ŠTETOČINJE SMOKVE, NARA I KAKIJA

Štetočinje smokve

Općenito u našim klimatskim uvjetima smokva je

veoma pogodna za uzgoj jer nije ugrožena napadom
bolesti i štetnika, stoga je veoma pogodna u
integriranoj ili ekološkoj proizvodnji.

Niske temperature i niska relativna vlaga zraka, te

duge ljetne suše ne pogoduju razvoju bolesti koje bi
se inače pojavile ( i pojavljuju se ) za dugotrajnijeg
toplog i vlažnog vremena.
 ŠTETNICI SMOKVE

Smokvu napada velik broj štetnika, ali su oni

često zonalno raspodijeljeni tako da u svakoj
klimatskoj, odnosno mezoklimatskoj zoni,
smokvu napadaju samo određene vrste
štetnika.
U našim se krajevima pojavljuju brojni
polifagni štetnici smokve, no veće štete prijete
od manjeg broja stenofagnih vrsti
 Najvažniji štetnici smokve su:
 SMOKVIN MEDIĆ ( Ceroplastes rusci )
 SMOKVINA BUHA ( Homotoma ficus )
 SMOKVIN MOLJAC ( Simaethis nemorana )
 ZVJEZDASTI CRVAC ( Planococcus ficus )
 SMOKVINA GRINJA ( Eriophyes ficus )
 MEITERANSKAVOĆNA MUHA ( Ceratitis capitata )
 LOVOROVA ŠTITASTA UŠ ( Coccus hesperidum )
 BRESKVINA ŠTITASTA UŠ ( Lecanium persicae )
 ZLATA MARA ( Cetonia aurata )
 MALI SMOKVIN POTKORNJAK ( Hypoborus ficus )
 STRIZIBUBE (Trichoferus griseus, Dorcatypus
tristis)
 ŠESTOZUBI KUKULJIČAR ( Sinoxylon sexdentatum )
 CRNA SMOKVINA MUHA ( Lonchaea aristella )
.

SMOKVIN MEDIĆ (Ceroplastes rusci)

Smokvin medić je najznačajniji štetnik smokve.

To je štitasta uš koja napada i druge voćne vrste,
ali na smokvi čini najveće štete.
Uš živi pod štitom koji podsjeća na kornjačin oklop,
brzo se razmnožava.

Godišnje ima jednu ili dvije generacije.

Jedna ženka položi i do 1000 jajašca.
U prvim stadijima razvoja živi na lišću, a krajem
ljeta seli se na izboje, gdje prezimi.
 SMOKVIN MEDIĆ ( Ceroplastes rusci )
 Iscrpljuje stablo sisanjem sokova, a tijelima pokriva izboje,
lišće i plodove.

 Obilno izlučuje mednu rosu, kojom prekriva lišće, grančice i

plodove. Na napadnutim stablima plodovi su toliko ljepljivi da
nisu za jelo.

 Problem medne rose je i to što se na nju naseljava gljiva

čađavica, pa su tom simbiozom štete još veće, onemogućen
je rast i razvoj zbog smanjenja fotosintetske aktivnosti.

 Najsigurnija borba protiv smokvinog medića je zimsko

prskanje s bijelim ili plavim uljem koje ujedno djeluje i protiv
bolesti.

 Čađavica se može dosta dobro oprati prskanjem stabla jačim

mlazom otopine blagog tekućeg sapuna u koncentraciji 1,0-
1,5 %.
 SMOKVINA BUHA (Homotoma ficus)

•Smokvina buha je 3-4 mm velik kukac zeleno-žućkaste boje koji napada list sišući sok i time slabi cijelo
stablo.

•Zadržava se u skupinama na donjoj strani lista uz glavne nerve.

•Izlučuje mednu rosu stvarajući tako podlogu za razvoj čađavice.

•Odrasla buha javlja se u svibnju i lipnju.

•Iz odloženih jaja razviju se ličinke koje od žućkastozelene boje prelaze u zelenkastoplavu.

•Ličinke su plosnatog oblika s krilima, ali s njima ne mogu letjeti.

•Nije ekonomski značajan štetnik.

 SMOKVINA BUHA ( Homotoma ficus )
• Prvenstveno se suzbija zimskim prskanjem uljima.

