Orbitalni i spinski

magnetizam
Uvod

 Pored mase i električnog naboja, elektron ima još jedno vektorsko svojstvo
nazvano spin.

 Spin – elektron se vrti oko svoje ose (Ništa se ne vrti !!)

 Spin je svojstvo koje se javlja u kulonskom međudjelovanju.

 Spin otkrivamo pomoću spinskog magnetnog momenta (još jedno od

svojstava elektrona).
 U vanjskom magnetnom polju indukcije B elektron će, zbog vlastitog
magnetnog momenta µ, primiti magnetnu energiju U=-µB.

 Mehano-magnetski koeficijent za spinski magnetizam je dvostruko veći od

orbitalnog:
 µ=-e*S/m

 Do ove značajne činjenice su došli Einstein i de Haas u eksperimentu sa

metalnom šipkom u magnetnom polju.
 Spinski magnetizam elektrona može biti značajniji i često to i jeste, od
orbitalnog.

 Spinski magnetizam ՜ će uvijek biti prisutan (ako je riječ o jednom

𝑆
elektronu), dok orbitalni ՜ najčešće ne postoji.
𝐿

 Pošto su ՜ i ՜ istih fižičkih dimenzija, mogu se sabrati u jedan ukupan

𝐿 𝑆
moment ՜.
𝐽

՜= ՜+՜
𝐽 𝑆 𝐿
 Slično vrijedi i za magnetske momente:
𝑒
𝜇=− 𝐿 + 2𝑆
2𝑚

 Pokazuje se da efektivno djeluje µj, a ne µuk.

 Na osnovu toga dobili smo:

 Koeficijent g se naziva Landeov koeficijent. Za jedan elektron g=2.

 Kada se radi o višeelektronskom atomskom omotaču najčešće je
primjenjivana tzv LS veza: zasebno se saberu spinski momenti S, a isto tako i
orbitalni L:

՜=σ ՜=σ
S Sk L Lk

 Te ukupni moment glasi:

՜=՜+՜
J S L
 Landeov koeficijent zavisi od ukupnog momenta J, orbitalnog L i spinskog S
momenta.

 Najčešće je magnetizam supstancije spinskog porijekla, jer popunjavanje

elektronskih stanja u osnovnom stanju atoma i molekula polazi od L=0, tj. od
s-orbitale.
Hundova pravila

1. Ukupni spin elektrona u atomu je maksimalno mogući dopušten

prema Paulijevom principu.

2. Ukupan orbitalni angularni moment L je maksimalam u skladu s

gornjim pravilom.

3. Ukupna vrijednost lJl je jednaka lL-Sl kad je u ljuska manje od pola

popunjena, a lL+Sl kad je ljuska više od polovice popunjena od
elektronima. Kad je ljuska baš polupopunjena onda je lLl=0 i J=S
 Jedna od posljedica ovih pravila je da popunjena ljuska ne
doprinosi magnetskom polju.

 Za potpuno razumijevanje nužno je razmotriti energijske vrpce.

 Vrijedi jednostavna analogija da elementi čije su vrpce popunjene

nisu dobri vodiči i takvi elementi nemaju izražena magnetska
svojstva.

 Najizraženija magnetska svojstva imaju prijelazni metali, npr. željezo

Magnetizacija,
dijamagnetizam i
paramagnetizam
Magnetizacija

 U vanjskom magnetnom polju indukcije B0, svaka će supstanca

pokazati svoja magnetska svojstva na osnovi kojih ćemo zaključiti
radi li se o dijamagnetiku, paramagnetiku ili feromagnetiku.

 Elementarni nosioci magnetizma su „magnetski“ elektroni, tj. oni

elektroni iz omotača atoma ili molekula koji svojim orbitalnim i
spinskim momentom nose sav magnetizam.
 Magnetsko svojstva nekog materijala makroskopske veličine se
iskazuje vektorom magnetizacije M.


 po svimatomima Am2
M ( 3 )
V m

 Magnetizacija je magnetski dipolni moment po jedinici volumena.

 Postoji i doprinos magnetskih dipolnih momenata jezgri ali njegov

doprinos nećemo razmatrati.
 Kad se neki uzorak materijala nađe u vanjskom magnetskom polju
Bo, ukupno magnetsko polje B polje u nekoj tački uzorka ovisi o
vanjskom magnetskom polju i magnetizaciji.
    
