OPLEMENJIVANJE ŠUMSKOG

DRVEĆA

• Elmedin Delić Amir Brkić

 OPLEMENJIVANJE ŠUMSKOG DRVEĆA

• Oplemenjivanje šumskog drveća predstavlja jednu

posebnu genetičku biološku disciplinu u kojoj su
sadržani osnovni principi, metode i tehnike za
dobivanje genetički poboljšanih individua, jedne vrste
ili hibrida. Osnova oplemenjivanja ogleda se u
usmjerenom djelovanju odgovarajućih mehanizama ka
stvaranju određenih individua koje će biti od veće
koristi za čovjeka i ljudsku populaciju uopće.
U suštini oplemenjivanje šumskog drveća predstavlja
jedan evolucijski proces, kojim rukovodi čovjek, prema
unaprijed postavljenom cilju.
Tako usmjerena evolucija, u svrhu oplemenjivanja
šumskog drveća, razlikuje se od prirodne evolucije
najviše što su u ovom slučaju strogo kontrolirani svi
faktori koji utiču na tokove prestrojavanja šumskih
populacija i stvaranje odgovarajućih poboljšanih
individua.
• Oplemenjivanje šumskog drveća u savremenom
šumarstvu zauzima svakim danom sve važnije
mjesto, posebno u oblasti uzgajanja šuma,
uređivanja, sjemenarstva, klonskog šumarstva i
slično. Rezultati oplemenjivanja bi se trebalo
svakodnevno koristiti u šumarskoj praksi.
• Ipak primjena određenih metoda oplemenjivanja,
misli se na selekciju, često je vrlo ograničena kod
poslova na uzgajanju i uređivanju šuma. To se
može premostiti ako se mjere njege redovito
provode u mladim sastojinama, te kasnije slijede
pravilno provedeni sjekovi u cilju obnove, nakon
čega možemo očekivati da će se populacija
poboljšati i dati kvalitetnije potomstvo.
• U suprotnom, ako se iz sastojine uklanjaju samo
fenotipski najbolja stabla sa sigurnošću se može
pretpostaviti da sastojina postaje genotipski lošija,
a što će se odraziti i na narednu generaciju koja
stoga može biti fenotipski lošija od matične
sastojine
• Iskusni oplemenjivač ili praktičar u šumarstvu, ne
samo da će odabirati najbolje jedinke, nego će ih i
neprekidno kontrolirati, a u nekim slučajevima
križati i dalje oplemenjivati. Stoga je jako bitno da
suvremeni uzgajivači šuma poznaju osnovne
principe genetike i oplemenjivanja, kao i genetičke
strukture šumskog drveća.
OBLASTI PRIMJENE U ŠUMARSKOJ PRAKSI:

Oblasti primjene u šumarskoj praksi:

Savremeno šumsko sjemenarstvo je bazirano na
upotrebi genetički kvalitetnog sjemena i sadnog
materijala, visoke upotrebne vrijednosti. Tako se
sjemenarstvo ne može zamisliti bez dobro
organiziranih aktivnosti na oplemenjivanju šumskog
drveća,jer se samo na taj način može osigurati
suvremena proizvodnja visoko kvalitetnog
reprodukcijskog materijala.
• Oplemenjivanje šumskog drveća ima vrlo važnu
ulogu kod radova na umjetnom podizanju
šumskih kultura i plantaža, podizanju sjemenskih
plantaža i konzervaciji autohtonog genofonda.
Izdvajanjem sjemenskih sastojina kao i njihovim
uređivanjem, te selekcijom plus stabala svih
važnijih šumskih vrsta stvaraju se uvjeti za
kvalitetniju obnovu šuma.
ZAŠTITA I OBNOVA DEGRADIRANIH ŠUMA
PITOMOG KESTENA (CASTANEA SATIVA
MILL)

Cilj obnova degradiranih

kestenovih panjača zaraženih
rakom kore (Cryphonectria
parasitica Murr.) i konverzija u
mješovitu šumu pitomog
kestena visokog uzgojnog
oblika.
METODE OPLEMENJIVANJA DRVEĆA

