MAGNETIZAM

SUPSTANCE

Radila: Sejida Babić IV3

 MAGNETIZAM
● Magnetizam (prema magnetu koje dolazi od lat. magnes, genitiv
magnetis < grč. Μαγνῆτıς λίϑος: kamen iz Magnezije) je skup pojava
povezanih s magnetskim poljem i s ponašanjem tvari u magnetskom
polju.
● Magnetska svojstva tvari potječu od magnetskih momenta atoma i
njihovih međudjelovanja koja mogu stvoriti kolektivno magnetsko
uređenje.
● Magnetizam atoma posljedica je magnetizma elektrona i atomske
jezgre i njihovih međudjelovanja.
● Razlikuje se orbitalni magnetski moment, zbog gibanja elektrona
oko atomske jezgre, i spinski magnetski moment, kao vlastito
kvantnomehaničko svojstvo elektrona i jezgre.
● S obzirom na ponašanje u magnetskom polju, sve se tvari odlikuju
svojom magnetskom permeabilnošću.
● Tako se mogu razlikovati dijamagnetične, paramagnetične,
feromagnetične, ferimagnetične i antiferomagnetične tvari.
 ELEKTRICITET
● Elektricitet (njem. Elektrizität, prema engl. electricity i franc. électricité <
znanstv. lat. electricitas, izvedeno od electricus: električan, prema lat.
electrum < grč. ἤλεϰτρον: jantar) je svojstvo tvari koje potječe od viška
pozitivno ili negativno električki nabijenih čestica.
● Još u antičko vrijeme zapažena je pojava da jantar, kada ga se trlja, dobiva
svojstvo privlačenja sitnih čestica. Godine 1600. engleski liječnik William
Gilbert, prema grčkom nazivu za jantar (grč. ἤλεϰτρον), nazvao je natrte
stvari s opisanim svojstvima električna tijela (lat. corpora electrica).
Elektricitet se s jednoga tijela može prenositi na drugo. Količina elektriciteta
naziva se električni naboj.
● Električni naboj je jedno od temeljnih očuvanih svojstava elementarnih
čestica.
● Naboj u gibanju nazivamo električnom strujom, a povezane pojave
opisujemo elektrodinamikom.
● Postojanje elektriciteta zapaža se u prostoru posredstvom
elektromagnetskog polja koje nastaje oko naboja.
● Naboj u pokretu stvara i magnetsku komponentu elektromagnetskog polja.
 ELEKTROMAGNETIZAM
● Elektromagnetizam je grana klasične fizike koja istražuje uzroke i
uzajamnu povezanost električnih i magnetskih pojava, objašnjava
svjetlosne pojave i zakone optike, te sve ostale vrste elektromagnetskih
valova.
● Razvoj elektromagnetizma započeo je početkom 19. stoljeća pokusima H.
C. Ørsteda i M. Faradaya, proširio se teorijskim radovima J. C.
Maxwella, koji je sve zakonitosti elektromagnetizma sažeo u četiri
jednadžbe (Maxwellove jednadžbe), pokusima i teorijskim radovima H.
A. Lorentza i H. R. Hertza, a vrhunac je dosegnuo u specijalnoj teoriji
relativnosti A. Einsteina.
 ELEKTRODINAMIKA
● Elektrodinamika je grana fizike koja obuhvaća pojave vezane uz
gibanje električnih naboja, svojstva električnih struja, električnih
vodiča i nabijenih subatomskih čestica te elektromagnetsko
zračenje, uz prisutnost električnoga i magnetskoga polja.
● Pokusi M. Faradaya pokazali da postoji električno polje u prostoru
među električnim nabojima, odnosno magnetsko polja među
magnetskim polovima.
● Prema novom shvaćanju svaki naboj posvuda u prostoru trajno
stvara polje u kojem se onda drugi naboji sa svojim poljem gibaju.
● Po Faradayu su električna i magnetska polja materijalne tvorevine
koje se kreću i deformiraju, a kretanje i deformiranje tih nevidljivih
polja očituje se u mjerljivim učincima: električnim i magnetskim
silama.
● Električni naboji nemaju u Faradayevim shvaćanjima tako važno
značenje kao električna i magnetska polja.
● Naboji su za Faradaya mjesta u prostoru u kojima izviru ili poniru
električne silnice. Drugo značenje nemaju.
● Sva opažana djelovanja osnivaju se na gibanjima i
deformacijama nevidljivih električnih i magnetskih polja.
 FORMULE

