FOTOELEKTRINI UINAK

= pojava pri kojoj s negativno nabijenog metala izlijeu elektroni, ako taj metal obasjamo svjetlou
- do pojave izbijanja elektrona ne dolazi ako ploicu obasjamo bilo kojom svjetlou (npr. lampa),
nego tek kada ploicu obasjamo svjetlou manje valne duljine, a vee frekvencije (npr.
ultraljubiasta svjetlost)
- ne ovisi o intenzitetu svjetlosti nego o i frekvenciji
- granina frekvencija - fg - ona frekvencija kod koje folazi do fotoelektrinog efekta (i kod
frekvecnija viih od fg - ovisi o intenzitetu)
- moe se jedino objasniti ako se svjetlost shvati kao roj estica
Einsteinovo objanjenje fotoelektrinog uinka (1905.) - 1921. dobio Nobelovu nagradu
- iz monokromatskog izvora svjetlosti izlaze kvanti - estice svjetlosti = to su FOTONI koji imaju
energiju jednog kvanta
Ef = h f

energija fotona

- FOTON - estica svjetlosti, odnosno kvant

elektromagnetskog zraenja (masa fotona = 0)
- u vakuumu se gibaju brzino svjetlosti; ne
mogu se cijepati
- energija vezanja - elektron je vezan za metal,
ali se unutar njega moe slobodno kretati
- mjerna jedinica - elektronvolt [eV]
1eV = 1,6 10-19 J
- energija koju mu donese foton mora bar biti
jednaka energiji vezanja da bi izbacila
elektron van - IZLAZNI RAD - oznaka Wi
- kada fotoni padaju na povrinu metala, on se
apsorbira - ne nestaje, a svoju energiju preda
elektronu s kojim se sudario i onda nestaje;
elektron onda tu energiju koristi najprije za obavljanje izlaznog rada, a ostatak energije se
pretvara u kinetiku energiju izbaenog elektrona
1eV = 1,6 10-19 J

e = 1,6 10-19 C
-34

h = 6,626 10 Js

c = 3 108 m/s
-31

me = 9,11 10 kg

VALNA PRIRODA MATERIJE

- Louis de Broglie (1924.) - ne samo fotoni, nego i
estice tvari imaju valna svojstva
- pretpostavka je potvrena pokusom u kojem
snop brzih elektrona kad padne na rub
izrazito pravilne kristalne reetke pokazuje
ogib (ogib je pojava svojstvena valovima)
- elektron koji se giba ima valna svojstva, odnosno
odreenu valnu duljinu

MODELI ATOMA
Razvoj atomistike teorije
- DEMOKRIT iz Abderee (460. - 370. god. pr. Kr) - dijeli jabuku i zakljuuje da postoji nedjeljiv
dio, odnosno atomus
- ARISTOTEL iz Atene (384. - 322. pr. Kr) - veina pretpostavki kriva
- Galileo Galilei (1564.-1642.), Rene Descartes (1596.-1650.), Isaac Newton (1643.-1727.), Ruer
Bokovi (1711.-1787.); John Dalton (1766.-1844) vraaju atomistiku teoriju
Atomski spektri
- Isaac Newton - pokus: pustio sunevu zraku na prizmu i primjetio disperziju bijele svjetlosti
- pokazalo se da ne samo Sunce, nego i uarena vrsta tijela emitiraju kontinuirane spektre
- spektre se moe podijeliti:
1. EMISIJSKI
a. KONTINUIRANI
- kad je izvor zraenja uareno vrsto tijelo
- izvor daje bijelu svjetlost - spektar svih
b. LINIJSKI
- izvor je uareni plin ili para u atomarnom stanju (atomi samo jednog kemijskog
elementa)
- svaki element ima svoj vlastiti linijski spektar, t.j strogo odreen niz linija
- linijski spektar el. koji ulaze u kem. spoj ne ovisi o vrsti tog spoja
- ako je linijski spektar nastao u atomu, atom mora imati neku strukturu
c. VRPASTI
- izvor zraenja - plin ili para u molekularnom stanju
2. APSORPCIJSKI
- nastaje kad se oko uarenog tijela (koje zrai i emitira kontinuirani spektar) nalazi neki plin
- u kontinuiranom spektru tada e nedostajati tono one linije koje bi emitirao taj plin
- plin apsorbira upravo one linije spektra (zraenje onih ) koje bi sam emitirao

Thomsonov model atoma (1904.)

