RAZMNOAVANJE

CVJETNIH KULTURA

Raznmoavanje cvjetnih kultura je jedna od osnovnih

djelatnosti u cvjearstvu, a vri se na dva naina:
generativnim putem (putem sjemena)
vegetativno, koje je u stvari, proizvodnja novih
biljaka reznicama ili dijelovima biljke.
Dvogodinje i jednogodinje cvijee se veinom
razmnoava generativnim putem, dok se veina perena
razmnoava na vegetativni nain.

Generativno razmnoavanje

Poslije oplodnje razvija se sjeme koje u sebi sadri klicu i

rezervne hranjive materije za razvoj klice. Za uspjenu biljnu
proizvodnju, dobro sjeme je jedan od vanih preduslova. Sve
agrotehnike mjere primjenjene u proizvodnji bi e uzaludne ako
sjeme nije kvalitetno, ako se posije, na primjer, neklijavo
sjeme. Sjeme svake biljne vrste odlikuje se raznim fizikim,
biohemijskim i genetikim svojstvima.
Fizike osobine sjemena se ogledaju u veliini, obliku, boji i
sjaju, kao i mirisu i istoi.
Biohemijske osobine pokazuju
nemogunost klijanja.
Genetski faktori ukazuju
nesortno ili je hibridno.

na

njegovu
to

da

li

energiju
je

klijanja

sjeme

sortno

ili
ili

Prema tome, sjetveni kvalitet sjemena su: klijavost, energija

klijanja, apsolutna teina i istoa, dok je sortni kvalitet
odreen autentinou sorte i stepenom njene reprodukcije.
Spoljni izgled sjemena je bitan pokazatelj njegovog kvaliteta.
Ako je sjeme krupno i sjajno, ono je kvalitetnije, i ima veu
klijavost. Uz to, iz takvog sjemena se razvijaju vitalne biljke.

Apsolutna masa sjemena

Apsolutna masa sjemena je masa (teina) 1.000 sjemenki u
suhom stanju izraena u gramima. Broj sjemenki u gramu
sjemena treba poznavati radi uspjenog planiranja koliine
sjemena za sjetvu, jer je ta koliina razliita za svaku
cvjetnu kulturu. Naprimjer, u gramu Petunia hybrida ima
6.000-10.000 sjemenki, Begonia semperflorens 30.000-40.000,
Tagetes erecta 250-400, Bellis perennis 6.000-6.500 itd.

Pri brojenju sjemena za odreivanje njegove apsolutne mase ne

smije se birati samo krupne ili samo sitne sjemenke, nego se
moraju birati sjemenke razne krupnoe i mase, tako da to bude
stvarno prosjena vrijednost za odreeni uzorak. Rezultati
ispitivanja apsolutne mase sjemena daju se u gramima.

Ispitivanje istoe sjemena

Sjeme koje se susree u praksi sadri vie ili manje
primjesa, koje mogu biti sjeme korova ili drugih vrsta i
sorti ili dijelovi istog sjemena, ali bez klice. Prema tome,
istoa je odnos koliine istog sjemena odreene vrste ili
sorte i prisustva sjemena drugih vrsta, sorti korova i
ostalih primjesa.
istoa sjemena izraava se sljedeom formulom:

tezina istog sjemena x 100

istoa (%)
tezina uzorka
Teina uzorka probe se odreuje na taj nain to se odmjeri
koliina sjemena koju ispitujemo, pa odvojenu koliinu
stavimo na sto i pincetom se paljivo odvoje sve primjese iz
njega. Oieno sjeme se odvoji i izvaga, te se odnos teine
oienog sjemena i uzorka pomnoi sa 100 i dobijemo %
istoe. Za ispitivanje istoe sitnog sjemena koristi se
lupa.

Naprimjer: teina uzorka ispitivanog sjemena je 9g, a nakon

odvajanja primjesa teina istog sjemena iznosila je 8,20g,
istoa u % se rauna:

8,20 x 100 820

istoa

91%
9
9
sjemena mora garantovati njegov proizvoa

istou
i
uvoznik.
U praksi imamo itav niz primjera koliko je vana istoa
sjemena. Naprimjer, ako se kupuje sjeme za sadnju cvijea u
parkovima, vrlo esto se deava da se u bijeloj boji Bellis
perennis javlja jedan procenat arenih cvjetova. Uzrok ove
pojave je neistoa sjemena, tj. mjeavina sjemena iste
vrste ali razliitih kultivara (sorti).
To oteava izradu i utie negativno na izgled cvjetnih
rondela, te je to razlog to proizvoa mora biti garant
istoe sjemena.

Ispitivanje klijavosti sjemena

Ispitivanjem klijavosti sjemena utvruje se koji procenat
istog sjemena moe u laboratorijskim uslovima dati normalne
klice, koje pod povoljnim uslovima mogu u zemlji razviti
normalne biljke.
Klijavost se odreuje u istom sjemenu, poslije izdvajanja
primjesa.
Za ispitivanje klijavosti sjemena u laboratorijskim uslovima
treba obezbjediti optimalne uslove temperature, svjetlosti,
vlanosti vazduha, te podlogu.
Klijavost se ispituje na taj nain to se 100 zrna istog
sjemena stavi na upijajui papir i pokrije istim ili u
petrijevim posudama, te ostavi na toplom mjestu 18-25 C.
Papir se po potrebi vlai, jer sjeme ne smije biti suho.
Poslije 8-10 dana sjeme nie. Isklijale sjemenke se prebroje i
taj broj predstavlja procenat klijavosti sjemena.