• u vegetaciji se primjenjuju insekticidi na osnovi dimetoata, diazinona,

malationa u najnižoj preporučenoj koncentraciji

• smokva je vrlo osjetljiva, pa reagira odbacivanjem lišća na previsoke

koncentracije ili na neke insekticide koji nisu dopušteni za primjenu
na smokvi → posebice je osjetljiva na pripravke koji se primjenjuju u
obliku emulzije
 SMOKVIN MOLJAC ( Simaethis nemorana )
 Kao i ostali moljci tako i kod smokve štete pravi ličinka izjedajući
lisno tkivo.
 Smokvin moljac izjeda list između žilica koje na izjedenim mjestima
ostaje poput mrežice.
 Godišnje ima dvije generacije i premda je redoviti štetnik smokve,
rijetko se pojavljuje u značajnijem broju da čini ekonomski ozbiljnije
štete tako da se zaštita ne primjenjuje.
 Smokvin moljac čini ozbiljnije štete samo onda kada se na jednom
stablu pojavi u velikom broju.
 Obzirom da oslabi bujnost izboja stvaraju preduvjeti za napad
potkornjaka.
 Suzbija se s mjerama zaštite koje se provode protiv smokvine buhe.
SMOKVIN MOLJAC ( Simaethis nemorana )
MALI SMOKVIN POTKORNJAK ( Hypoborus
ficus )
 Mali smokvin potkornjak napada grane i grančice
koje su zaostale u bujnosti, ili su se osušile.
 To je vrlo mali crvotoč veličine 1-2 mm.
 Štete pravi tako da buši hodnike i sitne brazde
koje presijecaju deblje poprečne hodnike između
kore i drveta, a za izlazak pravi brojne rupice na
kori, koja nakon toga ispuca i odvaja se pa drvo
ostaje golo.
 Ne postoje izravne mjere borbe već se napadnute
grane i grančice uklanjaju iz nasada i odmah
spale. Potpune i pravovremene agrotehničke
mjere najbolja su preventivna zaštita protiv malog
smokvinog potkornjaka.
MALI SMOKVIN POTKORNJAK
( Hypoborus ficus )
 ZLATNA MARA ( Cetonia aurata )
 Zlata mara je čest, ali ne i ozbiljan štetnik smokve.
Kao polifagni kukac, napada mnoge druge voćne
vrste i ukrasno bilje izjedajući cvjetove i zrele
plodove te je veoma čest u vrtovima i voćnjacima
našeg područja

 To je tvrdokrilac vrlo lijepe metalno-zelene boje

duljine do 2 cm i na smokvi izjeda samo zrele
plodove. Lako se uoči jer se često vidi u plodu
smokve kako udubi plod i hrani se slatkim
nektarom.

 Kako ne čini ozbilnije ekonomske štete nisu

potrebne posebne mjere zaštite i suzbijanja tog
štetnika.
ZLATA MARA ( Cetonia aurata )
OSTALI ŠTETNICI - LIŠAJEVI, OSE, PTICE
I ZEČEVI
 Lišajevi naseljavaju deblo, deblje i tanje grane, pokrivaju koru i prave
sklonište raznim štetnicima. Najbolje se uništavaju zimskim prskanjem
preparatima na bazi bakra.

 Ose ( Vespa vulgaris ) i njima srodni insekti oštećuju zrele i svježe

plodove, osobito ranih sorata i onih sorata koje imaju nježnu i tanku
pokožicu. Najbolje je uništavati gnjezda ako su dostupna ili hvatati
putem mamaca.

 Ptice- vrapci, kosovi, vrane i druge vrlo rado napadaju smokvine

svježe plodove. Za zaštitu koriste se različita plašila, zvučni uređaji ili
mreže kojima se pokrivaju stabla.

