You are on page 1of 15

PHYTOPHTORA INFESTANS (Pseudogljive; carstvo Chromista, razdjel

Oomycota)
- uzronik plamenjae krumpira ili krumpirove plijesni, potjee iz Meksika
- najtetnija i najrairenija mikoza krumpira u cijelom svijetu
- vrlo znaajna i na rajici
- u Europi se bolest javila oko 1840. godine (masovno iseljavanje u SAD)
- rairena u gotovo svim uzgojnim podrujima ove kulture, posebice u podrujima s
vlanijom i hladnijom klimom
- napada patlian, te razliite korove iz porodice Solanaceae
- zaraava sve dijelove biljke osim pravog korijena
- na ekspresiju simptoma utjee temperatura, relativna vlaga zraka, intenzitet svjetla i
genotip
- prvi simptomi u drugoj polovini lipnja, prvo na prizemnom dijelu cime i to na
rubovima i vrhovima plojke. Prvo su zaraeni listovi blie tlu. U povoljnim uvjetima
bolest se vrlo brzo iri na cijelu biljku i susjedne biljke, koje mogu potpuno propasti.
- ukaste pjege koje nisu otro odijeljene od zdravog dijela lista
- pauinasta prevlaka
- Tkivo se razmeka kao da trune, a zatim se sasui i izlomi.
- Listovi vise na stabljici.
- Simptomi na gomolju - tamne olovnosive pjege, lako se uoavaju na svjee izvaenim
gomoljima.
- Pjege - u poetku promjera 1 cm, s vremenom se poveaju.
- Promjena boje se vidi i u unutranjosti, meso ispod pjege je smee boje i postupno
prelazi u zdravi dio.
- Najee su napadnuti gomolji blie povrini tla i nedozreli gomolja (tanka
pokoica!!!)
- Ako je tlo vlano gomolji potrunu (mikroorganizmi).
- Zaraeni gomolji teko se uvaju u skladitu.
- obligatni endofitni parazit micelij se iri intercelularno, u stanice ulaze konaste
haustorije
- stanina stijenka graena od celuloze
- simpodijalno razgranati konidiofori (sporangiji)
- konidije (sporangije) izlaze iz zaraenog lista kroz pui
- Konidije (sporangije) mogu klijati na dva naina:
- ako je temperatura via od 15C (optimalno 24-25C) i vlaga minimalno 91% kliju
izravno u micelij koji vri zarazu
- ako je temperatura nia od 15C (optimalno 10-14C) i prisutna je kap vode, konidije
(sporangije) se preobraze u zoosporangij sa zoosporama (2 flagele), koje se kreu do
biljke krumpira, prokliju u micelij i izvre zarazu
- Spolno razmnoavanje (oospora) kod nas je izuzetno rijetko i praktino nema nikakav
znaaj u epidemiologiji krumpirove plijesni.
- Bolest se prenosi iz godine u godinu zaraenim gomoljima u kojima se gljiva se
odrava kao micelij sistemino zaraene biljke
- I na gomoljima koji ne prokliju gljiva moe fruktificirati i zaraziti druge biljke.
- Svjee izvaeni krumpir (ulazna mjesta za patogena) posebno je osjetljiv na
sporangije koje nose zrane struje (skladita).
- Konidije (sporangije) noene vjetrom zaraavaju zdrave biljke.
- Sporangiji se stvaraju izmeu 3 i 26C (18-22) i RVZ iznad 90%.

Phytophtora infestans na rajici
- vrlo destruktivna bolest za rajicu (vanjski uzgoj)
- moe za kratko vrijeme unititi cijelu biljku
- mogu biti napadnute mlade biljke u rasadu, ali i nakon presaivanja napada list,
stabljiku i plodove
- na listovima pjege uglavnom nastaju na rubu, svijetlosive do smee boje, kasnije
potamne i osue se
- sporulacija na naliju listova uoljiva je za vlanog vremena uglavnom su prvo
napadnute donje etae
- na stabljikama pjege najee nastaju na mjestima gdje se peteljka lista spaja sa
stabljikom, sliptine, brzo zahvaaju parenhim
- na plodovima tamno smee lezije koje se vremenom poveavaju
- zaraeni plodovi trunu (vlana trule)
- izvor zaraze je najee zaraeni krumpir
- oospore takoer mogu biti izvor zaraze
- sekundarne infekcije se ostvaruju kao i kod krumpira
- na velikim povrinama moe se organizirati prognozna sluba (pojava bolesti se moe
oekivati 7 do 14 dana nakon 9 dana povoljnih za razvoj parazita: temperature ne vee
od 25C i koliina oborina 30 mm u 10 dana; temp. ispod 7,2C su nepovoljne)