Formula za klijavost sjemena izgleda:

n x 100
K %
n

gdje su:

K - klijavost sjemena u %
n - broj proklijalih

sjemenki
N - broj zasijanih
sjemenki
Naprimjer, ako je broj zasijanih sjemenki 100, a broj
proklijalih sjemenki 96, klijavost sjemena se rauna:

96 x 100 9600
K

96%
100
100

Upotrebna vrijednost sjemena

Upotrebna vrijednost sjemena je vrlo vana veliina i
slika je njegovih osnovnih kvaliteta. to je vea
upotrebna vrijednost sjemena, treba ga manje za sjetvu
i obratno.
Upotrebna vrijednost sjemena se dobije iz formule:

xK
UV %
100
gdje su:
vrijednost

UV - upotrebna
- istoa %
K - klijavost %

Naprimjer,
ako
je
istoa
sjemena
91%,
klijavost
96%,
njegova
upotrebna
vrijednost
je:

91 x 96 8736
UV

87,3%
100
100

Sjeme se kod nekih biljaka mora sijati odmah nakon

zriobe, a kod nekih je to mogue u kasnijem vremenskom
periodu.
Sjetva poslije zriobe prema Boldwi se vri u slijedeim
sluajevima:

kod onih vrsta koje ne podnose lagerovanje i ije

bi sjeme pri
tome izgubilo klijavost,

kod biljaka koje bi za vrijeme lagerovanja

proklijale,
kod biljaka koje e se pred samo klijanje ubrati,
kad nema dobrih uslova za lagerovanje i
ako je sjetva odmah mogua.

Nasuprot ovakvom nainu sjetve, postoje biljne vrste ije se

sjeme prije sjetve lageruje. To se vri u sljedeim
sluajevima:
ako klimatski uslovi toga podruja ne dozvoljavaju sjetvu,
ako je sjeme iz bilo kojih razloga u jesen prekasno
pokupljeno,
oieno ili dopremljeno,
ako se ima nejednak godinji priliv sjemena i oscilacija u
kvalitetu i cijeni i
u sluaju kad sjemena ima vie nego to je u toj godini
potrebno.
U tom sluaju jedan dio se lageruje, da bi se ostavio za
godinu kada je priliv sjemena mali.

Klijavost sjemena u mnogome zavisi od njegovog uvanja i

stepena sazrijevanja. U vrijeme uvanja sjemena ne smije se
izgubiti njegova sposobnost klijanja nego se odgovarajuim
postupcima ona mora ouvati.
Amerika biologinja ejn en-Miler sa Univerziteta u
Kaliforniji je skupila sjeme lotosa koje je stajalo na dnu
isuenog jezera na sjeveroistoku Kine. Ona je uspjela ovo
sjeme lotosa staro 200-500 godina radiokarbonskom metodom
dovesti do klijanja.
Period u kome sjeme zadrava ivotnu sposobnost je razliit
kod raziitih biljaka.
Prema duini trajanja ivotne sposobnosti, sjeme se dijeli u
tri grupe:
1. mikrobiotsko, kod kojeg se ivotne sposobnosti zadravaju
samo do godine,
2. mezobiotsko, koje ivotne sposobnosti zadrava od 3 do 35
godina,
3. makrobiotsko sa zadravanjem sposobnosti klijanja od 35 do
100 godina.

Priprema sjemena za sjetvu

U sluaju nemogunosti sjemena da ono klija (tj. njegovog
stanja mirovanja, odnosno dormantnosti) vri se njegova
priprema za sjetvu. Pojam dormantnost se koristi u
fiziologiji biljaka za oznaavanje smanjene aktivnosti
biljaka ili nekog njenog dijela.
Ono moe biti izazvano unutranjim iniocima u samoj biljci,
spoljanim uticajima i nekih brojnih djelovanja susjednih
dijelova, najee pupoljaka.
Klijanje sjemena moe izostati u sluaju nepovoljnih vanjskih
uslova, temperature, vlage ili njihovog odsustva.
Dormantnost moe biti:
1. eksterna, izazvana vanjskim faktorima
2. interna, izazvana unutranjim faktorima.

sjemenjae, embriona ili inhibitorna dormantnost.