Oplemenjivanje možemo podijeliti prema

primjenjenim metodama u ostvarenju
postavljenog cilja. Tako imamo: 
• Selekciju (različite razine umjetne selekcije)
• Hibridizaciju (umjetna hibridizacija)
• Mutacije (umjetna mutacija, poliploidija i genetički
inženjering).
• Općenito, oplemenjivanje ima za cilj kombiniranje
različitih korisnih svojstava od različitih individua,
pomoću različitih tehnika hibridizacije. Hibridizacija
dolazi u obzir nakon selekcije najkvalitetnijih individua
u populaciji. Za šumare koji se bave oplemenjivanjem i
uzgajanjem šuma ispitivanje provenijencijske
varijabilnosti i selekcija najboljih provenijencija
predstavlja osnovni polazni materijal u radu.
• Razlikujemo masovnu i individualnu selekciju:
Masovnom selekcijom izdvajamo dijelove
populacija, kao sjemenske sastojine,a kod
individualne selekcije imamo izdvajanje pojedinačnih
ili plus stabala, odnosno, stabala sa željenim
fenotipskim karakteristikama. Iz masovne selekcije
dobivamo reprodukcijski materijal, sjeme, sa relativno
malom genetičkom dobiti, jer je nizak intenzitet
selekcije. Kod individualne je selekcijski intenzitet veći
te je i genetička dobit veća.
OPLEMENJIVANJE SELEKCIJOM

• Osnovni princip prirodne selekcije sastoji se u

adaptaciji individua na promjenljive uvjete
sredine. Uzajamnim djelovanjem i povezanošću tri
osnovna faktora evolucije, nasljeđivanja,
varijabilnosti i selekcije određene individue mogu
preživjeti te uspješno ostaviti potomstvo, dok
druge u tom slučaju izumiru.
• Osnovne razlike između prirodne i umjetne selekcije
se ogledaju u samom karakteru uzajamnog djelovanja
između individue i okoliša. Prirodna selekcija se odvija
pod izravnim djelovanjem raznih okolišnih faktora, a
umjetna kroz selekciju i razmnožavanje samo
odgovarajućih genotipova i izravnu eliminaciju lošijih.
Ipak,poslije ciklusa umjetne selekcije na taj materijal
obavezno djeluje prirodna selekcija preko
odgovarajućih faktora okoline.
• Bilo da je riječ o prirodnoj ili vještačkoj selekciji
individue koje su ušle u ciklus odabiranja moraju proći
kroz rigorozne norme odabira, te postoji mogućnosti
da prođe vrlo mali broj genotipova. To je
predstavljeno kroz diferencijalnu reprodukciju, gdje se
stalno izmjenjuju selekcijski pritisci tijekom cijelog
života individua, sve do kraja njihovog produkcijskog
perioda, u različitim uvjetima okoline.
.
• Prije kretanja sa umjetnom selekcijom potrebno je
poznavati stepen genetičke determinacije željenih
svojstva na polaznom materijalu, jer je to najvažniji
faktor uspješnosti oplemenjivanja šumskog drveća
selekcijom. Za ocjene genetičke determinacije postoji
čitav niz različitih metoda, prije svega, korelacije i
regresije između roditelja i potomstva, koje se
dobijaju iz stepena sličnosti tih individua.
• Najviši stepen sličnosti obično označava sa 1 ili 100%.
Istraživanje stepena ili koeficijenta nasljednosti kreće
od 2-3% do 70 %. Tako s manjim vrijednostima imamo
veliku varijabilnost polaznog materijala pod
djelovanjem okoliša, te to otežava samu metodu
selekcije. Samo poznavanje stepena genetičke
determinacije omogućava da se predvidi mogući
rezultat primjene određenih metoda.
• Istraživanje genetičke varijabilnosti danas se radi uz
primjenu molekularno-genetičkih biljega uz pokušaj
da se ona povežu sa važnim ekonomskim svojstvima
kod drveća, ipak, prema Vidakoviću i Žufi (1966),
botaničko-taksonomska morfološka svojstva igraju
vrlo važnu ulogu i danas jer se mogu povezati s nekim
vrlo važnim ekonomskim svojstvima kod drveća kao
što je oblik debla, grananje i sl.
• Selekcija može obuhvatiti čitave populacije ili
manje grupe individua, kao i pojedinačne
individue, a u posebnim slučajevima i točno
određene vegetativne organe biljke. Selekciju, u
principu, treba vršiti na veći broj pozitivnih
svojstava, jer često imamo primjer da se u
potomstvu pokažu neka negativna svojstva koja
nisu cilj naše aktivnosti.
• Koliki će biti broj selekcioniranih individua ovisi o
broju traženih svojstava na koje se vrši selekcija. Tako
najviše možemo izdvojiti individua ako selekciju
vršimo na jedno svojstvo, dok je povećanjem
svojstava sve manje individua koje možemo izdvojiti.
Inače, uspjeh odabiranja je bolji ako se izdvoji više
individua. Selekcija dobrih fenotipova označena kao
pozitivna selekcija, a eliminacija loših individua je
označena kao negativna.
POČETNI RADOVI NA OPLEMENJIVANJU CRNE
TOPOLE (POPULUS NIGRA)
• Prema cilju selekcije možemo razlikovati masovnu i
individualnu. Masovna je bazirana na selekciji
fenotipski najboljih populacija ili grupa šumskog
drveća, a u cilju proizvodnje normalnog šumskog
sjemena i sadnog materijala. Individualna selekcija
predstavlja izdvajanje najboljih individua prema
fenotipu, te provjeru njihove genetičke konstitucije, a
u svrhu njihovog korištenja za proizvodnju visoko
selekcioniranog sjemena i sadnog materijala.
 MASOVNA SELEKCIJA