Plasmopara halstedii (Pseudogljive; carstvo Chromista, razdjel Oomycota)
- uzronik plamenjae suncokreta, prvi puta opisana 1883. godine
- parazitira na vie od 100 biljnih vrsta (Helianthus, Artemisia, Xanthium i dr.)
- prisutna svugdje u svijetu gdje se uzgaja suncokret
- prvi puta u nas utvrena pedesetih godina i inila je znaajne tete sve do 1977. kada
su u proizvodnju uvedeni domai hibridi suncokreta
- tadanji podatci govore o prosjno 5 do 10% zaraenih biljaka
- ako je zaraeno 50% ili vie biljaka gubitci uroda mogu biti znaajni
- danas se javlja sporadino
- u Americi poznato 9 patotipova
Simptomi znaajno variraju; postoji 6 tipova simptoma
- ponekada plamenjaa moe uzrokovati propadanje biljica u klijanju i nicanju, ali to
se esto ne prepoznaje, a moe prorijediti sklop
Sistemina zaraza
- najea i najtetnija, biljke izrazito zakrljale (40-60 cm, iznimno 10-20 cm),
- internodiji skraeni, stabljika zadebljana
- u iznimnim sluajevima biljke mogu biti visine samo 10 do 15 cm
- lie sitno, klorotino i naborano, na naliju prevlaka konidiofora i konidija
- tkiva zaraenih biljaka deformirana i zadebljana
- biljke ne daju sjeme ili je, ako ga daju, turo, naborano i sitno
Lokalna zaraza
- klorotine pjege na listovima
- na naliju se uoava prevlaka koju ine konidiofori i konidije
- nema veeg utjecaja na prinos
Biologija
- iz godine u godinu bolest se prenosi:
- zaraenim sjemenom (prijenos u nova podruja)
- zaraenim ostacima u tlu na kojima se nalaze oospore
oospore zadravaju vitalnost do 10 godina
- iz zaraenog sjemena rijetko se razviju sistemino zaraene biljke, simptomi su
skriveni
- oospore (najee nastaju u sri korjenova vrata, nastaju tijekom cijele vegetacije)
kliju (vlano tlo i temp. 12-14C) u zoosporangij sa zoosporama voda i temp. 10-
20C oslobaanje zoospora kretanje
- kroz vodu suncokret odbacivanje flagela klijanje i zaraza suncokreta (preko
korijena, hipokotila, lista i glavice) irenje micelija
sporulacija -zoosporangiji (lie), -zoosporangiji (korijen)
- zoospore sekundarne zaraze, stvaranje oospora
- do zaraze dolazi od klijanja do cvatnje, najee u klijanju i nicanju
- sa starenjem biljke postaju otpornije (nakon cvatnje biljke su otporne)
- micelij se u biljci iri intercelularno
- na zaraenim organima gljiva sporulira (lie, korijen)
- -zoosporangiji su dvostruko vei od -zoosporangija
- osloboene zoospore se ire vjetrom lokalne zaraze

Synchytrium endobioticum (uzronik raka krumpira)
- danas nema veliko ekonomsko znaenje
- potjee iz podruja Anda, u Europu se proirio krajem 19. stoljea
- u Hrvatskoj utvren 1956. godine na umberku
- karantenska bolest za Hrvatsku
- napada i rajicu, te neke korovne vrste iz porodice Solanaceae (Solanum nigrum,
Solanum dulcamara, Hyoscyamus niger)
- napada sve dijelove biljke osim pravog korijena (biljka dobro raste)
- najtipiniji simptomi na gomolju
- obligatni intracelularni parazit
- prezimi u obliku zimskih zoosporangija
- u proljee (voda, temp. 8C) iz zimskog zoosporangija izlaze zoospore (200-300)
- zoospore imaju jednu flagelu koja im omoguava kretanje kroz vodu do ivog
domaina, obavljaju primarne zaraze
zoospora biljka krumpira odbacivanje flagele prodor u stanicu hipertrofija i
hiperplazija stanica rakaste tvorevine hrani na raun stanice domaina i raste
zaodjene se membranom i stvori se prosorus nekoliko uzastopnih dioba jezgre
prosorus se dijeli na 4-9 dijelova u svakom dijelu prosorusa nastavlja se dioba
jezgara, dok ih ne nastane200-300 od svake jezgre i citoplazme formira se po jedna
zoospora svaki dio prosorusa postaje ljetni zoosporangij svi ljetni zoosporangiji
zajedno ine sorus oslobaanje zoospora sekundarne infekcije (sve dok su uvjeti
povoljni)
- ciklus razvoja gljive od zaraze stanice do stvaranja zoospora traje 10-12dana i u
povoljnim uvjetima ponovlja se nekoliko puta tijekom vegetacije
Spolno razmnoavanje - fizioloki razliite zoospore koje potjeu iz razliitih
zoosporangija kopuliraju dajui zigotu (nepovoljni uvjeti) koja ima dvije flagele
pomou kojih se kree kroz vodu u tlu do gomolja krumpira, uvlai se u stanicu, u
stanici raste i nakon nekog vremena formira zadebljalu opnu i nastaje zimski
zoosporangij
- zimski zoosporangiji ostaju vitalni do 30 godina i na dubini tla veoj od 50 cm

