REFERAT

FIZIKA
ELEKTROSTATIKA
Mujagić Ahmed
OKTOBAR 2023.

PROFERSOR : Irhad Šišić

 Šta je to ELEKTROSTAIKA?
Elektrostatika je grana fizike
koja se bavi istraživanjem
električnih polja, sila i pojava
nastalih među električnim
nabojima koji miruju.
Pojavu električnoga odbijanja prvi je
1672. opazio Otto von Guericke, a
1663. konstruirao je prvi
elektrostatski stroj na trenje. Razliku
među vodičima i izolatorima otkrio je
Stephen Gray, francuski kemičar
Charles Francois
Elektrostatika!!!
Elektrostatske
veličine
Jakost električnoga polja
je vektorska veličina, a
kao smjer električnoga
polja uzima se onaj smjer
u kojem električna sila
djeluje sile na čestice
nabijene pozitivnim
električnim nabojem.
Sila F je vektor, pa je i jakost električnog polja E vektorska
veličina, a kao smjer električnoga polja uzima se onaj
smjer u kojem djeluju sile na pozitivni naboj. Električno
polje može se opisati i skalarnim veličinama,
potencijalima V. Električni naboji mogu pod utjecajem
električnih sila obavljati mehanički rad, a to znači da u
svakoj točki polja električni naboj q ima izvjesnu
potencijalnu energiju (električni potencijal) s obzirom na
neku referentnu točku u polju kojoj se pripisuje potencijal
φ = 0. To je obično vrlo udaljena točka u polju ili Zemlja.
Sve točke u polju koje imaju isti potencijal leže na
ekvipotencijalnim plohama.
Elektriziranje trenjem i dodirom
Već su stari Grci znali da kada se jantar protrlja svilom privlači mala tijela i odmah ih zatim odbija. Jantar se na
grčkom jeziku zove elektron, pa je uzrok da jantar privlači tijela nazvan električnom silom. Tako je u znanost
uveden izraz elektricitet. Protrljamo li štap od ebonita vunenom krpom, postaje električan i privlači male čestice
tvari, ali ih odmah i odbija. Isto tako ako stakleni štap protrljamo suhim papirom ili amalgamiranom kožom,
postaje električan. Dakle, trenjem tijela mogu postati električna. Kažemo da nose električni naboj, odnosno da su
električno nabijena. Približimo li dva naelektrizirana staklena ili dva ebonitna štapa jedan drugome, vidjet ćemo
da će se oni odbijati. Naprotiv, približimo li ebonitni štap staklenome, oni će se privlačiti. Prema tome, moramo
razlikovati dvije vrste električnog naboja: pozitivan i negativan. Stakleni štap je pozitivno nabijen, a ebonitni
negativno. Iz toga možemo zaključiti da se tijela istoimenog naboja odbijaju, a raznoimenoga privlače.

Međutim, tijela se mogu elektrizirati i dodirom. U to se možemo uvjeriti pomoću takozvanog električnog viska.
Električni visak je kuglica od bazgine jezgre koja visi na staklenoj niti. Dotaknemo li takvu kuglicu naelektriziranim
štapom, na nju će prijeći nešto elektriciteta pa će postati električna i odmah će se odbiti. Kažemo da je kuglica
primila električni naboj. U to se možemo uvjeriti tako da kuglicu primaknemo papirićima: ona ih privlači. Prema
tome, tijelo postaje električno ne samo trenjem nego i dodirom, s drugim električnim tijelom. Ako od dva jednaka
električna viska nabijemo jednu kuglicu staklenim, a drugu ebonitnim štapom, kuglice će se privući, ali čim se
dotaknu, one će se rastaviti i nakon toga neće više biti električne. Znači, raznoimeni elektriciteti iste množine
odnosno istog električnog naboja međusobno se neutraliziranu, to jest poništavaju.

U povijesti znanosti o elektricitetu temeljni je bio
zakon koji je našao 1785. C. A. de Coulomb o sili
između električki nabijenih tijela. Coulombova
sila općenito se potpuno podudara s
Newtonovom gravitacijom, samo što u njoj
mjesto mase dolaze električni naboji q, koji
mogu biti i pozitivni i negativni:
Konstanta proporcionalnosti stavljena je ovdje 1, što znači
određenu jedinicu električnog naboja. Pozitivni i negativni
predznak naboja vodi računa o tome da se elektrizirana tijela
mogu i odbijati, a ne samo privlačiti kao kod Newtonove
gravitacije.
Coulombov zakon električnog privlačenja i odbijanja vrijedi
samo dotle dok su veličine električnog naboja male, pa ih
možemo smatrati matematičkim točkama. Općenito su sile
između elektriziranih tijela različite od Coulombove sile. Ponovo
se može naći jednostavan zakon ako je jedno električno tijelo
vrlo malo prema drugom.
Elektrostatsko polje (linije sa strelicama) obližnjeg pozitivnog
naboja (+) uzrokuje odvajanje pokretnih elekričnih naboja u
vodljivim predmeta zbog elektrostatske indukcije. Negativni naboji
(plavi) se privlače i pomiču na površinu predmeta koji je okrenut
prema vanjskom naboju. Pozitivni naboji (crveni) odbijaju se i
pomiču na površinu okrenutu prema van. Ovi inducirani površinski
naboji su točno prave veličine i oblika tako da njihovo suprotno
električno polje poništava električno polje vanjskog naboja u
unutrašnjosti metala. Stoga je elektrostatsko polje svuda unutar
vodljivog predmeta nula, a elektrostatski potencijal je konstantan.
Električni naboj na izoliranom električnom vodiču raspoređen je po njegovoj površini.
Jakost električnoga polja izvan vodiča uvijek je okomita na površinu, a unutar vodiča je
jednaka nuli. Nepostojanje električnoga polja unutar vodiča koristi se za elektrostatsku
zaštitu s pomoću Faradayeva kaveza. Raspored naboja na površini vodiča ovisi o
njegovom obliku. Jakost električnoga polja veća je na mjestima koja su jače zakrivljena.
Šiljci, dijelovi vodiča s najvećom jakosti električnoga polja, koriste se za elektriziranje
tijela ili za odvođenje električnoga naboja s tijela. Električna influencija je razdvajanje i
preraspodjela nosilaca električnih naboja na vodljivom, izvorno neutralnome tijelu koje
se nalazi u električnom polju. Statički elektricitet nastaje trenjem kao posljedica
razdvajanja pozitivnih i negativnih električnih naboja na nekom tijelu