Osnove elektrotehnike

Predavanje 11

Univerzitet u Sarajevu
Elektrotehnički fakultet

2020/2021

1 / 51
Sadržaj

I Magnetno polje stacionarnih struja

I Sila u magnetnom polju na elementarni električni naboj q koji se kreće
I Sila na provodnik u magnetnom polju kroz koji protiče stalna istos-
mjerna struja
I Magnetna sila između dva strujna elementa
I Moment na strujnu konturu smještenu u stacionarno magnetno polje
I Hallov efekt
I Kretanje električnog naboja u magnetnom polju
I Biot-Savart-Laplaceov zakon
I Fluks vektora magnetne indukcije, Zakon održanja magnetnog fluksa
(Gaussov zakon)

2 / 51
Magnetno polje stacionarnih struja

I Magnetne sile opažene su još u antičko doba. Uočeno je da komadi

jedne željezne rude imaju osobinu da djeluju magnetnom silom tako da
privlače željezne predmete. Ovakvi komadi željezne rude nazivaju se
prirodni magneti.
I Poslije je uočeno da željezni predmeti koji se prinesu blizu prirodnih
magneta i sami postaju magneti, tj. postaju namagnetisani.
I Kod magneta obično postoje dvije zone u blizini kojih su magnetne sile
najizraženije i zovu se polovi magneta.
I Zapaženo je i da se magnet u obliku šipke ili igle, postavljen horizontalno
i obješen o tanku nit, uvijek okrene u pravcu sjever-jug, tako da je uvijek
isti pol okrenut ka sjevernom, a drugi ka južnom polu Zemlje, pa su
polovi magneta dobili nazive "sjeverni" i "južni".
https://phet.colorado.edu/sims/cheerpj/faraday/latest/
faraday.html?simulation=magnet-and-compass
I Raznoimeni polovi dva magneta se privlače, a istoimeni se odbijaju.
I Po analogiji sa električnim opterećenjima, vjerovalo se da se sječenjem
magneta mogu dobiti odvojeno sjeverni i južni pol. Međutim, uvijek se
dobivaju novi magneti sa oba pola.

3 / 51
Magnetno polje stacionarnih struja
I Tokom razvoja elektrotehnike, dugo vremena su se električne i magnetne
pojave posmatrale odvojeno.
I Danski fizičar Oersted je tek 1820. godine primijetio je da magnetna
igla postavljena blizu provodnika sa istosmjernom strujom skreće u od-
nosu na svoj normalan položaj kada kroz provodnik teče struja. Također
je utvrdio da promjena smjera struje dovodi i do promjene orijentacije
magnetne igle. Ovaj eksperiment je pokazao da postoji vrlo tijesna po-
vezanost električnih i magnetnih pojava.
Oersted - eksperiment 1:
https://www.youtube.com/watch?v=qS361iadCPA
Oersted - eksperiment 2:
https://www.youtube.com/watch?v=RwilgsQ9xaM

4 / 51
Magnetno polje stacionarnih struja

I Nakon toga su André-Marie Ampére (francuski fizičar i matematičar),

Michael Faraday (engleski fizičar i hemičar) i drugi istraživači elektro-
magnetnih pojava uspješno razradili i objasnili efekte magnetnog dje-
lovanja stalne istosmjerne struje. Vrhunac tih zaključaka i otkrića su
Faradayev zakon elektromagnetne indukcije i Ampéreov zakon za mag-
netne krugove u uopštenom obliku.

5 / 51
Opće znanje

Za proširivanje općeg znanja (Pub kvizove, Milijunaša, Potjeru...):

https://en.wikipedia.org/wiki/https://en.wikipedia.org/wiki/Hans_
Christian_\T1\Orsted
https://www.famousscientists.org/hans-christian-oersted/

Slika 1: Hans Christian Oersted (1777-1851)

6 / 51
Opće znanje

Za proširivanje općeg znanja (Pub kvizove, Milijunaša, Potjeru...):

https://en.wikipedia.org/wiki/Michael_Faraday
https://mathshistory.st-andrews.ac.uk/Biographies/Faraday/

Slika 2: Michael Faraday (1791-1867)

7 / 51
Magnetno polje stacionarnih struja
I Mehaničko djelovanje sila magnetnog polja može se uočiti i u slučaju dva
paralelna tanka linijska provodnika kroz koje teku stalne istosmjerne
struje. Ako struje kroz provodnike teku u istom smjeru (slika a), us-
postavljene magnetne sile imaju privlačni karakter i uslijed njihovog
djelovanja može doći do smanjenja rastojanja između provodnika. Ako
se smjer struje u jednom od provodnika promijeni,magnetne sile će imati
odbojni karakter i mogu dovesti do povećanja rastojanja (slika b).
Amperova sila na dva paralelna provodnika sa strujom
https://www.youtube.com/watch?v=43AeuDvWc0k
https://demonstrations.wolfram.com/AmperesForceLawForceBetweenParall

8 / 51
Magnetno polje stacionarnih struja

I Pojave opažene u opisanim eksperimentima mogu se uočiti i u mnogim

drugim situacijama, kao što su: međudjelovanje dva permanentna mag-
neta, djelovanje zemljinog magnetnog polja na magnetnu iglu i slično.
Dakle, magnetne sile uzajamnog djelovanja javljaju se
I između elemenata kroz koje teku električne struje,
I između elemenata s električnim strujama i magneta
I između magneta.

Magnetne sile se uspostavljaju posredstvom magnetnog polja koje pred-

stavlja fizičko stanje prostora u okolini provodnika sa strujom ili magneta
u kojemu se ispoljava djelovanje mehaničke sile na neki drugi provodnik
sa strujom ili magnet koji se unesu u taj prostor.

