Professional Documents
Culture Documents
KRASTAVCI
(Cucumis sativus)
Sijanje u sobi
Ako zelite rano brati krastavce, mozete ih koncem travnja ili pocetkom svibnja
posijati u posude ili plasticne loncice promjera 6-8 cm i drzati ih na prozorskoj daski.
U svaku posudu stavite po 2 sjemenke oko 2 cm duboko u zemlju, dobro polijte i
prekrijte folijom za domacinstvo. Zatim posude stavite na prozorsku dasku. Krastavci
najbolje klijaju na oko 22ºC. Nakon klijanja uklonite foliju i kultivirajte biljcice jos oko 4
tjedna. Neposredno prije nego ih iznesete u vrt, biljke trebate pognojiti tekucim
gnojivom. Dobro je iznijeti biljke nekoliko dana van, kako bi ocvrsnule. samo biljke s
najmanje 2-3 lista i jakim korijenom imaju prednosti nad sijanim biljkama.
Priprema tla
Presadivanje u gredice
Koncem svibnja ili pocetkom lipnja biljke treba presaditi van ili u staklenik. Vec
se na 8ºC krastavac «smrzne». Biljke lose podnose ometanje rasta korijena i tada
prestanu rasti, pa ih zato treba saditi zajedno sa zemljom. Obilno zalijevajte. Najbolje
je navecer crijevom zalijevati zemlju ispod listova. U lipnju biljke treba dognojiti s 20 –
30 g gnojiva po m² kako bismo ubrzali rast i rodnost. Ako su ljeta vlazna, cesto se
pojavljuju gljivicne bolesti, prava i lazna bijela pjegavost lisca i ozegline na
krastavcima. Kvasenje organskim fungicidima samo uvjetno pomaze. Vazniji je izbor
odgovarajucih sorti. Protiv venjenja krastavaca, zbog kojega biljke izumru, pomaze
samo cijepljenje. Buduci da se ova bolest cesto javlja, na vecim se povrsinama
uzgajaju cijepljeni (kalemljeni) krastavci. To je jednostavnije nego mijenjanje tla. na
snazni i prema bolesti otporan korijen bundeve, koja ima listove slicne smokvi –
smokvoliku – sijamsku bundevu (Cucurbita ficifolia), mozemo cijepiti svaku sortu
krastavaca.
Cijepljenje
ARMENSKI KRASTAVAC
(Cucumis melo flexosus)
BIJELI KRASTAVAC
(Cucumis melo)
KIWANO
Bodljikava dinja – iglicasti krastavac
(Cucumis metuliferus)
Recept
Kiwi i kiwano krema
Bucnica
Porodica: Cucurbitaceae
Opci opis: bundeve – tikve se ubrajaju u najstarije kultivirane biljke. One
spadaju medu najraznovrsnije od svih biljaka u prirodi. Uslijed prilagodljivosti
razlicitim uvjetima okoline, rasirene su po cijelom svijetu, a raznolikost im omogucuje
bezbroj nacina uporabe.
Bundeve imaju posebno muske i zenske cvjetove. Na jednoj biljci se nalazi
dosta jednih i drugih. Cvjetovi traju samo jedan dan. Najcesce ih oprasuju pcele.
Nakon oprasivanja plodnik zenskoga cvijeta polako prelazi u plod sa sjemenkama u
njemu. Zbog ovakvoga nacina oprasivanja vrlo lako dolazi do medusobnog krizanja
razlicitih formi i vrsta, sto dovodi do novih oblika i ceste nemogucnosti zadrzavanja
zeljene vrste – forme.
Opis: ova se bundeva javlja u tri varijeteta: crvena, narancasta i zuta.