 Zečevi čine velike štete u mladim smokvicima jer odgrizaju vrhove

ljetorasta. Ponekad pojedu voćkicu sve do korijenovog vrata. Zaštita
se obavlja zamatanjem u zimskom periodu i tako se usput zaštićuje
mlada voćka od smrzavanja.
 BOLESTI PLODA

 SIVA PLIJESAN ( Botrytis cinerea )

 CRNA PJEGAVOST PLODOVA ( Alternaria fici )
 SMEĐA PJEGAVOST PLODOVA ( Cladosporium herbarum )
 BRADAVIČASTA PJEGAVOST PLODOVA ( Cytospora sp.)
 SUŠENJE LISTOVA I PLODOVA (Phomopsis cinerescens i Macrophoma fici)
 ZONALNA PJEGAVOST PLODOVA (Macrosporium torulosum )
 ENDOSEPSIS ILI FUSARIUM, UNUTARNJA TRULEŽ PLODOVA ( Fusarium moniliforme var.fici )
 MOKRA TRULEŽ PLODOVA ( Rhysophus nigricans i Aspergillus niger )
 MOZAIK SMOKVE ( Ficus virus )
 BAKTERIOZA SMOKVE ( Bacterium fici )
 TRULEŽ KORIJENA SMOKVE ( Rosellinia nectatrix i Armilaria mellea )

BOLESTI LIŠĆA

 RĐA LISTA SMOKVE ( Uredo fici )

 ŠUPLJIKAVOST LISTA SMOKVE ( Phillosticta sycophilia Thumen )
BOLESTI DRVA

 BAKTERIOZA SMOKVE
BOLESTI KORIJENA

 TRULEŽNICA KORIJENA Dematophora (rosellinia) necatrix Hart.

SIVA PLIJESAN Botrytis cinerea Pers.
 Siva plijesan napada prvenstveno plod, zatim i mlade izboje.
 Izaziva plijesan (trulež) plodova i sušenje izboja.
 Što je otvor cvati veći, to je veća opasnost od te bolesti (VAŽNOST IZBORA
SORTE!!!).
Simptomi
 Na plodu se javljaju najprije velike sivosmeđe vodenaste pjege, koje se brzo šire i
pokrivaju cijeli plod.
 Micelij ulazi u plod, uslijed čega plod trune i otpada.
Biologija i ekologija
 U uvjetima suše zaraženi plodovi mijenjaju oblik, ostaju na stablu do zime i
predstavljaju skladište za buduće zaraze.
 Tijekom jeseni gljivica prodire u izboje iz bolesnih plodova.
 U proljeće, na zaraženim mjestima izboja, javljaju se svjetlonarandčaste pjege koje
okružuju izboj. Pjege postupno postaju tamnije, a dio iznad njih se suši. Zaraženi
izboji i plodovi su mjesta u kojima se nalaze micelij i spore. One su nosioci daljnje
zaraze. Bolest se razvija u vlažnim uvjetima sredine. Obično se pojavljuje u doba
tehničke zrelosti plodova.
SIVA PLIJESAN ( Botrytis cinerea )
 Budući da se bolest javlja u vlažnim uvjetima sredine može se
spriječiti pravovremenom rezidbom i prorjeđivanjem
preguste krošnje.

 CRNA PJEGAVOST PLODOVA ( Alternaria fici Farm)

 Crna pjegavost ploda javlja se na plodovima smokve i

izbojima. Pojava i razvoj ove bolesti moguć je jedino u
uvjetima visoke vlažnosti zraka ( 90%) i optimalne
temperature zraka ( 23º C ).

