1) PHYTOPHTBORA CACTORUM:

Veoma je česta gljiva na bukovom poniku, ali napada gotovo sve vrste drveća. Rijetko
dolazi na sjemenu. U rasadnicima i šumama nanosi štetu na poniku. Nju je moguće naći i
na bukovu sjemenu, kojem nanosi određenu štetu. Na bukovim kotiledonima vidi se
smeđenje u obliku okruglastih pjega. Napada i sjeme drugih vrsta šumskog drveća. Zaraza
je moguća ponajprije na vlažnim mjestima. Razmnožava se na više načina: oosporama,
zoosporama ili hlamidosporama. Ova gljiva može činiti štetu pa je potrebna zdravstvena
kontrola sjemena i ponika.
2) PYTHIUM SPP:
Rodu Pythium pripadaju saprofiti koji u određenim uvjetima prelaze na parazitski način
života. Uzrokuju trulež sjemena raznih vrsta šumskog drveća. U prvom redu ugroženi su
plodovi i sjeme koje dugo leži na zemlji. Predstavnici ovog roda nisu toliko značajni kao
paraziti šumskog sjemena koliko su važni kao uzročnici polijeganja ponika.
3) TYPHRINA SPP:
Vrste iz ovog roda parazitiraju na različitom listopadnom drveću uzrokujući deformacije
plodova, zbog čega su neupotrebljivi. Neke vrste uzrokuju štetu na bijeloj topoli.
4) DIOPORTHE INSULARIS:
Ova gljiva napada hrast. Prvi su znaci bolesti na površini kotiledona i izgledaju kao plitki
smeđi ograničeni ožiljci ili smeđa mrlja. Pri širenju bolesti smeđa se zona povećava i širi
veliku tamnosmeđu mrlju a kotiledoni se prekrivaju blijedožutom opnom. Ljuske žire za
to vrijeme postaju tamnije i krhke. Pod ljuskom se razvijaju mnogobrojne piknide različite
boje i veličine. Razvija dvije vrste konidija. Obične su konidije eliptične, a stilospore
savijene u obliku bumeranga. Obično su konidije u sluzi, pa kada izbiju vak piknide,
zajedno tvore jednu nitastu vitičastu masu. Konidije se raznose vjetrom. Parazitira i na
hrastovim granama. Gljive može nanjeti veliku štetu hrastovima.
5) OPHIOSTOMA SPP:
Poznato je da gljive iz ovog roda dolaze, osim na drvu, i na plodovima i sjemenu. Sa
sjemena prelaze na klice i mlade biljke. Na hrastovu žiru napadaju sve dijelove žira. Na
ljusci i endospermu stvaraju se crne, nepravilne mrlje koje se postupno šire. Napadnute
stanice crne i tamne a to se događa i sa endospermom. Zato se ova bolest zove crna trulež
žira. Napadnuti žir gubi klijavost. Zaraza se događa u šumi najviše na nerazvijenom žiru
kojeg su napali kukci. Prvi se znaci bolesti vide još u jesen, međutim bolest se javlja i za
vrijeme zimskog uskladištenja žira. Smatra se da je ovo jedna od najopasnijih bolesti
šumskog sjemena. Na površini napadnutih sjemenki izrastu koremiji i periteciji gljive.
6) ALTERNARIA ALTERNATA:
Ova gljiva napada sve vrste drveća. Dolaze na raznim biljnim dijelovima. Na sjemenu i
plodovima šumskog drveća tvore malene, sivozelene tamne kolonije. Većina vrsta su
saprofiti i slabi paraziti. Ova gljiva može biti veoma agresivna. U pokusima umjetne
zaraze snizila je klijavost za 10 %. Gljive napada i proklijale sjemenke te kotiledone. Pri
povišenoj vlazi zraka i većem sadržaju vode u sjemenu i pri sniženoj vitalnosti sjemena
može sniziti klijavost sjemena i nanijeti veću štetu.
7) ASPERGILLUS SPP:
Gljive iz ovog roda razvijaju se na tlu, na dijelovima biljaka i životinja, a napadaju sve
vrste šumskog drveća. Pojedine su vrste patogena za čovjeka i životinje. Rasprostranjene
su u cijelom svijetu, pogotovo u toplijim krajevima. Te su gljive česte na površini i unutar
šumskih plodova i sjemena na kojima je dosad utvrđen velik broj vrsta. Na površini
šumskih plodova stvaraju se konidije koje su svijetložute do tamnožute. Pojava vrsta iz
ovog roda na sjemenu uvjetovana je smanjenjem količine vode u sjemenu. Kada je zbog
bilo kojih čimbenika snižena vitalnost sjemena, ove gljive djeluju na enzime odgovorne za
klijavost sjemena. Zbog toga se smanjuje klijavost, u čemu jest njihova šteta.
8) PENICILLIUM SPP:
Ove gljive dolaze na svim biljnim vrstama, a javljaju se na biljnim dijelovima koji
odumiru, ali i na živom bilju na mjestima mehaničkih ozlijeda. Micelij ovih vrsta gljiva
stvara konidije bijele, sivkaste, smeđe, žutozelene i sivozelene boje. Većina tih gljiva su
saprofiti. Napadaju sjeme u šumi i u skladištima, u njemu snižavaju sadržaj vode, zbog
čega se smanjuje vitalnost i klijavost sjemena. Kada se ove gljive nasele na sjeme, njihov
micelij brzo prodire u unutrašnjost, a zbog djelovanja micelija endosperm postaje taman i
krhak i na kraju izgubi klijavost. Smanjuju sadržaj vode do čak 25 %.