B  Bo  o M  o ( H  M )

 H-jačina vanjskog magnetskog polja kojeg npr. proizvodi struja koja

teče kroz zavojnicu,
 M je magnetizacija uzorka materijala koji se nalazi unutar zavojnice
 B je ukupno magnetsko polje unutar uzorka.
 Budući da su dimenzije vektora magnetizacije M i vektora jačine
magnetnog polja H iste sasvim je prirodno da potražimo kakva je
veza između ove dvije veličine.
 
M  H
 Ovom relacijom smo pretpostavili da je:

• Veza između M i H linearna;

• Vektor M paralelan sa H;
• Polje H u magnetiku jednako polju H0 u prostoru bez magnetika;
 Koeficijent proporcionalnosti M i H se naziva magnetskom
susceptibilnosti.
  je bezdimenzionalna konstanta

 Ova navedena veza između vektora magnetizacije M i jačine

magnetnog polja važi samo za dijamagnetike i paramagnetike.

  > 0 za paramagnetske matrijale

  < 0 za dijamagnetske materijale
 Ovakva linearna veza između M i H ne vrijedi za fermagnetske
materijale.

 Veličina 1+  se naziva relativnom magnetskom permeabilnošću.

Magnetičnost materijala

 Svaki elektron u atomu ima orbitalni i spinski dipolni moment

koji se vektorski zbrajaju i daju rezultantni magnetski dipolni
moment elektrona.

 Rezultantni dipolni momenti pojedinih elektrona u atomi daju

vektorsku rezultantu magnetskog dipolnog momenta atoma.
 Rezultantni magnetski dipolni moment pojedinih atoma daje
rezultatni magnetski dipolni moment uzroka materijala.

 Ako rezultantni dipolni moment uzorka materijala proizvodi

magnetsko polje kaže se da je materijal magnetičan.
Vrste magnetizma

 Pomoću prethodno definiranih veličina vidi se da magnetska

susceptibilnost m daje osnovnu karakteristiku materijala s obzirom
na njegova magnetska svojstva.
 m pokazuje relativan intenzitet elementarnih struja.
 Prema vrijednosti m materijali se dijele u tri skupine:
 Susceptibilnosti paramagnetskih i dijamagnetskih tvari su reda
veličine 10-6, dok kod feromagnetskih materijala vrijednosti m
dostižu i hiljade.

 Paramagnetizam i dijamagnetizam su normalna magnetska

svojstva gotovo svih materijala.

 Feromagnetizam je nasuprot tome, neobična pojava svojstvena

malom broju materijala.
Dijamagnetizam

 Dijamagneti su nemagnetski materijali jer svaki atom gledano

pojedinačno nema magnetski diopolni moment.

 Važan aspekt svakog magnetskog materijala je kako se ponaša

kad se stavi u vanjsko magnetsko polje.

 Dijamagnetski materijali imaju male i negativne vrijednosti

magnetske susceptibilnosti.
 Najveća vrijednost opaža se za bizmut, m = - 10-4.
 Negativna susceptibilnost znači da je indukcija magnetskog polja u
materijalu manja nego što bi to bila u odsustvu materijala.

 Dijamagnetizam je svojstvo svih materijala (jer je posljedica

općevažećeg Lenzovog pravila), ali je toliko slab da se praktički,
ukoliko materijal ima paramagnetska ili feromagnetska svojstva, ne
primjećuje.
 Ako se dijamagnetski materijal stavi u vanjsko magnetsko polje,
tada se u njemu, prema Lenzovu pravilu, stvori slabi magnetski
dipolni moment sa smjerom suprotnom vanjskom polju.

 Ovi dipoli, tj. vrtložne struje, stvaraju se na atomskom nivou i to

neovisno o tipu materijala.

 Ako je vanjsko polje neuniformno, na dijamagnetski materijal djeluje

sila koja ga odvlači od područja s većim magneskim poljem u
područje s manjim poljem.
 Sila na strujnu petlju u nehomogenom magnetskom polju

  
dF  idL  B

Promjenjivo magnetsko polje inducira el. polje

Promjenjivo magnetsko polje inducira el. polje
koje ubrzava elektron koji kruži po ovoj putanji. koje usporava elektron koji kruži po ovoj putanji.
 Kad se dijamagnetski materijal stavi u magnetsko polje inducira se
mali magnetski moment suprotan smjeru polja vanjskog polja, ako
je to vanjsko polje neuniformno ukupna sila na sve atome materijala
je u smjeru u kojem magnetsko polje opada.
 Žaba je dijamagnetski materijal kao i sva živa bića.
 Kad se žaba stavi u magnetsko polje koje je u vertikalnom smjeru
neunifromno, na svaki atom žabe djeluje sila koja ih gura u područje
manjeg polja i uspostavlja ravnotežu s gravitacijskom silom, tako da žaba
lebdi i “gušta”.
Paramagnetizam

 U paramagnetskim materijalima, svaki atom ima permanentni

(stalni) magnetski dipolni moment, ali su dipolni momenti nasumično
orijentirani i materijal kao cjelina nije magnetiziran.