Da bi se otklonila dormantnost sjemena, pristupa se raznim
nainima njegovog tretiranja kako bi se sjeme prije dovelo do
klijanja.
a. Tretiranje vodom
Ostavljanje sjemena potopljenog u vodi jedan do dva dana prije
sjetve predstavlja est postupak za stimulaciju klijanja
sjemena.
b. Primjenom sone kiseline
Tvrda sjemena opna moe se omekati sonom kiselinom ili hlornom
vodom. Sona kiselina se koristi u vidu 2% rastvora. Meutim, ako
se tretiranje vri hlornom vodom, uzima se 1 cm3 hlorne vode u 1
litar obine vode.
c. Mehaniko ozljeenje sjemena
Mehaniko ozljeenje sjemena moe se vriti pomou bubnja u kome
se nalazi kvarcni pijesak ili komadi eljeza. Okretanjem bubnja
sjeme se oteuje.
Drugi nain je trenje, a koristi se kod krupnijeg sjemena. To se
postie trljanjem sjemenki o tvrd predmet ili brusni papir, pri
emu se mora voditi rauna da se ne oteti sjemeni zametak.

Stratifikacija
Prevazilaenje smetnji u klijanju koje nastaje usljed
embriona, vri se u praksi stratifikovanjem sjemena.

dormantnosti

Mijeanje sjemena sa pijeskom moe se izvesti na dva naina:

Sjeme i pijesak se slau u slojevima iste debljine (1-5 cm). Prvo se
stavlja sloj sjemena i zavrava slojem pijeska.
Sjeme i pijesak se izmjeaju u odnosu 1:1, 1:2 ili 1:3. Ovo je bolji
nain, jer u sluaju zaraze, nee doi do zahvatanja itavog sloja. Masa
se moe izvaditi, pomijeati i odstraniti eventualno oteena zrna.
Prije stratifikovanja treba pripremiti kvarcni pijesak. Takoer, treba
odstraniti pljesniva zrna i sjeme potopiti u vodu 1-2 dana. Poto se
sjeme i pijesak naslau, potrebno ih je zaliti vodom, vodei rauna da
pijesak bude umjereno vlaan. Za stratifikovanje sjemena najpogodnija
temperatura je 1-5 C. Ako se zapaze prerani znaci aktivnosti sjemena,
a do sjetve je ostalo jo dosta vremena, potrebno je usporiti ovaj
proces uskraivanjem vlage iznoenjem sudova napolje i pokrivanjem
debelim slojem snijega. Nasuprot tome, ako se zapaaju znaci aktivnosti
(bubrenja), a do sjetve nije ostalo puno vremena, treba poveati
vlanost i toplotu. Duina trajanja stratifikacije je 1-6 mjeseci,
zavisno od dormantnosti embriona.

Sjetva sjemena
Sjetva sjemena moe se vriti na razliite naine: omake, u
brazde ili u gnijezda.
Sjetva sjemena omake se najee koristi. Sjeme se uzima u
desnu ruku i sije trljajui palcem i kaiprstom, ime se
prati njegov ravnomjeran raspored po zemlji. Sjeme se moe
mijeati sa pijeskom radi ravnomjernog razbacivanja.
Sjetva sjemena u brazde vri se specijalnim ili malim
motiicama. Rastojanje izmeu redova zavisi od vrste cvjetne
kulture, krupnoe sjemena i agrotehnikih mjera.
Sjetva sjemena u gnijezda koristi se za cvjetne vrste
krupnijeg sjemena (Lathyrus, Ipomoea) i razne lukovice. Na
mjestu sjetve motiicom se napravi udubljenje za gnijezdo u
koje se stavlja 3-20 sjemenki. Razliiti zahtjevi prema
svjetlosti, temperaturi i sastavu supstrata kod raznih vrsta,
uslovili su i razliite naine sjetve sjemena. Tako se sjetva
sjemena moe vriti u staklenicima, u toplim lijehama i na
otvorenom polju.

U staklenicima

Uobiajeno je da se sjetva sjemena u staklenicima vri uglavnom

kod cvjetnih vrsta sa sitnim sjemenom, zatim kod vrsta koje
trebaju dugo vremena visoku temperaturu i koje se ne mogu u
naim klimatskim uslovima sijati na otvorenom polju (Begonia
semperflorens, Petunia hybrida, Salvia splendens).
Sjetva u staklenicima se vri u posudama od razliitih
materijala, kao to su zemljani lonci ili drveni sanduci. Prije
sjetve sjemena vri se priprema posuda na slijedei nain: na
dno posude se stavlja drenaa od komadia lomljenih saksija ili
ljunka, a iznad zemljina smjesa koja odgovara cvjetnoj
kulturi koja se uzgaja.
Mjeavina zemlje se prosije kroz sito, stavi u lonac i lagano
sabija i potom dopuni sa finom prosijanom zemljom. Zemlja se
sabija runim sabijaem, pri emu se ostavlja prazan prostor do
ivice lonca. Prije sjetve sjemena, zemlja se dobro sabije i
ocjedi. Poslije sjetve, sjeme se pokrije fino prosijanom
zemljom. Ako se sije vrlo fino sjeme, npr. kod begonija,
petunia i sl., ne pokriva se zemljom, nego se samo malo utisne
i zalije. Posude se, zatim, pokriju staklom da se vlaga zadri,

Razmnoavanje sjemenom

Za nicanje sjemena vano je obezbijediti vlanost supstrata

i vazduha, kao i temperaturu koja je uvijek vea u stadiju
nicanja, nego kod odraslih biljaka. Temperatura nicanja
sjemena uvijek je za 2-3C vea od temperature koje trae
odrasle biljke. Prilikom nicanja sjemena, potrebno je
skidati kondezovane kapi vode sa stakla, da se ne bi
stvorila plijesan. Kad sjeme proklija, staklo ili papir se
skidaju i biljke lagano privikavaju na svjetlost.

