sjeverne gled out. No masonry structures or traces of the church’s
polovice pretpostavljene crkve, a vatrogasni put ostavljen plaster were found during trench excavation. The location
je južno od crkve, u širini od 3 m. Arheološke sonde tijekom of the Church of St. Cyprian was most likely accurately
postavljanja udaljene su od plinovoda 0,6 m. determined by the geodetic study, but during the construc-
Tijekom arheoloških istraživanja otvorene su tri sonde. tion of the shipyard, the remains of the church were dis-
Sonde 1 i 2 pozicionirane su na mjestu gdje se nalaze mantled and taken away from the site.
koordinate crkve sv. Ciprijana, lomne točke, označene slo-
vima A, C i D, dobivene u državnom sustavu RH HTRS96.
Crkva se pruža u smjeru sjever-jug i pretpostavljene su joj
dimenzije 7,2x3,5 m, što je određeno geodetskim elabo- Redni broj: 494
ratom, na temelju arhivskih podataka. Površina crkve nije Lokalitet: Velić
u cijelosti istražena zbog acetilenskog plinovoda koji pre- Naselje: Velić
lazi preko sjeverne polovice pretpostavljene crkve. Unutar Grad/općina: Trilj
sonde 1 izvorna površina hridi spuštena je za 30-ak cm Pravni status: Z-5709
na kotu +2,93 te na stijeni nisu pronađeni tragovi žbuke ili Razdoblje: A
ostaci struktura zidova crkve. Površina je hridi u sondi 2 Vrsta radova: sustavno iskopavanje
neravna i najvjerojatnije u izvornom obliku, a nalazi se na
koti +2,93. Na stijeni nisu pronađeni tragovi žbuke ili ostaci U lipnju, srpnju i studenome 2017. organizirana je peta
struktura zidova crkve. Sonda 3 otvorena je na slobodnom uzastopna sezona sustavnih arheoloških istraživanja
prostoru sjeverozapadno od lokacije crkve. u selu Veliću, nedaleko od grada Trilja. Istraživanja je
Prilikom sondažnih istraživanja nisu pronađene zidane organizirao Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta
strukture i tragovi žbuke crkve. Lokacija crkve sv. Ciprijana Sveučilišta u Zagrebu. Stručni voditelj istraživanja bio
geodetskim je elaboratom najvjerojatnije točno određena, je doc. dr. sc. Domagoj Tončinić, a zamjenica voditelja
ali su tijekom gradnje brodogradilišta ostaci crkve razgra- red. prof. dr. sc. Mirjana Sanader. Stručnu ekipu činili su
đeni i odneseni s nalazišta. Tijekom istraživanja nisu pro- doc. dr. sc. Ina Miloglav, viša asistentica dr. sc. Iva Kaić,
nađeni tragovi urušenja ili rušenja struktura zidova. Izvorna poslijedoktorandica dr. sc. Vinka Matijević i Miroslav
površina hridi na lokaciji crkve u sondi 1 spuštena je i raz- Vuković, mag. archaeo., stručni suradnik, svi s Odsjeka
građena te se ne može sa sigurnošću potvrditi lokacija za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
crkve. Uz stručnu ekipu, u istraživanju su sudjelovali stu-
Tijekom istraživanja izdvojeno je šest nalaza. Malen broj denti diplomskog studija antičke arheologije na istome
pokretnog arheološkog materijala pronađen je u sondama odsjeku – Domagoj Bužanić, Blaž Glavinić, Karla Ivak,
2 i 3, u sloju SJ 6. Sloj se nalazi unutar škrapa i iznad hridi Jelena Šekrst te Ivan Vidović.
SJ 5, izvan lokacije crkve određene elaboratom. Najstariji
je nalaz ulomak posude ukrašen floralnim motivom, datiran Godine 2017. istraživanje je nastavljeno na k.č. 213/8, 213/9,
u 15./16. st. Ostali ulomci keramike datirani su u kraj 18. i 227, 228/1, 228/2, 228/3, 228/4 i 226/10, k.o. Vedrine. Time
početak 19. st. Također, tijekom istraživanja pronađen je je nastavljeno iskopavanje pretpostavljene ranokršćanske
malen broj kupa (crepova).
Literatura S
Babić 2016 I. Babić, Trogir – grad i spomenici, Trogir, 2016.

Tomasović 2014 M. Tomasović, Utvrđivanje lokacije crkve
POGLED NA ZID SJ 5
457.713m 457.713m
APSIDA
SJ 19
DE
sv. Ciprijana na temelju arhivskih podataka, Geodetski

456.229m 456.229m
ON
BS
RU
zavod d.d., Split, 2014. 457.704m

SJ 5
POGLED NA APSIDU - SJ 22
SJ 21
457.704m
456.464m 456.464m
Nebojša Cingeli POGLED NA ZID SJ 21

APSIDA
457.231m 457.231m
SJ 20
SJ 29
Summary
456.251m 456.251m
SJ 30
dio oštećene podnice
SJ 27 - intaktna podnica
At the end of January 2017, archaeological trench excava-

tions were carried out inside the Brodotrogir d.d. factory 0m 2m 4m 6m
in Trogir for a road construction project. The excavations

were performed due to information about the existence of Stanje lokaliteta na kraju arheoloških istraživanja
875
Pogled na unutarnje lice zida SJ 21 i ostatke podnice SJ 27 u sre- Pogled na unutarnje lice zida SJ 22 i ostatke podnice SJ 27 u sre-
dišnjoj prostoriji s apsidom dišnjoj prostoriji s apsidom
sjeverne prostorije, iz dijelom obzidanog prostora koji pod-

sjeća na ulaze tipa a pozzetto, pri čemu je kamen živac
(dijelom tesan?) iskorišten kao obzid i kao stuba za sila-
zak na razinu kanala SJ 12. Sjeverna je prostorija s južne
strane omeđena zidovima SJ 5 i SJ 8, a između njih doku-
mentiran je ulaz u sjevernu prostoriju, odnosno prag SJ 14.
Od zapadnog kraja zida SJ 5 prema jugu nastavlja se zid
SJ 19, koji zajedno sa zidovima SJ 5, 20, 21 i apsidom SJ
22 omeđuje središnju prostoriju. Na istom pravcu kao i zid
SJ 19 nalazi se zid SJ 20, a između njih dokumentiran je
ulaz u središnju prostoriju. Središnja prostorija sa sjever-
nom dijeli zid SJ 5, a s južnom prostorijom zid SJ 21. Južna
prostorija omeđena je zidovima SJ 21, 23 i 24. Zid SJ 23
nadovezuje se na istočni kraj zida SJ 21, odnosno južni
kraj apside SJ 22, prema jugu. Na južnom kraju zida SJ 23
prema zapadu nadovezuje se zid SJ 24. Zapadni kraj južne
prostorije nije istražen, kao ni prostor zapadno od ulaza u
središnju prostoriju.
Istraživanje je 2017. započelo uklanjanjem sloja tamno
smeđe rastresite zemlje i manjeg kamenja (SJ 15) iz unu-
trašnjosti središnje prostorije s apsidom. Time su doku-
mentirani veći komadi uglavnom pravilno tesanog kame-
3D model istraženog objekta na kraju arheoloških istraživanja nja (SJ 16), koji se za sada tumače kao urušenje. Prilikom
uklanjanja SJ 15 i SJ 16 unutar apside SJ 22 dokumen-
memorije, odnosno grobne kapele koja se istražuje od tirana je veća količina urušenih ploča muljike SJ 18, što
2013. (Tončinić, Demicheli 2014; Bubić 2015; Tončinić et potvrđuje da je riječ o urušenom svodu apside. Zidovi
al. 2015; 2016; 2017). Istraženi su ostaci građevine, pra- prostorije izrađeni su od većeg pravilno tesanog kamenja
vokutnog tlocrta s polukružnom apsidom na istočnoj strani s ispunom u sredini. Žbuka koja je povezivala kamenje i
(Tončinić et al. 2016: sl. 1). Građevina zajedno s apsidom ispunu uglavnom je razgrađena, vjerojatno zbog djelovanja
poprima dimenzije od 10,25x10,52 m i sastoji se od triju korijenja na ostatke arhitekture. Pri dnu zidova na više je
prostorija. Sa sjeverne strane nalazi se prostorija u čijem je mjesta sačuvana zidna žbuka, koja prelazi u podnicu. To se
istočnom dijelu smještena grobnica. Ona ima pravokutan odnosi na središnju prostoriju, gdje je u apsidi i uz zidove
tlocrt orijentacije istok-zapad. Sa sjeverne, južne, istočne sačuvana intaktna podnica od žbuke SJ 27. Prema sre-
i zapadne strane omeđena je zidovima SJ 4, 5 i 8, 6 i 7. dini prostorije podnica nije intaktna, već slabije očuvana,
Unutar grobnice, uza zidove SJ 4 i 5 smještena su dva odnosno vjerojatno oštećena spomenutim urušenjima i/ili
zidana ožbukana ležaja za pokojnike SJ 10 i SJ 11, između poroznom podlogom.
kojih se nalazi kanal SJ 12. Na istočnoj strani ležaja SJ 11, Istraživanjem je 2017. potvrđeno postojanje prostorije s
u kutu između zidova SJ 4 i SJ 6 dokumentiran je kameni apsidom. Činjenica da prostorija s grobnicom i prostorija
jastuk za glavu. Uzduž unutrašnje strane zidova SJ 4 i 5 s apsidom dijele zid SJ 5, pokazuje da je riječ o jednom
pružaju se manje pravilno tesane ploče muljike SJ 9, koje objektu. Sastavni je dio tog objekta i prostorija smještena
su tvorile bačvast svod. Ulazu u grobnicu pristupalo se iz južno od prostorije s apsidom, a koja s njom dijeli zid SJ 21.
876
To također pokazuje da je riječ o jednom objektu. Prostorija

koja se nalazi južno od prostorije s apsidom i simetrija u
odnosu na prostoriju s grobnicom, potvrđuju da se do sada
istražen arhitektonski sklop može tumačiti kao ranokršćan-
ska memorija, odnosno grobna kapela.
Arheološki terenski pregled tijekom 2014. – 2016. bio
je fokusiran na lokalitet Velić, što je rezultiralo izradom
3D modela i šire mape prostiranja (Tončinić et al. 2016:
sl. 2 – 4). Tada je uočeno postojanje podzidnih struktura
na širem prostoru Velića, zbog kojih je 2017. taj arheološki
lokalitet mapiran u kontekstu povijesnih cestovnih komuni-
kacija triljskog kraja.
Literatura
Ostaci zrakoplova i položaj arheoloških sondi (foto: DPAA)
Bubić 2015 V. Bubić, Terenski pregled lokaliteta kod Velića,
Izdanja HAD, 29, Zagreb, 2015: 91 – 101.
Tončinić, Demicheli 2014 D. Tončinić, D. Demicheli, Velić,
HAG, 10/2013, Zagreb, 2014: 622 – 624.
Tončinić et al. 2015 D. Tončinić, D. Demicheli, D. Bužanić,
D. Dunjko, B. Glavinić, A. Manhard, Velić, HAG, 11/2014,
Zagreb, 2015: 668, 669.
Tončinić et al. 2016 D. Tončinić, M. Sanader, M. Vuković,
D. Bužanić, D. Dunjko, B. Glavinić, A. Manhard, Velić,
HAG, 12/2015, Zagreb, 2016: 798 – 800.
Tončinić et al. 2017 D. Tončinić, M. Sanader, M. Vuković,
D. Bužanić, B. Glavinić, K. Ivak, J. Šekrst, I. Vidović, Velić,
HAG, 13/2016, Zagreb, 2017.
dr. sc. Domagoj Tončinić

dr. sc. Mirjana Sanader
dr. sc. Vinka Matijević
Miroslav Vuković Prebacivanje sedimenta na brod HRM (foto: DPAA)
Summary tima iz Hrvatske bili i dr. sc. Helena Tomas, Marko Meštrov,
mag. arheo., te Paolo Iglić. Ostatak inozemnog tima činili
In 2017, the fifth consecutive season of systematic archae- su Alexandros Sotiriou, tehnički voditelj i ronilac dr. Carl
ological excavations was conducted in the village of Velić, Kaiser, Phillip Short, voditelj operacije Gemma Smith, roni-
not far from the town of Trilj. The remains of a building lačka liječnica, Nikolas Giannoulakis, ronilac, Evan Kovacs,
with a rectangular floor plan and a semicircular apse on ronilac/snimatelj, Brett Seymour, ronilac/fotograf. Lokalitet
the eastern side were investigated. The building consists je istražen iz broda Krka Hrvatske ratne mornarice.
of three rooms On the northern side, there is a room in the
eastern part of which is a tomb. Glavni cilj istraživanja bio je vađenje osteoloških ostataka
vjerojatno dvojice, moguće i trojice članova posade ame-
ričkoga bombardera B-24J Liberator TULSAMERICAN
(zrakoplov broj #42-51430), koji se srušio kraj Visa, 17.
Redni broj: 495 prosinca 1944. godine. Članovi posade poginuli/nestali u
Lokalitet: Vis – podmorje, zrakoplov B-24 akciji jesu: pilot, poručnik Eugene Ford, poručnik Russell
Naselje: – C. Landry i tehnički vodnik Charles E. Priest. Preživjeli dio
Grad/općina: Vis (otok Vis) posade srušenoga zrakoplova posvjedočio je da su svi
Pravni status: Z-6743 nestali članovi posade u trenutku nesreće bili u prednjem
Razdoblje: SD dijelu zrakoplova i da su vjerojatno na mjestu poginuli.
Vrsta radova: podvodno istraživanje Zrakoplov se prilikom rušenja u more slomio u dva dijela,
rep leži na dubini od 51 m, a krila, motori i nos izokrenuti su
Od 19. lipnja do 16. srpnja 2017. djelomično je istražena na dubini od 41 m. Nije bilo potrebe iskopavati u dubljem
olupina američkog zrakoplova B 24 Tulsamerican u pod- dijelu jer nijedan član posade u trenutku rušenja zrakoplova
morju Visa. Istraživanja su obavljena u organizaciji agen- nije bio pozicioniran iza pregrade za spremište bombi.
cije DPAA (Defense POW/MIA Accounting Agency DPAA Osim pregledavanja i dokumentiranja vidljivih dijelova zra-
Ministarstva za obranu Sjedinjenih Američkih Država). koplova, usisavao se sediment s morskoga dna u području
Voditelj istraživanja bio je dr. sc. Mate Parica, a voditelj ino- oko nosa olupine. Sustav usisavanja venturi upotrebljavan
zemnog tima bio je dr. sc. Brendan Foley, dok su članovi je za ovaj projekt, jedinica je koju je tim B. Foleya dizajnirao
877
of Defense). The main goal of the research was to find the

osteological remains of probably two, possibly three crew
members of the American B-24J Liberator TULSAMERICAN
bomber (aircraft number # 42-51430) that crashed near Vis
on 17 December 1944. Parts of personal equipment were
found, as well as osteological remains that were found to
belong to Lieutenant Eugene Ford.
Redni broj: 496

Lokalitet: Vis – Prirovo, podmorje
Naselje: Vis
Grad/općina: Vis (otok Vis)
Pravni status: Z-65
Razdoblje: A
Uređaj za automatsko prepoznavanje osteoloških ostataka (foto: Vrsta radova: podvodno istraživanje
DPAA)
Od 8. do 16. svibnja 2017. trajalo je arheološko podmor-
specijalno za podvodna arheološka iskopavanja. Sastoji se sko istraživanje na prostoru poluotoka Prirova (na viškom
od hidrauličnoga sustava na površini, podvodne hidraulične dijalektu Prilovo) u Visu. Voditelj istraživanja bio je Mario
pumpe, dviju cijevi koje se protežu od usisnih kljunova te od Radaljac (Arheološki muzej Split), a stručnu i tehničku ekipu
cijevi za izlijevanje otpada. Istraživanja su bila usmjerena na činili su Boris Čargo (AMS) i Marko Lete (UPA Rostrum).
prednji dio zrakoplova, koji leži izokrenut na pješčanome dnu Istraživanje i financijska sredstva osigurao je Arheološki
mora, na dubini od 41 m. Ta je procjena donesena na teme- muzej u Splitu.
lju svjedočanstava preživjelih članova posade zrakoplova,
saznanja agencije DPAA (Defense POW/MIA Accounting Cilj istraživanja bio je pregled kamenih struktura u moru
Agency DPAA Ministarstva za obranu Sjedinjenih Američkih oko poluotoka Prirova i otvaranje sonde na mjestu gdje su
Država), stečenih tijekom istraživanja sličnih srušenih zra- vidljivi ostaci zidova u moru, a koji se nalaze između pret-
koplova u drugim morima. Spomenuti prednji dio zrakoplova postavljene linije antičke luke i današnje obalne linije. Linija
djelomično je oštećen te su istraživačke sonde bile pozicio- velikih vanjskih blokova (antička riva?) složenih u dvama ili
nirane na morskom dnu, ispod prednjeg dijela zrakoplova. trima nizovima, koji se nalaze na dubini od 1,5 do 2,5 m,
Sloj pijeska koji se nalazio nad vapnenačkom živom stije- mogu se pratiti od zapadnog dijela poluotoka prema istoku
nom debljine je oko 40 cm. Cjelokupan sediment izvlačio i plaži te sve do zapadnog dijela uvale Stonca. Druga grupa
se na brod te se prosijavao i pregledavao. Upotrebljavan je kamenih struktura javlja se između velikih vanjskih blokova
stroj konstruiran posebno za tu prigodu, koji s pomoću više i današnje linije obale koji čine temelje, a njihova je orijen-
kamera i ultraljubičastim svjetlom prati pokretnu traku po tacija različita. Neki od njih prate obalnu liniju, dok drugi
kojoj prolazi izvađeni sediment te upozorava na fragmente tvore zatvorene i poluzatvorene pravilne oblike.
kostiju i pozicionira ih. Pronađeno je mnoštvo sitnijih fra- Na zapadnom dijelu mola na kojem se nalazi svjetionik,
gmenata metala, gume, stakla i sl., pronađeni su i dijelovi postavljena je sonda A, na mjestu površinski vidljivih pravilnih
osobne odjeće i opreme – padobrani, gumbi, prsluci za spa- struktura zidova. Površinski sloj sonde čini krupnije i sitnije
šavanje na moru i slično. Pronađeni su i osteološki ostaci, kamenje te ulomci recentnih opeka i crepova. Nakon iskopa od
više sitnijih i fragmentiranih kostiju, nekoliko dugih kostiju 10 do 15 cm, počinje se javljati tamno sivi mulj i sitan kamen.
te nekoliko zuba. Antropološka i forenzička analiza utvrdile Nakon 30 cm iskopa nema više recentnog materijala te su pri-
su da se radi o ostacima pilota (E. Ford). Koštani fragmenti kupljeni veći kameni oblutak (najvjerojatnije balastni kamen
te mogući dijelovi osobne opreme važni za identifikaciju, za brod), ulomak stakla s pečatom, freske te dio ungentarija,
otpremljeni su u SAD, agenciju DPAA, dok su neki predmeti koji se datira u grčki period – od 3. do 1. st. pr. Kr. Neposredno
koji se povezuju s kokpitom zrakoplova (slušalice, mjerač, i izvan sonde pronađen je profiliran kameni ulomak, koji bi
pleksiglas od kokpita, konektor za slušalice), ostavljeni u mogao biti gornji dio rimskog žrtvenika. Zidovi unutar sonde
Arheološkoj područnoj zbirci Vis te su u procesu desali- A pružaju se prema sjeveru i jugozapadu, sastavljeni su od
nizacije. Osim istraživanja sedimenta, dokumentirano je i redova priklesanog kamena vezanog žbukom, što upućuje
zatečeno stanje cjelokupne olupine zrakoplova. na rimski period. Između dvaju navedenih zidova nalazi se
popločenje od kamenih ploča vezanih žbukom.
doc. dr. sc. Mate Parica Prilikom pregledavanja terena od zapadnog dijela poluo-
toka Prirova do uvale Stonce pratio se vanjski niz velikih
Summary blokova antičke rive. Na najdubljem dijelu kod svjetionika
pruža se kameni nasip od 6 do 8 m. Nasip osim recentnog
In the period from 19 June 2017 to 16 July 2017, a partial materijala i kamena sadrži brojne ulomke antičkog keramič-
investigation of the wreck of the American aircraft B-24 was kog materijala, poput amfora, zdjela i drugih nedefiniranih
carried out, organized by the DPAA (Defense POW / MIA oblika. Prema istočnom dijelu poluotoka cijelom dužinom
Accounting Agency DPAA of the United States Department do plaže pruža se nasip od krupnog i sitnijeg amorfnog
878
Summary
In 2017, an underwater archaeological survey was carried

out in Vis on the area of the Prirovo peninsula up to the bay
of Stonca. The survey of the terrain was carried out on the
visible parts of the former ancient waterfront, which was
built of large stone blocks combined with a stone embank-
ment. Fragments of different types of amphorae, vessels,
pithoi, tegulae and imbrexes are visible inside the stone
embankment. The preserved parts of the ancient water-
front stretch from the western part of the Prirovo peninsula
to the bay of Stonca. At the pier with the lighthouse on
Prirovo, one trench was opened at the site of the interior
structures of the walls between the ancient waterfront and
the current coastline. The found material dates from the
3rd century BC to the 1st century AD.
Redni broj: 497

