Medicina renesanse i baroka

Prof. dr. sc. Alen Ružić, dr. med.

 Doba preporoda - renesansa

Prijelaz iz kasnog srednjeg vijeka u novi vijek obilježavaju:

• HUMANIZAM
– obnova klasične kulture, optimizam i strast spram spoznaja
• REFORMACIJA
– sukob društvenih slojeva i Rimske crkve – vjerska obnova, druge
velike društvene (strukturne promjene)
– duhovna, sociološka, politička i estetska preslojavanja
• RENESANSA
– izraz oslobađanja ličnosti od dogmatske sputanosti
srednjovjekovne svijesti
– rehabilitacija pojedinca, ozakonjenje prava na osobne slobode
 Preporod

nijedno razdoblje u povijesti nije uspjelo okupiti toliko

velikih duhova kao renesansa: Leonardo da Vinci,
Nikola Kopernik, Giordano Bruno…

• 16.-o stoljeće:
nastala djela postaju neoboriv temelj novovjekovnoj
znanosti i kulturi, dovode do rasula temeljnih postavki
srednjevjekovne znanosti
 Razvoj pomorstva

• interesno područje s Mediterana seli na Atlantik,

poduzimaju se velika putovanja
• razvoj (nove) pomorske medicine
• zamah europske botanike
 Nove “europske” biljke

• ekonomske kulture:
– krumpir
– kukuruz
– rajčica
– paprika
– kakaovac
– vanilija
– duhan
• obogaćivanje farmakopeje:
– kinin, ipekakuana, kakao, ratanija, lobelija, peruanski balzam,
kokain, gvajakum, kurare
 Znanstvena metodologija

• postupno rušenje srednjevjekovnih načela

• istinske prirodnoznanstvene metode s eksperimentalnim
pristupom
• obdukcije – od početka 15. stoljeća
• reforma medicine – sve otvorenija kritika ranijih autoriteta,
otkrivanje i isravljanje mnogobrojnih zabluda i pogrešaka u
djelima starih autora
 Anatomija (1)

• tvrdokorno pobijanje do tada neprikosnovene Galenove

anatomije
• Leonardo da Vinci – značajan doprinos
 Anatomija (2)

• Andreas Versalius – jedan od najznačajnijih anatoma

svih vremena, Padova, 16. stoljeće
na temelju njegovih istraživanja – 1538. zbir anatomskih
slika “Tabulae anatomicae sex”
 Anatomija (3)

• “De humani corporis fabrica libri septem” – vodeće

djelo ukupne anatomske povijesti (pravi udžbenik - slike i
opisi), Versalius, Basel, 1543.

• poznavanje objektivne anatomije omogućilo razvoj:

- patološke anatomije
- fiziologije i patofiziologije (obilježili 17. stoljeće)
 Praktična medicina 16.-og stoljeća

• tvrdokorna vladavina duha arabiziranog galenizma

• Avicena: “Canon medicinae”, temeljno djelo

• vodeća uloga u suprotstavljanju navedenom:

Philippus Aureolus Theophrastus Bombastus Paracelsus
von Hohenheim
 Paracelsus

• načelo “experimentum ac ratio” (pokus i razum)

• kontroverzna ličnost, alkemičar
• nositelj kemijsko - biološkog poimanja
“sve je kemijski proces” – zdravlje i bolest
• uveo u terapiju lijekove na bazi Fe, Ag, Pb, Cu, Hg
• niz zanimljivih kliničkih opažanja (duševne bolesti)
• prvi uveo načelo čišćenja rana i suhog previjanja
 Zaraze

• stoljetno vjerovanje u mijazme i otrovna isparavanja

• Girolamo Fracastoro
“De contagione et contagiosis morbi”,
Venecija, 1546.
– contagio – zaraza
– seminaria contagionum – izazivači zaraze,
nevidljive klice
– prvi značajan doprinos poznavanju zaraznih bolesti
– tri puta prijenosa: izravni kontakt, predmetima, zrakom
– nezarazna i zarazna trulež, potonja daje zarazne klice
 Fracastoro - pjesnik

• epidemijski sifilis obilježio 15.-o stoljeće, “napuljska

bolest”, “francuska bolest”
• Fracastorova poema “Syphilis sive Morbus Gallycus”,
Verona 1530.
• primjer znanstveno-populizacijskog djela:
– činjenice o bolesti, poduka o prijenosu i mjerama zaštite, poduka
o terapiji, moralna poduka
 16.-o stoljeće – stoljeće kirurgije

• razvoj na osnovama anatomskih otkrića

• stručna i socijalna afirmacija kirurga
• Ambroise Pare – francuski vojni kirurg, veliki reformator
kirurgije
– napuštanje drastičnih metoda obrade otvorene rane (vrelo ulje,
kauterizacija)
– razvoj kirurških postupaka, pomagala i proteza
– unaprijedio porodništvo (porođajni stolac, sisaljka za mlijeko,
hvataljka za dječju glavicu, edukacija primalja)

• kirurgija postaje ravnopravna grana medicine

 Razvoj medicinskih specijalnosti

• doba koje donosi preteće novih specijalizacija:

• Georg Bartisch – okulistika
• Geronimo Mercuriali – pedijatrija, socijalna medicina
• Johannes Wierus - psihijatrija
 Medicina renesanse - zaključak

• oslobođena medicinska misao

• kritičko propitivanje i postupno rušenje mnogih starih
dogmi, učenja i škola
• začeci medicine razvijene na temeljima jedinstva
prirodnoznanstvenih spoznaja koja traje do danas
 Rađanje moderne medicine

