Gryllotalpa gryllotalpa

Gryllotalpa gryllotalpa
• Rovac, mrmak. Nije šumski, već isključivo tipični
vrtni štetnik. Dolazi u rasadnicima i vrtovima. Naročito je
opasan za mlade biljke, kojima nagriza korijenje; voli
rahlu i toplu zemlju, bogatu kompostom, kakva se može
naći u rasadnicima i vrtovima. Osim korijenjem mladih
biljaka, rovac se hrani i žičnjacima, grčicama hrušteva,
gusjenicama i gujavicama, tako da je i relativno koristan
kukac, no njegova korisnost beznačajna je u usporedbi
sa štetnošću. Najviše oštećuje smreku, pri čemu može
ponekad izgristi i koru. Najdjelotvornije metode
suzbijanja mrmka su mehaničke, u vidu postavljanja
raznih klopki.
Gryllus campestris
Fam. Elateridae
 Fam. Elateridae- skočibube
• Klišnjaci, skočibube ili puckari. Vrlo
raširena porodica kornjaša, koji u šumarstvu dolaze kao
korisni i štetni. Imaju produljeno, ovalno tijelo, vratni štit
je širok, kao i baza pokrilja. Imaju vrlo razvijene noge,
kojima se kreću veoma brzo. Također imaju na donjoj
strani prsišta i instrument pomoću kojeg skaču uvis - ako
završe na leđima, mogu se uz pomoć tog instrumenta
vrlo lako prebaciti na noge, na način da skoče uvis i
okrenu se, zbog čega su i dobili ime. Ličinke klišnjaka
nazivaju se žičnjaci, žičari ili drotari, zbog izrazito čvrstog
i hitiniziranog tijela.
 Fam. Elateridae
• Osim valjkastih, postoji još i grupa larvi sa
spljoštenim tijelom te širokim i urezanim zadnjim
segmentom. Najveći broj žičnjaka nalazimo na
toplim i osunčanim mjestima, gdje se hrane
cvjetnim dijelovima, ali napadaju i lisne uši, čime
dolazi do izražaja njihova korisna strana. Kao
šumski štetnici dolaze u obzir isključivo žičnjaci,
koji oštećuju biljke nagrizanjem sjemenja i
korijenja u rasadnicima, gdje mogu počiniti
ogromne štete.
 Fam. Elateridae
• Najviše napadaju biljke crnogorice, kod
kojih izgrizaju mlado korijenje i tako
upropašćuju biljku. Najviše nagrizaju vrat
korijena, pa u rasadnicima treba provoditi
suzbijanje do negdje pete godine života
biljke. Prirodni su im neprijatelji krtica i
rovka, zatim poljski miševi, a među
pticama vrane, čvorci, pupavac i dr. Od
korisnih kukaca to su trčkovi, kusokrilci i
rovac.
• Mehaničke mjere suzbijanja:
• Sakupljanje kada se jave u većem broju,
• Sakupljanje larvi pri prekopavanju
zemljišta u rasadnicima,
• Iskopavanje napadnutih biljaka zajedno sa
zemljomoko njih u cilju uništavanja larvi,
• Hvatanje i unisštavanje larvi na mamac
biljke (između redova u lijehama rasadnika
zasadi se zelena salata, čije korijenje
naseljavaju žičani crvi,
• Hvatanje larava na mamce od krompira.
Melolontha melolontha
L.
Melolontha melolnotha L. - obični hrušt (gundelj) i
Melolontha hyppocastani F. - šumski hrušt.