9 / 51
Magnetno polje stacionarnih struja

I U elektrostatici se proučavaju djelovanja naelektrisanih tijela koja mi-

ruju i čiji se naboji ne mijenjaju u vremenu. U ovom slučaju javljaju
se električne sile koje ovise o iznosu naboja, rastojanju između tijela i
karakteristikama sredine.
I Kod naelektrisanih tijela i električnih opterećenja koja se kreću, pored
električnih sila javljaju se i magnetne sile. S obzirom da električni naboji
u kretanju predstavljaju električnu struju, znači da su magnetne sile
posljedica djelovanja električnih struja.
I Dakle, može se zaključiti da električne i magnetne pojave potiču od
istih uzročnika - elementarnih naelektrisanih čestica. Električni efekti
javljaju se i kada te čestice miruju i kada se kreću, dok se magnetne
pojave javljaju samo kada se naelektrisane čestice kreću u odnosu na
posmatrača (relativno kretanje).
I Magnetne sile koje djeluju između permanentnih magneta su, u suštini,
sile koje djeluju između elementarnih naelektrisanih čestica koje se kreću
unutar atoma materijala od kojih su magneti napravljeni.
I U ovom dijelu gradiva će se razmatrati magnetne pojave u stacionarnom
strujnom polju, odnosno magnetne pojave koje nastaju zbog protjecanja
stalnih istosmjernih struja.
10 / 51
Magnetno polje stacionarnih struja

I Uvid u strukturu magnetnog polja pravolinijskog provodnika ili elektro-

magneta (stalnog magneta) kroz koji protiče električna struja može se
ostvariti eksperimentalnim putem. U oba slučaja se može uočiti da se
magnetne igle orijentišu tako da oblikuju linije koje pokazuju djelovanje
sile u magnetnom polju. Ove linije nazivaju se linije polja i omogućavaju
grafičku prezentaciju magnetnog polja.

I Također se može uočiti da se linije polja ne prekidaju, odnosno da one

formiraju zatvorene krive, tj. da linije magnetnog polja ne posjeduju ni
izvore ni ponore. Očito je da se po ovoj osobini magnetno polje razlikuje
od električnog. Električno polje se svrstava u klasu bezvrtložnih polja, tj.
linije ovog polja imaju svoj početak i kraj na tijelima ili u beskonačnosti.
I Magnetno polje svrstava se u klasu vrtložnih polja kod kojih linije polja
nemaju ni početak ni kraj.
11 / 51
Magnetno polje stacionarnih struja

Linije sila magnetnog polja

https://www.youtube.com/watch?v=caHXwJbkbQU
https://demonstrations.wolfram.com/MagneticFieldOfACylindricalBarMagnet/
https://demonstrations.wolfram.com/MagneticFieldInducedByACurrentCarryin
https://demonstrations.wolfram.com/MagneticFieldAndMagneticInductionInAC
https://demonstrations.wolfram.com/MagneticFieldOfACurrentLoop/
https://demonstrations.wolfram.com/CreationOfAMagneticFieldByAnElectricC

12 / 51
Magnetno polje stacionarnih struja

I Magnetno polje je orijentisano i njegova orijen-

tacija ovisi o smjeru struje koja ga stvara i pri-
pada klasi vektorskih polja. Linije polja pred-
stavljaju se jednoznačnom vektorskom funkcijom,
a najčešće se koristi vektor magnetne indukcije
~ Gustina linija magnetnog polja naglašava in-
B.
tenzitet vektora magnetne indukcije u pojedinim
dijelovima analiziranog prostora.
I Vektor magnetne indukcije B ~ predstavlja tan-
gentu na liniju polja u tački u kojoj se definiše
polje. Jedinica mjere za intenzitet vektora mag-
netne indukcije je Tesla (T).
I Smjer linija magnetnog polja određuje se
Maxwellovim pravilom. Smjer linija polja u
okolini pravolinijskog provodnika podudara se
sa smjerom okretanja desnog vijka ako se vijak
uvrće u smjeru toka struje. Kod solenoida se
smjer linija polja također određuje pravilom des-
nog vijka: ako se vijak okreće u smjeru struje kroz
namot, smjer translatornog pomjeranja vijka od-
govara smjeru magnetnih linija. . 13 / 51
Opće znanje

Za proširivanje općeg znanja (Pub kvizove, Milijunaša, Potjeru...):

https://en.wikipedia.org/wiki/Nikola_Tesla
https://www.history.com/topics/inventions/nikola-tesla
https://mathsciencehistory.com/2020/12/08/
the-life-of-nikola-tesla/

Slika 3: Nikola Tesla (1856-1943)

14 / 51
Sila u magnetnom polju na elementarni električni naboj koji je u
kretanju

I U prostoru oko provodnika kroz koji protječe stalna istosmjerna struja

stvara se magnetno polje. Ako se u tom prostoru pojavi neki električni
naboj q, koji se kreće srednjom brzinom vs , na električni naboj će djelo-
vati sila (tzv. Lorentzova sila):
~q = q · E
F ~ + q · ~vs × B
~ (1)

koja predstavlja ukupno djelovanje električnog polja predstavljenog vek-

torom E~ i magnetnog polja predstavljenog vektorom B. ~

I Izraz za Lorentzovu silu ima dvije komponente.

Prva komponenta je neovisna o brzini kretanja
naboja q. Druga komponenta ovisi o brzini kre-
tanja naboja q i karakteristikama magnetnog po-
lja.