• 17.-o stoljeće:
– pretvorba feudalnog u građansko društvo
– u umjetnosti – barok
– u filozofiji – sustavna kritika neoborivog aristotelizma, oslanjanje
filozofije na prirodne znanosti
Rene Descartes – obrana striktne dedukcije
Francis Bacon – razrada induktivnih metoda
 Procvat fizike i kemije

FIZIKA
• Galileo Galilei – nove postavke mehanike
• Johannes Kepler – novi smjer fiziološke optike
• Christian Huygens – teorija valne prirode svjetlosti
• Evangelista Toricelli – konstrukcija barometra
• Isaac Newton – zakon gravitacije
KEMIJA
• tvrdokornost alkemijskih ideja uz postupni razvoj
suvremene kemije
• Robert Boyle i Edme Marriote – promicanje kemije kao
znanosti
 Ijatrokemija (1)

• ijatrokemija: medicinska doktrina utemeljena na

spoznajama (tadašnje) kemije
• koncept:
koncept: organizam
organizam -- retorta
retorta uu kojoj
kojoj reagiraju
reagiraju kemijske
kemijske
tvari (ne
tvari (ne više
više Galenovi
Galenovi ii Hipokratovi
Hipokratovi tjelesni
tjelesni sokovi)
sokovi)

• vodeći predstavnici:
– Jean Baptiste van Helmont
analiza mokraće, zrak sastavljen od više plinova, fermentacija
– Franciscus de le Boe-Sylvius
 Ijatrokemija (2)

• kemijski procesi – osnova fiziologije, patofizologije, ali i

terapije
• začeci kliničko-laboratorijske dijagnostike i kemoterapije
u širem smislu

Jean Baptiste van Helmont

 Ijatrofizika

• druga skupina vodećih liječnika tog doba impresionirana

je u prvom redu suvremenim teorijama i otkrićima fizike:
– kretanje
– poluga
– opruga
– stroj
– temperatura
– mjerenje, vaganje, računanje

• ijatromehanika ili ijatrofizika – druga vodeća “struja” u

razvoju medicine 17.-og stoljeća
 Značajni doprinosi (1)

• Giovanni Alfonso Borelli

– zakonima mehanike tumači gibanje ekstremiteta: princip poluge i
kontraktilnost mišića

• Santorio Santorio iz Kopra (Padova)

– proučavao metabolizam
– razradio različite dijagnostičke metode i fizikalne terapijske
postupke
– izumio pri termometar i primijenio ga za mjerenje tjelesne
temperature
– utvrdio postojanje nevidljive perspiracije
 Značajni doprinosi (2)

• Đuro Baglivi iz Dubrovnika (Rim)

– papin liiječnik, profesor anatomije i kliničke medicine
– organ – specifičan stroj od različitih skladnih dijelova
– temeljni sastojci tijela – vlakna

• William Harvey
– tumačenje funkcije srca i osnova ljudskog krvotoka, “De motu
cordis”, 1628.
 Značajni doprinosi (3)

• Francis Glisson
– probavni sustav: jetra, želudac, crijeva

• Niels Stensen
– žlijezde, mišići

• Jean Pecquet, Thomas Bartholinus

– limfni sustav

• Thomas Wills
– mozak: sjedište svijesti i uma, ali i centar upravljanja nesvjesnim
radom unutrašnjih organa
 Mikroskop

• nizozemski optičar Jansen i sin – povećanje do 10 x

• Antony van Leeuwenhoek, nizozemski trgovac tekstila
– otkriva bakterije
– opisuje finu građu oka
– opisuje krvna tjelešca

• Marcello Malpighi, profesor anatomije u Bologni

– usavršava metode pripreme tkiva
– pronalazi plućne alveole
– tumači kapilarni optok krvi i njegovu sveprisutnost
– osnivač mikroskopske anatomije – histologije

• Jan Ham - spermatozoidi

• Regnier de Graaf – jajni folikul
Klinička medicina sedamnaestog stoljeća

• kasni za razvojem anatomije, fiziologije, kemije i fizike

• izostaje šira praktična primjena novih spoznaja
 Klinički dosezi (1)

• Thomas Sydenham
– zdravlje i bolest ovise o:
konstituciji
dobi
uhranjenosti
iscrpljenosti
psihičkom stanju
okolini, godišnjem dobu i klimatskim prilikama
– vraća liječnika uz bolesnički krevet
– miri stremljenja iatrofizičara i iatrokemičara
– uvodi nove terapijske pristupe (lijekove i postupke)
 Klinički dosezi (2)

• vjerni opisi kliničkih stanja za neke entitete koji su

aktualni i danas potiču iz 17. stoljeća:
– ulozi
– rahitis
– srčane greške

• Felix Platter
– prva sistematizacija duševnih poremećaja
 Terapijski postupci u 17.-om stoljeću

• još uvijek čvrsto na tradiciji prošlih stoljeća

• dominiraju:
– presumptivna, dogmatska dijetoterapija
– puštanje krvi
– purgiranje
– biljni, životinjski i mineralni pripravci
– znatna uloga astrologije
– uvode se kemijski lijekovi (antimon, mineralne vode)
– eksperimentiranje intravenskim injekcijama (Christopher Wren)
– pokušaji transfuzije krvi
– najimpresivniji uspjesi: kinin (malarija), ipekakuana (dizenterija)
 Kirurgija u 17.-om stoljeću

• anatomska otkrića ohrabruju, a rizici infekcije i

nepoznavanje anestezije ograničavaju kirurge
• socijalni status kirurga ispod razine drugih liječnika
puštanje krvi, vađenje zuba, površne incizije, namještanje
zglobova, zbrinjavanje kostoloma

• znatno veći napredak od opće kirurgije postiže

porodništvo