Relativno se lako uzgaja. Plodovi mogu biti glatki ili rebrasti, a variraju po tezini od 15
do 50 kg. Treba se drzati na vrijezi i tako ce dobiti na kvaliteti. Mladi se plodovi mogu
pohati, prziti ili od njih raditi varivo. Zreli se plodovi koriste na razne nacine: mogu se
raditi pite, stavljati u juhe…
Razmnozavanje: da biste uzgajali ove bundeve, trebate vec od sredine
travnja proizvesti presadnice («flance»). To je najbolje ciniti u tresetnim tabletama ili u
casama od jogurta napunjenim mjesavinom sagorjeloga stajnjaka i prvoklasnoga
humusa, a zatim ih presaditi u dobro pripremljene kucice sredinom svibnja – kad
prode opasnost od mrazeva. Kada se siju direktno na otvoreno (u svibnju na
kontinentu, a u travnju u Primorju), tada se u kucicu stavljaju na dubinu od 3 cm do 5
cm 2-3 sjemenke, dobro navlazi i prekrije folijom ili staklom. Kad sjeme nikne, tada se
zaklon makne i biljka dalje normalno razvija. U vrijeme cvjetanja, zametanja plodova i
razvoja intenzivno se njeguje.
Uvjeti uzgoja: odlikuje se velikim zahtjevima u pogledu topline, vlage,
svjetlosti i hranjivih tvari, te joj za uzgoj ponajbolje odgovaraju nizinski i
topli krajevi.
Od bolesti najopasnije su pepelnica i plemenjaca. Pepelnica se suzbija jednim
od preparata : Systhane 12E 0,03%, Tilt 250 EC 0,01%, Karathane EC 0,035%.
Plemenjacu suzbija: Ridomil MZ 72 WP, Polyram DF.
Bucnica
Potrebno: nesto deblje tijesto za savijacu, domace ili kupovno, ½ kg mekanog
kravljeg sira, svjezeg ili od neobrana mlijeka, ½ kg buce (bundeve), 3 jaja, 2 dl
vrhnja, sol i ulje.
Priprava: Ogulite bucu i ocistite od kostica, narezite na vece komade,
naribajte i posolite. Sir zgnjecite vilicom i umijesajte jaja. Malko odstajalu bucu
stisnite rukama, zatim ju stavite na cisti ubrus i cijedite dok ne izide sav sok. Bucu
dodajte sirnoj masi, a ako zelite meksi nadjev, dodajte i vrhnja. Razvuceno tijesto
poskropite uljem, raspodijelite nadjev, pomocu stolnjaka savijte i polozite na nauljeni
lim. Zagrijte pecnicu, bucnicu prelijte vrhnjem i pecite oko pola sata na 250°C dok
povrsina ne porumeni. Bucnica se, kao i strukli posluzuje topla.
Zagorci tvrde da se uz bucnicu ne smije piti pivo, nego hladni gemisti od
vina pripravljenog za beru.
DIVOVSKA FRANCUSKA BUNDEVA
(Cucurbita maxima «Gargantua»)
Opci opis: bundeve imaju posebno muske i zenske cvjetove. Na jednoj biljci
se nalazi dosta jednih i drugih. Cvjetovi traju samo jedan dan. Najcesce ih oprasuju
pcele. Nakon oprasivanja plodnik zenskog cvijeta polako prerasta u plod sa
sjemenkama u njemu. Zbog ovakva nacina oprasivanja vrlo lako dolazi do
medusobnog krizanja razlicitih formi i vrsta, sto dovodi do novih oblika i ceste
nemogucnosti zadrzavanja zeljene vrste – forme.
Opis: francuska divovska bundeva ima ogroman genetski potencijal. Ova je
bundeva postigla rekord u velicini, prekoracujuci 250 kg. Tezina od 200 kg sigurno se
moze uzgojiti i u nasim uvjetima, svakako, uz intenzivnu njegu i brigu. Ova bundeva
zamece vise plodova, ali ako se uzgaja 1 plod, tada on moze teziti od 100 do 200 kg;
ako su 2 ploda, tada se tezina dijeli. Tezina se povecava uz intenzivnu njegu.
Zahvaljujuci nacinu uzgoja koji mi nudimo sa sjemenkama, Vi takoder
pokusajte postici rekord ili bar zabljesnuti pred Vasim susjedima! Osim
spektakularnosti, ta ogromna bundeva omogucuje jeftino prehranjivanje zivadi i
zivotinja na imanju za vrijeme zime. Nekada se moglo vidjeti na nekim farmama
prasce kako zderu unutrasnjost te ogromne bundeve.