Lokalitet: Vis – Viška uvala, podmorje
Položaj sonde i ostataka antičke rive (podloga: Arkod preglednik) Naselje: –
Grad/općina: Vis (otok Vis)
kamena na dubini od 1,5 do 4 m. Na padinama nasipa Pravni status: Z-6815
prema dubini vidljiv je inkrustiran arheološki materijal, koji Razdoblje: NV
čine ulomci amfora raznih tipova, pitosa, manjeg posuđa i Vrsta radova: podmorsko zaštitno istraživanje
tegula. Na otprilike 100 m istočno od svjetionika prisutna
je veća koncentracija ulomka amfora tipa Lamboglia 2. Od 24. rujna do 6. listopada 2017. Odjel za podvodnu arhe-
Nakon plaže, gdje nije zabilježen arheološki materijal, pre- ologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda organizirao je
gledan je teren ispod Hotela Issa na položaju Macej i dio drugu fazu zaštitnog podvodnog arheološkog istraživanja
prema uvali Stonca. Ispod samog hotela prisutan je recen- novovjekovnog brodoloma u Viškoj uvali na otoku Visu. U
tan nasip, dok se prema položaju Macej opet počinje jav- radovima su sudjelovali: voditelj istraživanja Jurica Bezak,
ljati arheološki materijal koji čine ulomci amfora Lamboglia dipl. arheo., Igor Mihajlović, dipl. arheo., te vanjski surad-
2, Forlimpopoli i rodskog tipa te pitosa, tegula i imbrexa. nici Pavle Dugonjić, dipl. arheo., Neven Lukas, Marino
Na platou iznad kamenog nasipa s keramičkim ulomcima, Brzac, Danijel Frka i Vladan Strigo. Radove je konzervator-
s djelomičnim prekidima, vidljivi su veliki pravilni blokovi ski nadzirao Saša Denegri, dipl. arheo., viši stručni savjet-
posloženi dužinom i usporedno s obalnom linijom. Prilikom nik Konzervatorskog odjela u Splitu. Zaštitno istraživanje
pregledavanja dubljeg terena ispred položaja Macej prona- financirano je sredstvima Ministarstva kulture.
đena je jedna manja keramička zdjela s dvjema ručkama
i dvama ulomcima glaziranog posuđa novijeg datuma (19. Nalazište u Viškoj uvali otkriveno je 2014., u blizini prolaza
st.?). između otočića Hosta i rta Kampa, na dubini od 50 m. Iste
je godine na lokalitetu izvršen stručni uviđaj, prilikom kojeg
Literatura
Čargo 2002 B. Čargo, Arheološka djelatnost na otoku Visu

i njegovom arhipelagu od 1992. do 2003, VAHD, 95, Split,
2002: 399 – 470.
Pešić 2007 M. Pešić, Excavation and in situ protection
of the perforated dolia in the port of Vis, Proceedings of
the 13th Annual Meeting of the European Association of
Archaeologists (Zadar, Croatia, 18-23 September 2007),
Session: Underwater Archaeology (ur. I. Radić Rossi, A.
Gaspari, A. Pydyn)
Radić Rossi 2006 I. Radić Rossi, Luka Vis, HAG, 2/2005,
Zagreb, 2006: 365, 366.
Radić Rossi 2007 I. Radić Rossi, Luka Vis, HAG, 3/2006,
Zagreb, 2007: 407 – 409.
Zubčić 2005 K. Zubčić, Luka Vis, HAG, 1/2004, Zagreb,
2005: 230 – 232.
Ostaci drvene brodske konstrukcije, novovjekovni brodolom (foto:
Mario Radaljac M. Brzac)
879
Posude brodske kuhinje (foto: M. Brzac) Olovne kuglice – puščani projektili (foto: J. Bezak)
je ustanovljeno da je riječ o intaktnim ostacima nepoznatog

novovjekovnog brodoloma. Stanje je in situ video i fotodo-
kumentirano, a prilikom pregledavanja lokaliteta ustanov-
ljeno je da se na površini ravnog pješčanog dna nalaze
jedan brončani top, osam željeznih topova i velik broj
nalaza koji pripadaju brodskoj opremi. Zbog ugroženosti,
s lokaliteta je izvađen brončani top i jedna staklena boca.
Na osnovi reljefnog ukrasa s motivom krilatog lava, natpisa
1696 i inicijala A i S A, otkriveno je da je top tipa aspida rad
venecijanskog ljevača Sigismonda V. Alberghettia. Budući
da je iz stručne literature poznato da su brodovi bili naoru-
žani topovima izrađenima u širokom vremenskom rasponu
ili su primjerice ukrcavani na brod kao ratni plijen zbog vri-
jednosti bronce, nalaz topa s godinom 1696. uzet je tek kao
naznaka da se brodolom mogao dogoditi u 18. st. Nešto
preciznija datacija brodoloma između 1780. i 1820. odre-
đena je nakon analize tipoloških karakteristika izvađene
staklene boce. Godine 2015. uslijedio je monitoring stanja,
izrađen je fotomozaik nalazišta i označeni su svi nalazi na Kožni ostaci unutarnjega gazišta i gornjih dijelova obuće (foto: J.
površinskom sloju. Prva etapa zaštitnog istraživanja zapo- Bezak)
četa je 2016., kada je otvorena prva arheološka sonda. U
sondi je otkriveno osam nalaza: bakreni kotao, keramički nakupina, koje su prekrile metalne predmete čija se funk-
spremnik za tekućine, četiri ulomka keramičkog tanjura, cija nije mogla odrediti. Dinamiku iskopa znatno je uspo-
mjedeni gumb s odjevnog predmeta i manji fragment sta- ravao i sloj tvrdog konglomerata sitnog šljunka i gareži.
klene posude. Nalazi bakrenog kotla i keramičkog sprem Usporedba morfologije slojeva dna izvan zone lokaliteta,
nika potvrdili su dataciju brodoloma jer je njihovom tipo- gdje nisu nađeni takvi slojevi sitnog šljunka, uputila je na
loškom analizom ustanovljeno da se mogu datirati između to da je najvjerojatnije riječ o balastnom kamenju broda.
1780. i 1820. godine. Gotovo istovjetni tipovi tih posuda Prilikom iskopavanja u sondi otkriveno je 14 nalaza.
pronađeni su na istraženom brodolomu talijansko-francu- Najbrojniji su bili predmeti brodske kuhinje, kojoj pripada
skog brika „Mercurio”, koji je potonuo 1812., tijekom bitke 11 nalaza: žrvanj, mužar, ulomci tanjura, djelomično saču-
kod Grada u Italiji. vane posude izrađene od grube keramike i njihovi ulomci,
Cilj druge faze istraživanja 2017. bio je zaštita ugroženih dva brončana kotla manjih dimenzija i dvije opeke, koje su
nalaza, nastavak sustavnog iskopavanja na lokalitetu, najvjerojatnije bile dijelovi zidanog ložišta kuhinje. Brončani
dokumentiranje brodske konstrukcije i preciznije datiranja kotlovi bili su fotografski dokumentirani, ali nisu vađeni jer
brodoloma. Nove sonde B i C, površine 2x2 m, pozicioni- su čvrsto spojeni s inkrustiranim nakupinama. U kategoriju
rane su uz rubove sonde A, na točkama koje su postav- predmeta brodske opreme svrstani su nalazi jedne olovne
ljene 2016. godine. Sonda B postavljena je u smjeru istoka pločice i nekoliko dijelova konopa. Osim tih predmeta, pro-
uz liniju točaka A2 – A3, a sonda C uz liniju točaka A4 – A3. nađeni su i dobro sačuvani ostaci kožnatih cipela, koji su
Prije početka iskopa, u sondi B fotografski je dokumen- pripadali nekom od članova posade broda. Koncentracija
tirana situacija te su označeni vidljivi predmeti brodske većeg broja posuda uputila je na to da se na tom dijelu
opreme: željezni top br. 5, žrvanj i mužar. Osim predmeta, broda nalazila brodska kuhinja, u čiju opremu treba svr-
na površinskom sloju uočeno je nekoliko većih inkrustiranih stati i nalaze manjeg brončanog kotla, ulomaka tanjura i
880
keramičkog spremnika za vodu, koji su 2016. godine pro- je i na brodolomu „Sveti Pavao” s kraja 16. st., na kojem
nađeni u sondi A. su dokumentirana čak 64 fragmenta repnih kralježaka
Skidanje slojeva u sondi B omogućilo je pristup u dublje, goveda. Prilikom detaljnog pregleda cijele površine sonde
rubne slojeve sonde A, koji su tijekom zaštitnog istraži- A pronađena su i tri fragmenta predmeta od stakla. Oni su
vanja 2016. bili nedostupni jer su bili prekriveni tvrdim dokumentirani na rubnim dijelovima drvene brodske kon-
slojem inkrustata. U tim slojevima, ispod ostataka manje strukcije, kraj i između rebara. Dva fragmenta pripadaju
drvene bačve ili sanduka, također su uočeni nalazi posuđa dijelovima čaša i masivnog ruba posude, a treći ulomak
za pripremu i konzumaciju hrane. Izvađena je jedna ravnog prozirnog stakla, debljine 1,5 mm, najvjerojatnije je
plitka posuda izrađena od neglazirane grube keramike, bio dio prozorskog stakla.
bakreno cjedilo i jedan bakreni poklopac većih dimenzija. U sondi C otkriven je veći segment drvene brodske kon-
Na vanjskoj strani poklopca pronađena je jedna manja strukcije, odnosno rebra i madiri koji se nastavljaju iz
kost. Tijekom postistraživačkog procesa analiziran je taj sonde A i masivan dio brodske kobilice koja leži u smjeru
prvi arheozoološki nalaz s lokaliteta te je ustanovljeno 110 stupnjeva u odnosu na sjever. Otkriće kobilice i njezin
da se kost može odrediti kao vertebrae caudales – repni položaj in situ potvrdili su pretpostavke da su ostaci orijen-
kralježak goveda. Goveđi repovi, konzervirani soljenjem tirani u smjeru istok-zapad. Zahvaljujući anaerobnim uvje-
i sušenjem, zbog svoje su trajnosti bili česta namirnica tima, drvo kobilice visine 27 cm uspjelo je zadržati strukturu
u brodskim kuhinjama. Upotrebljavali su se kao dodatak i kompaktnost. Na njoj je jasno vidljivo da je bila izrađena
raznim vrstama variva i juha, a njihova upotreba dokazana tehnikom spajanja iz dvaju dijelova po svojoj vodoravnoj osi.
Rebra brodske konstrukcije dimenzija 10x9 cm postavljena
su na kobilicu u međusobnom razmaku od 20 do 23 cm, a
na njih je učvršćena vanjska oplata – madiri, širine 15 cm.
Prilikom čišćenja ostataka drvene brodske konstrukcije pri-
kupljeno je 14 nalaza. Za razliku od sondi A i B, u kojima su
u najvećem broju prevladavali predmeti iz brodske kuhinje,
u sondi C najbrojniji su bili nalazi predmeta iz grupe brod-
skog naoružanja. Uz kobilicu je pronađeno osam olovnih
kuglica, projektila koji su se ispaljivali iz tzv. malog oružja,
kubura i mušketa, kojima je bila naoružana posada broda.
Na osnovi njihova promjera, koji kod sedam projektila iznosi
približno 16,2 mm i težine koja varira između 22 i 24 grama,
s velikom se sigurnošću može pretpostaviti da su služili za
ispaljivanje iz mušketa. U stručnoj literaturi koja obrađuje
naoružanje iz doba napoleonskih ratova takve dimenzije
Pozicija lokaliteta i težina projektila navode se kao karakteristike zrna fran-
cuskih mušketa. Osim projektila tzv. malog oružja, prona-
đeni su i projektili koji su se ispaljivali iz topova. Uz jednu
željeznu kuglu promjera 80 mm dokumentirana su i dva
projektila cilindričnog oblika, napunjena većim brojem olov-
nih kuglica različitih promjera. Takav tip projektila, tzv. car-
nister shot, upotrebljavao se za uništavanje protivničkog
ljudstva. Između brodskih rebara uočena su i dva nalaza
koji ne pripadaju predmetima brodskog naoružanja – uteg
brodske vage visine 10 cm i predmet od brušenog stakla.
Tijekom zaštitnog istraživanja izvan zone koordinantnog
sustava kvadranata izvađen je jedan kositren vrč, čiji su
vrat i otvor bili izvan površine dna. On je izvađen zbog
rizika od oštećivanja, što su mogle prouzročiti cijevi vodene
pumpe tijekom iskopa. Nakon radova novo stanje na nala-
zištu dokumentirano je video i fotografski, a mjesta iskopa
prekrivena su s nekoliko slojeva geotekstila i zatrpana
slojem pijeska.
Literatura
Beltrame 2009 C. Beltrame, Il relito del Mercurio e la

Battaglia di Grado 1812, Lignano Sabbiadoro, 2009.
Bezak 2016 J. Bezak, Izvješće o arheološkom istraživanju
novovjekovnog brodoloma, Hrvatski restauratorski zavod,
Odjel za podvodnu arheologiju, Pismohrana, Zagreb 2016.
Hardy 2006 M. S. Hardy, Velika Britanija i Vis, Rat na
Kositreni vrč (foto: J. Bezak) Jadranu 1805.-1815., Split, 2006.
881
Morin 1992 M. Morin, entry Alberghetti in „Allgemaines koja se nalazila upravo na mjestu predviđenom za istraživa-
Künstler-Lexiconˮ, II, München-Leipzig, 1992: 779 – 784. nja. S obzirom na njezin smještaj između dviju ulica (St 1 i
Ossowski 2008 W. Ossowski, The General Craleton shi- St 2), i volumen oko 25 m3, trebalo je gotovo pet radnih dana
pwreck, Gdansk, 2008. za njezino premještanje na drugu lokaciju, gdje neće smetati
tijekom budućih istraživanja. Tijekom premještanja gomile
Jurica Bezak izdvojeno je sve obrađeno kamenje, koje može poslužiti za
naknadne konzervacije i rekonstrukcije zidova.
Summary Nakon premještanja kamene gomile, podignut je recentan
sloj zemlje koji lanjske godine nije bilo moguće kopati zbog
In 2017, the second phase of the underwater rescue gomile. Nakon njegova podizanja vrlo se brzo ušlo u kul-
archaeological excavations of the modern shipwreck in the turni sloj i nastavilo pratiti zidove prostorije 1 kuće II, 4.
bay of Vis on the island of Vis was carried out. The site was Izolirana je podnica pronađena lanjske godine pa je sada
discovered in 2014 at a depth of 50 m. One bronze cannon, trebalo samo pratiti njezino protezanje prema istoku. Riječ
eight iron cannons and a large number of finds belonging je o podnici od nabijene zemlje s tragovima gareži, koja je
to ship’s equipment were found lying on the sandy seabed. već primijećena tijekom prošlogodišnjih istraživanja, a ned-
The first stage of rescue excavations began in 2016, vojbeno se može povezati s ognjištima koja su se nalazila
when it was established that the remains of the shipwreck u toj prostoriji.
can be preliminarily dated between 1780 and 1820. The Paralelno s podnicom, s južne strane nastavilo se pra-
rescue excavations continued in 2017, during which two titi zid koji je prostoriju flankirao s te strane. Zid je saču-
new trenches were opened. In the trenches, the remains van u visini od 30 cm, građen je kombinacijom pločastog
of ribs, sheathing and part of the ship’s keel were discov- kamena i većih manje-više pravilno obrađenih blokova. Zid
ered. The finds of 11 different kitchen items in trench B and je izvorno građen u suho, tek na nekim mjestima primjećuje
three new vessels of the same type from trench A proved se uporaba vapnenog morta, što je (uz nove građevinske
that there was a gallery in this sector of the site. Of the tehnike) posljedica neke od naknadnih građevinskih inter-
other types of finds in this sector, those of organic origin, vencija u toj kući. Taj se zid spaja s istočnim zidom, koji
the remains of two leather shoes and a rope, which indicate je pak građen od velikih i ne osobito precizno obrađenih
the degree of preservation of the finds, should be singled vapnenačkih blokova. Sačuvan je u visini od cca 30-40 cm,
out. Excavations in trench C on the remains of the wooden građen je u suho i za sada se ne primjećuje naknadna upo-
ship structure yielded 14 finds. In contrast to quadrants A raba vezivnih sredstava. On ujedno čini središnji zid unutar
and B, in trench C, the finds of objects from the group of inzule II, koji je dijeli na dva dijela. Istraživanja s njegove
ship’s weapons prevailed. By the keel, 8 lead balls, pro- istočne strane nisu nastavljena, već je stručna pozornost
jectiles that were fired from the so-called small arms (such usmjerena samo na zapadnu polovinu inzule II.
as flintlocks and muskets) were found. In addition to the Nakon istraživanja prostorije 1 unutar kuće II, 4, nastav-
so-called projectiles for small arms, projectiles fired from ljeno je iskopavanje započeto iskopom prostorije 2 iste
cannons were also found. In addition to one iron ball, two kuće, koja se nalazi s južne strane. Na tom se mjestu
cylindrical projectiles filled with a large number of lead balls prošle godine iskopavalo do kulturnog sloja, a ovogodiš-
of different diameters were also documented. njim istraživanjima iskop je proširen prema istoku, gdje
se nalazila kamena gomila koja je onemogućavala iskop.
Prilikom ovogodišnjih radova u cijelosti je uklonjen recen-
tan i prodrlo se u prvi kulturni sloj. Radovi nisu završeni i
Redni broj: 498 njihovo okončanje planirano je za sljedeću godinu.
Lokalitet: Vis (Issa) – helenističko-rimska arhitektura Kuća se zapadnim zidom naslanjala na ulicu 2, vidljivo
Naselje: Vis je da je bila pravokutnog oblika i do sada su pronađene
Grad/općina: Vis (otok Vis) dvije prostorije. U kuću se ulazilo iz ulice 2, a ulazna vrata
Razdoblje: A
U rujnu i početkom studenog 2017. nastavljena su arhe-

ološka istraživanja helenističko-rimske stambene arhitek-
ture antičke Ise (Issa). Istraživan je jugoistočni dio grada,
neposredno uz istočno lice istočnih gradskih zidina. Voditelj
radova bio je Boris Čargo, dipl. arheo., iz Arheološkog
muzeja u Splitu. Radove je nadzirao Konzervatorski odjel
u Splitu, a financijska sredstva osiguralo je Ministarstvo
kulture.
Istraživanja su locirana u prostoru inzule II, gdje je istraži-

vana helenističko-rimska kuća, radno označena kao kuća
4 (II, 4). Istraživani su kvadranti K, L, M – 1’, 2’, 3’, 4’, 5’. Tijek istraživanja prostorije 2 u kući II, 4 i spoj kuće s ulicom 2 na
Istraživanjima je prethodilo podizanje velike kamene gomile, zapadnoj strani
882
Podnica prostorije 1 u kući II, 4
nalazila su se u gornjem dijelu zapadnog zida prostorije 1. Literatura

S unutarnje strane ulaza nalazi se manji zidani podest s
tragovima, vjerojatno stuba te je vjerojatno činio ulazni Čargo 2016 B. Čargo, O urbanizmu Ise u svjetlu novih
prostor. U sjevernom dijelu prostorije 1, duž cijele njezine istraživanja, VAHD, 109, Split, 2016: 25 – 56.
širine, nalazi se živa stijena koja blago pada prema podnici.
Graditelji je nisu klesali, kako je to primijećeno u nekim slu- Boris Čargo
čajevima prije istraženih kuća, što je taj dio prostorije činilo
manje funkcionalnim, odnosno sužavalo je njezin funkcio- Summary
nalni/životni prostor. Nije sasvim jasno je li živa stijena u
svom spoju s podnicom bila ograđena manjim zidom. Iako In September and early November 2017, archaeological inves-
za to nema jasnih potvrda, to se funkcionalno čini logič- tigations of the Hellenistic-Roman residential architecture of
nim rješenjem jer bi se na taj način dobila potpuno iskori- the ancient Issa on the island of Vis continued. Research took
stiva površina te prostorije, doduše na dvjema razinama. place in the southeastern part of the city, right next to the east-
Sjeverni zid te prostorije nije sačuvan, uništen je poljopri- ern face of the eastern city walls. The research was located
vrednim djelatnostima, a na njegovu je mjestu naknadno in the area of insula II, where a Hellenistic-Roman house, offi-
sagrađen suhozid, čija je namjena bila da zadržava zemlju cially designated as house 4 (II, 4), was investigated.
gornje pristave. Dimenzije prostorije bile su poput onih
istraženih u inzuli I.
Tijekom radova pronađeno je nekoliko primjeraka bronča-
nog novca, igala, staklenih ulomaka čaša i veća količina Redni broj: 499
ulomaka kuhinjske keramike tankih stijenki i ulomaka Lokalitet: Vis (Issa) – rimske terme
sigilate. Naselje: Vis (poluotok Prirovo)
Stratigrafske su jedinice detaljno izdvajane u za to pripre- Grad/općina: Vis (otok Vis)
mljene obrasce te je vođena fotografska dokumentacija. Pravni status: Z-5100
Na kraju je cjelokupan istraživani prostor nacrtan u M 1 : 50 Razdoblje: A
te pokriven geotekstilom. Vrsta radova: sustavno iskopavanje
Svi pronađeni materijali preneseni su u prostore područne
Arheološke zbirke „Issa”, gdje su oprani i privremeno Od 14. listopada do 14. studenog 2017. trajala su arheo-
inventarizirani. loška istraživanja na rimskim termama u Visu. Radovi su
883
Detalj tepidarija s izoliranom mozaičnom podnicom
termi, čime se želi utvrditi vrijeme njihove gradnje, vrijeme

pojedinih pregradnji, funkcija sviju pronađenih prostorija
te po završetku istraživanja natkrivanje krovištem i pre-
zentiranje javnosti (arheološki park). Time bi one postale
nezaobilazna točka u kulturnoj ponudi grada i otoka Visa,
a također bi se osigurala sredstva za njihovo održavanje.
Istraživanja su bila locirana u središnjem dijelu termalnog
kompleksa, u prostoru tepidarija koji se nalazi istočno i sje-
verno od prefurnija i prostora s istočne strane skladišnog
prostora, kvadranti Z – 5, 4, 3, 2, 1. Iskopom je zahvaćen
cijeli preostali neistraženi prostor tepidarija, u površini od
cca 40 m2. Lanjskim istraživanjima na tom prostoru podig
nut je recentan sloj na cijeloj površini, tako da su ovogo-
dišnja istraživanja odmah započela iskopavanjem kulturnih
Detalj urušenja s istočnog zida tepidarija slojeva. Situacija po cijeloj površini, a posebno u sjever-
nom dijelu, pokazala je da se radi o urušenju istočnog zida
uključivali arheološka istraživanja i primarnu konzervaciju tepidarija. Taj zid bio je ožbukan i ukrašen štukaturama te
pronađene žbuke zidova i ostataka hipokausnog sustava se u gornjem dijelu kao obrub ukrasa nalazio friz izrađen
zagrijavanja, nastavak čišćenja prostora sjeverno od ter- od mramora. Na žbukanim ostacima lijepo se vidi boja,
malne arhitekture i podizanje zemljanog nasipa sa sjeverne koja pokazuje da je bio oslikan bijelom, crvenom i na nekim
strane termi. Radove je vodio Boris Čargo, dipl. arheo., iz mjestima oker bojom. Iako su ukrasi fragmentirani, primje-
Arheološkog muzeja u Splitu. Financijska sredstva osigu- ćuje se njihova linearnost.
ralo je Ministarstvo kulture. Štukature su izvedene prije svega plitkim okomitim linijama
u nekoliko redova. Stječe se dojam da se radi o plitkim
Svi spomenuti radovi izvršeni su u cijelosti, a po njihovu lezenama koje su stvarale niše, a iznad kojih su se nalazile
završetku cijeli lokalitet zaštićen je geotekstilom kako ne bi girlande, čiji su ostaci također pronađeni. Tim kombinaci-
došlo do propadanja arhitekture i arheoloških kulturnih slo- jama ukrasa pridružuju se i mramorne ploče, koje su vjero-
jeva. Arheološka istraživanja nastavak su sustavnih istra- jatno u donjem dijelu stajale prilijepljene uz zid, dok je na
živanja s ciljem cjelovitog istraživanja kompleksa rimskih gornjem dijelu bio profiliran mramorni vijenac.
884
Nakon podizanja urušenja pokazali su se ostaci mozaične

podnice u jako lošem stanju. Pažljivim su se iskopavanjem
ipak na trima mjestima uspjela izolirati oko 2,5 m2 mozaične
podnice. Ukras na mozaiku izrađen je u crnoj boji na bijeloj
podlozi, a svodi se na kombinaciju kvadrata unutar kojih
se nalaze rombovi. Između kvadrata stvaraju se prostori
koji imaju oblik grčkog križa. Na jednome mjestu izoliran
je ukras u kojem je primjetno da se geometrijski ukras pre-
kida i da dolazi do nekog polukružnog motiva. Budući da je
ulomak malen, nije moguće sa sigurnošću reći o kakvu je
motivu riječ. Osim spomenutih ukrasa, pronađena je i velika
količina tubula i ostataka suspenzura. Tubuli svjedoče da je
taj prostor bio zagrijavan i s istočne zidne plohe tepidarija.
Tijekom istraživanja primarno je konzerviran sačuvani
ožbuk na zidovima te su stabilizirani stupci unutar hipoku- Primjer rova za polaganje kabela u blizini VA 12 (foto: T. Jerončić)
sne konstrukcije kako ne bi došlo do daljnjeg propadanja.
Nakon istraživanja pronađeni pokretni materijal prenesen
je u prostore Arheološke zbirke „Issa”, gdje je opran, sorti-
ran i privremeno inventiran, a cjelokupan lokalitet zaštićen
je geotekstilom.
Boris Čargo
Summary
In October and November 2017, archaeological research

