Prvi svjetski rat vodila su dva velika saveza.

Sile Antante u početku su činile

Ujedinjeno Kraljevstvo, Rusko Carstvo i Francuska te njihovi teritoriji i
protektorati. Brojne druge države pridružile su se silama Antante, od kojih su
najvažnije bile Kraljevina Italija, koja se pridružila u travnju 1915., i
Sjedinjene Američke Države, koje su u rat stupile u travnju 1917. Središnje sile
činili su Njemačko Carstvo i Austro-Ugarska. Osmansko Carstvo pridružilo se
Središnjim silama u listopadu 1914., a godinu dana poslije to je napravila i
Kraljevina Bugarska. Do završetka rata od europskih zemalja samo su Nizozemska,
Švicarska, Španjolska i skandinavske zemlje ostale službeno neutralne, iako su
mnoge pružale financijsku i materijalnu pomoć jednoj strani u ratu.

Neposredni povod ratu bio je atentat na austrougarskog prijestolonasljednika,

nadvojvodu Franju Ferdinanda u Sarajevu 28. lipnja 1914., koji je izvršio Gavrilo
Princip. Napad Austro-Ugarske na Kraljevinu Srbiju aktivirao je niz savezništava
koji su pokrenuli lančanu reakciju objava rata. Za mjesec dana veći se dio Europe
zaratio.

Rat se vodio na nekoliko bojišta koja su naširoko okruživala Europu. Zapadno

bojište odlikovalo se sustavom rovova i utvrđenja koje je odvajala ničija zemlja.
[6] Ova su se utvrđenja prostirala dužinom većom od 600 km.[6] Na Istočnom bojištu
velika prostranstva istočnoeuropskih nizina i ograničena željeznička mreža nisu
omogućile da se ovdje razvije stanje kao na Zapadu, iako su sukobi bili podjednako
žestoki. Na balkanskom, bliskoistočnom i talijanskom bojištu također su vođene
žestoke borbe, a bitke su se odvijale i na moru te prvi put - i u zraku.

Rat je završen potpisivanjem nekoliko mirovnih sporazuma, od kojih je najvažniji

Versajski ugovor 28. lipnja 1919., iako su sile Antante potpisale primirje s
Njemačkom 11. studenoga 1918. Najuočljivija posljedica rata bila je nova
teritorijalna podjela Europe. Sve članice Središnjih sila izgubile su teritorij, a
stvorene su nove države. Njemačko Carstvo izgubilo je svoje kolonije, proglašeno je
odgovornim za rat, prinuđeno da plaća veliku odštetu (132 000 000 000 zlatnih
maraka), izgubili su teritorij i svaki vojnik u Njemačkom Carstvu mogao je nositi
samo pištolj kao naoružanje. Austro-Ugarska i Osmansko Carstvo bili su ukinuti. Od
teritorija koje je zauzimala Austro-Ugarska stvorene su Austrija, Mađarska,
Čehoslovačka i Kraljevina SHS (Mjesec dana prije, [[Kraljevina SHS je bila Država
SHS, koja se ujedinjenjem Velike Srbije pretvroila u Kraljevinu). Osmansko Carstvo
je ukinuto: teritoriji carstva izvan Anadolije bili su dodijeljeni silama Antante
kao protektorati, a jezgra Osmanskoga Carstva reorganizirana je u Republiku Tursku.
Rusko Carstvo, koje je izašlo iz rata nakon oktobarske revolucije, izgubilo je
veliki dio svoje zapadne granice, a na tim teritorijima stvorene su nove države:
Finska, Estonija, Latvija, Litva i Poljska. Nakon rata osnovana je Liga naroda,
međunarodna organizacija posvećena izbjegavanju budućih ratova, održavanje mira u
svijetu i rješavanju sporova između država diplomatskim putem. U Ligi naroda
sudjelivali su predstavnici Velike Britanije (David Lloyd George), Francuske
(Georges Clemenceau), Italije (Vittorio Emanuele Orlando) i bivši predsjednik SAD-a
(Thomas Woodrow Wilson). Kasnije, u Ligi Naroda, Njemačka i SSSR su izašli prvi iz
Lige zbog suprostavljanja zemljanja od kojih su kažnjeni (Drugi svjetski rat).
Francuska i Velika Britanija kasnije su isto iz