Razmnozavanje: sjetva/sadnja u travnju/svibnju. Sjemenke se mogu sijati u
tresetne tablete (po 1) u travnju, a zatim se presaduju u dobro pripremljene kucice
sredinom svibnja – kad prode opasnost od mrazeva. Kada se siju direktno na
otvoreno (u svibnju na kontinentu, a u travnju u Primorju), tada se u kucicu stavljaju
na dubinu od 3 do 5 cm 2-3 sjemenke, dobro navlazi i prekrije folijom ili staklom. Kad
sjeme nikne, tada se zaklon skloni i biljka se dalje normalno razvija.
U vrijeme cvjetanja, zametanja plodova i razvoja intenzivno se njeguje. To ce
vjerojatno rezultirati rekordnim plodom u Vasem kraju. Berba je ujesen.
Uvjeti uzgoja: bundeve se odlikuju velikim zahtjevima u pogledu topline,
vlage, svjetlosti i hranjivih tvari, te joj za uzgoj ponajbolje odgovaraju nizinski i topli
krajevi.
Zahtijeva cesto zalijevanje ili navodnjavanje, povremeno
prignojavanje i dodatno zakorjenjivanje vrijeza u «rezervnim» kucicama.
Ova je bundeva veliki «izjelica», te trazi ponajbolja tla, dobro nagnojena
stajnjakom. Dobra varijanta sjetve je u neposrednoj blizini hrpe
sagorjeloga stajnjaka.
METARSKE MAHUNE
(Phaseolus vulgaris «sesquipedalis»)
Recept
Mahune su prijatnog okusa i pripremaju se na razlicite nacine. Mogu se i
zamrzavati. Jedu se sa zrnjem, ako ih beremo do duzine od oko 50 cm. Socnije su
od obicnoga graha pritkara. Evo jednoga jednostavnog i ukusnog jela:
Mahune izrezati na komadice, pa ih staviti u tavicu na malo masti (ulja) ili maslaca.
Dodati cesnjaka (bijelog luka), narezane paprike i polu masne sunke, te ih stalno
mijesati dok ne omeksaju i porumene, a zatim, po zelji, dodati nekoliko kapi umaka
od soje. Dobar Vam tek!
Mahuna najbolje raste u uvjetima tople klime s dosta oborina, dakle trazi
visoku relativnu vlaznost zraka (65-80%). Zrno mahune klija na temperaturi 10-12 °C.
Mlade biljcice na podnose hladnocu, te vec na –0,5°C ugibaju. U razdoblju cvatnje
potrebna je optimalna temperatura od 20-25°C, a u fazi oblikovanja mahuna 20-
22°C. Mahuna najbolje uspijeva na aluvijalnom tlu, ali ce uspjeti i u svakom drugom
tlu koje ima dobru strukturu. Na slabo propusnim tlima mahuna slabo raste. Na tlima
koja imaju pH manji od 6, mahuna se ne sije. U nasim se uvjetima mahuna najcesce
sije iza krumpira, secerne repe, strnih zitarica i sl. kultura. Nakon skidanja mahuna
mogu u obzir za sjetvu doci sve raspolozive kulture, jer ostavlja tlo bogato dusikom.
Na isto polje uzgoja mahuna se moze vratiti tek nakon 4 godine. Mahuna ima vece
zahtjeve za pojacanom gnojidbom tla fosforom i kalijem, dok potreba za dusikom nije
naglasena, jer mahuna moze elementarni dusik usvojiti iz zraka.
Od NPK gnojiva bilo bi dobro tlo gnojiti s NPK 10:30:20 ili NPK 8:26:26 u
kolicini od 8 do 10 dag/m². Ako tlo nije bilo obradeno u jesensko-zimskoj brazdi, onda
se gnojidba i obrada provodi u proljece kad se tlo zagrije na oko 12ºC (na dubini od 5
cm). Sjetva mahune u kontinentalnom dijelu Hrvatske obavlja se u razdoblju izmedu
20. travnja i 15. srpnja, rucno ili specijalnim sijacicama. Kod niske sorte mahuna i
meduredni ce razmak biti manji, pa iznosi 50-60 cm, a razmak u redu 4-5 cm zrno od
zrna. Trazi se sklop od oko 45 biljaka/m². Za sijanje jednog m² bit ce potrebno 10-15
g sjemena. Kod visoke sorte mahuna meduredni je razmak 70-100 cm, a u redu 40-
50 cm. U kucice se sije 3-5 sjemenki i biljke se uzgajaju uz pritke.