• Masovna selekcija je osnovna vrsta

oplemenjivanja šumskog drveća, kada kroz proces
selekcije izdvajamo natprosječne dijelove šume
koji nam služe za proizvodnju normalnog
(selekcioniranog) sjemena.
• Ova selekcija se obavlja kada se iz sastojina,
populacija ili grupa biljaka izdvajaju fenotipski
natprosječne populacije ili grupe individua u cilju
proizvodnje kvalitetnog reprodukcijskog
materijala. Ovom metodom odabira najboljih
dijelova sastojina i uklanjanjem stabala sa lošim
fenotipom iz njih imamo masovnu selekciju.
• Sama selekcija najboljih sastojina predstavlja vrlo
važan zadatak na poslovima oplemenjivanja i
stvaranja značajne osnove za daljnje radove na
oplemenjivanju, odnosno za poslove na
individualnoj selekciji. Posebno ovo dolazi do
značaja danas u Bosni i Hercegovini gdje se znatne
šumske površine devastiraju i gdje dolazi do
drastičnog gubitka autohtonog genofonda.
• Selekcija se inače obavlja na osnovu procjene
odgovarajućih fenotipskih svojstava, a polazeći od
osnovnih genetičkih zakonitosti u nasljeđivanju.
Ovdje važi princip da dobar fenotip sadrži u sebi i
dobar genotip, ali je to često i demantirano. Tako
se može od dobrog fenotipa dobiti loš fenotip
potomstva i obrnuto, ali ipak kod masovne
selekcije uvijek polazimo od dobrog fenotipa.
• To nam daje veću mogućnost da ćemo, ipak, dobiti
kvalitetno potomstvo. Ipak, kod masovne selekcije u
samim sastojinama ne smijemo zaboraviti da je
šumsko drveće stranooplodno, te većinom
heterozigotno, kako unutar vrste tako i između vrsta.
Koliko će se izdvojiti sjemenskih sastojina jedne vrste
ovisi o njenoj genetičkoj izdiferenciranosti,što je
direktno povezano s rasprostiranjem i raznolikošću
ekoloških uvjeta koji vladaju u području rasprostiranja
vrste.
• Treba selekcionirati veći broj sastojina, da bi se u
proizvodnji sjemena mogla reprezentirati potpuna
genetička struktura jednog područja ili jedne vrste.
Površina sjemenskih sastojina je
dvojbena, te se postavlja pitanje da li imati veći broj
manjih ili manji broj većih. Treba se odlučiti na osnovu
raspoloživog kvaliteta stabala u sastojini za njenu
veličinu, te na tom principu izdvojiti što veći broj
sastojina, s tim da u njima ne smije biti manje od 50
kvalitetnih stabala po ha, te da je minimalna površina 2
ha.
Sjemenska sastojina
bijelog bora – Gornja
Drinjača
Ipak, kod izdvajanja većih objekata u planinskom
području, visinska razlika između najnižeg i
najvišeg dijela ne bi trebala biti veća od 200 m, te
ako imamo takav slučaj, treba izdvojiti dva
neovisna objekta.
Postupak kod izdvajanja sjemenskih objekata,
masovnom selekcijom, odvija se kroz više faza,
kandidiranje, bonitiranje i registracija.
 INDIVIDUALNA SELEKCIJA

