Modeli atoma

Smatra se da je starogrčki filozof Demokrit, koji je živi u 5. stoljeću prije Krista, prvi iznio
ideju o nemogućnosti beskonačnog dijeljenja tvari. Najsitnije čestice tvari, koje se ne mogu
daIje dijeliti, nazvao je atomima. Demokritova ideja o atomima pala je u zaborav i i tek ju u
17. stoljeću ponovno oživio katolički svećenik P. Gassendi. Prema njegovu shvaćanju atomi se
razlikuju veličinom , oblikom i gibanjem, a zajednička su im svojstva čvrstoća i neproničnost.
Hrvatski znanstvenik Ruder Bošković, koji je živio u 18. stoljeću, nije vjerovao da su atomi
nestlačive i nepronične kuglice, jer se pomoću takvih atoma ne može objasniti kristalna struktura
tijela i njihova elastičnost, taljenje čvrstih tijela, isparavanje tekućina, a još manje kemijske
reakcije. Bosšković je zamišljao atom kao središte sile koja se mijenja ovisno o udaljenosti od
tog središta (slika 2.1a). Blizu središta sila je odbojna, a udaljavanjem od središta njezin se smjer
nekoliko puta mijenja, da bi na velikim udaljenostima postala privlačna. Slika 2.1b prikazuje
zakonitost prema kojoj se mijenja sila izmedu dvaju atoma vodika. Ta je zakonitost dobivena
pomoću suvremene (kvantne) atomske teorije, koja uspješno predvida rezultate pokusa. Iako
je Boškovićev atom tvorevina uma, zapanjuje sličnost izmedu njegova zakona promjene sile s
udaljenošću i zakona koji proizlazi iz suvremene atomske fizike.

Ideja o atomskoj strukturi tvari dobiva eksperimentalnu potvrdu početkom 19. stoljeća. Eks-
perimentalnu činjenicu da se kemijski elementi spajaju u stalnim masenim omjerima. Engleski
kemičar Dalton 1810. godine objašnjava pretpostavkom da se elementi sastoje od atoma. Atomi
su i za Daltona nedjeljive čestice tvari.
Nas konkretno zanimaju ”modernija” poimanja struktore atoma pa ćemo preskočiti priču o ot-
kriću elektrona i katodnih zraka i prijeći na konkretna ”rješenja” što se tiče grade atoma.

1
Thomsonov model atoma
Joseph John Thomson1 je 1898. godine predložio model atoma zamišljajući atom kao kuglu
homogeno nabijenu pozitivnim nabojem. U pozitivni naboj kugle uronjeni su negativno nabijeni
elektroni, koji mogu titrati Oko ravnotežnih položaja. U jednoelektronskom (vodikovu) atomu
ravnotežno stanje elektrona je u središtu kugle (slika 2.6a). U tom položaju je ukupna sila
kojom na njega djeluje pozitivni naboj kugle jednaka nuli. U atomima s više elektrona (slika
2.6b) na svaki elektron osim pozitivnog naboja kugle djeluje i negativni naboj ostalih elektrona,
stoga je ravnotežno stanje elektrona tamo gdje su uravnotežene sve te sile. Zračenje svjetlosti
Thomson objašnjava kao posljedicu titranja elektrona oko ravnotežnih položaja. Računom je
našao da su emitirane valne duljine približno jednake valnim duljinama svjetlosti. Medutim
Thomson svojim modelom nije mogao objasniti linijske spektre i neke druge eksperimentalne
činjenice. Zato je taj model atoma odbačen.

Rutherfordov model atoma

Da bi istražio strukturu atoma, Ernest Rutherford2 je alfa-česticama bombardirao vrlo tanak
listić zlata i pomoću fluorescentnog zastora registrirao raspršene čestice (slika 2.7). Alfa- čestice
imaju pozitivan naboj i veliku kinetičku energiju. Najveći dio alfa-čestica u Rutherfordovu
pokusu prolazio je listićem ne skrećući ili skrećući pod vrlo malim kutom u odnosu na upadni
smjer. Rijetke bi čestice skrenule pod velikim kutom, a poneka bi se odbila suprotno upadnom
smjeru.
1
Ovaj model je poznat i kao model pudinga sa šljivama.
2
Ovaj model je poznat i kao planetarni model atoma.

2
Odbijanje pozitivno nabijene alfa-čestice velike kinetičke energije može prouzročiti samo neka
druga pozitivno nabijena čestica velike mase. Budući da je broj odbijenih alfa-čestica malen,
Rutherford je zaključio da čestica u atomu koja nosi pozitivan naboj zauzima vrlo mali dio
atoma (oko 10− 15 m). Nazvao ju je jezgrom. Oko jezgre, u kojoj je sadržana gotovo sva masa
atoma, gibaju se elektroni poput planeti oko Sunca (slika 2.8). Ovakav model atoma Rutherford
je predložio 1911. godine.