- ne moe objasniti linijske spektre
- neutralan atom
- atom je kugla pozitivnog naboja u kojem su utisnuti elektroni
- kugla je promjera 10-10 m, a atom 10-15 m
Rutherfordov model atoma (1911.) - nuklearni
- dolazi do pretpostavke da u atomu postoji mjesto na kojem je sadrana sva masa atoma - jezgra
- atom je uplji, a masa koncentrirana u sreditu (danas je promjer jezgre 10-15 m)
- elektroni krue oko jezgre; udaljenost elektrona od jezgre je 10 000 puta vea od promjera jezgre
- sav negativan naboj nose elektroni, a sav pozitivan naboj je sadran u jezgri
- nedostaci:
- ne moe objasniti linijske spektre
- ne moe objasniti zato elektron koje se giba kruno oko jezgre ne padne na jezgru
- nabijena estica koje se giba brzo emitira elektromagnetno zraenje
Bohrov model atoma (1913.)
- atom ima jezgru; oko pozitivne jezgre
krue negativni elektroni; razliite
energije elektrona ovisno o
udaljenosti od jezgre
- postulati
1. POSTULAT
- elektron se giba oko jezgre po
strogo odreenim stazama
i pri tom kruenju ne emitira
elektromagnetsko zraenje
i ne gubi energiju
2. POSTULAT
- ako elektron prelazi iz staze sa viom energijom u krunu stazu nie
energije, onda emitira elektromagnetsko zraenje, odnosno foton

spektar vodika - fotoni nastaju prijelazom elektrona iz dalje staze u bliu

- nastanak linijskog spektra: valna duljina linije ovisi o energijskom razmaku izmeu
energijskih stanja
- nedostatci

- ne moe se uspjeno primjeniti ni na jedan drugi atom osim vodikovog

- ne moe objasniti stvaranje molekula, npr. H2, O2, N2
De Brogile (iza Bohra)
- duljina krune putanje elektrona je cjelobrojni
viekratnik elektrona
- elektron zamislimo kao val koji krui oko
jezgre; ako on pokazuje valna svojstva,
1. putanja na kojoj se nalazi sadravat
e tono jednu valnu duljinu i nakon
obilaska krunice vratit e se tono u onu
toku u kojoj je bio: 2. putanja e sadravati
2 i njihova energija je via nego
energije prve putanje

HEISENBERGOVO NAELO NEODREENOSTI

- ne moemo istovremeno odrediti poloaj i brzinu elektrona koji krui oko jezgre, to smo loije
odredili njegovu brzinu i obrnuto
- to je masa tijela vea, to je neodreenost manja
- vjerojatnost da se elektron nalazi u odreenom dijelu prostora pokazuje Schrodingerova jednadba

ULTRALJUBIASTO ZRAENJE
- vidljivo i nevidljivo svjetlo sunevog spektra
- podjele:
1. na UVA, UVB, UVC zraenje
a. UVA - izaziva tamnjenje koe bez opeklina, prodire kroz staklo i oblake te prodire kroz
dublje slojeve koe (ubrzano starenje)
> 320 nm
b. UVB - djelovanje na kou oslabljeno oblacima, prozorima, odjeom
od 290 do 320 nm
c. UVC - apsorbira se u ozonskom sloju, najopasnije, dopiru do Zemlje
< 290 nm
2. na blisko, daleko (vakuumsko), ekstremno
- koriste se u solarnim elijama, astronomiji, fotolitografiji (mikroipovi), analiza minerala; UVA fluorescentne lampe, tamnjenje koe; UVC - za dezinfekciju i sterilizaciju
- izvori: zvijezde, Sunce, toplina...
RENDGENSKE ZRAKE
- 1895. otkrio ih Konrad Rontgen (nazvao ih x-zrakama) pri pokusu s katodnim zrakama u
Crooksovoj cijevi u zamraenoj sobi gdje je opazio svjetlucanje fluorescentnog zastora
otkrio da x-zrake prolaze kroz neke tvari i izazivaju zacrnjenje fotografske ploe te da se ne
otklanjaju u magnetskom polju za razliku od katodnih zraka
- x-zrake su elektromagnetski valovi ija je sumjerljiva periodinosti u kristalu
- nevidljive, a ire se brzinom svjetslosti; ogib se dogaa samo u kristalu
- moe doi i do loma i do odbijanja; prodire kroz tvari (medicina)
- nastanak: katoda isijava elektrone koji ubrzavaju prema anodi i dio E koji se ne pretvori u toplinu
su x-zrake; s elektronskim oblacima na atomima anode upadni elektroni usporavaju i
tvore x-zrake = sprektar x-zrake
- RENDGENSKA SPEKTROSKOPIJA - neto se pobudi na karakteristine kristale
HOLOGRAFIJA
- princip 1948. otkrio DENNIS GABOR
- nastaje trodimenzionalna slika na fotografskoj ploi djelovanjem koherentne svjetlosti odn. lasera
- uporaba: prikazivanje strujanja plinova i tekuina, optika memorija (komp), filmska industrija (za
specijalne efekte)
- nastajanje (hologram) interferencijom dviju laserskih zraka