Blumeria graminis sin. Erysiphe graminis
- uzronik pepelnice strnih ita
- meu najrairenijim uzronicima bolesti kultiviranog bilja i jedna od najznaajnijih
lisnih bolesti strnih ita (penica, jeam, ra, zob, tritikale)
- znaenje bolesti za strna ita u nekim uzgojnim podrujima je smanjeno zbog
reducirane gnojidbe duikom (pojaana gnojidba N favorizira pojavu bolesti)
- pepelnice openito dolaze i na velikom broju korova
- vrsta B. graminis dolazi na vrstama vie od 100 rodova iz porodice Poaceae
(kultivirane i korovne vrste)
- konidije kliju bez prisustva kapi vode i bez visoke vlage zraka.
- obligatni ektoparaziti
- prevlake na zaraenim biljnim dijelovima u poetku svijetlo sive, a krajem vegetacije
dobiju smeu nijansu. Ispod prevlake dolazi do nekroze stanija i blage deformacije
tkiva
- pojaana transpiracija i disanje, a smanjen uinak fotosinteze
- prezimljavanje u vidu kleistotecija (askusi s askosporama) ili kao micelij u pupovima.
Zarazu u proljee obavljaju askospore ili konidije (oidije). krajem vegetacije u miceliju
nastaju kleistoteciji
- Gljiva Blumeria graminis (Erysiphe graminis) specijaliziran je parazit i dolazi samo
na predstavnicima porodice Poaceae.
- Unutar vrste postoji daljnja specijalizacija na f. sp.
- B. graminis f. sp. tritici pepelnica penice
- B. graminis f. sp. hordei peplnica jema
- B. graminis f. sp. secalis pepelnica rai
- Neke gljive iz porodice Erysiphaceae parazitiraju veliki broj biljnih vrstakao npr.
Erysiphe polygoni.

Diaporthe helianthi - siva pjegavost stabljike suncokreta
- srpanj 1980. Vojvodina prvi simptomi do tada nepoznate bolesti
- 1981. pojava bolesti u istonoj Hrvatskoj
- danas je bolest prisutna u mnogim zemljama gdje su suncokret uzgaja
Simptomi:
- prvi se javljaju na donjem liu pred kraj cvjetanja (ponekada i prije cvjetanja)
- na vrhovima ili rubovima listova jave se krupne nekrotine pjege (mogu biti
okruene klorotinom zonom)
- nekroza se iri uz glavnu lisnu ilu (V) na peteljku i preko nje na stabljiku
- lie odumire i visi niz stabljiku
- kolonizacija tkiva stabljike izvrena je prije nego se vide simptomi
- pjege na mjestu spoju peteljke lista i stabljike
- pjege do 20 cm eliptine srednji dio pjege siv, rub taman
- pjege mogu prstenasto obuhvatiti stabljiku
- biljke se prije vremana sue, glave su malene, bez sjemena ili sa sjemenom loe
kakvoe prinos moe biti prepolovljen kod osjetljivih genotipova
- na poprenom presjeku stabljika uoava se dezorganizacija tkiva, takve stabljike se
lako lome
- gljiva producira toksin phomozin
- u polju gljiva na svim bolesnim dijelovima gljive stvara piknide (najvie ih je na
stabljikama, nikada ne nastaju u unutranjim tkivima)
- piknidi su loptasti, pojedinani ili u gomilicama, djelomino uloeni u tkivo,tamne
boje
- iz piknida izlaze B (beta) konidije (jednostanine)
- A (alfa) konidije
- europski izolati ih ne stvaraju
- savreni stadij Diaporthe helianthi se razvija na ostatcima suncokreta
- periteciji poinju se formirati u jesen kada zahladi, najvie u proljee uzdovoljno
vlage i poviene temperature
- askusi s dvostaninim askosporama koji su poredane u dva reda. Askospore u kapi
vode kliju u zaetak micelija. Askospore se ire zranim strujama
Izvor zaraze su ostatci u tlu
- sjeme je vano samo za prenoenje u nova podruja
- alternativni domaini (korovi)
- primarne zaraze ostvaruju askospore
- suncokret je najosjetljiviji na prijelazu vegetativne u generativnu fazu
- temperature uglavnom nisu ograniavajui imbenik razvoja bolesti
- 5 do 30 (35)C (optimum 25-27 C)

