ATOM

GRAĐA ATOMA

PERIODIČNOST
• Leukip i Demokrit
• Atomistička filozofija
• “Sve je sastavljeno iz atoma”

• Daltonova teorija atoma

• Atomi – vrlo sitne, nedjeljive čestice
(grč. Atomos = nedjeljiv)
• “Atom je najmanja građevna jedinica elementa, koja može postojati sama ili biti kemijski
vezana s atomima istog ili drugih elemenata,”

• Otkriće zakonā kemijskog spajanja (početkom 19 st.) omogućilo je Daltonu da postavi

teoriju atoma kao realnih čestica materije
 Postavke Daltonove atomističke teorije

• Atomi su realne najsitnije čestice elementa koje mogu

sudjelovati u kemijskoj reakciji i dalje se ne mogu dijeliti

• Atomi jednog te istog elementa imaju istu masu i ista svojstva

(još nisu bili poznati izotopi)

• Atomi različitih elemenata imaju različita svojstva i različite

su mase

• Kemijski spojevi nastaju spajanjem atoma elemenata u omjeru

malih cijelih brojeva ( 1:1, 1:2, …).
 Elektronska struktura atoma
Emisija i apsorpcija svjetlosti

Rendgenske zrake i gama-

zrake su elektromagnetski
valovi kao i vidljiva
svjetlost.

vidljiva svjetlost (400-800

nm) – može se rastaviti
prizmom
ili optičkom rešetkom

Valne duljine svih valova

čine elektromagnetski
spektar
• Užarena čvrsta tijela i tekućine emitiraju zrake koje čine
kontinuirani spektar, tj. zrake svih mogućih valnih duljina (sunčeva
svjetlost).

- Užareni plinovi (npr. pod utjecajem

električnog luka ili iskre) daju
linijski spektar, tj. emitiraju samo
zrake određene valne duljine.

- Takav određen spektar

karakterističan je za svaki kemijski
element, te se na temelju emisijskih
spektara mogu identificirati i odrediti
elemente u uzorku (spektralna
analiza). Npr. Natrijeve žarulje -
pobuđeni atomi natrija emitiraju žutu
svjetlost.

• Linijski spektar daju svi elementi kada tvari na visokoj temperaturi

pretvorimo u užareno plinovito stanje
• Tvari apsorbiraju točno određena spektralna područja, odnosno zrake
točno određene valne duljine. Za bezbojne prozirne tvari osobito je
važna apsorpcija u ultraljubičastom i infracrvenom području. Tvari su
bezbojne upravo zato što propuštaju sav vidljivi dio spektra.

• M. Planck (1901. g.) postavio kvantnu teoriju diskontinuiranosti

energije: Užareno tijelo ne može emitirati ili apsorbirati energiju
zračenja određene valne duljine u bilo kakvim malim količinama, već
može emitirati ili apsorbirati samo višekratnik od određenog
najmanjeg kvanta energije zračenja

• Planckova jednadžba:
E = hν
ν = c/λ
h = 6,6×10-34 Js
 Struktura atoma
• Stari Grci uočili su da jantar privlači lagane stvari ako se tare
vunenom tkaninom ili krpom

• W. Gilbert (16. st.) studirao taj fenomen i nazvao ga je

električnim fenomenom – elektron (grč.)= jantar

• Naelektrizirani stakleni štap i ebonitni štap se privlače, a

ebonitni naelektrizirani štapovi međusobno se odbijaju kao i
dva staklena štapa. Zaključak: postoje 2 vrste električnih
naboja: pozitivni i negativni

• Suprotni naboji se privlače, a istoimeni odbijaju

• Joseph J. Thomson (1897. g.)
otkrio nevidljive zrake
pod čijim utjecajem mnoge
tvari fluoresciraju i nazvao
ih katodnim zrakama. „puding od
šljiva”

• Ustanovio je da je masa elektrona 1837 puta manja od

mase vodikova atoma (elektron je čestica).