NUKLEARNA FIZIKA
RADIOAKTIVNOST
- 1901. Rontgen (Nobelova nagrada)
- Henri Becquerel
- na fotografsku plou djeluju samo minerali koji sadre uranove soli
- uinak na plou ne ovisi o koliini minerala nego o vrsti minerala
- isti uran pokazuje najjae djelovanje
- Maria Sklodowska Curie - daje ime radioaktivnost
- otkriva radij iz ruda (1903. Nobelova nagrada za fiziku)
- otkriva polonij (1911. Nobelova nagrada za kemiju
- 3 tipa zraenja: (alfa), (beta), (gama) - po prodornosti
- i zrake se otklanjaju jer su estice elektromagnetno zraenje (mala i velika f)
Rutherford i Soody
- radioaktivnost je raspad nekog el. na nabijenu esticu (koju opaamo kao zraenje) i 1 atom nekog
drugog kemijskog elementa
- neki se radioaktivni elektroni raspadaju bre, neki sporije
T - vrijeme poluraspada
- vrijeme za koje se raspadne pola od poetnog broja radioaktivnih jezgri
- raspadom rad. el. mijenjaju se kem. svojstva
- E koja se oslobaa je oko milijun puta vea od E koja se oslobaa pri kem. reakcijama
- proces raspada ne moe se niti ubrzati niti usporiti
Konstanta raspada
- ista za sve jezgre nekog radioaktivnog elementa, a svaki ima svoju
- ne ovisi o starosti jezgre ni o vanjskim utjecajima

VRSTE RADIOAKTIVNIH RASPADA

IZOTOPI - isti broj protona u jezgri, a razliit broj neutrona - ista kem. svojstva, razliita fizikalna
Vrste:
1. - raspad ( ili He)
- iz jezgre proizlaze estice koje se sastoje od 2 protona i 2 neutrona, time su jednake
jezgrama helija (He)
- jaka nuklearna sila dri protone i neutrone na okupu u jezgri, ali kratkog dosega
za velike atome ne pokriva cijelo podruje jezgre i onda elektrostatska sila
prevlada, a jezgra se raspada
- jezgra roditelj - poetna; jezgra ker - raspadnuta
2. - raspad ( ili e)
- tri vrste
a. - --> 1 neutron u jezgri pretvori se u proton, a iz jezgre izlijeu elektron i
antineutrino
- broj protona se povea za 1, a broj nukleona ostaje isti

b. + --> 1 proton u jezgri pretvara se u 1 neutron

p n + e+ (pozitron) + neutrino
- pozitron - pozitivni elektron, antielektron
- neutrino - estica koja nema masu i naboj, prolazi kroz materiju, ali ne
djeluje na nju
c. elektronski upad - jezgra uhvati 1 elektron iz omotaa atoma i pritom se 1 proton iz
jezgre pretvara u neutron i neutrina

p + e- n +

ENERGIJA VEZANJA I DEFEKT MASE

- DEFEKT MASE - energijski ekvivalent energiji vezanja

- ENERGIJA VEZANJA - ona E koju treba dovesti kako bi se jezgra rastavila na sastavne dijelove

Q - vrijednost nuklearne reakcije - energijski ekvivalent ukupne mase prije i poslije reakcije

a+xy+b

x ( a, b ) y