was carried out at the Roman baths in Vis. The works
included archaeological research and primary conserva-
tion of the found plaster of the walls and the remains of the
hypocaust heating system, continued clearing of the area AN 2, devastirana kamena gomila 420 m jugoistočno od VA 6
north of the thermal architecture and the raising of an earth (foto: T. Jerončić)
embankment on the northern side of the baths.
Lukovca, čija nadmorska visina iznosi 764 m. Dimenzije
platoa gotovo svih vjetroagregata iznosile su otprilike
40x70 m, s određenim varijacijama. Arheološki nadzor
Redni broj: 500 provodio se nakon što je građevinska mehanizacija poči-
Lokalitet: Vjetroelektrana Lukovac stila sloj vegetacije na lokacijama pojedinog agregata i tra-
Naselje: Cista Provo fostanice. Nakon toga lokacija vjetroagregata i trafostanice
Grad/općina: Cista Provo detaljno je pregledana i fotodokumentirana, a radi uočava-
Pravni status: – nja eventualnih obližnjih arheoloških lokaliteta područje je
Razdoblje: – snimljeno i iz zraka.
Vrsta radova: arheološki nadzor Prilikom arheološkog nadzora nisu pronađeni do sada
nepoznati arheološki lokaliteti, a jednako tako, lokaliteti
Od 23. prosinca 2016. do 2. svibnja 2017. na širem pro- kulturno-povijesne vrijednosti koji su registrirani tijekom
storu brda Lukovca arheološki su nadzirani zemljani radovi prethodnih rekognosciranja nisu bili izravno zahvaćeni
prilikom gradnje vjetroelektrane i svih njezinih infrastruk- gradnjom vjetroelektrane. Uočena je devastirana kamena
turnih elemenata (pristupni putovi, nasipni platoi i kanali za gomila, promjera oko 12 m, smještena 420 m jugoistočno
polaganje kabelskog razvoda). Voditelj arheoloških radova od VA 6, koja je oštećena recentnom ljudskom aktivnošću.
bio je Tomislav Jerončić, dipl. arheo., a zamjenik Vedran
Katavić, prof. pov. i arheo. U nadzoru je povremeno sudje- Literatura
lovao i Petar Panza, mag. arheo., a nacrtnu dokumenta-
ciju izradio je Petar Sapunar, dipl. ing. geod., svi djelatnici Čondić 2016 I. Čondić, Prilog arheološkoj karti sela Svib u
tvrtke Kaukal d.o.o. iz Splita. Nadležni konzervatori bili su općini Cista Provo, Diadora, 30, Zadar, 2016.
Ivan Alduk i Katarina Cvitanić iz Konzervatorskog odjela Gudelj 2005 Lj. Gudelj, Velika Crljivica i groblje kod crkve
u Imotskom. Izvođač gradnje vjetroelektrane bila je tvrtka sv. Jakova, zaštitna istraživanja u općini Cista Provo
Georad d.o.o. iz Makarske. 2004/05, SHP, 32, Split, 2005.
Maršić, Gudelj, Lozo 2000 D. Maršić, Lj. Gudelj, M. Lozo,
Planiranim zahvatom predviđena je gradnja 16 vjetroagre- Crkvine – Cista Velika, Izvješće o arheološkim istraživa-
gata (VA 1 – 16) i pripadajućih trafostanica raspoređenih u njima, 1992/99, SHP, III/27, Split, 2000.
radijusu od 1,8 km oko VA 8, koji je smješten otprilike u sre-
dini predmetnog prostora, odnosno na širem prostoru brda Petar Panza
885
Summary
From December 2016 to May 2017, on the wider area of

the Lukovac hill, archeological supervision was carried out
during the earthworks for the construction of a windfarm and
all its infrastructure elements (access roads, embankment
plateaus and cable distribution channels). During the archae-
ological supervision, no archaeological sites were observed.
Redni broj: 501

Lokalitet: Zadvarje – tvrđava Zadvarje
Naselje: Zadvarje
Grad/općina: Zadvarje
Razdoblje: SV, NV Tlocrtni prikaz istražene površine
U rujnu 2017. nastavljena su sustavna arheološka istraži-

vanja tvrđave Zadvarje, čiji je cilj dokumentiranje i valori-
zacija tvrđave i okolnog prostora te osiguravanje što kva-
litetnijeg upravljanja i korištenja kulturnim dobrima Općine
Zadvarje. Arheološke radove obavila je tvrtka Kaukal d.o.o.
Voditeljica je bila Andreja Nađander, dipl. arheo. i prof.
pov., zamjenik Vedran Katavić, prof. pov. i arheo., doku-
mentaristi Marin Kraljev, dipl. oec. i Petar Sapunar mag.
ing. geod. te šest radnika (Ante Radovčić, Jozo Matijević, Prsten PN 7 (foto: I. Beg Jerončić)
Branko Malič, Paulo Begić, Elvis Milavić i Mijo Juričević).
Nadležni konzervatori tijekom istraživanja bili su Saša
Denegri i Silva Kukoč iz Konzervatorskog odjela u Splitu.
Sredstva je osigurala Općina Zadvarje, koja je bila korisnik
proračunskih sredstava Ministarstva kulture.
Tvrđava Zadvarje nalazi se na uzvišenju južnije od mjesta

Zadvarja, na k.č. 61, k.o. Žeževica. Istraživanjem na tvrđavi
obuhvaćen je prostor od 182 m², od ukupno 510 m², što čini
35% istražene unutrašnje površine tvrđave. Tijekom ovo-
godišnje kampanje otkopane su četiri prostorije i središnji
prostor između njih sa svojim podnicama, zidovima i struk- Mramorizirana engobirana keramika N 1 (foto: A. Radovčić)
turama te dva objekta.
Prostorija 1 nalazi se na istočnom dijelu južnog bedema i ori- Objekt 1 prati raster središnjeg pločnika u smjeru sjeveroza-
jentirana je u smjeru istok-zapad. Unutar perimetra objekta 1, pad-jugoistok. Objekt 2 nalazi se uz južni bedem, jugozapadno
koji se nalazi uz sjeverni bedem, registrirana je prostorija 2. od objekta 1, odnosno zapadno od prostorije 1 i omeđen je
zidom sa zapadne strane. Podijeljen je na dvije prostorije (3
i 4). Orijentiran je u smjeru sjever-jug te ne prati raster sre-
dišnjeg pločnika. Unutar prostorije 1 i 2 nalaze se podnice od
sličnog materijala (žbuke), dok su podovi unutar prostorija 3 i 4
građeni od plosnatih kamenih ploča. Osim spomenutih struk-
tura, dokumentirane su i strukture koje se nalaze s vanjske
strane tvrđave uz južni bedem, kod ulaza na sjeveroistoku.
Nalazi se uglavnom sastoje od metalnih, keramičkih i sta-
klenih predmeta te u manjem broju kamenih. Metalni su
predmeti najzastupljeniji – to su uglavnom predmeti upo-
trebljavani u građevini i nisu databilni. Pronađena su tri
brončana primjerka novca u vrijednosti od dva solda, koji
su kovani za mletačku Dalmaciju i Albaniju od 1684. do
1710. godine (av.: natpis *DALMA ET ALBAN*; rv.: lav s
knjigom i natpisom oko njega SAN* MARC* VEN*). Ulomci
Zračna snimka tvrđave Zadvarje, pogled prema jugozapadu (foto: keramičkih posuda mogu se svrstati u nekoliko tipova;
P. Sapunar) jednostavna invetriata, slikana keramika s engobom,
886
postrenesansna gravirana keramika, majolika alla por-

cellana… Osim njih, prikupljene su novovjekovne lule te
ulomci opeka. Među nalazima stakla prikupljeno je šest
bočica od bijelog prozirnog stakla, izrađenih u kalupu, oval-
nog ili četvrtastog oblika i većinom su bez oznaka. Neke
su sadržavale tintu jer u jednoj od njih još ima tragova,
dok su ostale vjerojatno sadržavale ulje, lijekove ili sličan
dragocjen sadržaj i pripadaju razdoblju od 17. do 19. st.
Kameni su predmeti na lokalitetu najmalobrojniji. Sastoje
se od nalaza kamene bojne kugle, ulomka kamenog stupa
manjih dimenzija te ulomka pravokutnog recipijenta za
vodu, koji se mogu svrstati u razdoblje funkcioniranja tvr-
đave od kraja 15. do početka 18. st. Svi nalazi uočeni su
izvan konteksta, u ruševinskom sloju SJ 2, i odgovaraju
periodu aktivnosti na tvrđavi (od 16. st.) te su nakon pri-
marne obrade dostavljeni Gradskom muzeju u Makarskoj. Položaj
Literatura
Alduk 2005 I. Alduk, Uvod u istraživanje tvrđave Zadvarje

(dio do turskog osvajanja), SHP, III/32, Split, 2005.
Bekić 2000 L. Bekić, Uvod u problematiku glinenih lula na
području Hrvatske, VAMZ, 3. sv., Zagreb, 2000.
Gusar 2010 K. Gusar, Kasnosrednjovjekovna i novovje-
kovna glazirana keramika na širem zadarskom području,
Zadar, 2010.
Andreja Nađander
Summary
In September 2017, a new campaign of systematic archae- Prostor buduće trafostanice

ological excavations of the Zadvarje fortress was carried
out. Previously conserved and restored walls of the south- antički, a potom i kasnoantički, vjerojatno gospodarski
ern, northern and western ramparts, northwestern and kompleks, na kojem je sagrađena sama crkva. Ta se crkva
northeastern towers, walls at the entrance to the fortress u izvorima prvi put javlja u 14. st., kao župna i grobljanska.
in the southeast, and walls of a room in the northeastern Crkva sv. Ivana, koja se nalazi u današnjem centru mjesta,
part of the northern rampart were found at the site. The sagrađena je 1900. godine.
research covered 182 m² of the area bounded by the for- Radovi 2017. odvijali su se s južne strane postojeće tra-
tress ramparts, and four rooms, two buildings and the area fostanice, pedesetak metara zapadno od crkve sv. Ivana.
used to access the rooms were discovered. The finds that Nakon rušenja ogradnog zida parcele presađene su tri
were found in the ruin layer correspond to the period of masline te je nakon toga započeo strojni iskop. Već dvade-
activity at the fortress (from the 16th century). setak centimetara ispod površine dokumentirani su odlo-
mljeni dijelovi matične stijene, kao i sterilna smeđa zemlja.
Ciljana dubina iskopa bila je između 0,90 i 1 m. Već na 0,5 m
dubine javila se čvrsta matična stijena, koja je nakon toga
Redni broj: 502 razbijana pneumatskim čekićem. Unutar cijelog iskopa nije
Lokalitet: Žedno – trafostanica pronađen kulturni sloj, kao ni pokretni arheološki materijal.
Naselje: Žedno Također, prilikom površinskog pregleda susjedne parcele
Grad/općina: Žedno (otok Čiovo) nisu uočeni nikakvi kulturni ostaci.
Pravni status: –
Razdoblje: A Ivica Pleština
Summary
Dana 19. prosinca 2017. arheološki su nadzirani zemljani
radovi prilikom gradnje nove trafostanice TS 20(10)/0.4 kV In December 2017, archeological supervision was con-
Žedno 4 u Žednom na otoku Čiovu. Voditelj nadzora bio je ducted during the earthworks for the construction of a new
Ivica Pleština, dipl. arheo., iz tvrtke Temenos d.o.o. Žedno 4 substation in Žedno on the island of Čiovo. The
works took place on the south side of the existing substation,
Arheološki tragovi na prostoru mjesta Žedno datiraju se about fifty meters west of the church of St. John. No archae-
od 1. st. nadalje. Na prostoru crkve sv. Mavra nalazio se ological finds were discovered during the supervision.
887
DUBROVAČKO-NERETVANSKA
ŽUPANIJA
888
Dubrovačko-neretvanska županija, HAG 14/2017
Redni broj: 503

Lokalitet: Baćina – Portina
Naselje: Baćina
Grad/općina: Ploče
Razdoblje: P, A, NV
Od 18. lipnja do 11. srpnja 2017. trajalo je podvodno arhe-

ološko istraživanje na području Baćine – uvala Portina,
pokraj Ploča. Voditelj istraživanja bio je Mario Radaljac,
dipl. arheo., iz Arheološkog muzeja u Splitu. Stručnu i
tehničku ekipu tijekom istraživanja činili su: mr. sc. Damir
Kliškić, Marta Kalebota, Ana Skračić, Neven Lete, Marko
Lete, Ivan Živković, Duje Brunsko, Paolo Iglić, Filip Pavin i
503 Baćina – Portina Gordan Drašinec. Financijska sredstva za istraživanje osi-
504 Cavtat – k.č. 377/2 guralo je Ministarstvo kulture.
505 Cavtat – poluotok Rat
506 Čelopeci – samostan sv. Vinka Ferrerskog Baćina je smještena u srednjoj Dalmaciji, na krajnjem jugo-
507 Dančanje – kamene gomile istoku priobalja planine Biokova. Sastoji se od više zase-
508 Dubravka – crkva sv. Barbare laka koji se pružaju sjeverozapadno od grada Ploča do
509 Dubravka – crkva sv. Barbare uvale Luka (Mlinica), gdje se nalazi granica Dubrovačko-
510 Dubrovnik – crkva sv. Mihajla u Lapadu -neretvanske županije. Uvala Portina nalazi se na samom
511 Dubrovnik – podzemlje katedrale dnu pločanskog zaljeva, na mjestu današnjeg mosta, ispod
512 Dubrovnik – Pustijerna, Ulica ispod mira kojeg je umjetno prokopan kanal koji spaja i odvodi višak
513 Dubrovnik – samostan sv. Dominika vode iz Baćinskih jezera. Na području zaseoka Sladinca,
514 Dubrovnik – Ulica od Pustijerne na položaju Baćina – grebine pronađen je tumul koji je
515 Dubrovnik – zapadno predziđe jednim dijelom uništen prilikom proširenja ulaza u Ploče.
516 Jagnjilo Tumul pripada helenističkom razdoblju, a prema analizi
517 Janjina – Knežev dvor C-14 datiran je od 240. do 220. g. pr. Kr. Sjeveroistočno
518 Komarna – Glavica i otprilike 500 m zračne linije od uvale Portina nalazi se
519 Kopila brdo Gradina, na kojem je primijećen kontinuitet od kasne
520 Korčula – crkva Uspenja Presvete bronce, željeznog doba, helenističkog do rimskog razdo-
Bogorodice blja, a na vrhu su ostaci bizantske i srednjovjekovne utvrde.
521 Korčula – katedrala sv. Marka, ciborij Na području Baćine ubicirano je nekoliko gospodar-
522 Lastovo – Knežev dvor skih objekata iz rimskog perioda, na prostoru Zavoda,
523 Lumbarda – Koludrt Podmeđina i Sladinca.
524 Ljuta – crkva sv. Ivana Krstitelja Glavosijeka Lokalitet Baćina – Portina do sada nije bio zabilježen u
525 Metković – Ul. N. Tesle, Ul. neretvanskih stručnoj literaturi. Istraživanje tumula uz samu Jadransku
gusara cestu (D8), koje je proveo Arheološki muzej u Splitu, poka-
526 Most kopno – Pelješac, podmorje zalo je da je na prostor Baćine stizao importiran materijal
527 Otok Mljet – pličina sv. Pavao iz helenističkog razdoblja. Lokalni mještanin Goran Zolnaić
528 Otok Šipan – uvala Suđurađ 70-ih je godina prošlog stoljeća izronio ulomke amfora iz
529 Podmorje Dubrovačko-neretvanske žup.
530 Pridvorje – Knežev dvor
531 Ston – istočni gradski zid
532 Ston – tvrđava Podzvizd
533 Ston – Veliki kaštio
534 Špilja Kukova peć
535 Ubli – bazilika sv. Petra
536 Vela spila
537 Vid (Narona) - južni bedem (Popove bare)
Karta s označenim položajem lokaliteta
889
Željeznodobna posuda domaće proizvodnje Izbor materijala iz helenističkog razdoblja
kasne antike i jedan oštećen helenistički skifos iz druge sitnog kamena i školjaka te ulomaka prirodnog drva (na istoč-
polovice 4. st. pr. Kr. nom dijelu počeo se pojavljivati arheološki materijal koji pri-
Cilj istraživanja bio je utvrđivanje arheoloških nalaza i pada kasnoj antici); Sj.04. čini sloj školjaka (većinom dagnje),
eventualnog lokaliteta, koji bi imao karakter antičkog pri- visine od 10 do 20 cm i ulomci keramike; Sj.05 sastoji se od
staništa, kao i sagledavanje razmjera štete koju vodena sloja školjaka pomiješanih s bijelom masom koja ima karakte-
bujica iz smjera Baćinskih jezera čini kulturnom dobru te ristike žbuke, između kojeg se nalaze obrađeni drveni piloni.
zaštita i registracija eventualnih nalaza i lokaliteta. Prilikom Sonda B na zapadnom je dijelu iskopana do razine gdje se
metodologije rada uključen je arheološki pregled, utvrđiva- javljaju piloni, a koji bi mogli biti dio pristanišne konstrukcije.
nje i bilježenje pozicija površinskih nalaza te iskopavanje Zbog rasprostiranja nalaza otvorene su još tri sonde dimen-
probnih sondi. Prilikom geopozicioniranja sondi i pojedi- zija 2x2 m (C, D i E).
načnih nalaza upotrebljavana je triangulacija, GPS, snimke Arheološki materijal iz sondi pokazao je kontinuitet uporabe
iz zraka (dron) i totalna stanica. od željeznog doba do kasne antike. Za razdoblje od kasne
Prije iskopavanja pregledavan je teren na jugoistočnom antike do ranog novog vijeka nije zabilježen kulturni sloj, dok
i jugozapadnom dijelu uvale Portina, pri čemu su na više za eventualno starije nalaze treba napraviti detaljniju stručnu
pozicija zabilježeni površinski nalazi. Na istočnom dijelu analizu (kasna bronca?). Pronađeni su ulomci autohtone
uvale pronađeni su ulomci prapovijesne i antičke keramike, željeznodobne keramike, koja je prema stratigrafskim odno-
dok je na zapadnom dijelu do početka plaže i betonskog sima egzistirala skupa s helenističkim i rimskim periodom, što
mola prisutna keramika iz ranog novog vijeka. Prema tim s obzirom na neistraženost tih prostora daje posebnu važ-
indicijama, na zapadni dio prema plaži gdje je prisutna nost lokaliteta za analogije, kronološki okvir i trgovačke veze.
keramika iz ranog novog vijeka postavljena je sonda A, a Najzanimljivije nalaze čine ulomci helenističke importirane
sonda B na položaj ispod mosta, na mjestu gdje su 70-ih keramike koji su datirani od kraja 4. st. pr. Kr. do 2. st. pr. Kr.
godina pronađeni ulomci amfora i helenistički skifos. Kod Rimskodobni materijal javlja se od republikanskog razdo-
sonde A, u smjeru sjever-jug vidljiv je jedan niz kamenja blja sve do perioda kasne antike i bizantskog perioda. Riječ
dužine oko 30 m, a koji bi mogao pripadati ostacima mola je o ulomcima posuda tankih stijenki, dijelovima amfora i
za pristajanje brodova. Prilikom pregledavanja površinskog grube keramike. Antičkom sloju pripadaju i dva dobro saču-
sloja pronađeni su veći ulomci venecijanskog posuđa iz 16. vana drvena češlja. Unutar sondi B i E vidljivi su stratigraf-
i 17. st., kao i veća količina ugljena, koji je najvjerojatnije ski odnosi, koji jasno odvajaju period kasne antike, rimskog
upotrebljavan za kotlove parobroda ili je bio teret brodova. i helenističkog perioda. Razlog dobrih stratigrafskih odnosa
Nalazi uključuju tipove invetriata, majoliku berettinu, engo- jest dobra zaštićenost tog dijela uvale, gdje nije prisutno
biranu slikanu i graviranu keramiku. Prilikom iskopavanja intenzivnije miješanje slojeva.
sonde A, osim jednog primjerka i veoma loše očuvanog Prilikom otkrivanja nalaza i slojeva, cjelokupna situacija
novca, nije pronađen drugi arheološki materijal. Prema u svim četirima sondama ostala je definirana u različitim
preliminarnoj analizi, novac je u 16. st. kovan u Šibeniku stratigrafskim fazama. Sonde su fotografirane za potrebe
(bagatin?). Iskop u sondi A pokazao je sterilan sloj na pri- fotomozaika, crteža i 3D prikaza.
bližnoj dubini od 50 cm, koji se nastavlja, pa je odlučeno da Nalazište Baćina – Portina svrstava se u klasifikaciju lučkih
se daljnji iskop prekine zbog velikih naslaga mulja i pijeska. uređaja i pristaništa. Za sada, u ovoj fazi istraživanja, može
Kod sonde B na istočnom dijelu uvale i ispod mosta, nakon se pretpostaviti pristanište za brodove i mjesto razmjene
iskopa od otprilike 20 cm, javlja se kulturni sloj. Utvrđeno je robe između lokalnog stanovništva i stranih trgovaca.
postojanje pet stratigrafskih jedinica: SJ.01 sadrži sitno kame- Prilikom pregledavanja terena južno od sondi B – E uočen
nje i pijesak s recentnim materijalom; Sj.02 sloj je crnosive boje je niz blokova koji bi mogli biti ostaci kamenog mola, koji je
i sastoji se od sitnog kamenja, pijeska i školjaka (kod tog sloja štitio pristanište od južnih vjetrova. Prema starim fotografi-
pronađeni su samo manji ulomci antičke keramike, ali i recen- jama, vidljiva je obalna linija prema sjeveroistoku, koja je
tan materijal); Sj.03. sastoji se od sivog pijeska s primjesama manjim dijelom nasuta do prirodnog spoja kopna i mora.
890
Summary
During June and July 2017, an underwater archaeological