U toplim lijehama
U toplim lijehama siju se cvjetne kulture koje nemaju
velikih zahtjeva prema temperaturi. Sa sjetvom se poinje u
mjesecu martu.
Zemlja u toplim lijehama se zbije i nakon toga izvri
sjetva i sjeme pokrije zemljom. Etiketira se naznaenjem
vrste biljke i vremena sjetve. Tople lijehe treba da budu
zatvorene do poetka nicanja sjemena. Radi regulisanja
vlanosti
vazduha,
potrebno
je
povremeno
vriti
provjetravanje i oroavanje.

Na otvorenom polju
Sjetva sjemena na otvorenom polju se primjenjuje kod
jednogodinjeg
cvijea
(Tagetes,
Zinnia),
zatim
kod
dvogodinjeg cvijea (Bellis, Viola hortensis i dr.), kao i
perenske vrste koje su otporne prema mrazevima (Lupinus i dr.).
Priprema terena za sjetvu na otvorenom polju sastoji se u
dobroj obradi parcele, pripremi zemljinog supstrata i
poravnjavanju zemlje. Poslije sjetve se obavlja zalijevanje.
Sjetva sjemena na stalno mjesto vri se kod vrsta sa krupnim
sjemenom koja ne rastu brzo i ne podnose presaivanje
(Dianthus, Aster, Papaver). Sjetva se vri u proljee, a
najkasnije, u junu, siju se vrste koje trae vie toplote.
Rastojanje izmeu redova je razliito. Veinom je ono udaljeno
od brazde do brazde 30-40 cm, a biljke jedna od druge udaljene
su 20-30 cm, ili u nekim sluajevima 6-10 cm, to ovisi od
krupnoe sjemena. Zasijano sjeme se pokrije zemljom ili
prosijanim stajnjakom. U toku nicanja treba odravati optimalnu
vlanost.

Njega rasada - ponika

Mlade biljke koje tek isklijaju nazivaju se rasad ili
ponike. Ponike su osjetljive na nedostatak svjetlosti i
zato, im proklijaju, sjeme se otkriva i izlae svjetlosti.
Sa toplih lijeha se skidaju prozori i asure, pa se rasad
izlae suncu. Vlanost u stadiju isklijavanja mora biti
optimalna.

Pikiranje
Kad postane oigledno da je biljicama potrebno vie prostora za njihov
daljnji razvitak, treba izvriti pikiranje ili presaivanje.
Pikirane biljke imaju vie hranjivih materija, vazduha, te prostora za
razvitak. Tako one postaju bujnije, razvijenije i otpornije prema
tetoinama i bolestima. Pikiranje se vri u sanducima promjera 40x30
cm. U sanduke se postavlja drenani sloj, a zatim sloj odgovarajue
zemlje koja se poravna i sabija.
Prije vaenja, mlade biljice se dobro zaliju. Markerom se naznae
mjesta za pikiranje u sanduke. Broj redova u jednom sanduiu je 9-10, a
u jednom redu ostavlja se 12 jamica za saenje. Pikiranje se vri na taj
nain to se biljka hvata pincetom i lijevom rukom, a desnom se
sadiljkom pomae vaenje biljaka koje se stavljaju na markirano mjesto.
Biljka se sadi do poetka listova. Zemlja se oko nje lagano sabije,
nakon ega se dobro zalije.
Rasad koji je proizveden u toplim lijehama, takoe se presauje. Pod
jedan prozor tople lijehe moe stati 200-300 biljaka. Presaivanje
rasada iz toplih lijeha vri se upotrebom sadiljke kojom se vri sjetva
i oznaavanje mjesta sadnje. Zasaene biljice treba tititi od
direktnog sunevog svjetla i vriti oroavanje.

Radi pravilnog rasta mladih biljaka i kod

biljaka koje ne trpe presaivanje vri se
prorjeivanje
vaenjem
jednog
broja
biljaka.
Na ovakav nain se preostalim
omoguava dovoljan prostor za
razvoj.

biljkama
pravilan

Prije pristupanja rasaivanju rasad je

potrebno dobro zaliti da se biljke lake
izvade i da se pri tome ne oteti korijenov
sistem.

Presaivanje sobnih biljaka

Presaivanje biljaka vri se u svrhu obezbjeenja zdravog i
kvalitetnog zemljinog supstrata i veeg prostora za njihov
nesmetan razvoj.
Lisno-dekorativne kulture se presauju najee u proljee, a
cvjetno-dekorativne
nakon
cvjetanja.
Prije
presaivanja
potrebno je pripremiti nove posude u ije dno se stavlja
drenaa, a iznad zemljina smjesa za kulturu koja se uzgaja.
Biljka se prije presaivanja zalije i noem lagano odvoji
zemlja od lonca. Zatim se biljka izvadi, drei je vrsto pri
dnu stabljike i pridravajui njen gornji dio. Nakon toga,
biljka se poloi na sto i drvenim tapiem skine staro
zemljite sa korijena, kao i oteeni dijelovi.
Ovako pripremljena biljka se postavi u lonac nakon ega se
uvruje posipanjem zemlje i blagim potiskivanjem.
Ovako presaena biljka se zatim zalije. Kod biljaka koje ne
podnose promjenu uslova koristi se prorjeivanje.