• GUNDELJ; Obični hrušt češće se

pojavljuje od šumskog, jednako u
voćnjacima kako u šumama, dok je šumski
hrušt vezan uz šumu. Obični hrušt je nešti
veći od šumskog, a najizraženiija
morfološka razlika je u građi pigidijuma.
Uglavnom su crne boje sa smeđim
pokriljem, što može donekle varirati.
• Larva hrušta naziva se grčica - to je debeli
crv, do 5 cm duljine i svijetložute boje.
Obični je hrušt raširen po čitavoj Europi,
dok se šumski zadržava samo u srednjoj.
Šumski se pojavljuje nešto ranije od
običnoga hrušta.
• U našim prilikama, obični hrušt ima
trogodišnju generaciju. Kornjaši se javljaju
od polovice travnja do polovice svibnja, a
vrijeme pojave i trajanje života uvelike
ovisi o klimatskim prilikama. Hruštevi
najprije vrše tzv. dopunsko žderanje, koje
traje od pet do desetak dana, a potrebno
je radi spolnog dozrijevanja. Nakon
dopunskog žderanja, ženke kopuliraju i
masovno odlaze u zemlju, gjde polože 40-
80 jaja.
• Obično ih ne snese sve odmah,
već nakon 20-30 jaja ponovo
odlazi na žderanje na stablo, te
se vraća i polaže ostatak jaja, pa
ugiba. Nakon 1-1,5 mjeseci izležu
se larve, koje se zavlače još
dublje u zemlju i nagrizaju sitno
korijenje biljaka, pri čemu ne
počimaju veće štete.
• Pred jesen se zavlače još dublje u
zemlju, prezime, a u proljeće se
povlače u gornje slojeve gdje
započinju jače oštećivanje korijenja
mladih biljaka, što traje do jeseni,
nakon čega se ponovo zavlače dublje
u zemlju.
• Treće godine, u proljeće, skoro odrasle
grčice nastavljaju s nagrizanjem korijenja,
pri čemu znaju počiniti ogromne štete.
Polovinom ljeta zavlače se u dublji sloj
zemlje gdje se kukulje, a pod konac ljeta
se već razvijaju kornjaši. koji prezimljuju u
gornjim slojevima zemlje. Čitav razvoj traje
3 godine, a u proljeće četvrte godine se
ponovo pojavljuju hruštovi.
• Kod šumskog hrušta čitav razvoj traje
4 godine, tako da se imazi javljaju
svakih pet godina. Hrušt se pojavljuje
masovno za tzv. "letnih godina",
periodički, pri čemu ne pokazuje
pravilnost.
• Opasan je štetnik u rasadnicima.
Najviše napada hrast, brijest, lipu,
grab, javor, brezu, topolu, johu,
divlji kesten i voćke (naročito
trešnju). Rijetko dolaze u obzir
kao štetnici crnogoričnog drveća.
Grčice su kao štetnici puno
opasnije od imaga.
• Od prirodnih neprijatelja treba istaknuti
šišmiše, vjeverice, kune, jazavce,
voluharice, miševe, krtice, rovke te pitome
i divlje svinje među sisavcima, zatim
različite vrte ptica, dok su od kukaca
najpoznatiji trčkovi (Carabus sp.) i rovac,
kao i neke parazitičke muhe. Također
obolijevaju od viroze, tzv. "vodene bolesti",
kao i od nekih bakterija.
 Mjere predohrane od grčica:
• Oplodna i gola sječa na površinama
izloženim Suncu su pogodne za razviće
gundelja (hrušta),
• Prisustvo podrasta je nepovoljno za
razviće gundelja,
• Podsadnja vrsta svjetlosti vrstama sjenke,
• Hitno pošumljavanje čistina u šumi (od
snjegoloma, vjetroloma, vjetroizvala...)
 Mehaničke mjere
• Sakupljanje grčica pri obradi zemlje u
rasadnicima,
• Iskopavanje grčica oko venućih biljaka u
rasadniku,
• Sakupljanje imaga metodom stresanja,
Polyphylla
fullo L.
Amphimallon
solstitialis L.
Plusia (= Autographa) gamma L.
P. gamma L.
Sovica gama
• pozemljuše imaju redovito dvije generacije
godišnje, a najveće štete u pravilu
počinjavaju gusjenice 2. generacije koje su
prezimile i glavno prežderavanje čine u
proljeće. Javljaju se periodički masovno, i
tada znaju počiniti veće štete. Gradacija
većinom završava pod utjecajem prirodnih
neprijatelja, od kojih su najvažnije
parazitičke gljivice.
Leptoglossus occidentalis - Sjeverno-
američka stjenica

• L. occidentalis je strana fitofagna vrsta

stjenice iz porodice Coreidae porijeklom iz
Sjeverne Amerike.
• Amerikanci su je nazvali „zapadnom
stjenicom sjemena četinjača” (western
conifer seed bug)
• U Europi je prvi put opažena 1999. godine u
sjevernoj Italiji.
•
Leptoglossus occidentalis -
Sjeverno-američka stjenica
 Leptoglossus occidentalis -
Sjeverno-američka stjenica
• U BiH - 2008. godine (zgrada Zemaljskog
muzeja BiH u Sarajevu), pa do najsvježijih
nalaza ljeti i ujesen 2016. godine.
• Hrani se na mladim sjemenkama
(češerima) ili cvjetovima četinara, a zimi
na bazi iglica,
•
 Leptoglossus occidentalis -
Sjeverno-američka stjenica
• U nasadima četinara u SAD- u i Kanadi pravi
ekonomske štete hraneći se sjemenkama,
no ozbiljne štete na četinarima u Evropi do
sada nisu zabilježene.
• U jesen stjenice traže prikladno suho mjesto
za prezimljavanje (pukotine ispod kore
drveća i sl.), a vrlo često ulaze i u stambene
zgrade te ometaju ljude.
 Leptoglossus occidentalis -
Sjeverno-američka stjenica
• Štetnik razvija jednu generaciju godišnje.
Pretpostavlja se da je vrsta drvnom
građom i sadnicama ukrasnih četinara
unesena iz Amerike u Europu te se istim
načinom uspješno proširila gotovo cijelom
Europom