• Georg Thompson- eksperimentalno otkriće difrakcije

elektrona u kristalima (elektron je val)
• Robert A. Millikan (1909. g.) je odredio naboj elektrona –
elementarni kvant elektriciteta
(e = 1,6 · 10-19 C) , a iz vrijednosti naboja kasnije je izračunata
i masa elektrona (me = 9,1 · 10-31 kg).
• Otkriće elektrona i radioaktivnosti (H. Becquerel, M. Curie
Sklodowska, P. Curie) nedvojbeno je pokazalo da atomi elemenata
nisu kompaktne nedjeljive čestice već da se sastoje od još manjih
čestica.
• Jedna od tih čestica je elektron, a druga jezgra atoma (Rutherford).
• E. Rutherford 1911. g. pokazao je da je masa atoma skupljena
u čestici koja je otprilike 10 000 puta manja od samog atoma i
da je veći dio prostora atoma “prazan”. Atomsku jezgru
vodikova atoma nazvao je Rutherford protonom i dao je svoj
prijedlog modela atoma.
• E. Rutherford – elektron kruži oko jezgre analogno kruženju
Zemlje oko sunca po Newtonovom zakonu gibanja. Jezgra je
pozitivno nabijena a elektronski omotač negativno nabijen.
Prvi je upotrijebio ime proton za pozitivnu česticu u jezgri.
• J. Chadwick (1932) – jezgra se sastoji od pozitivno nabijenih
čestica “protona” i čestica bez naboja “neutrona”

• Rutherfordov model atoma nije moguć i ne može dati

objašnjenje linijskih spektara. Prema njemu vodikov atom bi
morao dati spektar svih valnih duljina
(kontinuirani spektar), a na kraju bi elektron
morao pasti u jezgru, što bi dovelo do uništenja atoma.
 Kvantna teorija strukture atoma,
Bohrov model atoma

• N. Bohr (1913. g.) riješio je pitanje linijskih

spektara, odnosno elektronske strukture atoma, tj.
ponudio je teorijsko objašnjenje linijskih spektara.

• Tvari mogu emitirati ili apsorbirati samo u

kvantima energije. Vodikov atom čiji elektron kruži
na određenoj putanji oko jezgre može emitirati kvant
svjetlosti samo kada elektron skoči na određenu
putanju bliže jezgri na kojoj ima manju energiju, i to
manju upravo za energiju zračenja h • ν.
 Bohrovi postulati

Prvi Bohrov postulat

• Elektron vodikovog atoma
može se nalaziti samo u točno
određenim putanjama, a da ne
emitira energiju (stacionarna
stanja).

• Najmanja od tih putanja

odgovara osnovnom stanju
(stanju s najmanjom
energijom) - to je najstabilnije
stanje atoma.
• Primanjem energije atom prelazi u pobuđeno stanje jer elektron prelazi
na jednu od udaljenijih putanja od jezgre, tj. na viši energijski nivo.

• Elektron vraćanjem iz
višeg u niži energijski nivo
oslobađa (emitira) određenu
količinu energije.
h × ν = E2 - E1

• Apsorpcija i emisija energije zbiva se samo prilikom prelaska

elektrona s jedne dopuštene putanje na drugu –drugi Bohrov postulat.
• Bohr je izračunao radijus putanja, brzinu kruženja elektrona i
energiju stacionarnih stanja vodikova atoma pretpostavivši da
su putanje elektrona kružnice – orbite.

• Vodikov linijski spektar sastoji se od više serija linija ako se

pretpostavi da su mogući skokovi elektrona u bilo koji
energetski nivo – treći Bohrov postulat.
 Sommerfeldovo poopćenje Bohrove teorije
• A. Sommerfeld (1915 g.) je
poopćio Bohrovu teoriju
primijenivši kvantnu teoriju
na općenitije eliptične putanje.
On je pretpostavio da se
elektron okreće oko jezgre
ne samo po kružnim već i po
eliptičnim putanjama.

• Eksperimentalno je utvrđeno
da atomi posjeduju magnetske momente.
• Elektron je negativno nabijen te zbog svoje vrtnje oko vlastite osi (spin) ima
magnetski moment.
 Kvantna mehanika i struktura atoma
• Heisenberg (1927. g.) dao princip ili relaciju neodređenosti –
nemoguće je istodobno ustanoviti brzinu, odnosno impuls
elektrona (m ×v) i njegov položaj u prostoru.

• Posljedica - elektronu se ne može u atomu pripisati određena

orbita oko atomske jezgre i zbog toga se govori o vjerojatnosti
nalaženja elektrona u određenom području prostora oko
atomske jezgre (orbitala).
• Prostor vjerojatnosti nalaženja elektrona može se predočiti kao
elektronski oblak različite gustoće.