excavation was conducted in Baćina, Portina cove, next to
Ploče. Portina cove is at the very bottom of the Ploče bay,
at the site of today’s bridge under which a channel was arti-
ficially dug to connect the Baćina lakes and drain excess
water from them. The site of Baćina – Portina is classified
under port facilities and docks. At this stage of excavation,
it can be assumed that it was a dock for ships and a place
of exchange of goods between the local population and
foreign merchants. Archaeological evidence indicates con-
tinuity from the Iron Age to Late Antiquity. The cultural layer
is interrupted for the interval from Late Antiquity to the early
modern period and continues from the 16th/17th century
period. The finds include fragments of autochthonous Iron
Izbor materijala iz 16. i 17. st. Age pottery, which, according to stratigraphic relationships,
date back to the Hellenistic and Roman periods.
S obzirom na to da je tijekom vremena ostatak obalne linije
nasut do današnje situacije, može se pretpostaviti da je
ispod nasipa dio pristaništa. Prema svemu tome, nekadaš-
nje pristanište bilo je još zaštićenije od udara bure, koja Redni broj: 504
je štitila brdo prema sjeverozapadu, a prirodna istaka na Lokalitet: Cavtat – k.č. 377/2, k.o. Cavtat
mjestu nekadašnje kuće Viskić, s kombinacijom kamenog Naselje: Cavtat
mola, jedini je logički odabir unutar pločanskog zaljeva. Grad/općina: Konavle
Kao što je već navedeno, lokalitet se nalazi južno od mosta koji Pravni status: Z-3397
prelazi preko umjetno prokopanog kanala, a koji povezuje uvalu Razdoblje: –
Portina i Baćinska jezera. Na jednom dijelu Baćinskih jezera, Vrsta radova: arheološki nadzor
prema sjeverozapadu u mjestu Peračkom Blatu, nalazi se drugi
tunel koji ide ispod brda do polja Jezera u Plini. Hidrografska U travnju 2017., u trajanju od jednog radnog dana, arhe-
je situacija u kraškim poljima takva da tijekom kiša u zimskom ološki su nadzirani zemljani radovi prilikom gradnje stam-
periodu golema količina vode dolazi u Baćinska jezera i sve se bene zgrade na lokaciji Cavtat – k.č. 377/2, k.o. Cavtat.
to ulijeva u more u uvali Portina. Jedan je dio lokaliteta uništen Voditeljica istraživanja bila je Maris Kristović, zamjenik
probojem kanala i djelovanjem vodenih bujica, a prema indici- voditeljice Domagoj Kristović, dipl. arheo. i prof. pov., a
jama voditelja, sačuvan je veći dio ilirsko-helenističke i rimske tehničku i stručnu ekipu činili su Ante Butorac i Antonio
luke/pristaništa. S obzirom na brojnost nalaza i utjecaja bujice, Kovačević (tehničari/dokumentaristi), svi zaposlenici tvrtke
sonde su zaštićene vrećicama u kojima je fini pijesak te duplim Arheo plan d.o.o. Arheološko-konzervatorski nadzor oba-
slojem geotekstila. Sve je to prekriveno vrećama pijeska, iznad vila je viša stručna savjetnica Marta Perkić, dipl. arheo., iz
kojih je postavljena metalna mreža i krupno kamenje. Krupno Konzervatorskog odjela u Dubrovniku. Radovi su financi-
kamenje postavljeno je kao zaštita izvan sondi, a posebno na rani sredstvima gđe Dinke Lale.
dijelovima gdje su vodena bujica i struja najjače. Nakon toga
cjelokupan lokalitet zatrpan je iskopanim materijalom te dodat- Arheološki su nadzirani zemljani radovi prilikom gradnje stam-
nim sitnim i krupnim kamenjem. bene građevine, zbog mogućnosti pronalaska arheoloških
Literatura
Gusar 2010 K. Gusar, Kasnosrednjovjekovna i novovje-

kovna glazirana keramika na širem zadarskom području
(doktorska disertacija), Zadar, 2010.
Miše 2010 M. Miše, Keramika tipa „gnathia” na istočnoj
obali Jadrana (od 4. do 1. st. pr. Kr.), (doktorska diserta-
cija), Zagreb, 2010.
Šešelj 2009 L. Šešelj, PROMUNTURIUM DIOMEDIS:
Svetište na rtu Ploča i jadranska pomorska trgovina u hele-
nističkom razdoblju (doktorska disertacija), Zadar, 2009.
Vrsalović 2011 D. Vrsalović, Arheološka istraživanja u
podmorju istočnog Jadrana, Split, 2011.
Zglav-Martinac 2004 H. Zglav-Martinac, Ulomak do
ulomka…, Split, 2004.
Mario Radaljac Zona arheološkog nadzora (foto: N. Kovačević Bokarica)
891
kulturnih slojeva. Lokalitet je iskopavan strojno, u relativnoj Arhitektonski kompleks, na kojemu su arheološka istraži-
visini od oko 1 do 2 m. Uklonjen je nasip tamno smeđe zemlje vanja započela još 1907., prilagodio se terasastoj morfo-
s kamenom. Dno iskopa čini nasip i kamen živac. Prilikom logiji terena te se na nekoliko razina padinom poluotoka
nadzora nisu evidentirani kulturni slojevi i pokretni materijal. spušta prema moru. Dosadašnja iskopavanja na jednoj od
razina potvrdila su sedam, odnosno šest prostorija u nizu s
Nela Kovačević Bokarica centralnom stepenastom komunikacijom, pravilno pozicio-
niranih u smjeru sjever-jug. U istraživanjima koja su trajala
Summary od 2014. do 2016., na jugozapadnom rubu kompleksa, na
novoj, nižoj razini otkrivena je uska prostorija s ostatkom
In April 2017, archaeological supervision was carried out fragmenta zidnog oslika in situ.
over the earthworks for the construction of a residential Tijekom istraživanja pronađen je i veći broj ulomaka žbuke
building at the site of Cavtat – cadastral parcel 377/2. The s oslikom, uglavnom s crvenim linearnim motivima, kakvi
supervision found no cultural layers. se nalaze i na ostatku zidnog oslika na zidu, ali ima i manje
ulomaka žbuke, na kojima su vidljivi tragovi drugih boja,
kao što su oker, zelena, plava i crna.
Prema ostalim nalazima, kao što su ulomci štukodekoracije
Redni broj: 505 i raznobojni fragmenti mramornih pločica, može se pretpo-
Lokalitet: Cavtat – poluotok Rat staviti da je gornja zona zidnog oslika bila zaključena štu-
Naselje: Cavtat koprofilacijom, a donja zona zida, ispod oslika, vjerojatno je
Grad/općina: Konavle bila dekorirana mramornom oplatom.
Pravni status: Z-1756 Moguće je pretpostaviti da je prostor bio bačvasto nad-
Razdoblje: A svođen, čemu u prilog ide i velik broj pronađenih ulomaka
Vrsta radova: sustavno iskopavanje sedre. Ta uska i duga prostorija na zapadnom začelnom
zidu ima vidljive ostatke polukružno zaključene niše. Ispod
Od 20. listopada do 7. prosinca 2017. trajala su arheo- niše, u podu, nalazi se otvor bunara, u dosadašnjim istraži-
loška istraživanja antičkog kompleksa na poluotoku Ratu u vanjima iskopan do dubine od 5,5 m.
Cavtatu, na k.č. 6/2 i 6/3, k.o. Cavtat. To je četvrta sezona Dekorativni elementi, kao i arhitektonske specifičnosti, upu-
istraživanja zaredom. Radnu ekipu činili su Helena Puhara, ćuju na to da je vjerojatno riječ o naknadnoj dogradnji arhitek-
dipl. arheo., voditeljica istraživanja, dr. sc. Marija Šiša tonskom kompleksu. S obzirom na to da ostali arhitektonski
Vivek, zamjenica voditeljice, Nikša Grbić, dipl. arheo., Ana i pokretni nalazi toga građevinskog sklopa govore o kontinui-
Požar Piplica, restauratorica konzervatorica, Lukša Klaić, tetu od 1. st. pr. Kr. pa sve do 4. st., može se pretpostaviti da
restaurator, i pomoćna ekipa. Nacrtnu dokumentaciju izra- je navedena prostorija dograđena krajem 2., tj. u 3. st.
dila je tvrtka Arheo plan d.o.o. Radovi su financirani sred- Prilikom ovogodišnjih arheoloških radova istražene su dvije
stvima Ministarstva kulture te Muzeja i galerija Konavala. arheološke sonde – S6, postavljena zapadno od prostorije
Sonda 6, pozicija
892
spomenuti ulomke sedre, manje fragmente mramornih

oplata, ulomke mozaika, keramike i sl.
Literatura
Cambi 2006 N. Cambi, Antički Epidaur, Dubrovnik,

Dubrovnik, 2006: 167 – 182.
Faber 1966 A. Faber, Prilog topografiji ilirsko-rimskog
Epidaura, OA, 6, Zagreb, 1966: 25 – 38.
Menalo 2009 R. Menalo, Cavtat – poluotok Rat, HAG,
5/2008, Zagreb, 2009.
Menalo, Puhara 2013 R. Menalo, H. Puhara, Cavtat –
poluotok Rat, HAG, 9/2012, Zagreb, 2013.
Puhara 2014 H. Puhara, Cavtat – poluotok Rat, HAG
11/2014, Zagreb, 2015.
Puhara 2015 H. Puhara, Cavtat – poluotok Rat, HAG
Tlocrt arhitekture definirane tijekom istraživanja od 2014. do 2017. g. 12/2015, Zagreb, 2016.
Štuk 1908 N. Štuk, Iskopine u Epidaurumu, (Cavtat,
Ragusa Vecchia), Bulletino di archeologia e storia dalmata,
XXX, Split, 1908.
Štuk 1910 N. Štuk, Iskopine u Epidaurumu, (Cavtat,
Ragusa Vecchia), Bulletino di archeologia e storia dalmata,
XXXIII, Split, 1910.
Helena Puhara
Summary
From October to December 2017, archaeological excava-

tions were conducted at the ancient complex on the Rat
peninsula in Cavtat. The architectural complex adapted
itself to the terraced morphology of the terrain, descending
towards the sea along the slope of the peninsula on several
levels. Previous excavations on one of the levels identified
Sonda 7, pozicija seven spatial units, that is, six rooms in a row and a cen-
tral, stepped communication. Excavations conducted from
sa zidnim oslikom, odnosno zida SJ 10 s ostacima hidra- 2014 to 2016 discovered a narrow room with the remains
uličke žbuke, te sonda S7, postavljena sjeverno od nave- of a wall painting fragment on the southwestern edge of the
dene prostorije. complex. During this year’s excavation work, two archaeo-
Nakon spuštanja razine sloja u sondi 6 i otkrivanja novih logical trenches were investigated – trench 6, placed west
zidanih struktura, bilo je nužno spustiti se niže i na zapad- of the room with the wall painting, that is, the wall of stratifi-
nom dijelu otprije istraživane sonde 1, ispod hodne površine. cation unit 10 with remains of hydraulic plaster, and trench
Otkriven je temelj zida SJ 82, okomit na zid SJ 10, dužine S7, placed north of the said room.
2,78 m, koji s jednako tako novootkrivenim zidom SJ 85,
dužine 2,34 m, zatvara malen prostor čija je namjena zasad
nepoznata. Moguće je da se radi i o pristupnom podestu
iz starije faze, prije nadogradnje uske prostorije s nišom i Redni broj: 506
zidnim oslikom, kojim se pristupalo gornjoj razini kompleksa. Lokalitet: Čelopeci – samostan sv. Vinka Ferrerskog
Od pokretnih nalaza, uz ostatke završne žbuke i fragmente Naselje: Čelopeci
žbuke s ostacima zidnog oslika, ulomaka kućnog lijepa, u Grad/općina: Župa dubrovačka
sondi 6 prikupljena je i znatna količina školjaka, uglavnom Pravni status: Z-914
kamenica, te ulomaka keramike. Razdoblje: NV
Cilj istraživanja sonde 7 bilo je definiranje žbukanog kanala Vrsta radova: zaštitno iskopavanje
za vodu, čiji je otvor vidljiv na zidu SJ 4. Kanal je ožbukan
vrlo zaglađenom hidrauličkom žbukom i s gornje razine U studenom i prosincu 2017., tijekom 18 radnih dana,
kompleksa spušta se prema jugozapadu te završava arheološki je istraživan samostan sv. Vinka Ferrerskog u
ispred ulaza u prostoriju s nišom. Čolopecima (k.č. zgr. 18, k.č. 303, k.o. Čelopeci). Istraživanje
Maknuto je i urušenje, nasip zemlje i kamena, zapadno od je dio projekta rekonstrukcije samostana, prema programu
suhozida i ispod sonde 7. Ta aglomeracija (SJ 81) osta- provedbe istraživanja, koji su izradili tvrtka Arheo Plan d.o.o.
tak je „urušavanja”, tj. izmicanja dijela međe, nastalog i Studio Presjek d.o.o. Voditeljica projekta rekonstrukcije bila
tijekom prijašnjih istraživanja. Od nalaza u tom sloju treba je Maris Božinović Drobac, mag. ing. arh., iz tvrtke Studio
893
Dominikanski samostan sv. Vinka Ferrerskog nalazi se u

mjestu Čelopecima u Župi dubrovačkoj. Prema povijesnim
podacima, u 16. st. na tom se položaju spominje ladanj-
ska kuća s gospodarskim prostorom, nad kojim se nalazi
lođa. Početkom 17. st. uz istočno pročelje kuće dograđen
je četverokrilan samostan. Zapadno krilo samostana čini
ladanjska kuća, a ostala tri krila čini klaustar, koji zatvara
manje kvadratno dvorište. Crkva se nalazi sjeverno u
odnosu na samostan te se između njih nalazi ogradni zid,
koji je u južnom dijelu spojen s cisternom koja je nastala
poslije. Samostanski vrt zatvoren je ogradnim zidovima
1622. godine. Prilikom obilaska terena, u ogradnim zido-
vima vrta evidentirano je pet kamenih spolija, a u vrtu
samostana ulomak ukrašene kamene ploče. To upućuje
na zaključak da se na području današnjeg dominikanskog
samostana, ili u njegovoj blizini, nalazila gotička crkva s
Kameno popločenje u zapadnom dijelu dvorišta klaustra (foto: M. kamenim poliptihom.
Andrić) Nakon dolaska francuske vojske, početkom 19. st., samo-
stan je neko vrijeme bio u službi lječilišta.
Na lokalitetu je 2009. arheološki nadziran građevinski
iskop za gromobran novosagrađenog krovišta na samo-
stanu. Tada nisu evidentirani kulturni slojevi i nije pronađen
pokretni materijal.
Godine 2017. istraženo je ukupno devet arheoloških sondi,
četiri u prizemlju klaustra (S3, S4, S4a i S7) te pet sondi
(S1, S2, S5, S6 i S8) na prostoru između samostana i
crkve. Sonde u prizemlju klaustra otvorene su s ciljem evi-
dentiranja starije hodne nivelete. Sonde izvan samostana
otvorene su s ciljem definiranja cisterne, vidljivog ogradnog
zida i njegova odnosa sa samostanom.
Prilikom istraživanja u klaustru utvrđena je starija hodna
niveleta u dvorištu i hodniku iz perioda prije gradnje
samostana. Gradnji klaustra pripisuju se pronađeni ostaci
rubnika hodnika, odvodnog kanala i zidane strukture.
Istraživanjem izvan samostana utvrđene su dvije starije
zidane strukture i temelj ulaza u gospodarski prostor, koji
su datirani u razdoblje prije gradnje samostana, te cisterna
iz razdoblja gradnje samostana. Zidane strukture negirane
su gradnjom ogradnih zidova. Na ovom stupnju istraže-
nosti nije ih moguće interpretirati. Ogradni zidovi između
samostana i crkve nastali su vjerojatno zbog komunikacije
koja je prolazila između njih, što se vidi na katastru iz 1837.
godine. Zbog komunikacije južni ogradni zid nije spojen s
crkvom, nego se lomi prema zapadu, prateći komunika-
ciju. Cisterna s prostorom za odljev viška vode vjerojatno
nastaje kada i ogradni zid. Položaj cisterne izvan samo-
stana upućuje na zaključak da je služila kao spremnik viška
vode, vjerojatno iz unutarnje cisterne, koja nije pronađena.
Ogradni zidovi i zidane strukture izvan samostana – zračna snimka U klaustru, u sjevernom zidu, pronađen je kanal s otvorom,
(foto: A. Kovačević) koji je mogao biti povezan s cisternom.
Presjek d.o.o. iz Dubrovnika (oznaka projekta T.D. 04-2017). Mira Andrić

Lokalitet je istražila tvrtka Arheo Plan d.o.o. iz Konavala. Domagoj Kristović
Stručni voditelj bio je Domagoj Kristović, dipl. arheo. i prof.
pov., zamjenica je bila Nela Kovačević Bokarica, dipl. arheo., Summary
a ostatak stručne ekipe činili su Mira Andrić, dipl. arheo.,
te tehničar dokumentarist Antonio Kovačević. Radove su In 2017, an archaeological excavation was conducted at the
arheološki i konzervatorski nadzirali dr. sc. Antun Baće, Monastery of St. Vincent Ferrer in Čelopeci. The excavation
Zehra Laznibat, dipl. ing. arh. i Marta Perkić, dipl. arheo., iz was conducted as part of the reconstruction of this Dominican
Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, a financirani su sred- monastery built in the 17th century on the former site of a coun-
stvima Društva prijatelja dubrovačke starine. try house with outbuildings. In 2009, archaeological supervision
894
was carried out on the site, during which no cultural layers were
observed and no movable objects were found. In 2017, nine
archaeological trenches were excavated – four of them on the
ground floor of the cloister and five in the area between the
monastery and the church. Excavation in the cloister revealed
an earlier walking level line in the courtyard and corridor from
the period before the monastery construction. The remains of
a corridor curb, sewer and masonry structure have been attrib-
uted to the construction of the cloister. Excavation outside the
monastery revealed two earlier masonry structures and the
foundations of the entrance to the outbuildings, which have
been attributed to the period before monastery construction,
and a cistern that can be attributed to monastery construction. Kamena gomila 6 u početnom stanju (foto: J. Goričanec)
The fence walls between the monastery and the church were
probably built because of the communication that occurred
between them, which can be seen in the 1837 cadastre. An
earlier cistern with space for excess water drainage was prob-
ably built at the same time as the fence wall.
Redni broj: 507

Lokalitet: Dančanje – kamene gomile
Naselje: Dančanje
Grad/općina: Ston
Razdoblje: P
Od listopada do prosinca 2017. tvrtka Geoarheo d.o.o. iz

Zagreba zaštitno je arheološki istražila područje pristupnih
cesta mostu kopno – Pelješac, na lokaciji šest kamenih
gomila na položaju Pelješac – Dančanje, u općini Ston.
Istraživanjem je utvrđeno da dvije kamene gomile nisu

arheološkog karaktera te su nastale tijekom raščišćavanja Kamena gomila 6, ulomci keramičke posude (foto: J. Lapić)
okolnog područja radi poljoprivrednih te vinogradarsko-
-maslinarskih aktivnosti. Preostale četiri kamene gomile osim kosturnih ostataka, nisu pronađeni pokretni arheo-
(označene kao K.G. 3, 4, 5 i 6) rezultirale su sljedećim loški nalazi.
nalazima: Kamena gomila 5 u osnovi je bila kružnog tlocrta, ali s
Kamena gomila 3 u zatečenom je stanju bila nepravil- razvučenim dijelovima izvornog nasipa na sjevernoj, sje-
nog tlocrta. Na bazi gomile, u njezinu središnjem dijelu, verozapadnoj, jugozapadnoj te na istočnoj strani. Prilikom
s blagim otklonom prema sjeveru, zabilježena je kamena raščišćavanja kamenog plašta nisu pronađeni arheološki
komora orijentirana u smjeru sjeverozapad-jugoistok. nalazi, međutim in situ je zabilježena sjeverna obložnica
Komoru su činile četiri u zemlju uglavljene obložnice te nekadašnje kamene komore, uz čiju je južnu stranu pro-
pokrovnica. U zapuni Groba 1, u kojoj je pronađeno neko- nađeno nekoliko razbacanih životinjskih kostiju te dva
liko ulomaka keramike, otkriven je kosturni ukop, orijentiran ulomka keramičke posude datirane u brončano doba.
u smjeru jugoistok-sjeverozapad, s glavom na jugoistoku. Kamena gomila 6 u zatečenom je stanju bila ovalnog
Ispod desne strane lubanje pronađen je spiralno namo- tlocrta, izdužena u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Prilikom
tan brončani lim polukružnog presjeka. U zapuni Groba 1 nastanka gomile važnu ulogu imala je konfiguracija terena.
pronađena su i dva ulomka keramičke posude datirane u Svojim izgledom i konstrukcijom gomila se prilagođava
brončano doba, dok su u kamenom plaštu pronađena dva nagibu te reljefnim karakteristikama tla. Na sjeverozapad-
ulomka oboda amfora. nom dijelu površine gomile zabilježena je kamena kupolasta
Kamena gomila 4 u zatečenom je stanju bila ovalnog, tvorevina, visine 0,59 m i promjera cca 3 m. Na sjeveroza-
gotovo kružnog tlocrta, te blago izdužena u smjeru sjever- padnoj strani sjeverne polovice baze gomile zabilježena je
-jug. Na bazi gomile zabilježena je kružna kamena struk- kamena struktura suhozidne građe, kupolastog oblika, u
tura s kamenom grobnom komorom u središtu. Kamena čijem je središtu bila grobna komora orijentirana u smjeru
komora nalazila se blago južno izmaknuta u odnosu na sjeverozapad-jugoistok. Kosturni ostaci iz Groba 1 bili su
sredinu gomile, orijentirana u smjeru sjeveroistok-jugo- izrazito fragmentirani, međutim antropološka analiza poka-
zapad. U zapuni Groba 1 sporadično su se pojavljivali zala je da je riječ o ostacima najmanje triju osoba. U zapuni
fragmenti kostiju. Tijekom istraživanja Kamene gomile 4, Groba 1 pronađeno je šest keramičkih ulomaka datiranih
895
Kamena gomila 4, suhozidna struktura (foto: J. Goričanec)
u brončano doba, dok su na bazi gomile pronađeni ulomci jugoistočne Europe, Meridijani, Centar za prapovijesna
pehara blago bikoničnog profila, koji se datira u kraj ranog i istraživanja, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,
početak srednjeg brončanog doba. Nadalje, u zapuni Groba Zagreb, 2017.
1 pronađeno je sveukupno devet primjeraka ukrasa od spi- Marović 1959 I. Marović, Iskopavanja kamenih gomila oko
ralno namotanog brončanog lima i žice, dok je ispod sloja vrela rijeke Cetine god. 1953., 1954. i 1958., VAHD, LXI,
popločenja unutar grobne komore zabilježen nalaz pravo- Split, 1959: 5 – 81.
kutnog/blago trapezoidnog ulomka glačanog kamena, s Marović 1963 I. Marović, Iskopavanja kamenih gomila oko
rupicom na užem dijelu te obrnutog V-oblika u profilu. vrela rijeke Cetine, VAHD, LXI, Split, 1963: 5 – 80.
Marović 1981 I. Marović, Prilog poznavanju brončanog
Literatura doba u Dalmaciji, VAHD, LXXV, Split, 1981: 7 – 61.
Marović 1991 I. Marović, Istraživanje kamenih gomila
Čović 1989 B. Čović, Posuška kultura, Glasnik Zemaljskog na istočnoj Jadranskoj obali, VAHD, 84, Split, 1991: 15
muzeja, 44, Sarajevo, 1989: 61 – 127. – 214.
Govedarica 1989 B. Govedarica, Rano bronzano doba na Marović, Čović 1983 I. Marović, B. Čović, Cetinska kul-
području istočnog Jadrana, Djela CBI ANU BiH, LXVII/7, tura, u: A. Benac (ed.), Praistorija jugoslavenskih zemalja
Sarajevo, 1989. IV, ANU BiH, Centar za balkanološka ispitivanja, Sarajevo,
Govedarica 2006 B. Govedarica, Finds of the Cetina-type 1983: 191 – 231.
in the western Balkan hinterland and the issue of culture- Milošević et al. 2001 A. Milošević, I. Beg-Jerončić, A.
historical interpretation in the prehistoric archaeology, Devlahovbić, A. Katavić-Sunko, T. Jerončić, V. Katavić, N.
VAPD, 69, Split, 2006: 27 – 41. Bokarica-Kovačević, K. Mucić, M. Bilić, A. Ivišić, Š. Vulić,
Govedarica 2010 B. Govedarica, Ideološki značaj grobnih M. Tomasović, Arheološka istraživanja na trasi autoceste
tumula i sakralna simbolika kruga, Godišnjak, 39, Sarajevo, u Zabiokovlju i Plini, Gradski muzej Makarska, Makarska,
2010: 5 – 22. 2001.
Hovorka 1898 O. Hovorka, O važnosti i značenju dalma- Petrić 1980 N. Petrić, Arheološka istraživanja poluotoka
tinskih gomila, VHAD, N. S., III, Zagreb, 1898. Pelješca, PPUD, 21, Split, 1980.
Ložnjak Dizdar, Potrebica 2017 D. Ložnjak Dizdar, H.
Potrebica, Brončano doba Hrvatske u okviru srednje i Jelena Lapić
896
Summary crkve, pa se čak pretpostavlja i starokršćanska faza. Radi