Giberrela zeae, G. fujikuroi, G. subglutinans
- savreni ili spolni stadij gljiva Fusarium graminearum, F. verticillioides i F.
subglutinans (konidijski stadij prapada rodu Fusarium, pododjel Deuteromycota,
razred Hyphomycetes, red Hyphales, rod Fusarium)
- vie od 1000 vrsta (saprofiti i fakultativni paraziti)
- jedan od ekonomski najznaajnijih rodova gljiva
- izvor inokuluma: zaraeno tlo, zaraeno sjeme ili alternativni domaini
- Fusariumi openito zaraavaju velik broj biljnih vrsta iz razliitih porodica
Kultivirane: strna ita, kukuruz, sirak, ria, eerna repa, uljana repica, duhan, pamuk,
lucerna, djetelina, luk, grah, graak, rajica, kupus, krastavac, hmelj,paprika, salata, perin,
banana, ananas, jagoda, krumpir, karanfil, gladiola, gerber, zumbul, narcis, bor, bagrem,
bukva, lipa
Korovi: Ambrosia artemisiifolia, Artemisia vulgaris, Cirsium arvense, Matricaria
chamomilla, Tripleurospermum inodorum, Amaranthus hybridus, Amaranthus retroflexus,
Daucus carota, Capsella bursa pastoris, Sinapis arvensis, Chenopodium album,
Convolvulus arvensis, Lamium purpureum, Abutilon theophrasti, Papaver rhoeas,
Sorghum halepense, Polygonum aviculare, Polygonum persicaria, Rumex crispus, Urtica
dioica I Viola arvensis
Fusarium graminearum: 8 vrsta korova
F. verticillioides i F. subglutinans: 6 korovnih vrsta
- konidijski stadij - na zaraenim biljnim organima stvara prevlake bijele ili ruiaste boje
koju ine micelij i konidije
- viestanian micelij na kojem nastaju konidiofori s konidijama (mikro i
makrokonidije)
mikrokonidije - najee ovalnog oblika, ponekada krukolike, jednostanine, ali mogu imati
1, 2 ili rjee 3 septe, nastaju na jednostavnim, nerazgranatim konidioforima, pojedinano, u
nizovima ili u tzv. lanim glavicama
- srpasto povijene, s izduenom vrnom stanicom i bazalnom stanicom koja
ima oblik stopice, uvijek viestanine i uglavnom imaju 3 do 7 septi, najee nastaju
na razgranatim konidioforima u sporodohijama neke vrste stvaraju hlamidospore kao
organe za konzervaciju
- nastaju u miceliju ili u makrokonidijama
spolni stadij periteciji, askusi s askosporama - Nectria, Calonectria i Gibberella

Fuzarijske bolesti
1. Pale klijanaca
- posljedica je sjetve zaraenog sjemena ili zdravog sjemena u zaraeno tlo
- propadanja klijanaca prije nicanja ili neposredno nakon nicanja
- klijanaca slabija, biljice otpornije, a klimatski uvjeti povoljni za razvoj penice
biljice nastavljaju rast i razvoj
2. Trule korijena i vlati
- samostalan patoloki proces ili progresivna bolest nakon palei klijanaca
- ako do zaraze doe do busanja biljke mogu propasti, ako do zaraze doe kasnije u
vegetaciji propadanje biljaka je rijetko
- ovisno o intenzitetu bolesti dolazi do formiranja klasova s manjim brojem slabije
nalivenih zrna
3. Pale klasova
- do zaraze zrna moe doi od cvjetanja do kraja vegetacije. Najvee tete - u cvatnji
temperature iznad 25C uz RZV iznad 85%
4. Trule korijena
5. Trule stabljike kukuruza
6. Trule klipa