• Schrödinger (1926. g.) prvi riješio problem kako obuhvatiti

dvojnu prirodu elektrona u atomu (materijalnu i valnu) i
postavio općenitu jednadžbu kojom je obuhvaćena dvojna
priroda elektrona.

• Schrödingerova jednadžba – valna funkcija ψ – osnovni

postulat kvantne mehanike
• Valne funkcije ψ - moraju sadržavati konstante određenih
vrijednosti da bi zadovoljavale Schrödingerovu jednadžbu -
kvantni brojevi. Kvantni brojevi definiraju ponašanje
elektrona u elektronskom omotaču atoma.

• Valne funkcije koje su određene uz pomoć 4 kvantna broja n,

l, ml i ms nazivaju se orbitalama (atomskim orbitalama).

• Za orbitale koji imaju isti glavni kvantni broj, n, kažemo da

pripadaju istoj elektronskoj ljusci ili istom glavnom kvantnom
nivou.
• Matematičko rješenje jednadžbe pokazuje da valnu funkciju ψ
karakteriziraju 4 kvantna broja.

Kvantni broj Naziv Vrijednosti

n glavni kvantni broj 1, 2 …

(K, L, M, N ….)
l orbitalni (azimutski) 0 do (n-1)
kvantni broj
ml magnetski -l do +l
kvantni broj
s spinski +1/2, -1/2
kvantni broj
• Za l = 0 dobije se 1 rješenje
valne jednadžbe – s orbitala

• Za l = 1 dobiju se 3 rješenja
valne jednadžbe – p
orbitale (px, py, pz)
Za l = 2 dobije se 5 rješenja valne jednadžbe – d orbitale
(dxy, dyz, dxz, dx2-y2, dz2)
• Samo je s-orbitala sfernosimetrična i prostorno neusmjerena,
dok su ostale usmjerene u prostoru.

• Slikoviti prikazi matematičkih rješenja Schrödingerove

jednadžbe ne označavaju stvarnost, jer kvantna mehanika
napušta bilo kakvu predodžbu atoma nekim zornim modelom.
Sva svojstva atoma dana su u strogo matematičkom obliku
spomenutim jednadžbama. One se primjenjuju za rješavanje
kemijskih problema tzv. kvantne kemije. Slikovito
prikazivanje pridonosi lakšem rješavanju takvih problema.
 Raspodjela elektrona u kvantnim
nivoima i Paulijev princip
• Raspodjela elektrona u pojedinim kvantnim nivoima određena
je tzv. Paulijevim principom isključenja ili zabrane: U atomu
2 elektrona ne mogu imati iste vrijednosti sva 4 kvantna broja.

• To znači da isto kvantno stanje u atomu može imati samo 1

elektron, što znači da se 2 elektrona moraju razlikovati barem
u spinskom kvantnom broju ms. Posljedica: U istoj atomskoj
orbitali mogu se naći samo dva elektrona suprotnih spinova.

• Maksimalni broj elektrona u određenoj elektronskoj ljusci

=2n2
 Struktura atoma i periodni sustav
elemenata

Raspodjela elektrona u atomu (elektronska konfiguracija)

odvija se prema Hundovom pravilu: “elektroni se razmještaju
unutar istovrsnih degeneriranih orbitala tako da broj
nesparenih elektrona s paralelnim spinovima, a time i
sumarni spinski kutni zamah bude maksimalan (načelo
maksimalnog multipliciteta), jer je tada ukupni oblak naboja
elektrona maksimalno raspršen po atomu i atom ima najniže
energijsko stanje.”
• Red popunjavanja orbitala Q
može se prikazati i shemom
koja se temelji na P
spektroskopskim podacima
(pravilo dijagonale). O
• Pri popunjavanju treba voditi
računa da je energijski nivo N

Energija
4s orbitala manji od
energijskog nivoa 3d orbitala, M
5s orbitala manji od 4d i td.
• Stabilnost elektrona određena L
je privlačnom silom jezgre
atoma - što je elektron bliže K
jezgri, atom je energijski
stabilniji.
• Svojstva atoma i čistih tvari izgrađenih od atoma uglavnom
ovise o elektronskoj konfiguraciji vanjske ljuske.