se o jednobrodnoj građevini, bačvasto nadsvođenoj, pravo-
From October to December 2017, rescue archaeologi- kutnog tlocrta položenog u smjeru istok-zapad, s otklonom
cal excavation was carried out at the access roads to the prema sjeveru. Dimenzije su joj 6,50x4,78 m. Na sjevernom
Pelješac bridge at the site of six stone mounds in Pelješac, i južnom pročelju nalazi se po jedan manji prozor polukružno
Dančanje in the municipality of Ston. Two cairns are not oblikovanog završetka. Na glavnom, zapadnom pročelju,
of archaeological significance and were created during the nalaze se vrata uokvirena jednostavnim kamenim okvirom,
clearing of the surrounding area. The excavation of the na dovratnicima je motiv „na čeljust”, a poviše vrata uklesan
remaining four cairns observed archaeological finds dating je motiv križa s godinom gradnje (1889.).
back to the Bronze Age. Prilikom istraživanja 2016. otvoreno je osam arheoloških
sondi. U unutrašnjosti crkve otvorene su tri sonde (S1a – c), a
uz pročelja crkve otvoreno je pet sondi (S2a – b, S3, S4 i S5).
Sonde su otvorene s ciljem utvrđivanja starije nivelete poda
Redni broj: 508 unutar crkve te načina i dubine temeljenja crkve. Programom
Lokalitet: Dubravka – crkva sv. Barbare je bilo predviđeno otvaranje pet konzervatorskih (K1 – K5) i
Naselje: Dubravka četiri restauratorske sonde (R1 – R4). Konzervatorske sonde
Grad/općina: Konavle odnosile su se na utvrđivanje postojanja elemenata starijeg
Pravni status: Z-6046 svođenja crkve i detalja starijih otvora, dok su se restaurator-
Razdoblje: SV skim sondama planirali utvrditi slojevi i vrsta naliča te sastav
Vrsta radova: arheološko-konzervatorsko istraživanje unutrašnje žbuke na dijelu gdje je ona još sačuvana (svod,
vrhovi zabatnih zidova, stipes oltara).
U prosincu 2016. i siječnju 2017., tijekom 11 radnih dana, u Arheološkim istraživanjima unutar crkve definirana je
sklopu projekta obnove crkve sv. Barbare u Dubravki, arhe- izvorna vapnena podnica te podest uz oltar. Zaglačanost
ološki i konzervatorski istražene su k.č. zgr. 172, k.č. 1620, podnice uza zidove, oltar i podest upućuju na istodoban
k.o. Dubravka. Radovi su izvedeni prema programu arhe- nastanak s crkvom, a visina oltara naknadno je podizana,
ološko-konzervatorskih istraživanja tvrtke Arhita d.o.o. iz vjerojatno kada i niveleta poda crkve. Probnim sondama u
Dubrovnika, koji je dio projekta obnove crkve. Voditeljica pro- jugozapadnom i jugoistočnom uglu crkve utvrđeno je da nije
jekta bila je Zvjezdana Tolja, dipl. ing. arh. Lokalitet je arheo- bilo starije hodne nivelete te je definiran način temeljenja
loški istražila tvrtka Arheo Plan d.o.o. iz Konavala. Radovi su zidova crkve. Kao i u unutar crkve, u sondama uz pročelja
financirani sredstvima Društva prijatelja dubrovačke starine. evidentirano je da je crkva temeljena na kamenu živcu, a na
mjestima gdje on izostaje definirani su temelji rađeni od pri-
Godine 1997. nalazište je istraženo u manjem opsegu, klesanog kamena, vezanog vapnenim mortom. Temelji su
prilikom čega su istražena četiri groba pod stećcima. definirani u relativnoj visini od 10 do 45 cm. Uza zapadno
Istraživanja je vodio Zdenko Žeravica, dipl. arheo., iz pročelje evidentirana su i dva groba, razdjelnici između gro-
Arheološkog muzeja u Dubrovniku. U srpnju 2010. tvrtka bova, pločasto kamenje, recentan beton, ostatak klupice te
Arheo Plan d.o.o. iz Konavala napravila je geodetsku i trag morta. Prilikom gradnje postojeće crkve devastirano je
arhitektonsku situacijsku snimku i kartografski prikaz loka- starije groblje, o čemu svjedoče pronađeni grobovi s kame-
liteta. Na 40. zasjedanju UNESCO-ova Odbora za svjetsku nom grobnom arhitekturom te veća količina ljudskih osteo-
baštinu u Istanbulu 2016., taj je lokalitet sa stećcima upisan loških ostataka u zemljanom sloju, bez grobne arhitekture.
na Popis svjetske kulturne baštine. Rezultatima konzervatorsko-restauratorskih radova utvr-
Crkva sv. Barbare sa srednjovjekovnim grobljem (104 stećka) đeno je da je starija crkva u 19. st. obnovljena tako da je
smještena je na lokalitetu Varino brdo, iznad sela Dubravka dodan novi vanjski kameni plašt u debljini od 14 do 20 cm.
u Konavlima. Toponim Varino brdo upućuje na veću starost Na taj zaključak upućuje postojanje pravilnih reški između
Crkva sv. Barbare s grobljem – zračna snimka (foto: A. Kovačević) Podnica unutar crkve (foto: M. Andrić)
897
kamenog okvira vrata i eventualne starije debljine zida (oko

42 cm) te razlika u strukturi vanjskog i unutarnjeg lica zida. U
istom periodu nastaju i preinake na otvorima i svodu crkve.
Prilikom istraživanja prikupljeni su pokretni nalazi, a radi
se o ulomcima keramike, metala i novca. Nalazi se mogu
okvirno datirati u kasnu antiku te kasni srednji i rani novi
vijek. Prilikom rekognosciranja šireg terena, na uzvisini
južno od crkve sv. Barbare pronađena je veća količina ulo-
maka keramike, koja se može datirati u prapovijest. Iako
tijekom istraživanja nisu pronađene starije zidane struk-
ture, prikupljeni ulomci keramike svjedoče o kontinuitetu
šireg lokaliteta od prapovijesti do današnjih dana.
Mira Andrić
Nela Kovačević Bokarica
Zvjezdana Tolja Sjeverni zid starije crkve (foto: D. Kristović)
Summary
During December 2016 and January 2017, archaeological

and conservation excavation works were carried out as part
of the project to renovate the Church of St. Barbara in the
village of Dubravka. Archaeological excavation inside the
church identified the original lime flooring and the founda-
tions of the church walls. Along the western facade of the
church, two graves, dividers between graves, flagstones,
recent concrete, the remains of a pew, and traces of mortar
were found. The construction of the existing church dev-
astated the earlier cemetery, as evidenced by the found
graves with stone grave architecture and a large amount of
human osteological remains in the soil layer without grave
architecture. The results of the conservation and restora-
tion work established that the earlier church was renovated Istočni zid starije crkve s temeljom (foto: D. Kristović)
in the 19th century in such a way that a new outer stone
mantle was added. In the same period, changes were made Kristović, dipl. arheo. i prof. pov., a sudjelovali su Antonio
to the openings and the vault of the church. During the Kovačević i Ante Butorac (tehničari dokumentaristi).
excavation, fragments of pottery, metal and money were Arheološko-konzervatorski nadzor obavila je Marta Perkić,
found, which can roughly be dated to Late Antiquity, the dipl. arheo., iz Konzervatorskog odjela u Dubrovniku.
Late Middle Ages and the early modern period. By recon- Radovi su financirani sredstvima Društva prijatelja dubro-
naissance of the wider terrain on the hill south of the Church vačke starine iz Dubrovnika.
of St. Barbara, a large number of fragments of prehistoric
pottery were found, which testifies to the continuity of the Tijekom arheoloških istraživanja 2016., uz crkvu su do ste-
wider locality from prehistoric times to the present day. rilnog sloja istražene četiri sonde. U svim sondama eviden-
tirani su temelji, a na mjestima gdje oni izostaju utvrđeno
je da je crkva temeljena na kamenu živcu. Smatralo se da
pripadaju postojećoj crkvi. Dubina iskopa bila je dovoljna
Redni broj: 509 za ovogodišnju sanaciju zidova. Godine 2017. iskopavalo
Lokalitet: Dubravka – crkva sv. Barbare se do visine temelja, na mjestima koja nisu istražena 2016.
Naselje: Dubravka godine. Do kraja zidova crkve proširene su već uvedene
Grad/općina: Konavle sonde (S 3, 4 i 5). Tijekom radova u cijelosti su otvoreni
Pravni status: Z-6046 zidovi sa sjeverne, južne i istočne strane crkve, do visine
Razdoblje: SV temelja. U njihovim nižim dijelovima evidentirana je razli-
Vrsta radova: arheološki nadzor čitost u zidanju. Radi se o ostacima starije faze crkve s
temeljima, na koju je u potpunosti sjela postojeća crkva.
U rujnu 2017., tijekom dva radna dana, arheološki je Prikupljeni su pokretni nalazi. Radi se o ulomcima imbreksa
nadzirano iskopavanje uz crkvu sv. Barbare u Dubravki i ljudskim osteološkim ostacima. Ulomci imbreksa mogu
(k.č. zgr. 172, k.č. 1620, k.o. Dubravka), u sklopu njezine se okvirno datirati u kasnu antiku te rani srednji vijek.
obnove. Radi se o nadopuni arheoloških istraživanja i izvje- Pronalazak ljudskih osteoloških ostataka u sloju nasipa
štaja iz 2016. godine. Radove je nadzirala tvrtka Arheo potvrđuje da je gradnjom crkve devastiran dio starijega
Plan d.o.o. iz Konavala. Voditeljica istraživanja bila je Nela groblja. Pronalazak građevnog materijala, tj. ulomaka
Kovačević Bokarica, dipl. arheo., zamjenik je bio Domagoj imbreksa u nasipu, svjedoči o postojanju kasnoantičkog/
898
ranosrednjovjekovnog kulturnog sloja u neposrednoj blizini

lokaliteta.
Domagoj Kristović
Summary
In September 2017, archaeological supervision was under-

taken during the excavation along the facades of the Church
of St. Barbara in Dubravka as part of its renovation. These
works constituted a supplement to the archaeological exca-
vations and reports of 2016. During the archaeological exca-
vation conducted in 2016, four trenches were examined
along the facades of the church down to the sterile layer.
Foundations were observed in all trenches, and in places
where they were missing, it was established that the church
was built on bedrock. They were considered to belong to
the existing church. During the works undertaken in 2017,
excavation was carried out up to the height of the founda- Svetište ranije crkve – zračna snimka (foto: A. Kovačević)
tions, in places that were not examined in 2016. The walls of
the northern, southern and eastern facades were completely se da je građena prije sredine 13. st., kao predromaničko
opened up to the height of the foundations. In their lower zdanje. Stradala je u Velikoj trešnji, nakon čega se poprav-
parts, differences in construction were observed. These are lja. Početkom 19. st. crkva je stradala u rusko-crnogorskom
the remains of an earlier church with the foundations which napadu, a oštećena je i u potresu 1822. godine. Godine
are completely covered by the existing church. Movable 1830. crkva je u obnovi povišena i produljena te je na
objects were found: fragments of imbrex and human oste- mjestu starog trošnog potrijemka sagrađen novi. Uz crkvu
ological remains. The discovery of human osteological se nalazi gradsko groblje.
remains in the embankment layer confirms that part of an Kako bi se prikupili potrebni podaci za rekonstrukciju crkve,
earlier cemetery was devastated by the construction of the godine 2016. lokalitet je probno istražen, s ciljem defini-
church. The discovery of construction material, that is, frag- ranja starije nivelete poda unutar crkve. Tada je evidenti-
ments of imbrex in the embankment, testifies to the existence rano starije kameno popločenje te je djelomično tlocrtno
of a late antique/early medieval cultural layer near the site. definirano pet grobova (G1 – G5). Arheološki nadzor 2017.
obavljen je tijekom građevinskih radova koji su uključivali
uklanjanje poda terrazzo, s podlogom i nasipom u brodu
crkve te kamenog popločenja i nasipa u svetištu. Prostor
Redni broj: 510 iskopa uveden je kao četiri sonde (S5, S5A, S6 i S6A).
Lokalitet: Dubrovnik – crkva sv. Mihajla u Lapadu U sondama su evidentirani arhitektonski ostaci starije
Naselje: Dubrovnik (Lapad) crkve s hodnom niveletom, zidana struktura i kamena
Grad/općina: Dubrovnik ploča koje negiraju apsidu, deset zidanih grobnica, koje su
Pravni status: Z-4391 tlocrtno definirane (G6 – G15), tri moguće pozicije grobnica
Razdoblje: SV, NV te temelji istočnog zida svetišta i glavnog oltara. Starija je
Vrsta radova: arheološki nadzor crkva pravilnog tlocrta, s ulazom na zapadu. Jednobrodni
prostor zaključen je četvrtastom apsidom. Vanjska duljina
U kolovozu i rujnu 2017., tijekom 13 radnih dana, arheološki crkve s apsidom iznosi oko 16 m, dok joj širina iznosi oko
su nadzirani radovi na području crkve sv. Mihajla u Lapadu 5,70 m. Širina zidova crkve iznosi oko 0,80 m. Svetište
(k.č. 689/1, k.o. Dubrovnik). Radi se o nadopuni probnih starije crkve čini istočni zid, s četvrtastom apsidom, teme-
arheoloških istraživanja iz 2016. godine. Nadzor je bio dio ljima i podestima, koji su vjerojatno činili dio oltara. Bočni
izrade idejnog projekta rekonstrukcije crkve sv. Mihajla, koji zidovi postojeće crkve pripadali su starijoj crkvi, a saču-
izrađuje tvrtka Studio Presjek d.o.o. iz Dubrovnika. Glavna vani su do razine originalnog vijenca. Starijoj crkvi pripadao
je projektantica Maris Božinović Drobac, ovl. arh. Radove je i postojeći zid zapadnog pročelja, s ulazom i pragom.
je nadzirala tvrtka Arheo Plan d.o.o. iz Konavala. Voditelj Unutar broda starije crkve pronađene su zidane grobnice,
nadzora bio je Domagoj Kristović, dipl. arheo. i prof. pov., čiji je nastanak istovremen nastanku crkve. Vrhovi stranica
zamjenica Maris Mesarić, dipl. arheo., a ostatak ekipe činile zidanih grobnica s nadgrobnim pločama činili su originalnu
su arheologinje Mira Andrić i Eva Žile te tehničar Antonio hodnu niveletu, a prostor između grobnica bio je popunjen
Kovačević. Arheološko-konzervatorski nadzor obavile su ožbukanim kamenim pločama. Starijoj crkvi pripadali su
Sanja Radović, dipl. ing. arh., i Marta Perkić, dipl. arheo., iz zapunjeni otvori vidljivi na bočnim zidovima: svetohranište,
Konzervatorskog odjela u Dubrovniku. Radovi su financirani bočni portal i otvor na katu balatura. Unutar crkve prona-
sredstvima Društva prijatelja dubrovačke starine. đeno je petnaest zidanih grobnica, od kojih se četrnaest
nalazi u brodu starije crkve, a jedna u svetištu postojeće
Crkva sv. Mihajla u Lapadu spominje se u dokumentima iz crkve. Sve pronađene grobnice mogu se vezati uz stariju
13. st. kao vlasništvo benediktinskog reda. Pretpostavlja crkvu. Donju granicu ukapanja čini nastanak starije crkve,
899
and the foundations of the eastern wall of the sanctuary

and the main altar were found. It was established that the
stone paving found in last year’s excavations can be asso-
ciated with the restoration of the church in the 19th century.
All the movable objects found can be roughly dated to the
Late Antiquity / Early Middle Ages, Late Middle Ages, and
the modern period. Based on the discovery of fragments of
tegulae and imbrices, as well as a fragment with traces of
a braided decoration, dating back to Late Antiquity and the
Early Middle Ages, the existence of an earlier phase of the
site can be assumed.
Redni broj: 511

Grobnice definirane u središnjem dijelu crkve (foto: M. Andrić) Lokalitet: Dubrovnik – podzemlje katedrale Gospe
Velike i Bunićeva poljana
dok njegovu gornju granicu čini zabrana ukapanja unutar Naselje: Dubrovnik
crkava s početka 19. st., odnosno obnova crkve. Na ovom Grad/općina: Dubrovnik
stupnju istraženosti nije moguće precizno utvrditi vrijeme Pravni status: Z-3818
nastanka starije crkve te su potrebna daljnja istraživanja Razdoblje: A, SV, NV
kako bi se bolje definirale faze gradnje crkve, koje su važne Vrsta radova: revizijsko iskopavanje
zbog slojevitosti lokaliteta.
U 19. st. crkva se temeljito obnavlja, prilikom čega je povi- Od svibnja do srpnja 2017. trajala su revizijska arheo-
šena i produljena. Različite tehnike gradnje i reške vidljive loška istraživanja na lokalitetu katedrala Gospe Velike i
na bočnim zidovima crkve potvrđuju podatke o dogradnji. Bunićeva poljane u Dubrovniku (k.č. zgr. 849, k.č. 2756/1,
Pritom su uklonjene nadgrobne ploče grobnica koje više k.o. Dubrovnik (4156 i 4194 n.i.)). Stručnu ekipu istraživa-
nisu u funkciji te su kao i prostor broda i svetišta starije nja činili su Ante Milošević (voditelj istraživanja), Nebojša
crkve negirani zemljanim nasipom. Nadgrobne ploče tada Cingeli (zamjenik voditelja), Deni Tojčić, Ante Alajbeg,
su zamijenjene sekundarno upotrijebljenim poklopnicama. Nicola Wesseling, Porin Kukoč, Josip Zorić, Denis Blažević,
Hodnu niveletu spomenute faze čini kameno popločenje Ivica Pleština, Goran Trninić, Ante Roglić i Tomislav Pušić.
evidentirano tijekom istraživanja 2016. godine.
Prilikom radova pronađen je pokretni materijal. Radi se o Prije početka istraživanja napravljen je program s jasno
ulomku keramike, nalazima građevnog materijala (tegule definiranim ciljevima i dinamičkim planom istraživanja.
i imbreksi), trima ulomcima kamene plastike i ukrašenom Arheološki su istražene sonde 1, 2, 3, 4, 6, 7, 8 i 9 te je
ulomku kamene plastike. Sav pronađeni materijal može očišćena čitava površina podzemlja dubrovačke katedrale i
se okvirno datirati u kasnu antiku/rani srednji, kasni sred- Bunićeve poljane. Arheološki nisu istražene sonda 5 i sonda
nji i novi vijek. Na temelju pronalaska ulomaka tegula i 10, što je također predviđeno programom istraživanja.
imbreksa te ulomka s tragovima pleternog ukrasa, datira- Arheološka sonda 5 (prostor 26) smještena je u nadsvođenoj
nih u kasnu antiku i rani srednji vijek, može se pretpostaviti prostoriji sjevernog broda. U prostoriju se ulazi kroz okno na
postojanje starije faze lokaliteta. podu ispred sakristije. Prostorija je u cijelosti ožbukana i na
dnu prostorije nalazi se podzemna voda visine 20 – 30 cm.
Mira Andrić Arheološka sonda 10 (prostori 14 i 15) smještena je u
Nela Kovačević Bokarica dvjema nadsvođenim prostorijama južnog broda. U prosto-
Eva Žile riju se ulazi kroz okno na podu ispred riznice. Prostorije su
u cijelosti ožbukane. Na dnu zapadne prostorije nalazi se
Summary voda u visini od 30 cm, dok je istočna u novije vrijeme istra-
žena, a dno prostorije pokriveno je geotekstilom i zemljom.
In 2017, archaeological supervision was undertaken at Unutar sonde 1 istražene su dvije katedre i subselij SJ 2
the site of the Church of St. Michael in Lapad. It was a i SJ 3. Struktura mlađe faze katedre sastoji se od manjeg
supplement to the test archaeological excavation of 2016. neobrađenog kamenja povezanog obilatim mortom te
Supervision was undertaken as part of the preparation of ožbukanim s vanjske strane. Sloj žbuke krupnijeg je gra-
the preliminary design for the reconstruction of the Church nulata te pomiješan s vapnom bijele boje. Žbuka je bojena
of St. Michael. The 2017 archaeological supervision was oker bojom u nekoliko slojeva. Struktura subselija nalazi se
undertaken during construction works, which included the na starijem subseliju. Kamen nepravilnog oblika polukružno
removal of the terrazzo flooring with base and embank- je poredan i povezan mortom, dok je prostor između njega i
ment in the nave of the church, and the stone paving and starijeg subselija i strukture zida apside Z-37 ispunjen sitni-
embankment in the sanctuary. The architectural remains jim kamenom, koji nije povezan mortom. Ostatak strukture
of an earlier church with a level line, a masonry structure katedre slično je građen i nalazi se na sloju crvenog naboja.
and a stone slab, disregarding the apse, ten grave vaults SJ 3 pripada starijoj fazi katedre i subselija. Sastoji se od
with a plan definition, three possible positions of the vaults, velikih pravilnih kamenih blokova, poredanih polukružno u
900
Model podzemlja katedrale Gospe Velike u Dubrovniku
Arheološka istraživanja u sondama 1 i 2 Dvije katedre i subselij, SJ 2 i SJ 3
dva reda – donji manji vodoravno postavljen i drugi, oko- Metoda određivanja MBO pokazala je da se u tom uzorku
mito postavljen s izmakom, nešto većih dimenzija. Kameni nalazi minimalno pet odraslih osoba, što je zaključeno na
su blokovi na krajevima zaobljeni i udaljeni jedan od drugog temelju pet čeonih, desnih podlaktičnih i lijevih goljeničnih
3 – 5 cm te povezani obilatim grubim mortom. Vanjske sti- kostiju te pet gornjih čeljusti.
jenke i gornja osnova ožbukane su finom žbukom sitnoga Antropološkom je analizom utvrđeno da je u uzorku prisutno
granulata sive boje, s većim omjerom pijeska. Struktura pet lubanja te se prilikom daljnje rekonstrukcije uspjelo indivi-
katedre s vanjske sjeverne i zapadne strane rustično je kon- dualizirati pet više ili manje dobro očuvanih kostura. Kralješke
zervirana bijelim vapnom, koje je tijekom vremena dobilo i rebra, osim kralježaka mlade žene, nije se uspjelo pridružiti
tamno smeđu boju. Na zapadnoj strani katedre nalaze se nijednom kosturu, kao ni jednu lijevu goljeničnu kost i desnu
dva pravokutna kamena, za koja se sa sigurnošću ne može lopaticu. Od zanimljivosti na kostima koje su ostale izvan
reći pripadaju li starijoj, mlađoj ili nekoj međufazi. konteksta jest fraktura na srednjoj trećini dijafize spomenute
Grobnica 61 ispod Bunićeve poljane smještena je uz četve- goljenične kosti, s blagim lateralnim pomakom distalnog
rolisnu memoriju i s istočne je strane presječena romanič- dijela, a očituje se po dobro izremodeliranom kalusu i slabo
kim zidom. Grob je istražen 2017. godine. Unutar groba vidljivoj liniji frakture, kojoj je smjer dijagonalno preko kosti
pronađen je urušen krov grobnice koji su činili keramički od laterarno gore prema medijalno dolje. Također, na slabin-
crepovi. Grob je sadržavao veći broj izmiješanih ljudskih skom kralješku prisutan je umjeren do jak degenerativni OA,
kostiju, koje nisu bile in situ. Samo četiri cijele ili parcijalno dok se s anteriorno-inferiorne strane tijela kralješka nalazi
očuvane lubanje bile su signirane, a ostatak kostiju bio je defekt erodirane kosti, a kralježak je blago „klinastˮ.
izvan konteksta. Uslijedilo je određivanje minimalnog broja
osoba (MBO), ne bi li se ustanovio broj osoba u grobu. Nebojša Cingeli
901
Summary
From May to July 2017, a revision archaeological excava-