15 / 51
Sila u magnetnom polju na elementarni električni naboj koji je u
kretanju

I ~
Intenzitet druge komponente određen je izrazom q · vs · B · sin ∠(~vs , B),
~
a pravac joj je normalan na ravan u kojoj leže vektori ~vs i B. Ova kom-
ponenta sile uvijek je normalna na pravac kretanja električnog naboja.
Zbog toga takva sila ne utječe na promjenu kinetičke energije naboja
(samim tim ni na brzinu kretanja naboja), nego utječe samo na korek-
cije putanje njegovog kretanja tj. otklanjanje nagore ili nadole u odnosu
na pravac vektora brzine ~vs .

Lorentzova sila
https://demonstrations.wolfram.com/ChargedParticleSubjectedToLorentzForc

16 / 51
Sila na provodnik sa stalnom istosmjernom strujom u magnetnom polju

I Eksperimentalno je pokazano da na provodnik kroz koji teče stalna isto-

smjerna struja I, kada se nalazi u stranom magnetnom polju predstav-
ljenom vektorom magnetne indukcije B, djeluje magnetna sila koja teži
da ga pomjeri i deformira. Kao što je pokazano ranije (Predavanje 8),
vektor gustine električne struje može se izraziti kao:

J~ = (N ∗ · ~vs ) · e (2)

gdje je s N ∗ označena zapreminska gustina slobodnih nosilaca naboja

(broj slobodnih nosilaca naboja u jedinici zapremine), sa e njihov poje-
dinčani električni naboj, a sa vs makroskopska srednja brzina njihovog
kretanja.
I ako se sa dV označi zapremina elementarnog dijela provodnika koji ima
dužinu dL~ i površinu dS,
~ tada na taj elementarni dio provodnika koji se
nalazi u magnetnom polju indukcije B ~ djeluje magnetna sila koja se (uz
uzimanje u obzir q = e) i izraza za Lorentzovu silu može zapisati kao:
~ = (N ∗ · dV ) · dF
dF ~q = (N ∗ · dV ) · e · ~vs × B
~
~ = (N ∗ · dL
dF ~ · dS) ~ = (N ∗ · ~vs · e) · dS
~ · e · ~vs × B ~ · dL
~ ×B
~ = J~ · dS
~ · dL
~ ×B
~
~ = I · dL
dF ~ ×B
~ (3)

17 / 51
Sila na provodnik sa stalnom istosmjernom strujom u magnetnom polju

I Ukupna sila F~ kojoj je izložen provodnik dužine L u magnetnom polju

~ , uz uvažavanje
indukcije B određuje se sabiranjem elementarnih sila dF
pravila vektorskog računa:
Z
~ =
F ~ × B)
(I · dL ~ (4)
L

I Naprimjer, ako se pravolinijski provodnik dužine L kroz koji teče struja

I nalazi u homogenom magnetnom polju indukcije B, vrijedi:
  
Z Z
~ =
F ~ × B)
(I · dL ~ = I ·  dL
~ × B
~  = I · (L
~ × B)
~ (5)
L L

Intenzitet ove sile je:

~ B)
F = I · L · B · sin ∠(L, ~ (6)
~ B)
Ako su vektori L i B ortogonalni, tada je sin ∠(L, ~ = sin 90◦ = 1
odnosno:
F =I ·L·B (7)
18 / 51
Sila između dva strujna elementa
I Da bi se mogla izračunati sila koja djeluje između dve strujne konture,
bilo kog oblika i položaja u prostoru, neophodno je da se odredi sila
kojom jedan na drugi djeluju dva elementarna dijela tih kontura koji se
nazivaju strujni elementi. Ako se pretpostavi da je poznat matematički
izraz za tu silu, onda se ukupna silu (bar teorijski) može izračunati u
svim slučajevima kao zbir (integral) sila između odgovarajućih parova
strujnih elemenata.
I Posmatraju se dvije strujne konture C1 i C2 , kroz koje protječu stalne
istosmjerne struje I1 i I2 . Konture se nalaze u vakuumu (zraku). Na
konturama se uoče strujni elementi dL~ 1 i dL
~ 2.

I Direktno eksperimetalno određivanje sile između dva strujna elementa

nije moguće jer takvi odvojeni elementi ne mogu da postoje (krug stalne
istosmjerne struje nije zatvoren). 19 / 51
Sila između dva strujna elementa

I Međutim, na osnovu mjerenja sile u raznim slučajevima zatvorenih struj-

nih kontura došlo se do izraza za magnetnu silu strujnih kontura u va-
~ 1 sa strujom I1 , djeluje
kuumu, ako se pretpostavi da strujni element dL
~ 2 sa strujom I2 :
silom na strujni element dL
~ 2 × (dL
I1 · I2 · dL ~ 1 × ~r012 ) ~ 2 × (dL
µ0 I1 · I2 · dL ~ 1 × ~r012 )
~12 = k ·
dF = ·
r2 4π r2
(8)

k = µ0 /(4π), gdje je µ0 magnetna permeabilnost vakuuma koja iznosi

4π · 10−7 H/m.
I Posljednji izraz predstavlja zakon magnetne sile između dva strujna ele-
menta u vakumu i ima ulogu analognu Coulombovom zakonu. Veličina
~r012 predstavlja jedinični vektor koji je uvijek usmjeren prema elementu
na koji se računa sila (u ovom slučaju od dL ~ 1 ka dL~ 2 jer se računa sila
kojom strujni element konture C1 djeluje na strujni element konture C2 ).
Smjerovi dL~ 1 i dL
~ 2 su, po dogovoru, isti kao referentni smjerovi za struje
u konturama C1 i C2 .

20 / 51
Primjer 1

Odrediti magnetnu silu između dva strujna elementa kao na

slici koji se nalaze u vakuumu na rastojanju r.