 Međutim, vanjsko magnetsko polje Bvan može djelomično poravnati

atomske dipolne momente tako da materijal ima relativno mali
dipolni moment u smjeru vanjskog polja.

 Ako je vanjsko polje Bvan neuniformno, na materijal djeluje sila koja

ga privlači u područja s većim magnetskim poljem.
 Ovo svojstvo se zove paramagnetizam.
 Poravnavanje atomskih dipolnim momenata povećava se s
povećanjem vanjskog polja Bvan i smanjuje s porastom temperature
T.
 Mjera magnetizacije uzorka materijala volumena V je data
vektorom magnetizacije , čiji iznos je
M=(izmjereni magnetski moment)/V.
 Potpuno poravnjanje svih N atomskih magnetskih dipola u uzorku,
zove se zasićenje uzorka, odgovara maksimalnoj vrijednosti
magnetizacije Mmax=N. Za male vrijednosti Bvan/T vrijedi
aproksimacija (Curriev zakon)
M=CBvan/T
gdje je C Currijeva konstanta.
 Paramagnetski materijali imaju mali i pozitivnu susceptibilnost
0<  <<1 radi atoma ili iona koji imaju premanentne magnetske
diople.
 Ovi diopli imaju vrlo slabu međusobnu interakciju tako da su
slučajno orijentirani kad nema vanjskog magnetskog polja.
 Kad se paramagnestki materijal nađe u vanjskom magnetskom
polju magnetski diopli atoma nastoje se orijetirati u smjer polja
(zauzeti stanje minimalne potencijalne energije).
 Termičko gibanje ima suprotan učinak – nasumično orijentirati.
 Curiev zakon: B , C-Curieva konstanta.
M C
T

 Tc – Curieva temperatura, za T>Tc, fermoganetska supstanca

prelazi u paramagnetsku supstancu.
Kriva magnetizacije paramagneta

 Curiev zakon prestaje vrijediti za velike vrijednosti B kad se u ulazu u

područje zasićenja.
 Zasićenje – magnetizacija uzorka više ne raste s porastom s
vanjskom magnetskog polja (indukcije) jer su svi atomski magnetski
dipoli orijentiranu u smjer vanjskog polja.
Magnetna susceptibilnost
Feromagnetizam

 Kada govorimo o magnetizmu u svakodnevnom životu, skoro uvijek imamo

mentalnu sliku magnetske šipke ili magneta u obliku diska.

 Zamišljamo feromagnetski materijal koji ima jaki, permanentni magnetizam,

a ne dijamagnetičke ili paramagnetske materijale koji imaju slabi i
privremeni magnetizam.
 Željezo, kobalt, nikal, gadolinij, disprozij i slitine koje sadrže ove
elemente pokazuju feromagnetska svojstva zbog kvantnih efekata
pri kojima elektronski spin jednog atoma međudjeluje s onima od
susjednih atoma.

 Kao rezultat ovakvih međudjelovanja stvaraju se područja

(domene) u kojima su atomski dipoli međusobno poravnati
(usmjereni u istom smjeru), stvarajući time magnetski dipol domene.
 Ova stalna usmjerenost je ono što feromagnetskim materijalima
daje njihovu stalnu magnetiziranost.

 Ako se temperatura feromagnetskih materijala poveća iznad

određene kritične vrijednosti, koja se naziva Currieva temperatura,
kvantni efekti međudjelovanja spina oslabe do te mjere da
materijal jednostavno postane paramagnetski.
 Currieva temperatura za željezo je 1043 K (770oC).
 U vanjskom magnetskom polju Bvan magnetski dipolni momenti domena se
usmjeravaju stvarajući jaki magnetski dipolni moment za materijal kao
cjelinu, koji je u smjeru vanjskog polja.
 Ovaj stvoreni magnetski dipolni moment može se djelomično i zadržati
kada nestane vanjsko polje.