Simptomi

 Bolest se javlja na površini zrelih plodova ili dok zriju,

najprije kao male, okrugle i svjetle pjege koje postupno
tamne, pa plod na kraju postane tamno sive, olovne boje,
prekriven micelijom glljive. Micelij postupno prodire u
plod, čije središte truli i ima neugodan miris.
 S ploda bolest prelazi na izboje koji se kasnije suše.
 Crna pjegavost ploda prezimljuje u zaraženim plodovima i
izbojima, a prenosi je kukci.
MOZAIK SMOKVE ( Ficus virus )
 MOZAIK SMOKVE ( Ficus virus )
 Proširen je na svim uzgojnim područjima
 Uzročnik ove bolesti je virus raširen u svim uzgojnim područjima
smokve. Napada grane, listove i plodove. Napadnute grane su tanje i
kraće od normalnih, često skraćenih internodija. Oboljelo se lišće
prepoznaje po brojnim zeleno-žutim, odnosno svjetložutim pjegama,
neprevilnih rubova, raširenih po cijelom listu.
 Postepeno se listovi deformiraju i suše. Zbog toga cijelo stablo postaje
manje otporno na bolesti i štetnike, te prema nepovoljnim klimatskim
prilikama. Na plodovima, još u ranijoj fazi razvoja, pojavljuju se
bezbojne sitne, okrugle pjege koje kasnije postaju smeđe.
 Ova je bolest opasna za smokvu, jer napada sve dijelove stabla.
 Smatra se da je grinja smokve Eriophyes (=Aceria) ficus Cotte. prenosioc virusa na smokvi,
ponajviše prilikom rezidbe i cijepljenja i da se virus prenosi u rasadnicima zaraženim biljnim
materijalom.
 Suzbijanje se preovodi samo profilatički ( spriječavanjem zaraze
zdravih biljaka ).
 Virus je termolabilan i može se uništiti držanjem biljaka na temp. 37-38
ºC kroz 24-40 dana, no to je rijetko provedivo.
TRULEŽ KORIJENA ( Rosellinia nectatrix i Armilaria mellea)
 Ove gljivice izazivaju trulež korijena koji se najčešće javlja na novijim
nasadima, a prenosi se ostacima korijenja ranije uzgajanih drvenastih
biljaka
 Bolest potpuno uništi stablo jer se ne može liječiti. Zato nasad valja
podići na dobro očišćenom, a po potrebi i raskužnom terenu.
ENDOSEPSIS ILI FUSARIUM, UNUTARNJA TRULEŽ PLODOVA
( Fusarium moniliforme var.fici )
• Javlja se na plodovima divlje i pitome smokve.
• Plod u unutrašnjosti postaje vodenast, a na površini se javlja najprije
bjelkasta pa crvenkasta prevlaka. Na otvoru ploda javlja se nekada i po
koja kap soka.
• U sušnim godinama plod se suši, a u vlažnim trune.
• Smatra se da je najvažniji prenosnik ove bolesti Blastophaga grossorum.
Blastophaga grossorum i vinske mušice još mogu prenositi i bolest
ukiseljavanja plodova.
 MJERE ZAŠTITE PROTIV BOLESTI
Za sprječavanje bolesti treba koristiti agrotehničke i sanitarne mjere.
To podrazumijeva primjenu preventivnih mjera:
izbor zdravog sadnog materijala,
priprema i izbor lokaliteta,
regulirati natapanje i gnojidbu,
kvalitetne zimske i ljetna rezidbe,
odstranjivati suhe i bolesne grane i grančice, te uništavanje zaraženih plodova.
Kemijska zaštita:
 Zimsko prskanje otopinom zelene galice ( željezni sulfat ) u koncentraciji 4-5 %
Plavo prskanje u doba bubrenja pupova bordoškom juhom ili nekim bakrenim
preparatima u koncentraciji 3-4%
 BOLESTI I ŠTETNICI NARA

Nar je općenito malo zahtjevna voćna vrsta

koja nije podložna većim napadima bolesti i
štetnika te je pogodna za integrirani i
ekološki uzgoj.

Ipak kao i mnoge voćne vrste nar

napadaju lisne i štitaste uši.
Lisne uši
 Razvoju lisnih uši posebno pogoduju
temperature između 20 i 25 °C i umjerena
vlažnost. Temperature više od 35 °C, kao i
nagla zahlađenja djeluju negativno na njihov
razvoj
 Simptomi: uši sisanjem na izbojcima i
grančicama te plodovima uzrokuju zastoj u
rastu, izobličenje izbojaka i ploda.
Izlučivanjem medne rose dodatno se
onečiste plodovi.
 Štete koje nanose lisne uši su dvojake: direktne i
indirektne.
 Direktne štete se očituju u ishrani uši na biljkama, dakle
sisanju biljnih sokova na organima biljke ( lišću,
korijenu, stabljici, vlati, klasu, metlici, plodu). Rezultat je
kovrčanje lišća, vlati ili stabljike, sušenje na mjestu
sisanja, nekrotiziranje tkiva, deformacije plodova,
uvijanju mladica, te venućem i propadanjem cijele
biljke, u najgorem slučaju, naročito za suše.
 Indirektne štete nastaju kao posljedica lučenja medne
rose i prenošenja virusnih bolesti. Mednu rosu
posjećuju mravi, skupljaju kapljice i odnose ih u
mravinjake kao hranu za ličinke. Stoga je prisutnost
mrava siguran znak da je biljka napadnuta lisnim ušima.
 Na biljne dijelove onečišćene mednom rosom naseljuju
se i gljive čađavice koje uzrokuju potamnjenje tih
dijelova i slabiju asimilaciju, što rezultira manjim
porastom biljke i prirodom
 Lisne uši koje rade štetu na naru su vrta: Aphis
gossypii koja uz nar napada i pamuk, krastavce,
dinju, buče i tikve, citruse i mnoge druge, te Aphis
punicae koja je lisna uš isključivo na naru.
 Aphis gossypii je lisna uš rasprostranjena u tropskim
i umjerenim područjima po cijelom svijetu od
Sjeverne i Južne Amerike, Centralne Azije, Afrike i
većim dijelom Europe.
 U jesen ženke odlažu jaja koja prezime do sljedećeg
proljeća.
 Aphis punicae je žuto-zelena lisna uš koja napada
lice razvijenih listova nara, cjetove i rijetko plod.
 Rasprostranjena je po cijelom Mediteranu, Bliskom
Istoku, Indiji i Pakistanu.
 Štetu također rade i odrasli oblici sišući biljni sok iz
izboja, cvjetova i plodova nara.
 Optimalna temperatura za rast i razvoj je od 20-220C
Aphis gossypii