Venturia inaequalis
- uzronik krastavosti jabuke ili fuzikladija (Fusicladium dendriticum)
- napada najee list i plod, a znatno rjee cvijet (od otvaranja pupa do otpadanja
latica) i mladice
- najvanija i najtetnija bolest (cijeli plan zatite jabuke ravna se prem planu prskanja
protiv krastavosti), osobito je vana u kinim godinama
- tete: do 74%
Na listovima se od proljea (od kada izau iz pupa) do jeseni uoavaju maslinasto zelene
mrlje i to preteito na gornjoj strani lista (oko 1 cm).
Mrlje se mogu spajati, a list je esto deformiran to za posljedicu ima slabiju asimilaciju, jau
transpiraciju i izvor zaraze za plodove.
U sluaju velikog broja mrlja (do dvadesetak) list postaje valovit, osui se i otpadne (mogua
defolijacija ljeti).
Kod ranih zaraza mrlje su maslinaste boje, a kod kasnijih tamnije maslinastosmee boje i
jasnije su odijeljene od zdravog dijela lista.
Mrlje rijetko nalazimo na naliju to se objanjava dlakavou te je oteana infekcija.
Ako su zaraene peteljke lista i stapke ploda simptomi su izdene nekroze, listovi esto
otpadaju.
Na zarazu su osjetljiviji mladi listovi. Najjau zarazu nalazimo u unutranjosti kronje zbog
dueg zadravanja visoke vlage zraka odnosno kapi vode.
to je vonjak bujniji i gueg sklopa to su razlike u zaraenosti unutranjosti kronje i
rubova manje.
Gljiva nije tipini endoparazit jer hife zalaze samo subkutikularno, a ne prodiru u epidermu i
parenhim.
Rub mrlja nije otro odjeljen od zdravog dijela, nego postepeno prelazi u nezaraeni dio
plojke.
tetnost napada na lie oituje se u smanjenoj asimilaciji, a takovo lie i jae transpirira
(takav gubitak vode posebice dolazi do izraaja u vruim ljetnim mjesecima), lie postepeno
uti i otpada jo tijekom vegetacije, i na kraju, napadnuto lie je izvor zaraze za plodove.
Na plodovima se takoer javljaju maslinasto-zelene mrlje veliine obino 2-6 mm, ali mogu
biti i vee (1-2 cm). Do zaraze dolazi od zametanja ploda do berbe.
Mrlje su povrinske (hife su ograniene na subkutikularni rast).
Jako zaraeni plodovi su deformirani, sitniji i otpadaju.
Stariji plodovi, ak i ako su jae zaraeni, u pravilu ne otpadaju, ve se unutar mrlje
raspucavaju. Ispod zaraenog stanija dolazi do tvorbe plutastog stanija (aktivna obrambena
reakcija) koje izolira zaraeno tkivo od zdravog.
Posljedice napada plodova su:
- gubitak plodova (otpadaju, sitni su i deformirani)
- kroz pukotine ulaze drugi paraziti (Monilia)
- loa kvaliteta (nia trina cijena)
- Napad fuzikladija na cvjetovima nije esta pojava, ali se moe nai. Zaraza se javlja na
laticama i lapovima u obliku maslinasto-zelenih mrlja. Direktnih teta nema.
- Napad na kori mladica takoer kod jabuka nije esta pojava. Simptomi napada na
mladicama su krastava mjesta s plitko raspucanom korom.
- U tim krastama prezimi micelij, te u proljee kraste poprimaju maslinasto-zelenu boju
zbog formiranja konidija.
Biologija
- Zaraeno lie otpada tijekom cijele vegetacije, a posebice u jesen.
- Tada gljiva (micelij) prelazi na saprofitski nain ivota, a micelij prelazi iz
subkutikularnog stanija u parenhim gdje se proiri. Gljiva moe prezimjeti i u
lezijama na odrvenjelim izbojima, a ponekada i u pupovima.
- U zimu i rano proljee se nakon spolnog razvoja javljaju pseudoteciji s askusima i
askosporama, a vratovi plodita pojavljuju su na licu lista u oujku i travnju. Niske
temp. (ispod 0C) zaustavljaju razvoj pseudotecija; jaka zima moe odgoditi
oslobaanje askospora. Opt. temp. za razvoj pseudotecija su temp. 10C i vlaga.
- to due vlaga (i snijeg) djeluje na list to je tvorba pseudotecija bra i intenzivnija.
- Dozrijevanje askospora najbre je na 12 do 20C.
- Askospore se oslobaaju aktivno i za to je potrebna voda (kia). Ukoliko nema
dovoljno kie ni dozreli pseudoteciji nee izbaciti askospore.
- Jak razvoj parazita treba oekivati u godinama s estim kiama utravnju i svibnju uz
relativno toplo vrijeme.
- Primarna zaraza - askospore ili konidije koje se razvijaju na kori mladice.
- Ako askospore kliju u miceliju na listovima dolazi do perforiranja kutikule i
- micelij se smjesti subkutikularno.
- Nakon inkubacije nastaju mrlje, a na njima konidije, koje se ire kiom, rjee vjetrom,
i omoguuju sekundarnu infekciju. Konidije masovno nastaju pri 90% RVZ i temp. 16
do 22C. Formiranje prestaje 30 do 36 dana od pojave simptoma.