• Atomi svih plemenitih plinova, osim He, imaju u vanjskoj

ljusci 8 elektrona, tzv. oktet, tj. 4 para elektrona sa suprotnim
spinovima. Uzrok velikoj stabilnosti atoma plemenitih plinova
je u takovoj elektronskoj konfiguraciji, a uzrok te stabilnosti je
sferno simetričan prostor vjerojatnosti nalaženja elektrona oko
jezgre.
 Svrstavanje elemenata i periodni zakon

• Otkrićem sve većeg broja kemijskih elemenata u prvoj

polovici 19.st. ukazala se potreba za njihovim svrstavanjem
prema zajedničkim svojstvima.

• J. W. Döbereiner (1817. g.) je uočio da je vrijednost Ar(Sr)

približno na sredini između Ar(Ca) i Ar(Ba) – tri elementa =
trijade. Kasnije je to otkrio i kod drugih skupina elemenata:
Li Na K
Cl Br I
S Se Te
• J. A. R. Newlands (1864. g.) svrstao elemente po rastućoj Ar
i ustanovio da se često ponavljaju kemijska svojstva čistih
tvari kod svakog osmog elementa. Stoga ih je poredao u 7
grupa – oktave.

• D. I. Mendeljejev (1869. g.) je elemente svrstao prema

relativnim atomskim masama i kemijskim svojstvima u 6
grupa.

• Mendeljejev je predvidio i postojanje 6 elemenata koji će se

tek otkriti i popuniti prazna mjesta u tadašnjoj tablici
elemenata opisavši točno i njihova fizička i kemijska svojstva.
Ca Sc Ti – 10-tak godina
Ga, Ge, Tc, Re – 50-tak godina
• Približno u isto vrijeme sličnu je tablicu objavio i L. Meyer
(1869. g.). Ustanovio je da fizičke osobine elementarnih tvari
periodičke funkcije Ar.

• Odstupanja: Ar i K, Co i Ni, Te i I, Th i Pa.

• U Mendeljejevim postavkama jasno se vidi bit periodnog
zakona elemenata, prirodnog zakona koji je on prvi uočio:

- elektronska struktura atoma a time i svojstva i sastav čistih

tvari periodički ovise o naboju jezgre atoma elemenata.
- atomi su u periodnom sustavu svrstani prema rastućem
atomskom broju, tj. broju protona.
 Suvremeni pojam kemijskog elementa
• Dalton – kemijski element je vrsta materije koja se sastoji
samo od jedne određene vrste atoma.

• H. G. J. Moseley (1913. g.) je snimio emisijski spektar

rentgenskih zraka za pojedine elemente, našao da se njihove
valne duljine pravilno mijenjaju u redu elemenata sa rastućom
masom, postavio linearni zakon elemenata i dao svakom
elementu u nizu broj koji je nazvao rednim brojem elementa
(Z).
• Redni broj elementa jednak je broju protona, odnosno
pozitivnih naboja jezgre njegovih atoma pa se redni broj još
zove atomski broj.

• Određena vrsta atoma ima određeni naboj jezgre, odnosno

određen atomski broj. Prema tome, kemijski element je skup
svih atoma s istim nabojem jezgre, ili element je tvar čiji svi
atomi imaju isti naboj jezgre
 Izotopi i struktura atomske jezgre
• Frederick Soddy našao da je olovo u radioaktivnim rudama
manje atomske mase od olova u olovnim rudama. Atome
jednog te istog elementa koji se međusobno razlikuju po masi,
ali su identični po kemijskim osobinama, Soddy je nazvao
izotopima (na istome mjestu).

• Kako je cijela masa koncentrirana u jezgri očito je da se

izotopi razlikuju po strukturi jezgre.

• J. Chadwick 1932. g. otkrio da se u jezgri atoma nalaze

čestice koje nemaju naboja, a čija masa je neznatno veća od
mase protona i nazvao ih je neutronima.
• Pojavu izotopije uzrokuje različit broj neutrona u istovrsnim
atomima, tj. izotopi su atomi čija jezgra sadrži isti broj
protona, ali različit broj neutrona.
 Izotopi
isto različito
broj protona broj neutrona
broj elektrona maseni broj
atomski broj fizička svojstva
kemijska svojstva

• Svi poznati elementi imaju dva ili više izotopa

• Be, F, Al, Na – samo jedan stabilan izotop
• Sn – 20 stabilnih izotopa
• Vrsta atoma određenog sastava jezgre, tj. s određenim brojem
protona i neutrona, odnosno određenog atomskog broja (Z) i
masenog broja (A), naziva se nuklid

• Element je smjesa nuklida istog atomskog broja, tj. smjesa

izotopa.