Aphis punicae
Aphis gossypii Aphis punicae
Suzbijanje:
 Zimskim prskanjem voćaka se uništavaju jaja lisnih
ušiju, a u južnim područjima i odrasli oblici nekih
vrsta. U tu svrhu se koriste mineralna ulja.

 Djelotvornost tih sredstava je veća ako se koriste

tik prije kretanja vegetacije.

 Lisne uši Aphis gossypii i Aphis punicae se

tretiraju najčešće 2-3 puta godišnje i to u
fenofazi pupova i fenofazi cvatnje i zametanja
plodova, insekticidima sa aktivnom tvari
dimetoat.
 ŠTITASTE UŠI
 Na naru štetu radi štitasta uš agruma Planococcus
citri koja je rasprostranjena po cijelom svijetu i
izrazito polifagna vrsta. Štete pravi sišući lisne
sokove, lišće se uvija i žuti, često se javlja i
defoliacija.

 Indirektne štete koje radi je lučenje medne rose na

koju se nastanjuje gljva čađavica.

 Štitasta uš agruma je mali, ovalni insekt koji je za

raziku o većine štitastih uši mobilan. U optimalnim
klimatskim uvjetima (temperatura 26ºC i relativne
vlage 60%) razvije se u 30 dana.
 Zimsko prskanje (za vrijeme mirovanja vegetacije) osnovna je mjera
sprječavanja šteta od štitastih uši na svim biljkama na kojima se ne provode
druge mjere intenzivne zaštite. U to se vrijeme bez opasnosti za biljke mogu
koristiti insekticidi jakog djelovanja, koji uništavaju štitaste uši i ispod štita, a
koje je teško ili čak nemoguće uništiti sredstvima koja se smiju koristiti
tijekom vegetacije.
 Jedan od načina je primjena bijelog ulja:
 Zarazu možemo suzbiti sa 2-3 prskanja u redovnim razmacima od 14-20
dana Bijelim uljem.
 Kako Bijelo ulje djeluje mehanički potrebno je sredstvom dobro pokriti sve
površine biljke.
 Problem primjene kemijskih sredstava je među ostalim u tome što:
1. osim štetnika suzbijaju se i njegovi prirodni neprijatelji,
2. zbog velike genetske raznolikosti sva kemijska sredstva ne djeluju na sve
štetnike, a može doći i do pojave rezistentnosti itd.
• Štitaste uši izvrgnute su napadu mnogih prirodnih neprijatelja. Od njihovih
predatora najvažniji su božje ovčice (Coccinellidae), zlatooke i biljne stjemice
(Heteroptera).
 BOLESTI I ŠTETNICI
KAKIJA

Kaki je veoma otporna voćna vrsta i kod nas nema

ozbiljnijih pojava bolesti i štetnika. Kao i ostale
voćne vrste može doći do napada mediteranske
voćne muhe (Ceratitis capitata), štitastih i lisnih
uši,te gnjiloće ploda (Monilia fructigena).
MEDITERANSKA VOĆNA MUHA (Ceratitis capitata)
 Odrasla muha je žutosmeđe boje, sa žutim poprečnim prugama na
prozirnim krilima. Muha je duga 4-5 mm, a raspon krila iznosi 8-11 mm.