Sclerotinia sclerotiorum (uzronik bijele trulei)
- polifagna gljiva (parazitira na 408 biljnih vrsta iz 278 rodova i 75 porodica)
- kultivirane (suncokretu, soji, uljanoj repici, duhanu, salati, grahu, kupusu,
krastavcima, luku, paprici, krumpiru i korovne (Abutilon theophrasti, Ambrosia
artemisifolia, Xanthium strumarium) vrste
- bolest hladnijih i vlanijih podneblja (najbolje se razvija pri temperaturi 15-21C i
visokoj RZV)
- glavni izvor zaraze su sklerocije (ostaju vitalne 4 do 6 godina)

Bijela trule suncokreta
1. Propadanje sjemena i pale klijanaca
- u godinama kada poslije sjetve nastane due razdoblje prohladnog i vlanog
vremena
2. Korijenski tip bolesti
- od poetka butonizacije do kraja vegetacije
- venjenje lia, prijevremeno venjenje cijelih biljaka
- na prizemnom dijelu biljaka dolazi do nekroze tkiva (tamna boja) (za visoke
vlanosti formira se bijeli, gusti micelij (za vrijeme sue brzo nestaje), zaraena tkiva trunu,
na povrini i u unutranjosti tkiva formiraju se krupne sklerocije.
3. Truljenje srednjeg dijela stabljike
- zaraza najkrupnijeg lia i lisnih peteljki, najee na sredini stabljike
- tkivo postaje tamno, a za vlanog vremena nastaju bijeli micelij i sklerocije
- zaraza se iri na stabljiku pojava nekrotinih pjega otro odijeljenih od zdravog dijela,
pjege rastu i prstenasto obuhvaaju stabljiku
4. Truljenje glave
- javlja se krajem cvatnje i kasnije
- na donjoj strani glave - tamne pjege ija se veliina brzo poveava
- tkivo u okviru pjega se razmeka i poinje trunuti
- izmeu sjemenki gusti bijeli micelij sklerocije
- sklerocije se rijetko formiraju u sjemenu
- u zaraenim organima gljiva stvara sklerocije (za odravanje)
- sklerocije kliju u micelij ili se na njima formiraju apoteciji s askusima i askosporama
- klijanjem sklerocija u tlu nastaje micelij koji se prvo naseli na mrtvu organsku tvar,
zatim prodire u korijen i vri zarazu
- ako se radi o stabljinoj tipu bolesti zarazu obavljaju askospore
- hife iz proklijalih askospora se ire s lista na lisnu peteljku i stabljiku
- askospore ne mogu ostvariti zarazu kroz neoteene dijelove stabljike
- zarazu glave obavljaju askospore preko cvjetova

