STRATEGIJE

- Strategija je pokretačka sila svakog poduzeća ili organizacije. To je intelektualna sila

koja im pomaže organizirati, poticati njihovu djelatnost i postavljati prioritete. Bez

strategije nema energije. Bez strategije nema novaca. Bez strategije nema zamaha. Bez

strategije nema učinka.

Jim Lukaszewski

Etnocentrična strategija, preferira veliki broj kadrova iz istog podneblja, koji će biti
angažirani na radu u inostranstvu. Ključne pozicije u menadžment će biti dodijeljene
osobama iz zemlje u kojoj se nalazi sjedište preduzeća. Ovakva strategija donosi niz
prednosti kao: ujednačenije provođenje poslovne politike preduzeća, olakšava
komunikaciju, poboljšava koordinaciju, osigurava lojalnost, ujednačava organizacijsku
kulturu.Policentrična strategija, temelji se na tome da različite zemlje imaju različite
kulture i sisteme vrijednosti, te da ukoliko se želi u njima uspješno poslovati potrebno
je da se i kadrovi koji će biti u njima angažirani ili adaptiraju datim uslovima, ili da su
već adaptirani tj. da su lokalnog porijekla. Iz prakse je primjetno da preduzeća
preferiraju lokalno osoblje kod primjene policentrične strategije. Prednosti ove
strategije su: znatno se smanjuju troškovi kroz angažman lokalnog osoblja, poboljšava
se integracija preduzeća i centrale, lokalno osoblje ima bolju komunikaciju i
koordinaciju sa lokalnim tržištem povećava se motivacija lokalnog osoblja, posebno
menadžmenta, koji zauzima visoke pozicije u preduzeću, održava se kvalitet i
kontinuitet vođenja i u preduzeću. Regiocentrična strategija, predstavlja strategiju koja
se pozicionira između policentrične i geocentrične i koja je na neki način
kombinacijom bje navedene, dakle ima slične ili identične prednosti i nedostatke i
jedne i druge strategije, s tim da se ona koristi na geografski ograničenim područijma,
odnosno, primjenjuje se za određene regione npr., region koji pokriva EU, ili često je
ograničena na određene kontinente.
Ova strategija, je zapravo spajanje etno i policentrične strategije, i fokus je na
harmonizaciji i integriranju personala. I domicilno i inostrano preduzeće se promatra kao
dio globalnoga tržišta, na kojem je moguće izgraditi jedinstveni identitet preduzeća.
Sinergetski efekti se postižu pravilnom alokacijom humanih resursa na ona tržišta gdje bi
oni mogli biti najviše efikasni. Svaki dio preduzeća treba da doprinosi zajedničkoj kulturi
i politici preduzeća, tako da se stvara globalno preduzeće i globalni proizvodi. U
ovakvom pristupu modeliranja strategije ljudskih resursa, sve pozicije u preduzeću su
dostupne svima, tj., za sve pozicije mogu da konkuriraju i kadrovi iz centrale ili iz ino-
filijale ili pak iz neke treće zemlje/preduzeća.