U vegetaciji je vazno sprijeciti rast korova i zalijevati. a malim obiteljskim
povrtnjacima svakako se preporuca pljevljenje i okapanje, bez uporabe herbicida.
Vazno je zalijevanje, jer u uvjetima visokih temperatura dolazi do vrlo brzog gubitka
kakvoce mahuna i drasticnog opadanja priroda, ako se osigura dovoljno vode za
zalijevanje. Broj zalijevanja ovisi o nizu cimbenika, a prednost treba dati metodi
kisenja i to u ranim jutarnjim satima.
Mlade mahune sadrze 7-12% suhe tvari, 3-4% secera, 2-2,5% bjelancevina,
nesto skroba, a vise vitamina B i C.
Osim u svjezem obliku, mahune se konzerviranjem i smrzavanjem u
hladnjacama mogu cuvati za konzumiranje.
Karakteristika ove sorte mahuna je ta da poslije kuhanja pozelene i vrlo su
socne.
Uzgojiti divovski crveni luk ili bilo koje drugo povrce izazov je za svakog
povrtlara. Da bi u tome uspjeli, trebate zadovoljiti odredeni broj cimbenika. Potencijal
sjemena ove vrste je velik. Gotovo je normalno da se tezina glavica krece oko 0,5
(pola) kg, ali nisu rijetki ni primjerci od oko 1 kg. Svjetski rekord drzi upravo ova sorta
luka – 3,03 kg. A sada osnovne upute o sjetvi i uzgoju luka iz sjemena.
Sjetva: u pripremi tla za uzgoj luka izravnom sjetvom nema bitne razlike
u odnosu na tlo gdje se sadi lucica, osim sto za sjetvu povrsina tla mora
biti idealno ravna, usitnjenog gornjeg sloja tla. Teskim tlima, s vise
glinenih cestica, nikako se ne koristimo za sjetvu sjemena. Takva su tla
sklona stvaranju pokorice, pa biljcice tesko ili nikako ne izbijaju na
povrsinu tla. Redovito navodnjavanje obvezna je njega do prestanka
stvaranja novih listova.
Kako sjeme luka sporo nice, posebno je vazno odrzavati povrsinu za uzgoj
luka bez korova (na velikim povrsinama za to sluze herbicidi).
Razmak redova u izravnoj sjetvi luka bitno se razlikuje od onog kod sadnje
lucica. Idealan je razmak 5-6 cm, a dubina sjetve 1-1,5 cm. Usjev luka iz izravne
sjetve kasnije dospijeva za berbu. Prinos luka je 20-50 kg na 100 m².
Uvjeti uzgoja: osnovnu je obradu tla potrebno obaviti u jesen, odnosno nakon
berbe predkulture.
Prije oranja (u vrtu rucnog stihanja), do dubine 30 cm, razbaca se mineralno NPK
gnojivo bez ili s malo dusika (N) (8-10 kg na 100 m²).Posebnu pozornost valja dati
proljetnoj obradi tla, odnosno ne saditi lucice na zakorovljene povrsine. Luk svojim
liscem ne pravi zasjenu, ne pokriva tlo, pa se u usjevu luka korovi vrlo dobro
razvijaju.
Okopavati valja plitko, pazeci da se ne osteti relativno plitko korijenje, a obicno
su dostatna 2-3 kultiviranja. Prvi se put kultivira nakon nicanja, a zatim 2-3 tjedna
kasnije, s tim da se pritom i prihranjuje s 1-1,5 kg KAN-a na 100 m². Navodnjavanje
je pozeljno u pocetnom stupnju rasta, kada luk razvija novo lisce i dok lukovica raste
(ako je beskisno proljece).
Cesti su neuspjesi u uzgoju luka kod hobista. Naime, luk pocetkom svibnja u kopnenoj
Hrvatskoj valja zastititi odgovarajucim preparatima od napada lukove muhe i lukove plijesni
(peronospore).Protiv peronospore se zastita obavlja ponavljanim prskanjem za vlaznog i
toplog vremena (i to ne ujutro kada je rosa).