Botryotinia fuckeliana
BOTRYTIS CINEREA - siva plijesan
- ubikvist i polifag
- maline, jagode, vinova loza, rajica, paprika, patlian, salata, suncokret, soja, duhan,
uljana repica
- tijekom vegetacije gljiva razvija iskljuivo konidijski stadij.
Pred kraj vegetacije stvara sklerocije ili prezimljuje kao micelija na zaraenim biljnim
dijelovima. Na sklerocijama u proljee dolazi do stvaranja micelije s konidijama, ili rjee
apotecija s askokarpima.
- bolest vinove loze "visokog" standarda, odnosno intenzivnog uzgoja (pojaana gnojidba,
visokorodne sorte zbijenih grozdova, ostavljanje velike lisne mase za dovoljnu asimilaciju i
donoenje ploda, bujniji okoti, uzgoj na ici, bujnije podloge)
Mogu biti napadnuti i listovi i mladice, ali najvee su tete su na grozdiima u i poslije
cvatnje, peteljicama i bobama.
U pravilu napad poinje u precvjetavanju, kada u vinogradu ve ima dosta konidija te se te
konidije nasele u ocvali grozdi (gljiva ivi saprofitski na ostacima cvjetova i tada gljiva ne
priinjava tetu). Ovo je znaajno stoga to je ovo poetak naseljavanja sive plijesni i to
suzbijanje, da bi bilo uspjeno, moramo poeti u ovoj fazi. Ova se faza naziva saprofitska ili 1.
faza.
Faza zelene ili kisele plijesni (2. faza) je parazitska i u toj fazi dolazi do zaraze peteljica i
bobica. Gljiva moe u tkivo prodrijeti direktno, ali ee kroz ranice (od tue, insekata, te
zbog odvajanja bobe od peteljke).
Uraujui hifama u tkivo peteljica i peteljki gljiva razara tkivo i ono nekrotizira. U njima
dolazi do prekida kolanja sokova i nedovoljne ishrane boba, pa se one smeuraju i osue, a
gljiva se proiri u njih. U ovoj fazi dolazi i do zaraze boba (direktno ili putem ranica) pa i one
propadaju. Sve opisano se dogaa ljeti, a tete nisu velike. Ipak, i ovdje treba imati na umu da
se na ovaj nain gljiva odrava i iri u grozdu.
U ovoj fazi gljiva stvara obilje konidija koje omoguuju razvoj 3. faze (siva plijesan u uem
smislu).
Siva plijesan dolazi u kolovozu, rujnu i poetkom listopada i tada nastaju direktne tete
(trule groa). Napadnute bobice mijenjaju boju, posmee (Slika 15), raspucavaju se, za
suhog vremena sue i otpadaju. Na napadnutim bobama uoava se siva prevlaka konidiofora i
konidija. to boba sadri vie eera, a manje kiseline i tanina pogodnija je za napad sive
plijesni.
teta - manje groa, loija kvaliteta, poremeeno vrenje jer gljiva lui antibiotik botricin

Siva plijesan suncokreta
- zaraava suncokret u svim zemljama gdje se uzgaja
- jai intenzitet u godinama s veom koliinom kie i uglavnom u drugom dijelu
vegetacije, smanjuje prinos i kakvou sjemena
- suncokret moe biti zaraen tijekom cijele vegetacije
- trule sjemena, pale klijanaca i propadanje mladih biljica je rijetko
- zaraava i lie, peteljke, stabljike
- najtetniji oblik je na glavama
- tamne pjege koje nakon 5 do 6 dana prekrije prevlaka konidiofora i konidija
- infekcija se ostvaruje kroz oteena tkiva, ali i preko neoteene kore
- tkiva su razmekana, lie i peteljke venu, stabljike se mogu polomiti
- infekcija glava s donje strane obino pri rubu; glave se mogu raspadati
- ponekada se u prevlaci formiraju sklerociji
- karpogeno klijanje sklerocija, te uloga apotecija, askusa i askospora nije poznata

Siva plijesan rajice
- uglavnom u zatienom prostoru
- zaraza kroz oteena mjesta
- zaraza rasada, stabljika, plodova, na prijelazu peteljke na plod
- vlana trule




Red USTILAGINALES (snijeti)
Zaraza u fazi klijanja i nicanja
Tilletia caries (sin. Tilletia tritici)
- tvrda, pokrivena ili smrdljiva snijet penice u etvi kontaminacija zrna hlamidosporama
klijanje spore istovremeno s klijanjem zrna jednostanian bazid s 8-12 bazidiospora
kopulacija fizioloki razliitih bazidiospora prvi dikarion sekundarna diploidna
micelija prorastanje meristema nema simptoma do klasanja u klasanju fragmentacija
micelija unutranjost zrna ispunjena hlamidosporama
- u jednom zrnu 6-9 milijuna hlamidospora
- najvei broj zaraza na temp. 6-10C
Simptomi
- zaraeni klasovi ne cvatu i due zadravaju zelenu boju
- klasovi imaju nakostrijeen izgled (zrna su vie okruglog oblika)
- tamna boja zrna
- neugodan miris po pokvarenoj ribi (hlamidospore sadre trimetilamin)
Mjere suzbijanja
- sjetva deklariranog, zdravog i tretiranog sjemena
- plodored (3 godine)
- suzbijanje korovnih vrsta domaina ovoj gljivi (Poa, Dactylis, Hordeum, Agropyron,
Bromus)
- sjetva otpornih sorata (relativna vrijednost)