9) TRICHODERMA VIRIDE:
Predstavnici ovog roda žive na svim biljnim vrstama, na različitim biljnim dijelovima, pa
tako i na plodovima i sjemenu. T. viride u kontaminiranom sjemenu i plodovima najprije
stvara bijele navlake micelija, a poslije te navlake postaju zelene. Može se naći u sjemenu
svih vrsta listača i četinjaća. Smanjuje klijavost smrče i borova za 13-17 %.
10) FUSARIUM SPP:
Smatraju se najvažnijim patogenim gljivama tla koje napadaju različite vrste biljaka. U
prvom su redu značajne kao uzročnici polijeganja ponika, a zatim kao patogeni šumskog
sjemena. One su ustvari najčešće gljive na plodovima i sjemenu šumskog drveća.
Utvrđeno je u umjetnim zarazama da neke vrste ovog roda smanjuju klijavost bora do 40
%. Većina tih gljiva ima savršeni stadij koji pripada askomicetnoj porodici i njezinim
rodovima. Na napadnutim plodovima i sjemenu stvaraju navlake micelija s konidijama u
obliku sitnih jastučića. Ove gljive tvore makrokonidije, mikrokonidije i hlamidospore. Sa
zaraženog sjemena prelaze na klice i mlade biljke, te uzrokuju njihovo polijeganje.
11) CIBORIA BATSCHIANA:
Ova gljiva uzrokuje crnu trulež žira. Često je odgovorna za potpuni izostatak uroda žira.
Na bolesnom žiru nastaju narančaste ili žute mrlje koje su jasno obrubljene. Te mrlje
nastaju postupno, a micelij prorasta cijelu unutrašnjost žira. Nakon nekog vremena mrlje
postanu smeđe, a žir se mumificira. Na površini mumificiranog žira stvara se gusti, smeđi
ili tamni micelij. Na mumificiranom žiru razviju se apoteciji sa askusima i askosporama
koje zaraze novootpali žir. Optimum za razvoj gljive je hladno i vlažno vrijeme. Žir na tlu
zaraze askospore koje se oslobode u jesen. Micelij ulazi kroz vrh ili bazu žira u njegovu
unutrašnjost. Kao prvi simptomi stvaraju se tamne pjege na površini ljuske.
12) RHIZOCTONIA SOLANI:
Inficira sjeme pretežno iz tla. Izvana se napad prepoznaje po vunastobijelom miceliju. Pri
pregledu sjemena iznutra se vide nakupine hifa u svjetlosmeđim obojenim stanicama
kotiledona. Siguran dokaz je izolacija i pregled kulture gljive. U kulturi se u lancima
razvijaju hlamidospore, a u starijim kulturama sklerociji. Gljiva poprima epidemijski
karakter poslije mokrih, hladnih jesenjskih i zimskih mjeseci. Često uzrokuje polijeganje
ponika. Zaraze nastaju pri dodiru plodova sa zaraženim tlom, pogotovo u tlima bogatim
organskim tvarima i višom pH vrijednosti. Na površini ploda javlja se vunasti bijeli
micelij. Plod gubi vlažnost i snižava se klijavost.
13) BOTRYTIS CINEREA:
Nalazi se posvuda u prirodi na mrtvim dijelovima biljaka koje razara. Kada gljiva na
raspolaganju ima dovoljno hranjiva povećava se njezina vitalnost, a time i agresivnost.
Takva je sposobna izravno prodrijeti u zdravo tkivo zelenih dijelova biljaka. Nakon toga
micelij se širi kroz tkivo biljke i razgrađuje ga, osobito središnje lamele. Oboljele biljke
prekriva siva paučinska masa hifa, kondiofora i konidija, što je siguran znak ove bolesti.
14) PYTHIUM DEBARYANUM:
Živi u tlu i povremeno paratizira mlade biljke uzrokujući polijeganje i propadanje tih
biljaka. Gljiva se trajno održava u tlu, a biljke zarazi zoosporama i konidijama. Nakon
zaraze micelij se širi unutar stanica ili između njih. Gljiva za razvoj traži vrlo visoku vlagu
tla i temperaturu od 20 do 30 stepeni, te kiseli supstrat. Ne razvija se na tlima sa pH nižim
od 5,5.
15) PESTALOTIOPSIS FUNEREA:
To je patogen četinjača rasprostanjen u cijelom svijetu. Na poniku i sadnicama u
rasadnicima šteta može biti velika, ali općenito patogen je male važnosti ako su povoljni
uvjeti za biljke u rasadnicima. Acervuli se razvijaju vezano uz pjege na živom tkivu ili na
onom koje je izgubilo boju ili na mrtvim dijelovima. Oni su loptasti, lećasti ili eliptični i
probijaju epidermu otvorom koji postaje širok i nepravilan. Konidije pri izlaženju tvore
crne stupce, poslije se prošire po površini domaćina. Konidije su ravne, rjeđe povijene,
malo sužene na septama. Vršnih nastavaka ima 2-6, često 4 ili 5.