● Magnetski uzevši, kružna petlja električne struje ekvivalentna sa

kruženjem jednog elektrona sa jačinom struje:

gdje je T period vrtnje, a v je frekvencija.

● Znamo da nam je za elektrodinamiku korisno formulisati magnetski
moment petlje:

koji u slučaju jednog elektrona na kružnoj orbiti glasi:

gdje je 𝐿 ⃗ moment impulsa ili moment vrtnje čiji je iznos mrv.
● Veza između mehaničkog momenta ⃗ 𝐿 i magnetskog momenta 𝜇 ⃗ je
osnovna relacija za opisivanje magnetizma. Ona vrijedi općenitije sa
određenim mehano-magnetskim koeficijentom γ:

● U slučaju jednog elektrona usljed čega su vektori 𝐿 

⃗i 𝜇 ⃗ međusobno
antiparalelni.
● Postojanje magnetskog momenta strujne petlje ili elektrona koji kruži
ustanovit ćemo djelovanjem na njih vanjskog magnetskog polja
indukcije koja će zakretati ravninu petlje momentom sile:

gdje je:
● Usljed ovog međudjelovanja struja će u petlji, odnosno, elektron
primiti dodatnu energiju.

● Ako znamo izmjeriti energiju 𝑈𝑚𝑔 (u džulima) i ako nam je poznata

veličina indukcije 𝐵 
⃗(u teslama), možemo odrediti z-komponentu
magnetskog momenta:

● Često nam je dovoljno poznavati samo 𝜇𝑧-komponentu.

 SPINSKI MAGNETIZAM
● Spin (engl. spin: vrtnja: oznaka s), u fizici, je kvantnomehaničko
svojstvo subatomskih čestica i atomskih jezgara koje nema
izravnog odnosa (analogije) s klasičnim gibanjem, a to je
kvantunutrašnji impuls vrtnje neovisan o orbitalnom gibanju,
odnosno vlastita kutna količina gibanja.
 ORBITALNI MAGNETIZAM
● U kvantnoj mehanici, orbitalna magnetizacija, Morb, odnosi se na
magnetizaciju izazvanu orbitalnim kretanjem nabijenih čestica,
obično elektrona u čvrstim tvarima.
● Termin "orbitala" razlikuje ga od doprinosa spinskih stupnjeva
slobode, Mspin, ukupnoj magnetizaciji.
● Orbitalna magnetizacija različita od nule zahteva narušenu simetriju
vremenskog preokreta, koja se može javiti spontano u
feromagnetnim i ferimagnetnim materijalima, ili može biti
indukovana u nemagnetnom materijalu primenjenim magnetnim
poljem.
 FORMULE

● U vanjskom magnetskom polju indukcije 𝐵  ⃗elektron će, zbog

vlastitog magnetskog momenta 𝝁 ⃗, primiti magnetsku energiju:

gdje su:

tako da je:

● Upada u oči da je magnetno-mehanički koeficijent za spinski

magnetizam dvostruko veći od orbitalnog:
● Pošto su istih fizičkih dimenzija, mogu se sabrati u jedan ukupan
moment :

a slično vrijedi i za magnetske momente:

što je prikazano na crtežu.

● Izvedena je sljedeća važna relacija:
● Kada se radi o višeelektronskom atomskom omotaču najčešće je
primjenjiva tzv. L-S veza: zasebno se saberu spinski momenti S a
isto tako i orbitalni L:

te ukupan moment glasi:

● Sada je ukupni magnetski moment:

HVALA NA PAŽNJI