Rješenje:

Razmatrajući sliku na lijevoj strani i postavljajući jednačine po

ranije navedenoj formuli dobije se set sljedećih jednačina:

µ0 I1 · I2 · dL~ 2 × (dL ~ 1 × ~r012 )

~12 =
dF · (9)
4π r 2

~ 2 × (dL
|dL ~ 1 × ~r012 )| = dL2 · dL1 · sin ∠(dL~ 1 , ~r012 ) sin ∠[dL
~ 2 , (dL
~ 1 × r012 )] =
= dL2 · dL1 (10)

21 / 51
Primjer 1

Razmatrajući sliku na lijevoj strani i postavljajući jednačine po

ranije navedenoj formuli dobije se set sljedećih jednačina:

µ0 I1 · I2 · dL~ 1 × (dL ~ 2 × ~r021 )

~21 =
dF · (11)
4π r2
~ 1 × (dL
|dL ~ 2 × ~r021 )| = dL1 · dL2 · sin ∠(dL~ 2 , ~r021 ) sin ∠[dL
~ 1 , (dL
~ 2 × r021 )] =
=0 (12)

Iz posljednjih izraza dobiva se: dF12 6= 0 i dF21 = 0, odnosno u opštem

slučaju:
~21 6= dF
dF ~12 (13)

Dakle, pokazuje se da zakon akcije i reakcije ne vrijedi za magnetnu silu

između dva strujna elementa. Ovo svojstvo može se objasniti činjenicom
da strujni elementi ne postoje u stvarnosti, odnosno da predstavljaju
fizikalnu apstrakciju i da se fizikalni zakoni ne mogu primijeniti na njih.
22 / 51
Sila između dva strujna elementa

I Eksperimentalno se može pokazati da zakon akcije i reakcije vrijedi za

magnetnu silu kojom dvije strujne konture djeluju jedna na drugu. Am-
pére je pokazao da se ukupna sila kojom strujna kontura C1 djeluje na
drugu strujnu konturu C2 , pri čemu se konture nalaze u vakuumu (vaz-
duhu) i kroz njih protječu stalne istosmjerne struje I1 i I2 , može odrediti
kao:
~ 1 × ~r012
I I
~12 = µ0 · ~2 × I1 · dL
F I2 · dL (14)
4π r2
C2 C1

23 / 51
Primjer 2

Odrediti magnetnu silu između dva paralelna ~1

dL I1
provodnika ako je rastojanje između provod-
nika r = 1 m, dužina L1 = L2 = L = 5 cm, y ~r012
a jačina struje I1 = I2 = I = 50 A. Provod- r dF~012
nici se nalaze u vakuumu µ0 = 4π · 10−7 H/m. x
Opisani sistem prikazan je na slici. z ~2
dL I2

~ 1 × ~r012 x
dL
~ 1 djeluje na strujni element dL
Rješenje: Sila kojom strujni element dL ~2
može se odrediti kao:
~ 2 × (dL
µ0 I1 · I2 · dL ~ 1 × ~r012 )
~12 =
dF · (15)
4π r 2

~ 1 i r012 vrijedi dL
Za vektore dL ~ 1 = (dL1 , 0, 0) i ~r012 = (0, −1, 0). Vektorski
proizvod ova dva vektora je:
 
 ~i ~j ~k
 
~ 1 × ~r012
dL = dL1 0 0 = −dL1 · ~k (16)
 0 −1 0

24 / 51
Primjer 2

Za vektor dL~ 2 vrijedi dL

~ 2 = (dL2 , 0, 0). Vektorski
~ ~ ~1
dL I1
proizvod ova dL2 × (dL1 × ~r012 ) je:
 
 ~i ~j ~k  y ~r012
 
~ 1 × (dL
dL ~ 2 × ~r012 ) = dL2 0 0  = dL1 · dL2 · ~j r dF~012
x

 0 0 −dL1 
z ~2
dL I2
(17)

~ 1 × ~r012 x
dL
Iz prethodne jednačine se dobije:

dF~12 = µ0 · I1 · I2 · dL1 · dL2 · ~j (18)

4π r2
Sila je usmjerena kao i jedinični vektor y-ose ~j i privlačna je. Intenzitete
ukupne magnetne sile između dva provodnika se dobije sumiranjem među-
sobnih djelovanja svih elementarnih dužina dL.
ZL1 ZL2
~12 = µ0 · I1 · I2 ·
F dL1 · dL2 =
µ0 I1 · I2 · L1 · L2
· = 6, 25 · 10−7 N
4π r2 4π r2
0 0
(19)
25 / 51
Moment na strujnu konturu u stacionarnom strujnom polju

I Analizira se kruta strujna kontura u homogenom stacionarnom magnet-

nom polju. Strujna kontura je zatvoreni provodnik određenog oblika
kroz koji protiče struja I. Oblik konture obično je kružni ili pravougli.
Strujna kontura je kruta, odnosno njen oblik se ne mijenja pod djelova-
njem magnetne sile. Na slici je prikazana kruta pravougla kontura PQRS
sa strujom I, koja se nalazi u homogenom magnetnom polju indukcije
B.

I Ako je vektor magnetne indukcije orijentisan normalno na stranice QR

i SP dužine b, na sve četiri stranice konture će djelovati magnetna sila.
Na stranice RS i QP dužine a djeluju sile istog intenziteta, ali suprotnih
smjerova. Te sile su označene sa Fa . Očito je da ove sile teže da razvuku
(deformiraju) strujnu konturu.
26 / 51
Moment na strujnu konturu u stacionarnom strujnom polju
I Intenzitet ovih sila je:
~ 0, B
Fa = I · a · B · sin ∠(dL ~ 0) (20)
~ 0 i dB
gdje su dL ~ 0 jedinični vektori strujnog elementa i vektora magnetne
indukcije.
I Stranice QR i SP dužine b postavljene su normalno na linije vektora
magnetne indukcije B tako da na njih djeluje sila intenziteta:
Fb = I · b · B (21)
I Sile na ove dvije stranice su istog pravca, ali suprotnih smjerova. Na-
padne tačke ovih sila su međusobno pomjerene. Ove sile obrazuju mo-
ment na kraku dužine a · sin α koji teži da zakrene konturu oko z-osi
tako da se ona postavi normalno na linije vektora magnetne indukcije
~ odnosno tako da ugao α između vektora B i n0 bude jednak nuli.
B,
I Dakle, sile obrazuju okretni moment čiji je intenzitet:
M = I · b · B · a · sin α = a · b · I · B · sin α = S · I · B · sin α (22)
gdje je S = a · b površina konture.
I Proizvod S · I = m naziva se magnetni moment konture. To je vektorska
veličina koja se definiše kao:
~ =I ·S
m ~ = I · S · ~n0 (23)
27 / 51
Moment na strujnu konturu u stacionarnom strujnom polju