JAGODICASTI SPINAT
(Chenopodium capitatum)
Porodica: Chenopodiaceae
Opis: jagodicasti spinat je prastaro europsko povrce uzgajano do oko
1800. godine, kada ga je zamijenio sadasnji obicni spinat, a on je pao u
zaborav i preselio se u Aziju. Danas se ponovo vraca u europske
prostore. Ovo je vrlo neobicno povrce, koje fascinira svojim izgledom, ali
zadovoljava i gurmanske prohtjeve. Lisce je vrlo ukusno i pripremamo ga
na razne nacine kao i obicni spinat – kuhamo, stavljamo u juhe,
pripremamo od njega salatu, zamrzavamo…
Jagodice su kao sumske, vrlo dekorativne i jestive. Okus im je neodreden,
pomalo bljutav, ali ga dobre domacice, svakako, mogu uciniti ukusnim. Plodovima je
moguce vrlo atraktivno dekorirati jela.
Razmnozavanje: sjemenom. Spinat je najbolje sijati od ozujka do kolovoza na
otvorenom na rijetko. Za sjetvu spinata koristimo duboko prostihano vrtno tlo bogato
organskim tvarima. Preporucuje se sjetva vrlo sitnog sjemena u vremenskim
razmacima u vrlo fino i usitnjeno tlo, tako da stalno pristize svjezi i mladi spinat.
Dubina sjetve neka bude 0,5-1 cm. Najbolje ga je sijati u redove na razmaku 30-40
cm, a u redu 20-25 cm. Sjeme klije 15-20 dana pri temperaturi 10-25ºC.
Uvjeti uzgoja: odgovara mu uzgoj na otvorenom prostoru, ali i u stakleniku –
plasteniku. U plodoredu ne treba doci poslije cikle, blitve i drugih biljaka iz porodice
Chenopodiaceae, kojoj pripada i sam spinat. Ovaj spinat je moguce koristiti kao
neobicno atraktivnu balkonsku loncanicu.
DRVO SPINAT
(Chenopodium giganteum)
Drvo spinat je lijepo 1,5-2 m visoko stabalce, koje cijelo ljeto daje ukusno
crveno-ljubicasto lisce. Da biste uzgojili ovu lijepu i korisnu biljku, trebat ce vam dosta
strpljenja i vremena. S uzgojem je najbolje poceti u sijecnju/veljaci sjetvom sjemena
u finu humusno-pjescanu zemlju ili tresetne tablete. Posijte 3-4 sitne sjemenke na
samu povrsinu navlazene zemlje ili u nabujale tresetne tablete i lagano pokrijte
tankim slojem prosijane zemlje ili pijeska. drzite stalno umjereno vlaznim i na toplom
mjestu. Sjeme ce proklijati za 2-3 tjedna i pojaviti se njezne biljcice. Treba im 2-3
mjeseca da bi ojacale. Kad dostignu visinu 10-15 cm i kad zatopli, prethodno
«zakaljene» presadnice presadite u vrt na razmak 1,5-2 m u dobro pripremljenu i
nagnojenu zemlju. Presadnice dobro zalijte. Vas trud drvo spinat ce nagraditi
bogatom lisnom masom, koju cete moci brati i koristiti cijelo ljeto. Na redovito
zalijevanje odlicno reagira bogatim plodonosenjem svjeze lisne mase. To se lisce
priprema kao i lisce drugih vrsta spinata.
Ova je vrsta spinata vrlo pogodna za uzgoj u ljetnim mjesecima i prakticki
zamjenjuje obicni spinat, koji u toplim mjesecima tjera cvjetonosno stablo.
Ova prekrasna biljka ima i svoju dekorativnu dimenziju!
JESTIVA KRIZANTEMA
(Chrysanthemum coronarium)
Opis: jestiva krizantema je najpopularnije japansko povrce. za jelo se koristi
lisce. Postoje mnoge vrste ciji se listovi razlikuju u debljini, velicini i obliku.