Puccinia graminis
- uzronik crne itne hre
- na svim strnim itima i velikom broju trava
- razvija se preteito na vlati i rukavcu lista, ali moe doi i na pljevicama i klasu
tijekom vegetacije na parazitiranim organima uoavaju se izdueni (nekoliko mm do
1cm)
- hrasti uredosorusi pokriveni epidermom pucanje epiderme oslobaanje
jednostaninih uredospora irenje bolesti u vegetaciji krajem vegetacije
transformacija uredosorusa u teleutosoruse teleutosporeprezimljavanje na
zaraenim biljnim ostacima u proljee teleutospore kliju 4-stanian bazid s 2
bazidiospore + i 2 bazidiospore - zaraza Berberisa na licu lista Berberisa klijanje
spore + u micelij +, a spore u micelij - prodor u tkivo i stvaranje spermagonija na
licu lista spermacijske spore spolovi su razdvojeni (jedni spermagoniji +, a drugi
-) iz spermagonija izlaze ogranci micelija = receptivne hife spajanje dviju
fizioloki razliitih spermacijskih spora ili micelija nastalih klijanjem spermacijskih
spora diploidni dikarionski micelij prodire na nalije listaecidije s
ecidiosporama zaraza penice klijanje i prodor u tkivo stvaranje uredosorusa
s uredosporama
Sekundarni dikarionski micelij u pravilu nastaje spajanje dviju fizioloki razliitih
spermacijskih spora ili micelija nastalih klijanjem spermacijskih spora.
Rijetko u prirodi moe nastati i spajanjem spermacijske spore i fizioloki razliite
receptivne hife Bullerov fenomen

CERCOSPORA BETICOLA
UZRONIK PJEGAVOSTI LIA EERNE REPE
Kod eerne repe najtetnija bolest
C. beticola napada i stonu repu, sjemensku repu, blitvu, graak, ciklu, pinat te jo
biljke iz oko 20 rodova
Korovi: Malva (sljezovi), Chenopodium (loboda), Atropa (velebilje), Urtica (koprive),
Polygonum (dvornici), Medicago (lucerne), Taraxacum (maslaak)
Sniava digestiju te prinos korijena i eera
U godinama s prosjenom zarazom digestija je nia za 1-2% (i vie), urod korijena
manji je za 30%, a lisna masa za 50%. tete mogu biti osobito velike kada repa potjera
novo lie (retrovegetacija) na utrb eera nakupljenog u korijenu.
Bolest je posebice proirena u podrujima s toplim ljetnim danima, noima s mnogo
rose i u blizini rijeka.
Simptomi prvenstveno na liu, zatim peteljkama, kod sjemenske repe na sjemenskim
granama pa i samim cvatima.
Pjege se razvijaju na liu, peteljkama, cvjetnom stablu, cvati.
Na liu pjege su okrugle u promjeru 2-4 mm, svijetle sredine, ljubiastog ruba.
Na peteljkama pjege su puno krupnije, ovalne i nikada se ne spajaju. Posljedica
spajanja pjega na plojci je suenje dijelova (cijelog) lia. Prvo je napadnuto srednje i
starije lie, najmlae ostaje zdravo.
Kada je zahvaena 1/2 do 1/3 plojke (to je dosta esto) list se sui i polegne po tlu, ali
nikada ne otpada, ve ostaje peteljkom vezan na glavu korijena.
Korijen napadnutih biljaka se slabije razvija i sadri manje eera.
Parazit prezimljuje u formi stroma (gusti splet micelija) u zaraenom liu, sjeme kao
izvor zaraze je danas bez praktine vanosti.
Parazit formira intercelularni micelij, grupice konidiofora izbijaju kroz pui. Konidije
su sabljastog oblika, viestanine. One kliju u kapi vode ili pri visokoj vlanosti zraka
u micelij. Konidije se ire najvie kinim kapima. Kliju na temperaturama izmeu 7 i
34C, optimalna temperatura je 24-32C uz 100% RVZ. U poljskim uvjetima zaraze
rijetko nastaju ispod 16C, ali mogu nastati izmeu 12 i 37C. Pri optimalnim uvjetima
zaraza je ostvarena za 2-3 sata, a inkubacijski period iznosi 5 dana.


-

You might also like