I Ako se kontura sastoji od N zavojaka, onda je:

m ~ = N · I · S · ~n0
~ =N ·I ·S (24)
I Intenzitet okretnog momenta se preko magnetnog momenta konture
može zapisati kao:

M = m · B · sin α (25)

odnosno u vektorskom obliku:

~ =m
M ~
~ ×B (26)

Moment na konturu je maksimalan kada je α = π/2 rad, odnosno kada

linije magnetne indukcije tangiraju ravan konture. Moment je minima-
lan kada je α = 0, odnosno kada je ravan konture okomita na pravac
linija magnetne indukcije.

28 / 51
Hallov efekat

I Hallov efekt predstavlja promjenu električnih svojstava provodnika pod

utjecajem magnetnog polja. Kada se provodnik kroz koji je uspostav-
ljena stalna istosmjerna struja izloži djelovanju magnetnog polja, na ele-
mentarne naboje koji se kreću djeluje Lorentzova sila. Uslijed djelovanja
ove sile dolazi do skretanja elementarnih naboja sa osnovnog pravca kre-
tanja. Ovu pojavu otkrio je američki fizičar Edwin Herbert Hall.
Na slici je prikazana metalna pločica
od odgovarajućeg materijala (zlata,
srebra, bakra, platine,...), u obliku
kvadra, debljine a i širine b. Na pri-
ključke A i B spojen je idealni napon-
ski izvor tako da se u pločici uspos-
tavlja stalna istosmjerna struja I. Na
priključke C i D spojen je vrlo preci-
zan instrument za mjerenje električnog
napona, idealni voltmetar V. Pločica
se nalazi u stranom magnetnom polju
koje je predstavljeno vektorom mag-
netne indukcije B,~ a linije magnetnog
polja okomite su na ravan pločice.
29 / 51
Hallov efekat
Na elektrone koji se kreću brzinom v djeluje
Lorentzova sila F ~ = −e · ~v × B ~ u popreč-
nom smjeru, kao što je prikazano na slici. Pod
utjecajem Lorentzove sile elektroni se pomje-
raju na jednu stranu ploče na kojoj se stvara
njihov višak (oznake -), dok se na suprot-
noj strani pločice stvara njihov manjak (oz-
nake +). Dakle, uslijed djelovanja Lorentzove
sile dolazi do razdvajanja naboja, odnosno do
nagomilavanja negativnog naboja na jednoj
strani pločice i povećane koncentracije iste ko-
ličine pozitivnog naboja na drugoj strani plo-
čice.
I Između ta dva sloja naelektrisanja, koja su međusobno razmaknuta za

rastojanje b, uspostavlja se električno polje E~ H sa smjerom kao na slici,

odnosno orijentisano je od pozitivnog ka negativnom naboju.
I Sa pojavom električnog polja E ~ H , na elementarne električne čestice dje-
luje Coulombova sila čiji je smjer djelovanja suprotan djelovanju Lo-
rentzove sile. Razdvajanje naboja odvija se sve dok se Coulombova i
Lorentzova sila ne izjednače. Pri tome se uspostavlja ravnoteža (e je
~ −e·E
naboj elektrona): −e · ~v × B ~H = 0
30 / 51
Hallov efekat
I ~ međusobno ortogonalni, dobija se: EH =
S obzirom da su vektori ~v i B
v·B
I Polje je homogeno, pa je potencijalna razlika između priključaka C i D
koju mjeri idealni voltmetar:
Zb Zb
UH = ~ · dL
E ~ = EH · dL = EH · b = v · B · b (27)
0 0
I Intenzitet vektora gustine struje koja teče kroz pločicu je: J = e · N ∗ · v,
pa se relacija za UH može napisati u obliku:
B·b
UH = J · ∗ = kH · J · B · b (28)
N ·e
gdje je N zapreminska gustina električnih naboja, a kH = 1/(N ∗ ·
∗

e) je Hallov koeficijent koji ima malu vrijednost kod metala jer je N ∗

veoma veliko u metalima. Hallov efekt se široko koristi u praksi, prije
svega u uređajima za mjerenje intenziteta vektora magnetne indukcije B.
Kod ovih mjernih uređaja se intenzitet vektora B određuje na temelju
izmjerene vrijednosti Hallovog napona U .
Hall efekat: https://www.youtube.com/watch?v=Scpi91e1JKc
https://www.youtube.com/watch?v=AcRCgyComEw
https://www.youtube.com/watch?v=wpAA3qeOYiI
31 / 51
Opće znanje

Za proširivanje općeg znanja (Pub kvizove, Milijunaša, Potjeru...):

https://en.wikipedia.org/wiki/Edwin_Hall
http://www.nasonline.org/publications/biographical-memoirs/
memoir-pdfs/hall-edwin.pdf

Slika 4: Edwin Herbert Hall (1855-1938)