Razmnozavanje: direktnom sjetvom od travnja ili ranije za pripremu
presadnica u vrlo sitnu navlazenu zemlju na samu povrsinu; a zatim tanko prekriti jos
sitnijom prosijanom zemljom: Presaduje se ili prorjeduje na razmak od 20 cm u redu i
meduredno 25 cm.
Berba: cetiri tjedna kasnije moze se brati, prije nego preraste visinu od 25 cm,
jer je lisce kasnije nagorko. Preporucuje se rezanje na 5 cm visine od tla, te se tako
obnavlja i ponovo daje mladice, cak i kod laganog mraza.
Uvjeti uzgoja: uzgaja se na slobodnom prostoru. jestiva krizantema voli
duboka vrtna tla obogacena zrelim stajnjakom i mineralnim gnojivom.
Upotreba: mladi listovi se koriste svjezi na salatu. Japanske domacice ga
najprije blansiraju, a onda pripremaju. Lisce postaje gorko ako se
predugo kuha. Cvjetno lisce je takoder jestivo i koristi se za garniranje.
Poznati recepti:
1. Lisce isjeckati na sitno i s malo secera i serija pirjati. servirati kao spinat.
2. Juha od krizantema: 20 dag sitno izrezanih krizantema, 20 dag sitno narezanih
mladih mahuna, 15 dag narezanih sampinjona, 1 litra tekucine od juhe (kokosje ili
govede). Priloge staviti u juhu i lagano kuhati.
Kusajte ova istocnjacka jela!
Listovi kineskog kupusa mogu se jesti i svjezi, na salatu, no tada, osobito kod
vanjskih starijih listova, uklanjamo deblju lisnu zilu, a upotrebljavamo njezniji, zeleni
dio lista. Za salatu listove nije potrebno rezati na uske rezance, kao kod glavatog
kupusa, vec se mogu ostavljati veci komadi, kao kod zelene salate.
Kineski kelj-kupus se moze jesti i kuhan, pripremljen na leso kao blitva i
zacinjen cesnjakom (bijelim lukom), ili kao varivo, sam ili pomijesan s ostalim vrstama
povrca.
JELA OD KINESKOG KUPUSA (KELJA)
Kineski je kupus (Brassica chinensis) kupusnjaca, ali izgledom posve drukcija
od ostalih vrsta. Vise je, naime, nalik nekim salatama nego kupusu. Njegova visoka
prehrambena vrijednost izdize ga daleko iznad ostalog povrca. Ugljikohidrati u obliku
monosaharida, bjelancevine, karotin, vitamini B1, B2, B3, C, PP (nijacin), te minerali
– kalcij, kalij, fosfor, zeljezo i fluor – zajedno s vrlo vaznim aminokiselinama, kao sto
su lizin i arginin, svrstavaju kineski kupus ne samo u hranjivo, nego i u ljekovito
povrce. Zbog toga se kineski kupus, po rijecima dr. Novaka, profesora s
Agronomskog fakulteta, preporucuje osobama koje boluju od cira na zelucu. Lako je
probavljiv, ne izaziva nadimanje u zelucu i crijevima, te ga zbog toga rado jedu osobe
svih uzrasta. Mogucnosti njegove primjene u kulinarstvu su mnogostruke. Od juha,
salata, variva, nadjevenog i zapecenog kineskog kupusa, pa sve do odrezaka koji
mogu zamijeniti meso. Kod pripreme nema tipican kupusni miris, a okus mu je
znatno blazi od kupusa. Bijele lisne peteljke mogu se pripremiti poput sparoga. moze
se kuhati na isti nacin kao kupus, ali ce tada izgubiti dio vazne prehrambene
vrijednosti, pa ga je stoga najbolje koristiti svjezeg u obliku salate. Napravimo li malu
rekapitulaciju prehrambenih svojstava kineskog kupusa, lako cemo zakljuciti da je
rijec o namirnici bez koje bi jelovnik suvremenog covjeka bio znatno siromasniji.
60 dag kineskog kupusa, 2 zumanca, 2 zlice Gustina ili brasna, 2,5 dcl vode, 8
dag maslaca, 1 zlica limunova soka, bijeli papar, 1 zlica Vegete, sol po potrebi,
muskatni orascic.