tion was carried out at the site of the Assumption Cathedral
and Bunićeva Poljana square in Dubrovnik. Eight archaeo-
logical trenches were excavated and the entire area fore-
seen in the excavation program was cleaned. During the
excavation, the stratigraphy and relationships of all struc-
tures and objects in the underground of the Assumption
Cathedral were established. Thirty-three samples from all
stratification units were isolated. The samples were sent
for various analyses to determine the absolute dating age.
The age ranges in the obtained results range from the 7th
to the 12th century.
Redni broj: 512 Pustijerna, položaj istraživanih sondi (izrada: Core d.o.o.)
Lokalitet: Dubrovnik – Pustijerna, Ulica ispod mira
Naselje: Dubrovnik sjeverozapad-jugoistok koje vodi u bastion, linijom na kojoj
Grad/općina: Dubrovnik su završila istraživanja 80-ih godina 20. st. te prostiranjem
Pravni status: Z-3818 gustijerne, koja se nalazi zapadno od sonde 1.
Razdoblje: SV, NV Sonda 2 prostirala se u središnjem dijelu istraživane povr-
Vrsta radova: zaštitno i revizijsko iskopavanje šine, gdje se nalazilo recentno stubište koje vodi u bastion.
Sonda 2 definirana je sjevernim zidom bastiona, zidom
Između 27. listopada 2016. i 1. veljače 2017., zaštitno stubišta koje vodi u najsjeverniji dio bastiona, zidom stam-
je i revizijski istraženo nalazište Pustijerna u Dubrovniku benog objekta koji ulazi pod zid bastiona, približne orijen-
(k.č. 2773, k.o. Dubrovnik). Voditelj istraživanja bio je tacije SSZ-JJI, otkrivenog tijekom istraživanja Pustijerne te
Tomislav Pušić, dipl. arheo. i prof. povj., iz tvrtke Tonikom linijom površine istraživane 80-ih godina 20. st.
d.o.o. iz Dubrovnika, dok je radove konzervatorski nadzi- Sonda 3 na najistočnijem je dijelu i najdublji dio lokaliteta jer
rala Marta Perkić iz Konzervatorskog odjela u Dubrovniku. razina stijene na kojoj je podignut Dubrovnik pada prema
Autor idejnog projekta rekonstrukcije Ulice ispod mira bila obali mora. Sonda 3 definirana je zidom bastiona i grad-
je tvrtka Habitat d.o.o. iz Dubrovnika (glavna projektan- skim zidom na sjeveru, granicom već istraživane površine
tica: Nada Nađ, dipl. ing. arh.). Investitor istraživanja bio je na istoku, zidom ostataka stambene arhitekture na sjeveru
Zavod za obnovu Dubrovnika. te zidom koji dijeli sondu 2 od sonde 3 na zapadu.
Nakon uklanjanja recentnog stubišta na prostoru sonde 2
Svrha radova bila je istražiti prostor uz sjevernu stranu otkrivena je struktura od opeke i crijepa, koja je prepoz
bastiona Sv. Spasitelja, procijeniti izvedivost gradnje nata kao vodovod koji je nosio vodu s površine bastiona
metalne šetnice, koja bi povezala prekinutu liniju Ulice u smjeru gustijerne na zapadu. Struktura vodovoda bila je
ispod mira, te utvrditi mogućnost prezentacije arheoloških građena od niza nasuprotno postavljenih keramičkih kupa,
ostataka. koje tvore svod i dno cijevi, iznad kojeg su tri niza opeke
Prilikom arheoloških istraživanja Pustijerne između 1984. tvorila zaštitni pokrov. Ispod navedene strukture pružao
i 1987. otkriveni su ostaci nekadašnjeg gradskog rastera, se sloj nasipa od kamena i zemlje, prosječne debljine od
s ostacima kamenom popločene ulice, uz koju su se nizali 1,5 m, u kojem je pronađeno pedesetak kamenih topovskih
manji stambeni objekti i pročelje manje renesansne palače. kugli, koje su tvorile dio ispune sloja. Tijekom iskopavanja
Razorni potres 1667. devastirao je taj prostor te je on isko- i uklanjanja sloja nasipa uočen je kompaktan sloj žbuke,
rišten za deponiranje otpada nastalog potresom, da bi u crvenkastonarančaste boje, koja se pružala uz sjeverni
19. i 20. st. bio iskorišten kao park, a poslije kao košar- zid bastiona Sv. Spasitelja. Unutar sloja žbuke uočena
kaško igralište. Prostor Pustijerne nakon istraživanja izgu- je struktura od kamena i morta. Orijentacija te strukture
bio je jasnu svrhu u rasteru današnjeg Dubrovnika te je s gotovo je paralelna s pružanjem sjevernog zida bastiona
vremenom postao izgubljen prostor. (sjeveroistok-jugozapad). Struktura zida prepoznata je kao
Istraživanja krajem 2016. i početkom 2017. započela su nekadašnji vanjski zid objekta, koji je danas većim dijelom
uklanjanjem modernog otpada, čišćenjem vegetacije te raz- ispod bastiona Sv. Spasitelja. Prilikom čišćenja strukture
gradnjom recentnih struktura koje su prekrivale prostor istra- zida otkrivena je podnica od opeke, koja je vidljiva između
živanih sondi. Prostor istraživanja podijeljen je u tri sonde, sjevernog zida bastiona i strukture zida. Zbog činjenice da
od kojih su prve dvije bile prekrivene recentnom gradnjom, bi nastavak iskopavanja u sondi 2 značio otežan pristup
dok je treća bila ispunjena modernim otpadom i vegetacijom. sondi 3, odlučeno je da prije dovršetka istraživanja i isko-
Sonda 1 prostirala se na najzapadnijem dijelu istraživane pavanja u sondi 2 započnu radovi u sondi 3.
površine, na kojem je bio očuvan sloj betona koji je tvorio Prilikom uklanjanja vegetacije i recentnog sloja, debljine
trasu Ulice ispod mira. Gabariti sonde 1 određeni su sje- do 160 cm, otkriven je sloj kamena živca. Recentan sloj,
vernim zidom bastiona, zidom stubišta približne orijentacije koji je prekrivao površinu istočnog dijela sonde 3, bio je
902
mješavina zemlje koja je tijekom vremena skliznula s završetak strukture temelja bastiona. Ispod recentnog
istočnog profila sonde 3 te otpada koji je u novije vrijeme sloja na zapadnom dijelu sonde 3 otkrivena je podnica od
dospio u sondu. Prilikom iskopavanja recentnog sloja opeke, koja je tvorila pod prostorije te koju je poništila grad-
otkriveni su slojevi žbuke bijele i crvene boje, koji su pre- nja bastiona. Podnica od opeka prekrivala je istočnu polo-
krivali dijelove površine kamena živca i površine temelja vicu te prostorije te je na dijelovima prekrivena slojevima
bastiona. Pretpostavljeno je da su slojevi žbuke nad kame- žbuke. Zapadna polovica prostorije također ima slojeve
nom živcem imali ulogu uređenja površine kamena živca žbuke, no one leže na kamenu živcu, što govori u prilog da
i ostatka gradnje obližnjih struktura. Tijekom iskopavanja su graditelji uklapali liniju terena te je prilagođavali svojim
ponovno je otkrivena linija pružanja temelja gradskog potrebama. Nekadašnji ulaz u tu prostoriju na sjevernom je
zida, koja se na južnoj granici sonde podvlači pod istočni zidu pregrađen te je nad gazištem dovratnika nadozidana
linija klesanog kamena, čime su nekadašnja unutrašnja
vrata objekta prenamijenjena u vanjski prozor.
Prilikom nastavka istraživanja sonde 2, na istočnoj strani
otkriven je temelj bastiona grube izrade, koji se nadovezi-
vao na otprije otkriven zid stambenog objekta, koji je nad-
zidan strukturom bastiona. Sjeverno od linije tog temelja
otkriveni su ostaci popločenja od kamena, opeke i vapnene
žbuke, ostaci zida koji se pruža u smjeru sjevera te ostaci
manjeg vatrišta od kamena u obliku četvrtine kružnice, koje
se prostire uz ostatke navedenog temelja i otkrivenog zida.
Nalaz unutar navedene podnice, u vidu dubrovačke mince
tipa 2 (1452. – 1612.), okvirno je datirao istražene objekte
u rani novi vijek.
Nakon uklanjanja betonske površine ulice iznad sonde 1 utvr-
đeni su slojevi nivelacije nastali u 18. i 19. st. Unutar navede-
nih slojeva uočena je struktura od opeka koja je tvorila vodo-
vod, povezan i istovremen s vodovodom u sondi 2. Vodovod
je upotrebljavan za dovod kišnice s površine bastiona prema
gustijerni na zapadnom rubu sonde. Tijekom iskopavanja slo-
jeva nivelacije uočeno je da se bastion Sv. Spasitelja osla-
nja na strukture starijih kamenih zidova. Strukture tih zidova
prepoznate su kao ostaci nekadašnjeg stambenog objekta,
čiji su zidovi iskorišteni kao temelji zidovima bastiona. Nakon
uklanjanja slojeva građevnog otpada, koji su ispunjavali gaba-
rite navedenog stambenog objekta, otkriven je sloj vapnenog
morta koji je upotrebljavan tijekom gradnje ili popravka basti-
ona. Ispod navedenog sloja pružao se sloj crvenkastosmeđe
zemlje i lomljenog kamena, koji je prekrivao podnicu od opeka,
složenih u tehnici „riblje kosti” (opus spicatum). Prilikom otkri-
vanja podnice pronađen je pregradni zid od opeke, unutar
kojeg su uočene šupljine od nekadašnjih drvenih stupova, koji
su ojačavali konstrukciju zida. Cjelokupna struktura podnice
leži na sloju smeđe zemlje, lomljenog kamena i sloja kamena
živca koji se pojavljuje na sjevernom dijelu sonde. Prilikom
Sonda 2 i zapadni dio Sonde 3 (foto: T. Pušić) čišćenja struktura navedenog stambenog objekta, na zapad-
noj strani otkriven je kanal „klončine”, tj. kanalizacije. Kanal se
pruža između ostataka dvaju stambenih blokova, okvirnom
orijentacijom sjever-jug, te se nastavlja pružati u smjeru basti-
ona na jugu, čija je gradnja nadsvodila liniju kanala „klončine”
te time sačuvala njegovu funkcionalnost.
Literatura
Delonga 1991 V. Delonga, Rezultati novijih istraživanja...,

SHP, 21/1991, Split, 1995: 1 – 28.
Grujić 1986 N. Grujić, Dubrovnik – Pustijerna, Istraživanja
jednog dijela povijesnog tkiva grada, Radovi Instituta za
povijest umjetnosti, 10, Zagreb, 1986: 7 – 39.
Milošević, Topić 2011 B. Milošević, Nikolina Topić,
Keramičke lule s lokaliteta Kula Gornji ugao u Dubrovniku,
Sonda 3, jugozapadni dio s „klončinom” (foto: T. Pušić) SHP, III. Serija, sv. 38, Split, 2011.
903
Peković 1993 Ž. Peković, Povijest ulice „Sub varicos” u

Dubrovniku, Peristil, 35/36, Zagreb, 1993: 25 – 32.
Rapanić 2013 Ž. Rapanić, O početcima i nastajanju
Dubrovnika, Naknadna razmišljanja, SHP, III. serija, sv. 40,
Split, 2013.
Šimunović 2009 P. Šimunović, Uvod u hrvatsko imeno-
slovlje, Zagreb, 2009: 224.
Tomislav Pušić
Summary
From October 2016 to February 2017, rescue and revi-

sion excavation was carried out at the site of Pustijerna Položaj arheoloških sondi na prostoru samostana sv. Dominika
in Dubrovnik (cadastral parcel 2773). This excavation
revealed the remains of residential architecture from the 10,76 do 10,86 m n. v., a od sjeveroistočnog ugla prema
transition from the Late Middle Ages to the early modern zapadu, pada do kote 10,45 m n. v. (kako je ustanovljeno u
period, which had been destroyed by the construction sondi 102), što gotovo u potpunosti prate i slojevi matične
of modern fortification architecture. The purpose of the crvenice koja je, na najnižoj koti 10,22 m n. v., ustanovljena
excavation was to follow up on the earlier excavation of u sondi 102. Na temelju svega navedenoga može se utvr-
Pustijerna between 1984 and 1987, to assess the feasi- diti konfiguracija prirodnog terena na tom dijelu, uz sjeve-
bility of building a metal walkway that would connect the roistočni potez gradskih zidina.
interrupted Ispod Mira Street and the possible presentation Nalaz dviju, međusobno gotovo okomitih, suhozidnih struk-
of Pustijerna finds. The entire area of Pustijerna deserves a tura s posnim vapnenim vezivom u sondi 101, koje se pru-
complete and systematic presentation, and the restoration žaju do istočnog poteza bedema, mogu pripadati nekoj
of communications is a necessity. starijoj, privremenoj, suhozidnoj zaštiti istočnog predgrađa,
kojoj je pod bio izveden slabom svijetlom žbukom i koja se,
poput temeljne strukture gradskog zida, postupno uzdiže
od 10,22 (S 101) do 10,30 m n. v. u južnom dijelu sonde
Redni broj: 513 103 i nastavlja postupno uzdizanje prema sjeveru. Jedan
Lokalitet: Dubrovnik – samostan sv. Dominika dio te podne strukture uništen je gradnjom recentnog zida
Naselje: Dubrovnik smjera istok-zapad, koji je pronađen u sondama 102 i 103,
Grad/općina: Dubrovnik što svjedoči o prigradnjama uz sjeverni gradski zid, koje su
Pravni status: Z-7395 vjerojatno služile za pohranu vrtnog materijala i alata. Taj
Razdoblje: SV, NV, SD je zid, dakle, temeljen na opisanoj podnici, a nasipavanjem
Vrsta radova: sondažno iskopavanje zemlje oblikovan je i samostanski vrt.
Sondom 201 u koridoru između istočnog vrta i pročelja
Od 17. do 30. ožujka 2017. sondažno je arheološki istra- istočnog samostanskog krila ustanovljena je posve čista
živan prostor samostana sv. Dominika u Dubrovniku linija temeljenja istočnog pročelja samostanskog krila,
(k.č. 4619/1, k.o. Dubrovnik). Istraživanja je vodio Nino određena prijelazom posve pravilne, uslojene kamene
Novak, dipl. arheo., iz tvrtke Omega engineering d.o.o., strukture u amorfnu temeljnu masu, koja djelomično ponire
Dubrovnik. Istraživanje je nadzirala Marta Perkić, dipl. prema sjeveru – na mjestu ugradnje donjeg dijela kame-
arheo., iz Konzervatorskog odjela u Dubrovniku. nog okvira prozora, koji su od prodora oborinskih voda štitili
zidići (SJ 003). Može se samo pretpostaviti da dalje prema
Istraženo je ukupno deset sondi, a ukupna istražena povr- jugu temeljna struktura prati pad prirodnog terena, kao i u
šina iznosila je oko 35,0 m², s ciljem pronalaženja izvor- sondama 101 i 103. Taj detalj potrebno je obraditi u sklopu
nih struktura srednjovjekovnih gradskih zidina, starijih faza konzervatorske studije i predložiti rekonstrukciju razine
gradnje dominikanskog samostana te izvorne razine poplo- hodne površine i prezentaciju cjelovitog otvora pročelja
čenja i vrtnog uređenja samostanskog prostora. istočnog samostanskog krila.
Četiri sonde (S 101, S 102, S 103 i S 201) smještene su Kvalitetna svijetla vapnena žbuka, koja je nanesena na unu-
na prostoru istočnog samostanskog vrta i vrtnog koridora. trašnji dio zidanih struktura u sondi S 105, na južnom dijelu
Sonda S 202 otvorena je na prostoru zapadnog trijema, klaustra, uz zatečenu krunu bunara, upućuje na zaključak
a sonda S 104 na prostoru zapadnog samostanskog vrta, da je taj, izvorno vjerojatno zatvoren volumen, upotreblja-
podno crkvice sv. Jakova Pipunara. Tri sonde (S 105, S van u svrhu protočnih instalacija središnje cisterne klau-
106 i S 107) istražene su na prostoru klaustra te jedna (S stra, tj. kao preljev za pročišćavanje kišnice.
203) u hodniku prizemlja samostana. Sondama 105 i 106 otkriveni su izvorni elementi samostan-
Sondama u istočnom samostanskom vrtu ustanovljen je skog klaustra, i to iznutra fino žbukan zatvoren volumen
način i dubina temeljenja istočnog i sjevernog gradskog za procjeđivanje, nešto južnije od današnjeg procjednog
bedema, s izbojima vapnenog kalcifikata preko konglome- bunara na sjevernom dijelu južne ozelenjene površine kla-
rata priklesanog kamena u vapnenom mortu. Temelj se uz ustra u sondi S 105. Na temelju nalaza čvrste podloge od
istočni potez postupno uzdiže od juga prema sjeveru od vapnenog morta s fino mljevenom opekom u sondi 106,
904
na razini 9,19 m n. v., može se zaključiti da je zapadni dio djelomično nečitki. Na aversu je prikaz carske glave s dija-
klaustra bio popločan kamenom, kao i današnji središnji, demom (pogled ulijevo, dijadema s peteljkama). Prema
čija je razina popločenja na 9,16 m n. v. Sjeverni i južni dio djelomično očuvanom natpisu po obrubu, prikazan je car
popločenja prikazan je i na tlocrtu Projekta za Gimnaziju iz Constantius II., mladenačkog izgleda. Na reversu je prikaz
1846., dok je sredina zapadnog dijela klaustra tada već bila dviju krilatih žena, personifikacija Victoriae, međusobno
nasuta zemljom. okrenutih jedna prema drugoj (svaka u podignutoj ruci drži
Otvaranje sonde 107 potvrdilo je pretpostavku da je vrt kla- lovorov vijenac, ovjenčavajući carske pobjede). Moneta je
ustra zauzimao zapadnu površinu, kako je prikazano i na vjerojatno izrađena u kovnici Siscia, u drugoj četvrtini 4. st.
spomenutom nacrtu.
Sondama 104 i 202 ustanovljena je razina matične stijene, Literatura
čime su potvrđeni podaci o konfiguraciji i padu prirodnog
terena od sjevera prema jugu, a u sondi 203, osim tragova Arhiv Arhiv Dubrovačke biskupije, Projekt za Gimnaziju u
matične stijene jednakih karakteristika, pronađen je i sloj Dominikanskom samostanu u Dubrovniku, 1846.
izvornog popločenja opekom u vapnenom mortu (tavele), Beritić 1956 L. Beritić, Utvrđenja grada Dubrovnika,
samo nekoliko centimetara ispod današnjeg poda od plo- Dubrovnik, 1956.
čica terazzo. Jednako tako, utvrđeno je da je udubljenje Beritić 1956 L. Beritić, Ubikacija nestalih građevinskih
između izboja matične stijene izravnato nasipom lomljenca spomenika u Dubrovniku, PPUD, 10, Split, 1956.
kamena živca ili umetanjem još jednog reda opeke. Na Krasić 2010 S. Krasić, Dominikanski samostan u
temelju nalaza u toj sondi, može se utvrditi da je izvorna Dubrovniku, Zagreb, 2010.
razina završnog popločenja tavelama bila na 8,86 m n. v. Krasić 2010 S. Krasić, Zdravstvena kultura i nekadaš-
Pokretni nalazi obuhvaćaju keramičke fragmente posuđa nja ljekarna Dominikanskoga samostana u Dubrovniku,
od 18. do 20. st., krhotine kupa kanalica i podnih tavela Dubrovnik, 2010.
s pripadajućim vapnenim vezivom te nekoliko posebnih Monumenta I Monumenta Ragusina I., Libri reformatio-
nalaza bez stratigrafskih obilježja. Zanimljiv je i nalaz u num (1306-1347.), Zagreb, 1879.
sondi 101 – manji fragment tijela kamenog stupića bez Monumenta III Monumenta Ragusina III, Libri reformatio-
očuvanih stilskih karakteristika (PN 1), pronađen na dubini num, Zagreb, 1895.
od 10,22 m n. v., koji je vjerojatno dio gotičkog ili renesan- Ranjina 1883 N. Ranjina, Annales Ragusini Anonymi item
snog stupića balustrade stubišta ili terase samostanskog Nicolai de Ragnina, Zagreb, 1883.
kompleksa sv. Dominika, koja je djelomično rekonstruirana Razzi 2011 S. Razzi, Povijest Dubrovnika (prijevod S.
1955. godine. Krasić i I. Grgić), Dubrovnik, 2011.
U sjevernom dijelu sonde 104, na razini 17,30 m n. v. Statut Statut grada Dubrovnika, Dubrovnik, 2002.
otkriven je slučajan nalaz kasnoantičkog novčića (PN 4),
bez stratigrafskih obilježja. Natpis i prikaz oštećeni su i Nino Novak
Summary
In March 2017, archaeological trench excavations were

undertaken at the Dominican Monastery in Dubrovnik.
Excavations in the eastern garden of the monastery estab-
lished the depth and foundation method of today’s city
rampart, and the discovered dry-wall structures with a lime
binder can be assumed to have been part of some earlier,
temporary dry-wall protection of the eastern suburbs. The
inclination of the terrain from north to south was also con-
firmed by the finds in trenches in the western part of the
monastery complex.
Redni broj: 514