32 / 51
Kretanje električnog naboja u magnetnom polju
I Posmatra se kretanje naboja u homogenom magnetnom polju indukcije
B (tj. u ovom slučaju nema djelovanja elektrostatskog polja, E = 0).
Na naboj će djelovati komponenta Lorentzove sile:
~q = q · ~v × B
F ~ (29)
I Ako se naboj kreće duž linija polja (tada je ugao između vektora ~v i B ~
jednak nuli), sila je jednaka nuli. Ako se naboj kreće okomito u odnosu
na linije polja, sila ima maksimalan intenzitet (tada je ugao između
vektora ~v i B~ jednak 90◦ ).
I Ako se električni naboj q mase m kreće konstantnom brzinom v nor-

malno na pravac linija homogenog magnetnog polja, na njega će djelo-

vati sila koja je normalna napravac njegovog kretanja. Ova sila djeluje
tako da nastoji promijeniti putanju kretanja električnog naboja q tako
da ona nije pravolinijska nego se počinje povijati. Sila nema utjecaja na
izmjenu brzine kretanja naboja.
S obzirom na to da je brzina kretanja naboja konstantna,
bit će konstantna i sila koja djeluje na njega. To znači da
je promjena pravca ravnomjerna, odnosno da naboj počinje
da se kreće po kružnoj putanji. Vektor brzine ~v predstavlja
tangencijalnu brzinu pri kružnom kretanju, a sila F jednaka je
m · v2
centripetalnoj sili, odnosno q · v · B = , r je poluprečnik
r 33 / 51
Kretanje električnog naboja u magnetnom polju

I Iz posljednje relacije može se odrediti poluprečnik kružne putanje:

m·v
r= (30)
q·B
S obzirom da je v = const., električni naboj q će za vrijeme T obići cijelu
kružnu putanju:
2π · r 2π · m
T = = (31)
v q·B
Recipročna vrijednost vremena T naziva se frekvencija kruženja i direk-
tno je proporcionalna intenzitetu vektora magnetne indukcije, a ne ovisi
o brzini s kojom električni naboj dolazi u magnetno polje:
1 q·B
f= = (32)
T 2π · m
Često se definiše i pojam kružne učestanosti:
2π q·B
ω = 2πf = = (33)
T m

34 / 51
Kretanje električnog naboja u magnetnom polju

I Ako se analizira opći slučaj kada električni naboj q ulazi u magnetno po-
lje indukcije B brzinom čiji vektor v zaklapa ugao α 6= 0, (0 < α < 90◦ )
s vektorom magnetne indukcije B, onda se vektor brzine može razložiti
na dvije međusobno ortogonalne komponente, kao što je prikazano na
slici: tangencijalna komponenta vt koja je paralelna s linijama vektora
magnetne indukcije i normalna komponenta vn koja je okomita na linije
polja.

Vrijede relacije: vn = v sin α, vt = v · cos α Normalna komponenta br-

zine obrazuje kružno kretanje u ravni koja je normalna na linije polja.
Tangencijalna komponenta brzine je paralelna s linijama polja i uzrokuje
uniformno kretanje električnog naboja u pravcu linija polja. Slaganjem
ova dva kretanja dobiva se rezultantno kretanje naboja koje ima putanju
oblika cilindrične spirale, kao što je pokazano na slici.

35 / 51
Kretanje električnog naboja u magnetnom polju

I Korak zavoja spirale d je:

2π · m · v · cos α
d = vt · T = v · cos α · T = (34)
q·B
Ako magnetno polje nije homogeno i raste u pravcu kretanja električnog
naboja q, tada će se naboj kretati po cilindričnoj spirali koja konvergira
(slika lijevo). Ako se naboj kreće u suprotnom smjeru u odnosu na smjer
porasta intenziteta vektora magnetne indukcije, njegova putanja će biti
cilindrična spirala koja divergira (slika desno).

36 / 51
Kretanje električnog naboja u magnetnom polju
I Posmatra se električni naboj q koji se kreće brzinom v u prostoru u
kojem istovremeno djeluju električno i magnetno polje (E 6= 0, B 6= 0).
Na naboj djeluje Lorentzova sila opisana izrazom:
~q = q · E
F ~ + q · ~v × B
~ (35)
Ako se naboj ne kreće (v = 0) ili je njegova brzina kretanja mala, domi-
nantan utjecaj na kretanje naboja ima komponenta Lorentzove sile pro-
porcionalna intenzitetu vektora jačine elektrostatskog polja E (q · E).
Pri porastu intenziteta vektora brzine v, sve veći utjecaj na kretanje
električnog naboja ima komponenta sile koja je proporcionalna vektoru
~
~v × B.
I Ako homogeno magnetno polje djeluje u pravcu i smjeru koji je koline-
aran sa pravcem i smjerom vektora brzine kretanja električnog naboja,
~ jednak je nuli, pa je i komponenta Lorentzove sile propor-
proizvod ~v × B
cionalna tom proizvodu jednaka nuli. U ovom slučaju električni naboj
kreće se pravolinijski, po putanji koju određuju samo karakteristike elek-
tričnog naboja (masa m, količina naelektrisanja q, brzina kretanja v) i
jačina elektrostatskog polja E. U opštem slučaju, jednačina za Lorent-
zovu silu se može napisati u obliku diferencijalne jednačine I reda
d~v ~ + q · ~v × B
~
m =q·E (36)
dt
u kojoj je promjenljiva veličina dt vektor brzine kretanja naboja. 37 / 51
Kretanje električnog naboja u magnetnom polju

I odnosno u obliku diferencijalne jednačine II reda:

d2~r ~ + q · d~r × B
~
m =q·E (37)
dt2 dt
gdje r predstavlja vektor položaja električnog naboja koji je nepoznata
veličina u ovoj jednačini. Upravljanje kretanjem električnih naboja po-
moću električnog i magnetnog polja široko je rasprostranjeno u tehničkoj
praksi i istraživanjima.

