RUMI

Mevlana Dželaludin Rumi, priča o ovom mistiku, o jednom od najvećih

svjetskih poeta, o čovjeku koji je nadahnuo srca mnogih ljudi. Počinje u 13.
Vijeku u Perziji koja je danas područje Afganistana. Nakon određenoog perioda
sa porodicom vrši migraciju zbog najezde silnih Mongola, u Tursku, tačnije
mjesto Rum, gdje po njemu i dobija ime Rumi. Međutim, godine 1244., Rumi je
susreo tajanstvenoga lutajućeg derviša, Tabrizija, tu Rumi prelazi Rubikon, tu
počinje specifika Rumijevog učenja, koja se temelji na ljubavi prema voljenom
Bogu, okretanje od prolaznog svijeta i usredotočenost na ono neprolazno.

Ovaj Eshatološki način poimanja svijeta omogućio je Rumiju da spozna

neke nevjerovatne stvari koje je kroz svoje knjige obznanio.

Pa da vidimo o čemu nas to Rumi uči:

Počet ćemo sa ljubavlju kao najljepšem osjećaju koja živa bića nose u sebi:

„ Ljubav je umjetnost kojom se bave samo oni junaci koji vladaju svojim
strastima i egom.“

Ljubav nije onolika koliko o njoj govoriš, nego onolika koliko zbog nje patiš i
goriš.

Nastavit ćemo sa tugom, koja je uveliko povezana sa depresijom i psihološkim

poremećajima. Koja predstavljaju najveće bolesti ovog vremena, pored
pretilosti.

Lijepi dani ti neće sami doći nego ti moraš njima lijepo poći.
Ukoliko sunce ne obasjava tvoje lice, ukoliko se mjesec ne pojavljuje iznad tvog
prozora, nemoj tražiti krivicu ni u suncu ni u mjesecu – ukloni zavjese sa svojih
očiju.

Radost (stanje sreće, gdje doživljamo nešto prijatno)

Ukoliko zaljubljenicima ne bi gorjela duša i ukoliko im ne bi lile suze, na Zemlji

ne bi imalo ni vode ni vatre.

Kad god radiš nešto iz duše, osjetit ćeš rijeku kako se u tebi kreće. To je radost.

Srdžba (snažna emotivna reakcija, koja se manifestuje kroz bijes, agresivnost..)

Duša mi je ljuta na jezik, a i jezik na srce. Duša mi je ljuta na jezik zato što nije
u stanju da joj opiše osjećanja, a jezik na dušu zato što razmišlja o onome što
on nije u stanju opisati.

Srdžba je poput vjetra. Vjetar nakon izvjesnog vremena prestane da duva ali do
tada puno grana izlomi.
Šta nas to Rumi uči, kakvu trebamo pouku da uzmemo iz današnje prezentacije.

Iako je prošlo mnogo vremena, mnogo godina od njegove smrti, ljudi

funkcionišu isto, promjenile samo te materijalne stvari oko ljudi, ali način
funkcionisanja emocija je i dalje isti, on nam želi reći da ćemo osjetiti sve ove
osjećaje, mogu biti negativne prirode kao i pozitivne, stvar je stvar naše
percepcije, a ON nas uči da sve gledamo pozitivno.

Kakav je ovo svijet ako nema ljubavi, ako ne pružamo i ne primamo

ljubav, ne onu materijalnu već Altruističku, gdje ćemo ljude voljeti bez ikakve
prepreke ili koristi, kao što su bilo kakve materijalno-fizicke stvari.

Na kraju bi završio sa sedam savjeta Rumija za bolji život-...

1. U darežljivosti i pomaganju, budi poput tekuće vode.

2. U milosrdnosti i dobročinstvu, budi poput sunca.

3. U pokrivanju tuđih nedostataka, budi poput noći.

4. U srdžbi i nervozi, budi poput mrtvaca.

5. U skromnosti i poniznosti, budi poput zemlje.

6. U dobronamjernosti, budi poput mora.

7. Ili se predstavljaj onakvim kakav jesi, ili budi onakav kakvim

se predstavljaš.