• Individualna selekcija se oslanja na izboru

najboljih fenotipova i analiziranju njihove
genetičke konstitucije kroz seriju testova, u svrhu
proizvodnje visoko vrijednog selekcioniranog
sjemena i sadnog materijala.
• Tako plus stabla moraju biti superiornija od drugih
komparativnih stabala u sastojini i to u odnosu na
jedno ili više ekonomski važnih svojstava, kao što su:
rast, oblik debla, finoća grana, sposobnost
plodonošenja, kvaliteta sjemena i otpornost na
patogene i insekte. Ovo je jedna od metoda (tehnika)
koja se najviše primjenjuje kod najintenzivnijih
programa oplemenjivanja. Provodi se najsuptilniji
odabir mogućih kandidata za plus stabla.
• Jedan od problema bio je da se selekcija uglavnom
odvijala u sastojinama koje su nastale procesom
prirodne obnove, ili onim koje su bile pod izvjesnim
djelovanjem čovjeka. U takvim sastojinama razvijanje
kvalitetnih fenotipova se znatno razlikuje od njihovog
razvoja u visoko kultiviranim sastojinama (plantažama
ili umjetnim nasadima) u kojima će taj oplemenjeni
materijal da se razvija i raste.
• Drugi problem koji se javlja tijekom selekcije plus
stabala je što ne znamo što se dešavalo sa stablima
početkom njihovog razvoja u sastojinama a sada se
nalaze pri kraju produkcijskog perioda. Postavlja se
pitanje da li su uvijek bila kvalitetna ili su to postigla
pred kraj produkcijskog perioda kada se konkurencija
među stablima smanjila, te se mnogi detalji kriju u
njihovim najboljim dijelovima debla, odnosno ostaju
do kraja skriveni u deblu.
• Ako se selekcija vrši na jedno ili dva svojstva, njen
intenzitet je jači nego ako je u pitanju više svojstava. Inače,
pojava greški prilikom individualne selekcije može se
uvećavati geometrijskom progresijom u ovisnosti o
.
povećanju broja svojstava na koja se vrši selekcija Imamo
više tipova plus stabala: plus stabla izdvojena na osnovi
natprosječnih prirasta, na osnovi kvalitete drva,
otpornosti na patogene i insekte, kao i abiotske faktore,
te stabla izdvojena na osnovi kombinacija prethodnih
svojstava.
 POSTUPAK PRI IZDVAJANJU STABALA

• Pri izdvajanju stabala dešava se više problema.

Jedan od problema bio je da se selekcija
uglavnom odvijala na sastojinama koje su nastale
procesom prirodne obnove. U takvim sastojinama
razvijanje kvalitete se znatno razlikuje od
razvijanja u kultiviranim sastojinama u kojima će
oplemenjeni materijal rasti.
Drugi problem za selekcioniranje plus stabala, u
sastojinama koje se nalaze pri kraju rotacionog
perioda, jesu nesavršenosti u najboljim
dijelovima debla, koji mogu biti skriveni u deblu.
Proces izdvajanja plus stabala možemo podijeliti na:
kandidiranje, bonitiranje i registriranje plus
stabala.
• Ocjena plus stabala može se vršiti: procjenom,
metodom uspoređivanja i metodom bonitiranja.
Najpouzdaniji način izdvajanja plus stabala je metoda
bonitiranja, jer ne podliježe subjektivnom utjecaju
oplemenjivača i treba je primjenjivati gdje god je to
moguće. Ocjenjivanje se sastoji u analitičkom ispitivanju
stabala, odnosno pojedinačnoj analizi većeg broja
fenotipskih, morfoloških i ekoloških svojstava kako je
dano u obrascu koji je propisalo Ministarstvo za
poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo FBiH.
 • U ovu svrhu koriste se propisani obrasci za bonitiranje
koje je propisalo Ministarstvo za poljoprivredu,
vodoprivredu i šumarstvo FBiH, a u koje se unose
. sljedeći podaci:
• Starost stabla
• Klasa uzrasta
• Prsni promjer(d 1,30)
• Visina stabla (Ht)
• Spol stabla
• Oblik krune
• Dužina krošnje
• Inseracija stabla
• Tip grana
• Punodrvnost drveta
• Pravost debla
.

12.Rakljavost drveta
13.Debljina grana
14.Broj grana
15.Međusobna udaljenost pršljenova
16.Čistoća debla
17.Mehanička oštećenja
18.Prisutvo bolesti na stablu
19.Usukanost
20.Svojstva kore
21.Plodonošenje
HVALA NA
PAŽNJI