38 / 51
Biot-Savart-Laplaceov zakon

I Prve značajnije rezultate eksperimentalnih istraživanja magnetnog polja

u prostoru oko provodnika kroz koje protječu struje ostvarili su francuski
fizičari Biot i Savart. Oni su zaključili da je kod veoma dugih žičanih
provodnika, postavljenih u vazduhu, indukcija uspostavljenog magnet-
nog polja obrnuto proporcionalna udaljenosti između provodnika sa stal-
nom istosmjernom strujom i tačaka u kojima se polje mjeri. Također su
zaključili da je u posmatranoj tački prostora indukcija magnetnog polja
direktno proporcionalna intenzitetu stalne istosmjerne električne struje,
pod uslovom da se provodnik sa tom strujom ne pomjera.
I Francuski fizičar Pouillet je utvrdio da je kod žičane kružne strujne kon-
ture poluprečnika r, kroz koju protiče stalna istosmjerna struja I, mag-
netna indukcija B u centru konture direktno proporcionalna struji I i
dužini konture l, a obrnuto proporcionalna kvadratu poluprečnika te
konture. Laplace je, koristeći ove i brojne druge eksperimentalne rezul-
tate, postavio opći analitički izraz za određivanje magnetne indukcije u
okolini tankih provodnika kroz koje teku stalne istosmjerne struje. Pri
tome je pretpostavio da se provodnik kroz koji protječe struja može po-
dijeliti na elemente dužine dL ~ i definisao je pojam strujnog elementa
~
(I · dL).

39 / 51
Biot-Savart-Laplaceov zakon
Laplace je ustanovio sljedeće:
I magnetno polje svakog strujnog elementa nastaje neovisno od djelovanja
ostalih strujnih elemenata u razmatranom sistemu;
I ukupna magnetna indukcija, koju u nekoj proizvoljnoj tački stvara cijeli
provodnik kroz koji teče stalna istosmjerna struja, jednaka je vektorskom
zbiru elementarnih magnetnih indukcija koje stvaraju pojedini strujni
elementi;
I magnetna indukcija u proizvoljnoj tački proporcionalna je iznosu struje
I i dužini elementa dL, a obrnuto proporcionalna kvadratu najkraćeg
rastojanja r između sredine strujnog elementa i posmatrane tačke;
I magnetna indukcija ima maksimalan intenzitet kada su vektori strujnog
~ i jedinični vektor ~r0 rastojanja od strujnog elementa do
elementa I · dL
promatrane tačke međusobno ortogonalni, odnosno indukcija je propor-
cionalna sinusu ugla između ovih vektora:
I · dL
dB = k · sin α (38)
r2
(Jedinični vektor ~r0 je usmjeren od strujnog elementa ka tački u kojoj se
računa indukcija, a smjer strujnog elementa određen je smjerom struje
I u provodniku).
40 / 51
Biot-Savart-Laplaceov zakon
S obzirom da je magnetna indukcija vektorska veličina, čiji je
pravac normalan na ravan koju obrazuju strujni element I ·dL ~
i jedinični vektor ~r0 , a smjer određen pravilom desnog zavrt-
nja u odnosu na smjer struje, Biot-Savart-Laplaceov zakon se
može zapisati i u vektorskom obliku:
~ × ~r0
I · dL
~ =k·
dB (39)
r2
I Konstanta k je u slučaju da se struja izražava u Amperima a indukcija
µ0
u Teslama, definirana kao: k = gdje je µ0 magnetna permeabil-
4π
−7
nost vakuuma koja iznosi 4π · 10 H/m. Dakle, prema Biot-Savart-
Laplaceovom zakonu, strujni element sa strujom I će u proizvoljnoj tački
na rastojanju r stvarati magnetno polje čiji se vektor magnetne indukcije
može izračunati kao:
~
dB~ = µ0 · I · dL × ~r0 (40)
4π r2
Ukupna magnetna indukcija koju proizvoljna strujna kontura C stvara
u proizvoljnoj tački je:
~ × ~r0
I
~ = µ0 · I · dL
B (41)
4π r2
C
41 / 51
Biot-Savart-Laplaceov zakon

I Posljednja relacija pokazuje da se određivanje magnetne indukcije zatvo-

rene strujne konture svodi na vektorsko sabiranje elementarnih indukcija
~ Biot-Savart-Laplaceov zakon definisan je za linijske strujne konture,
dB.
tj. za provodnike čije su dimenzije poprečnog presjeka znatno manje od
rastojanja do tačaka u kojima se računa indukcija.
I Ako se dimenzije provodnika ne mogu zanemariti u odnosu na rastojanje
do posmatranih tačaka, provodnik se treba izdijeliti na strujne tube koje
imaju elementarni poprečni presjek dS ~ i dužinu dL.
~ Kroz tubu protiče
elementarna struja dI = J · dS, gdje je sa J označen intenzitet vektora
gustine struje J, pa se može pisati:

~ = µ0 J~ · dS
~ · dL~ × ~r0 µ0 J~ · dS · dL × ~r0 µ0 J~ × ~r0
dB · 2
= · 2
= · dV
4π r 4π r 4π r2
(42)
~ L.
gdje je dV elementarna zapremina promatrane strujne tube dV = dS·d ~
Ukupna magnetna indukcija u nekoj proizvoljnoj tački određuje se kao
suma elementarnih indukcija strujnih tuba:
J~ × ~r0
Z
~ = µ0 ·
B dV (43)
4π r2
V