U 2,5 dcl vode stavite zlicicu Vegete, kratko prokuhajte, a zatim malo ohladite.
U posebnoj posudi izmijesajte Gustin i zumanca, dodajte vodu s Vegetom i posudu
stavite na paru. Mijesajte metlicom za tucenje dok se umak ne zgusne i postane
pjenusav. Ugrijan i otopljen maslac postupno, u pocetku kap po kap, a zatim u vecoj
kolicini odjednom, umijesajte u pripremljeni umak. Na kraju zacinite mljevenim
paprom, limunovim sokom i muskatnim orascicem. Toplim nizozemskim umakom
prelijte kineski kupus koji ste prethodno oprali, izrezali na cetvrtine, skuhali u malo
posoljene vode te na kraju ocijedili i narezali na rezance.
50 dag kineskog kupusa, 4 suhe zemlje, 1 dccl mlijeka, 1 glavica luka, 4 dag
brasna, 1 jaje, 5 dag mesnate suhe slanine, muskatni orascic, kim, sol, bijeli papar, 3
zlicice ulja, persin.
Kineski kupus ocistite, rascetvorite i kuhajte u posoljenoj vodi 20 minuta.
Zemlje narezite na kockice od 1 cm, stavite ih u zdjelu i malo posolite. prelijte ih
kipucim mlijekom i ostavite ½ sata. Na zagrijanom ulju propirjajte nasjeckani luk sve
dok ne povene, a zatim dodajte slaninu narezanu na kockice i zajedno kratko
propirjajte. Kineski kupus narezite, istisnite suvisnu vodu i prelijte ga pirjanim lukom i
slaninom. Dodajte namocene zemlje, umuceno jaje, brasno, muskatni orascic,
sjeckani persin, kim i od te mase umijesite tijesto. Od tijesta oblikujte valjuske velicine
5 cm. Valjusci moraju biti lagani i mekani. Ako je tijesto pretvrdo, dodajte malo
mlijeka. Oblikovane valjuske kuhajte u posoljenoj kipucoj vodi pet minuta nakon sto
isplivaju na povrsinu. Izvadite ih supljom zlicom i posluzite vruce.
30 dag kineskog kupusa, 1 koraba, 3 mrkve, 2 dcl graska, malo spinata, 1-2
poriluk, persinov list, 1 dcl rize, 1 dcl kiselog vrhnja, 4 dag maslaca, sol, 1 zlica
Vegete.
Ocistite kineski kupus, mrkvu, korabu, poriluk i spinat. Povrce sitno
nasjeckajte. Na vrucem maslacu pirjajte poriluk, mrkvu, korabu. Zalijte vodom,
posolite i ostavite neka lagano kuha. Dodajte nakon toga grasak i kineski kupus.
Potkraj kuhanja dodajte spinat i prethodno kuhanu i ocijedenu rizu. Kada povrce
omeksa, umijesajte vrhnje, Vegetu i sitno nasjeckani persinov list.
Juha od kelja
Punjeni kelj
Varivo od kelja
1 kg kelja, 3-4 krumpira, 4 zlice rastopljene masti ili ulja, 1 zlica brasna, 3-4
cesnja cesnjaka, malo papra i soli po potrebi.
Kelj ocistite, operite, izrezite, poparite vrelom vodom i ocijedite. zatim ga
stavite u vrelu slanu vodu i kuhajte u otvorenoj posudi. Kad je kelj napola kuhan
dodajte krumpir izrezan na kockice. Posebno napravite zaprzak i na njemu poprzite
sitno isjeckan cesnjak, dodajte kelj, krumpir i prema potrebi jos malo vode. na kraju
varivo zacinite paprom i dosolite, ako je potrebno.
Salata od kelja
½ glavice kelja,4-5 zlica ulja, 5 zlica octa, 3-4 cesnja cesnjaka, malo kima i
papra, sol.
Kelj ocistite od vanjskih listova, dobro operite i izrezite na sitne rezance,
stavite u zdjelu, posolite, posipajte kimom i sitno narezanim cesnjakom. Zacinite
uljem i octom te dobro promijesajte. Ova je salata ukusnija ako joj se doda malo
kuhanog krumpira narezanog na ploske.