Energija atoma
Energiju atoma čine kinetička i potencijalna energija elektrona i jezgre, pri čemu je kinetička
energija jezgre zanemariva:

m · v2 1 e2 3
E = Ek + Ep = −
2 4π · 0 r
3
Nije pogreška za minus. Potencijalna energija je negativna.

3
Pri gibanju elektrona po kružnici, ulogu centripetalne sile ima Coulombova sila kojom proton
djeluje na elektron:
Fcp = Fel
m · v2 1 e2
=
r 4π · 0 r2
m · v2 1 e2
=
2 4π · 0 2r
Uvrštavanjem u izraz za ukupnu energiju, dobivamo:

e2
E=−
8π · 0 · r

Negativan predznak ukupne energije atoma znači da je elektron vezan za jezgru i da je za njegovo
oslobadanje potrebno uložiti energiju.
Ni ovaj se model atoma nije održao. Dvije su činjenice koje se njime ne mogu objasniti. Elektron
se oko jezgre giba akcelerirano (centripetalna akceleracija), zbog čega bi morao zračiti elektro-
magnetske valove. Zračenjem bi se energija elektrona smanjivala, stoga bi se on spiralnom
putanjom približavao jezgri i na kraju pao na nju. Atomi, prema tome, ne bi mogli postojati,
a činjenica je da postoje. Pri gibanju elektrona po spiralnoj putanji frekvencija elektromagnet-
skih valova bi se postupno mijenjala, što bi odgovaralo kontirnuiranom spektru. Medutim, u
pokusima se opažaju i linijski spektri.

Bohrov model atoma

Da bi objasnio linijske spektre Niels Bohr je 1913. godine na osobit način dopunio Rutherforfov
planetarni model atoma. On je pretpostavio da su veličine koje opisuju gibanje elektrona u
atomu kvantizirane.
Bohrovi postulati
1. Elektron se kreće oko atomske jezgre u kružnim putanjama, pod djelovanjem privlačne

4
kulonske sile, a u skladu s Newtonovim zakonima gibanja.
2. Umjesto beskonačno puno putanja koje su moguće u klasičnoj fizici, dozvoljene su samo one
kružne staze za koje kutna količine gibanja elektrona može biti cjelobrojni višekratnik od h/2π

h
L=m·v·r =n·
2π
gdje je n kvantni broj n = 1, 2, 3, ...

Iz ovog uvjeta možemo dobiti polumjer staze elektrona:

2 0 · h2
rn = n
π · e2 · me

3. Gibajući se dozvoljenom putanjom elektron ne zrači energiju. Takvo stanje se zove staci-
onarno stanje. Dakle ukupna energija elektrona na odredenoj putanji je konstantna (bazira se
na eksperimentalnoj činjenici da je atom stabilan).
Ta energija je odredena izrazom:
1 e4 me
En = − 2 2 2
n 80 h
Energija elektrona je najmanja kada se on giba po prvoj stazi.
Energija elektrona na prvoj stazi u vodikovom atomu iznosi: E1 = −13, 60eV.
4. Atom vodika zrači energiju kada elektron preskače s neke više staze (s rednim brojem n) na
neku nižu (s rednim brojem m). Energija se zrači u obliku fotona i jednka je razlici energija
početnog i konačnog stanja elektrona

h · ν = En − Em

Prethodnu fomrulu možemo pisati u obliku:

c 1 1
h· = 13, 6eV ( 2 − 2 ), m < n
λ m n

Kada je m=2 imamo tzv. Balmerovu seriju koja opisuje 4 vidljive linije u vodikovu spektru.
Osim Balmerove serije postoje i drugi nizovi spektralnih linija. Eksperimentalno su otkriveni
nizovi za m=1 (Lyman), m=2 (Balmer), m=3 (Paschen), m=4 (Brackett) i za m=5 (Pfund).

5
Primjer: 1. Koje sve valne duljine može zračiti vodikov atom kada se elektron nade u trećoj
stazi?

2. Izračunajte najmanju i najveću valnu duljinu linija u Lymanovu nizu. Kojem se dijelu elek-
tromagnetskog spekra nalazi taj niz?

6
3. Elektron se u ovdikovu atomu giba po stazi s rednim brojem 7. Prelazeći u nižu stazu, atom
emitira valnu duljinu 397 nm. Kojem nizu priprada ta valna duljina?

Od Thomsonovog modela atoma sve je manje-više bitno. Sebi izdvojite i prepišite lekciju u
bilježnicu. Za sva pitanja javite se na mail: katarinam0302@gmail.com.