Zalijevanje
i oroavanje
Zalijevanje
i oroavanje
su naini kojima se dovodi voda do samog
korijena. Prskanje se vri u prostorijama ili na samim biljkama.
Prskanjem se biljka hladi, to utie na smanjenje isparavanja.
Zalijevanje se vri u toku dana, tako da biljka prosuena ulazi u noni
period.
Razliite potrebe pojedinih cvjetnih vrsta za vodom uslovljavaju i nain
i koliinu zalijevanja. Najbolji pokazatelj potrebe za zalijevanjem je
vlanost
zemljita koja treba da se kree izmeu 50-60%.
Manjak vlanosti zemljinog supstrata najbolje se moe utvrditi ako se
zemlja protrlja izmeu prstiju ili kada se udaranjem od zid saksije
osjeti zvuk, to je znak da je zemlja suha. Kvalitet vode je jako vaan
ekoloki faktor.
Temperatura vode kojom se vri zalijevanje treba da je 2-3C via od
temperature zraka u kojem se biljka gaji. Koliina vode koju treba
dodati poveava se njenim rastom i dostie maksimum kod stvaranja
cvjetnih pupoljaka. Nakon toga koliina se postepeno smanjuje, da bi se
u periodu odmora zalijevanje trebalo smanjiti na minimum. Bolje je
zalijevati rjee, a obilato, nego ee, ali nedovoljno. Potrebu u
zalijevanju mogue je ustanoviti ukoliko u ranim jutarnjim asovima

Zalijevanje sjemena poslije sjetve vri se finim

raspivaem za vodu. Novopresaene i pikirane biljke
zalijevaju se u manjem obimu.

Oroavanje . Oroavanjem se poveava vlanost i

umanjuje isparavanje vode iz biljke. Oroavanje se
primjenjuje kod kultura koje vode porijeklo iz
tropskih predjela, zatim kod oiljavanja reznica i
pri forsiranju nekih cvjetnih vrsta. Oroavanje
biljaka moe se vriti putem umjetne kie. Ovim
nainom se poveava temperatura vode, ali i sniava
temperatura zraka.

Ostale agrotehnike mjere u toku uzgoja

U procesu gajenja cvjetnih kultura vri se praenje, odnosno

okopavanje. Praenje se moe vriti motiicama, komadiem
daice ili specijalnim kaikama.
Praenjem ili okopavanjem se razbija pokorica povrinskog sloja
zemlje. Ova agrotehnika mjera vri se poslije zalijevanja ili
kie.
Prilikom uzgoja primjenjuje se uklanjanje-zakidanje vrnih
pupoljaka kod cvjetnih kultura. Pri tom se zakida vrni
pupoljak, to omoguava razvie bokorastog buna sa vie bonih
grana, ime se dobija bogatije cvjetanje.
Pinciranje je mjera kojom se vri uklanjanje bonih izbojaka,
to uslovljava skupljanje hranjivih materija u stablu. To dovodi
do stvaranja malog broja, ali zato krupnijih i dekorativnijih
cvjetova.
Uvrivanje i vezivanje cvjetova je vano za puzavice, biljke
sa krupnim i tekim cvjetovima, te kod vrsta sa lomljivom
stabljikom.
Uvrivanje se vri pomou ice, konopca ili drvenih stubia

Podupira treba da bude neupadljiv i po mogunosti

obojen istom bojom kao biljka. Presaivanje biljaka
se vri poslije perioda mirovanja u martu-aprilu,
odnosno polovinom maja.
Prilikom gajenja, biljke treba ih obavezno istiti
od suhih granica i listova,otkidati procvale
cvjetove i brisati prainu sa listova i po potrebi
ih tuirati.
U toku zime cvjetne kulture koje gube lie unose se
u podrume, a one sa listovima u staklare ili
prostorije gdje se temperatura ne sputa ispod 9
C.
Prilikom zimovanja, mora se obezbjediti optimalna
vlanost izmeu 75 i 80%, nie temperature u
prostorijama
gdje
se
uvaju
uz
minimalno
prihranjivanje, koje se u veini sluajeva ne
primjenjuje.

Vegetativno razmnoavanje

Pod
vegetativnim
razmnoavanjem
podrazumjeva
se
dobijanje novih biljaka putem oiljavanja njihovih
pojedinih dijelova. Vegetativno razmnoavanje se vri
reznicama
lista,
stabla,
korijena,
lukovica
i
specifinim nainom razmnoavanja putem meristema i
margotiranja. R
eznice mogu biti razliite duine, to ovisi od vrste
biljke od koje se uzimaju. Reznice ne bi trebalo da
budu mekane, jer su, u tom sluaju, podlone trulenju,
a niti suvie tvrde, jer to oteava njihovo
oiljavanje. Najpogodnije vrijeme za uzimanje reznica
je proljee i ljeto.
Vegetativno
razmnoavanje
se
ee
koristi
u
cvjearstvu od generativnog, jer je bre i postoji
mogunost prenoenja osobina matine biljke (izgled
cvijeta, boja, miris).