 Ako je vanjsko polje neuniformno, na feromagnetski materijal djeluje sila

koja ga gura prema području s većim poljem.
 Fenomenološki opis magnetskih osobina materijala dan je odnosom
vektora indukcije B i polja H, odnosno magnetskom susceptibilnošću m.
 Zavisnost vektora B i H kod feromagnetskih materijala međutim nije
jednostavna, a proces magnetiziranja nije reverzibilan.
 Prikladan uobičajen način karakterizacije feromagnetskog
materijala prikaz je cijelog ciklusa magnetiziranja, tzv. krivulja
histereze.
Dalja klasifikacija magnetizma

 Feromagnetizam
 Najvažnija vrsta magnetizma visokog stupnja usmjerenosti dipola.
Magnetski dipoli su paralelni. Materijal može prema okolini pokazivati
magnetizam, ovisno o orijentaciji domena. Kod određene temperature (Tc)
feromagnetizam nestaje.
 Antiferomagnetizam
 Dipoli su naizmjenično antiparalelni, a materijal prema okolini ne pokazuje
magnetizam. Pri određenoj temperaturi (Neelova temperatura)
antiferomagnetizam nestaje i pojavljuje se običan paramagnetizam i
dijamagnetizam. Primjeri antiferomagnetskih materijala su neki oksidi MnO,
FeO, CoO, zatimi fluoridi MnF2, FeF2, NiF2 i sulfidi MnS.
 Ferimagnetizam
 Ovaj termin je uveden za opisivanje magnetizma kod ferita (grupa željeznih
oksida s općom formulom MO·Fe2O3, gdje je M dvovalentan ion metala).
Tipičan ferit je magnetit. U feritima atomi željeza pokazuju izmjenu
orijentacija magentskih dipola. Međutim, magnetski momenti dviju
orijentacija nisu jednaki i to rezultira magnetizmom. Feriti se koriste svugdje
gdje su nužne vrlo brze promjene magnetskog stanja (npr. u memorijama
računala).
 Metamagnetizam
 Kod nekih antiferomagnetskih materijala pod utjecajom jakog magnetskog
polja dolazi do prelaza antiferomagnetizma u feromagnetizam.
 Parazitski feromagnetizam.
 To je antiferomagnetizam kod kojega dva smjera magnetizacije nisu
suprotna te se ne poništavaju.
Magnetske domene

 Domena = sitno područje kristala u kojima se feromagnetski

materijal spontano magnetizira do zasićenja.

 Smjerovi magnetizacije pojedinih domena u odsustvu vanjskog

polja su ravnopravno raspoređeni u svim smjerovima, te materijal
prema okolini ne pokazuje magnetizaciju.

 Vanjsko polje u stvarnosti ne magnetizira materijal, već samo

usmjerava domene u kojima već postoji spontana magnetizacija
do zasićenja i u odsustvu vanjskog polja
Slika magnetskih domena dobijena elektronskim
mikroskopom
 Usmjeravanje domena je moguće i s vrlo malim poljem jer jedna domena
predstavlja skup paralelenih vezanih dipola s ukupim dipolnim momentom
koji je na atomskoj skali vrlo velik.

 Veličina domena je obično od 0,1 do 1 mm, a sadrže od 1016 do 1019

dipola.

 U monokristalima mogu biti i znatno veće.

 Granice između domena zovu se Blochovi zidovi ili stijenke.
 Blochov zid nije oštar prijelaz između dviju domena. Smjer magnetizacije
postepeno se mijenja preko više stotina međuatomskih razmaka.

 Veličina magnetskih domena nije stalna.

 Stavi li se materijal u magnetsko polje, on se magnetizira pomicanjem

Blochovih zidova, pa rastu one domene čiji smjer magnetizacije leži u
smjeru ili blisko vanjskog magnetskog polja.
 To je posebno uočljivo u monokristalima gdje se stvaraju krupne domene,
što je prikazano na sljedećoj slici:
 Blochovi zidovi u čistim materijalima pokreću se već vrlo slabim magnetskim
poljima, a primjese i nesavršenosti kristalne rešetke otežavaju njihovo
kretanje.

 Općenito, čisti materijali su meki, tj. imaju male vrijednosti koercitivne sile i
velike vrijednosti susceptibilnosti.

 Dodavanjem primjesa, tj. otežavanjem kretanja Blochovim zidovima

proizvode se tvrdi materijali.