 Mediteranska voćna muha prvenstveno napada voćne vrste čiji su plodovi

mekane i slatkaste konzistencije kao što je to slučaj kod agruma, smokve,
breskve i nektarine pa i kakija.
 Napadnuti plodovi već za 7-10 dana potpuno propadaju, podložni su
truljenju i na koncu otpadaju.

 Iako u nekim klimatima ima čak 16 generacija ovaj štetnik u našim uvjetima
ima 4-5 generacija.

 Ličinka je blijedožute boje, zašiljena tijela dugog 7 mm. Savijanjem tijela u

luk te naglim ispružanjem ličinka se odbacuje od podloge.
 Ličinke se razvijaju iz jaja koje ženke odlažu u skupinama od po 10-20
komada u površinskom dijelu ploda.

 Nakon nekoliko dana (2- 3) ličinke izlaze iz jaja i prodiru dublje u plod. Za
10-15 dana ličinka završava svoj razvoj nakon čega napušta plod da bi se
na koncu kukuljila u tlu. Stadij kukuljice traje 10-20 dana nakon čega izlazi
nova generacija muha, što znači da se ciklus ponavlja.
• Zaštita voćnih vrsta od meditaranske voćne muhe dosta je otežana.
Prije svega, najvažnije je pratiti let odnosno pojavu muhe, što se
obavlja primjenom žutih ljepljivih ploča i lovnih posuda s različitim
mamcima.
 Dobra preventivna mjera u manjim voćnjacima je skupljanje i
uništavanje napadnutih, otpalih plodova čime znatnije smanjujemo
zaraze.

 Ipak, u praksi se najčešće koriste kemijski pripravci na osnovi

dimetoata za tretiranje cijele krošnje za lokalizirano tretiranje uz
dodatak atraktanta (Buminal).
 Posebno treba istaknuti pripravak SUCCESS BAIT (spinosad +
atraktant solulys) koji ima izuzetno dobro djelovanje na mediteransku
voćnu muhu a koristi se u dozi od 50-100 ml/stablu ili 20-25 l/ha..

 U nekim zemljama izvrsni rezultati postignuti ispuštanjem sterilnih

mužjaka koji konkuriraju normalnim mužjacima (SIT tehnika).
 odnos sterilnih prema normalnim mužjacima 25:1.
 Trulež ploda (Monilia fructigena)

 Simptomi bolesti su slični kao i kod truleži plodova jabuke i kruške.

Plod prvo dobije smeđu pjegu koja se naglo širi, meso smeđi, trune i
ubrzo je zahvaćen čitavi plod.

 Trulež ploda se naglo širi posebno iza dugotrajnih kiša, osobito ako
su te kiše došle nakon dužeg perioda lijepog i sunčanog vremena. U
tom slučaju dolazi na plodu do sitnih pukotina nevidljivih okom.

 Te su rane i pukotine također ulazna mjesta za širenje bolesti,

naročito nakon kiše.

 Treba napomenuti da se trulež plodova širi i kasnije u transportu

plodova i prodaji. Dosta je da plod bude samo malo nagnječen ili
oštećen noktom prilikom branja i pakiranja.
 M. fructigena prezimljuje u mumijama.
 Na tim mumijama stvaraju se u proljeće pa sve
dalje u tijeku vegetacije konidije. Konidije zaraze
plodove s time da su plodovi osjetljiviji čim su
bliži zrioba. Do infekcije plodova može doći i
preko konidija koje nastaju na mladicama koje su
iste godine zaražene preko cvjetova.
Zaštita:
 Preventivne mjere
• Uklanjanje mumificiranih plodova sa stabala.
• Redovito održavanje krošnje rezidbom svake
godine.
 OSTALI ŠTETNICI

 Kao i većinu voćnih kultura i kaki je podložan napadu i

velikog broja ptica. Kako plodovi ostaju dugo na
stablima i do prosinca predstavlja idealnu hranu za kraj
jeseni kada nema drugog voća.
 Mjere zaštite svode se na zaštitne mreže, reflektirajuće
folije i sl.