Reznice od stabla
Reznice od stabla mogu biti zelene-sone, zrele ili poluzrele.
Donji rez treba da je 2-3 mm ispod lanka, jer je na tom mjestu
koncentrisana najvea koliina hranjivih materija. Ove reznice
se uzimaju sa dva do tri lista na sebi.
Meutim, ako se radi o biljkama sa krupnim listovima, skrauju
se na polovinu, radi smanjenja transpiracije i poboljanja
oiljavanja. Ako se prilikom uzimanja reznica formirao cvjetni
zametak ili pup, potrebno ga je ukloniti.
U sluaju da se radi o reznicama vrsta koje u sebi imaju
mlijeni sok, kao fikus, rez se posipa ugljenom prainom da se
sprijei isticanje soka ili se ostave da se prosue jedan do dva
dana, to je sluaj kod sukulenti.
Za oiljavanje se koristi isti pijesak ili kombinacija treseta
i pijeska, uz prisustvo sredstava za pospjeenje oiljavanja.

Pripremljenje reznice se sade u pijesak na dubinu od 1 do 1,5

cm i razmaku 2-3 cm jedna od druge.
Nakon sadnje potrebno ih je zatititi od direktne suneve
svjetlosti uz obezbjeenje optimalne temperature i relativne
vlanosti vazduha. Optimalna temperatura za oiljavanje se
razlikuje kod raznih cvjetnih kultura.
Npr., optimalna temperatura za Pelargonium zonale se kree od
13 do 16C, Saintpaulia i Begonia rex 25-30C, Fuchsia
hybrida 10-15C itd.
Reznice nekih vrsta cvijea (Impatiens, Monstera deliciosa,
Tradescantia, Nerium oleander) se mogu lako oiliti u vodi.
Reznice se uzimaju od matinih biljaka koje se uzgajaju u
posebnom dijelu staklenikih pogona koji se zove matinjak.
Matine
biljke
se uzgajaju primjenom
svih
potrebnih
agrotehnikih mjera uz posebnu njegu, panju i zatitu.
One svojim izgledom kompletnog habitusa lista, cvijeta i
ploda predstavljaju zdrave i kvalitetne biljke sa svim
odlikama svoje vrste.

Razmnoavanje cvjetnih
kultura reznicama

Razmnoavanje lisnim reznicama

Lisne reznice se mogu uzimati od dijelova lista,
cijelog lista i lista sa peteljkom.
Odabiru se razvijeni listovi, jer stari i mladi
nisu pogodni za razmnoavanje.
Ovaj nain razmnoavanja se koristi kod: Begonia
rex, Saintpaulia, Sansevieria, sukulenti itd. U
sluaju da se uzima cijeli list sa dijelom
peteljke, okree se na nalije, nareu nervi i taj
dio postavlja na vlaan pijesak i privruje
kameniima.
Novo korijenje e se formirati oko lisne peteljke,
a zatim na lisnim nervima.

Razmnoavanje lisnim
reznicama

Razmnoavanjem polijeganjem
To nije est nain razmnoavanja cvjetnih kultura. Najee se
koristi u sluaju razmnoavanja puzavica (Hedera i Scindapsus).
Kod ovog naina razmnoavanja dijelovi biljke se povijaju u
jamice dubine 10 cm i zatrpavaju zemljom do vremena oiljavanja.
Razmnoavanje poloenicama

Razmnoavanje izdancima
Ovaj nain razmnoavanja se primjenjuje
kod
biljaka
koje
imaju
sposobnost
obrazovanja korijenovih izdanaka koji na
izvjesnom odstojanju od matine biljke
imaju
sposobnost
formiranja
mladih
biljaka.
Navedena
pojava
Nephrolepisa.

se

moe

uoiti

kod

Razmnoavanje korijenovim reznicama

Razmnoavanje
korijenovim
reznicama
se
najvie
koristi
kod
perena
(Lupinus,
Primula,
Anemone,
Oenotera,
Delphinium,
Trollius i druge).
Ovo razmnoavanje se obavlja preko ljeta,
odnosno odmah poslije cvjetanja. Da bi se
dobile dobre korijenove reznice, matine
biljke se paljivo vade, iste od zemlje, a
zatim se sa najdebljih ila sijeku reznice
debljine 2-3 cm.
Ovako pripremljene korijenove reznice
sade na odstojenju 2-3 cm i zaliju.

se

Razmnoavanje korijenovim reznicama

Razmnoavanje dijeljenjem korijena

Ovim nainom se razmnoavaju
imaju zadebljali korijen.

biljke

koje

Biljka se izvadi iz zemlje u jesenjem ili

zimskom
periodu,
oisti
od
zemlje
i
razdijeli korijen.
Svaki dio postavlja se u pijesak, vodei pri
tom rauna da gornji dio stoji uspravno, jer
u protivnom, nee doi do formiranja
korijena.