Lokalitet: Dubrovnik – Ulica od Pustijerne (potporni
zid)
Naselje: Dubrovnik
Grad/općina: Dubrovnik
Razdoblje: SV, NV
U prosincu 2017. arheološki su nadzirani radovi u sklopu

sanacije i rekonstrukcije kamenog potpornog zida u Ulici
Fragment kamenog stupića od Pustijerne u Dubrovniku (k.č. 4061, k.o. Dubrovnik).
905
Dubrovniku. Radovi su financirani sredstvima Zavoda za

obnovu Dubrovnika, preko građevinske tvrtke CON-TEH
d.o.o. iz Dubrovnika, koja je ujedno bila izvođač građevin-
skih radova.
Arheološki su nadzirane sanacija i rekonstrukcija kamenog

potpornog zida u Ulici od Pustijerne. Sukladno projektu
sanacije, nadzor je proveden u sklopu planirane djelomične
razgradnje zida te iskopa od 0,30 m ispod razine pločnika.
Postojeći potporni zid saniran je u duljini od 18 m. Zid je
razložen samo u zapadnom dijelu, u duljini od 5,50 m,
dok je u istočnom dijelu, u duljini od 12,50 m, uklonjena
žbuka te je uslijedilo fugiranje. U zapadnom dijelu, gdje
je zid razložen, uvedena je S 1. Ta je sonda obuhvaćala
površinu razloženog zida i iskop ispod posljednjeg korša
kamena. Zbog potrebe građevinskih radova, zid je razlo-
žen u segmentima, koji su u dokumentaciji uvedeni kao
Segmet definiranog ranosrednjovjekovnog zida (foto: M. Andrić) segmenti 1, 2, 3 i 4.
Prilikom arheološkog nadzora evidentiran je stariji pot-
porni zid, na čijem je istočnom dijelu prizidan poprečni zid
mlađe građevine. Stariji potporni zid negiran je nasipom,
gradnjom postojećeg potpornog zida te recentnog kanala
i šahta s instalacijama. Na temelju istraživanja utvrđeno je
da je postojeći zid temeljen na nasipu, oko 10 cm ispod
postojećeg pločnika platoa iza katedrale.
Pronađen stariji potporni zid vjerojatno čini ostatak zida koji
se pružao od Vrata Pustijerne prema crkvi sv. Bartula. On
je formirao granicu između gradskog predjela Pustijerne i
predjela oko katedrale. Moguće ga je datirati u rani sred-
nji vijek, kada se Pustijerna oblikuje kao gradsko tkivo. Na
jednaku dataciju upućuje i njegov način obrade. Pronađeni
poprečni zid vjerojatno je ostatak mlađe građevine, vidljive
na povijesnom tlocrtu iz 1830., prije njezina rušenja.
Tijekom radova pronađen je pokretni materijal, a radi se o
ulomcima keramike, koji se okvirno mogu datirati u kasni
srednji i rani novi vijek.
Mira Andrić
Domagoj Kristović
Summary
In December 2017, archaeological supervision was carried

out as part of the repair and reconstruction of the stone
retaining wall on Od Pustijerne Street in Dubrovnik. The
supervision revealed an earlier retaining wall on the east-
ern part of which a transverse wall of a later structure was
attached. The earlier retaining wall is disregarded by the
embankment, the construction of the existing retaining
wall, and the recent sewer and shaft with installations.
Excavation works revealed that the existing wall was
Definirani poprečni zid (foto: M. Andrić) built on the embankment, about 10 cm below the existing
pavement of the plateau behind the cathedral. The earlier
Projekt sanacije (oznaka projekta T.D. 67/17) izradila je retaining wall found is probably a remnant of the wall that
tvrtka Canosa Inženjering d.o.o., ovlašteni projektant Ivo stretched from the Pustijerna Gate towards the Church of
Matković, dip. ing. građ. Voditeljica nadzora bila je Mira St. Bartholomew. It formed the border between the urban
Andrić, dipl. arheo., a članovi stručne ekipe bili su tehni- area of Pustijerna and the area surrounding the cathedral. It
čari/dokumentaristi Antonio Kovačević i Ante Butorac, svi can be dated to the early medieval period when Pustijerna
iz tvrtke Arheo Plan d.o.o. iz Konavala. Radove su kon- took its shape as an urban fabric. The transverse wall
zervatorski nadzirale Zehra Laznibat, dipl. ing. arh., i found is probably a remnant of the later building visible on
Marta Perkić, dipl. arheo., iz Konzervatorskog odjela u the historical 1830 plan, before its demolition. During the
906
works, movable objects were found: fragments of pottery Minčeta i Bokara te zapadnog predziđa u Dubrovniku,
that can roughly be dated to the Late Middle Ages / early a provodili su se prema projektu uređenja tvrtke Studio
modern period. Vetma d.o.o. i glavnog projektanta Matka Vetme, ovl. arh.
Radove je arheološki nadzirala tvrtka Arheo Plan d.o.o. iz
Konavala. Voditeljica istraživanja bila je Nela Kovačević
Bokarica, dipl. arheo., zamjenik je bio Domagoj Kristović,
Redni broj: 515 dipl. arheo. i prof. pov., a ostatak ekipe činili su arheo-
Lokalitet: Dubrovnik – zapadno predziđe (između tvr- loginje Mira Andrić i Eva Žile te tehničari Ante Butorac i
đave Minčeta i kule Gornji ugao te između kule sv. Antonio Kovačević. Za konzervatorski nadzor bila je zadu-
Frana i bastiona od Pila) žena Marta Perkić, dipl. arheo., iz Konzervatorskog odjela
Naselje: Dubrovnik u Dubrovniku. Naručitelj radova bilo je Društvo prijatelja
Grad/općina: Dubrovnik dubrovačke starine.
Razdoblje: SV, NV Godine 2016. istražene su dvije sonde (S 1 i S 1A). S 1
Vrsta radova: arheološki nadzor, dokumentacijski je otvorena na cijeloj površini predviđene zone obuhvata,
radovi dok je probna S 1A otvorena unutar S 1. Nakon uklanjanja
recentnih intervencija, iskopom su uklonjena tri zemljana
U siječnju, veljači, ožujku, svibnju i lipnju 2016., tijekom sloja, tj. nasipa. Prilikom radova evidentiran je poprečni
26 radnih dana, arheološki je nadziran potez zapadnog zid, smjera sjeveroistok-jugozapad, koji se pruža središ-
predziđa između tvrđave Minčeta i kule Gornji ugao u njim dijelom predziđa u dužini od oko 30 m i širok je oko
Dubrovniku (k.č. 2641/1 (k.č. 3673 n.i.), k.o. Dubrovnik). 1,00-1,10 m. Istražen je u visini od otprilike 1,70 m, a nije
Kao nastavak tih radova, u rujnu 2017., nakon iskopavanja evidentirana niveleta temeljenja. Istočno mu je lice sko-
u nastavku predziđa, od kule sv. Frana do bastiona od Pila, šeno i pravilno rađeno od finog klesanog kamena veza-
izrađena je dokumentacija zatečenog stanja. Planirani nog mortom sivkastocrvenkaste boje s velikom primjesom
radovi obavljeni su u sklopu budućeg uređenja tvrđava pijeska, a zapadni dio zida nema lice jer je ono naknadno
Potez predziđa od tvrđave Minčeta do kule Gornji ugao (foto: A. Potez zapadnog predziđa od kule sv. Frana do bastiona od Pila
Kovačević) (foto: A. Kovačević)
907
od fino klesanog kamena vezanog mortom sivkastocrven-

kaste boje, s velikom primjesom pijeska. Zapadno lice zida
sačuvano je samo u sjevernom dijelu, dok je ostatak lica
razgrađen kako bi se kamen iskoristio za druge gradnje.
Zid je u sjevernom dijelu negiran gradnjom mlađe torete.
Stepenasto se spušta prema jugu, tj. prema ostacima kule
od Pila, koja je prezentirana u pločniku. U poprečnom zidu
evidentirane su tri puškarnice i zazidan otvor kazamata.
Širina puškarnica iznosi od 0,85 do 1,15 m, a istražene su
u visini od 0,25 do 0,75 m. Otvori im se sužavaju prema
vanjskoj strani. Najsjevernija je puškarnica zazidana. Na
istočnom licu zida vidljiv je i šiljato zaključen, zazidan otvor
kazamata. Otvor je širok 1,05 m, a istražen je u visini od
Potporni zid – pogled na istočno lice (foto: E. Žile) 1,15 m. Na ovom stupnju istraženosti može se pretpostaviti
da su puškarnice i kazamati bili raspoređeni u pravilnom
nizu od dviju puškarnica, kazamata te puškarnice. Poprečni
zid čini nastavak zida evidentiranog na potezu predziđa
između tvrđave Minčeta i kule Gornji ugao.
Definiran potez predziđa može se povezati s pronađenim
ostacima kule od Pila i sa segmentom predziđa te kulom
sa strijelnicama pronađenima 2008., pokraj Vrata od Pila.
Riječ je o sklopu prvobitnog predziđa, koje se prema
arhivskim izvorima počinje graditi 1351. te je stariji sustav
obrane grada. Polovicom 15. st. predziđe se osuvremenjuje
opsežnim radovima nastalim po ideji firentinskoga gradite-
lja Michelozzija. Dio predziđa od kule Minčeta do zapadnih
gradskih vrata proširuje se, čime se negira spomenuto sta-
rije predziđe. Zid predziđa pritom je djelomično razgrađen
te su njegovi dijelovi iskorišteni za nove gradnje. Prilikom
radova, na oba poteza predziđa pronađen je pokretni mate-
rijal, koji je moguće datirati u kasni srednji i novi vijek.

Eva Žile
Summary
In 2016, archaeological supervision was carried out on

the section of the western fore-wall between the Minčeta
fortress and the Gornji Ugao tower in Dubrovnik. As a
continuation of those works, in September 2017, the exist-
ing site conditions were recorded after the completion of
the excavation works in the continuation of the fore-wall,
from St. Francis tower to Pila bastion. The planned works
were undertaken as part of the future restoration of the
Minčeta and Bokar fortresses and the western fore-wall in
Puškarnice evidentirane u poprečnom zidu (foto: A. Kovačević) Dubrovnik. During the 2016 works, a transverse wall was
observed, stretching from the Minčeta fortress towards the
razgrađeno. Zid je u sjevernom djelu prizidan uz visoku Gornji Ugao tower. During the works undertaken in 2017,
okruglu bazu tvrđave Minčeta, dok se južnije stepenasto the continuation of the same wall was observed on the
spušta prema kuli Gornji ugao, prateći konfiguraciju terena. southern section of the fore-wall, from St. Francis tower to
Na južnom kraju zid zaključuje pet stuba. Prilikom nadzora the Pila bastion. The wall stretches in a northeast-south-
definirani su i: potporni zid, spremnik za vodu prizidan uz west direction, its eastern facing is made of regular ashlars,
istočnu stranu potpornog zida, tri zidane strukture nepoz while its western part was largely dismantled. Three gun
nate funkcije te kameno popločenje. loops and a sealed casemate opening were observed in
Prilikom radova 2017., na južnijem potezu predziđa, od kule the wall on the southern section of the fore-wall, indicating
sv. Frana do bastiona od Pila, evidentiran je nastavak opisa- its defensive function.
nog poprečnog zida. U tom dijelu istražen je u duljini od oko The established fore-wall section may be associated with
19,20 m (sjeveroistok-jugozapad) i visini od 0,10 do 1,00 m. the found remains of the Pila tower and with the segment of
Nije utvrđena niveleta njegova temeljenja. Stvarna širina the fore-wall and the tower with arrow loops found in 2008
zida iznosi od 0,95 m. Istočno lice zida rađeno je pravilno, next to the Pila gate. It was a part of the original fore-wall,
908
which, according to archival sources, began to be built in

1351 and thus constituted the earlier defense system of the
city. In the mid-15th century, the fore-wall was modernized
with extensive works conceived according to the idea of the
Florentine builder Michelozzi. The part of the fore-wall from
the Minčeta fortress to the western city gate was extended,
thereby disregarding the previously mentioned fore-wall.
The fore-wall was partially dismantled, and its parts were
used for new construction. During the works, movable
objects were found on both fore-wall sections, dating back
to the Late Middle Ages and the modern period.
Redni broj: 516

Lokalitet: Jagnjilo – groblje sa stećcima i ostaci građe-
vinskog sklopa Ostaci građevinskog sklopa, S7 – pristupni plato (foto: A.
Naselje: Stravča Kovačević)
Grad/općina: Konavle
Razdoblje: SV, NV
Vrsta radova: sustavno iskopavanje, dokumentiranje
U kolovozu i rujnu 2017., tijekom deset radnih dana, arheo-

loški su istražena dva lokaliteta u Jagnjilu: groblje sa stećcima
i ostaci građevinskog sklopa uz komunikaciju. Radovi su bili
dio izrade projekta prezentacije lokaliteta, prema programu
tvrtke Arheo Plan d.o.o. i Arhita d.o.o. Voditeljica projekta
bila je Zvjezdana Tolja, dipl. ing. arh. iz tvrtke Arhita d.o.o. iz
Dubrovnika. Lokalitet je istražila tvrtka Arheo Plan d.o.o. iz
Konavala. Radove je konzervatorski nadzirala viša stručna
savjetnica Marta Perkić, dipl. arheo., iz Konzervatorskog
odjela u Dubrovniku. Radovi su financirani sredstvima
Ministarstva kulture te Muzeja i galerija Konavala.
Groblje sa stećcima nalazi se na hrptu omanje uzvisine

između dviju vrtača te pod Gradinom (na ilustraciji oznaka Prikaz položaja lokaliteta
GRAD 1) i uz komunikaciju. Ostaci građevinskog sklopa
nalaze se oko 150 m istočno od groblja sa stećcima. Radi
se o nadopuni arheoloških istraživanja i izvještaja iz 2016.
godine. Dokumentacija se nastavlja na dokumentaciju
vođenu tijekom istraživanja 2016. godine.
Prije početka istraživanja s lokaliteta je uklonjeno nisko
raslinje. Programom je bilo predviđeno istraživanje manje
kamene gomile u sjeveroistočnom dijelu groblja sa steć-
cima da bi se utvrdio rubni dio groblja u tom dijelu. Na dijelu
koji obuhvaća ostatke građevinskog sklopa programom je
bilo predviđeno otvaranje dviju sondi (S5, S6) uz zidove
zapadnog predulaza (prostor F), s ciljem njegova definira-
nja. U dogovoru s voditeljicom projekta, unutar građevin-
skog sklopa otvoreno je još pet dodatnih sondi, zbog defini-
ranja pristupa pomoćnoj građevini (prostor G) iz predulaza
i glavne građevine (S7 – S11).
Gomila na groblju i sve sonde u građevinskom sklopu, osim
S7, istražene su do kamena živca. Prilikom istraživanja nije
pronađen pokretni materijal.
Groblje sa stećcima
Tijekom istraživanja gomile i uklanjanja sloja oko nje nisu
evidentirani grobovi, što upućuje na zaključak da se gro-
Groblje sa stećcima, gomila – završno stanje (foto: D. Kristović) blje nije prostiralo u tom dijelu, a istraživanjem je utvrđen
909
rubni dio groblja. U gomili nije pronađen kulturni sloj ni

pokretni materijal, a nakon istraživanja vraćena je u prvo-
bitno stanje.
Ostaci građevinskog sklopa uz komunikaciju

Unutar građevinskog sklopa tlocrtno je definiran gornji dio
zapadnog predulaza s ulazom na sjeveru. Ulaz je povezivao
srednjovjekovni put s građevinskim sklopom. Tijekom istra-
živanja nije pronađeno popločenje predulaza. Pronađen je
priklesan kamen živac, koji se stepenasto pruža od sjevera
prema jugu, a mogao bi biti hodna niveleta predulaza.
Utvrđen je pristupni plato pomoćnoj građevini koji čine
spojni suhozid i suhozid zaključen stubama kojima se
pristupalo otvorenom ograđenom prostoru. Iako na spoj-
nom suhozidu nije evidentirana hodna površina, može se Pročelje Kneževa dvora (foto: M. Andrić)
pretpostaviti da je služio toj svrsi. Vjerojatno je sačuvan u
originalnoj visini jer odgovara visinskoj koti stuba. Dakle,
iz zapadnog predulaza postojao je pristup pomoćnoj gra-
đevini i ograđenom prostoru kraj nje, koji je povezivao donji
dio predulaza i pomoćnu građevinu. Postojeći recentan
suhozid negirao je taj pristup. Zidovi pomoćne građevine
sačuvani su u visini od 0,85 do 1,00 m i temeljeni su na
kamenu živcu. Prilikom istraživanja nisu pronađeni ele-
menti koji bi upućivali na zaključak da su pomoćna i glavna
građevina bile međusobno povezane.
Domagoj Kristović
Summary
During August and September 2017, archaeological excava- Istražena unutrašnjost Kneževa dvora (foto: M. Andrić)
tions were undertaken at two sites in Jagnjilo: “Cemetery with
stećci” and “Remains of the building complex with communi- k.č. zgr. 125, k.o. Janjina. Radovi su obavljeni prema pro-
cation”. The cemetery with stećci is situated on the ridge of gramu tvrtke Studio Vetma arh. d.o.o., arhitektonski biro iz
a small hill between two sinkholes. The remains of the build- Dubrovnika. Lokalitet je istražila tvrtka Arheo Plan d.o.o.
ing complex are situated about 150 m east of the cemetery iz Konavala. Voditeljica istraživanja bila je Maris Kristović,
with stećci. The excavations constituted a supplement to the dipl. arheo., zamjenik je bio Domagoj Kristović, dipl. arheo.
archaeological excavations and reports of 2016. The program i prof. pov., a sudjelovali su tehničari – dokumentaristi Mira
envisaged the excavation of a small cairn in the northeastern Andrić, Antonio Kovačević i Eva Žile. Voditelj konzervator-
part of the site Cemetery with stećci in order to identify the skih istraživanja bio je glavni projektant Matko Vetma, dipl.
peripheral part of the cemetery in that part. At the site Remains ing. arh. Radove su konzervatorski nadzirali dr. sc. Antun
of the building complex, the program envisaged the opening of Baće i Marta Perkić, dipl. arheo., iz Konzervatorskog odjela
two trenches along the walls of the western ante-room with the u Dubrovniku. Radovi su financirani sredstvima Društva
aim of its delineation. Five additional trenches were opened prijatelja dubrovačke starine.
within the building complex to identify the access to the ancil-
lary building from the ante-room and the main building. Godine 2017. istražene su 23 arheološke sonde unutar i
izvan zgrade Kneževa dvora (S 1 – S 23). Unutar glavne
prostorije Kneževa dvora istraženo je sedam arheoloških
sondi (S 1 – S 7). Unutar nadsvođenih zatvora otvorene su
Redni broj: 517 tri arheološke sonde (S 8 – S 10), a na galeriji, nad svodom
Lokalitet: Janjina – Knežev dvor zatvora, dvije. Uz pročelja dvora otvoreno je osam arheo-
Naselje: Janjina loških sondi (S 13 – S 20), a na terasi cisterne otvorene su
Grad/općina: Janjina tri sonde (S 11, S 12 i S 21).
Pravni status: P-5665 Tijekom istraživanja otvorene su 24 konzervatorske sonde
Razdoblje: NV na unutarnjim i vanjskim zidovima dvora. U tijeku radova, u
Vrsta radova: arheološko-konzervatorska istraživanja dogovoru s voditeljem projekta, odlučeno je da se u cijelo-
sti otuče žbuka s pregradnog zida, koji dijeli glavni prostor
Od siječnja do travnja 2017., tijekom 28 radnih dana, dvora i zatvora.
organizirana su arheološko-konzervatorska istraživanja, Tijekom istraživanja unutar dvora utvrđeno je da su zidovi
u sklopu projekta rekonstrukcije Kneževa dvora u Janjini, dvora temeljeni na kamenu živcu, a na mjestima na kojima
910
on izostaje evidentirani su temelji. Nije definiran točan ras-

pored pregradnih zidova glavne prostorije. Evidentiran je
pretpostavljeni podest stubišta koje je vodilo na prvi kat te
je utvrđen izvorni oblik ulaznih vrata. U sondama otvore-
nima izvan dvora evidentirana je dubina i način temeljenja
zidova dvora. Ogradni zidovi nisu pronađeni. Prilikom istra-
živanja ispražnjena je i u cijelosti dokumentirana cisterna
sa sjeverne strane dvora. Pozicija starije cisterne nije utvr-
đena. Prilikom istraživanja prikupljeni su pokretni nalazi.
Radi se o ukupno 45 ulomaka keramike, kamena i metala.
Okvirno se datiraju u kasni srednji i novi vijek.

Mira Andrić
Summary
From January to April 2017, archaeological and con-

servation excavations were carried out as part of the
reconstruction project of the Rector’s Palace in Janjina. Utvrda nakon istraživanja (foto: J. Goričanec)
Seven archaeological trenches were examined inside the
main room of the Rector’s Palace. Three archaeological
trenches were opened inside the vaulted prisons, and two
were opened in the gallery above the prison vaulting. Eight
archaeological trenches were opened along the facades
of the palace, and three of them were opened on the ter-
race of the cistern. During the excavation, 24 conservation
trenches were opened on the inner and outer walls of the
palace. Excavation inside the palace revealed that its walls
were built on bedrock, and foundations were observed in
places where it was missing. The exact layout of the parti-
tion walls of the main room was not identified. The pre-
sumed landing of the staircase leading to the first floor was
observed, and the original shape of the entrance door was
identified. In the trenches opened outside the palace, the
depth and method of foundation of the walls were identi-
fied. No fence walls were found. During the excavation, the
cistern on the north side of the palace was emptied and
fully recorded. The position of an earlier cistern was not
established. Movable objects were found during the exca-
vation: pottery, stone and metal fragments roughly dating Arhitektonski elementi utvrde (foto: J. Zmajić)
to the Late Middle Ages and the early modern period.
Duboka u općini Slivno. Povijest tog područja obilježena je
upravo geografskim položajem. Područje Kleka bilo je crta
razgraničenja između Dubrovačke Republike, Mletačke
Redni broj: 518 Republike, Osmanskog Carstva i Habsburške Monarhije, a
Lokalitet: Komarna – Glavica, ostaci austrijske utvrde održala se do današnjih dana, kada se preko tog područja
Naselje: Komarna proteže granica između Republike Hrvatske i Republike
Grad/općina: Slivno Bosne i Hercegovine.
Pravni status: P-5289 Arheološko istraživanje odvijalo se u dvjema fazama. U
Razdoblje: NV I. fazi istraživanja fotografski je dokumentirana zatečena
Vrsta radova: zaštitno iskopavanje situacija, te je uslijedilo detaljno čišćenje raslinja s područja
utvrde i kontaktnog područja. Utvrđeno je da utvrda zau-
Od travnja do lipnja 2017. tvrtka Geoarheo d.o.o. iz Zagreba zima najvišu poziciju na poluotoku, odnosno nalazi se na
zaštitno je arheološki istraživala ostatke austrijske utvrde visini od 90,20 m n. v. te se prostire na površini od 1450 m2.
na Glavici kod Komarne, smještenoj uz dionicu ceste most Perimetralni zid heksagonalnog oblika okružuje široko dvo-
kopno – Pelješac, s pristupnim cestama. rište, u čijem se središtu nalazi manja pravokutna građe-
vina. Njezin položaj i funkcija dodatno su naglašeni pravil-
Ostaci austrijske utvrde nalaze se na brežuljku Glavica, nošću arhitektonskih elemenata i visokom obradom ziđa.
na ulazu u Malostonski zaljev, odnosno u zaljevu Klek, na Sve pomoćne prostorije ugrađene su u perimetralni zid, a
nadmorskoj visini od 90,2 m, između naselja Komarna i od njegove rustikalne suhozidne gradnje razlikuju se samo
911
Zračna snimka utvrde nakon I. faze istraživanja, pogled na zaljev Klek (foto: J. Goričanec)
po sadržaju morta i žbukanim unutarnjim površinama. objekta bilo je otkrivanje temeljne stope objekta i izvornog
Nakon raščišćavanja terena uslijedilo je geodetsko snima- izgleda vanjskih zidova, koji su sačuvani nedevastirani
nje radi izrade geodetske podloge i arhitektonske snimke samo u donjem dijelu. Kao još jedan doprinos rekonstruk-
postojećeg stanja. Na temelju I. faze istraživanja, izrađen ciji nekadašnjeg izgleda, treba napomenuti i otkrivanje dim-
je plan 14 probnih arheoloških sondi na prostoru utvrde. njaka u zapadnom zidu objekta.
Tijekom II. faze istražena je površina od 482,11 m, odnosno Velika izdužena građevina na sjeveroistočnoj strani
trećina površine lokaliteta. Iskop u arheološkim sondama utvrde, označena kao objekt 2, istražena je u trima son-
otkrio je postojanje tek dviju stratigrafskih jedinica, od kojih dama. Objekt je imao tri ulaza okrenuta prema dvorištu,
je jedna površinski sloj humusa, a druga sloj urušenja. U koja su preko stuba vodila u prostorije na nižem dijelu
istraženim sondama iskopane su obje stratigrafske jedinice platoa. Podnica u prostorijama nije definirana te je vjero-
te je već taj skroman kulturološki sloj posvjedočio da se jatno pod bio od nabijene crvenice, a ispod razine poda
radi o utvrdi koja dugo nije u uporabi, kao i to da razdo- pružali su se odvodni kanali. Prilikom otkopavanja uruše-
blje u kojem je upotrebljavana nije starije od 19. st. Otkop nog kamena radi definiranja dvorišnog zida tog objekta
urušenog sloja kamena omogućio je konačno definiranje otkriven je još jedan drenažni kanal popločen kamenim
izgleda građevina u sklopu utvrde, kao i njezina perime- pločama, koji se pružao cijelom dužom stranom građe-
tralnog zida. vine te imao ispuste u vidu otvora na perimetralnom zidu
Perimetralni zidovi utvrde građeni su u suhozidnoj teh- utvrde. Taj temeljito proveden sustav drenaže dopušta
nici, grubo priklesanog vanjskog i unutarnjeg lica, debljine pretpostavku da je bio povezan i s mogućim sustavom
između 65 i 75 cm. S unutrašnje, donje strane zida zabi- sakupljanja kišnice.
lježeno je suhozidno proširenje u funkciji učvršćivanja. Staja, odnosno objekt 3, nalazi se na južnoj strani utvrde,
Ukupna širina perimetralnog zida i proširenja iznosila neposredno uza sam ulaz. Nakon raščišćavanja urušenog
je 2 m. U južnom dijelu perimetralnog zida zabilježen je sloja definirano je pet prostorija građenih lomljenim kame-
prekid, interpretiran kao ulaz u utvrdu. nom, uz skromnu uporabu vezivnog materijala.
Utvrđeno je da se u sklopu utvrde nalaze četiri objekta te su Na sjevernoj strani bedema, u osi ulaza postoji svojevrsno
pretpostavljene njihove funkcije: objekt 1 (promatračnica), proširenje u vanjskom zidu, koje je nakon arheološkog
objekt 2 (spremište i boravak), objekt 3 (staja) te objekt 4 istraživanja definirano kao sanitarni čvor (objekt 4).
(sanitarni čvor). Sve građevine, kao i sam perimetralni zid, u velikoj su mjeri
Središnji objekt utvrde (objekt 1) istaknut svojom pozicijom devastirani. Najlošija je situacija kod promatračnice, čije je
u centru dvorišnog prostora ističe se i sasvim drugačijim kompletno vanjsko i unutarnje lice zida, koje se sastojalo
načinom zidanja. Otkriveno je da se ulaz u objekt nalazio od obrađenih kamenih blokova, iščupano i odneseno, a
na istočnoj strani te da je pristup bio izveden preko dviju isto se dogodilo i podnom popločenju. Ta je situacija zajed-
stuba. Definirane su visina i izgled podnice te pozicije nička velikom broju zapuštenih vojnih baza na obali.
prozorskih otvora i njihove djelomične dimenzije (vidljiva Na prostoru utvrde pronađen je malen broj pokret-
pozicija doprozornika). Najvažniji rezultat istraživanja tog nih nalaza, koji se datiraju u razdoblje od posljednje
912
četvrtine 19. st. te potvrđuju datiranje utvrde u drugu polo-