• Svi poznati elementi imaju dva ili više izotopa.

• Kemijske osobine svih izotopa jednog te istog elementa su

iste jer uglavnom ovise o atomskom broju jezgre, a ne o
njezinoj masi.
 Periodni sustav elemenata

• Elementi su svrstani u 7 horizontalnih redova – periode i 18

vertikalnih stupaca – skupine ili grupe.

• Svaka perioda započinje alkalijskim elementom a završava

elementom plemenitog plina.
• 7 perioda odgovara 7 energetskih razina u elektronskom
omotaču
 Periode

1 – vrlo kratka, 2
2, 3 – kratka, 8
4,5 – duga, 18
6 – vrlo duga, 32
7, nedovršena????, 32....
Elementi iste skupine grade čiste tvari sličnih kemijskih i fizičkih
svojstava (srodnici). Elementi u skupinama 1 i 2 i u skupinama 13 -
18 nazivaju se glavnim elementima periodnog sustava.
• Elementi unutar glavnih skupina pokazuju najveću sličnost u
kemijskom ponašanju (tj. u kemijskim reakcijama s drugim
elementima), ali unutar tih elemenata također postoje razlike.
Najsličniji su alkalijski metali.

• Elementi od 3. – 12.
skupine nazivaju se
prijelaznim elementima,
a u 3. skupini, unutar vrlo
duge i nepopunjene 6. i 7.
periode, nalaze se unutarnji
prijelazni elementi –
lantanoidi
(lantanidi) i aktinoidi (aktinidi).
• Elementi na lijevoj strani i u sredini periodnog sustava tvore
metale (kovine), dok se na desnoj strani periodnog sustava
nalaze elementi koji tvore nemetale.

• Elementi koji čine prijelaz između metala i nemetala nazivaju se

metaloidima ili polumetalima (B, Si, Ge, As, Sb, Te, Po, At).

• Prema agregatnom stanju pri T ≈ 293 K elementi se dijele na:

- plinove: H2, O2, N2, F2, Cl2, He, Ne, Ar, Kr, Xe, Rn
- tekućine: Hg, Br
- čvrste tvari: svi ostali elementi.
•Polumjeri atoma se u periodi smanjuju od lijeva na desno,
porastom atomskog broja.

•Polumjer atoma kroz skupinu raste s porastom atomskog broja,

odozgo prema dolje.
 Energije pobuđivanja i ionizacije
• J. Franck i G. Hertz (1914-1920. g.) ustanovili da vrlo brzi
elektroni u sudaru sa elektronskim omotačem atoma mogu
promijeniti stanje atoma ili molekule od normalnog
elektronskog stanja u pobuđeno stanje. Kad je kinetička
energija elektrona dovoljno velika oni mogu čak izbiti elektron
iz atoma ili molekule i tako ih ionizirati.

• Ionizacijska energija – energija potrebna da se pojedinačnom

atomu oduzme elektron (jedan ili više).
• Najmanju energiju ionizacije imaju atomi s najjače izraženim
metalnim karakterom. Oni najlakše gube jedan od svojih
elektrona.

• Energije ionizacije se smanjuju u istoj skupini s porastom

atomskog broja, odnosno volumena jer je privlačna sila jezgre
na elektron manja što je atom veći.

• Energija ionizacije raste (iako ne sasvim pravilno) unutar

periode s lijeva na desno i najveća je u atomu plemenitog
plina, jer porastom atomskog broja raste naboj jezgre, a time i
njezina privlačna sila.
X →X+ + e-
X+→X2+ e-
 Afinitet prema elektronu
• Afinitet prema elektronu, Ea, je promjena energije nastala kada neutralni
atom u plinovitom stanju primi elektron.

A(g) + e- → A-(g)

• Što je vrijednost elektronskog afiniteta negativnija, to je veća sklonost atoma

da primi elektron.

• Veliki afinitet prema elektronuimaju atomi desno u periodnom sustavu

elemenata, za plemenite plinove Ea = 0. U principu afinitet prema elektronu
je to veći što je atom manji, jer je u tom slučaju privlačna sila jezgre veća, a
odbojna sila već prisutnih elektrona manja.

• Afinitet prema elektronupada unutar grupe odozgo prema dolje (vrlo slabo).
 Energija ionizacije
Afinitet prema
elektronu

Atomski polumjer