42 / 51
Primjer 3

I
~ u tački A koja se nalazi na
Odrediti vektor B
rastojanju r u okolini tankog pravog provod- y
nika konačne dužine L, kroz koji protiče struja
r
I kao na slici. x
z
A
~ µ0 I ~
Rješenje: B = (sin θ1 − sin θ2 ) · (−k)
4πr
θ1 > 0 - ugao mjeren od normale ka vrhu provodnika u smjeru struje, θ2 < 0
- ugao mjeren od normale ka početku provodnika suprotno od smjera struje

43 / 51
Primjer 4

Odrediti vektor B~ u središtu strujne konture

y
(tački O) u obliku jednakostraničnog torugla
stranice L kroz koji protiče struja I kao na I
slici. x O
z
~ = 3µ0 I · (−~k)
Rješenje: B
2πL

44 / 51
Primjer 5

µ0
Odrediti vektor B~ u središtu kružne strujne y I a
konture C sa strujom I, poluprečnika a, koja C
O
se nalazi u vakuumu. x
z

~ = µ0 I · (−~k)
Rješenje: B
2a

45 / 51
Primjer 6

Odrediti vektor B ~ u tački M na osi koja pro-

lazi kroz središte kružne strujne konture C sa M
µ0
strujom I, poluprečnika a, koja se nalazi u va- y
kuumu. Osa je normalna na ravan konture. a C
I O
Koliko će iznositi vektor magnetne indukcije x
ako imamo N identičnih kontura (zavoja)?
z

µ0 · I · a2 2
~ M,N = µ0 · I · a · N · ~k
~M =
Rješenje: B · ~k, B
3 3
2 2
2(a + z ) 2 2(a + z ) 2
2 2

46 / 51
Fluks vektora magnetne indukcije
I Fluks vektora magnetne indukcije kvantificira i na poseban način izra-
žava mjeru broja linija polja koje prolaze kroz neku površ. Fluks vektora
magnetne indukcije B ~ definiše se u skladu s općom matematičkom de-
finicijom elementarnog fluksa neke vektorske funkcije kroz elementarnu
površ dS:
dΦ = B ~ · dS
~ (44)

I Ako se posmatra neka površ S u magnetnom polju, fluks vektora B ~

~ ~
kroz tu površ jednak je zbiru skalarnih proizvoda B∆S po površi, gde
je ∆S~ vektorski element površi S. Kada je vektorski element površi
diferencijalno mali, tj. dS, zbir postaje integral, pa je fluks vektora
magnetne indukcije B ~ kroz površ S jednak:
Z
Φ= ~ · dS
B ~ (45)
S

47 / 51
Fluks vektora magnetne indukcije

I Elementarna površ dS ~ ima prirodu vektora jer je definisana relacijom

~ = ~n0 · dS, u kojoj je sa n0 označen vektor pozitivne jedinične normale
dS
na površ dS. Ovaj vektor se određuje na sljedeći način: konturu C koja
ograničava površ dS treba orijentisati tako da se obilazi u smjeru kazaljke
na satu ili u suprotnom smjeru, a zatim odabrati smjer vektora ~n0 tako
da on s tom orijentacijom konture formira desni zavrtanj.

I Magnetni fluks je skalarna veličina, a jedinica mjere je Wb (weber) ii Vs

(Volt sekunda).
I Fluks vektora magnetne indukcije naziva se kraće magnetni fluks. To je
jedna od najvažnijih veličina u elektrotehnici. Za određivanje magnetnog
fluksa potrebno je poznavati vektor B. ~

48 / 51
Primjer 9

Odrediti magnetni fluks kroz pravouglu kon-

turu u magnetnom polju kojeg stvara struja
I koja protiče kroz veoma dug pravolinijski
tanki provodnik kao na slici.

µ0 Ib d + a
Rješenje: Φ = ln
2π a

49 / 51
Zakon o održanju magnetnog fluksa

S obzirom da su linije vektora magnetne in-

dukcije neprekidne linije zatvorene same u
sebe, fluks vektora magnetne indukcije kroz
bilo koju zatvorenu površ jednakje nuli (pod
pojmom zatvorene površi podrazumijeva se
površ koja obuhvata određeni volumen). U
tom smislu se formulira zakon o održanju mag-
netnog fluksa (Gaussov zakon za magnetna
polja). U integralnoj formi Gaussov zakon se
izražava relacijom:
I
~ · dS
B ~=0 (46)
S
Gaussov zakon se, pomoću teoreme Gauss-Ostrogradskog, može zapisati i u
diferencijalnom obliku:
~ =0
div B (47)

Posljednja relacija je poznata kao četvrta Maxwellova jednačina u diferenci-

jalnoj formi, kojom se naglašava bezizvorna priroda magnetnog polja.

50 / 51
Zakon o održanju magnetnog fluksa

Na osnovu zakona o održanju magnetnog fluksa može

se dokazati da je fluks jednak kroz sve površi koje su
oslonjene na istu konturu. Neka je kontura C u mag-
netnom polju. Površine S1 + S2 čine zatvorenu površ.
Na temelju zakona o održanju magnetnog fluksa, uku-
pan fluks kroz ovu zatvorenu površ jednak je nuli, pri
čemu je jedinični vektor normale u svim tačkama te
zatvorene površi orijentisan prema vani ili prema unu-
tra u skladu s pravilom desnog zavrtnja.

Primjenom zakona o održanju magnetnog fluksa dobije se:

I Z Z
~ · dS
B ~= ~ · dS
B ~+ ~ · dS
B ~ = Φ1 − Φ2 = 0 (48)
S1 +S2 S1 S2

odnosno Φ1 = Φ2 , gdje su Φ1 i Φ2 magnetni fluksevi kroz površine S1 i S2 .

Posljednja relacija pokazuje da se magnetni fluks može računati kroz onu
površ za koju je izračunavanje fluksa najjednostavnije.

51 / 51