vicu i kraj 19. st.
S obzirom na to da na lokalitetu nisu zabilježeni nalazi ni
starije strukture, arheološko je istraživanje potvrdilo dosa-
dašnje datiranje utvrde u kraj 19. st. Budući da se utvrda
na lokaciji Glavica nalazi u neposrednoj blizini granice, nije
isključena mogućnost da je svrha gradnje utvrde smještaj
vojnika i stražarenje nad graničnim pojasom.
Literatura
Beritić 1970 L. Beritić, Obalna utvrđenja na našoj obali,

Pomorski zbornik, Zadar, 1970.
Ćosić 1998 S. Ćosić, Obilježja i ustroj austrijske vlasti u
Dalmaciji u doba apsolutizma, Radovi zavoda povijesnih
znanosti HAZU u Zadru, sv. 40, Zadar, 1988.
Ćosić et al. 2012 S. Ćosić, N. Kapetanić, N. Vekarić,
Prijevara ili zabluda? Problem granice na području polu-
otoka Kleka, Vlastita naklada Nenad Vekarić, Dubrovnik,
2012.
Karte Karte Uprave za katastarsku izmjeru 1836.
(HR-DAZD-382, br. 446-Slivno, list XXVII) Zračna snimka grobnice br. 7 (foto: M. Vuković)
Obad 1969 S. Obad, Položaj Austrije na Jadranu za vri-
jeme rata u Italiji 1859. godine, Pomorski zbornik, 7, Rijeka,
1969.
Obad et al. 2013 S. Obad, S. Dokoza, S. Martinović, Južne
granice Dalmacije od 15. stoljeća do danas, Državni arhiv
u Zadru, Zadar, 2013.
Piplović 2012 S. Piplović, Graditeljstvo u Dalmaciji za
francuske uprave, Adrias: zbornik radova Zavoda za znan-
stveni i umjetnički rad HAZU u Splitu, Split, 2012.
Prostorni plan Dubrovačko-neretvanska županija:
Prostorni plan uređenja općine Slivno, II. izmjena i dopuna,
Zagreb, studeni, 2013.
Žmegač 2009 A. Žmegač, Bastioni jadranske Hrvatske,
Zagreb, 2009.
Helena Nodilo
Summary Urna iz grobnice br. 7 (foto: D. Radić)
From April to June 2017, rescue archaeological excavation polja na otoku Korčuli. U terenskim radovima sudjelovali
was undertaken at the site of the Remains of the Austrian su Dinko Radić (Centar za kulturu Vela Luka), Igor Borzić
fortification in Glavica near Komarna, situated along the (Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru), Anamarija
road section of the Pelješac Bridge with access roads. The Borzić Eterović (Muzej antičkog stakla u Zadru), Davorka
excavation confirmed the previous dating of the fortification Radovčić (Prirodoslovni muzej u Zagrebu) i Ankica Oros
to the period of the second half of and late 19th century. Sršen (Zavod za paleontologiju i geologiju kvartara HAZU,
Zagreb). Dokumentaciju su vodili Lujo Frlan i arheolog Miro
Vuković. U radu je pomagala skupina fizičkih radnika iz
Blata, DVD Blato i DVD Vela Luka.
Redni broj: 519
Lokalitet: Kopila Nakon što su 2016. određene dimenzije nekropole, poka-
Naselje: Blato zalo se da grobnice br. 2 i 8 definiraju strukturu koja je ozna-
Grad/općina: Blato (otok Korčula) čena kao grobnica broj 7. Skromnijih je dimenzija, promjera
Pravni status: Z-6585 oko 5 m, a građena je od lomljenog lokalnog vapnenca,
Razdoblje: P pomiješanog s ponekom nepravilnom gromadom promjera
Vrsta radova: sustavno iskopavanje 30-ak i više centimetara. Oblika je nepravilne potkove, čija
se oba kraka vezuju uz grobnicu broj 2. Vanjski rub građen
Godine 2017. nastavljena su arheološka istraživanja i je na standardan način od velikih vapnenačkih blokova,
dokumentiranje nekropole prapovijesnog naselja Kopile, a uočena je tendencija da su blokovi ponekad polagani i
smještenog na istoimenoj uzvisini sjeverno od Blatskog okomito. Razlog tome zašto se kamena gromada dužine
913
Tlocrtna situacija nukleusa br. 1 nekropole Kopila (izrada: Lupercal M. T. j. d.o.o.)
oko jednog metra, ali debljine svega dvadesetak centi- balzamarija, datirana u sredinu 1. st. pr. Kr. Nastavak iska-
metara polaže okomito, može se tražiti u činjenici da se panja pokazao je da se sadržaj grobnice sastoji od oko 150
na taj način štedjelo na kamenju, tj. zid se brže gradi, a pretežno slomljenih helenističkih čaša i goleme količine
promatrač ionako samo vidi vanjski rub grobnice, odnosno kostiju djece, uglavnom neonatalne starosti. Debljina tih
važan je vizualan dojam, a ne konstruktivna čvrstoća zida. „naslaga” iznosila je preko pola metra, a preliminaran je
Vjerojatno je do primjene takve uštede materijala došlo tek pokušaj analize grobnog ritusa sljedeći. Dječja tijela pola-
u nekoj od mlađih faza korištenja nekropolom, nakon for- gana su u središnji prostor grobnice, koja se može podije-
miranja grobnice 0 i objekata koji se vezuju na nju. U prvoj liti na istočni, središnji i zapadni dio. Kada bi se pokazala
fazi rubni je zid bio konstruktivan i dekorativan element, potreba za sljedećim ukopom te da bi se oslobodio pro-
a širenjem nekropole dekorativnost potiskuje konstruk- stor u sredini, ostaci bi se iz središta grobnice pomaknuli,
tivnu čvrstoću zida, posebno zbog činjenice što se grob- zapravo izgurali, u njezin istočni ili zapadni dio. Naravno, to
nice međusobno dodiruju pa su vidljive samo gornje plohe nije bilo moguće pravilno izvesti pa ne čudi ispremiješanost
rubnog kamenja. ulomaka keramike, dječjih kostiju i morskog šljunka, koji
Približno u središnjem dijelu grobnice polagana su tijela je upotrebljavan kao svojevrsna posteljica prilikom svakog
pokojnika. Dužina tog prostora iznosi oko 1,5 m, širina idućeg ukopa. Ipak, tijekom istraživanja bilo je moguće
oko 0,6 m, obrubljuje ga nekoliko komada neobrađenog definirati niz donekle zatvorenih cjelina, koje čine po jedna
kamena, dijelom i znatnijih dimenzija. Zbog realne moguć- najčešće slomljena čaša, hrpica kostiju djece neonatalne
nosti da grobnicu devastiraju nesavjesni posjetitelji, odlu- starosti te ponekad neki metalni ili stakleni prilog. Dobro
čeno je da se istraži. Na njezinu se vrhu nalazila posuda je sačuvana okomita stratigrafija koja pokazuje da se na
lokalne produkcije, ispunjena nagorenim dječjim kostima tome mjestu ukapalo približno od sredine 3. pa do sredine
pa se vjerojatno radi o urni, a kao prilog u neposrednoj je bli- 1. st. pr. Kr. Na temelju broja posuda procjenjuje se da je u
zini bio nađen stakleni unguentarij plave boje i tri keramička grobnici ukopano oko 150 dječjih tijela.
914
Zanimljivo je konstatirati da je očuvanost dječjih kosturnih tehničar i Eva Žile, mag. hist. art i mag. archeo. Radove
ostataka iz grobnice 1 i 7 u usporedbi s ostacima odraslih je konzervatorski nadzirala Marta Perkić, dipl. arheo., iz
osoba iz ostalih grobnica, znatno bolja. Cjelokupan sadržaj Konzervatorskog odjela u Dubrovniku. Radovi su finan-
grobnice mokro je prosijan, prilikom čega je nađen velik cirani sredstvima Srpske pravoslavne crkvene općine
broj staklenih i manji broj jantarnih perlica, a uobičajeni su Dubrovnik.
nalazi drugih predmeta, poput probušenih novčića, igala,
naušnica, fibula i sl. (keramički materijal konzervira se i Crkva se prvi put spominje 1407. kao crkva Sv. Trojstva.
restaurira na Odjelu za konzervaciju keramike Sveučilišta O starijoj gradnji na lokalitetu nema podataka. Bratovština
u Dubrovniku). topnika sv. Barbare crkvu je preuzela u 17. st. i promijenila
Nakon iskapanja i dokumentiranja prostor grobnice 7 pre- joj titular te je crkva tada dobila barokni izgled. U 19. st.
kriven je gustom najlonskom mrežom, koja se u krškom bila je zapuštena te je u prvoj polovici 20. st. bila prodana
terenu pokazala boljom od geotekstila, i zatrpan istim Pravoslavnoj crkvi i preuređena. Riječ je o jednobrodnom
materijalom koji je iz nje i izvađen. Na taj je način grobnica zdanju pravilnog tlocrtnog oblika, s ulazom na sjeveroza-
privremeno konzervirana i donekle zaštićena jer je uočeno padu. Svojom je arhitekturom uklopljena u niz kuća. Glavno
da nakon iskapanja dolazi do ubrzanog propadanja (lista- pročelje flankirano je istaknutim ukrašenim portalom,
nja, mrvljenja) dijela kamenih blokova od kojih je nekropola dvama prozorima ovalnog oblika i rozetom u gornjem dijelu
građena. pročelja. U osi s portalom uzdiže se zvonik na preslicu.
Od predmeta nađenih između 2012. i 2016. napravljena je Bočni zid crkve otvoren je dvama polukružno zaključenim
izložba „Grad mrtvih nad poljem života – Nekropola gradin- prozorima. Prostor svetišta povišen je i od broda odijeljen
skog naselja Kopila na otoku Korčuli”, koja je popraćena ukrašenim ikonostasom. U unutrašnjosti crkve sačuvano je
opširnim dvojezičnim katalogom. i drveno pjevalište, do kojega vode uske stube.
U sklopu istraživanja otvorene su dvije arheološke sonde:
dr. Dinko Radić jedna na prostoru broda (S 1) i druga u svetištu crkve (S 2).
dr. Igor Borzić Unutar sondi uklonjen je pod od pločica terazzo s podlo-
Anamarija Borzić Eterović gom. U sondama su evidentirani slojevi nasipa. Unutar
sondi nisu pronađeni ostaci starije hodne nivelete ni struk-
Summary ture koje se mogu povezati s crkvom.
During 2017, archaeological excavation and recording

continued at the necropolis of the prehistoric settlement
of Kopila, situated on the hill of the same name north of
Blatsko Polje on the island of Korčula. Most of the fieldwork
was related to the excavation of vault no. 7, where about
150 children’s skeletons of neonatal age were buried. The
relatively good preservation and the multitude of finds,
mainly of Hellenistic provenance, help in the reconstruction
of a hitherto unknown type of burial common in the period
from the beginning of the 3rd century BC until the middle of
the 1st century BC in the necropolis of the hillfort settlement
of Kopila. The architecture of the vault and the necropolis is
for now unparalleled in the wider Adriatic area.
Redni broj: 520

Lokalitet: Korčula – crkva Uspenja Presvete Bogorodice
Naselje: Korčula
Grad/općina: Korčula (otok Korčula)
Razdoblje: NV
U listopadu 2017., tijekom tri radna dana, arheološki je istra-

živan lokalitet crkva Uspenja Presvete Bogorodice u Korčuli
(k.č. zgr. 89, k.o. Korčula). Radovi su bili dio rekonstrukcije
i konstruktivne sanacije crkve. Lokalitet je arheološki istra-
žila tvrtka Arheo Plan d.o.o. iz Dubravke, dok je za građe-
vinske radove bila zadužena tvrtka Spegra d.o.o. iz Splita.
Voditeljica istraživanja bila je Nela Kovačević Bokarica,
dipl. arheo., zamjenik je bio Domagoj Kristović, dipl. arheo.
i prof. pov., a tehničku i stručnu ekipu činili su Ante Butorac, Pročelje crkve (foto: E. Žile)
915
Redni broj: 521

Lokalitet: Korčula – katedrala sv. Marka, ciborij
Naselje: Korčula
Grad/općina: Korčula (otok Korčula)
Razdoblje: SV, NV
Od 2. do 5. listopada 2017. trajao je arheološki nadzor u

katedrali sv. Marka u Korčuli, u sklopu realizacije programa
„Korčula, Katedrala sv. Marka, konzervatorsko-restau-
ratorski radovi i izrada dokumentacije”, koji se provodi u
Hrvatskom restauratorskom zavodu, Odsjeku za kamenu
plastiku Restauratorskog odjela Split. Nadzor su proveli
doc. dr. sc. Ana Azinović Bebek i Petar Sekulić, oboje iz
Službe za arheološku baštinu HRZ-a.
S 1 – pronađeni zid (foto: E. Žile)
Konzervatorsko-restauratorskim radovima na ciboriju kate-
Unutar S 1 pronađen je ostatak starijeg zida koji u ovom drale sv. Marka u Korčuli ustanovljeno je da jugozapadni
stupnju istraženosti nije moguće sa sigurnošću interpretirati. stup ciborija ima pukotinu te je predloženo otvaranje arhe-
Prema njegovu izgledu, položaju i smjeru pružanja, može ološke sonde kako bi se vidjelo postoje li statički razlozi
se zaključiti da se radi o starijem zidu koji nije povezan s u temelju stupa za pukotinu. Demontirana je samo jedna
funkcioniranjem postojeće crkve. Istraživanje unutar S 2 ploča, jugoistočno od stupa. Ostale se ploče nisu mogle
nije pokazalo postojanje starijih kulturnih slojeva. Tijekom micati zbog statičke ugroze čitave konstrukcije ciborija
istraživanja nije pronađen pokretni arheološki materijal. (micanje pojedinih ploča izazivalo je pomicanje baze stupa
i oltarne stube te se od toga odustalo). Ploča koja je podig
Nela Kovačević Bokarica nuta veličine je 40x40 cm.
Eva Žile Kamena ploča debljine je 10 cm. Ispod ploče nalazio se
grubi beton debljine 7 – 10 cm (šljunak krupnoga granulata
Summary i cement). Ispod betona nalazi se tampon od tvrdo nabijene
crvenkaste zemlje s primjesama komadića vapna, debljine
In October 2017, an archaeological excavation was under- 3 – 5 cm, koja se nastavlja u dubinu, ali uz nepravilno sla-
taken at the site of the Church of the Dormition of the gano kamenje (veličine oko 10 – 15x20 – 30 cm) i lomljenu
Blessed Virgin Mary in Korčula. The works were under- opeku. Istraženo je cca 30 cm u dubinu. Istražena struktura
taken as part of the church’s reconstruction and structural ispod kamenih ploča čini ili temelj južnog zida svetišta ili
repair. podlogu za pod kamenih ploča. Nakon istraživanja sonda
The church was first mentioned in 1407 as the Church of the je zatrpana, a kamena ploča vraćena je na svoje mjesto.
Holy Trinity. There is no information about earlier architec-
ture on the site. During the 19th century, it was neglected,
0.00 m 0.10 0.20 0.30 0.40 0.50 0.60 0.70 0.80 0.90 1.00 1.10 1.20 1.30 1.40 1.50 1.60 1.70 1.80 1.90 2.00 2.10 2.20 2.30 2.40 2.50 2.60 2.70 2.80 2.90 3.00 3.10 3.20 3.30 3.40 3.50 3.60 3.70 3.80 3.90 4.00 4.10 4.20 4.30 4.40 4.50 4.60 4.70 4.80 4.90 5.00 5.10 5.20 5.30 5.40 5.50 m
TLOCRT 1
6.60 6.60 m
6.50 6.50
but in the first half of the 20th century, it was sold, rebuilt
6.40

Hrvatski Arheološki Godišnjak_14-2017

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Hrvatski Arheološki Godišnjak_14-2017

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

HRVATSKI

Za izdavača/For the Publisher:

Prijevodi na engleski/English Translations:

Adresa uredništva/Editorial Address:

KOOS – Konzervatorski odjel u Osijeku

1 Batina – Sredno 11 Našice – južno područje 19 Osječko-baranjska županija

Redni broj: 1 na položaj grobova iz različitih razdoblja, smještenih južno

Zračna snimka terena (foto: K. Šobat)

Bajer – preliminarni rezultati istraživanja georadarom (izradili: B. Mušič, I. Vukmanić)

Bajer, položaj Sonde I (izradio: I. Vukmanić)

Hoffiller 1951 V. Hoffiller, Rimski oklop za glavu konja iz

During 2017 probe archaeological excavations were con-

Stratigrafska jedinica označena u terenskoj dokumentaciji

Bogaljevci, slučajni nalazi (foto: I. Vukmanić) Bogaljevci – SJ 8 (foto: I. Vukmanić)

Bogaljevci – SJ 6 (foto: I. Vukmanić) Bogaljevci – SJ 10, 15, 18, 19 (foto: I. Vukmanić)

Godine 2017. zaštitno je arheološki istražen dvorac

Grafika osmanskog Osijeka, mosta i Darde u pozadini (Hrvatski

Profil presjeka obrambenog jarka osmanske utvrde (foto: T. Leleković)

pokušalo utvrditi protežu li se neke arheološke pojave u

Istraživanjem su definirane 24 stratigrafske jedinice (SJ),

a nije ustanovljena ni 30-ak centimetara ispod spomenute

the probe was an architectural complex that encompassed

Sonda 3 – temelj južnog zida (jugoistočni ugao) (foto: J. Diklić)

Redni broj: 7 veleposjed su baštinile plemićke obitelji Pfalffy, Adamovići

Sonda 1 nalazila se istočno od današnje rekonstrukcije

Sonda 2 otvorena je u prostoru neposredno uz srednjovje-

Od 2. do 13. listopada 2017. Odjel za kopnenu arheologiju

Sve su istražene arheološke sonde prekrivene geoteksti-

of 2017. The research encompassed GPR recording on

Gorjani, položaj Zorjaševo, Sonda 1, SJ 4, 5 i 6 tijekom istraživanja

Ivana Hirschler Marić

The first season of the Archaeological Topography of the

than 1 m deep and reached 1.7 m. Movable archaeologi-

Godine 2017. zaštitno je arheološki istražen lokalitet

Rajna Šošić Klindžić

Archaeological investigations at the Kremenjača archaeo-

jami SJ03/17/04. Takva je vrsta nalaza relativno rijetka te

Karavanić 2009 S. Karavanić, The Urnfield Culture in

Grada Našica u Osječko-baranjskoj županiji te krajnjem

Pregledano je područje naselja Rozmajerovca (k.o.

Lokaliteti u Osječko-baranjskoj županiji:

1) Rozmajerovac – Brdo, Lug (karta: 1). Razdoblje: P, SV.

2) Rozmajerovac – Potkućnice (karta: 2). Razdoblje: P, SV.

Našice Local History Museum resumed systematic

Redni broj: 12 Parku kraljice Katarine Kosače u Osijeku traju od 2013., s

Uklanjanje modernog nasipa i šute nastale prilikom vađe-

na površini od 310 m2 (16,7x16,7 m), koja se već poka-

In 2017 archaeological excavations were resumed in the

Batimetrija istočnog dijela skeniranog područja (izrada: Allesta d.o.o.)

vodostaja nalaze čak i izvan vode te je tom prilikom ta pozi-

Zračna fotografija prostora istraživanja u sveučilišnom kampusu u Osijeku (foto: T. Leleković)

su zapunjeni i odvodni kanali, koji očito gube funkciju.

Zračna fotografija prostora istraživanja u sveučilišnom kampusu u Osijeku (foto: D. Fudurić)

Plan predmetne lokacije sa svim dokumentiranim formacijama

i recentnog nasipavanja, na visini od 90,13 m n. v. do

Ukopani su objekti prema obliku i namjeni razvrstani na

Od 20. do 21. ožujka 2017. arheološki su nadzirani

In the course of March 2017 archaeological supervision

Godine 2017. arheološki su istražene k.č. 5755/2, 5839/2

Cilj istraživanja bio je ispitivanje pretpostavke da su se na

Osijeku, koji se nalazi u sklopu zaštićenog arheološkog

Buduće dizalo smješteno je na jugoistočnom dijelu spome-

Pinterović 1978 D. Pinterović, Mursa i njeno područje u

19. st. Važni su i nalazi porculanskog posuđa, koje je, kako