Razmnoavanje dijeljenjem bokora

Ovaj nain razmnoavanja koristi se za cvjetne vrste koje
imaju jako razvijen busen, veliku snagu rasta, i
razgranat
iliast korijenov sistem, kao to su: afrika ljubiica
(Saintpaulia ionantha), sabljica (Sansevieria sp)., anturijum
(Anthurium sp.), kana (Canna hortensis), mananta (Mananta
leconeura), imir (Buxus sempervirens), zvjezdan (Aster
spp.), orhideja itd.
Prilikom dijeljenja biljke, svaki odvojeni dio treba da ima
tri ili vie izbojaka i dio korijena. Prilikom dijeljenja
bokora mora se paziti da se to manje oteuje korijenov
sistem.
Novonastalim biljkama potrebno je obezbjediti dobru njegu i
zatitu. Ovaj nain razmnoavanja ima najvie uspjeha ako se
obavlja u periodu zimskog mirovanja, uglavnom od oktobra do
marta, ali mogue je i neposredno po zavretku aktivne
vegetacije.

Razmnoavanje
dijeljenjem bokora

Razmnoavanje podzemnim dijelovima

Podzemni organi putem kojih se razmnoavaju
cvjetne kulture su lukovice, lukoviasti
gomolji, rizom ili podanak.
Lukovicama
se
mogu
razmnoiti:
Tulipa,
Narcissus, Hyacinthus i druge; gomoljem:
Begonia tuberthybrida, Anemone; rizomom: Iris,
Convalaria, Canna i druge.

Razmnoavanje mladicama
Ovaj nain se primjenjuje kod biljaka
koje obrazuju puno mladica (npr. kod
Bilbergia i Aspidistra).

Margotiranje
To je nain razmnoavanja preneen iz Kine, u Evropu.
Margotiranje se najei koristi kod fikusa koji su u prostoru
zauzeli velike razmjere, te im je on postao premalen, ili u
sluaju kada biljka gubi donje listove. Za to je potreban
odrasli fikus, mahovina, treset, folija i po mogunosti biljni
hormoni.
Na grani debljine olovke do promjera palca, obino 5 do 8
listova ispod vrha, otrim noem se zaree izboj do polovine
njegove debljine i to odozdo prema gore. Rez se pravi ispod
lista ili lisnog vora, a u rez se umetne kameni. Hormonom se
tretira rez i zatim doda vlani treset i mahovina. Rez se povee
rafijom i obloi plastinom ili aluminijskom folijom.
Gornji i donji dio se privrsti izolir trakom ili gumom, da se
sprijei isuivanje mahovine. Ukorijenjavanje poinje nakon tri
sedmice. Kada se kroz prozirnu foliju primjeti korijenje,
granica se odree ispod folije, te se posadi samostalno u
odgovarajui lonac. Plastika se odvoji, a mahovina i treset
posadi zajedno sa novim supstratom. Margotiranjem se dobije nova
biljka koja je spremna za trite u roku od 4 do 6 mjeseci.

Margotiranj
e

Proizvodnja
matinih
metodom meristema

biljaka

Proizvodnja matinih biljaka, koje su osloboene

svih oboljenja vri se primjenom meristemske metode
uzgoja. Saznanje da je meristem vegetacijskog vrha,
zbog intenzivnog rasta, bez viroznih oboljenja
iskoritena je kod mnogih biljnih vrsta, da se
kultivisanjem meristemskog tkiva dobijaju biljke
osloboene od viroznih i drugih oboljenja.
Ovaj metod se po prvi put primjenio kod kulture
karanfila (Quaku 1957. god.), i od tada se u
proizvodnji sadnica redovno primjenjuje.

Biljni materijal se uzima sa matinog nasada, a

reznice se otkidaju na zadnjem dijelu biljke. Sav
ostali dio posla obavlja se u laboratorijima, uz
upotrebu sterilnog pribora. Sa reznica se otkidaju
listovi, zatim se vrlo paljivo noktom skidaju gornji
listii, nakon ega se ukazuje vegetacijski vrh
veliine 0,5-1,00 mm, to zavisi od razvijenosti
izboja. Izdvojeno meristemsko tkivo se posmatra
mikroskopom.
Dan ranije nego to se eksplantat postavlja na
hranjivu podlogu, epruvete napunjene medijem i
zaepljene pamunim epovima steriliziraju se u
autoklavu uz 1,5 atm. pri temperaturi od 112 C i u
trajanju od 20 minuta.
Hranjiva podloga koja se upotrebljava za uzgoj u
epruveti je razliitog sastava. Moe biti vrsta i
tekua (bez dodatka agara).

Ona po pravilu sadri najvanije mikro i makro

elemente kojima se dodaju aminokiseline (thiamin i
adenin), glukoza, naftalin-siretna kiselina (NAA),
kinetin i dr. Uspjeh u mnogome ovisi i od odnosa NAA
i kinetina u hranjivoj podlozi, koji bi trebao da
bude kao u biljci.
Na podloku mikroskopa meristemski vrh se ree
sterilnim skalpelom. Rez mora biti kratak, jer u
suprotnom zahvata i zaraeno tkivo.
Odrezani eksplant se iglom postavlja u epruvetu u
uspravnom poloaju. Epruvete su razliite veliine, a
koliina hranjive podloge je 20 ml.
Nakon sadnje, epruvete se ponovo sterilizuju laganim
povlaenjem kroz plamen, zatvaraju pamunim epovima,
a preko njih se postavlja aluminijska folija.

Pribor koji se koristi u izvoenju ovih operacija je sljedei:

hranjiva podloga u epruveti, mikroskop, lampa, sterilni papir,
skalpel, igla na izduenom drku, etalon, destilovana voda,
sterilna aluminijska folija i pamuni epovi.
Nakon stavljanja vegetacionih vraka na hranjivu podlogu,
epruvete se odnose u prostoriju u kojoj se nalaze stalci gdje
se one postavljaju i izlau trajnoj svjetlosti, temperaturi od
20 C i relativnoj vlanosti zraka od 65%.
Prvi korijenii se pojavljuju nakon 6-7 sedmica, to zavisi od
vie
faktora
(vrstine
podloge,
sposobnosti
rezanja
eksplantata, vremena uzimanja reznica, vremenskih prilika i
funkcionisanja ureaja za odravanje klime), a nakon 6-8
sedmica pojavljuju se mlade biljke. Svi neodgovarajui
primjerci se odbacuju dok se zdravi sade u male saksije, a
kasnije u sve vee, pri emu se uvijek mijenja sastav
supstrata.

Samo presaivanje se mora obavljati veoma paljivo. Smjesa mora

biti sterilirana. Na sredini se napravi plitka jamica u koju se
postavlja izdanak sa dijelom hranjive podloge koja ima zatitnu
funkciju. Ove biljke su osjetljive na isuivanje, jer one tek
sada poinju ivot u normalnim uslovima, pa im treba osigurati
dovoljno vlage. Prvih 10-15 dana, poto su presaene, nuno je
stalno odravati vlanost na listu. To se postie sitnim
oroavanjem i pokrivanjem biljaka polietilen folijom.
Sam proces ukorijenjavanja je tei u ljetnim mjesecima kada su
visoke temperature, pogotovu, ako nije u potpunosti rijeen
problem ventilacije. U takvim sluajevima pojavljuje se viak
vlage koji uzrokuje pojavu gljivica, koje izazivaju trulenje
korijenovog vrata i uginue veeg broja biljaka. Nakon 15 dana
biljke su u potpunosti ukorijenjene, pa se broj oroavanja
smanjuje, a folija skida.
Objekat u kojem se obavlja ovaj proces treba da je INSECT-free,
tako da onemogui ponovno inficiranje, jer se pretpostavlja da
je vegetacijski vrh nezaraen virusima. Zdrave biljke presaene
u male lonce ostaju u njima 1-2 mjeseca, tada se prema uzrastu
presauju u vee lonce. Za vrijeme zime vegetacijski porast je u
usponu, tako da se ve u ljetnjem periodu formira pupoljak na
devetom koljencu, to je specifinost karanfila kao biljke
fakultativno dugog dana.

Obavezne mjere njege u daljem razvoju je prihranjivanje i

zalijevanje.
Prihranjivanje se obavlja makro i mikro elementima u koncentraciji
0,1%. Kod upotrebe mikroelemenata treba biti paljiv, s obzirom na to
da se dodaju u malim koliinama, pogotovu to ih moe sadravati i
voda koja se koristi za zalijevanje. Zato je potrebno izvriti
hemijsku analizu vode, nakon toga reduciranje ili dodavanje
elemenata, a pH vrijednost treba da je 6, pa tu vrijednost treba
odravati.
Biljke koje su dobijene iz kulture meristema, predstavljaju snane
izdanke, ali to ne znai da su sve zatiene od virusa. Zato se
moraju otkloniti virozni primjerci koji mogu postati izvor zaraze za
ostale biljke. Za otklanjanje viroznih biljaka koristi se test
Chenopodium amaranticolor. im se biljka razvije, odstrane se dva
lista da se ne oteti cijela biljka i postupkom cjeenja biljni sok
se nanese na test biljku. Koriste se 2-3 lista na biljci, koja se
predhodno naprae karborandumom. Prisustvo virusa se uporedo
provjerava serolokim testom koji daje brze rezultate. Biljke koje se
pokau kao potpuno zdrave odvoje se u staklenik predvien za
testirane biljke. Tu se svaka biljka smatra kao polazite odreenog
klona. Zatim se ovi klonovi vegetativno razmnoe u izoliranom
stakleniku sa specijalno obuenim osobljem. U toku uzgoja primjenjuje
se dezinfekcija, biljke se prskaju i obavlja test na zaraenost, kako
bi se pravovremeno odstranile zaraene biljke. One, u stvari,
predstavljaju matini nasad za komercijalnu proizvodnju kvalitetnih i

Pored panje koja se posveuje

zdravstvenom stanju i testiranju
sortnih osobina novih klonova
posebna
panja
mora
biti
posveena
i
samoj
klonskoj
selekciji, u cilju odabiranja
najpovoljnijih klonova za uzgoj u
odreenim uslovima.